Savremeni medjunarodni

odnosi - skripta
By: Kegley, Wittkopf, Cooper, ulcinger, Kaufman,
Avijucki, Collins, Calvocoressi, Soro

Nova turska vanjska politika i pitanje Bosne i Hercegovine

Turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutglu posjetio je u dva uzastopna dana, 14. i 15. januara
ove godine Zagreb i Beograd. Na oba sastanka s hrvatskim ministrom vanjskih poslova Gordanom
Jandrokoviem i sa srpskim ministrom Vukom Jeremiem sudjelovao je i bosanskohercegovaki
ministar vanjskih poslova Sven Alkalaj. Radilo se o prvim sastancima dviju, za sada poluformalnih i
uglavnom konsultativnih potencijalnih trilateralnih organizacija:

Turska, Hrvatska, Bosna i Hercegovina

Turska, Srbija, Bosna i Hercegovina

Osnivanje triju trilaterala tog tipa, rezultat je prethodnih intenzivnih komunikacija Ankare sa
Beogradom, Sarajevom i Zagrebom. Kad je rije o bosansko-turskim odnosima, oni ve due vrijeme
imaju poseban karakter. Slubena turska vanjska politika polazi od zakljuka da je Bosna i Hercegovina
jedna od onih zemalja koja predstavlja sutinsku zemlju od interesa u okviru turske politike
medjunarodnih odnosa. Susret u Den Haagu koji se desio 10. decembra 2009. godine izmedju
Gordana Jandrokovia s amerikom dravnom tajnicom Hillary Clinton. Ako se usporede analize
koje je su o stanju u Bosni i Hercegovini 1999. i 2009. Objavila Medjunarodna krizna grupa
(ICG), vidjet e se da je 1999. Kao glavni problem Bosne i Hercegovine, kao glavni problem isticano
pitanje odnosa Srba i Hrvata, a 10 godina nakon toga Srpsko-bonjaki odnosi, te su zato
podrazumjevani involviranost Ankare i Moskve, pa je politika prema Bosni i Hercegovini bila dobra
prilika za Ankaru da uspostavi jo jednu u nizu stratekih poveznica koje bi joj osigurale alternativu u
odnosu prema dosadanjoj politici prevelikog osvajanja na Zapad. Postavljanje Bosne i Hercegovine
visoko na listi prioriteta nove turske vanjske politike jeste indikator onoga to neutralni ili kritiki
analitiari te politike nazivaju obnovom Neosmanizma. Ministar Davutoglu je istakao da u Turskoj
ivi vie Bosanaca nego u samoj Bosni i Hercegovini, to je nazvao ''osmanskim naslijedjem''.
Balkan je naime dugo nazivan i Turskom u Evropi, pa se svako negativno obiljeavanje Balkana nuno
reflektira i na percepciju Turske. Kada je rije o Rusiji, u posljednjih pola godine, njezini su se odnosi s
Ankarom popravili i to znaajno. Turska i Rusija su u oktobru 2009. Postigli dogovor o suradnji, i na
neki nain podijelili interesne sfere u energetskoj politici.

Sigurnost reima: Dilema nesigurnosti slabe drave

Slabe drave obino karakterie institucionalna slabost, politika nestabilnost, centralizacija moi,
nekonsolidarna demokratija, ekonomska kriza, vanjska ranjivost, drutvene podjele, nedostatak
nacionalnog identiteta, te trajna kriza legitimiteta. Najvanija karakteristika slabih drava je njihov
nedostatak monopola nad sredstvima prisile. Jedinstvena dilema nesigurnosti s kojom se suoavaju
slabe drave, uveliko je funkcija strukturalnih uvjeta njihovog postojanja. Slabim dravama nedostaju
najosnovnija dravna obiljeja, odnosno uinkovite institucije, monopol nad instrumentima prisile i
konsenzus o ideji drave. Shodno tome, kao nedovrene ili kvazi-drave, one se suoavaju s
brojnim izazovima svojem autoritetu koje predstavljaju moni unutranji akteri.

