Professional Documents
Culture Documents
Ravlića Pećina PDF
Ravlića Pećina PDF
Glavni urednik
xxx
Recezenti
xxx
xxx
xxx
Lektor
Irina Budimir
Fotografije na tablama
Brunislav Maarijanovi
Prijevod saetka
xxx
Zatieno autorskim pravom. Sva prava pridrana. nijedan dio ove
Crtei i tehnike ilustracije knjige ne smije se reproducirati bez pismenog odobrenja autora.
xxx
All rights reserved. No part of the contents of this bookmay be
Nakladnik reproduced without the written permission from the authors.
Matica hrvatska - Franjevaka
arheoloka zbirka
Grafiki urednik
CIP- Katalogizacija u publikaciji
xxx
Naklada
??? primjeraka
Brunislav Marijanovi
RAVLIA PEINA
Prapovijesno naselje
RAVLI CAVE
Prehistoric settlement
2012.
4 BRUNISLAV MARIJANOVI
KAZALO / CONTENT
SMJETAJ NALAZITA 5
X Faza IV rano bronano doba (mlaa faza)
/ Phase IV early bronze age (later stage)
A) Orua od glaanog i cijepanog kamena
/ Polished and shakes stone tools
B) Orua od kosti / Bones tools
C) Keramika / Pottery
D) Kulturni i kronoloki odnosi
/ Cultural and chronological relations
XI Zakljuak / Conclusion
6 BRUNISLAV MARIJANOVI
I. Smjetaj nalazita
XXX 7
SL. 1 SL. 2
SL. 1 i Crveno jezero kod Imotskoga, udaljena dvadesetak kilometara od Pe
Pozicija Ravlia peine i Mlina. I Ravlia peina i vrlo Tihaljine nalaze se na samom rubu jedne takve
dolina rijeke Tihaljine
Position of Ravlia cave ponikve, prva pri vrhu, a druga na njezinom dnu; sl. 2.
and valleys of the river Najdojmljiviji je u tom neobinom ambijentu sam izvor rijeke, uokviren
Tihaljina gotovo okomitim i do 200 m visokim liticama u jedan uski potkoviast
SL. 2 prostor u kojem pritie osjeaj tjeskobe i bezizlaznosti, pojaan jakim
Pozicija Ravlia peine sjenama izlomljenih vrhova okolnih brda. Tihaljina izvire odjednom, posve
iznad vrela rijeke neoekivano u cjelini svoje vodene mase, ali ipak sasvim lagano i gotovo bez
Tihaljine
Position of Ravlia cave
ikakva zvuka. Do njezina vrela sunce gotovo nikada ne dopire; sl. 3. Samo
above the spring of the stotinjak metara, dalje niz rijeku otvara se osunana i bujnim raslinjem
river Tihaljina ozelenjena uska dolina slina kanjonu, inei potpun kontrast njezinu
By Google poetku; sl. 4.
Visoko na litici, gotovo 200 m iznad izvora, odakle se pogledom moe
obuhvatiti tok rijeke gotovo do Ljubukoga, nalazi se Ravlia peina.
Takav poloaj peine kao da je smiljeno odreen jer su se strme litice
jedno na tom mjestu razdvojile i omoguile pristup izvoru, dok se dalje
prema sjeverozapadu otvara blago valoviti reljef preko kojega se dolazi do
susjednoga Imotsko-bekijskog polja. itavo to podruje od Imotskoga pa
SL. 3
Vrelo rijeke Tihaljine
Spring oft the river
Tihaljina
8 BRUNISLAV MARIJANOVI
SL. 4 SL. 5
SL. 6
Pogled iz peine
View from the cave
Fotografije: B. Marijanovi
SMJETAJ NALAZITA 9
oko 5,0 do oko 20,0 m izdvajaju se tri osnovne zone. Prvoj zoni pripada
tridesetak metara prednjega dijela peine. Tu je ona najnia, puna svjetlosti
i gotovo potpuno suha. Samo se ponegdje kroz duboke pukotine u stropu
peine, u rijetkim kapnicama probijaju povrinske vode. Ta je zona
pripadala i njezinim prapovijesnim stanovnicima. Druga zona je i najvea.
Njoj pripada preko 50 m duine, a poinje na onom mjestu gdje se zavrava
i kulturni sloj, sputajui se dosta strmo za vie od 10 m ispod razine u
ulaznom dijelu peine. Tu je ve znatno tamnije, vrlo vlano i hladno. Treu
zonu ini stranji dio peine, ija se razina ponovno uzdie gotovo do razine
njezina prednjeg dijela. Iz tog dijela, kroz uske prolaze, stie se dalje do
tamnih i skrivenih galerija; Plan br. 1-3.
Dananji se izgled peine, svakako, bitno razlikuje od onoga iz vremena
kada je bila naseljena. To ne govori samo razina njezina dananjeg dna, na
pojedinim mjestima via i preko 3,5 metara od prvotnog, ve i ogromni
blokovi kamena otpali sa stropa peine, koji potpuno prekrivaju sloj na
zapadnoj polovici peine. No, to ni najmanje ne mijenja dojam koji ona
danas ostavlja.
10 BRUNISLAV MARIJANOVI
II. Povijest istraivanja
XXX 11
pokuaji ponovnog valoriziranja nekih spornih nalaza s ranijih sustavnih
iskopavanja u kontekstu traenja rjeenje za probleme fiksiranja gornje
granice neolitika i preciznijeg formuliranja kulturnog sadrava neposredno
kasnijeg perioda, onda je pojava novog nalazita, s rezultatima pokusnog
sondiranja dobivala jednu potpuno novu dimenziju. Time su otvorene nove
i vrlo vane mogunosti za postavljanje rjeenja od dugoronijeg znaenja.
Zbog toga se sustavno iskopavanje Ravlia peine nametalo kao obveza
prema znanosti.
Sustavno iskopavanje odvijalo se u tri godinje kampanje, poevi
od 1978. do 1980., tijekom kojih je, na povrini od 192 m2, obuhvaen
najznaajniji dio nalazita i sakupljeno gotovo sve to je potrebno za sigurne
analize, rekonstrukcije i zakljuke.2 Najbolji istraivaki rezultati ostvareni
su tijekom 1979., a cjeloviti rezultati provedenih istraivanja iscrpno su
prikazani u opsenom znanstvenom prilogu objavljenom u Glasniku
Zemaljskog muzeja 1981.3
Gotovo puna tri desetljea nakon dovretka i objave tih istraivanja,
iskopavanje u Ravlia peini obnovljeno je 2008., a trajalo do 2010.4 Ovdje
odmah moram naglasiti da obnavljanje iskopavanja u Ravlia peini nije
potaknuto potrebom bilo kakve revizije ranijih rezultata, nego je motivirano
2
Iskopavanje je provedeno u
iskljuivo eljom za njihovom moebitnom dopunom i obogaivanjem,
okviru projekta Neolitika i posebice kada je rije o najstarijem dijelu depozita, onomu koji pripada
metalodobna kultura u Ravlia
peini na izvoru Tihaljine koji
ranom neolitiku. Upravo zbog tog razloga iskopavanje je i vezano iskljuivo
je financirala tadanja SIZ nauke za manju galeriju uz istonu stijenu peine, otkrivenu ali neistraenu
Bosne i Hercegovine. Strunu
istraivaku ekipu inili su: Zdenko tijekom iskopavanja 1977.-1979., a za koju sam ve tada iznio miljenje da je
eravica, Ivana Marijanovi i vjerojatno inila najraniji stambeno iskoritavani dio peinskog prostora.5
Fidreta Glamoanin, a njezin
tehniki dio: Rifat Kulenovi,
Aleksandra Fabijani, Davor
Crnkovi i Fehim Bjelak. Svi nalazi
i dokumentacija s iskopavanja
1977.-1980. pohranjeni su i uvaju
se u Zemaljskom muzeju Bosne i
Hercegovine.
3
B. MARIJANOVI, 1981., 1-99.
4
Iskopavanje je financirano
sredstvima Filozofskog fakulteta
Sveuilita u Mostaru, a
provedeno je u okviru terenske
nastave studenata arheologije na
istom fakultetu. Osim voditelja,
u iskopavanju su sudjelovali
mr. sc. Dario Vujevi, asistent na
Odjelu za arheologiju Sveuilita
u Zadru i Ankica Oda, asistentica
na Odjelu za arheologiju
Filozofskog fakulteta u Mostaru.
Iznimno znaajnu logistiku
potporu tijekom iskopavanja,
obrade i deponiranja arheoloke
grae pruila je Franjevaka
arheoloke zbirka upe Sv.
Stjepana u Gorici kod Sovia,
u kojoj su pohranjeni i uvaju
se svi nalazi i dokumentacija
s iskopavanja 2008.-2010.
Suradnicima i studentima
arheologije zahvaljujem na
suradnji, a franjevcima upe Sv.
Stjepana - fra Vinku Mikuliu, fra
eljku Grubiiu - najiskrenije
zahvaljujem na gostoprimstvu
i svesrdnoj pomoi koju su
tom prigodom pruili voditelju
iskopavanja i ostalim sudionicima
u istraivanju.
5
B. MARIJANOVI, 1981., 8-9.
12 BRUNISLAV MARIJANOVI
III. Metodoloki pristup
14 BRUNISLAV MARIJANOVI
najstarijim dijelovima sloja; sl. 7-12. Istraena su tri potpuna kvadrata
u ukupnoj povrini od 48 m2, te jo dodatna 4 m2 u etvrtom kvadratu. S
obzirom na povrinu obuhvaenu ranijim iskopavanjem, ukupno istraena
povrina Ravlia peine iznosi 264 m2; Plan br. 1, 4. Osnovna stratigrafska
slika ustanovljena pri iskopavanju 2008.-2010. u cjelini nije odstupala od
one utvrene tijekom iskopavanja 1977.-1980., a razlike u pojedinostima
posljedica su samo razlika u prostornim potencijalima galerije i iskazuju se
u potpunije razvijenoj stratigrafiji najstarijeg i slabije razvijenoj stratigrafiji
najmlaeg dijela depozita.
Prikupljanje arheoloke grae tijekom svih iskopavanja provedeno je
bez selekcije i kasnijih redukcija. Meutim, za razliku od prvog iskopavanja,
kada je primijenjeno samo konvencionalno runo prikupljanje pri prolasku
kroz depozit, tijekom iskopavanja 2008.-2010. uz konvencionalni pristup
primijenjeno je i suho prosijavanje runim sitom s mreicom promjera 5
mm.
METODOLOKI PRISTUP 15
IV. Stratigrafska slika
16 BRUNISLAV MARIJANOVI
takvih krupnih blokova izazvalo je odlamanje i otpadanje jo veeg broja
manjih stijena, koje posve prekrivaju dno u dijelovima kvadrata II, III i
IV. Formiranje depozita na takvoj povrini uvijek dovodi do propadanja
materijala, to ni u Ravlia peini nije izostalo. S obzirom na karakter
podloge, razumljivo je to debljina depozita u pojedinim tokama pokazuje
znatna odstupanja. Tako npr. kod toke 12 iznosi 3,61, kod toke 8 je 2,43,
da bi u tokama 3 i 7 opala na 0,91, odnosno 0,95 m; Plan br. 5.
U kojoj su mjeri blokovi otpali sa stropa peine utjecali na formiranje
depozita dobro je vidljivo i u maloj galeriji istraivanoj 2008.-2010. Naime,
zbog dva velika kamena bloka koja lee u njezinom stranjem dijelu i
limitiraju aktivno koritenje te povrine, depozit je tu znatno skromniji
nego u prednjem u kojemu tih ogranienja nije bilo; Plan br. 6-8.
e) Drugi, iznimno vaan imbenik koji je utjecao na dinamiku
formiranja depozita i razlike u njegovoj debljini u pojedinim zonama
peine, jesu neujednaenosti u intenzitetu njihova koritenja tijekom
ukupnog vremenskog raspona u kojemu je peina bila naseljena. Taj je
zakljuak logian i namee se sam po sebi, pa ga, ini mi se, ne bi trebalo
ni posebno argumentirati. Meutim, ovdje u ipak jo jednom ukazati na
injenicu koja loginost takvog zakljuivanja dokumentira na najizravniji
nain. Dakako, rije je o ve spomenutoj maloj peinskoj galeriji uz njezin
istoni zid, otkrivenoj 1979./80., a istraenoj trideset godina kasnije. Ve pri
objavi rezultata prvih iskopavanja ukazao sam na vanost njezina postojanja
kao primarno koritenog prostora.7 Prikup1janjem arheoloke grae koja
se nalazi odmah na povrini utvreno je da taj dio peine nije bio koriten
do kraja ivota u peini ve do njegove odreene faze, to je i normalno s
obzirom na injenicu da gornji dio kulturnog sloja i recentnijeg depozita
za itav metar prelazi visinu njezina ulaza. Na temelju toga sretnog otkria,
kao i na temelju nalaza najstarije faze u kvadratima X, XI, XII i njezina
nedostatka u ostalim kvadratima, te rezultata istraivanja trideset godina
kasnije, sa sigurnou se moe tvrditi da je ta mala galerija, zajedno sa
spomenutim kvadratima, inila primarnu zonu naseljavanja i ivljenja.
Time se istodobno dolazi i do razloga zbog kojih je depozit najdeblji
upravo u kvadratima X, XI i XII. Naime, postojanje te galerije, potom njezine
dimenzije, a posebice injenica da je faza ranog neolitika najpotpunije
zastupljena upravo u tom prostoru, vrlo rjeito govori u prilog pretpostavci
kako je prvotno naseljavanje Ravlia peine izvrila jedna manja zajednica,
moda ne vea od jedne obitelji. Taj primarno naseljeni dio peine postao je
stambena jezgra i pri njezinom kasnijem naseljavaju, ali je vei broj itelja
u mlaim fazama ivota i njihovo postupno brojano poveavanje dovelo do
znatno aktivnijeg koritenja drugih dijelova peine, odnosno poveavanja
povrina namijenjenih stambenim potrebama u uem smislu. S obzirom
na to, a i zbog stanja na prvotnom dnu u zapadnijim dijelovima peine, o
emu je ve bilo govora, posve je prirodno to je depozit najizrazitiji upravo
na povrinama uz tu prvotnu zonu naseljavanja. Kao posebna stambena
povrina, ta je prvotna zona naseljavanja jo dugo koristila toj svrsi, sve do
onoga trenutka kada je, zbog poveanja depozita na prostoru ispred nje,
ulaz u galeriju posve zaprijeen. U posljednjim fazama ivota, ulaz u galeriju
posve je zaslojen najmlaim dijelovima depozita i recentnim nasipom, viim
za cijeli jedan metar.
Na kraju ovoga poglavlja ostaje jo samo naglasiti da odlike depozita,
stratigrafski odnosi i stilsko-tipoloke odlike keramikih nalaza omoguuju
fiksiranje 4 osnovne faze kulturnog razvoja Ravlia peine, s odgovarajuim 7
B. MARIJANOVI, 1981., 8-9.
STRATIGRAFSKA SLIKA 17
podfazama. Faza I dokumentirana je u kvadratima X, XI i XII i kvadratima
N1-N3, dok su faze II i III zastupljene na itavoj istraenoj povrini. Faza IV
potvrena je mahom u obliku povrinskih nalaza na veem dijelu iskopavane
povrine. S obzirom na te injenice, posve je jasno da nalazi iz kvadrata
X-XII i N1-N3 ine temeljni oslonac pri analizi i interpretaciji stratigrafskih
odnosa, ope kulturne slike, razvojnih dinamika i tranzicijskih procesa,
dok nalazi s drugih dijelova istraene povrine tu sliku samo dopunjavaju.
Naravno, ovom konstatacijom razmatranje stratigrafske slike na nalazitu
nije zavreno. Izneseni su samo neki opi podatci, a potpuna rasprava
uslijedit e prilikom tipoloke i stilskih analize arheoloke grae.
Ovdje je ipak potrebno naglasiti da stratigrafski odnosi keramike grae
s njezinim tipolokim i stilskim odlikama, koje pruaju najbolje mogunosti
za finiju podjelu depozita, omoguuju izdvajanje sljedeih faza kulturnog
razvoja:
faza I ili rani neolitik: od zdravice do prosjene dubine od 3,50 m;
faza II ili kasni neolitik i rani eneolitik: od prosjene dubine 3,50 m do
prosjene dubine od 2,00 m;
faza III ili razvijeni eneolitik i rano bronano doba: od prosjene dubine
2,00 do prosjene dubine 0,30 m;
faza IV ili rano bronano doba: od prosjene dubine 0,30 m do povrine.
Navedena podjela izvedena je prema rezultatima istraivanja 1978.-1980.
Pri utvrivanju prosjenih dubina uzete su idealne vrijednosti iz krajnjih
istonih dijelova, odnosno kvadrata X, XI i XII, to je i prirodno budui da
je na tomu dijelu peine ustanovljena najbolja stratigrafija.
Premda u osnovnoj podjeli depozita zastupljenog u galeriji istraivanoj
2008.-2010. nema nikakvih razlika koje bi zahtijevale korekciju navedene
podjele, treba rei kako zbog neto drukijeg karaktera sedimentacije i
ogranienja u masi mlaih dijelova depozita, njegova podjela u tomu dijelu
peine daje sljedeu sliku:
faza I ili rani neolitik: od zdravice na 2,50 m do dubine od 2,20 m;
faza II ili kasni neolitik i rani eneolitik: od maksimalne dubine 2,20 m do
dubine od 0,30 m;
faza III ili razvijeni eneolitik i rano bronano doba: od maksimalne
dubine 0,30 m do dubine od 0,10 m;
faza IV ili rano bronano doba: 0,10 m povrinskog dijela depozita; Plan
br. 5-8.
Naravno, ve iz ovako grubo navedenog karaktera i vremenskog odreenja
pojedinih faza jasno je vidljivo da faze II i III ne ine posve koherentne
vremenske cjeline, budui da je jedna (faza II) pripisana kasnom neolitiku
i ranom eneolitiku, a druga (faza III) razvijenom eneolitiku i ranom
bronanom dobu. Meutim, kako te dvije faze u razvojnom smislu ine
nedjeljive cjeline i ilustriraju unutarnje razvojne dinamike, nisam spreman
kriterij jednostavne i kruto shvaene vremenske pripadnosti pretpostaviti
zakonomjernostima razvojnih procesa, samo zbog toga da bi se time
udovoljilo ustaljenim kronolokim shemama. To bi bilo krajnje neprirodno,
a i metodoloki nekorektno, jer karakter i bit razvojnih procesa nije ni
primarno ni iskljuivo definiran vremenskim determinantama. Zbog toga
sam pri podjeli depozita na glavne razvojne faze nastojao uvaavati:
a) koherentnost osnovnih stratigrafskih cjelina stratuma koje prema
boji i skupu pedogenih svojstava tvore samostalne cjeline, a njihovi facijesi
predstavljaju vrstu liniju razgranienja prema prvom superponiranom
dijelu depozita istog karaktera;
18 BRUNISLAV MARIJANOVI
b) skupove arheoloke grae koji ukupnou svojih tehnolokih,
tipolokih i stilskih znaajki tvore zasebne cjeline i razlikuje se od drugih
prema istim naelima grupiranih skupova;
c) kulturno jedinstvo i cjelovitost razvoja, a ne samo krutu kronoloku
pripadnost povezanu s konvencionalnim kronolokim sustavima.
To e biti jasno vidljivo iz daljnjeg izlaganja. U vezi s tim, potrebno je
naglasiti kako se u okviru faze II sasvim jasno izdvajaju tri ua vremenska
stupnja, odnosno podfaze, koje definiram kao stupnjeve A, B, C, dok se u
fazi III izdvajaju dvije podfaze, odnosno stupnjevi A i B; Plan br. 5-9.
Temeljni oslonac navedene podjela, kako sam to ve naglasio, ine
tipoloke i stilske karakteristike keramike grae, promjene u njezinu
razvoju, njihov stratigrafski slijed i opi odnosi na istraenoj povrini.
Keramiku grau faze II mogue je, kao i inae, razdvojiti u dvije osnovne
keramike vrste: grubu i finu, dok je u ostalim fazama ta razlika znatno
manje izraena.
I jedna i druga keramika vrsta doivljavale su promjene tijekom pojedinih
faza i podfaza, ali su one daleko vie izraene u skupini fine keramike. Tu
su zapravo i doli do izraaja svi oni pokazatelji koji su uvjetovali podjelu
kulturnog sloja na etiri glavne faze s odgovarajuim podfazama.
Osim stratigrafskih odnosa, temeljno polazite za podjelu depozita
na etiri osnovne faze razvoja ini stupanj varijabilnosti u skupinama
keramikih nalaza. U tom smislu, potpuna promjena svih keramografskih
znaajki tehnologija, tipologija, ukrasni sustav s tehnikama, motivima i
kompozicijama ini temeljno polazite za potpunu kulturnu i kronoloku
distinkciju, odnosno podjelu na razvojne faze, dok djelomina varijabilnosti
unutar jednog ili dijela promatranih keramografskih znaajki tipoloka
i(ili) stilska varijabilnost ini osnovu za unutarkulturnu distinkciju na
razvojne stupnjeve.
STRATIGRAFSKA SLIKA 19
V. Organizacija prostora i pratei objekti
20 BRUNISLAV MARIJANOVI
promjena tijekom itavog koritenja tog prostora, posve je vjerojatno kako
je upravo ta injenica i predodredila njihove poloaje tijekom svih razdoblja
zastupljenih u depozitu na tom dijelu Ravlia peine; Plan br. 6-8; sl. 31-34.
S druge strane, takav poloaj vatrita vaan je i zbog manje koncentracije
dima, osvjetljenja unutranjeg dijela galerije, pa i njezina zagrijavanja.
Premda to ne mogu egzaktno dokazati, u vezi s moguim zagrijavanjem
unutranjosti galerije iznijet u jedan, ini mi se vrlo indikativan, podatak.
Naime, neka od dugotrajnih vatrita bila su postavljena na samom rubu
kose plohe velikog kamenog bloka koji zauzima unutranji dio galerije,
odnosno dio kvadrata N2 i N3, ija je stranja, gotovo idealno ravna
povrina, mogla posluiti razliitim potrebama. Drim da takva pozicija
vatrita i njihovo dugo zadravanje na istom mjestu nisu sluajni, nego su
povezani s empirijskim spoznajama o posljedicama i uincima izlaganja
kamena visokoj temperaturi. Neprekidnim odravanjem vatre kameni blok
je neizbjeno morao akumulirati stanovitu toplinsku energiju i prenositi je
na okolni prostor, smanjivati prirodnu vlanosti i u svemu ga initi znatno
ugodnijim, sl. 15-18.
U mlaim fazama nastanjenosti, tijekom kojih su se zbog brojnije
populacije morali koristiti i drugi dijelovi peine, organizacija prostora
i ivota u njemu provedena je u skladu s okolnostima koje su vladale u
raspoloivim i prihvatljivo korisnim dijelovima peine. U vezi s tim potrebno
je posebno upozoriti na situaciju na dnu peine u vrijeme kada je ponovno
naseljena.
