1.

Poetak Interneta
i nastanak weba

Ovom emo lekcijom:

9 objasniti to je i zato se Internet razvija;
9 opisati kako se Internet razvijao tijekom godina;
9 opisati kako je nastao web;
9 objasniti tko upravlja Internetom;
9 objasniti na koji nain e se Internet razvijati u budunosti.

1
 1. Poeci Interneta i nastanak weba

Internet je velika raunalna mrea koja meusobno povezuje male mree i nema svog
vlasnika. Tim Berners-Lee, osniva WWW konzorcija, objasnio je Internet na sljedei na-
in: Internet je slian razglednici s adresom. Ako stavite ispravnu adresu na paket te ga
predate bilo kojem raunalu koje je spojeno na mreu, svako e raunalo nai liniju ko-
jim e poslati paket kako bi stigao na svoje odredite. To je to nam Internet prua. Do-
stavlja pakete u sekundi bilo gdje na svijetu.1 Internet ima relativno kratku, ali ek-
splozivnu povijest.

1.1. Na poetku bijae ARPANET

Tehnologije su najvie dominirale posljednja tri stoljea. 18. stoljee je oznaila indu-
strijska revolucija, a 19. stoljee je bilo doba parnih strojeva. Tijekom 20. stoljea teh-
nologije su se temeljile na prikupljanju, obraivanju i prenoenju informacija. Dakle,
20. stoljee obiljeili su izumi kao telegraf, telefon, televizor i radioprijamnik te neoe-
kivani razvoj raunalne industrije i lansiranje komunikacijskih satelita.
Poetkom 60-ih godina 20. stoljea ameriki su znanstvenici predvidjeli meusobno
spojen vei broj raunala pomou kojih e svatko moi brzo pristupiti podacima i pro-
gramima s bilo kojeg mjesta. Dakle, predvidjeli su Internet onakvim kakav danas po-
stoji. Povezivanjem dvaju raunala smjetenih na razliitim amerikim sveuilitima
(sporom) dial-up vezom preko telefonske linije, znanstvenici su kreirali prvu svjetsku
raunalnu mreu (WAN, engl. Wide Area Network). Ovim su eksperimentom dokaza-
li kako raunala mogu dobro komunicirati, pokretati programe te prema potrebi po-
novno pronai podatke na udaljenom raunalu, ali se telefonski sustav sa sklopovskim
preklapanjem nije pokazao stabilnim za takve poslove. Stoga se javila potreba za mre-

Slika 1. 1. Razvoj ARPANET mree

1 Izvor: Making Internet History (From a simple 300-mile transmission to a global network in cyberspace),
Ricco Villanueva Siasoco, http://www.infoplease.com/spot/99internet1.html.

2
 1.1. Na poetku bijae ARPANET

ama paketnog preklapanja. Ujedno je to bio najznaajniji korak u razvoju raunalnih

mrea. Sljedei korak je bio natjerati raunala da meusobno komuniciraju, odno-
sno da koriste odreena pravila (protokol) kojim e slati i primati podatke. Sredinje je
mreno raunalo moglo drugim raunalima u mrei slati poruke veliine do 8063 bi-
ta. Za daljnje su se prosljeivanje poruke lomile u pakete veliine do 1008 bita. Svaki
se paket pojedinano prosljeivao prema odreditu te je morao biti u cijelosti primljen
prije daljnjeg prosljeivanja.
1969. godine znanstveno-istraivaki tim ARPA-e (engl. Advanced Research Projects
Agency) zapoeo je izgradnju prve raunalne mree pod nazivom ARPANET (vidi sliku
1.1., prosinac 1969.). Mrena su raunala bila 16-bitna s 12 KB memorije, a meusobno
su bila povezana mrenim linijama od 56 kbps (engl. kbps = kilobits per second).
Budui da je mrea ARPANET rasla (vidi sliku 1.1.), ARPA i njezini suradnici nisu zavrili
sa svojim istraivanjima. Okrenuli su se istraivanju satelitskih i pokretnih paketnih ra-
diomrea te dokazali da postojei ARPANET-ovi protokoli nisu dovoljno dobri za upo-
rabu ako se koristi veliki broj mrea. Zato je osmiljena nova varijanta protokola TCP
(engl. Transmission Control Protocol = protokol za kontrolu prijenosa) kojim se moe
kontrolirati komunikacija izmeu vie manjih mrea (LAN, engl. Local Area Network).
Kasnije je protokol TCP podijeljen na dvije vrste protokola: TCP i IP (engl. Internet Pro-
tocol) koji se i danas koriste za komunikaciju izmeu umreenih raunala. U TCP/IP pro-
tokole svrstava se protokol za prijenos datoteka (engl. File Transfer Protocol, FTP) ko-
ji postaje dominantnim jer korisnicima omoguuje pristup datotekama na udaljenom
raunalu. S vremenom je ovakav sustav mrea nazvan Internet.
1984. godine ameriki istraivai Nacionalne zaklade za znanost (NSF, engl. National
Science Foundation) zapoeli su s izgradnjom nasljednika ARPANET-a koji bi omogu-
io brzi prijenos podataka preko mree te bio pristupaan svim Sveuilitima, istrai-
vakim laboratorijima, knjinicama i muzejima. Istraivaki se tim odluio za izgradnju
osnovice (engl. backbone) svih mrea kojom su povezali est velikih raunalnih centa-
ra. Mrea je nazvana NSFNET (slika 1.2.) i sastojala se od superraunala smjetenih u ra-

Slika 1. 2. NSFNET
mrea od 1986. do
1988. godine

3
 1. Poeci Interneta i nastanak weba

unalnim centrima te od mikroraunala koja su inila podmreu. Mikroraunala su sa

superraunalima su bila povezana linijama kojima se odvijao prijenos podataka brzi-
nom od 56 kbps. NSFNET je bila spojena na ARPANET i koristila je istu tehnologiju, me-
utim za razliku od ARPANET-a od samog poetka NSFNET koristi TCP/IP i stoga je mo-
emo smatrati prvom TCP/IP globalnom mreom (WAN, engl. Wide Area Network).
Zbog velikog porasta malih mrea, koje su se spajale na ARPANET, traenje slobodnog
sredinjeg mrenog raunala postalo je vrlo skupo. Zato je tijekom 80-ih godina krei-
ran sustav kojim se raunala organiziraju prema domenama i definiraju lakopamtljiva
imena koja odgovaraju odreenoj IP adresi. Takav sustav je nazvan sustav naziva za
podruja (DNS, engl. Domain Naming System). Od internetskih servisa najee su se
koristili e-pota, spajanje na udaljena umreena raunala pomou telneta, diskusijske
grupe (forumi i newsgrupe), brbljaonice kao IRC (engl. Inter-
net Relay Chat) i razmjena datoteka pomou FTP (engl. File
Transfer Protocol) aplikacija.
Do 1989. godine broj sredinjih mrenih raunala spojenih na
mreu preao je 100 000 te je sve vei i broj korisnika iz obra-
zovnih, vladinih i vojnih institucija koji koriste internetske
servise. Ujedno, potaknuti novom tehnologijom tj. jeftinijim
raunalima manjih dimenzija, poetkom 1990-ih Internet po-
staje dostupan svim ljudima tj. buduim korisnicima Interneta
koji su se mogli spojiti na Internet iz svoje kune fotelje. Zbog
Slika 1. 3. Tim Berners-Lee
sve veeg broja korisnika i umreenih raunala, fiziar Tim
Berners-Lee (slika 1.3.) razvio je 1991. godine novi internet-
ski servis pod nazivom WWW ili web (engl. World Wide Web) koji je koristio poveznice
i grafiko su-
elje razulji-
vo korisnici-
ma. WWW ili
web najee
zamjenjuju s
Internetom,
ali on je sa-
mo dio Inter-
neta, ba kao
i e-pota, dis-
kusijske gru-
pe i slini ser-
visi. WWW je
dosada naj-
vee otkrie
od postojanja
ARPANET-a.
Evo kako Tim
Berners-Lee Slika 1. 4. Rast uporabe Interneta od 1995. do 2006. godine