1
Slabe drave: Thomas razlikuje dva oblika dravne moi:

1. Despotska mo (Odnosi se na dravnu sposobnost prinude i primjenjivanja sile kako bi

civilima nametnula svoju vladainu)
2. Infrastrukturna mo (Suprotno prvoj, ova mo se odnosi na uinkovitost i legitimitet
dravnih institucija i njenom sposobnosti da vlada putem Konsenzusa)

Drave mogu biti slabe ili nepotpune u oba sluaja, ali u pravilu, jake drave imaju manju potreb
primjenjivati mo prinude, budui da njihova infrastrukturna mo to ini nepotrebnim. Suprotno tome,
Buzan tvrdi kako se drave sastoje iz 3 primarne sastavnice:

1. Fizike osnove
2. Institucionalnog kapaciteta
3. Ideje o dravi

Migdal nudi suprotno stajalite objema postavljenim formulacijama. On snagu drave definirau smislu
kapaciteta drave tj. nesposobnosti dravnih vodja da dravne organe koriste kako bi ljude u dravi
natjerali da ine ono to oni ele da ine. Najvanija karakteristika slabih drava jeste njihova esta
nesposobnost uspostavljanja i odravanja monopola nad sredstvima prisile. Istovremeno, niz
drutvenih subjekata politiki rivali sa svojim vlastitim vojskama Warlordi, kriminalne bande,
lokalne organizirane milicije, naoruane i organizirane etnike i vjerske skupine i plaenici
ponekad su dovoljno moni da se odupru dravi u pokuajima njihovog prisiljavanja na pokoravanje
dravi.

Prijetnje slabim dravama

Zbog njihovih oslabljenih strukturalnih karakteristika, slabe drave se suoavaju sa nizom unutranjih i
vanjskih sigurnosnih izazova. Iznutra - slabe drave se suoavaju sa stalnom prijetnjom nasilne
intervencije oruanih snaga u politiku i to su:

Dravni udari
Pobune
Revolt (ustanak)

Slabe drave se jo suoavaju i sa prijetnjama monika, pojedinaca ili skupina koji na temelju
svojih kvalifikacija provode odredjeni stepen infrastrukturne moi, uz pomo koje osporavaju autoritet
drave. Takodjer, moe se raditi i o Ugroenim manjinama koje mogu biti ukljuene u razne sukobe sa
dravom. Slino tome, moemo navesti primjer Alira, Egipta, Indonezije, Saudijske Arabije i u
novije vrijeme Tajlanda. Kada se radi o Vanjskoj prijetnji To moemo navesti primjere gdje se
razne drave mijeaju u sukobe u drugm dravama gdje finansiraju dravni udar i na taj nain utjeu
na politike promjene unutar te iste drave. To su Irak, Iran, Somalija, Sudan itd.

Dilema nesigurnosti slabe drave

Kombinacija slabosti drave i unutranjih prijetnji stvara sigurnosni izazov svojstven slabim dravama.
Poseban je zato to proizlazi iz suoavanja s unutranjim prijetnjama vladajuem reimu a ne vanjskom
prijetnjom postojanju nacionalne drave. Kako bismo mogli razlikovati ovo stanje koje je orijentirano
prema unutra od klasine sigurnosne dileme, korisno je to stanje posmatrati kao Dilemu
nesigurnosti - Ovo stanje je samoodrivo, budui da svaki pokuaj reima da ostvari vlastitu sigurnost
silom uzrokuje jai otpor i dalje podriva institucionalnu osnovu drave i sigurnost u cjelini.
2
Sigurnosne strategije u slabim dravama: Sigurnosne strategije elita

Strukturalne karakteristike slabih drava i jedinstvena dilema nesigurnosti u kojoj su se nale, znaajno
ograniavaju opseg politikih opcija koje su na raspolaganju vladajuim elitama. U biti, uvjeti vladanja
stvaraju polutrajno stanje krizne politike ili politike preivljavanja u kojoj kratkotrajne strategije
sigurnosti reima zamjenjuju dugorone politike izgradnje drave. Elite slabih drava obino koriste
mjeavinu unutranjih i vanjskih strategija koje su usmjerene ka opstanku reima. Uobiajeno, reimi
opoziciju pokuavaju potisnuti rairenim koritenjem muenja i hapenja, atentatima i sl. bez sudjenja,
te nestancima i dr. U sporazumu kojim je zavrio rat u Sierra Leone-u, warlord Foday Sankoh,
vodja Revolucionarnog ujedinjenog fronta (RUF), postao je ministar rudarstva, to je bio
oigledan sluaj kupovanja njegove odanosti. Osim takvih unutranjih strategija, kao sredstvo jaanja
sigurnosti reima, elite slabih drava pokuavaju stvoriti saveze s monim vanjskim subjektima.
Kupovina plaenike ili privatne vojske i sigurnosnih preduzea jedan je od naina sticanja moi u
takvim uslovima.