Ve je navedeno kako je u peini dolazilo do povremenog uruavanja
velikih ili manjih blokova kamena s njezina stropa. Najvee i najznaajnije
uruavanje, ono koje je odredilo i izgled prostora i njegove naseobinske
vrijednosti, a u dobroj mjeri predodredilo i naine njegova organiziranja,
dogodilo se prije naseljavanja peine. Najvei blokovi kamena pali su na
sterilno tlo. Ti blokovi nemaju izgled ravnih ploa, ve se radi o manje-
vie masivnim etvrtastim formama. Tri takva izvanredno velika bloka
i njihov meusobni raspored daju vrlo specifian izgled istonom dijelu
peine. Jedan blok lei dijelom u :kvadratu XII i povrini sjeverno od njega
i naslanjajui se na zid peine, na tom mjestu potpuno zatvara prolaz prema
njezinoj unutranjosti. Odmah uz njega, u kvadratima VI i IX, lei drugi
blok koji tu zapreku produava jo vie prema zapadu. Napokon, oko 2,5 m
juno od tog drugog lei trei blok i zauzima kutove kvadrata VI, VII, II i
III; Plan br. 5.
Ako se uzme u obzir injenica da se zid peine na junoj strani kvadrata X
savija prema zapadu, te da jednako veliki blokovi zauzimaju i povrinu juno
od kvadrata V i I, oito je kako je stjecajem okolnosti tu formirana zatvorena
povrina koja prua povoljan prostorni okvir za ivot jednog manjeg dijela
stanovnika peine. Komunikacija izvan toga prostora mogua je, svakako
uvjetno reeno, jedino prema izlazu iz peine, ili kroz kvadrate VII i III
u zapadni dio, gdje se, po svoj prilici, nalazila jo jedna takva stambena
zona. Cjelina onoga dijela svakodnevnog ivota koji je vezan uz aktivnosti
u peini, odvijala se upravo u tim zonama, to je razumljivo ako se uzme
u obzir da je, stjecanjem okolnosti, tako formiran prostor omoguavao
grupiranje lanova manjih drutvenih jedinica, dok je s druge strane,
pruao dosta dobru zatitu od jakog strujanja zraka i naglih temperaturnih
promjena. Kao dobru potvrdu te konstatacije treba navesti i podatak o
upravo enormnoj koncentraciji pepela u kvadratima koji obuhvaaju te
zone. S druge strane, u kvadratima I, V, VII, VIII i IX, koji izlaze iz ueg
22 BRUNISLAV MARIJANOVI
provjetravanje i manja koncentracija dima, to je u peinskim uvjetima
stanovanja iznimno vana okolnost.
Ipak, na odreivanje pozicija vatrita morale su utjecati i neke druge
okolnosti. To je, nema dvojbe, ponajprije njihova prirodna povezanost s
prostorima definiranim kao stambene zone. Meutim, nemalo znaajnu
ulogu u tom smislu imala je i jednako prirodna potreba njihova lociranja na
najmanje vlanim dijelovima tih prostora, odnosno na povrinama najmanje
izloenim povrinskoj vlazi koja je povremeno kapala kroz pukotine u
stropu peine. tovie, moda su stanovita, na prvi pogled slobodna i posve
bezrazlona, pomicanja vatrita upravo i povezana s potrebom zatite
plamena u okolnostima poremeene koliine i eeg prodora povrinske
vlage do ega je povremeno, a pogotovo za vlanijih dijelova godine,
zasigurno moralo dolaziti.
Kao posebno instruktivan podatak treba naglasiti da su na veem broju
otkrivenih osnova, i to redovito u blizini vatrita, uoeni pojedinani
tragovi tanjih kolaca, iji smisao nije bio posve jasan. Prvi put ta je situacija
razjanjena u fazi III, na dubini 0d 0,65 m kod toke 8, odnosno 0,73 m kod
toke 12. Oko jedne vee zone pepela, odnosno ostataka vatrita, uoen je
veliki broj takvih tragova razliite dubine i debljine. Debljina se kretala od 3
do 8, a dubina od 4 do 21 cm. Pomnim ienjem utvreno je kako nijedan
od kolaca kojima ti tragovi pripadaju nije okomito zabijen, ve su svi, vie ili
manje, ukoso postavljeni. Iz toga slijedi posve jasan zakljuak da se svi kolci
moraju dodirivati u nekoj zamiljenoj toki (ili tokama) iznad vatrita.
Takav poloaj kolaca, te njihova povezanost s vatritima moe odravati
samo postojanje neke jednostavne konstrukcije za vjeanje posuda iznad
vatre. Pri tomu ne treba zbunjivati vei broj takvih tragova oko istih vatrita,
jer to moe biti samo posljedica beznaajno kratkih vremenskih raspona
koji ih dijele i odraava jednokratnu uporabu ili pak mogunost postojanja
veeg broja takvih konstrukcija. Smatram da su oba rjeenja sasvim mogua
i prihvatljiva, jednako kao to je prihvatljiva i mogunost da rupe s manjom
utvrenom dubino pripadaju mlaim slojevima, ali iz objektivnih razloga
nisu ranije uoene. Potrebno je, osim toga, spomenuti da postojanje takvih
konstrukcija postavlja i pitanje njihova koritenja. No, to u sluaju ovoga
nalazita to ne ini nikakvu potekou jer su stanovnici peine razvili itavu
seriju tipova uica za provlaenje uzice za vjeanje posuda. O tome e vie
govora biti u daljnjem izlaganju.
Zapaanje s iskopavanja 1978-1980. i na njima temeljeno interpretiranje12
viestruko je potvreno i pri istraivanju 2008.-2010., budui da su istovrsni
tragovi konstatirani oko veeg broja vatrita, a posebno su bili izraziti uz
ona koja su, sudei prema koliini preostalog pepela, bila u duoj uporabi;
sl. 35-41.
Na kraju, treba spomenuti jo i to da su uz neka vatrita, u gotovo
petrificiranom pepelu, uoena vea ili manja udubljenja koja su stvarala tvari nekoga drugog podrijetla
dojam otisaka nekih posuda koje su tu bile ukopane. Da je to posve vjerojatna (sferuliti i koproliti) ne bi trebalo
tumaiti kao iskljuivu posljedicu
mogunost, pa ak i ea praksa, pokazao je jedan takav siguran primjer s ienja nego kao ekonominost
kraja II faze na dubini od 1,07 do 1,45 kod toke 8 i 1,42 do 1,67 kod toke prapovijesnih zajednica u
iskoritavanju svih potencijala. S
12. S obzirom na to, posve je vjerojatno da na isti nain treba promatrati i druge strane, koncentracija pepela
vie istovrsnih primjera konstatiranih oko vatrita iz razliitih faza u maloj uz zidove peine samo je prirodna
posljedica lociranja vatrita na
galeriji; sl. 21-22; 25-29. najprikladnije pozicije, ukljuujui
Navedene pojedinosti svakako ne predoavaju potpunu sliku ivota u poveanu ili smanjenu vlanost
pojedinih dijelove peinskog
peini, niti je na temelju navedenih pojava mogue sigurno sagledati sve prostora kao vrlo vaan kriterij.
pojedinosti realnog ivota koji su vodile zajednice Ravlia peine. Ipak, uza 12
B. MARIJANOVI, 1981., 11.
sva ogranienja koja je u tom smislu teko prevladati, navedene injenice ine
znaajan prilog poveavanju dosadanjih spoznaja o ovoj vrsti nalazita. S
druge strane, neke pojave e zasigurno biti od koristi za daljnja istraivanja i
tumaenje nekih aspekata na slinim nalazitima ne smo ovomu nego i na
drugim podrujima.
Izlaganje u ovomu poglavlju zakljuit u pitanjem koje pripada jednom
posebnom aspektu organizacije ivota u peini. Naime, ve je u uvodnom
dijelu naglaen nerazmjer izmeu koritenog dijela peine i njezine ukupne
prostornosti. Premda ne treba dvojiti kako je taj odnos odreen veliinom
zajednica, s jedne, i stambenim vrijednostima pojedinih dijelova peinskog
prostora, s druge strane, postavlja se pitanje mogue uporabe tih stambeno
neiskoristivih peinskih dijelova za neke druge potrebe njezinih stanovnika.
U tom kontekstu na umu imam, prije svega, njihove ekonomske aktivnosti
i njihov suodnos s ambijentalnim odlikama prostora u kojemu se peina
nalazi, a koje su u najveoj mjeri morale determinirati temeljne ekonomske
postulate svih zajednica kojima je Ravlia peina predstavljala najui ivoti
prostor. Neprijeporna je injenica da je, u cjelini potencijalnih produktivnih
oblika privrednih aktivnosti svih zajednica, ratarski segment privrede imao
izrazito skromne mogunosti i zasigurno nije mogao predstavljati temeljni
oslonac u strategiji njihova preivljavanja. S druge strane, s obzirom na
reljef i ueg i ireg okruenja, njegove pedoloke, klimatoloke i vegetacijske
odlike, posve je sigurno kako je tijekom itavog vremenskog raspona u
kojemu je Ravlia peina bila naseljena, ta uloga morala pripadati stoarskoj
komponenti, a uzgoj ovikaprida, kao vrsta najprimjerenijih danom
ambijentu, morao je biti najvaniji oslonac u privrednim strategijama svih
zajednica To jasno potvruje i struktura prikupljene bioarheoloke grae.
Ta injenica sama po sebi postavlja pitanje dnevnih i sezonskih okupljanja
i zbrinjavanja uzgajanih vrsta, posebice zbog toga to u neposrednom
okruenju peine nije bilo nikakvih prikladnih prostora koji bi, makar i u
posve improviziranom obliku, mogli posluiti tim potrebama. S obzirom na
to, a imajui u vidu veliinu stambeno neiskoristivog dijela peine u njezinoj
unutranjosti, drim kako je taj njezin dio mogao biti idealan upravo za
takve potrebe njezinih stanovnika. To izravno potvruju i uslojeni nalazi
24 BRUNISLAV MARIJANOVI
Plan br. 2
Poduni presjek
Longitudinal section of
Ravlia cave
Plan br. 3
Popreni presjek
Cross-section of Ravlia
cave
Plan br. 4
Tloris i presjeci peinske
galerije
Ground plan and sections
of the cave gallery
Plan br. 6
Peinska galerija - Kv.
N1-N2 sjeverni profil
Cave Gallery -Northern
Profile
Plan br. 5
13
Veina autora koji su se ovim
problemom bavili (etnolozi,
antropolozi i dio arheologa)
predlagali su ili predlau
svoju vlastitu definiciju tog
fenomena, pa su primjereno
tomu, a ovisno o kriterijima koji
su smatrani vanijima, nastale
brojne i u mnogoemu razliite
klasifikacije i tipologije: J. G.
GALATY D. L. JOHNSON, 1990.;
A. M. KHAZANOV, 1994.; N.
DUNARE, 1976., V. BELAJ, 2004.;
G. FRANGER, 2010.; A. FLEMING, Plan br. 6
1972.; L. R. BINFORD, 1990.;
2001.; M. GARAANIN, 1994., E.
ARNOLD H. J. GREENFIELD, 2006.; koprolita, a neizravno i praksa dananjih stanovnika okolnih zaseoka koji
E. ARNOLD H. J. GREENFIELD,
2006a., itd. U literaturi je peinu koriste kao mjesto privremenog zadravanja svojih malih stada koza
dosta raspravljano o uzrocima i ovaca.
mobilnosti stoarskih zajednica,
posebice o uzrocima tzv. U vezi s tim ovdje u se jo jednom zadrati na interpretacijama tzv.
mediteranske transhumantnosti.
Kao njezin uzrok najee se
slojevitih torti i formiranja layer cake depozita kao izravne posljedice
navodi kontrast izmeu sezonskih spaljivanja ili nekih drugih oblika manipuliranja s nakupinama ivotinjskoga
ekstrema, a poveana mobilnost
tumai se kao odgovor na takve
izmeta. Naime, sve te interpretacije ukljuuje dva ozbiljna pitanja o kojima
klimatsko-ekoloke imbenike. se, meutim, uope ne raspravlja. Prvo, to su i terminoloke i pojmovne
S druge strane, kada je rije
o umjerenim kontinentalnim nejasnoe vezane uz obrazac ivljenja i gospodarenja koji ukljuuje poveanu
zonama Balkana, razlozi mobilnost zajednica s naglaenom stoarskom komponentom privrede.13
transhumantnosti nisu toliko jasni
i jednoznani kao u primorskom Te su se nejasnoe iz antropologije i etnologije u dobroj mjeri prenijele i
pojasu, budui da ne postoji tako
otar kontrast izmeu sezonskih
u arheologiju, zbog ega esto dolazi do mijeanja pojmova pastoralizma
ekstrema. Iz toga bi proizlazio (stoarstva) i nomadstva (i ponekad transhumance).14 I drugo, masa
i zakljuak da razlika izmeu
klimatskih uvjeta implicira i razliku
layer cake depozita formiranih tijekom boravka u peinskim naseljima
u sistemima stoarstva. U tom nije sagledavana u odnosu na moguu veliinu neolitikih stada i vrijeme
bi kontekstu bilo vrlo zanimljivo
u analizu uvesti i dimenzije koje potrebno za njegovo akumuliranje, niti je u tu problematiku ukljuen odnos
ukljuuju intenzitet kontrasta izmeu veliine stada i stvarnih kapaciteta peinskih naselja. Ako je suditi
u padalinama, kao i neke
demografske varijabilnosti poput prema masi akumuliranog depozita koji bi odgovarao tim pretpostavkama,
veliine populacije ili gustoe
naseljenosti i sl.
to su morala biti prilino brojna stada, a to nije u skladu ni s prostornim
A. H. BANKROFT H. J.
14
kapacitetima veine peinskih naselja, a ni ivotnim potrebama drugih
GREEENFIEKD, 1984., 8. njihovih stanovnika.
26 BRUNISLAV MARIJANOVI
Plan br. 7
Peinska galerija - Kv.
N1-N2 sjeverni profil
Cave Gallery -Northern
Profile
Plan br. 8
Peinska galerija - Kv.
N1-N2 sjeverni profil
Cave Gallery -Northern
Profile
Plan br. 7 Plan br. 9
Peinska galerija
stratigrafski dijagram
depozita
Cave Gallery -
Stratigraphic diagram of
deposits
Plan br. 10
Ognjite iz faze II
Construction of the hearth
phase II
Plan br. 11
Ognjite iz faze II/III
Construction of the hearth
phase II/III
Plan br. 8
Plan br. 9
SL. 9 SL. 10
Sl. 7
Peinska galerija na
poetku iskopavanja
Cave Gallery at the
beginning of excavation
Sl. 8
Peinska galerija na
poetku iskopavanja
Cave Gallery at the
beginning of excavation
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 9
Peinska galerija tijekom
iskopavanja
Cave Gallery during
excavation
Sl. 10
Peinska galerija tijekom
iskopavanja
Cave Gallery during
excavation
Fotografije: D. Vujevi
SL. 11
Sl. 11
Peinska galerija tijekom
iskopavanja
Cave Gallery during
excavation
28 BRUNISLAV MARIJANOVI
SL. 12 SL. 13
SL. 14 SL. 15
Sl. 12
Peinska galerija -
pogled u unutranjost
Cave Gallery during
excavation
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 13
Peinska galerija -
pogled u unutranjost
Cave gallery - view into
the interior
Sl. 14
Peinska galerija -
pogled u unutranjost
Cave gallery - view into
the interior
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 15
Peinska galerija -
pogled u unutranjost
Cave gallery - view into
the interior
Sl. 16
SL. 16
Peinska galerija -
pogled u unutranjost
Cave gallery - view into
the interior
Fotografije: D. Vujevi
SL. 17
Sl. 18
Peinska galerija - pogled
u unutranjost
Cave gallery - view into the
interior
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 19-20
Vatrita
Fireplaces
SL. 18
SL. 19 SL. 20
30 BRUNISLAV MARIJANOVI
Sl. 21-22
Vatrita
Fireplaces
SL. 21
SL. 22 SL. 23
Sl. 23-24
Vatrita
Fireplaces
SL. 24
SL. 27 SL. 28
Sl. 25-26
Vatrita
Fireplaces
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 27-28
Vatrita
Fireplaces
Sl. 29-30
Vatrita
Fireplaces
SL. 29
32 BRUNISLAV MARIJANOVI
SL. 30 SL. 31
SL. 32 SL. 33
Sl. 31-32
Presjek vatrita
Section of the fireplaces
Sl. 33-34
Presjek vatrita
Section of the fireplaces
Fotografije: D. Vujevi
SL. 34
SL. 35
Sl. 36
Vatrita s rupama za
kolce
Fireplaces with holes for
the stakes
SL. 36
34 BRUNISLAV MARIJANOVI
SL. 37 SL. 38
Sl. 37
Vatrita s rupama za
kolce
Fireplaces with holes for
the stakes
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 38
Vatrita s rupama za
kolce
Fireplaces with holes for
the stakes
Sl. 39
Vatrita s rupama za
kolce
Fireplaces with holes for
the stakes
Fotografije: D. Vujevi
Sl. 40
Konstrukcija ognjita
Construction of the hearth
phase II/III
Sl. 41
Konstrukcija ognjita
Construction of the hearth
SL. 39 phase II/III
Fotografije: D. Vujevi
SL. 40 SL. 41
36 BRUNISLAV MARIJANOVI
Naime, tijekom iskopavanja 2010., na krajnjoj junoj periferiji male
galerije, u kvadratu N3, otkriveni su ostatci jo jednog kostura. Stratigrafski
poloaj i toga nalaza posve je identian prethodnom, a identini su i svi
ostali uvjeti i okolnosti njegova otkria. Meutim, ti su ostatci znatno
skromniji i svedeni gotovo na parcijalne anatomske pojedinosti; sl. 42-43.
Sauvani su gornji dijelovi nogu, jedna kost ruke, nekoliko rebra i jo neke
anatomski pojedinosti korpusa, te dio zubnog korpusa, odrasle osobe mlae
dobi. Kao ni uz ranije otkriveni kostur, ni uz ovaj nisu pronaeni nikakvi
prilozi niti drugi nalazi koji bi ukazivali na neki obred ili ma kakav oblik
ritualnog postupanja povezanog s tijelom ili inom pokapanja. Isto tako,
uz ostatke kostura nisu pronaeni nikakvi prilozi koji bi bili relevantni za
njihovo vremensko i kulturno determiniranje.
Imajui u vidu navedene uvjete nalaza i krajnje skromne podatke koji
stoje na raspolaganju, posve je jasno kako je interpretacija ovih nalaza
daleko od lakog i jednostavnog pitanja. To tim vie to se ne radi o jednom
nego itavom nizu otvorenih problema.
Ipak, temeljni problem koji se u tom kontekstu namee, a iz njega
proizlaze i sva ostala pitanja, povezan je sa stanjem u kojem su kosturi
otkriveni. Premda nisu tvorili potpune anatomske cjeline, niti su otkriveni
ostatci pronaeni u svojim anatomskim odnosima, nema nikakvih
elemenata koji bi ukazivali na neki oblik ritualnih postupaka i procedura
povezanih s tijelima pokopanih osoba, a koje su mogle prouzroiti stanje Sl. 42
u kojem su kosturi otkriveni. Samo po sebi, to znai da su sve anatomske Ostatci kostura iz kv. N3
nepravilnosti u poloajima oba kostura i parcijalna sauvanost kostura Skeletal remains from the
otkrivenog 2010. posljedica nekih sekundarnih djelovanja. Problem je, Cave gallery
SL. 42
LJUDSKI OSTATCI 37
Sl. 43
meutim, to u stratigrafiji nema nikakvih pojava koje bi ukazivale na vrstu
Ostatci kostura iz kv. N3
Skeletal remains from the i njihov karakter. tovie, nema ak ni sumnji o takvim mogunostima. Te
Cave gallery injenice, oigledno je, stoje u posvemanjoj proturjenosti sa stanjem u
kojem su kosturi otkriveni, a problem djeluje potpunoj nerjeivo. Meutim,
ako se problem postavi drukije, a stanje u kojemu su kosturi otkriveni ne
pokuava promatrati kao posljedica nekih postupaka s tijelima pokopanih
osoba, niti njihovih ukapanja iz viih dijelova depozita ili bio kakvih kasnijih
poremeaja u depozitu, nego kao posljedicu autentine stratigrafske pozicije,
rjeenje se namee samo po sebi.
Naime, u prvoj objavi Ralia peine, djeji grob, otkriven 1979., zbog
njegove stratigrafske pozicije na dnu faze II, pripisao sam poetku te faze
II, odnosno poetku kasnog neolitika, a ovdje sam u tom smislu ukazao na
potrebu stanovite korekcije, te naglasio da tu korekciju omoguuje otkrie
drugog takvog nalaza. Grob otkriven 2010. pripada samom prijelazu faza I
i II, to znai da oba groba praktiki zauzimaju istu stratigrafsku poziciju.
Ta stratigrafska pozicija, meutim, ne mora podrazumijevati i njihovu
pripadnost kasnom neolitiku, odnosno njegovom poetku, kako sam to
svojedobno smatrao za djeji grob iz kv. XI. Danas mi puno prirodnije izgleda
njihovo povezivanje s najstarijom fazom Ravlia peine, odnosno ranim (faza
I) a ne kasnim neolitikom (faza II). U tom kontekstu, stratigrafski kontakt
s najniim dijelom depozita kasnog neolitika samo je posljedica trenutka u
kojemu provedeno pokapanje, s jedne strane, i odsutnosti sterilnog dijela
depozita koji bi sigurno razdvojio rani od kasnog neolitika. U tom smislu
posve realnim izgleda mi sljedei scenarij.
Pokapanje koincidira s krajem faze I, to znai da je podudarno s potpunim
prekidom ivota u peini i njezinim trajnim naputanjem u ranom neolitiku.
Postoji li kakva uzrono-posljedina povezanost izmeu smrti nekih lanova
ranoneolitike zajednice i naputanja peine, u ovome trenutku nije mogue
izrei nikakav argumentiran sud. Ipak, jedno je, ini mi se, sigurno. Ovdje
se ne bi moglo govoriti o klasinom obliku unutarnaseobinskog pokapanja
38 BRUNISLAV MARIJANOVI
povezanog s nekom posebnom idejom i kultom, nego o posve obinom
inu provedenom u dotadanjem naselju.
Budui da nakon provedenog pokapanja ivot u peini nije nastavljen,
vjerojatno ni sam in pokapanja nije podrazumijevao potrebu za
ukopavanjem dubljih grobnih jama, nego je to moglo biti provedeno
samo polaganjem tijela na tadanju povrinu (ili posve plitko udubljenje)
i njihovim jednostavnim pokrivanjem tanjim nasipom istog onog depozita
na iju su povrinu tijela poloena. S druge strane, zbog naputanja peine
i prekida ivota, iznad grobova nije mogao nastati nikakav depozit jer su
zbog odsutnosti bilo kakvih antropogenih aktivnosti prekinuti svi procesi
koji bi doveli do njegova formiranja. Budui da se u mikrocjelini, kakva
je peinska galerija i povrina neposredno uz nju, nisu odvijali ni neki
intenzivni prirodni procesi koji bi doveli do formiranja sterilnog meusloja,
stvoreni su uvjeti za izravan kontakt povrinskog dijela depozita ranog i
poetnog dijela depozita kasnog neolitika, a taj kontakt ukljuuje i izravan
dodir ranoneolitikih grobova s kasnoneolitikim depozitom. To tim prije
to se ni nasip kojim su tijela pokrivena ni po emu nije razlikovao od ostalih
dijelova sloja. Kako taj kontakt u naravi svoga formiranja podrazumijeva
antropogene aktivnosti, oteenja kostura mogla su biti prouzroena
upravo na poetku ponovnog naseljavanja peine, odnosno s dolaskom
kasnoneolitike zajednice iji lanovi nisu mogli imati nikakvih spoznaja
o njihovom postojanju, pa zbog toga prema njima nisu ni mogli imati bilo
kakvog obzira, ak i da je obzirnost u opem odnosu prema ostatcima
pokopanih bila dio uobiajenih normi ponaanja neolitikih zajednica. ini
mi se da bi se sve okolnosti vezane uz nalaze humanih ostataka posve dobro
uklopile u ovakvo rjeenje.