4
 1.1. Na poetku bijae ARPANET

objanjava to je web: Web je zamiljeni prostor informacija. Na netu, moete nai rau-
nala na webu, moete nai dokumente, zvukove, videosadraje, informacije. Na netu,
veze ine kabeli izmeu raunala na webu veze ine tekstualne poveznice. Web postoji
zbog programa koji komuniciraju izmeu umreenih raunala. Weba ne bi bilo da nije ne-
ta. Webu je net koristan jer su ljudi zainteresirani za informacije (a da ne spominjemo inte-
res za znanjem i mudrou), ali ne ele znati i nauiti o raunalima i kabelima. 2
Internetski servisi koji su se dosad koristili nisu se previe mijenjali, samo su se pojavom
WWW-a lake koristili. Pojavom prvog web preglednika pod nazivom Mosaic, WWW je
omoguio izradu web stranica koje su sadravale informacije u obliku teksta, slike, zvu-
ka ili videosadraja te poveznica na neke druge web stranice. Od tog se trenutka, Inter-
net poinje eksponencijalno razvijati (slika 1.4.). Do rujna 2007. godine evidentirano je
1,215 milijuna internetskih korisnika, to ini 18,5% svjetskog stanovnitva.

1.2. Budunost Internet2

Vaan projekt za veinu novijih tehnologija, koje e oblikovati nau budunost, poznat
je kao Internet2. Ciljevi projekta su kreiranje novih aplikacija koje se ne mogu koristiti
preko postojeeg Interneta te razvoj infrastrukture koja e podravati takve aplikacije.
Internet2 ne ini jedna mrea, ve je to skup stotinjak mrea velikih brzina, povezanih
osnovicom od optikih vlakana koja povezuje SAD i ostale drave. Mreom se preno-
se podaci brzinom od 2.4 Gbps (engl. gigabits per second), 45 000 puta bre od mode-
ma (56 Kbps).
Servisi Interneta2 bit e interaktivna televizija, virtualne 3-D videokonferencije i jo
mnogo toga. Mree velikih brzina omoguit e profesionalcima rad na nain koji do-
sad nije bio mogu. Na primjer, znanstvenici e moi razmjenjivati posebnu opremu
kao elektronski mikroskop. NASA je poela s razvojem Virtualne klinike za suradnju
(engl. Virtual Collaborative Clinic) kojom e lijenici osim savjetovanja i dijagnosticira-
nja bolesti, moi simulirati operaciju uporabom CyberScalpel. Virtualna e operacija
kirurzima dati priliku da se pripreme prije ulaska u operacijsku salu.
Donedavno smo samo osobna rauna-
la koristili za spajanje na Internet, sada
se moemo susresti i s ureajima kao
to su PDA (engl. Personal Digital Assi-
stant) i mobilni ureaji kojima moemo
poslati i primiti e-poruku te pristupi-
ti webu. Uskoro e sve, od automobi-
la do hladnjaka biti spojeno na global-
nu mreu, a komunicirat e se beino.
Electrolux je razvio ScreenFridge (sli-
ka 1.5.), raunalni hladnjak s beinim
Slika 1. 10. Electroluxov raunalni hladnjak
2 Izvor: Making Internet History (From a simple 300-mile transmission to a global network in cyberspace),
Ricco Villanueva Siasoco, http://www.infoplease.com/spot/99internet1.html.

5
 1. Poeci Interneta i nastanak weba

spajanjem na Internet koji upravlja, izmeu ostalog i smonicom. Moe poslati e-po-
ruku s popisom namirnica za kupovinu u neku od lokalnih trgovina te uskladiti datum
dostave s naim rasporedom.

Ponovimo
Internet je spoj razliitih raunalnih mrea u jedinstvenu svjetsku raunalnu mreu ko-
ja nudi velik broj informacijskih i komunikacijskih usluga. Ta globalna mrea omogu-
uje korisnicima da meusobno komuniciraju razmjenjujui e-poruke, pronalazei in-
formacije na webu ili prenosei datoteke protokolom za prijenos datoteka FTP-a. U
Hrvatskoj je umreavanje na iroj osnovi zapoelo 90-ih godina prologa stoljea, ra-
zvojem CARNeta (engl. Croatian Academic and Research Network) u podruju zna-
nosti i tehnologije. Daljnjim su razvojem komunikacijske tehnologije i komercijalne
tvrtke ponudile koritenje Interneta graanima i tvrtkama, pa je ono danas i u nas pro-
ireno u gotovo svim gospodarskim i drutvenim djelatnostima.

Godina Objanjenje

Prvi plan ARPANET-a. Tehnologija paketnog preklapanja je prihvaena te se poinju

1966.
razvijati male sveuiline mree.
ARPA je u prosincu spojila etiri glavna amerika sveuilita. ARPANET je mrea
osmiljena za istraivake, obrazovne i vladine organizacije te je osmiljena kao
1969. komunikacijska mrea koja je povezivala amerike raunalne centre u sluaju voj-
nih napada i/ili unitenja tradicionalnih komunikacijskih sustava. Poslana je prva
poruka.
Elektroniku potu (engl. e-mail) je osmislio Ray Tomlinson, raunalni znanstve-
1972. nik. Prvi je uporabio znak @ kojim je odvojio korisniko ime i naziv mree u adre-
si elektronike pote.

Protokol za kontrolu prijenosa i internetski protokol (engl. Transmission Control Pro-

tocol/Internet Protocol, TCP/IP) su osmiljeni, te 1983. postaju standardom za komu-
nikaciju izmeu raunala preko Interneta. Jedan od ovih protokola, protokol za pri-
1973.
jenos datoteka (engl. File Transfer Protocol, FTP), dozvoljava korisnicima da se prijave
na udaljeno raunalo, pregledavaju datoteke na tom raunalu te prenose datoteke s
njega na svoje lokalno raunalo.
1982. Rije Internet se uporabila po prvi puta.

Nadogradnja ARPANET-a raunalnom mreom pod nazivom NSFNET.