Politike Warlorda

Za vrijeme Hladnog rata, mnoge slabe drave odrale su privid stabilnosti i integracije kroz razliite
oblike pogodovanja elitama i drutvu. Primarno sredstvo pogodovanja bila je izgradnja
patrimonijalne ili redistributivne drave sistema pokroviteljstva u kojem su dravni resursi bili
distribuirani pristaama putem kompleksnih drutvenih i politikih mrea. Kraj Hladnog rata oznaio je
razdoblje duboke transformacije medjunarodnog sistema. Znaajna posljedica kraja sukoba izmedju
supersila bio je prestanak vojne i ekonomske potpore mnogim slabim dravama.

Terorizam

Terorizam je postao vaan fenomen, kao i glavno sigurnosno pitanje za mnoge drave. Napadi na
Svjetski trgovinski centar u New York-u i Pentagon u blizini Washingtona 11. Septembra 2011.
godine pokazali su koliku tetu takvi napadi mogu prouzrokovati. Bitno je naglasiti da se NATO dan
poslije prvi put pozvao na lan 5. 12.9.2001. Tokom Hladnog rata, teroristike su grupe esto
prodobijale potporu Sovjetskog Saveza i SAD-a. Danas nema supersila koje se natjeu. Teroristike
grupe su takodjer razvile veze sa kriminalnim organizacijama, pogotovo onima koje su umjeane u
krijumarenje droge. Peter Sederberg smatra da se terorizam moe sagledati iz tri perspektive:

1. Percipiranje terorizma u kontekstu neprijatelja kojeg se treba poraziti u ratu ratna analogija
pretpostavlja da upotreba vojnih metoda moe biti uspjena i da je tako mogue postii
pobjedu.
2. Za suoavanje sa teroristima je potrebno oslanjanje na standardne policijske tehnike, jer
terorizam poput kriminala nee nestati, on se moe samo obuzdavati.
3. Razmatranje terorizma kao bolesti, naglaavajui i simptome i osnovne uzroke.

Definicije terorizma

Postoji mnotvo definicija terorizma, djelimino zbog neslaganja medju komentatorima ili analitiarima,
a djelimino zato to neki u pokuajima definiranja iskljuuju grupe koje podupiru ili ukljuuju grupe
koje ele pokazati. Radna definicija koja je relativno neutralna prepoznaje osnovnu injenicu da je
terorizam taktika koju koriste razliite vrste grupa. Ona ukljuuje 6 glavnih elemenata:

Terorizam ukljuuje upotrebu nasilja ili prijetnje nasiljem od strane organizirane grupe,
kako bi se postigli politiki ciljevi. Nasilje je usmjereno protiv ciljane publike koja nadilazi
3
neposredne rtve, koje su esto nevini civili. Nadalje, dok drava moe biti poinioc nasilja
ili cilj, inom terorizma smatra se samo onaj iji drugi subjekt nije drava. Konano,
terorizam je orue slabih (Lutz).

Dok je organizacija potrebna za bilo kakvu ansu uspjene kampanje, pojedinci mogu djelovati labavo
povezani s grupom. Pojedinani disidenti mogu primati sugestije vodja koji odraavaju udaljenost od
operativaca na terenu u organizacijskom obliku koji je postao poznat kao Otpor bez vodstva.
Pojedinci koji pruaju vodstvo u ovom kontekstu, paljivo izbjegavaju davanje izravnih naloga ili
poticanje nasilja protiv tano odredjenih pojedinaca, kako bi izbjegli kaznene ili gradjanske optunice.