LJUDSKI OSTATCI 39
VII. Faza I rani neolitik
XXIX, 1; T . XXX, 8.
odreenog rasporeda prekrivaju cijelu povrinu posude ili njezin vei dio,
23
. BATOVI, 1966., T. XXVIII, 1, T.
ili pak o dobro rasporeenim nizovima, u ovom sluaju koso postavljenim,
XLII, 2, 4; B. MARIJANOVI, 1978., koji zauzimaju itavu raspoloivu povrinu; T. III, 4-5; T. IV, 1-5; T. VIII,
T. II, 3.
l-2 i T. IX, l. Na nekim ulomcima s tom vrstom ukrasa teko je odrediti
24
. BATOVI, 1966., T. XLIII, 2,
7. U novije vrijeme pitanjem radi li se o pokuaju oponaanja otisaka izvedenih rubom nenarebrene
regionalnih varijeteta impresso- koljke, pogotovo stoga to je to gotovo izvjesno barem na jednom ulomku
kulture na irem podruju
istonog Jadrana i zalea u na kojemu su izvedeni dvostruki urezi, meusobno povezani na jednom
opsenoj studiji bavio se i
J. Mller, koji je nalazita u
kraju; T. IX, 3.
hercegovakom zaleu obuhvatio Tehnika igosanja - Gledano u cjelini, ta se tehnika, takoer, uklapa u
nazivom hercegovaka
impresso-grupa Humina (Die odgovarajue pojave u okviru impresso-kulture, posebno njezinoga dijela u
herzegowinische Impresso-Gruppe
Humina); J. MLLER, 1994., 148.
priobalju.24 Ta se konstatacija u podjednakoj mjeri odnosi na sve primjerke
Nedavno sam u opsenoj studiji s ukrasima ove vrste, premda meu njima postoje i neke razlike tehnike
predloio drukiju prostorno-
naseobinsku podjelu ranog
naravi. Veina ulomaka s motivima izvedenim tehnikom igosanja ne ulazi
neolitika jadranskog podruja; B. u skupinu nalaza visokih tehnikih ili likovnih dometa, s obzirom na to da su
MARIJANOVI, 2007.
42 BRUNISLAV MARIJANOVI
pri njihovom izvoenju koriteni uglavnom vrlo rudimentarni instrumenti
koji su ostavljali posve nestandardizirane vrste otisaka, najee nepravilne.
Ni njihovo komponiranje na ukrasnoj povrini nije provedeno s izraenijom
tendencijom ka estetinom; T. V, 2-7; T. VI, 1-6. T. IX, 5.
U tehnikom pogledu najbolji, a u likovnom smislu najizrazitiji su
ulomci s motivima u obliku trokuta, izvedenih instrumentom posebno
pripremljenim za dobivanje takvih motiva; T. V, 1; T. IX, 2, 4. Ukrasi variraju
ovisno o nainu pripreme instrumenta, odnosno oblikovanja njegove radne
povrine. Ukoso odrezane ili neravne radne povrine instrumenata izravno
su dovodile do neujednaenoga otiskivanja pojedinih njihovih dijelova,
zbog ega su i negativi razliiti. Meutim, premda je broj tako ukraenih
nalaza nedostatan za izvoenje sigurnog zakljuka, sklon sam miljenju da
su razlike u pripremi instrumenata vie posljedica sluajnosti nego namjere
i elje za variranjem motiva.
Tehnika ubadanja - Ta je tehnika zastupljena samo na tri ulomka, od
kojih dva ulaze u krug najlikovnijih keramikih nalaza te faze. Rije je o
sitnijim, plitkim ubodima rasporeenim u pravilne nizove koji tvore neku
sloeniju kompoziciju; T. VII, 7-8. Na treem primjerku izvedeni su veoma
sitni ubodi koji bez nekoga odreenog rasporeda prekrivaju povrinu
posude; T. IX, 6.
C) Kulturni i kronoloki odnosi
Navedene su odlike keramike grae faze I Ravlia peine posve
dostatne za njezino temeljno kulturno determiniranje, to je uostalom ve i
prethodno istaknuto. U tom kontekstu, smatram nepotrebnim pojedinano
i iscrpno obrazlagati svaki element koji odreuje njezinu fizionomiju, te
traei mu analogije ukazivati na podudarnost ili slinost s pojavama na
drugim nalazitima impresso-kulture, bilo u priobalnom pojasu bilo u
unutranjosti. S druge strane, osnovna naela prema kojima je ta kulture
definirana, predloena unutarnja razvojna dinamika i ocrtano regionalno
razgranienje pojedinih ukrasnih pojava vrlo su dobro poznata, pa ih
ovdje ne treba ponavljati.25 Stog toga u iznijeti samo osobnu ocjenu ove
faze u odnosu na danas prihvaena miljenja o tim pitanjima. U tom je
kontekstu prvo pitanje koje mi se ini vanim pitanje povezanosti njezinih
stilskih odlika s jednom od temeljnih regionalnih cjelina impresso-kulture:
priobalnom ili zaobalnom.
Kao to je iz izloenog materijala i vidljivo, faza I Ravlia peine ima
naglaene ukrasne elemente karakteristine za nalazita impresso-kulture u
priobalnom pojasu: ukraavanje koljkom, dok su, s druge strane, prisutni i
oni ukrasni elementi koji se obino smatraju temeljnom odlikom nalazita
u zaobalnom podruju: utiskivanje prsta, igosanje i urezivanje. Polazei od
klasine podjele impresso-kulture na dvije regionalne cjeline, utemeljene na
uestalosti uporabe koljke za izvoenje ukrasa i zastupljenosti te tehnike
ukraavanja prema drugim tehnikama, treba naglasiti da to naelo, samo
za sebe, u ovomu sluaju ne daje potrebnu sigurnosti za tono opredjeljenje
ove faze Ravlia peine nekoj od regionalnih cjelina impresso-kulture.
Naime, ukrasni sustav na keramici faze I pokazuje relativnu ravnoteu meu
ukrasnim pojavama koje ine temeljni oslonac te podjele. To je osnovna
karakteristika. U tom kontekstu, ukrasi izvedeni utiskivanjem koljke,
usporeeni sa slinim ukrasima iz priobalja, gotovo ostavljaju dojam
ukrasnoga repertoara prenesenoga s tamonjih nalazita, samo u estetski
neto nedoraenoj, bolje rei rustikalnijoj izvedbi; T. II, 5-7; T. III, 1; T. 25
. BATOVI, 1966., 149.
44 BRUNISLAV MARIJANOVI
i zaobalnom podruju, faza I Ravlia peine, zajedno s navedenim drugim
nalazitima, pokazuje priblinu ravnoteu izmeu onih elemenata koji bi
govorili u prilog povezanosti s jednom ili drugom prostornom cjelinom, a
to je za sagledavanje toga pitanja i najvanija okolnost.
Upravo na temelju tih pojava ve sam ranije iznio miljenje da otru
granicu izmeu zaobalne i priobalne cjeline impresso-kulture nije mogue
sasvim otro povlaiti samo na temelju uestalosti uporabe koljki za
izvoenje ukrasa, pogotovo to impresso-komponenta u Obrama I34
doputa ne samo mogunost znatno intenzivnije komunikacije izmeu
Jadrana i duboke unutranjosti, nego i posve drukiji tip odnosa i veza koji
nadilaze one uvjetovane jednostavnom razmjenom dobara. Takoer sam
postavio tezu prema kojoj fizionomiju Zelene peine ne treba promatrati
iskljuivo kao izraz posve lokalnoga i samostalnog razvoja, ve vie kao skup
elemenata povezanih s dinaminim i kontinuiranim kretanjima u njezinoj
neposrednoj blizini koja, meutim, nisu imala vanijega utjecaja na afinitete
istodobnih zajednica na svim dijelovima hercegovakoga prostora, posebice
onih na podruju zapadne Hercegovine.35 To bi bilo u suglasnosti s njezinim
zemljopisnim poloajem uz dolinu Neretve iji donji tok, to ne treba
posebno naglaavati, ima znaenje vrata koja otvaraju put s obale u zalee.
Meutim, zbog sadraja i fizionomije Hateljske peine I, koja se iskazuje
kao izrazitiji predstavnik onoga ukrasnog stila koji je sinonim svojedobno
bila Zelena peina, danas mi se ini kako bi se u hercegovakom ranom
neolitiku moglo raunati s dva stila. Jedan, neto rustiniji, a povezan s
crnogorskim nalazitima, mogao bi biti karakteristian za istonu, dok
bi drugi, drugi neto blii ukraavanju na jadranskoj obali, bio svojstven
zapadnoj Hercegovini.
ini mi se da bi takav pristup mogao ostaviti vie prostora razumijevanju
razloga zbog kojih na veini danas poznatih nalazita impresso-kulture u
zapadnoj Hercegovini postoji znatan broj elemenata karakteristinih za
priobalnu zonu, a nita ili gotovo nita od onih tipinih za Zelenu i Hateljsku
peinu.
Osim toga, kao uzroke stanovite neujednaenosti ukrasnog stila ne bi 34
A. BENAC, 1973., 51-53; 62-64.
trebalo posve iskljuiti ni neke razloge kronoloke naravi na kakve ukazuje 35
B. MARIJANOVI, Topografija
novootkriveno nalazite u selu Rivine nedaleko Stoca.36 i stratigrafija starijeg neolita
Drugo, vrlo vano pitanje, koje mi se u ovome razmatranju ipak ini Hercegovine, magistarski rad
obranjen na Filozofskom fakultetu
jednostavnijim, pitanje je pripadnosti nekoj od razvojnih faza impresso- u Beogradu 1980. (rukopis).
kulture. Ve na prvi pogled uoava se, za tako mali fundus nalaza, dosta 36
Nalazite je otkriveno sluajno
u listopadu 2011., a pokusno
velika raznovrsnost ukrasa, pa se ve i na temelju te injenice bez ikakve iskopavanje koje je tom prigodom
dvojbe moe odbaciti pomisao kako faza I Ravlia peine pripada ranoj fazi proveo autor dalo je vrlo arhainu
keramiku debelih stijenki,
impresso-kulture. Drim da nije potrebno pojedinano navoditi izravne ukraenu iskljuivo utiskivanjem
analogije s nalazima iz Smilia,37 Pokrovnika,38 Crnog vrila39 i drugih nokta, prsta ili tipanjem.
kulture, kako bih na taj nain pokazao da i u fazi I Ravlia peine treba Z. BRUSI, 2008.
38
Sl. 44
Radiokarbonski datum -
Ravlia peine I
Radiocarbon age - Ravlia
cave I
SL. 44
46 BRUNISLAV MARIJANOVI
VIII. Faza II kasni neolitik i rani eneolitik
XXX 47
Orua od cijepanoga kamena, promatrana u odnosu na istovrsne nalaze
prethodne faze, zastupljena su u znatno veem broju, budui da je tijekom
svih istraivakih faza pronaeno neto manje od etrdeset artefakata
izraenih cijepanjem kremenih jezgri. Tonije, u svim dijelovima depozita
koji pripadaju fazi II pronaeno je ukupno 38 kremenih orua. U vezi s
tim, treba posebno naglasiti injenicu da je do iskopavanja 2008.-2010. broj
nalaza od cijepanog kamena bio znatno skromniji, te da ovdje navedeni broj
znai bitno poveanje ukupne koliine nalaza te vrste. Meutim, ako se i
tako povean njihov broj promatra u odnosu na zastupljenost istovrsnih
nalaza na drugim nalazitima hvarske kulture, ili drugih kasnoneolitikih
kultura, njihov broj unato poveanju i u toj fazi Ravlia peine ostaje
prilino skroman. S obzirom na tu injenicu, statistika obrada i bilo kakva
analiza meusobnih odnosa pojedinih vrsta orua od cijepanog kamena,
uobiajena na drugim istodobnim nalazitima, ovdje je posve bespredmetna.
To tim vie, to toj skupini artefakata pripadaju gotovo iskljuivo sjeiva,
meu kojima stanovite razlike postoje smo u veliinama i nainu dorade
otrica. Premda tu injenicu nije mogue olako zaobii, ipak mi se ne ini
posve vjerojatnom mogunost da je tolika dominacija sjeiva nad drugim
vrstama kremenih izraevina izraz i realnih odnosa u litikoj industriji
Ravlia peine, ali ne mogu predloiti neko racionalno objanjenje razloga
koji su doveli do navedenoga odnosa u depozitu te faze. Isto tako, bilo
bi mi vrlo teko objasniti uzroke te injenice i pod uvjetom da navedena
dominacija sjeiva prema ostalim vrstama artefakata doista izraava njihov
stvarni odnos i ulogu u ivotu zajednice te faze. S druge strane, navedeni
broj kremenih nalaza, disperziranih u prostornoj dimenziji nalazita i
vremenskoj dimenziji te faze, ne prua ni velike mogunosti za suptilniju
analizu i distinkciju utemeljenu na tehnolokim i tipoloko-stratigrafskim
naelima, pa u se zbog toga ovdje zadrati samo na naznakama osnovnih
znaajki te skupine nalaza. Potrebno je, ipak, naglasiti da dvjema starijim
stratigrafskim cjelinama te faze pripada gotovo posve jednak broj artefakata
od cijepanog kamena 15 u stupnju IIA i 16 u stupnju IIB dok je u
njezinom stratigrafski najmlaem dijelu, odnosno stupnju IIC, njihov broj
upola manji i iznosi svega 7 primjeraka.
Navedena zastupljenost orua od cijepanoga kamena kroz ue
stratigrafsko-vremenske cjeline faze II potpuno se prenosi na sjeiva,
najzastupljeniju vrstu artefakata u toj skupini nalaza. U stupnju IIA sjeiva
su zastupljena s 12 primjeraka, stupnju IIB s 11 primjeraka, a u stupnju IIC
s 5 primjeraka.
Za rani ili stupanj IIA karakteristina su sjeiva razliitih veliina, ali
nema izrazito dugakih primjeraka. Izraena su od pravilno cijepanih
tanjih lamela trapezoidna, rjee trokutasta presjeka; T. X, 1-3, 5-11; XII, 1.
Sjeiva od masivnijih lamela nepravilna poligonalnog presjeka zastupljena
su rijetko; T. X, 4. Gledano u cjelini, otrice sjeiva nemaju dodatni retu,
ali je uporabni retu vidljiv gotovo na svim primjercima. Pojedinani ili
nekoliko udubaka na sjeivu zastupljeni su na vie primjeraka; T. X, 1-3,
6-7, 9. Meutim, niti jedno od njih nema izgled nazubljene otrice, osim
donekle jednoga primjerka; T. X, 9. Pravi nazubci izvedeni su samo na
jednom primjerku; T. X, 8.
U klasinom ili stupnju IIB sjeiva zadravaju priblino iste dimenzije,
ili su neto manja, a izraena su od dosta pravilno cijepanih tanjih lamela
pravokutna, rjee trapezoidna presjeka; T XI, 2-8; T. XII, 2-4. Sjeiva
od masivnijih lamela nepravilna poligonalnoga presjeka zastupljena su
48 BRUNISLAV MARIJANOVI
rijetko; T XI, 1; T. XII, 2. Otrice sjeiva, gledano u cjelini, obraene su
dosta pomno izvedenim sitnijim retuem samo na primjercima s neto
masivnijim korpusom; T. XI, 1; T. XII, 2-4. Na sjeivima izraenim od
tanjih lamela nema dodatna retuiranja, ali je vidljiv uporabni retu; T. XI,
2-4. Udubci na sjeivu zastupljeni su samo na jednom primjerku i to na
jednoj njegovoj otrici; T. XI, 2. Nasuprot tomu, na druga dva primjerka
vie udubaka izvedeno je na obje njihove otrice; T. XI, 7-8. Meutim, zbog
prenaglaenosti udubaka otrice ne odaju dojam nazubljena sjeiva kao kod
primjerka iz stupnja IIA; T. X, 8. Zbog toga je posve vjerojatno da ti artefakti
i nisu bili namijenjeni rezanju nego struganju, pa mi se ini i prikladnije
govoriti o sjeivima s udupcima nego o sjeivima s nazubcima. Diskretno
nazubljeno sjeivo zastupljeno je samo na jednom primjerku te faze; T. XI,
5.
Napokon, u kasnom ili stupnju IIC, u kojoj je ukupan broj kremenih
artefakata skromniji nego u prethodne dvije, zastupljena su sjeiva manjih
dimenzija koja svojim karakteristikama odgovaraju istovrsnim nalazima
prethodna stupnja; T. XI, 10-11, T. XII, 6. Tom stupnju, meutim, pripadaju
i znatno dui i elegantniji primjerci; T. XII, 5, 7. Osim u veliini, ta dva
posljednja primjerka pokazuju i neka druga odstupanja ne samo u odnosu
na ostale primjerke u ovoj, nego i prema svim ostalim nalazima te vrste.
Naime, na prvom primjerku, zapaaju se samo tragovi uporabnog retua,
budui da je ve prilikom cijepanja dobivena vrlo pravilna, dovoljno fina
i kvalitetna otrica, pa dodatno retuiranje nije ni bilo potrebno; T. XII,
5. Otrica je drugoga primjerka obraena djelomice sitnim, ali visokim
retuom; T. XII, 7.
Strugala i strugalice zastupljene su znatno slabije. U stupnju IIA pronaena
su dva primjerak te vrste orua. Prvi pripada uobiajenom tipu neolitikih
strugala: kratak s hrptom i polukrunom, proirenom glavom za struganje,
obraenom visokim retuom; T. XIII, 1. Drugi je primjerak po svoj prilici
kombinirano orue koje je osim u funkciji strugala mogao posluiti i kao
sjeivo; T. X, 13. Sudei prema uporabnom retuu, vidljivom na lateralnom
dijelu, istu funkciju mogao je imati jo jedan masivniji primjeraka iz istog
stupnja; T. X, 12. U stupnju IIB na raspolaganju je, takoer, samo jedan
primjerak te vrste alata, ali sasvim drugog tipa. Pljosnat je s obje strane,
nema nikakva hrpta s gornje strane, a glava mu je samo djelomice obraena
visokim retuem; T. XIII, 2. Kod toga je primjerka evidentno izabrana
posebna jezgra koja je neznatnom intervencijom prilagoena svojoj
funkciji. U stupnju IIC pravih strugala nema, ali je na raspolaganju jedna
vrsta strugalice kombinirana sa sjeivom; T. XIII, 3.
Svrdla su, takoer, malobrojna vrsta orua. Jedina dva prava primjerka
te vrste, obraena visokim retuem, pripadaju razliitim stupnjevima. Prvi
primjerak pripada stupnju IIA i tipian je predstavnik te vrste artefakata
s pomno obraenim iljatim vrhom; T. XI, 9. Drugi primjerak pripada
stupnju IIB, a osim u funkciji svrdla mogao je posluiti i kao univerzalniji
alat. Retuirana glava upuuje na mogunost njegove uporabe i u funkciji
strugala; T. XIII, 4. Za druga dva primjerka, od kojih jedan pripada stupnju
IIA; T. XIII, 5; a drugi stupnju IIC; T. III, 6; prije bi se reklo da predstavljaju
poseban tip strelice koji izlazi iz okvira standardnih tipova te vrste. Oba
primjerka retuirana su po itavoj dorsalnoj povrini.
Prave strelice zastupljene su samo jednim primjerkom, a on pripada
stupnju IIB. Budui da je i taj jedini primjerak fragmentiran, o njezinim
tipolokim odlikama nije mogue rei nita vie od napomene da je ventralna
50 BRUNISLAV MARIJANOVI
ukraavanjem stanovnika Ravlia peine. Pri tomu se odmah uoava da
su isti ukrasni predmeti znatno brojniji od onih koji bi uz ukrasnu mogli
imati i praktinu funkciju.
Najizrazitiji ukrasni karakter nedvojbeno ima dosta pravilna, minijaturna
perla izraena od dijela cjevaste kosti, koja pripada stupnju IIB; T. XVII, 1.
Ukrasnim predmetima stupnja IIB pripada i jedan kotani privjesak,
iako je teko tvrditi kako se radi iskljuivo o predmetu ukrasnoga karaktera;
T. XVII, 5. Naime, taj je primjerak vrlo dobro mogao posluiti i za obradu
i glaanje fine keramike. No, finoa obrade i nalazi slinih privjesaka od
kamena u kasnijim fazama razlozi su zbog kojih je i taj primjerak pripisan
skupini ukrasnih predmeta.
Od nalaza koji bi uz ukrasni mogli imati funkcionalni karakter na
raspolaganju je samo jedan primjerak velike, fino obraene igle, krunoga
presjeka; T. XVII, 2. Prava je teta to glava igle nije sauvana, budui da je,
sudei prema ostatku urezane linije, od tijela bila odvojena jednom ili vie
linija. Glava je mogla biti jednostavna kuglastoga ili nekog slinog oblika,
ali je mogla biti izvedena i u obliku kakva stilizirana prikaza, to s obzirom
na njezinu pripadnost stupnju IIB, dakle klasinoj hvarskoj kulturi, i sline
nalaze s drugih nalazita toga kulturnog kruga, ne bi bilo neobino.47
Privjesci od veprova zuba iznimno su rijetki pa je teko pretpostaviti da
su koriteni za izradu bogatijih ukrasa. Pronaena su samo dva primjerka
toga nakita, a oni pripadaju stupnju IIC. Njihova je obradba jednostavna:
zub je raspolovljen, a na proirenoj strani izvedena je mala perforacija za
provlaenje uzice; T. XVII, 4.
Na kraju, treba spomenuti i privjeske izraene od fino glaana kamena,
od kojih jedan pripada stupnju IIC; T. XVII, 3
D) Keramiki nalazi
Keramiki nalazi, kako je to uobiajeno na svim neolitikim nalazitima,
ine najbrojniju skupinu nalaza i u toj fazi Ravlia peine. Kako se ne
radi o statinom fenomenu, koji bi bio definiran iskljuivo utilitarnou
i funkcionalizmom, nego o mediju u kojem se najpotpunije izraavaju
sklonosti neolitikih zajednica prema formama keramikih predmeta i
likovnosti sredstava primijenjenih na stijenkama posuda zbog razbijanja
monotonije praznih povrina ili kakvih drugih razloga, posve je prirodno
to keramiki nalazi ine osnovu za uoavanje razlika koje u tom smislu
postoje izmeu pojedinih uih vremenskih cjelina ukupnoga vremenskog
raspona kojemu pripada ta faza Ravlia peine. Varijabilnost oblikovnih
i drugih sredstava likovnoga izraavanja, razumije se, posljedica je
ponajprije unutarnje razvojne dinamike koja karakterizira niz pojedinanih
psihosocijalnih zajednica na irem podruju istonoga Jadrana i njegova
zalea, povezanih u koherentnu prostornu i vremensku cjelinu definiranu
nazivom hvarska (hvarsko-lisiika) kultura, pa su i te razlike u pojedinim
dijelovima te faze u Ravlia peini determinirane upravo tim procesima.