Sustav naziva za podruja (engl. Domain Name System, DNS) se uporabio za identi-
1984. ficiranje adresa mrea prema nastavcima tipova domena (engl. extensions) kao to
su .com, .org i .edu.
Skovan pojam cyberspace (hrv. cyberprostor).

1985. Prva registrirana domena je Symbolics.com.

Virus nazvan internetski crv (engl. worm) privremeno gasi oko 10% svjetskih inter-
1988.
netskih posluitelja (engl. servers).

6
 Ponovimo... Pitanja Zadaci za vjebu

Tim Berners-Lee razvio je novu tehnologiju za distribuiranje informacija na Inter-

netu. Tehnologiju je nazvao World Wide Web. Web se temelji na hipertekstu (engl.
hypertext), koji omoguuje korisniku da mijenja jedan dokument s drugim na razli-
itoj web stranici na Internetu pomou poveznica (engl. hyperlinks). Poveznice su
1991. posebno definirane rijei, fraze, gumbii ili grafika. Za razliku od ostalih internet-
skih protokola, kao to su FTP i e-pota, web je dostupan preko grafikog korisni-
kog suelja.
U rujnu je u Hrvatskoj pokrenut CARNet (engl. Croatian Academic and Research
Network) kao projekt Ministarstva znanosti i tehnologije.
CARNet u Hrvatskoj uspostavlja sredinji FTP i IRC posluitelje, a 17. studenog us-
1992.
postavljena je prva hrvatska internetska veza prema svijetu.
Mosaic je postao dominantnim navigacijskim sustavom za World Wide Web.
1993.
27. veljae CARNet dobiva vrnu .hr domenu.
Pokreu se prve komercijalne web stranice i masovne se marketinke kampanje
usmjeruju preko e-pote, dodajui na taj nain pojam spamming u internetski
1994.
rjenik.
U CARNetu uspostavljen sredinji WWW posluitelj.
CARNet je osnovan kao ustanova te je uspostavljena prva ATM veza brzine 155
1995. Mbps izmeu Sveuilinog raunskog centra i Fakulteta elektrotehnike i raunar-
stva u Zagrebu.
Otprilike 45 millijuna ljudi koristi Internet, u grubo 30 millijuna ih je iz Sjeverne
Amerike (SAD-a i Kanade), 9 millijuna iz Europe te 6 millijuna iz Azije/Pacifika (Au-
1996. stralija, Japan, itd.). 43.2 millijuna (44%) amerikih kuanstava posjeduje osobno
raunalo, a od toga 14 millijuna se spaja na Internet.
U Hrvatskoj su postavljene prve meugradske ATM veze.
8. srpnja 1997. internetski promet naglo raste nakon to je NASA na svoju web
stranicu stavila slike Marsa slikane iz Pathfindera. U jednom je danu zabiljeeno 46
1997.
millijuna posjetitelja.
Pojam weblog se poinje rabiti. Kasnije je skraen na blog.
1998. Google otvara svoj prvi ured u Kaliforniji.
Broj svjetskih internetskih korisnika raste na 150 millijuna poetkom 1999. Vie od
50% korisnika su iz SAD-a.
1999.
E-commerce postaje novi internetski pojam kako se iri kupovina preko Interneta.
Web stranica MySpace.com je pokrenuta.
Na veliku alost internetske populacije, raunalni programeri poeli su s kreira-
njem i irenjem virusa velikom brzinom. Love Bug i Stages su dva primjera viru-
sa koji se samostalno kopiraju i alju osobama upisanim u korisnikovom e-adre-
saru. Takve poslane i primljene e-poruke prisilile su veinu zaraenih poduzea da
2000.
privremeno ugase svoje mree. Takvom internetskom prijevarom veina se dot-
com poduzea ugasila.
CARNet se spaja na paneuropsku istraivaku mreu TEN-155 (engl. Trans Europe-
an Internet Research Network) brzinom 34 Mbps.
Poslano je oko 9.8 billijuna elektronikih poruka dnevno.
2001.
Wikipedia je kreirana.

7
 1. Poeci Interneta i nastanak weba

U sijenju je zabiljeeno 58.5% amerike populacije (164.14 millijuna ljudi) koja

2002.
koristi Internet. U svijetu je 544.2 millijuna korisnika.
2005. Web stranica YouTube.com je pokrenuta.
2006. Postoji vie od 92 millijuna web stranica.
CARNet mrea je ostvarila vezu kroz paneuropsku istraivaku mreu GEANT, tre-
nutanom brzinom veze od 10Gbit/s. Mrea GEANT rezultat je inicijative Europ-
2007. ske komisije i udruge europskih akademskih mrea za uspostavom tehnoloki naj-
naprednije raunalne mree koja povezuje sve europske akademske i istraivake
nacionalne mree, te ostvaruje vezu i prema tzv. komercijalnom Internetu.

Pitanja
1. to je TCP/IP?
2. Tko je zasluan za nastanak www-a?
3. Zato nam je potreban sustav naziva za podruja (DNS)?
a. Da bismo mogli raunalima dodijeliti isti naziv kao to je naziv tvrtke.
b. Da bismo pomogli raunalima da nau jedni druge na Internetu.
c. Da bismo pomogli ljudima da nau raunala na Internetu.
d. Da bismo pomogli ljudima da nau jedni druge na Internetu.
4. to je ARPANET?
5. Koje se godine www prvi put koristi?
6. U koju nam svrhu moe sve posluiti Internet?
a. Za razmjenu informacija meu prijateljima i kolegama.
b. Za pristup slikama, zvuku, videosadrajima i drugim medijima.
c. Za traenje razliitih stajalita veeg broja osoba o nekoj temi.
d. Sve gore navedeno.

Zadaci za vjebu
1. Posjetite web stranicu Putevi i krianjima povijesti Interneta (engl. Roads and
Crossroads of Internet History) [http://www.netvalley.com/intval1.html] te raz-
mislite o najveem otkriu tijekom razvoja Interneta.
2. Posjetite web stranicu o Internet2 [http://www.internet2.edu/] i prouite neke no-
ve naine suradnje meu znanstvenicima koje omoguuje mrea velikih brzina.
3. Proitajte i razmislite o nekim predvianjima razvoja Interneta na web stranici
Zamislite Internet (engl. Imagining the Internet)
[http://www.elon.edu/predictions/RecentSubmissions.aspx].
4. Pronaite informacije o razvoju Interneta u Hrvatskoj.

8
 Prvi koraci
2. na webu

Jeste li se ikad zapitali na koji nain radi mehanizam koji nam dostavlja
web stranicu na pregledavanje u na web preglednik. Na primjer, kada
kliknemo na poveznicu koja upuuje na neku web stranicu ili upiemo
adresu web stranice, odnosno njezinu jedinstvenu mrenu adresu (engl.
Uniform Resource Locator, URL), to se dogaa u pozadini da se stranica
uspije prikazati na naem ekranu? Ako vas je ikad zanimao proces ili ste
se htjeli upoznati s odreenim mehanizmima koji nam omoguuju sur-
fanje po Internetu, nastavite itati jer u ovoj emo lekciji nauiti na koji
nain funkcionira web.