Tehnike i ciljevi

Raspon tehnika koje su dostupne teroristima je raznolik, ali veina aktivnosti su varijacije standardnih
postupaka bombardovanje, otmice, napadi, zauzimanje zgrada, aviona ili brodova, uvijek s
taocima. Auto-bombe su postale sve popularnije sredstvo teroristikih grupa. Napadi su obino
usmjereni na pojedince koji predstavljaju odredjenu grupu (politiari, policajci, vojno osobolje, novinari
itd.). Oruja za masovno unitenje (WMD) postala su poseban sigurnosni problem za vlade.
Postoji veliki strah da e neke teroristike grupe upotrijebiti bioloko, hemijsko, nuklearno ili radioloko
naoruanje kako bi prouzrokovali vie rtava. Do sad su zabiljeena samo 3 takva napada Japanski
kult Aum Shinrikyo je pokuao upotrijebiti nervni plin u tokijskom sistemu podzemne eljeznice kako
bi nastale velike rtve, ali na sreu, u tome nisu uspjeli. Takodjer, bili su tu i napadi Antraxom u SAD-
u i dr. Jedna smrtonosna tehnika koju koriste teroristi ukljuuje tzv. Samoubilake napade i oni
mogu biti jako opasni i efikasni jer se takvi napadi bombama mogu dogoditi u posljednjem trenutku
kada e rtve biti maksimalne. Primjer toga jeste upravo i jedan od napada Tamilskih tigrova (LTTE)
koji su bili odgovorni za vie takvih samoubilakih napada.

Vrste i uzroci terorizma: Kategorije

Terorizam je iroko rasprostranjen i ne postoji jedan jedini uzrok koji objanjava izbijanje ove vrste
nasilja. To je kompleksan fenomen s mnogo aspekata. U vezi s uzrocima terorizma su motivacije
razliitih grupa upletenih u nasilje, motivacije koje pruaju oslonac osnovnim uzrocima. Vjerske
skupine - Al' Qaida je danas najistaknutiji primjer organizacije iji su napadi globalni po prirodi.
Grupe koje se definiraju po svojem etnikom ili jezinom prepoznavanju, druga su iroka kategorija.
Baskijska Euzkadi ta Askatasuna (ETA) Baski za domovinu i slobodu tei neovisnosti panske
baskijske regije zadnjih 25 godina. Tamilski tigrovi i dalje tee neovisnosti onih dijelova ri Lanke u
kojima su Tamili veina. Turska se suoavala sa znaajnim teroristikim napadima od strane Kurdskih
separatistikih skupina. Oslobodilaki front Aceh Sumatra u Indoneziji i dr. Druge teroristike
grupe svoje su ideje pronalazile u ideologijama. Crvene brigade u Italiji. Frakcije Crvene Armije u
Njemakoj, grupa Weathermen iz SAD-a te ksenofobine grupe tipa Ku Klux Klan (KKK). Neke je
grupe tee kategorizirati. IRA u Sjevernoj Irskoj mobilizirala je potporu na temelju suprotnosti
izmedju irske i britanske nacionalnosti. Irska narodna oslobodilaka armija (INLA) dijelila je irsku
etniju bazu na dva dijela. U Columbiji je bilo nekoliko istinskih marksistiko-lenjinistikih teroristikih
grupa koje su djelovale u zemlji, ali su ostale poput Revolucionarnih oruanih snaga Columbije
(FARC). Tu imamo i Palestinsku oslobodilaku organizaciju (PLO) koja se vezuje za borbu i
sukobe izmedju Izraelaca i Palestinaca, koji se posmatra kao vjerski sukob. PLO je u poetku koristila
gerilske napade protiv Izraela, ali nakon poraza arapskih armija u ratu 1967. godine, okrenula se
terorizmu kao preostaloj nadi za stvaranje Palestinske domovine. Glavna frakcija unutar PLO-a
naziva se Fatah.

4
Libanon u aritu

Kad je Naser umro 1970. godine, politikom na Bliskom Istoku (osim Irana) dominirala je bipolarna
ema: Izrael/SAD protiv Egipta/SSSR-a. Za nekoliko godina situacija se znatno promjenila.
Raskinut je savez s Egiptom. Premda nisu napustile Izrael, SAD su se osjeale sve neugodnije zbog
svoje zatitinike uloge koja je bila jedva kompatibilna s njihovom mirotvornom ulogom, do koje im je
isto tko bilo stalo. Kao i Naser, Sadat se naao izloen pritisku Moskve da postigne sporazum sa
Izraelom pod pretpostavkom da je Izrael pod slinim pritiskom Washingtona. Poslije borbi u Jordanu
1970. i Naserove smrti, Egipat, Sirija, Libija i Sudan su se dogovorili o formiranju nove
Federacije Arapskih drava, no Sadatova diplomacija je bila viestrana, jer je on elio poboljati
odnose Egipta sa saudijskom i jordanskom monarhijom, kao i postii pomirenje Sirije i Jordana, koji
zamalo nisu zaratili zbog Palestinaca. Naslijedivi prekid vatre i zatije nastalo poslije augusta 1970.
Sadat je u februaru 1971. ponudio otvaranje kanala za izraelske terete u zamjenu za djelimino
izraelsko povlaenje. Sljedee godine Sadat je 2 puta otiao u Moskvu, te je ustanovio da ne moe
dobiti pomo koju je traio, te je zakljuio da je Brenjev izdao Egipat obeavi Nixonu da e
smanjiti pomo Egiptu, pa je neoekivanom smionou rekao ruskim strunjacima i savjetnicima u
Egiptu da napuste zemlju, to su i uinili.