Meutim, kako ni hvarska kultura, kao ni druge neolitike kulture, nije
izolirana pojava neovisna o prostorno znatno irim i povijesno znatno
vanijim zbivanjima, na promjene njezina sadraja, koje u ovom smislu
oznaavaju varijabilnosti u oblicima posuda i nainima njihova ukraavanja,
utjeu i one pojave koje su izraz razvojnih tendencije primarno vezanih za
drutvene zajednice izvan ireg jadranskog podruja. To e se iz daljnjega
izlaganja posve jasno vidjeti.
A. BENAC, 1958., T. VIII, 1-4; .
47
52 BRUNISLAV MARIJANOVI
Zdjele su dosta esto zastupljena vrsta posuda koje je od prethodne
katkad mogue razlikovati samo prema odnosu visine i promjera. Ta vrsta
posuda varira uglavnom u dva smjera:
a) vee duboke zdjele s uvuenim gornjim dijelom, zbog ega se taj oblik
mijea s nekim varijantama loptastih formi i nalazi na granici izmeu lonca
i zdjele; T. XX, 6, 7;
b) konine zdjele, kod kojih se razlikuje blago zaobljen oblik ija je
stijenka ravnomjerno zaobljena itavom svojom visinom; T. XX, 9; te,
takoer, zaobljeni oblik s naglaeno uvuenim gornjim dijelom; T. XX, 8.
Osim tih tipova zdjela, pronaen je i jedan ulomak koji e pripadati
obliku plitkih poluloptastih zdjela; T. XX, 10.
Kupe su, takoer, dosta zastupljen oblik, a i kod toga tipa postoji variranje
u dva osnovna pravca:
a) donji je dio jako zaobljen, a gornji jako uvuen, pa itava posuda ima
vie ih manje izraen jajolik oblik; T. XXI, l, 2;
b) donji je dio jako zaobljen, gornji jako uvuen, a obod neznatno izvijen
i jako naglaen; T. XXI, 3-6.
Osnovna je znaajka toga tipa nedostatak vratnog segmenta, pa rameni
segment posude izravno prelazi u obod. Ta je tipoloka odrednica istodobno
je i najvanija razlika u odnosu na sljedei, u osnovi slian tip posuda, ali
je kod njih vratna zona posve jasno formirana, ime se jako pribliavaju
piriformnim oblicima; T. XVIII, 1; T. XXI, 7-8.
Napokon, ostaju i posude manjih dimenzija, od kojih jedan primjerak
pokazuje isti konini oblik, T. XXI, 10, to je i jedini nalaz tako oblikovanih
posuda, te, takoer, konina posuda s blago uvijenim gornjim dijelom; T.
XXI, 9.
Grube posude tog stupnja imale su, koliko je na temelju raspoloiva
materijala mogue tvrditi, dvije vrste dna. Radi se o niskoj koninoj stopi
koja je uobiajena kod te keramike vrste, neovisno kulturnoj ili kronolokoj
pripadnosti; T. XVIII, 2; T. XXI, 13; ili o jednostavnom ravnom dnu; T. XXI,
14, 15. Zaobljena dna kod grube keramike ovog stupnja nisu potvrena,
ali je njihovo postojanje mogue pretpostaviti s obzirom na postojanje tipa
plitkih poluloptastih zdjela.
Drke su na posudama vrlo rijetke, a rije je o primjercima okomitih
trakastih drki izraene u uobiajenoj tehnici apliciranja na zid ve gotove
posude; T. XVIII, 1; T. XX, 12. Posebno je zanimljiv primjerak na kojem
je iznad korijena drke vidljiva jedna kruna perforacija, koja je prvotno
zamjenjivala drku sluei, vjerojatno, za provlaenje uzice. Kasnije je, iz
razloga koje je mogue samo nagaati, na tom mjestu formirana drka, a
rupa zatvorena, to se sasvim dobro vidi na mjestu na kojem je dio korijena
drke otpao; T. XX, 12.
Na kraju treba posebno naglasiti kako svi navedeni tipovi posuda
dolaze istodobno i da tu nikakvu evoluciju ili unutarnji razvoj jedne
varijante u drugu nije mogue traiti. To je i sasvim razumljivo ako se
ima u vidu vremenska ogranienost tog stupnja faze II. S obzirom na to,
kao i na prostornu ogranienost na kojoj je taj vremenski odsjek faze II
dokumentiran, analiza kvantitativnih odnosa pojedinih vrsta i tipova posuda
ini se malo relevantnom, pa prema tome i posve nepotrebnom. Osim toga,
ogranienost istraene povrine na kojoj je ona potvrena podrazumijeva i
sasvim ogranienu vrijednost kvantitativnih odnosa pojedinih tipova pa se
na tim pitanjima ne treba zadravati.
54 BRUNISLAV MARIJANOVI
Posude s visokim cilindrinim vratom zastupljene su samo s nekoliko
primjeraka, a sudei prema debljini zidova i visini vrata, radi se o posudama
velikih dimenzija. Osim razlika koje postoje u visini vrata, to je, svakako,
posljedica razliitih dimenzija, neke druge bitne razlike nije mogue
uoiti; T. XXIV, 4-6. Istina, zbog nedostatka donjih dijelova tih posuda nije
mogue ostati kategorian u toj tvrdnji, pa tu vrstu posuda treba ostaviti
nedovoljno definiranom. Samo na jednom primjerku toga tipa, koji pripada
posudi manjih dimenzija, mogue je uoiti i loptastu formi trbuha. Slian
je oblik donjeg dijela posude mogue pretpostaviti i kod ostalih primjeraka
toga tipa, ali dosta blag prijelaz vrata u rameni segment ostavlja moguu
pretpostavku da se radi i o nekom drugom obliku.
Osim tih osnovnih oblika, meu finom keramikom stupnja IIA
pojedinano se javljaju i forme koje odgovaraju istim tipovima grube
keramike; T. XXII, 7, 8; T. XXIV, 3.
Napokon, ostaje za spomenuti jo i jedan primjerak koji ne pripada
nijednom od navedenih tipova ili varijanti, niti ulazi u skupinu keramikih
predmeta utilitarnoga karaktera. Radi se o objektu izraenom u uobiajenoj
tehnici fine keramike, za koji je bez imalo dvojbe mogue ustvrditi da pripada
onoj skupini neolitikih nalaza koje se uobiajeno nazivaju rtvenicima; T.
XXV, 2; T. XIX, 5. Premda je nalaz oteen, a vei dio primjerka nije sauvan,
i na temelju raspoloivih elemenata sasvim je evidentno kako se radi o
plitkom etvrtastom recipijentu postavljenom na etiri masivnije noice
kruna presjeka. Zidovi recipijenta stoje okomito, a samo se neposredno uz
obod neznatno izvijaju. Kutovi su neto produeni i izvijeni pa svakoj strani
recipijenta daju konkavan izgled. Ispod oboda tee urezana linija s nizom
rafiranih viseih trokuta, dok je obod ukraen skupinama s tri kratke
urezane linije postavljene u metopskom rasporedu. Urezana linija s nizom
viseih trokuta izvedena je i na donjem dijelu nogu. Bijela inkrustacija,
kojom su ispunjene sve linije ukrasa, ini izniman kontrast crnoj, sjajno
uglaanoj povrini rtvenika.
Na kraju ovog pregleda osnovnih tipolokih odlika fine keramike
stupnja IIA, treba dodati jo i to da se dna javljaju u obliku niskih koninih;
T. XXIII, 2; prstenastih; T. XXIV, 7; ravnih; T. XXIV, 8; i zaobljenih formi; T.
XXIII, 4. Drke nisu poznate, ali se na nekim ulomcima javljaju male krune
perforacije, koje, vjerojatno, stoje u funkciji noenja, odnosno vjeanja
posude pomou uzice; T. XXII, 4.
Za razliku od dosta iroke skale keramikih tipova, ukrasni sustav na finoj
keramici dosta je stereotipan. Na svim ukraenim primjercima zastupljen je
samo jedan motiv trokut koji dolazi u nekoliko razliitih kompozicija:
kao samostalan motiv, povezan u vodoravne nizove ili u skupini nekoliko
adorsiranih trokuta; T. XIX, 5; T. XXV, 1, 2. Ukrasi su izvedeni finim
urezivanjem, a uz to je uporabljena bijela inkrustacija. Pri tomu, ukrasi su
izvedeni neposredno ispod oboda ili na vratu, potom na trbuhu, a sasvim
rijetko i na obodu.
Od tog uobiajena naina ukraavanja odstupa dva primjerka. Jedan je
ukraen nekom sloenijom kompozicijom koju ine urezane ravne i cik-cak
linije praene nizom kratkih zareza; T. XXV, 3. Na drugom je ulomku ukras
je izveden na trbuhu mekano zaobljene posude, a ine ga igosani trokutasti
trokuti; T. XIX, 4.
Osim navedenih ukrasa, na pojedinim ulomcima izvedena su sitnija ili
krupnija ispupenja aplicirana na zid posude, najee na trbuhu; T. XXIII,
5, 6. No, gledano u cjelini, primjena tih ukrasnih elemenata, ipak je rijetka.
Sl. 46
Prema: B. MARIJANOVI, 1981.
56 BRUNISLAV MARIJANOVI
A) Gruba keramika - Ta keramika vrsta, u uobiajenom shvaanju
njezinih tehnolokih odlika, vie ne postoji, i to je najizrazitija razlika
u odnosu na prethodni stupanj (IIA). Umjesto grube keramike, kakva je
postojala u prethodnoj etapi, sada dolazi keramika vrsta koju bi najbolje
okarakterizirao naziv prijelazna-keramika, odnosno keramika ija se
svojstva udaljavaju od standardnih odlika grube, ali ne dostie ni kvalitetu
fine keramike. Posude su izraene od zemlje vie ili manje proiene od
prirodnih primjesa, koja je istodobno pomijeana sa zrncima kamena
razliite granulacije, to se vidljivo odraava na kvalitetu i finou fakture.
Iako su posude uglavnom glaane, ili bolje reeno povrina im je paljivo
poravnana, taj postupak nikad ne dostie onu kvalitetu koju ima kod fine
keramike. Povrina je mat, neto hrapava, a su zrnca kamena gotovo uvijek
vidljiva na povrini posude. Razlog tomu je injenica to je na toj keramici
iznimno rijetko nanoena prevlaka od fino proiene gline, a ako se to i
radilo onda nije provedeno paljivo i ujednaeno, a glaanje nikada nije
dostizalo kvalitetu fine keramike.
Boja povrine kree se u okviru svjetlijih smeih tonova, dosta
je ujednaena, ali ima i prelijevanja tonova. Znatno su rjee posude
crvenkastosmee ili svjetlije sive boje. Presjek pokazuje jednolino peenje,
ali takoer i peenje u raznim nijansama.
U tipolokom pogledu takoer dolazi do vanih promjena. Te su promjene
dosta brojne i izrazite. Potpuno nedostaju lonci, duboke zdjele s uvuenim
gornjim dijelom, duboke konine zdjele, posude s visokim cilindrinim
vratom. Umjesto njih dolaze posude manjih dimenzija, a zaobljeni oblici
potpuno dominiraju.
Vodei su oblik grube keramike ovog stupnja zdjele sline tipu
zastupljenom samo jednim primjerkom u prethodnom (IIA) stupnju.
Njihovo variranje ide uglavnom u dva smjera:
a) zdjele s vie ili manje uvuenim gornjim dijelom, neprofiliranim ili na
bilo koji drugi nain naglaenim obodom; T. XXVI, 1, 5; T. XXVIII, 2;
b) zdjele s uvuenim gornjim dijelom i vie ili manje izvijenim i
profiliranim obodom; T. XXVI, 2, 3-4, 6-7; T. XXVII, 4, 7; T. XXVIII, l, 4.
Bikonini su oblici neusporedivo su rjei, a sudei prema raspoloivom
materijalu, radi se o tipu duboke zdjele s uvuenim gornjim dijelom i blago
zaobljenim prijelazom iz donjeg u gornji konus; T. XXVII, 5.
Svi navedeni tipovi zdjela jako se pribliavaju oblicima fine keramike.
Znatno manji broj ulomaka pripada posudama veih dimenzija, a meu
njima, koliko je na osnovu raspoloivih ulomaka mogue suditi, dolaze
iskljuivo vii ili nii piriformni oblici; T. XXVII, 1-3.
Svi navedeni tipovi posuda dolaze tijekom itavoga trajanja ovog
stupnja.
U odnosu na prethodni stupanj vane promjene pretrpio je i ukrasni
sustav, iji je repertoar sada znatno bogatiji, iako je skala motiva i kompozicija
jo uvijek dosta ograniena. Pri tomu je potrebno naglasiti kako itav ukrasni
sustav, gledano u cjelini, ostavlja jak dojam povrnosti i rustikalnosti. Pri
izvoenju ukrasa primjenjivana je samo jedna tehnika - urezivanje - a vrlo
su rijetki primjeri apliciranja duguljastih bradavica kombiniranih s kratkim
zarezima; T. XXVII, 6.
Meu urezanim ukrasima najei je motiv trokut. Pri tomu, ipak nije
mogue govoriti o pravim trokutastim motivima, ve prije o nekoj vrsti
uglatih motiva koji se u razliitoj dispoziciji izvode na svim dijelovima
posude. Najsloenija i ujedno najljepa kompozicija izvedena je na jednom
58 BRUNISLAV MARIJANOVI
nikada posebno izdvojen obod; T. XXXVIII, 4, 10; T. XXXIX, 8-10; T. LX, 1;
T. XLV, 4, 7-8. Samo je na rijetkim primjercima obod blago istaknut plitkim,
neto irim udubljenjima koja idu kontinuirano oko cijele posude; T. XLV,
8; T. XLVI, 3;
b) plitke zdjele s jako uvuenim gornjim dijelom i jasno naznaenim ili
profiliranim obodom; T. XXXVIII, 5; T. XXXIX, 7; T. XL, 7; T. XLI, 1;
c) duboke zdjele s uvuenim gornjim dijelom i jako izvijenim obodom;
T. XXIX, 1-8; T. XXX, 1-7; T. XXXI, 1-2, 4; T. XXXII, 2, 5-6; T. XXXIII, 1-6;
T. XXXIV, 1-3, 6; T. XXXVIII, 1-3, 7; T. XXXIX, 1-5; T. XL, 6, 9; T. XLI, 2-4;
T. XLIII, 2;
d) plitke zdjele sa irokim otvorom, blago zaobljena ramena i blago
izvijena oboda tako da gornji dio posude samo neznatno izlazi izvan
okomite ravni ramena, dajui posudi oblik kalote; T. XXXVIII, 9; T. XL, 3-5,
8, 10; sl. 47.
Bikonine su zdjele, kako je ve reeno, neusporedivo malobrojnije,
a zastupljene su samo jednim tipom. To je zdjela sa zaobljenim gornjim
konusom i blagim prijelazom iz donjega u gornji konus; T. XLVI, 1; sl. 48.
alice su veoma izrazita kategorija posuda, a javljaju se u gotovo svim
oblicima u kojima se javljaju i zdjele sa zaobljenim profilom; T. XXXVIII, 6,
8; T. XLII, 1-4, 7, 8; T. XLIV, 2; T. XLVI, 4.
Osim navedenih tipova, meu posudama manjih dimenzija zastupljene
su: posude na nozi, T. XLVI, 2; plitice; T. XXXIV, 3-4; T. XL, 2; T. XLII, 5;
T. XLIV, 1, te posude s loptastim donjim dijelom i cilindrinim, odnosno
ljevkastim vratom; T. XXXII, 7; T. XLIII, 6; T. XLV, 5-6.
Meu posudama veih dimenzija izdvajaju se svega dva tipa. Jedan se
jako pribliava nekim piriformnim oblicima i odgovara slinim tipovima
grube keramike, dok se kod drugoga radi o posudama s visokim cilindrinim
vratom i vjerojatno loptastim donjim dijelom; T. XLIII, 1.
Osim toga, potrebno je istaknuti da se svi oblici u podjednakoj mjeri
javljaju tijekom cijelog trajanja toga stupnja, te da stratigrafski nije mogue
razdvajati starije i mlae tipove. To je i posve prirodno ako se ima u vidu
injenica kako gotovo svi navedeni tipovi predstavljaju, u stvari, naslijee iz
prethodnoga razvojnog stupnja, koje je, prirodno, neto i evoluiralo.
Dna su u ovomu stupnju ravna ili zaobljena, ve prema tomu o kojem se
tipu posude radi. Tako je samo po sebi jasno da su zaobljena dna mogua,
uglavnom, kod manjih i pliih posuda jer ne utjeu bitno na njihovu
stabilnost, dok su, s druge strane, vee i dublje posude zahtijevale ravno
dno. O tipolokim odlikama noge jedinoga primjerka vaze na nozi, zbog
fragmentiranosti, nije mogue nita odreenije rei.
Meutim, ovdje je potrebno posebno spomenuti jednu vrstu tzv.
dekorativnog dna, kad koga je stabilnost posude poveana izrezivanjem
ili igosanjem stajne povrine u obliku romba; T. XXXV, 3-4; T. XLV, 1; ili
kvadrata s produenim kutovima; T. XLV, 2; s ijih se kutova prema gornjem
dijelu posude razvija urezani ukras u radijalnoj dispoziciji.
Drke na finim posudama toga stupnja nisu poznate, ali se umjesto njih,
dosta esto, javljaju razliite vrste tunelastih uica izvedenih u samom zidu
posude. Kadkad njihovo postojanje ne dovodi do deformacije osnovne
linije posude, dok je nekada to mjesto neto zadebljano ili, bolje reeno,
pojaano; T. XLIII, 4, T. XLIV, 3. To izravno ovisi o poloaju uica na trbuhu
ili vratu posude, kao i od debljine same stijenke posude. Njezina pozicija na
zaobljenom dijelu posude utjecala je i na vrstou posude pa se, prirodno,
u tom sluaju nametala potreba za dodatnim ojaanjem. Na nekim se
60 BRUNISLAV MARIJANOVI
bijele inkrustacije za ispunjavanje urezanih linija, premda to nije i izravno
potvreno, onda bi taj efekt bio i koloristiki obogaen; T. XXXIX, 1.
Neto sloeniji ukras ine viestruke vodoravne trake koje se u razliitim
dispozicijama i meusobnom odnosu smjenjuju na veem dijelu ukrasne
povrine; T. XXXII, 1-4. Klasian primjerak takva ukraavanja predstavlja
jedna plitka zdjela s nekoliko gusto poredanih traka, pri emu izmeu
debljine i meusobne udaljenosti traka ne postoji bitno odstupanje u smislu
suavanja bilo traka bilo meuprostora; T. XXXVIII, 8. Ista kompozicija,
samo s drugaijim odnosom i rasporedom oslikanih i neoslikanih povrina,
zastupljena je na jednoj dublje posude. U odnosu na prethodnu, tu je odnos
izmeu ukraenih i neukraenih povrina sasvim drugaiji, to je, po mome
miljenju, posljedica okolnosti da je isto naelo ukraavanja primijenjeno
na dva tipa posuda kod kojih postoje znatna odstupanja u proporcijama i
zaobljenosti povrine; T. XXXVIII, 7. Isti je efekt ostvaren i kod sljedeih
primjeraka samo to je sredinja traka zamijenjena jednom; T. XXXIX, 5;
ili s dvije znatno ue; T. XXXIX, 3. Gledano u bit, to je ista kompozicija, ali
s drugaijim koloristikim efektom, kao i na ulomku s tri trake ujednaene
irine; T. XXXI, 3.
Na nekim primjercima alica i plitica javljaju se viestruke, vodoravno
poloene, iroke trake koje gotovo potpuno prekrivaju itavu raspoloivu
povrinu, a dijele ih uski neukraeni pojasevi; T. XLII, 1, 5. To je ve bitno
razliit koloristiki efekt.
Neto veu izmjenu u toj osnovnoj kompoziciji viestruka redanja
vodoravnih traka ine primjerci kod kojih je sredinja traka zamijenjena
jednom irokom valovitom trakom; T. XXX, 1-6; T. XXXIV, 1; T. XXXVIII,
10.
Osim toga standardnog ukraavanja izvoenjem samostalnih ili
viestrukih horizontalnih traka, meu jednostavnije kompozicije mogu se
uvrstiti sljedei malobrojniji ili pojedinani primjerci:
- primjerak dublje posude na kojoj uz slikanu traku na obodu dolazi jo
jedna vrsta jako stilizirane girlande; T. XXXIX, 4;
- primjerak alice na kojoj je slikana traka na obodu kombinirana s
nizom igosanih udubljenja izvedenih na trbuhu; T. XLII, 7;
- primjerak dublje loptaste posude na kojoj je uz obod izveden neki uglati
motiv; T, XXXIX, 10; i primjerci posuda istoga tipa od kojih je jedan imao,
vjerojatno, slian uglasti motiv ili jednu kratku i uu horizontalnu traku,
dok se kod drugoga radi o istom motivu ili jednostrukoj traci koja opasuje
cijelu posudu; T. XXXIX, 8-9;
- primjerak posude na kojoj je ispod iroke trake na obodu sauvana
znatno ua i posve kratka samostalna traka, kakvih je na ukrasnom polju
ramenoga dijela moralo biti vie; XXXII, 6;
- primjerak posude na kojoj je izmeu dviju vodoravnih traka na obodu
i trbuhu izveden krupan etverokutni motiv; XXXII, 6;
- primjerci posuda iji se ukras sastoji od nekoliko kratkih, vodoravno ili
koso poloenih, uskih traka; T. XLII, 6.
Izvan toga uobiajena komponiranja ukrasnih motiva po vodoravnim
linijama, zastupljeni su, iako rijetko, i okomito komponirani motivi, To su
jednostavne viestruke trake koje se u obliku metopa grupiraju na povrini
posude. Obino se radi o tri, premda se sreu i dvije ili etiri trake, koje
se od oboda sputaju do sredine posude, gdje se slobodno zavravaju ili
se spajaju s jednom vodoravnom trakom, koja odvaja gornju ukraenu od
donje neukraene zone. Na jednom od tako ukraenih primjeraka izveden
62 BRUNISLAV MARIJANOVI
ve spominjanim oblikom tzv, dekorativnog dna kod kojeg se radi o
izrezivanju donje povrine u obliku romba s neto izduenim uglovima, od
kojih su, zatim, na dva suprotna kraja izvedene urezane linije. Ti primjerci
na stanovit nain ine prijelaz ka drugoj, znatno rjeoj tehnici ukraavanja
- urezivanju.
U vezi s tim nainom ukraavanja potrebno je naglasiti kako linije
urezane ispod samoga oboda ine posve samostalan ukras i da je samo na
rijetkim primjercima potvreno i oslikavanje toga dijela posude; T. XXXIX,
2. Osim te kombinacije, urezivanje i slikanje povrine potvreno je jo na
nekoliko primjera, a u pitanju su uvijek posude manjih dimenzija. Na nekim
su ulomcima bojenjem izvedeni osnovni motivi, a urezivanjem su oni
samo meusobno odvojeni ili naglaeni; T. XLII, 4; dok je na drugim boja
uporabljena za isticanje urezanih motiva. Na nekim je od tih posljednjih
primjerka boja veoma slabo sauvana i razmazana, pa nije mogue uvijek
sa sigurnou rei radi li se inkrustiranju urezanih linija ili oslikavanju
povrine unutar urezanih linija; T. XXXVI, 2-8; T. XLIII, 4; T . XLVI, 3. Vrlo
su rijetki primjeri na kojima su urezani i slikani motivi izvedeni u pozicijama
okomitim jedna prema drugim; T. XXXVI, 1.