Dakle, ovom emo lekcijom:

objasniti na koji se nain raunala umreavaju i koje vrste mrea
postoje;
opisati to je DNS i zato nam je potreban;
objasniti na koji nain funkcionira web;
objasniti tko upravlja Internetom;
objasniti to su web preglednici i na koji nain funkcioniraju;
objasniti to je URL;
objasniti model klijent-posluitelj;
objasniti koje se sve vrste mrenih adresa koriste Internetom;
objasniti to su to domena, poddomena i port.

9
 2. Prvi koraci na webu

Zamislite se u sljedeem scenariju:

Kod kue ste i surfate Internetom, nazove vas prijatelj i kae: Upravo sam naiao na
zanimljivu web stranicu. Web adresa je http://galic.freehostia.com/index.htm i obve-
zno je pogledaj. Vi odmah upiete web adresu u polje odreeno za adrese u web pre-
gledniku te pritisnete na tipkovnici tipku <Enter> . Gdje god se u svijetu nalazila ova
web adresa, stranica e se prikazati na vaem ekranu u nekoliko sekundi.
Web stranice i ostali sadraji na Internetu mogu se pregledavati pomou posebnih
programa poznatih kao web preglednici (engl. browsers). Meu naprednijim web pre-
glednicima su Microsoft Internet Explorer, Mozilla Firefox, Netscape Navigator i Opera.
Osnovna zadaa web preglednika je spajanje s web posluiteljima, slanje zahtjeva za
dokumentima te ispravan prikaz dokumenata u prozoru web preglednika.

Ako ozbiljno razmiljate o izradi web stranica, trebali biste podesiti na svom
raunalu sve popularne web preglednike te ih koristiti za pregledavanje web
stranica. Jedino na taj nain moete biti sigurni da e se vaa web stranica u
raznim web preglednicima prikazivati onako kako ste zamislili tj. ispravno.

Svaka web stranica ili sadraj dostupan na Internetu (npr. slika, zvuk ili dokument) ima
unaprijed definiranu jedinstvenu mrenu adresu odnosno jedinstveni ili stalni poka-
ziva na podatke (engl. Uniform Resource Locator, URL). Jedinstvena mrena adresa,
URL sadri informacije o protokolu pomou kojeg moemo pristupiti sadraju, naziv
posluitelja, odnosno domene, gdje je sadraj pohranjen te put do sadraja (mape) i
naziv samog sadraja (datoteke). Ako naziv sadraja nije naveden, podrazumijeva se
da je eljeni naziv sadraja datoteka index.html ili index.htm ili index.php i sl.
Standardni URL definiramo na sljedei nain:
protokol://naziv_posluitelja/put_do_datoteke/naziv_datoteke
Klikom na poveznicu ili upisom web adrese ili URL-a, na web preglednik uspostavlja
vezu s web posluiteljem i alje zahtjev za prikazivanjem odreene web stranice, a web
posluitelj vraa traenu web stranicu koju mi onda vidimo na ekranu.

Slika 2.1.
Komunikacija
izmeu naeg
raunala i
posluitelja

Slikom 2.1. je prikazano najjednostavnije objanjenje to se zapravo dogaa kada pre-

gledavamo neku web stranicu. elimo li nauiti vie, moramo se upoznati s detaljima
svakog koraka:

10
 1.1. Prvi koraci na webu

1. Web preglednik razdvaja URL na tri dijela:

oznaku protokola (HTTP ili FTP) koji se koristi kako bi se dolo do infor-
macije;
naziv posluitelja na kojemu je sadraj pohranjen (galic.freehostia.com);
naziv mapa gdje su datoteke smjetene i naziv datoteke (index.htm).
2. Web preglednik prvo komunicira s DNS posluiteljem koji prevodi naziv po-
sluitelja galic.freehostia.com u IP adresu, koja se koristi za spajanje s poslu-
iteljem na kojem je pohranjena web stranica.
3. Pomou IP adrese web preglednik uspostavlja vezu s posluiteljem na portu
broj 80.
4. Uporabom HTTP protokola, web preglednik alje zahtjev posluitelju, traei
datoteku http://galic.freehostia.com/index.htm.
5. Posluitelj vraa web pregledniku HTML sadraj web stranice.
6. I na kraju, web preglednik ita HTML tagove i oblikuje ih u stranicu na naem
ekranu.
Sada emo svaki od navedenih koraka detaljnije objasniti. Podsjetimo se, najvanije i-
njenice o Internetu su da nema svog vlasnika te da se sastoji od velikih i malih mrea
koje su meusobno povezane na mnogo razliitih naina. Ustvari, pojam Internet na-
stao je od engleskih rijei interconnected networks (hrv. meusobno povezane mree).
Iako ne postoji vlasnik Interneta, to ne znai da ga nitko ne prati i odrava. 1992. go-
dine osnovana je neprofitna organizacija pod engleskim nazivom The Internet Society
(hrv. Udruga za Internet) koja je definirala pravila i protokole kojima je odreeno kako
se Internetom treba komunicirati i kako ga koristiti.
Od postojanja prve raunalne mree (1969. g.) svima je poznato da se raunala meu-
sobno spajaju tj. umreuju. Dakle, kada dva ili vie raunala poveemo da bismo mo-
gli meusobno komunicirati i dijeliti raspoloive mrene resurse (razmjenjivati podat-
ke, programsku i strojnu opremu) nastaje raunalna mrea, odnosno mrea raunala.
Mree raunala mogu biti oformljene unutar jedne prostorije (npr. kolskog raunal-
nog praktikuma), poduzea ili kole, a mogu obuhvatiti i ire podruje. Raunalne mre-
e s obzirom na meusobnu udaljenost raunala moemo podijeliti na:
lokalne mree (engl. Local Area Networks, LAN),
gradske mree (engl. Metropolitan Area Networks, MAN),
globalne mree (engl. Wide Area Networks, WAN).
Lokalna mrea, poznata kao LAN, je privatna mrea unutar jedne prostorije, zgrade ili
izmeu vie zgrada unutar jednog industrijskog dvorita. Meusobno spojena rau-
nala koja ine lokalnu mreu spajaju se iano (mrenim kabelima razliitih tehnolo-
gija izrade) ili beino (putem radiovalova, mikrovalova, infracrvenih valova). Veliina
lokalne mree je ograniena na nekoliko kilometara to rezultira ogranienim prijeno-
som podataka, koji je unaprijed poznat (izmeu 10 i 100 Mbps1), malim zakanjenjem
te vrlo malim grekama.
1 bps = engl. bits per second (hrv. bitovi u sekundi). Osnovna mjerna jedinica za prijenos podataka izmeu
umreenih raunala. 1 Mb = 1 000 000 bitova, a ne 220 bitova.

11
 2. Prvi koraci na webu

Gradska mrea ili MAN je vea varijanta lokalne mree, odnosno moe obuhvatiti ne-
koliko bliih zgrada ili cijeli grad te moe biti privatna ili javna. Na gradsku se mreu
mogu iano ili beino spojiti raunala ili lokalne mree poduzea ili kola. Na slici 2.2.
moete vidjeti usporedbu gradske mree s lokalnom mreom.

Slika 2.2. Usporedba gradske

mree, MAN s LAN-om

Globalna mrea ili WAN moe obuhvatiti veliko geografsko podruje, obino jednu
dravu ili cijeli kontinent. Objasnili smo da je Internet jedna velika raunalna mrea
koja se sastoji od mnogo manjih ili srednjih mrea s raznih strana svijeta. Na globalnu
se mreu mogu spojiti LAN-ovi i MAN-ovi putem telefonskih, satelitskih i radio veza ili
posebnim podzemnim ili podmorskim kabelima. Na slici 2.3. moete vidjeti klasifikaci-
ju raunalnih mrea s obzirom na meusobnu udaljenost umreenih raunala.

Slika 2.3. Klasifikacija

raunalnih mrea

U tablici 2.1. prikazane su vrste raunalnih mrea prema veliini, odnosno udaljenosti:
Tablica 2.1.

Udaljenost Lokacija Raunalna mrea

10 m Soba
100 m Zgrada LAN
1 km Niz zgrada

12
 1.1. Prvi koraci na webu

10 km Grad MAN
100 km Drava
WAN
1000 km Kontinent
10 000 km Planet Internet

Kod kue se nae raunalo moe spojiti na Internet pomou modema (preko telefon-
skih ili kabelskih linija) ili digitalnih pretplatnikih linija (engl. Digital Subscriber Lines,
DSL) kojim se poziva lokalni davatelj internetskih usluga (engl. Internet Service Provi-
der, ISP, npr. CARNet, T-HT, Iskon, VipNet itd.), a u koli ili u poduzeu raunala obino
imaju karticu za mrena suelja (engl. Network Interface Card, NIC) kojima se direktno
spajaju na lokalnu mreu (LAN) kole ili poduzea. Raunala u koli ili poduzeu mogu
biti spojena na Internet jer je kola ili poduzee sklopilo ugovor s davateljem internet-
skih usluga (ISP-om) i povezali su svoju lokalnu mreu s davateljem usluga pomou te-
lefonske linije velikih brzina pod nazivom T1. T1 linija moe podrati prijenos podataka
oko 1.5 milijuna bita u sekundi, dok obina telefonska linija, kojom je spojen modem,
moe podrati prijenos podataka od 30 000 do 50 000 bita u sekundi. Dakle, kada se
nae raunalo spoji s raunalom davatelja internetskih usluga (ISP-om), nae raunalo
postaje dio mree. Raunalo davatelja internetskih usluga spaja se s raunalom veeg
davatelja internetskih usluga pomou osnovice (engl. backbone) od optikih vlakana
i postaje dio mree za cijelu naciju ili jednu regiju. Osnovice (engl. backbones) su oko
svijeta povezane pomou linija od optikih vlakana, podvodnim kabelima ili satelit-
skim vezama. Na taj je nain svako raunalo na Internetu povezano sa ostalim rauna-
lima na Internetu. Internet je jednostavno mrea svih mrea. U tablici 2.2. navedene su
razliite metode pristupa Internetu2 te brzine prijenosa podataka.
Tablica 2.2.

Brzina prijenosa (od mree prema

Metode pristupa Internetu Vrsta veze
klijentu / od klijenta prema mrei)
Modem (dial-up): interni (unutarnji)
56 Kbps / 33.6 Kbps48 Kbps
ili eksterni (vanjski)
ISDN (engl. Integrated Services
128 Kbps / 128 Kbps
Digital Network)
iana veza
1.5 Mbps100 Mbps / 512 Kbps DSL (engl. Digital Subscriber Line):
1 Mbps aDSL
38 Mbps160 Mbps / 10 Mbps
Kabelski modem
120 Mbps
512 Kbps-3 Mbps / 128 Kbps1 Mbps Satelitska
Mobilni pristup
GPRS (engl. General Packet Beina veza
7 Mbps-100 Mbps / do 50 Mbps Radio Service)
UMTS (engl. Universal Mobile
Telecommunications System)
2 Preuzeto s http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_device_bandwiths

13
 2. Prvi koraci na webu

Sve vee gradove u Hrvatskoj povezuje davatelj internetske usluge CARNet3. Osnovica
(engl. backbone) CARNet mree povezuje vee sveuiline centre (Dubrovnik, Osijek,
Pula, Rijeka, Split, Zadar i Zagreb) vezama velikih brzina od 155 Mbps do 1 Gbps, dok
druge, manje centre povezuje modemskim vezama preko iznajmljenih linija brzinom od
2 Mbps. Na slici 2.4. vidljiva je infrastruktura CARNet mree od 25. lipnja 2006. godine.

Slika 2.4. Infrastruktura CARNet mree

Veina velikih telekomunikacijskih poduzea posjeduje vlastite osnovice (engl. bac-

kbones) povezujui razliite regije. U svakoj regiji, telekomunikacijsko poduzee ima
mjesto prikljuenja na javnu mreu (engl. Point of Presence, POP) odnosno mjesto
preko kojega se lokalni korisnici prikljuuju na mreu telekomunikacijskog poduzea,
koristei lokalni telefonski broj ili stalnu vezu. Zanimljiva injenica jest da ne postoji
sveobuhvatna kontrola mree, ali postoji nekoliko mrea na vioj razini koje se meu-
sobno povezuju preko mrene pristupne toke (engl. Network Access Points, NAP). Na
slici 2.5. moete vidjeti hijerarhiju mree4.
Na primjer, poduzee A je davatelj internetskih usluga (ISP) i u svakom veem gradu
ima mjesto prikljuenja na javnu mreu (POP) na koju se korisnici internetskih usluga
povezuju modemskom ili nekom brom vezom. Poduzee A optikim kabelima spaja
telefonsko poduzee s mjestom prikljuenja na javnu mreu (POP). Poduzee B je da-
vatelj internetskih usluga poduzeima te u svakom veem gradu gradi velike zgrade i
omoguuje poduzeima da u njih smjetaju svoje internetske posluitelje. Poduzee B
takoer koristi optike kabele za meusobno povezivanje svojih zgrada. Svi korisnici
3 Tekst i slika preuzeti su s http://www.carnet.hr/mreza, rujna 2007.
4 Preuzeto s web stranice HowStuffWorks (http://computer.howstuffworks.com/internet-infrastructure1.htm)

14
 1.1. Prvi koraci na webu

poduzea A mogu meusobno komunicirati, a i svi korisnici poduzea B takoer mogu

meusobno komunicirati. Meutim, korisnici obaju poduzea ne mogu meusobno
komunicirati. Zato su se oba poduzea sloila da se spoje na mrene pristupne toke
(NAP-ove) u razliitim gradovima kako bi promet izmeu poduzea nesmetano tekao.