Gledano u cjelini, tehniku urezivanja nije mogue usporeivati s
prethodnom ne samo u kvantitativnom smislu nego i u pogledu izbora
motiva i sloenosti kompozicija. Kao posve samostalna tehnika, urezivanje
nije zastupljeno na velikom broju ulomaka, pa je ve zbog toga iskljuena
bilo kakva mogunost njihova sistematiziranja. Gotovo svaki ulomak s
urezanim ukrasima predstavlja usamljenu ukrasnu pojavu, bilo zbog motiva
bilo zbog kompozicije. Osim ve spomenutih ukrasa izvedenih pri izradi tzv.
dekorativnog dna, tom su tehnikom, u najveem broju primjera, izvedene
viestruke vodoravne linije ispod oboda; T. XXXIX, 2; ili, rjee, na drugim
dijelovima posude; T. XLV, 5, 7, 8. Usporedni vodoravni urezi izvedeni
su i na jedinom ulomku posude na nozi; T. XLVI, 2. Zanimljiva ukrasna
kompozicija izvedena je na ulomku posude ispod ijeg je oboda urezana
rafirana vodoravna traka i neki, u suprotnom smjeru rafiran, uglati motiv;
T. XLV, 3. Na drugom ulomku vratna zona ukraena je nizom viseih trokuta,
ispunjenih koso poloenim paralelnim linijama; T. XXXVII, 1.
Kako se iz dosad navedenog vidi, na finoj keramici urezivanjem su
najee izvoeni pravocrtni motivi, dok su krivocrtni vrlo rijetki. No,
unato tomu, na gotovo svim ulomcima izvedeni su pravi spiraloidni motivi s
veim brojem zavojnica koji su vjerojatno tvorili sloenije ukrasne cjeline; T.
XXXVII, 3-5. Na tu vjerojatnost upuuje jedan primjerak koji se sloenou
svoje kompozicije moe usporeivati s odgovarajuim slikanim ukrasima; T.
XLIV, 3. Likovnou svoje kompozicije za oslikanim spiralidnim ukrasima
ne zaostaje ni primjerak s jednostavnim i samostalno izvedenim spiralnim
motivom; T. XLVI, 4. Posebno zanimanje izazivaju dva posve mala ulomka
crnoglaanih posuda na kojima su izvedeni kruni motivi ispunjeni kratkim
urezanim crticama; T. XXXVII, 2; T. XLV, 2. Teko se oteti dojmu kako je u
pitanju simbolina predstava solarno-lunarnoga karaktera.
Na kraju, potrebno je iznijeti jo jedno zapaanje u vezi s odnosom
urezanih i slikanih ukrasa, a to e biti iznimno vano za razmatranja o
razvoju i genezi kulturnog izraza Ravlia peine, pa i ire problematike
vezane za kasnoneolitiku kulturu kojoj ona pripada. Ve je prethodno
spomenuto kako kvantitativni odnos urezivanja i slikanja ide daleko u prilog
te druge tehnike ukraavanja. Dalje, urezivanje se kao tehnika provlai kroz
itavo vrijeme trajanja toga stupnja, ali zato, prema vremenu pojavljivanja,
Sl. 47 Sl. 47
Fotografija: B. MARIJANOVI
Sl. 48
Fotografija: B. MARIJANOVI
Sl. 48
64 BRUNISLAV MARIJANOVI
A) Gruba keramika - Tehnoloka svojstva grube keramike, na prvi
pogled, ostala su potpuno istovjetna gruboj keramici prethodnoga stupnja:
zemlja je pomijeana s dosta usitnjena kamena, povrina je dobro obraena
i u veini sluajeva dobro poravnata i glaana, a to su sve svojstva grube
keramike klasine hvarske kulture. Pa ipak, mogue je uoiti i stanovite
razlike. Kod grubih posuda s tipinom hvarskom fakturom primjese dolaze
u obliku dobro usitnjena kamena ravnomjerno rasporeena u masi od koje
je posuda modelirana. Velika koliina tih primjesa i njihov ravnomjeran
raspored, bez obzira na finou granulacije, koja je oigledna, znatno utjeu
na izgled povrine posude. Precizno reeno, velika koliina primjesa utjee
da posude, bez obzira na finu obradu povrine i dobar vizualni dojam,
pri dodiru djeluju grubo i hrapavo. Posude te fakture javljaju se u boji
uobiajenoj kod grube keramike prethodnog stupnja.
Drugu skupinu ine posude kod kojih se ta karakteristina hrapavost
i suhoa povrine ne osjea, to je posljedica dviju okolnosti: prvo, neto
manje koliine usitnjena kamena, i drugo, nanoenja posebne prevlake
od finije proiene zemlje i glaanja povrine. Posve je razumljivo da to
glaanje nikada ne dostie kvalitetu fine keramike. Veoma je uoljiva i
razlika u boji povrine, koja je kod ove skupine posuda u osnovi veoma
slina prethodnoj, ali je neto tamnijih do posve tamnih nijansi uz njihovo
mijeanje i prelijevanje.
Do vrlo uoljivih promjena dolo je i u oblicima posuda. Neki, vrlo
karakteristini oblici prethodnoga stupnja nestaju, a javljaju se sasvim
novi. No, to e se najbolje vidjeti pri navoenju karakteristinih tipolokih
pojava.
Najkarakteristiniji i najbrojniji oblik toga stupnja jesu visoke posude
s jajolikim ili loptastim donjim dijelom i jasno izdvojenim viim ili niim
vratom; T. LI, l-3. Pri tomu vrat moe biti blago konkavan, konian ili
potpuno cilindrian, a obod je ravan ili blago profiliran. Kao posebnu
odliku tih posuda potrebno je istaknuti prstenasta zadebljanja izvedena na
obodima, koja su u ovom stupnju jo uvijek malobrojna, ali e u sljedeoj fazi
(faza III) postati jedno od glavnih obiljeja kako grube tako i fine keramike;
T. LI, 3.
Osim toga oblika, kod grube keramike ovog stupnja dolaze jo: konine
zdjele s ravnim obodom; T. LI, 4; manje konine zdjele s prstenastim
zadebljanjem na unutarnjoj strani oboda, T. LI, 6; duboke zdjele s jako
uvuenim gornjim dijelom, T. LI, 5, te manje posude s loptastim donjim
dijelom i cilindrinim vratom.
Dna su slabo poznata, ali je mogue raunati s ravnim ili blago
profiliranim, odnosno niskim koninim oblikom.
Drke, takoer, nisu poznata u veem broju, ali se i na osnovu
raspoloivih primjeraka, moe rei da su to uobiajeni tipovi trakastih drki
smjetenih na ramenu ili prijelazu iz ramena u vrat posude. Na nekim, istina
malobrojnim, primjercima sredinji dio drke je neto zadebljan, u obliku
vertikalna rebra.
Ukrasni je sustav u tomu stupnju potpuno osiromaen. Izuzimajui
malobrojne primjerke posuda s prstenastim zadebljanjem na obodu, koja
uz praktinu funkciju ojaanja ovog dijela posude imaju i dekorativnu
vrijednost, cjelokupan je ukrasni sustav sveden je na malobrojne primjerke
posuda s nizom kratkih ureza na obodu; T. LI, 2.
66 BRUNISLAV MARIJANOVI
ostalim ulomcima sa slikanim ukrasima izvedene viestruke vodoravne
cik-cak trake; T. XLIX, 1; T. LII, 9; T. LIII, 1; a na jednom i neki sloeniji
meandroidni motiv; T. LII, 10. Osim toga, vrlo je vana i okolnost da se
slikani ukrasi vie ne izvode samostalno, ve u kombinaciji s kaneliranjem,
te da obje tehnike dolaze i na istim dijelovima posude, jedna preko druge; T.
LIII, 1-2. Istovrsno kombiniranje tih dviju ukrasnih tehnika mogue je jo
na nekim ulomcima; T. XLIX, 3-4.
Kombinacija klasinoga hvarskog naina ukraavanja i kaneliranja
zastupljena je na posudi sauvanoj u vie ulomaka, a to je vjerojatno jedan
od najljepih primjera te vrste. No, ovaj put nije u pitanju slikani, ve urezani
ukras izveden na vratu i trbuhu posude, dok je vanjski i unutranji dio oboda
i trbuh ukraen finim kanelurama polukrunog presjeka; T. XLIX; T. LIII,
3.
Ve je navedeno kako je najvei broj posuda ukraen kaneliranjem. No,
i tu ima bitnih razlika, a one su u podjednakoj mjeri izraene u obliku i
izgledu kanelura, ali i u poloaju i odnosu na glavne osi posuda. Osim ve
spominjanih uskih kanelura polukruna presjeka, vrlo je karakteristian i
oblik jako irokih kanelura s visokim i otrim sredinjim rebrom, pa se stjee
dojam kako je isticanje rebra i osnovna namjera tog naina kaneliranja; T. T.
LVI, 1. Osim toga, treba naglasiti kako su uske kanelure polukruna presjeka
izvoene preteito u okomitoj dispoziciji; T. XLVII, 1-6; dok su one iroke
uglavnom ukoso poloene; T. XLVIII, 1-4; T. LII, 2; T. LV, 1-2.
Potrebno je, takoer, spomenuti kako se osim tih uobiajenih, iako
pojedinano, javljaju jo neke vrste kanelura:
- iroke okomite kanelure s istaknutim, ali zaravnjenim sredinjim
rebrom; T. XLVII; 7 T. LV, 4;
- ire i plie okomite kanelure s proirenjem u gornjem dijelu slino
otisku prsta;
- kanelure izvedene u obliku plitkih ljebova; T. XLVIII, 5-6; T. LV, 5; T.
LVI, 2.
Ipak, sve te vrste kanelura, unato veim ili manjim razlikama, zastupljene
su istodobno i tijekom itavoga trajanja toga stupnja. Nema nikakvih
stratigrafskih oslonaca za njihovu meusobnu distinkciju.
Stanovite razlike postoje u poloaju kanelura u odnosu na pojedine
dijelove posuda, ali te razlike ne drim posebno bitnim jer su one uvjetovane
samim oblicima posuda i mogunostima koje one pruaju za izvoenje
ukrasa. Na zdjelama je hvarskoga tipa kaneliranje ogranieno na rameni
segment i dio trbuha, dok je na posudama s loptastim donjim dijelom i
visokim vratom ukras ogranien poglavito na rameni pojas, premda je
zastupljeno i kaneliranje veeg ili manjeg dijela trbuha. Kod drugog tipa
posuda uobiajeno je izvoenje kratkih kanelura na samom obodu, i to
uglavnom na njegovoj vanjskoj strani; T. XLIX, 1; T. LII, 3; T. LVI, 3, 5.
Kaneliranje oboda javlja se i na unutranjem dijelu oboda plitkih zdjela s
uvuenim i zadebljanim obodom; T. XLIX, 5a-b; T. LII, 6, 8.
Izuzimajui ve prethodno spomenuti primjer urezana ukrasa
kombinirana s kaneliranjem, urezivanje se javlja jo na jednom manjem
broju ulomaka. U veini sluajeva radi se o nizu kratkih ureza izvedenih na
unutarnjoj ili vanjskoj strani oboda posuda; T. XLIX, 6-7; T. LII, 9; T. LVI, 6-8;
i neto rjee na trbuhu T. XLVIII, 7. Stjee se dojam kako ta vrsta urezanih
ukrasa, u stanovitom smislu, oponaa ukrase izvedene kaneliranjem.
Meu urezanim ukrasima sa sloenijom kompozicijom, osim onog ve
spomenutog, vee zanimanje izaziva ukras na jedinom primjerku poklopca,
68 BRUNISLAV MARIJANOVI
Premda navedene pojedinosti, same po sebi, nisu dovoljan oslonac za neka
ozbiljnija zakljuivanja, a pogotovo uopavanja, ipak se moe rei da ovaj
primjerak znatno odstupa od dosadanjih nalaza neolitikih antropomorfnih
figurina na irem podruju istonog Jadrana.48 Iznimku i najbliu analogiju
u tom smislu predstavlja najnoviji nalaz te vrste iz Pokrovnika.49 Rije je,
takoer, o prikazu sjedeega enskog lika, modeliranoga naturalistiki,
Sl. 49
Prema: B. MARIJANOVI, 1981.
MENUI J. ZANINOVI E.
da su svi poznati primjerci danilske antropomorfne plastike i u tipolokom PODRUG, 2007., 29, Fig. 4.
i u ikonografskom smislu vrlo daleko od oba ova nalaza. S druge strane, u 50
Opservacije koje je u vezi
nedostatku drugih elemenata, odnosno prihvatljivih nalaza koji bi omoguili s nalazom antropomorfne
figurine na lokalitetu Brzica kod
uspostavljanje relacija prema nekim drugim sredinama, a tako otvorili Sinja iznio A. Miloevi nisu mi
mogunosti povezivanje ove figurine s nekim drugim kulturnim podrujem, prihvatljive. Naime, polazei od
nekih tipoloko-ikonografskih
teko bi bilo tvrditi kako je njezina prisutnost u Ravlia peini, a to vrijedi analogija sa slinim nalazima na
vrlo irokom prostoru jugoistone
i za primjerak iz Pokrovnika, primarni rezultat ili posljedica veza s drugim Europe, autor zakljuuje: Kako
kulturama ili kulturnim podrujima.50 Nikakve zakljuke u tom smislu nije cetinski adorant na podruju
unutranje Dalmacije, ali i cijeloga
mogue izvesti ni iz sjedeega poloaja u kojemu je figurina izvedena, jer je ireg podruja istonojadranske
to jedan od uobiajenih naina njihova prikazivanja na brojnim nalazitima obale, meu dosadanjim
pronalascima iz neolitika
u razliitim kulturama i u svim vremenskim odsjecima neolitika, a koje bi predstavlja potpunu novinu kojoj
ovdje bilo posve besmisleno navoditi. S obzirom na to, drim opravdanim su tipoloka i stilska izvorita, vidjeli
smo, u unutranjosti i na jugu
tu figurinu promatrati kao lokalnu pojavu koja je, razumije se, u osnovi Balkanskoga poluotoka, vjerujemo
da je on ujedno i izniman dokaz
povezana s onom ideologijom neolitikih zajednica koja antropomorfnu i odraz upravo takvih procesa,
plastiku afirmira kao sredinju pojavu njihove duhovnosti i ritualne prakse, tj. da svjedoi etnike migracije
neoliana iz unutranjosti prema
premda ta praksa u neolitiku irega jadranskog prostora nije dosegnula onu jadranskoj obali. A. MILOEVI,
razinu koju je imala na podrujima drugih neolitikih zajednica i kulturnih 2008., 284. Ostavljajui po strani
ona pitanja koja su povezana
podruja. U tom kontekstu nije ni potrebno teiti ka pronalaenju nekih s potpunim nedostatkom
odreenih izvora, a pogotovo ne izravnog podrijetla figurine iz Ravlia podataka o kontekstu
nalaza, to podrazumijeva i
peine s nekog drugog prostora, jer sama njezina prisutnost nije izraz te vrste njegovo krajnje hipotetino
vremensko, a pogotovo
odnosa, nego ilustracija irenja opih ideolokih koncepcija psihosocijalnih kulturno determiniranje, ovdje
zajednica neolitikoga svijeta. je potrebno ukazati ne samo
na metodoloku jednostranost
Drugi nalaz, koji pripada stupnju IIA, posve je drukiji i daleko i posvemanju zastarjelost
problematiniji, ne samo za interpretiranje nego i za elementarno koncepta interpretiranja vrlo
zamrenih procesa na temelju
raspoznavanje oblika, pa ak i same namjere. pojedinanih nalaza i njihovih
Naime, za razliku od prethodnoga, za njegovu izradbu nije upotrijebljena formalnih znaajki, nego i na
krajnje pretenciozno i tetno
uobiajena vrsta gline, a i primijenjeni tehniki postupak uvelike se zakljuivanje o pojavama koje su,
prije svega, izraz ope ideologije
razlikuje od naina izradbe drugih keramikih nalaza. U fino proienu neolitikih zajednica, pa kao takve
glinu dodana je minimalna koliina primjesa, iznimno fine granulacije. daleko nadilaze znaenje bitnog
indikatora partikularnih kulturnih
Povrina je fino poravnata ali nije glaana, a peenje je ujednaeno pa i entiteta.
a b
Sl. 50
Fotografija: B. MARIJANOVI
2. Palete
Ve pri prvoj objavi rezultata iskopavanja,51 ovim terminom, dosta
neuobiajenim u prapovijesnoj arheologiji, obuhvaena je jedna posve
specifina vrsta nalaza koja se, koliko mi je poznato, u izvjeima s
dosadanjih iskopavanja slinih nalazita iznimno rijetko objavljuju,52 a
u najboljem sluaju tek sumarno navode.53 Rije je o nalazima nekoliko
manjih kamenih ploa s dobro sauvanim ostatcima crvene boje, koje po
mome miljenju imaju iznimno veliku dokumentarnu vrijednost. Njihova
je dokumentarnost utoliko vea to pripadaju hvarskoj kulturi u njezinom
punom razvoju; sl. 50-51.
Kakva je bila namjena tih ploa?
Odgovor na to pitanje, ini mi se, nije teko dati. Naime, ve je u nazivu
51
B. MARIJANOVI, 1981., 13-14.
nalaza u dobroj mjeri istaknut, ako ne i posve odreen, i njihov karakter. No,
52
A. AJNEROV-DUKOV
J. FRIDRICH I. FRIDRICHOV- da bi taj naziv i njime odreena namjena bili potkrijepljeni i odgovarajuim
SKOROV, 2009., 1-10, Fig. 1-2, 8. podacima, potrebno je istaknuti i sljedee:
53
Achilleion: Sh.WINN D.
SHIMABUKU, 1989, 37; C. PERLS,
Ostatci crvenog pigmenta sauvani se na sredini plohe u jednom sasvim
2001., 194; Franchthi: K. D. VITELLI amorfnom obliku. Ne mogu se uoiti nikakvi smiljeni potezi, likovi, niti
J. A. DENGATE, 1999., 68; Vina:
. UKOVI . IGNJATOVI
neka odreena kompozicija, iako je povrina s tragovima sasvim jasna. Ve
D. LJIVAR, 2008., 132, sl. 49; samim tim otpada i mogunost bilo kakva oblika likovnog izraavanja,
Lepenski vir: D. ANTONOVI,
2008., 304, biljeka 1; itd. izvoenja jednostavnih ili sloenijih kompozicija, a samim time iskljuena
70 BRUNISLAV MARIJANOVI
je i mogunost simbolino-magijskoga ili kakvoga drugog ritualnog ili
kultni karaktera nalaza.
Nadalje, sve su ploe posve amorfna oblika, bez ikakvih vidljivih tragova
obradbe, pokuaja oblikovanja ili smiljenog postizanja neke forme, niti
na njima ima tragova makar i minimalna doraivanja. Samim time otpada
svaka mogua pomisao kako je boja trebala pojaati opi dojam ili neka
pojedinost cjeline.
S obzirom na prethodno navedeno, drim oitim kako se u ovomu
sluaju ne radi o nalazima koji su na bilo koji nain povezani s duhovnim
aspektima kasnoneolitike zajednice iz Ravlia peine, nego o predmetima
koji imaju posve praktinu svrhu. Njihovu svrhovitost sugerira ve i sam
pigment sauvan na njihovim plohama, posve podudaran s pigmentom koji
je koriten za izvoenje ukrasa na jednom dijelu keramikih izraevina. Pri
tomu nemam u vidu vrstu i kemijski sastav boje, budui da takve analize
nisu provedena, ve samo opi vizualni dojam. Izmeu boje sauvane na
ukrasima keramikih posuda i one na kamenim ploama nema nikakvih
razlika. Promatrane u tom kontekstu, pronaene ploe mogle bi biti sasvim
dobra ilustracija jednoga dijela tehnikih postupaka primijenjenih u izradbi
slikane keramike. Pronaene ploe u tom su procesu mogle posluiti samo
kao pribor za pripremanje boje koritene pri izvoenju ukrasa.
Tako pripremljena boja mogla se odmah uporabiti, ali prema potrebi
i uvati. Na tu mogunost upuuju nalazi nekoliko krupnijih ulomaka
neukraenih posuda na ijim su unutarnjim dijelovima stijenki posve dobro
sauvani debeli premazi iste takve crvene boje. Kako te posude ulaze u krug
standardnih keramikih oblika, teko im je pripisati neki kultni smisao ili
ma kakvu drugu namjenu povezanu s kultnim procedurama, jednako kao
to ih, upravo zbog boje na unutranjim dijelovima, nije mogue promatrati
kao predmete utilitarnoga karaktera u smislu svakodnevne namjene. S
druge strane, kako u ostatcima tih premaza nema nikakvih naznaka kakvog
smiljenog poteza, likova ili ikakve kompozicije, ostaje jedino mogunost
da ti ulomci pripadaju posudama koje su sluile kao neka vrsta spremnika
za uvanje ranije pripremljene boje.
Sl. 51
Fotografija: D. Vujevi
Sl. 52
Fotografija: D. Vujevi
Sl. 51 Sl. 52
72 BRUNISLAV MARIJANOVI
istraivanjima,60 razumije se, ne otvaraju velike mogunosti ni u pokuaju
rjeavanja tih pitanja vezanih uz primjerak iz Ravlia peine. Ipak, kako se
radi o iznimnom nalazu koji ve sam po sebi pobuuje pozornost, ovdje
u u mjeri u kojoj je to mogue i na prostoru koji mi stoji na raspolaganju
iznijeti neka osnovna razmiljanja.
Prvo. Posve sam suglasan s miljenjem G. Naumova da u razumijevanju
funkcije, znaenja i uporabe pintadera nije mogue, a rekao bih nije ni
potrebno, pribjegavati nekom opem rjeenju koje bi obuhvatilo sve nalaze
te vrste,61 i to ne zbog njihovih velikih divergencija tipoloke i stilske naravi,
nego u prvom redu zbog toga to su mnogi od njih pronalaeni u posve
razliitim kontekstima, ak i na jednom istom nalazitu. Samo po sebi,
to bi trebalo znaiti da se vjerojatna multifunkcionalnost namee kao
najprirodniji odgovor na pitanje njihove svrhovitosti. Razumije se, takav
pristup podrazumijeva vrlo iroku skalu rjeenja, a njihovu je vjerojatnost
po mome miljenju potrebno procjenjivati u odnosu na kontekstualnost
svakog pojedinanog primjerka, ak i na jednom istom nalazitu, posebice
kada je rije o aplikativnosti rjeenja naglaeno teorijske naravi.
Drugo. Premda prethodno polazite ne iskljuuje ni jednu od onih
interpretacija koje su u literaturi ve iznesene, u konkretnom primjeru nisam
sklon pretpostavci da bi ukras izveden na pintaderi iz Ravlia peine mogao
imati vrijednost identifikacijske oznake kolektiviteta u komunikacijskim
odnosima s drugim zajednicama,62 niti da je bio namijenjen za otiskivanje
oznaka na keramikim posudama kao prepoznatljivim odrednicama
podrijetla i pravca distribucije ili prirode materijala koju posude
sadravaju.63 Naime, niti u Ravlia peini, niti na drugim nalazitima
hvarske kulture, a niti na nalazitima onih kultura s kojima su njezini
nositelji odravali ekonomske i druge veze, nisu zabiljeeni nalazi koji bi
takve mogunosti podravali. tovie, i sama tehnika peatiranja s kojom
bi se pri uporabi pintadere za takve namjene moralo raunati, u hvarskoj
je kulturi posve nepoznata. S druge strane, tako pretpostavljena praksa
uporabe pintadera podrazumijevala bi i pretpostavku o specijaliziranoj
produkciji keramikih posuda i njihovoj predodreenosti primarno za takve
namjene ve u postupku izradbe, a u daljnjoj projekciji spomenute funkcije
pintadera to bi ukljuivalo i pretpostavku o vrlo "uhodanim" trgovakim
mehanizmima i standardiziranim vrstama predmeta razmjene. Napokon,
to bi podrazumijevalo i postojanje produkcijskih sredita specijaliziranih
za proizvodnju i distribuciju odreene vrsta dobara. ini mi se da je u
ovako zamiljeni prijedlog funkcije, znaenja i uporabe pintadera ukljueno
vie pretpostavki nego to bi to bilo prihvatljivo, barem kada je rije o
pintaderi iz Ravlia peine i hvarskoj kulturi. Naime, unato nekim stilskim 60
E. T. TALALAY, 1993., 46; M.
BUDJA, 2003., 116. D. GHEORGHIU,
posebnostima na pojedinim nalazitima u koje sa svojim ukrasima spada i 2008.
Ravlia peina IIB, hvarska kultura predstavlja koherentnu kulturnu cjelinu, 61
G. NAUMOV, 2008., 78-79. Svoje
a najvaniji dijelovi njezina teritorija posebice Hercegovina kompaktne stavove autor je iznio u jo jednoj
prigodi; G. NAUMOV, 2008a.,
su prostorno-privredne cjeline u kojima nema itnih razlika ni u privrednim 185-201.
strategijama ni u unutarnjoj dinamici funkcioniranja partikularnih E. T. TALALAY, 1993., 46; M.
62
74 BRUNISLAV MARIJANOVI
samoj pintaderi kao instrumentu koritenom u ritualnoj praksi, zbog ega
je vizualno korespondiranje s ostalim predmetima namijenjenim istim
potrebama posve prirodno, a rekao bih i prijeko potrebno, jer je utemeljeno
na istoj i posve odreenoj ideji. U takvoj religijskoj praksi jedan dio obreda
mogao se zasnivati i na provoenju razliitih procedura u kojima su se
mogli, a vjerojatno i jesu, koristiti svi instrumenti koji su primjereni cilju
rituala. U tomu kontekstu i pintadera iz Ravlia peine mogla je biti posve
primjerena potrebama i postupcima koje je u tim prigodama provodio
upueni pripadnik zajednice, pa bi se i pintaderi, s jedne strane, moglo
pripisati znaenje individualne identifikacije predvodnika procedura i
postupaka, odnosno na taj nain shvaene hijerarhijske pozicije. S druge
strane, ni keramike posude ni pintadera ne bi imale znaenje simbola, nego
samo instrumenata u ritualu koji je sastavni dio religijske procedure, dok
bi ukrasi mogli imati znaenje simbola samoga kulta.69
Dakako, ni ritual ni kult s kojima je cjelina tih nalaza eventualno povezana,
nije mogue ni izdaleka rekonstruirati, a jo je manje mogue raspravljati na
koji se nain i u kojim prigodama provodio, tko je sve u njemu sudjelovao i
koji je njegov cilj uope bio.70 No, to i nije predmet ovoga razmatranja. Ako
je ovo rjeenje namjene pintadere iz Ravlia peine prihvatljivo, to znai
da su motivi izvedeni na njezinoj povrini mogli biti prenoeni ne samo na
razliite medije nego i u svim prigodama koje izlaze iz svakodnevne rutine,
a ukljuuju "propisanu" religijsku proceduru i postupke.
F) Kulturni i kronoloki odnosi
Iz izloene keramike grae jasno je vidljivo da je ta faza Ravlia peine
povezana s posve drukijim kompleksom znanstvenih problema, to je i
sasvim prirodno s obzirom na njezinu kulturnu i vremensku pripadnost
i unutarnju razvojnu dinamiku. Naime, ve u poglavlju o stratigrafiji
nalazita tu sam fazu oznaio predstavnikom kasnog neolitika i ranog
eneolitika, to u danim okolnostima podrazumijeva pripadnost hvarskoj
(hvarsko-lisiikoj) kulturi. Isto tako, ovu sam fazu podijelio na tri razvojna
stupnja koja u uobiajenoj dinamici razvoja svake kulture oznaavaju ranu,
zrelu i kasnu fazu. Ta je podjela utemeljena na stilsko-tipolokim odlikama
keramikih nalaza, njihovim stratigrafskim odnosima i razlikama koje u tom
smislu postoje izmeu pojedinih skupina nalaza, odnosno uih vremenskih
sekvencija kojima pripadaju i koje karakteriziraju. Kako su te razlike sasvim
oigledne, ovdje nije potrebno zadravati se na iznoenju svih argumenata u
prilog navedene podjele. Znatno vanija od toga jesu ona pitanja koja se tiu
karaktera pojedinih stupnjeva predloene periodizacije, a to znai i pitanja
razvojne dinamike i karaktera kulture u cjelini, pa u se na tim pitanjima i
detaljnije zadrati. No, prije nego to prijeem na tu problematiku, moramo
jo jednom naglasiti kako ta tri stupnja faze II, unato evidentnim razlikama,
tvore vrstu cjelinu kroz koju se provlai niz zajednikih odlika formalno-
tipoloke i tehnoloke prirode. 69
G. NAUMOV, 2008., 68 s
U tom kontekstu stupanj IIB stvara najmanje potekoa. Naime, iako pregledom literature; G. NAUMOV,
2008a., s pregledom literature.
u keramikoj grai koja ga ilustrira ima pojava svojstvenih samo Ravlia 70
Slina pitanja postavlja i A.
peini, ve i povran pregled nalaza uvrtenih u taj stupanj u cjelini pokazuje Prijatelj: On what occasions do
tipine odlike klasine hvarske kulture poznate s niza drugih nalazita, pa people of decorate their skin with
paintings. Do modes of decorating
tu neki poseban komentar u smislu temeljne kulturne determinacije i nije men and women differ? Who is
allowed to decorate their skin with
potreban. paintings? When printing on skin,
Meutim, u keramikoj grai poetnog stupnja ove faze (stupanj IIA) how many pintaderas and colors
are employed? A PRIJATELJ, 2007.,
izrazito je naglaena neto starija tipoloka tradicija, dobro vidljiva u onim 242.
76 BRUNISLAV MARIJANOVI
Ta je injenica vrlo vana za sagledavanje i rjeavanje pitanja podrijetla
i evolucije hvarske kulture, posebice s obzirom na jo uvijek aktualnu
podjelu njezine razvojne dinamike koju je prije tri desetljea predloio
. Batovia.74 Prihvaajui u cjelini tezu citiranog autora o primarno
autohtonom i kontinuiranom razvoju itavog neolitika istone jadranske
obale, utemeljenog na kritikoj analizi i reviziji ranije iznesenih miljenja o
odnosu danilske i hvarske kulture i valorizaciji rezultata novih istraivanja,
moram se posebno osvrnuti na karakter i sadraj pojedinih faza predloene
periodizacije. Naime, . Batovi je hvarsku kulturu, slijedei ustaljenu
podjelu prema troperiodnom naelu, podijelilo na ranu, zrelu i kasnu fazu.
To je i sasvim normalan proces u zakonomjernosti i postupnoj evoluciji
svake kulture, i tu se nikakve zamjerke ne mogu staviti. Meutim, problem se
zaotrava kada je u pitanju sadraj pojedinih faza njezina razvoja. Slijedom
predloene perodizacije, odmah se uoava da je . Batovi, dosljedno svojoj
osnovnoj ideji prerastanja jedne kulture u drugu, prvu fazu hvarske kulture
poistovjetio s danilskom prenosei sve bitne odlike zrele faze danilske
u ranu fazu hvarske kulture.75 Pri tomu, posebno imam u vidu klasine
oblike danilskog ukraavanja slikanjem, bogati i sloeni sistem spiraloidne
ornamentike izveden udubljivanjem i izrezivanjem, te za danilsku kulturu
veoma karakteristine ritone i itifaline keramike izraevine. Ve je tu
mogue staviti prvu zamjerku. Naime, prenoenjem svih tipskih odlika
jedne kulture u drugu, bez unoenja nekih bitnih promjena, dolazi se u
potpuno apsurdnu situaciju u kojoj nema nikakva smisla izdvajati dvije
razliite kulture, ako su njihove fizionomije determinirane posve istovrsnim
tipolokim i ukrasnim pojavama. U tom sluaju, to nikako ne mogu biti
dvije posve razliite nego jedna jedinstvena kultura s internim razvojem
kroz veoma dug vremenski raspon. Koliko mi je danas poznato, tako duga
evolucija trajala je samo u okviru vinanske kulture, a i tu ima bitnih promjena.
Premda ta konstatacija nema znaenje presudnog argumenta, potrebno
je podsjetiti kako se u svim ostalim primjerima smjene kultura taj proces
odvija kroz degenerativni stupanj starije i inicijalni stupanj mlae kulture,
te da se autohtona osnova vie osjea u tradiciji nego u izravnom prenoenju
i zadravanju vodeih i klasinih odlika starije kulture. Uostalom, zavrni
stupanj svake kulture upravo i podrazumijeva odumiranje njezinih tipskih
odlika, reduciranje i osiromaenje ukrasnoga stila, a esto i veu ili manju
prisutnost odlika koje e se razviti tijekom dalje evolucije. U predloenoj
periodizaciji . Batovia takvu zakonomjernost razvoja, potvrenu na nizu
nalazita razliitih kultura i kulturnih skupina, nije mogue uoiti.
S druge strane, prenoenjem i zadravanjem svih bitnih odlika danilske i
tijekom itavoga trajanje hvarske kulture ostavlja se potpuno neobjanjenom
izrazita divergentnost koja postoji izmeu pojedinih stupnjeva hvarske
kulture na razliitim tokama njezine rasprostranjenosti. Dodue, autor
je to posredno objasnio postojanjem nekoliko regionalnih varijanti, koje
se, gledano u cjelini, znatno razlikuju u svim osnovnim manifestacijama,
pa zbog toga vie djeluju kao posve razliite kulturne pojave, a ne kao
varijante jedne jedinstvene kulture.76 Ilustracije radi, samo u podsjetiti
kako se lisiika varijanta i varijanta izdvojena u Smiliu razlikuju ne
samo u pojedinostima nego i u cjelokupnom izrazu, te da varijanta na
srednjodalmatinskim otocima ima vie dodirnih toaka s Lisiiima nego 74
. BATOVI, 1979., 592-610.
sa Smiliem, to je, s obzirom na njihov prostorni raspored, vrlo udna 75
IBID.
okolnost.77 S druge strane, teza o izoliranom ili disparatnom razvoju, koja 76
IBID.
bi eventualno proizlazila iz veeg broja varijanti meu kojima postoje bitne 77
IBID.
78 BRUNISLAV MARIJANOVI
kretanjima u toj kulturi. Naime, jedno drim sigurnim. Slikani ukrasi na
keramici Ravlia peine IIB, izvedeni u crusted tehnici, iskljuivo debelim
namazom crvene boje, uz dominaciju spiralnih i spiraloidnih motiva koji
tvore sloene kompozicije i pokrivaju preteit dio vanjske, a katkad i dobar
dio unutarnje povrine stijenki, itavu tu skupinu keramikih nalaza ine
posve neuporabljivim za bilo kakvu praktinu svrhu. To samo po sebi sugerira
i njihovu funkcionalnu ekskluzivnost povezanu s posebnim namjenama
prakticiranim u prigodama odreenim kolektivnom svijeu, idejama i
zamislima itave zajednice. Ideoloka je pozadina te svijesti zasigurno morala
biti vrlo slojevito strukturirana, pa je u njezinu bit vrlo teko proniknuti. To
tim tee to se ne radi o pojedinanim, ili pak o grupiranim nalazima slikane
keramike vezanim za neke karakteristine kontekste ili dijelove nalazita,
nego o brojnim primjerima rasutim na svim povrinama, a pronalaenim u
posve atipiinim uvjetima, posve jednakim onima u kojima je pronalaena i
ostala keramika graa. Sama po sebi, ta injenica upuuje na mogunost da
uporaba slikane keramike, bez obzira na njezinu funkcionalnu ekskluzivnost,
nije ograniena tek rijetkim procedurama i postupcima, nego je to moralo
biti dio znatno ee prakse prakticirane u brojnim, gotovo bi se moglo rei
svakodnevnim, prigodama i razlozima koje odreuju trenutane potrebe.
Ili je to pak dio rutine u slobodnom prakticiranju simbolikih ponaanja
koja nisu propisana samo konkretnim razlogom i prigodom, nego samom
idejom na kojoj je utemeljen kolektivni ideoloki identitet kasnoneolitikih
stanovnika Ravlia peine.
Premda ne pripada tom aspektu kulture neolitikih stanovnika Ravlia
peine, nego je samo dio stila i likovnosti u njihovoj materijalnoj kulturi,
zadrat u se jo na jednom, ini mi se dosta vanom pitanju. Naime,
govorei o ukrasnim tehnikama koje se primjenjuju pri izvoenju ukrasa
u tom stupnju, naveo sam i urezivanje, koje dolazi tijekom itava njegova
trajanja, ali u jednom kratkom vremenskom odsjeku prethodi slikanju. Sam
repertoar urezanih ornamenata, gledano u cjelini, uklapa se u repertoar
odgovarajuih ukrasa na drugim nalazitima te kulture.80 Vremenski prioritet
urezanih nad slikanim ukrasima, moda, i ne mora imati neku posebnu
vrijednost, pogotovo ako se ima u vidu apsolutna dominacija urezivanja u
stupnju IIA. Meutim, ako se taj vremenski prioritet prihvati kao mogui
indikator nekih razvojnih dinamika u cjelini ove kulture, onda bi se time
moda otvorila mogunost i rjeavanja razloga postojanju davno uoenih
razlika izmeu hvarskih nalazita i naselja u Lisiiima.
Raspravljajui o Lisiiima, A. Benac je iznio miljenje kako gotovo
cjelokupan njihov umjetniki izraz proizlazi iz kontakta toga podruja
sa irim mediteranskim prostorom, u kojemu je pronaao i odgovarajue
analogije za niz vanih motiva s tog nalazita.81 Budui da se osim citirana
autora, koliko mi je poznato, tim problemom vie nitko nije ozbiljnije bavio,
te hipoteze i danas imaju svoju vrijednost. Nije mi cilj osporavati miljenje
citiranog autora, pogotovo to za takav pristup i nemam sigurnih elemenata.
Pa, ipak, iznio bih pretpostavku da tako otre razlike u ukrasnom stilu
Lisiia i drugih nalazita hvarske (hvarsko-lisiike) kulture u stanovitom
smislu mogu izraavati i razliite tijekove razvoja jedne jedinstvene kulturne
osnove, uvjetovane njezinim razdvajanjem i daljnjim, neto samostalnijim
razvojem. Drugim rijeima, ovdje ostavljam mogunost pretpostavci da su
Lisiii rezultat odvajanja njihove populacije od te jedinstvene osnove, i to IBID., T. LXXI; T. LXXII; T. LXXXIX; T.
80
u onom trenutku kada se urezivanje javlja kao primarni i iskljuivi nain CXXVI; T. CXXVII i dr.
ukraavanja. 81
A. BENAC, 1958., str. 69-72.
80 BRUNISLAV MARIJANOVI
Prvo. Podatci s dobro stratificiranih nalazita pokazuju da keramika
s rebrastim aplikacijama ne prethodi onoj ukraenoj kaneliranjem, nego
je dijelom istodobna s njom ili mlaa. To znai da keramografske pojave
opredijeljene u stariji stupanj (protonakovansku kulturu po S. Dimitrijeviu)
nisu osnova za definiranje toga razvojnog stupnja, odnosno ranoga
eneolitika.
Drugo. Prema svojim tehnolokim svojstvima, keramika ukraena
kaneliranjem posve je podudarna s tehnolokim svojstvima keramike
klasine hvarske kulture koja joj neposredno prethodi, a velika podudarnost
postoji i u tipolokim svojstvima. Jedina bitna razlika izmeu keramikih
nalaza klasine hvarske kulture i onih koji neposredno slijede oituje se
u ukrasnom sustavu, odnosno reduciranju klasinoga hvarskog naina
ukraavanja i pojavi kaneliranja. Premda rijetko, ta se dva sustava meusobno
i kombiniraju na istim posudama. Izuzimajui jedan primjerak iz Grapeve
spilje,94 slian primjerku s T. LIII, 3, iz objavljenoga materijala u priobalnoj
zoni nije poznat nijedan novi primjerak s takvim kombinacijama, ali ve i
on ostavlja mogunost njihove izrazitije prisutnosti. U izdvajanju jedne nove
kulture to je vrlo vana okolnost, koja se ne smije izgubiti iz vida. Oigledno
je, takoer, kako ni na temelju svih danas poznatih nalazita s kaneliranom
keramikom nije mogue jasno definirati karakter dalje evolucije tih
pojava. Nita bitno jasnija u tom smislu nije ni predloena periodizacija S.
Dimitrijevia. tovie, na svim navedenim nalazitima kanelirana keramika
dolazi kao vremenski ograniena pojava koja nema izravne veze s ranijim,
niti ikakva upliva na kasniji razvoj kultura toga prostora, shvaenih, naravno,
u njihovom ukupnom izrazu. A to i jeste najvanija okolnost u tumaenju
karaktera tih pojava.
Znaajna prisutnost keramikih tipova prethodnoga (IIB) stupnja,
zadravanje tehnolokih svojstava i jednog dijela ukrasnih karakteristika,
te posebno vremenska ogranienost kanelirane keramike i prateih pojava
koje nemaju vidljivog utjecaja na daljnji razvojni tijek, daje za pravo tvrditi
kako nakovanska kultura u formulaciji S. Dimitrijevia, odnosno peljeka
kultura u formulaciji N. Petria, ne bi mogla odraavati proces formiranja
jedne nove kulture, ve samo proces raspadanja neolitika uvjetovan
unutarnjom razgradnjom i odumiranjem, te transformaciju kasnoneolitike
u ranoeneolitiku kulturu potaknutu prodorom elemenata karakteristinih
za unutranjost Balkana. Istodobno, to su i osnovni razlozi zbog kojih se
nisam priklonio miljenju citiranih autora, ve sam te pojave protumaio
kao sastavni dio hvarske kulture. Istina, ta razvojna sekvencija hvarske
kulture mogla bi se nazvati i nakovanska faza hvarske kulture, ali samo se taj
naziv ne bi mogao koristiti i za obiljeavanje jedne potpuno nove kulturne
manifestacije.
Tree. Izrazite keramografske tradicije hvarskoga tipa oigledno
pokazuju znaenje autohtonog supstrata u periodu obiljeenim uvoenjem
novih keramografskih pojava koje nije mogue povezati s bilo kakvim
novim populacijama. S obzirom na to, taj se autohtoni supstrat iskazuje i kao
nositelj sveukupnoga razvoja i ranoga eneolitika. tovie, njegovu ulogu u
kulturnom razvoju ovoga podruja shvaenoga u irem prostornom smislu
i tijekom znatno kasnijeg vremena jasno pokazuju odlike A1 faze na Velikoj
gradini u Varvari.
etvrto. Kanelirana keramika na istonom jadranskom podruju nije
proirena zahvaljujui utjecajima derivata vinanske kulture D vremena 94
S. DIMITRIJEVI, 1970., T. II, 1-3;
iz Odmuta, nego je posljedica sloenih kretanja povezanih s procesom T. III, 3.
IBID.
govorio jo jedan primjerak vra; T. LVI, 2.
98
99
IBID.
Ovdje su navedeni samo neki primjerci, ali ve i oni u kontekstu
100
J. TODOROVI, 1963., T. II, 3.
odgovarajuih nalaza s ve spominjanih nalazita, upuuju na sasvim
S. DIMITRIJEVI, 1979b., T.
101
82 BRUNISLAV MARIJANOVI
u junije krajeve, premda nije iskljuena mogunost njihova prodora 105
Tu mogunost vrlo dobro
neto zapadnijim pravcem, dolinom Vrbasa.105 Prisutnost Salcuta-Bubanj potvruju i nalazi badenskih
akefalnih figurina pronaenih
elemenata, na prvi je pogled, dosta teko objasniti s obzirom na udaljenost 2010. na nalazitu Vie draa
(Lastvine) kod Benkovca.
ireg jadranskog prostora od matinog podruja rasprostranjenosti tih Keramiki nalazi obiljeeni
pojava. Meutim, prisutnost tih elemenata u Maliqu, Trenu i Odmutu, te su potpunom dominacijom
kanelirane keramike koja se dosta
njihova relativno mala udaljenost od Hisara doputaju pretpostavku da je pribliava istovrsnim nalazima u
prodor tih elemenata mogao ii preko Kosova ka Albaniji i Crnoj Gori, odakle badenskoj kulturi,. Usporediti: B.
MARIJANOVI, 2011.
su se du obale, mogli iriti dalje prema sjeveru razliitim intenzitetom i s 106
B. euk i D. Radi koriste
razliitim uincima. Smatram da ne treba raunati s nekim populacijskim periodizaciju S. Dimitrijevia
unato suprotnim podatcima
promjenama ozbiljnijih razmjera. To potvruje tehnologija izrade posuda, iz Ravlia peine; B. EUK
koja je istovjetna tehnologiji klasine neolitike keramike, a potom i opi D. RADI, 2005., 223-231.