Slika 2.5.
Hijerarhija
mrea

Dakle, sve mree ovise o mrenim pristupnim tokama (NAP-ovima), osnovicama

(engl. backbones) i usmjerivaima (engl. routers) kako bi mogle meusobno komu-
nicirati. Ono to je genijalno u cijeloj ovoj prii jest putovanje podataka koje traje se-
kundu, a poinje slanjem jedne poruke s raunala A na drugi kraj svijeta do raunala B
preko nekoliko razliitih mrea. Usmjerivai su posebna raunala koja se brinu da po-
datak koji se alje:
ne ode na mjesto gdje nije potreban i
da sigurno stigne do svog odredita.
Usmjerivai su iznimno korisni tijekom rada dviju razliitih raunalnih mrea: meu-
sobno povezujui dvije mree, prosljeujui podatke u oba smjera, te zatiujui mre-
u spreavanjem nepotrebnog prelijevanja prometa jedne mree u drugu mreu.
Sva umreena raunala na Internetu imaju svoju ulogu: posluitelja ili klijenata. Snana
raunala koja pruaju internetske usluge ostalim raunalima nazivaju se posluitelji-
ma (engl. servers), a raunala koja koriste razne internetske usluge nazivaju se klijen-
tima (engl. clients). Dakle, postoje web posluitelji, posluitelji e-pote, FTP (engl. File
Transfer Protocol) posluitelji (itd.) koji zadovoljavaju zahtjeve internetskih korisnika
bilo gdje na svijetu. Posluitelj je zapravo raunalo na kojem se prikupljaju, uvaju i
distribuiraju podaci, a njegovi su osnovni zadaci omoguiti koritenje usluga, poda-
taka i ureaja ostalim umreenim raunalima te briga o sigurnosti cjelokupne mre-
e i kontrola rada klijenata. Posluitelji su klijentima na raspolaganju 24 sata dnevno
tj. neprekidno. U modelu klijent-posluitelj tono je definirano koji su resursi i usluge
na raspolaganju klijentima te koja su prava koritenja svakog klijenta. Da bi svoju web
stranicu objavili na webu, potreban nam je web posluitelj. Web posluitelj je pro-
gram koji je pokrenut na raunalu posluitelju, a osnovna mu je zadaa komunikacija s

15
 2. Prvi koraci na webu

web preglednikom. Na primjer, elite otvoriti moju osobnu web stranicu galic.freeho-
stia.com jer ste vi korisnik koji koristi web preglednik na raunalu klijenta. Dakle, vae
raunalo ne prua nikakve internetske usluge ostalim umreenim raunalima. Va web
preglednik na raunalu klijenta eli komunicirati s web posluiteljem freehostia.com.
Raunalo posluitelja moe pruiti jednu ili vie internetskih usluga. to znai da rau-
nalo posluitelja ima podeen i pokrenut program koji funkcionira kao web posluitelj
ili posluitelj e-pote ili FTP posluitelj. Kada web posluitelj pronae web stranicu na
raunalu posluitelja, vraa odgovor vaem web pregledniku koji na temelju sadra-
ja u odgovoru prikazuje web stranicu na vaem ekranu. Na slici 2.6. je prikazan model
klijent-posluitelj.

Slika 2.6.
Klijent-posluitelj
model

Svako umreeno raunalo na Internetu ima jedinstveni identifikacijski broj koji nazi-
vamo IP (engl. Internet Protocol) adresa. Internet protokol (IP) je jezik koji raunala
koriste za meusobnu komunikaciju preko Interneta. Openito, protokoli su unapri-
jed definirana pravila prema kojima raunalni programi (npr. web preglednik) koji ele
koristiti odreenu uslugu komuniciraju s tom uslugom. Pisanje IP adresa je prilagoe-
no nama kako bi ih lake pamtili, odnosno sastoji se od etiriju broja u dekadskom
brojevnom sustavu razdvojenih tokama (npr. 216.27.61.137). Meutim, raunala me-
usobno komuniciraju u binarnom brojevnom sustavu te IP adresu 216.27.61.137 ra-
unalo razumije kao 11011000.00011011.00111101.10001001. etiri broja u IP adresi
nazivamo oktetima jer svaki dekadski broj ima po osam znamenaka u binarnom bro-
jevnom sustavu. Ako sva etiri okteta stavimo zajedno, ukupan broj znamenaka iznosi
32 te stoga moemo IP adresu nazvati 32-bitnim brojem. Svaki oktet moe imati bilo
koju vrijednost izmeu nula i 255. Dakle, ukupan broj moguih kombinacija po okte-
tu je 28 ili 256. Kombinacijom etiri okteta moemo dobiti moguih 232 ili 4 294 967
296 jedinstvenih vrijednosti. Najmanja IP adresa je 0.0.0.0, a najvea 255.255.255.255.
IP adresa je podijeljena na dva dijela: mreni (engl. net) i sredinjeg raunala (engl.
host).
Mrea kojoj Umreeno
raunalo pripada raunalo
(mreni dio)
216.27.61.137 (dio sredinjeg raunala)

Mreni dio je uvijek definiran prvim oktetom, a koristi se za identifikaciju mree kojoj

16
 1.1. Prvi koraci na webu

raunalo pripada. Dio sredinjeg raunala identificira odreeno umreeno raunalo, a

definira se posljednjim oktetom. Posluitelji imaju statinu IP adresu koja se ne mijenja
esto. Vae raunalo kod kue, koje se spaja na Internet pomou modema ili digital-
nom pretplatnikom linijom, ima IP adresu koju mu dodijeli davatelj internetskih uslu-
ga (ISP) u trenu spajanja na Internet i jedinstvena je za svako spajanje.
Postoje osobe koje teko pamte vei niz brojeva ili se IP adrese ponekad moraju pro-
mijeniti, zato se od 1984. godine koristi tekstualni ili simboliki naziv adrese kao npr.
galic.freehostia.com je trajna lako pamtljiva web adresa moje osobne stranice. To nam
je omoguio sustav naziva za podruja (engl. Domain Name System, DNS) koji auto-
matski prevodi simboliki naziv u IP adresu.
Naziv sredinjeg Vrna ili glavna
raunala u domeni w w w. s k o l e. h r domena
(engl. host name) (engl. TLD)
Naziv domene
(engl. domain name)
Kada koristimo Web ili aljemo e-potu, koristimo naziv domene (engl. domain name)
i vrne ili glavne domene (engl. top-level domain names, first-level domain names, TLD)
koje se koriste u obliku:
dvoslovnih kdova drava (npr. .hr (Hrvatska), .si (Slovenija), .at (Austrija), .it (Ita-
lija), .de (Njemaka), .us (SAD) itd.). Vrnu domenu .hr u Hrvatskoj dodjeljuje in-
stitucija CARNet uz odgovarajue uvjete, a registracija domene je besplatna;
troslovnih kdova organizacija (npr. .com (engl. commercial organizations =
komercijalne organizacije), .org (engl. organizations = neprofitne organizacije),
.net (engl. networks = organizacije koje obavljaju mrene usluge), .edu (engl.
educational = obrazovne institucije), .gov (engl. governmental = vladine orga-
nizacije) ili .mil (engl. military = vojne institucije), .biz (engl. business = poslov-
ne), .info (engl. information = informativne) itd.) koje moe registrirati bilo tko
uz odgovarajuu cijenu godinjeg unajmljivanja, a kojima upravljaju sustavi za
registraciju domena u SAD-u (npr. VeriSign, RegistryPro, NeuLevel i Public Inte-
rest Registry). Vidi listu vrnih domena u Dodatku udbenika.
Domene (engl. second-level domains, SLD) su npr. Yahoo u www.yahoo.com, Howstu-
ffworks u www.howstuffworks.com, skole u www.skole.hr itd. Meutim, simboliki na-
ziv web adrese moe sadravati i naziv poddomene. Poddomena je oznaka koja se hi-
jerarhijski nalazi ispod domene, to znai da poddomena moe pripadati samo jednoj
domeni, a domena moe imati vie poddomena. Na primjer, galic je poddomena u ga-
lic.freehostia.com. Nazivi domena, poddomena i vrne domene nisu osjetljivi na velii-
nu slova, zato ih slobodno moemo pisati i velikim i malim slovima.
Svaki puta kada upiemo URL u polje adrese u web pregledniku, koristimo DNS poslu-
itelja koji prevodi nama razumljiv naziv domene u IP adresu razumljivu raunalima.
Dakle, programi (web preglednik) ili neki drugi posluitelji alju zahtjev DNS posluite-
lju za pretvaranje simbolikog naziva domene u IP adresu. Kada DNS posluitelj zapri-
mi zahtjev, moe uiniti jednu od sljedeih akcija:

17
 2. Prvi koraci na webu

moe odgovoriti na zahtjev IP adresom jer zna IP adresu za traenu domenu;

moe kontaktirati nekog drugog DNS posluitelja i pokuati pronai IP adresu
za traenu domenu; ovo moe uiniti vie puta;
moe odgovoriti kao Ne znam IP adresu za traenu domenu, ali ovdje je IP
adresa DNS posluitelja koji zna vie od mene.;
moe odgovoriti porukom o pogreci jer je traeni naziv domene neispravan ili
ne postoji.
Na primjer, upisali ste u web preglednik galic.freehostia.com. Va web preglednik kon-
taktira DNS posluitelja vaeg davatelja internetskih usluga (ISP-a) da bi dobio IP adre-
su. DNS posluitelj zaprimi zahtjev od web preglednika i poinje traenjem IP adrese
kontaktirajui jednog od glavnih DNS posluitelja (engl. root DNS server). Glavni DNS
posluitelj zna sve IP adrese svih DNS posluitelja koji rade s vrnim domenama (.com,
.net, .org itd.). DNS posluitelj vaeg ISP-a trai od glavnog DNS posluitelja IP adresu
za galic.freehostia.com, a glavni DNS posluitelj odgovara: Ne znam IP adresu za galic.
freehostia.com, ali evo IP adrese DNS posluitelja za .com. Sada DNS posluitelj alje
zahtjev .com DNS posluitelju traei od njega IP adresu za galic.freehostia.com. DNS
posluitelj za .com domene zna IP adrese DNS posluitelja koji upravlja domenom ga-
lic.freehostia.com te ju alje DNS posluitelju vaeg ISP-a. DNS posluitelj vaeg ISP-a
kontaktira DNS posluitelja za galic.freehostia.com i trai od njega IP adresu za nave-
denu domenu. DNS posluitelj odgovara DNS posluitelju vaeg ISP-a IP adresom na-
vedene domene, koju nadalje DNS posluitelj vaeg ISP-a prosljeuje vaem web pre-
gledniku. Na kraju, va web preglednik pomou IP adrese kontaktira posluitelja za
galic.freehostia.com koji odgovara vaem web pregledniku prikazom web stranice na
ekranu. Dakle, postoji vie DNS posluitelja na svakoj razini i ako jedan ne uspije od-
govoriti na zahtjev, zahtjev se prosljeuje sljedeem. Jednom kada DNS razrijei zapri-
mljeni zahtjev, pohranjuje IP adresu. Ako je zahtjev poslao glavnom DNS posluitelju
za bilo koju .com domenu, pohranjuje IP adresu DNS posluitelja za .com domene te
nema vie potrebu kontaktirati glavnog DNS posluitelja traei istu informaciju. Vei-
na poduzea, davatelji internetskih usluga (ISPovi) i sveuilita posjeduju i upravljaju
malim DNS posluiteljima, a postoje i sredinji DNS posluitelji koji koriste podatke iz
sustava za registraciju domena (npr. VeriSign).

Na web adresi http://www.whois.com/ moete pronai informacije o nazivi-

ma domena. Dovoljno je upisati samo naziv domene, npr. freehostia.com, a
kao rezultat pretraivanja e se ispisati informacije o registraciji domene te
njenoj raspoloivosti.

Svaki posluitelj omoguuje pristup svakoj svojoj internetskoj usluzi uporabom odre-
enog broja ulaza ili porta (engl. ports). Na primjer, ako posluitelj ima aktivnog web
posluitelja i FTP (engl. File Transfer Protocol) posluitelja, web posluitelj e uvijek biti
na raspolaganju na portu broj 80, a FTP posluitelj na portu broj 21. Dakle, klijenti se
spajaju na usluge odreenom IP adresom i brojem porta. Svaka poznata internetska
usluga je na raspolaganju na unaprijed utvrenom i standardnom broju porta koje
moete nai u tablici 2.3.:

18
 1.1. Prvi koraci na webu

Tablica 2.3.