S. Forenbaher je neuvjerljivo
nedostatak vanijih uporita tih kulturnih pojava u podrujima iz kojih pokuao dokazati autohtono
je moglo uslijediti jae etniko infiltriranje na ire jadransko podruje. podrijetlo kanelirane keramike
na temelju sumnjivih podataka iz
Drugim rijeima, prisutnost tih elemenata oslikava samo proces raspadanja Grapeve pilje. Svoje je hipoteze
kultura kasnoga neolitika na neposredno susjednom podruju, to se samo autor pokuao poduprijeti
uzimajui u obzir istovrsne
djelimice manifestira i na irem jadranskom prostoru u obliku jedne nove nalaze s podruja Crne Gore i
Albanije, te pretpostavljajui
mode u ukraavanju posuda. Udio badenske i Salcuta-Bubanj komponente u njezinu prisutnost i na nekim
formiranju ovog novog izraza na Jadranu akceptirao je i S. Dimitrijevi, s tom hercegovakim nalazitima:
Zelenoj peini i Lisiiima. U vezi
razlikom to bi ti elementi, po njegovom miljenju, ilustrirali tek drugi dio s tim treba naglasiti da nalaze s
procesa u formiranju ranoga eneolitika. Meutim, nalazi iz Ravlia peine i crnogorskih i albanskih nalazita,
koji nedvojbeno pripadaju
drugih nalazita s istovrsnim stratigrafskim slijedom takvu interpretaciju ne ranom eneolitiku, nije mogue
podupiru, jednako kao to ne podupiru ni postojanje jedne nove kulture s promatrati u odnosu na hvarski
nego u odnosu na tamonji
dva razvojna stupnja: protonakovanskim i nakovanskim. Vinanski elemenat neolitiki supstrat, odnosno
kulture koje na tim podrujima
nisu karakteristini, a badenski i Salcuta-Bubanj elementi dolaze izravno na obiljeavaju kasni neolitik. to
kasnoneolitiku, hvarsku (hvarsko-lisiiku) kulturu. se tie pretpostavljenih nalaza
kanelirane keramike u Zelenoj
I peto. S obzirom na dominantnu ulogu autohtonog kulturnog i peini i Lisiiima neophodno
populacijskog supstrata, rani eneolitik na jadranskom podruju nije mogue je naglasiti da iz Zelene peine
ne potjee nijedan primjerak
odvojiti od hvarske kulture koja, dodue sadrajno transformirana, nastavlja te keramike, a da su malobrojni
svoj daljnji razvoj, pa se upravo ona jednom fazom svoga razvoja iskazuje primjerci te vrste iz Lisiia posve
drukijeg karaktera, da pripadaju
i kao predstavnik ranog eneolitika istonog jadranskog podruja. U opoj skupini nalaza butmirskog tipa,
te da uope ne ulaze u kontekst
periodizaciji, ta faza prezentira kasnu hvarsku (hvarsko-lisiiku) kulturu. problematike kanelirane keramike
Premda se pojedini autori i danas koriste terminima protonakovanska u ranom eneolitiku jadranskog
podruja. Te su injenice u
i nakovanska kultura,106 ne nalazim nikakve razloge zbog kojih bih svoje literaturi ve naglaene, a kako mi
interpretacije mijenjao ili korigirao. tovie, sva novija istraivanja pruaju je cjelina nalaza s oba lokaliteta
vrlo dobro poznata iz autopsije,
sve vie argumenata u prilog tih interpretacija. S obzirom na to, i ovu fazu takve pretpostavke ne mogu
Ravlia peine promatram na isti nain kao i odgovarajue faze na drugim ozbiljno uzimati u obzir; S.
FORENBAHER, 2000., 373 i dalje.
nalazitima, premda se na drugim mjestima taj proces transformiranja ne Ista pitanja S. Forenbaher i T.
Kaiser pokuali su rjeavati serijom
moe pratiti s takvom finoom kao u Ravlia peini, a po svemu sudei i 14
C datuma naglaavajui sljedee:
Veloj spili. Napokon, nakon iscrpnog publiciranja nalaza iz Gudnje postalo Jedan od temeljnih preduvjeta
za objanjavanje procesa koji su
je posve jasno da za izdvajanje jedne posve nove kulture koja bi zauzimala oblikovali pretpovijest, kao i za
vremenski raspon ranoga i srednjega eneolitika nema nikakve osnove.107 razumijevanje meusobnih odnosa
razliitih pretpovijesnih kulturnih
to se tie apsolutnih vremenskih okvira u kojima je mogue promatrati grupa, jest precizno poznavanje
fazu II Ravlia peine, kao temeljna orijentacija mogu posluiti pet njihova vremenskog poloaja i
trajanja. Ne ulazei u ocjenu
radiokarbonskih datuma dobivenih iz uzoraka s iskopavanja 2008.-2010. prilino visokih datuma ovdje
u naglasiti da uloga apsolutne
Izloeni stratigrafskim slijedom od starijih ka mlaim, dobiveni datumi kronologije nije u objanjavanju
daju sljedeu sliku: biti razvojnih procesa, nego
utvrivanju vremenskih okvira
u kojima su se oni odvijali, to
faza IIC- kasna hvarska kultura (rani eneolitik) Cal BC 3980 znai da se problemi sadraja,
geneze i periodizacije eneolitika
faza IIB (kraj) - klasina hvarska kultura Cal BC 4360 ovoga podruja rjeavaju drugim
faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura Cal BC 4530 arheolokim metodama; S.
FORENBAHER T. KAISER, 2000.,
faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura Cal BC 4990 17 i dalje.
faza IIA - rana hvarska kultura Cal BC 5220 107
B. MARIJANOVI, 2005.
Sl. 53
Radiokarbonski datum -
Ravlia peina IIA
Radiocarbon age - Ravlia
cave IIA
Sl. 54
Radiokarbonski datum
- Ravlia peina IIB
(sredina)
Radiocarbon age - Ravlia
cave IIB (mean)
84 BRUNISLAV MARIJANOVI
SJ 21- faza IIB (sredina) - klasina hvarska kultura (kasni neolitik)
(Beta 251584)
Cal BC 4530
1 SIGMA CALIBRATION : Cal BC 4590 to 4470
2 SIGMA CALIBRATION : Cal BC 4690 to 4450 (Cal BP 6640 to 6400)
Sl. 55
Radiokarbonski datum
- Ravlia peina IIB
(sredina
Radiocarbon age - Ravlia
cave IIB (mean)
Sl. 56
Radiokarbonski datum -
Ravlia peina IIB (kraj)
Radiocarbon age - Ravlia
cave IIB (end)
Sl. 57
Radiokarbonski datum -
Ravlia peina IIC
Radiocarbon age - Ravlia
cave IIC
2000. , Tabla 1-2. Ravlia peine komparabilna s rasponom niih datuma iz iste serije uzoraka
86 BRUNISLAV MARIJANOVI
iz Grapeve pilje (Beta 103484 Cal BC 4340-4167; Beta 103483 Cal
BC 4686-4460; Beta 103482 Cal BC 4350-4249), te jednim datumom s
istog nalazita opredijeljenog u kasni neolitik i nakovansku kulturu (Beta
103481 Cal BC 4584-4359).111
c) to se tie zavrnog stupnja te faze IIC kasna hvarska kultura,
koja vie ne pripada kasnom neolitiku nego ranom eneolitiku, mogunosti
su kompariranja znatno skromnije. Jedini uzorak iz tog stupnja (Beta
251582 Cal BC 3980) nije mogue jednostavno usporeivati sa znatno
niim datumima iz Grapeve pilje (Beta 103480 Cal BC 3637-3363;
Beta 103479 Cal BC 3352-3097),112 ne samo zbog oigledne razlike od
najmanje tri stoljea, nego i zbog velikih raspona u kojima se kreu datumi
iz Grapeve pilje. Iz istih razloga nije mogua ni usporedba s datumima
iz Bukovia-Lastvine.113 S obzirom na to, vrlo je vjerojatno da je neto
vii datum faze IIC posljedica nedovoljno razvijene stratigrafije koju
je u tom dijelu Ravlia peine bilo mogue utvrditi. Naime, budui da je
zbog fizikih ogranienja u pristupu tom dijelu peine, ukupan vremenski
raspon u kojemu je njegovo koritenje bilo mogue morao biti neto krai
od stvarnoga trajanja te faze, neto vii datum mogao bi biti posljedica
upravo takvih stambenih i stratigrafskih okolnosti. No, neovisno o tomu,
prema raspoloivim datumima, ukupan vremenski okvir Ravlia peine II
zauzimao bi priblino jedno tisuljee to i ne izgleda preiroko s obzirom
na njezin poetak okarakteriziran danilskom tradicijom i kraj koji vie ne
pripada neolitiku, nego po svoj prilici ispunjava vei ako ne i itav vremenski
raspon ranoga eneolitika.
111
IBID.
112
IBID.
113
Uzorci iz depozita koji su u
Lastvinama samo okvirno pripisani
eneolitiku dali su sljedee datume:
GrN 15241 - 3015; 2970; 2940;
GrN 15242 - 3335, 3220; 3190;
3160; 3190; 3370; 3240; GrN
15244 - 3340; 3380; J. CHAPMAN
R. SCHIEL . BATOVI, 1996.,
203. Za ispravan naziv toga
nalazita (Vie draa Lastvine)
usporediti B. MARIJANOVI, 2011.
88 BRUNISLAV MARIJANOVI
T. LVIII, 1; T. LIX, 7. U oba stupnja dominiraju krupni probojci izraeni od
krupnijih kostiju na kojima je uglavnom obraena radna povrina; T. LVII,
8-14; T. LVIII, 2-3. Zanimljiva je i injenica da su u mlaem stupnju (faza
IIIB) za izradbu pojedinih primjeraka ove vrste orua upotrijebljeni veprovi
zubi; LVIII, 4-5.
Glaalice su zastupljene samo jednim primjerkom iz stupnja IIIB; T.
LVII, 15.
Veoma je zanimljiv nalaz jedne strelice iz mlaeg stupnja (faza IIIB);
T. LIX, 8. Pozornost ne privlae njezine tipoloke karakteristike, prema
kojima ona pripada tipu tzv. strelica s lastavijim repom, to je, s obzirom
na kronoloki poloaj ovoga stupnja, i sasvim razumljivo. Znatno je vanija
okolnost da je za njezinu izradbu upotrijebljena ljutura koljke. Koliko mi
je poznato, to je posve usamljen primjer uporabe takve sirovinske osnove
za izradbu takvih predmeta. S obzirom na finou i lomljivost materijala,
neprikladnoga za izradbu efikasnoga lovakog pribora, teko je zamisliti
praktinu uporabu te strelice. Ako se iskljui eventualni simboliki smisao,
ostala bi samo teorijska mogunost njezine uporabe u lovu na posve sitne
ivotinje kao to su ptice ili pak pri modificiranoj primjeni lovakih tehnika
u ribolovu.
Napokon, treba spomenuti jo i jednu vrstu kombiniranoga orua
izraena od jelenskog roga koje je podjednako moglo posluiti i kao mlat i
kao budak; T. LIX, 9.
C) Keramiki nalazi
U toj fazi Ravlia peine dolazi do novih, velikih i bitnih promjena. One
se ne oituju samo u nestajanju starijih i pojavljivanju novih tipova posuda
ve i u ukrasnom sustavu, tehnici izradbe i slabljenju neolitikih tradicija.
Jedna od najuoljivijih promjena odnosi se upravo na tehniku izradbe.
Otru granicu izmeu fine i grube keramike nije mogue povui onako kao
u prethodnoj fazi i, gledano u cjelini, kvaliteta izradbe posuda opada. Jasno, i
nadalje postoje posude finije i grublje izradbe, ali grubu i finu keramiku vie
nije mogue razdvojiti kao samostalne kategorije s odreenim tipolokim
odlikama. Gotovo svi tipovi posuda javljaju se i u grubljoj i u finijoj izvedbi,
a uz to postoje znatna tehnoloka variranja i razlike ak i unutar svake
od tih kategorija. Zbog tih razloga, razdvajanje keramikih nalaza prema
naelima podjele na grubu i finu keramiku ovdje nee biti provedeno,
nego u, govorei o svakom pojedinom tipu, dati i napomene o njihovim
tehnolokim odlikama. U tom je smislu potrebno ponajprije navesti neke
temeljne razlike u tehnologiji izradbe pojedinih keramikih skupina. U tom
je smislu mogue razdvojiti:
A) Prvu skupinu ini keramika izraena u tradiciji neolitike tehnologije,
od dobro proiene gline s dosta primjesa usitnjena kamena fine granulacije,
ali s dobro obraenom povrinom na koju je nanesen sloj proiene gline.
Povrina je glaana, ali nikada ne dostie sjaj hvarske keramike ve je vie ili
manje mat, tamnosive do crne boje.
B) Drugu skupinu tvori keramika izraena od fino proiene gline s
primjesama sitno drobljena kamena. svijetlosive boje i fino glaane povrine,
ali bez sjaja.
C) Treoj skupini pripada keramika izraena od zemlje s primjesama
kamena krupnije granulacije, zbog ega je povrina redovito prevuena
slojem finije proiene gline. Obrada povrine provedena je finim
glaanjem do visokoga sjaja, ali unato tomu nikada nije posve ravna i
90 BRUNISLAV MARIJANOVI
faza (IIIA) i produava se do njezinog kraja (IIIB) ali uz osjetan kvantitativni
pada.
4. Plitke zdjele, sline prethodnom tipu, s koso postavljenim i unutra
proirenim obodom; T. LXXII, 3a-b; dolaze kroz oba stupnja te faze, ali
su znatno brojnije u starijem (faza IIIA) nego u mlaem stupnju (IIIB).
Po zastupljenosti i kvantitativnom odnosu prema drugim tipovima taj tip
zdjela zauzima drugo mjesto.
5. Pojedinanim primjercima zastupljene su zdjele s ravnim, prema
unutra jako proirenim obodom; T. LXV, 3; T. LXXI, 9; i zdjele sa kosim,
obostrano snano proirenim obodom; T. LXXII, 1. Oba tipa zdjela dolaze
na samom kraju starijega stupnja te faze (faza IIIA), da bi u sljedeem (faza
IIIB) bili znatno brojniji.
Sljedeu bitnu tipoloku odrednicu toga stupnja ine
posude s vie ili manje loptastim donjim dijelom i visokim,
jako naglaenim vratom; T. LXII, 1-3; T. LXIII, 1-2; T.
LXXI, 3. Taj se oblik posude posve pribliava peharima
cetinskoga tipa, koji i predstavljaju jedno od najvanijih
svojstava te kulture. Taj je tip u Ravlia peini zastupljen
od samoga poetka ove faze (stupanj IIIA), a zadrava se
tijekom itavog njezina trajanja (stupanj IIIB). Posebno je
vano da je taj tip posuda znatno rjei od prethodnoga,
iako oba dolaze istodobno i tijekom itava trajanja te faze.
Takoer je potrebno naglasiti da posude toga tipa dolaze
iskljuivo u fakturi C, ali nikada nemaju finu glaanu
Sl. 58
povrinu koja, unato nanoenju prevlake od fino proiene gline, uvijek Fotografija: B. Marijanovi
ostaje mat i neto hrapava.
Posve rijetko ili u pojedinanim primjercima dolaze manje posude s
viim ili niim, jasno izdvojenim vratom i jako zaobljenim, gotovo loptastim
recipijentom. Obino je u pitanju visok, okomito postavljen i jednostavno
formiran vrat, T. LXXIII, 2-3; T. LXXIV, 4; a samo je na jednom primjerku
formirano diskretno prstenasto zadebljanje na unutranjoj strani oboda;
T. LXXI, 8; ili je obod otro zasjeen; T. LXXIV, 3. Jednim primjerkom
zastupljen je taj tip posude s ljevkasto proirenim vratom; T. LXXIV, l; a
takoer i oblik loptaste posude s produetkom za izlijevanje; T. LXXIV, 2.
Drke su u starijem stupnju te faze (IIIA) znatno bolje dokumentirane.
Najee je rije o irokim, okomito postavljenim, trakastim drkama.
Njihova je pojava najveim dijelom vezana za pehare cetinskoga tipa; T.
LXXI, 3; ali se javljaju i kod zdjela; T. LXXII, 1; te manjih posuda s loptastim
oblikom recipijenta, T. LXXI, 3; T. LXXIV, 3-4. Samo je kod dva primjerka
zabiljeena vodoravna poloena trakasta drka; T. LXXIII, 1, 6. Kod posuda
s izrazito visokim vratom drke su postavljene na samom vratu, dok se kod
manjih posuda s loptastim donjim dijelom obino nalaze na prijelazu iz
vratnoga u rameni segment. Samo s dva primjerka (najvjerojatnije par drki
s iste posude) zastupljen je tip trakaste drke prikazan na T. LXXIV, 9.
Meu trakastim drkama posebnu pozornost izazivaju malobrojni
primjerci s apliciranim plastinim rebrom na sredinjem dijelu drke, koje
se djelimice produava i na stijenku posude ispod korijena drke. Uz to,
rebra su modelirana i utiskivanjem prsta; T. LXXIV, 6. Veoma malobrojni
su i primjerci tzv. X drki, od kojih je jedan ukraen nekim motivom s
mreastim uzorkom; T. LXXIV, 10; isto kao i primjerci jeziastih; T. LXXIV,
5; subkutanih; T. LXXIV, 1; i masivnih tunelastih drki, redovito ukraenih
92 BRUNISLAV MARIJANOVI
dok je itava vanjska povrina stijenke ukraena nizom igosanih trokuta,
takoer ispunjenih bijelom pastoznom masom.
Ta kombinacija urezanih i igosanih ukrasa izgleda posve prirodna
s obzirom da po uestalosti primjene tehnika igosanja zauzima drugo
mjesto u ukrasnom sustavu starijeg stupnja ove faze (IIIA), a ukrasi
izvedeni tom tehnikom po svojoj likovnosti i skladnosti kompozicija moda
nadmauju veinu urezanih ukrasa. Osim netom navedena primjera, kao i
ranije spominjanog ulomka kombiniranog sa snopovima urezanih linija; T.
LXXIV, 7; tehnika igosanja primijenjena je pri ukraavanju jo petnaestak
fragmenata. Tipian ukras izveden tom tehnikom ine dvostruki nizovi
viseih i stojeih, vrhovima sueljenih trokuta, izvedenih trokutastim
instrumentom unutar vodoravno, rijetko ukoso poloenih traka. Zbog
takvoga nizanja trokuta u meuprostorima, kao pozitivan motiv, nastaje
plastina cik-cak traka; T. LXVIII, 3-4, 7-8; T. LXIX, 1, 5; T. LXXIII, 1.
Odstupanje od koncepcije dvostrukih nizova vrhovima sueljenih trokuta
zabiljeeno je samo na dva ulomka. Na jednomu je izveden samo jedan niz
trokuta; T. LXVIII, 6; dok se na drugomu trokuti u oba niza postavljeni u
istim poloajima, pa sekundarni ukrasni element - plastina cik-cak traka
nije postignut; T. LXIX; 4. Budui da su na dva ulomka sauvani ostatci bijele
inkrustacije, moglo bi se pretpostaviti da je inkrustiranje inilo uobiajeni
dio ukrasa ove vrste; T. LXVIII, 3; LXIX, 5. Napokon, treba naglasiti da je
pri izvoenju ovih ukrasa uz igosanje primjenjivana i tehnika urezivanja,
kojom se uglavnom urezuju uske trake, odnosno formira okvir za izvoenje
i rasporeivanje igosanih trokuta.
Ista je ukrasna koncepcija primijenjena jo na nekoliko ulomaka, ali su
umjesto igosanih trokuta, odnosno uporabe instrumenata koji su ostavljali
takav otisak, upotrijebljeni instrumenti koji su ostavili duguljaste otiske;
T. LXVIII, 9; T. LXIX, 2-3. Zbog podudarnosti koncepcije i osnovnoga
dekorativnog dojma, moglo bi se rei da tako izvedeni ukrasi predstavljaju
pojednostavljeni oblik onih izvedenih uporabom trokutastih instrumenata.
Posebnu inaicu osnovnoga tipa igosanih ukrasa predstavljaju oni kod
kojih su trokutasti motivi izvedeni tehnikom izrezivanja; T. LXVIII, 5; T.
LXXIII, 7.
Svi navedeni primjeri igosanih ukrasa ulaze u skupinu istovrsnih
ukrasnih pojava poznatih s veega broja eneolitikih nalazita na irem
podruju istonoga Jadrana, a za ije se oznaavanje u literaturi esto koristi
naziv jadranski tip ljubljanske kulture.114
S tom skupinom nalaza blisko su povezana jo dva ulomka s ukrasima
izvedenim posve drukijim tehnikim postupkom. Rije je o ukrasima
u obliku viestrukih vodoravno i ukoso poloenih usporednih linija, ili
kompoziciji viestrukih, metopski postavljenih, vodoravnih linija, izvedenih
uporabom nazubljenog kotaia; T. LXXIII, 4, 6. Na ovom drugom ulomku,
na kojemu su sauvani ostatci bijele inkrustacije, osnovni tehniki postupak
kombiniran je sa igosanim krunim motivima.
Skupinu igosanih ukrasa koji se i koncepcijski i stilski posve udaljavaju
od prethodnih ini nekoliko ulomaka s krunim, trokutastim, duguljastim
ili kratkim lunim motivima, gusto grupiranim u pravilno oblikovane
nizove, odnosno frizove; T. LXVII, 6-8; T. LXVIII, 1-2. Ta skupina igosanih
ukrasa povezana je s malobrojnim ulomcima na kojima su ukrasi izvedeni
tehnikom lijebljenja, odnosno posebnim tehnikim postupkom vrlo
slinim urezivanju ali je pri njihovom izvoenju upotrijebljen znatno grublji 114
S. DIMITRIJEVI, 1979a., 321-
instrument koji umjesto uskih ostavlja iroke tragove sline ljebovima; T. 324.
U ovom stupnju faze III dolazi do daljnjega razvoja nekih od tipova koji
su se u veoj ili manjoj mjeri pojavili u prethodnom (IIIA), ali istodobno
i do nestajanja nekih od njegovih izrazitih karakteristika. Isto tako, treba
naglasiti da u keramikoj produkciji nema one tehnoloke raznovrsnosti
koja je karakterizirala stariji stupanj, pa je najvei dio posuda izraen u
fakturi C i D, odnosno od neproiene zemlje s krupnijim zrncima kamena
ili s jednako krupnije granuliranim dodatcima kamena.
Vodei oblik ovog stupnja jesu lonci cetinskoga tipa; T. LXXVI, 1-2; T.
LXXIX, 1-3, 5; ali u znatnom broju dolaze i lonci koji podsjeaju na vrlo
karakteristian tip lonca starijega stupnja; T. LXXIX, 4, 6-8. Najrjei su
lonci ili vrevi s jako zaobljenim trbunim dijelom i blagim prijelazom u
vii, neto ljevkasto proiren vrat s drkama koje se blago sputaju s oboda
prema ramenu; T. LXXVI, 4a-b; T. LXXVII, 1-2; T. LXXX, 1-2.
Drugi, veoma vaan tip posuda su zdjele. Osim tipova koji se
produavaju iz prethodnog stupnja, o emu je ve bilo govora, u ovome su
vrlo karakteristine duboke zdjele s visokim, ljevkasto proirenim vratom,
T. LXXX, 3; i dublje ili plie zdjele s razliito profiliranim obodom. Najee
su zdjele s ravnim ili kosim obodom, jako proirenim prema unutranjem
dijelu posude; T. LXXVII, 3a-b; T. LXXX, 5-6; a u veem broju dolaze i zdjele
s obostranim proirenjem oboda; T. LXXVII, 4-5; T. LXXX, 4, 8. Iznimno
115
B. OVI, 1991., 67 i dalje. se javljaju zdjele s prstenastim zadebljanjem na vanjskoj i proirenjem na
94 BRUNISLAV MARIJANOVI
unutranjoj strani oboda; T. LXXX, 9; ili samo sa zadebljanim unutarnjim
dijelom oboda; T. LXXX, 10.
96 BRUNISLAV MARIJANOVI
dodatno potvruju. Tako, npr., u starijem stupnju ove faze (faza IIIA)
vodei keramiki oblik ine posude s cilindrinim vratom i loptastim ili
jajolikim donjim dijelom. Taj tip posuda u mlaem stupnju te faze (faza
IIIB) potpuno nedostaje. U vezi s tim potrebno je naglasiti da su upravo
razliite varijante toga tipa posuda, kao i pojava prstenasto zadebljanih
oboda na tim i slinim posudama, ve prihvaeni kao jedna od najizrazitijih
i najvanijih keramografskih pojava u postneolitikom razvoju na podruju
istonoga Jadrana. Da te pojave treba promatrati kao jednu od posebnosti
u kulturnoj fizionomiji eneolitika istone jadranske obale, dovoljno je
jasno istaknuo ve i B. ovi,118 a ta je ocjena viestruko potvrena novijim
iskopavanjima, objavama rezultata s ranijih istraivanja ili revaloriziranjem
ranije poznatih nalaza.119 Danas je posve jasno da posude sa zaobljenim,
jajastim ili loptastim recipijentom, visokim cilindrinim vratom i prstenasto
zadebljanim obodom ine jednu od najvanijih komponenti u keramografiji 118
B. OVI, 1977., 49; B. OVI,
1983., 108.
istodobnih slojeva na veini drugih nalazita na podruju istonoga Jadrana, 119
B. MARIJANOVI, 2000., T.
posebice u njegovu zaleu, gdje obino ine 30-40% ukupnog broja nalaza XXII, 1-3; T. XXII, 1; T. XXI, 1-3; B.
Varvara,120 Odmut,121 Hateljska peina,122 Vela spila,123 Vilina peina,124 MARIJANOVI, 2005., T. LII, 1-7;
T. LIII, 1-5; B. EUK D. RADI,
Vranjaj125 i dr. 2005., T. 94/3, 6., I. PUI, 1999.,
Promatrane u tom kontekstu, posude s proirenim i prema unutra T. IV, 5, 8; T. VII, 2; T. X, 2; T. XIV, 7;
T. XVII, 5; . MARKOVI, 1985., T.
ukoso zasjeenim obodom ine jednu od dvije najvanije komponente u XXVI, 4, 6, T. XXVII, 6; itd.
keramografiji starijeg stupnja te faze, a istodobno i drugu komponentu 120
B. OVI, 1977., sl. 7, 9; T. VIII,
1; T. X, 4.
u keramografiji veine drugih nalazita sa slojevima koji zauzimaju istu 121
. MARKOVI, 1985., T. XXVI, 4,
vremensku sekvenciju kojoj pripada stariji stupanj faze III u Ravlia peini.126 6, T. XXVII, 6.
O njezinom znaenju i u Ravlia peini IIIA, a i na drugim nalazitima, 122
B. MARIJANOVI, 2000., T. XXI, 3;
posve jasno svjedoe dvije injenice. Prvo, ta je keramografska komponenta T. XXII, 1-3; T. XXIII, 1.
redovita asocirana s prethodno navedenom temeljnom odrednicom toga B. EUK D. RADI, 2005., T.
123
94/3, 6.
stupnja; i drugo, njihov meusobni kvantitativni odnos gotovo je uvijek 124
N. PETRI, 1981., T. 3/1-2, 4; .
uravnoteeno izbalansiran, a to znai i vrlo ujednaen prema drugim, BATOVI, 1988., sl. 2/6-7, 9-11.
njima pridruenim ali slabije naglaenim komponentama. Razumije se, ni u 125
I. PUI, 1999., T. IV, 5, 8; T. VII, 2;
T. X, 2; T. XIV, 7; T. XVII, 5.
Ravlia peini, a ni drugdje, ne postoji izrazita tipoloka unificiranost, nego 126
B. OVI, 1977., T: IV; T. VI, 4;
je rije o brojnim variranjima osnovnoga tipolokog koncepta. VIII, 1, 4-6; B. MARIJANOVI, 2000.,
Posebnu keramiku skupinu i vrlo vanu komponentu u keramografiji T. XXVII, 1-4; T. XXVIII, 1-3; T. XXIX,
1-3; B. EUK D. RADI, 2005.,
ovoga stupnja Ravlia peine ine nalazi kakve je svojedobno S. Dimitrijevi T. 87/5; B. MARIJANOVI, 2005., T.
obuhvatio nazivom jadranski tip ljubljanske kulture.127 Nalazi toga tipa LIV, 1; itd.
redoviti su sadraj ovoga stupnja eneolitika na itavom podruju istonog S. DIMITRIJEVI, 1979a, 321.
127
128
B. OVI, 1977., T. XI, 1, 3-5.
Jadrana s otocima i zaleem Varvara,128 Vela spila,129 Hateljska peina,130
B. EUK D. RADI, 2005., T.
129
Lazarua,131 Odmut,132 Grapeva pilja,133 Rube,134 Mala Gruda,135 Gruda 87/1-6; T. 88/1-5; T. 91/6, 8-9; sl. 41.
Boljevia u Podgorici,136 Gudnja,137 Otii,138 i dr. a njihova su osnovna 130
B. MARIJANOVI, 2000., sl.
odlika tehnike izvoenja i organizacija ukrasa. Prema S. Dimitrijeviu, 18-22.
mogunosti u izvedbi na kotai ljubljanskog tipa samo neto ui, te na . MARKOVI, 1985., T. XXIX, 2.
132
kombinaciju urezivanja, trokutastog igosanja i igosanja instrumentom poput G. NOVAK, 1955., T. CCXXXI-
133
CCXXXI.
odvrtke (Schraubenzieher), dok je u stilskom pogledu uoljivo oslanjanje na 134
A. BENAC, 1955., T. I, 6a-b.
vuedolsku arhitektonsku, zonalnu i krstastu organizaciju povrina. U takvom M. PAROVI-PEIKAN V.
135
su konceptu nosioci ukrasa uske trake izvedene kotaiem s negativnim cik- TRBUHOVI, 1974., T. IV.
98 BRUNISLAV MARIJANOVI
Gledano u cjelini, kulturna slika ove faze Ravlia peine izraz je procesa
podudarnih s onima koji su ve dosta davno uoeni na znatnom broju
nalazita jadranskoga podruja i njegova zalea, pa je i arheoloka slika
grae koja ju prezentira, u najveoj mjeri podudarna s graom poznatom s
tih nalazita.
Osnovna odlika arheoloke grae koja prezentira tu fazu Ravlia
peine, a i drugih istodobnih nalazita, najpotpunije se oituje u prisutnosti
razliitih vrsta keramikih nalaza koji su izvorno vezani za razliita kulturna
podruja. Meutim, ti se nalazi na ovome prostoru ne iskazuju kao
stratigrafski razdvojene pojave, niti imaju znaenje posebnih i samostalnih
kulturnih manifestacija, nego tvore koherentnu cjelinu u kojoj svaka od njih
zadrava samo vrijednost tvoridbene komponente kulturnoga sadraja te
faze jadranskoga eneolitika. Mehanizmi su njihova inkorporiranja razliiti,
kao to su razliiti i njihovi meusobni odnosi i opseg sudjelovanja u
izgradnji kulturne slike svakoga pojedinanog nalazita. S obzirom na takav
karakter razvoja na ovomu dijelu istonoga Jadrana i njegova zalea tijekom
eneolitika, i u kulturnoj slici ove faze Ravlia peine mogue je izdvojiti
nekoliko osnovnih komponenti: posude sa zaobljenim recipijentima, visokim
vratom i prstenasto zadebljanim obodima; posude s proirenim i ukoso
odrezanim obodima; keramika s ukrasima ljubljanskoga tipa; lijebljena
keramika, keramika s ukrasima rane cetinske kulture, a to su sve odlike
kulturne slike i drugih nalazita s depozitima formiranim tijekom istoga 155
J. DESHAYES, 1970., p. 32, fig.
vremenskog raspona. Kako sam svoja stajalita o znaenju tih komponenti, 27. Zbog karakteristinih ukrasa,
koji su i autoru posluili kao
njihovim izvorima i opem karakteru toga vremenskog odsjeka eneolitika oslonac za uspostavljanje relacija
prema jadranskom podruju i
ve vie puta iscrpno obrazloio, poevi od prve objave Ravlia peine,158 cetinskoj kulturi, treba naglasiti
ovdje to nije potrebno dodatno elaborirati, pa u se zadrati samo na kako je rije o nalazima koji
ulaze u skupinu onih pojava
osnovnim naglascima. obuhvaenih pojmom jadranski
Prvo. Taj razvojni stupanj eneolitika, za ije sam obiljeavanje ve davno tip ljubljanske kulture, pa
povezivanje s cetinskom kulturom
predloio termin razvijeni eneolitik, izraz je sloenih procesa u kojima u smislu autorova opredjeljenja
sudjeluje vie initelja to je rezultiralo kulturnom slikom u kojoj je mogue danas nije opravdano.
Premda nije novijeg datuma
izdvojiti vie komponenata povezanih s razliitim kulturno-etnikim
156
Sl. 59
Prema: B. MARIJANOVI, 1981.
57-60; s pripadajuim
ilustracijama; B. OVI, faza III i IV ponovno potvruje prethodno spominjanu periodizaciju
1989.; s pripadajuim
ilustracijama. cetinske kulture, prema kojoj se njezini elementi samo sporadino javljaju u
170
B. OVI-I. MAROVI, razvijenim fazama ranoga bronanog doba i vrlo brzo gube.170
1983., 213-214; s U krug onih tipolokih pojava koje imaju vrlo indikativno
pripadajuim ilustracijama.
171 IBID., T. XXIX, 15, 17.
relativnokronoloko znaenje ponajprije ulaze dobro zastupljeni oblici
172
B. OVI, 1983b., T. XXIII,
vreva; T. LXXXIV, 1; T. LXXXIII, 1-2; T. LXXXVII, 1-2, 4-12; koje je u tom
1, 4. smislu mogue usporeivati s nalazima iz 3. faze cetinske kulture171, Varvare
173
B. OVI, 1983a., T. XVI, A3172, te Neajno i Sovii faza posuke kulture.173 S obzirom na injenicu
3, 7; T. XIX, 1, 6, 7; B. OVI,
1989., T. II. 1, 4, 7; T. III, 2, 4, da su za te iste tipove posuda gotovo redovito vezane i trakaste drke sa
5, 9; T. IV, 3, 6, 8; T. XIX, 8, 11, sjekirastim produetkom (ansa ad ascia) ili kakvim drugim dodatkom uz
14; T. XII, 7.
gornji korijen drke; T. LXXXIII, 3;T. LXXXIV, 1-2, T. LXXXVII, 1-2, 4-9,
174
B. OVI-I. MAROVI,
1983., T. XXIX, 13, 16-17. 11; ta je usporedba jo opravdanija, jer su i te pojave svojstvene za: 3. fazu
175
B. OVI, 1983a., T. XV, cetinske kulture174, Neajno i Sovii faze posuke kulture175 i Varvaru A3176.
2-6; T. XVII, 1-3; T. XIX, 3-4,
6-7; T. XXIV, 5, 7; B. OVI,
Isto tako, primjerci manjih posuda koje odgovaraju formama alica u
1989., T. II, 1, 4, 7; T. IV, 1-7T. Neajno i Sovii fazama posuke kulture177 i Podu kod Bugojna178
III, 1, 4, 6, 9; T. IX, , 5, 8, 11-14;
T. XII, 1. Usporedbe su istovrsnog znaenja mogue i u ukrasnom sustavu. Niz
176
B. OVI, 1983b., T. XXIII, urezanih trokuta, asociranih sa sitnim igosanim motivima, koji ritmino
1, 4. teku oko itave vratne zone jednoga bogato ukraenog primjerka; T.
177
B. OVI, 1983a., T. XVII, LXXXVII, 2; mogue je usporeivati sa slinim ukrasima iz Neajno i
6, 9.
178
B. OVI, 1983b., T.
Sovii faza posuke kulture, ne samo zbog slinosti motiva nego zbog
XXIII, 7. bliskosti ukrasnih koncepcija.179 Ista konstatacija odnosi se i na primjerak
179
B. OVI, 1983a., T. XVII, sa sitnijim trokutima rasporeenim u tri usporedne trake, a kombinirane s
1; B. OVI, 1989., T. II, 6-7;
T. VI, 6; u irem smislu i T. VII, uskim vrpcama okomito poloenim na ramenom, a vjerojatno i trbunom
4, T. XII, 7. segmentu posude; T. LXXXVI, 4. Kako su te vrpce ispunjene nizovima
180
B. OVI, 1983a., B. OVI, usporednih vodoravnih ureza, rije je o tipinom primjeru tzv. ljestviasta
1989., T. VII, 1,2, 5-7; T. XII,
2, 7. uzoraka dobro zastupljena u Neajno fazi posuke kulture180. Krivocrtni
181
I. MAROVI B. OVI, 1983., T.
XIX, 6, 10.
182
IBID., 1983., T. XXXIV, 4-6.
183
B. OVI, 1983a., T. XVIII, 9-10,
12; B. OVI, 1989., T. X, 1-7; T. XI,
1-3; 5-8.
184
B. OVI, 1977., T. XXXI, 3;
T. XXXII, 3; B. OVI, 1983b., T.
XXVI, 7.
185
B. OVI, 1983b., T. XXIV, 12-13;
T. XXVI, 2, 4, 6, 8.
186
Iskopavanje B. Marijanovia;
usporediti B. OVI, 1989., biljeka
br. 10 i karta nalazita.
187
Iskopavanje B. Marijanovia;
usporediti B. OVI, 1989., biljeka
br. 10 i karta nalazita.
ZAKLJUAK 107
i interpretacije stratigrafije i kulturne slike po pojedinim fazama razvoja,
u ovoj sam monografiji nastojao odgovoriti temeljnim potrebama u
prezentiranju jednoga vanog prapovijesnog nalazita. Neka finija pitanja
na temelju raspoloivih podataka i nalaza nije bilo mogue rjeavati. Stoga
sam ta pitanja ostavio otvorenim kako bih izbjegao spekulativnost u njihovoj
obradi. Ta e pitanja biti mogue rjeavati tek nakon buduih istraivanja
drugih nalazita s depozitima formiranih unutar istih ili priblino jednakih
vremenskih okvira. No, neovisno o tome, posve je sigurno da e Ravlia
peina i nadalje zauzimati vano mjesto u rjeavanju pitanja koja su ovdje
obraivana.
109
BINFORD, L. R. OVI, B.
1990 Mobility, Housing, and Environment: 1977 Velika gradina u Varvari - I dio (sloje-
A Comparative Study. Journal of An- vi eneolita, ranog i srednjeg bron-
thropological Research, 46, 1990., zanog doba), Glasnik Zemaljskog
119152. muzeja Bosne i Hercegovine, NS
XXXII, 1977 (1978), Sarajevo, 1978.,
BINFORD, L. R. 5- 173.
2001 Constructing Frames of Reference: 1983 Jadransko -zapadnobalkanska
An Analytical Method for Archaeo- regija, Eneolitski supstrat, Praistorija
logical Theory Building Using Eth- jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo,
nographic and Environmental Data 1983.
Sets. Los Angeles: University of Cali- 1983a Jadransko-zapadnobalkanska regi-
fornia Press, 2001. ja, Zapadna Hercegovina, Praistorija
jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo,
BOSCHIAN, G. MONTAGNARI - KOKELJ, E. 1983.
2000 Prehistoric shepherds and caves in 1983b Jadransko -zapadnobalkanska
the Trieste Karst (Northeastern Italy) regija, Prelazna zona, Praistorija
Geoarchaeology, Issue 4, 2000., jugoslavenskih zemalja IV, Sarajevo,
331371. 1983.
1989 Posuka kultura, Glasnik Zemaljskog
BRUSI, Z. muzeja Bosne i Hercegovine, NS 44,
2008 Pokrovnik kod ibenika, neolitiko Sarajevo, 1989., str. 61-127.
nalazite, ibenik, 2008. 1991 Eneolitska lijebljena keramika na
istonoj jadranskoj obali, Posebna
BUDJA, M. izdanja, XCV/27, Zbornik radova
2003 Seals, contract and tokens in the posveenih akademiku Alojzu Ben-
Balkans Early Neolithic, where in the cu, Centar za balkanoloka ispiti-
puzzle, Documenta Praehistorica, vanja ANUBIH, Sarajevo, 1991., 55-
XXX, Ljubljana., 2003., 115-130. 67.
110
DZHANFEZOVA, T. 2010 Grab- und Opferfunde aus dem H-
2003 Neolithic Pintaderas in Bulgaria gel Grude Boljevi in Montenegro
(Typology and Comments on their (erste Hlfte des 3. Jahrtausend v.
Ornamentation), in L. Nikolova, Chr), Panth rhei, Studies on the Chro-
Early Symbolic System for Commu- nology and Cultural Development of
nication in Southeast Europe, B.A.R. South-Eastern and Central Europe in
IS, 1138, 97-108. Earlier Prehistory, Presented to Juraj
2003a Pintadere: caratteristiche, problemi, Pavuk on the Occasion oft he 75th
modi di trattamento delle informa- Birthday, Facultas Philosophica
zioni. Proposta di un database, Aqvi- Universitas, Comeninea, Bratislava,
leia Nostra, Anno LXXIV, 2003.,13- 2010., 179-188.
76.
KHAZANOV, A. M.
FLEMING, A. 1994 Nomads and the Outside World (sec-
1972 The Genesis of Pastoralism in Euro- ond edition), Wisconsin: The Univer-
pean Prehistory, World Archaeology sity of Wisconsin Press, 1994.
4, 1972., 179191.
KORKUTI, M.
FORENBAHER, S. 1995 Neolithikum und Chalkolithikum in
2000 Nakovana culture: State of Re- Albanien, Mainz, 1995.
search, Opvscula Archaeologica, 23-
24, Zagreb, 2000., 373-388. KOROEC, J.
1958 Neolitska naseobina u Danilu Biti-
FORENBAHER, S. KAISER, T. nju, Zagreb, 1958.
2000 Grapeva pilja i apsolutno datiranje
istonojadranskog neolitika, Vjesnik MAKKAY, J.
za arheologiju i historiju dalmatin- 1984 Early Stamp Seals in South-East Eu-
sku, 92, Split, 2000., 9-34. rope, Akademiai Kiado, Budapest,
1984.
FRANGE, G.
2010 Transhumancija transnacional- MARAN, J.
izam: arplaninski ovari na Uki, 2007 Seaborne Contacts between the
Stud. ethnol. Croat., vol. 22, Zagreb, Aegean, the Balkans and the Central
2010., 139-163. Mediterranean in the 3rd Millenium
BC: The Unfolding of the Mediterra-
GALATY, J. G. JOHNSON, D. L. nean World. I. Galanaki, H. Tomas,
1990 The World of Pastoralism: Herding Y. Galanakis and R. Laffi neur (eds.),
Systems in Comparative Perspective, Between the Aegean and Baltic Seas:
New York: Guilford Press, 1990. Prehistory across Borders. Proceed-
ings of the International Conference
GARAANIN, M. Bronze and Early Iron Age Intercon-
1994 Pastoralisme semi-nomade et no- nections and Contemporary Devel-
made dans la Pninsule balkanique opments between the Aegean and
lnolithique et au dbut de lAge the Regions of the Balkan Peninsula,
du bronze, Balcanica XXV-1, Beo- Central and Northern Europe, Uni-
grad, 1994., 718. versity of Zagreb, 11-14 April 2005.,
Aegaeum 27, 3-21.
GHEORGHIU, D.
2008 Materiality, experiment, experien- MARKOVI, .
tiality, Prehistoric Stamps, Theory 1974 The Stratigraphy and chronology of
and Experiments, Universitatii din the Odmut Cave, Archaeologia Iu-
Bucuresti, Bucurest, 2008., 85-102. goslavica, XV, Beograd, 1974., 7-13.
111
1981 Ravlia peina (Pe Mlini), Glasnik MILOEVI, A. GOVEDARICA, B.
Zemaljskog muzeja Bosne i Herce- 1986 Otii, Vlake praistorijsko nalazite
govine, N. s. 35/36, 1980/1981, Sara- u vrtai I, Godinjak Centra za
jevo, 1981., 1- 97. balkanoloka ispitivanja ANUBIH,
1991 Kasna hvarsko-lisiika kultura XXIV/22, Sarajevo, 1986., 51-71.
u eneolitiku, Zbornik radova
posveenih akademiku Alojzu Ben- MLEKU, D.
cu, Posebna izdanja XCV/27, Aka- 2009 The materiality of dung: the ma-
demija nauka i umjetnosti Bosne i nipulation of dung in Neolithic Me-
Hercegovine, Sarajevo, 1991., 185- diterranean caves, Documenta Pra-
190 ehistorica XXXVI (2009), Ljubljana,
1991a Ljubljanska kultura na istonoj jad- 2009., 219-225.
ranskoj obali, Vjesnik za arheologiju
i historiju dalmatinsku, Sv. 84, Split, MOORE, A. SMITH, J. MENUI, M.
1991., 215-45. ZANINOVI, J. PODRUG, E.
1994 Neki aspekti pokapanja u neoli- 2007 Project Early Farming in Dalma-
tiku Dalmacije, Radovi Filozofskog tia: POKROVNIK 2006, Vjesnik
fakulteta u Zadru, 20/, Razdio pov- Arheolokog muzeja u Zagrebu, 3.s.,
ijesnih znanosti, Zadar, 1994., 1-13. XL, Zagreb, 2007., 25-34.
1994a Vuedolska kultura na istonoj Jad-
ranskoj obali, Vjesnik za arheolog- MLLER, J.
iju i historiju dalmatinsku, 86, Split, 1994 Das ostadriatische Frhneolithi-
1994., 53-61. kum: Die Impresso-Kultur und die
2000 Prilozi za prapovijest u zaleu jad- Neolithisierung des Adriaraumes,
ranske obale, Filozofski fakultet Berlin, 1994.
Zadar, Sveuilite u Splitu, Zadar,
2000. NAUMOV, G.
2003 Eneolitik i eneolitike kulture u Bosni 2008 Neolithic stamps from the Southern
i Hercegovini, Mostar, 2003. part of the Balkan Peninsula, Pre-
2003a Crno vrilo novi grob starijeg historic Stamps, Theory and Experi-
neolitika u Dalmaciji, Opvscula Ar- ments, Universitatii din Bucuresti,
chaeologica, Vol 27, Zagreb, 2003, Bucurest, 2008., 43-84.
37.41.. 2008a Imprints of the Neolithic mind clay
2005 Gudnja, vieslojno prapovijesno stamps from the Republic of Ma-
nalazite, Dubrovnik 2005. cedonia; Documenta Praehistorica
2007 Neka pitanja ranog neolitika XXXV (2008), Ljubljana, 2009., 185-
istonog Jadrana, Archaeologia 204.
Adriatica 1, Zadar, 2007., str. 7-54.
2008 Pintadera iz Ravlia peine, Archae- NOVAK, G.
ologia Adriatica 2 (2008), Zadar, 1955 Prethistorijski Hvar, Zagreb, 1955.
2008., 141-149.
2009 Crno vrilo 1, Sveuilite u Zadru, Za- PAROVI-PEIKAN, M. TRBUHOVI, V.
dar, 2009. 1974 Iskopavanje tumula ranog bron-
2011 First Eneolithic idol finds in Dalma- zanog doba u Tivatskom polju,
tia, Archaeologia Adriatica 3, (2009), Starinar, XXII/1971, Beograd, 1974.,
Zadar, 2011., 35-49. 129-144.
112
za arheologiju u Zagrebu, vol. 21, TALALAY, E. T.
Zagreb, 2004., 197-207. 1993 Deities, Dolls and Devices, Neolithic
Figurines from Franchthi Cave, Ex-
PRENDI, F. cavation in Franchthi Cave, Greece,
1966 La civilisation prhistorique de Ma- Fascicle 9, Indiana University Press,
liq, Studia albanica 1, Tirane, 1966. Minneapolis, 1993.
113
114