Broj porta Internetska usluga

21 FTP omoguuje prijenos datoteka (tekst, slika, program, zvuk i sl.)

Telnet omoguuje korisniku s doputenjem (prijavom na udaljeno ra-

23
unalo) da koristi resurse udaljenih raunala

25 SMTP omoguuje slanje e-pote kroz mreu

WWW omoguuje kreiranje, manipulaciju, organizaciju i pretraivanje

80
hipertekstualnih dokumenata

110 POP3 omoguuje primanje e-pote

Iako je standardom definirano da je web posluitelj na portu broj 80, nije nuno da uvi-
jek bude ba taj broj porta. Na primjer, recimo da smo na raunalu podesili program
web posluitelja kojeg smo definirali na portu broj 918 ili na nekom drugom koji nije
rezerviran. Da bi internetski korisnici mogli pristupiti web stranici na naem posluite-
lju trebali bi upisati u web preglednik URL kao http://www.mojastranica.com:918. Da-
kle, u URL-u brojem :918 tono definiramo broj porta kojim se pristupa web poslui-
telju. Ukoliko, broj porta u URL-u nije definiran, web preglednik pretpostavlja da web
posluitelj koristi standardni broj porta 80.
Jednom kad se klijent povee s internetskom uslugom preko odreenog porta, in-
ternetskoj se usluzi pristupa unaprijed definiranim protokolom. Protokol je unapri-
jed definirani skup pravila kojima se odreuje nain na koji e klijenti i posluitelji
meusobno komunicirati. Svaka naa poslana poruka ili web stranica, koja se prika-
e u naem web pregledniku tijekom komunikacije umreenih raunala, pretvara se
u niz paketa. Raunalna mrea, koja alje podatke u obliku paketa, naziva se mre-
a paketnog preklapanja. Svaki paket ima unaprijed odreenu veliinu, a osim po-
dataka koji se alju mreom sadri i informacije o IP adresi raunala poiljatelja i pri-
matelja, o ukupnom broju paketa na koje je podijeljen podatak (npr. e-pota), redni
broj paketa i ostale informacije koje su vane da bi svaki paket stigao na svoje odre-
dite. Kada paketi stignu do odredita, spajaju se u izvorni (cjeloviti) podatak. Razmje-
na podataka bit e bra i uspjenija to je manja zaguenost putova po kojima pu-
tuju paketi, a to emo postii smanjivanjem koliine podataka koji putuju njima. Za
uspostavu veze izmeu umreenih raunala i kontrolu ispravnog prijenosa podataka
brine se TCP protokol (engl. Transmission Control Protocol), a za podjelu svakog poda-
taka na jednake veliine paketa i prijenos paketa do odredita koristi se IP protokol
(engl. Internet protocol). Svaki web posluitelj na Internetu komunicira pomou pro-
tokola za prijenos hiperteksta ili multimedijalnih podataka (engl. Hypertext transfer
protocol, HTTP), FTP posluitelji komuniciraju pomou protokola za prijenos dato-
teka (engl. File Transfer Protocol, FTP), posluitelji e-pote koriste POP3 ili IMAP po-
sluitelja koji komunicira pomou protokola za primanje e-pote (engl. Post Office
Protocol, POP3; Internet Mail Access Protocol, IMAP) i SMTP posluitelja koji komuni-
cira pomou protokola za slanje e-pote (engl. Simple Mail Transfer Protocol, SMTP).

19
 2. Prvi koraci na webu

U tablici 2.4. navedene su poznate internetske usluge i njihovi protokoli:

Tablica 2.4.

Internetska usluga Protokol Objanjenje

Omoguuje korisniku s doputenjem (prijavom

telnet telnet na udaljeno raunalo) da koristi resurse udalje-
nih raunala.

engl. File Transfer Protocol

FTP ftp Omoguuje prijenos datoteka (tekst, slika, pro-
gram, zvuk i sl.).

engl. Simple Mail Transfer Protocol i engl. Post

Office Protocol
E-mail SMTP i POP3
SMTP omoguuje slanje e-pote kroz mreu, a
POP3 primanje e-pote.

engl. Hypertext Transfer Protocol

WWW HTTP Omoguuje prijenos hiperteksta ili multimedi-
jalnih podataka.

engl. Network News Transfer Protocol

Mrene novine NNTP Omoguuje praenje i odvijanje rasprave skupi-
ne ljudi o temama od zajednikog interesa.

Posljednja vrsta adrese koju koriste korisnici Interneta je elektronika adresa korisnika
Korisniko Naziv
ime osobe davorka@galic.freehostia.com posluitelja

ili adresa e-pote. Adresa e-pote odreuje korisnika i raunalo posluitelja koji kori-
snik koristi za primanje e-pote.
Karakteristike elektronske pote (e-pote) su:
komunikacijska namjena vie nego informativna;
klijent klijent komunikacija posredstvom posluitelja e-pote;
uvjet je posjedovati vlastitu adresu e-pote kojom je odreen sandui na po-
sluitelju u koji se upisuju primljene poruke;
primate samo ono to vam je netko poslao;
aljete li e-potu morate znati adresu e-pote primaoca;
komunikacija nije javna;
prostorno i vremenski neogranieno slanje i primanje poruka;
komunikacija je tekstualna i slikovna;
mogue je uz poruku slati i dokumente.

20
 1.2. Ponovimo... Pitanja Zadaci za vjebu

Ponovimo
Na kraju moemo saeti, raunalnu mreu ine5:
raunala koja alju i/ili primaju podatke (model klijent-posluitelj),
mediji za prijenos podataka izmeu raunala (iani ili beini),
protokoli tj. pravila za prijenos podataka unutar mree,
posebni ureaji za povezivanje i upravljanje komunikacijom izmeu raunala
(usmjerivai (engl. routers), vorita (engl. hubs), posluitelji (engl. servers)).
Kada kaemo da smo spojeni na Internet odnosno da smo online, to znai da koristi-
mo TCP/IP protokol, da nae raunalo ima registriranu IP adresu i da podatke aljemo
ili primamo u obliku paketa. Na temelju svih navedenih objanjenja glavne karakteri-
stike weba su:
iroka ponuda i mogunost vlastitog izbora sadraja,
jednostavno kretanje po web stranicama,
prostorna i vremenska neogranienost,
objedinjenost teksta, slike i zvuka uz doputanje visokih estetskih kriterija
(GUI),
protok informacija posluitelj klijent,
informacijska namjena vie nego komunikacijska,
prenosivost sadraja na vlastito raunalo,
dostupnost najsvjeijih podataka.

Pitanja
1. to je URL?
2. to nam je potrebno da bismo objavili nae web stranice na Internetu?
3. ISP je
a. poduzee koje omoguuje pristup Internetu;
b. jezik weba;
c. najpopularniji grafiki format na webu;
d. uestali pitanja i odgovori.
4. HTTP je
a. protokol koji se koristi za web;
b. format koji se koristi za prijenos datoteke iz jednog alata za obradu teksta u
drugi;
c. web adresa;
d. format datoteke koji je rezerviran na webu.
5. TCP/IP je
a. komunikacija u stvarnom vremenu na Internetu;
5 Grupa autora: Informatika i raunalstvo, multimedijski udbenik informatike i raunalstva za srednje ko-
le i gimnazije, 1. izdanje, SysPrint, Zagreb, 2006., str. 176.

21
 2. Prvi koraci na webu

b. program koji poboljava mogunosti web preglednika;

c. protokol koji se koristi na Internetu za slanje informacija u paketima;
d. oblik mree koja se koristi za vjerodostojno vrednovanje.
6. Metoda pristupa na Internet velikih brzina pomou standardnih linija je
a. GUI.
b. DSL.
c. HTML.
d. FTP.
7. Tko je vlasnik Interneta?
a. Amerika vlada.
b. Konzorcij telekomunikacijskih poduzea.
c. IETF.
d. Nitko.

Zadaci za vjebu
1. Prouite sadraj e-udbenika pod naslovom Pretraivanje i vrednovanje infor-
macija na Internetu,
http://www.carnet.hr/edupoint/onlineudzbenici/pretrazivanje i vrednovanje.
2. Prouite sadraj CARNet-ovog teaja (ifra TE51) na temu Internet bodyguard
Osobna sigurnost na Internetu autora Miroslava Katia,
http://www.carnet.hr/edupoint/estudent/materijali.
3. Podesite na svom raunalu razliite web preglednike. Ukoliko koristite Microsoft
Internet Explorer, isprobajte Mozilla FireFox ili Opera-u ili Netscape Navigator.
Uporabite web preglednike za pregledavanje web stranica te pronaite razlike
prikaza pojedinih web stranica u razliitim web preglednicima.

22