Rat 1973.

Sadat se te iste godine jo vie ohrabrio. Poto je dovrio posao popravljanja odnosa sa Arapima i
poto su mu se nade u bilateralni sporazum izjalovile zbog poveane amerike pomoi Izraelu i sve
jaeg izraelskog naseljavanja na okupiranim podrujima u suprotnosti sa medjunarodnim pravom,
odluio je krenuti u ofanzivu, pa je arapski napad na dvije fronte 6. oktobra iznenadio Izrael i ostatak
svijeta. Egipatske snage napale su preko kanala i probile izraelske poloaje, ali je taj uspjeh poniten
kada su egipani nastavili napredovanje bez zrane zatite, a amerikanci su Izraelu uputili htnu zranu
pomo svim raspoloivim svojnim i civilnim avionima. Ni Rusi nisu htjeli ostati po strani, pa su uputili
hitnu pomo Siriji, Iraku i Egiptu. Devet dana kasnije, Izraelci su krenuli u protiv-napad, te je na
kraju egipatski udar tu bio osujeen. Rat na sjeveru, trajao je jo krae. Potpomognuti jordanskim,
irakim, saudijskim i marokanskim postrojbama, Sirijci su napali Golansku visoravan, ali je njihov
napad zaustavljen i poslije dva dana odbaen. Pat-poziija je odgovarala SAD-u i SSSR-u. Ubrzo zatim,
Kissinger je pozvan u Moskvu, odakle je proslijedio dalje u Jerusalem. Obje drave su predloili
Vijeu sigurnosti UN-a Rezoluciju koja je zahtjevala prekid vatre. Provedbu Rezolucije UN-a
242/67 Egipat i Izrael su prihvatili, pa ju je Vijee usvojilo 22. oktobra. Rat se mogao zakljuiti na
dva naina konferencijom ili diplomatskom aktivnou. Krajem 1973. godine, sazvana je u Genevi
konferencija koju su svojim prisustvom poastili Kissinger, Gromiko i glavni tajnik UN-a Kurt
Waldheim, te je prvi sporazum o razdvajanju izraelskih i egiptaskih snaga postignut u januaru 1974.
U sljedeem stadiju, bit problema je bio status PLO-a i njezinih zahtjeva. Izrael nije priznavao PLO,
smatrajui ga teroristikom organizacijom, isto kao to PLO nije priznavala dravu Izrael. Jaser
Arafat, predsjednik Izvrnog vijea PLO-a, poao je iz Rabata u Opu skuptinu UN-a koja ga je
primila i sasluala. PLO je osnovan 1964. godine i sjedite mu je bilo u Jordanu do 1970. a u Libanonu
do 1982. i u Tunisu do 1994. godine. Rat je pruio Palestincima priliku da se probiju na medjunarodnu
scenu i oporave od poraza to su ga pretrpjeli u Jordanu 1970. godine. Arapski proizvodjai nafte,
okupljeni u Organizaciji arapskih drava izvoznica nafte (OPEC), zaprepastili su cijeli razvijeni
sistem smanjujui isporuku nafte i poveavajui njenu cijenu. Kad je izbio rat, proizvodjai iz Zaljeva su
povisili cijene nafte za 70%. OPEC je zaprijetio da e smanjivati isporuke 5% na mjesec sve dok se
Izrael ne obavee da e napustiti arapski teritorij i priznati legitimna prava Palestinaca.

5
Gradjanski rat u Libanonu

Jedna od stalnih zanaajki bliskoistone politike od 1919. godine nadalje bio je pokuaj da se
zaborave Palestinci. Od vremena kada su emir Faisal i Chaim Weizmann razgovarali na Mirovnoj
konferenciji u Parizu, ne trudei se da ih spominju, Palestince su zanemarivali ili tretirali jo gore, ali
oni nisu htjeli nestati ili izgubiti svoj identitet. Ve 1975. godine ih je bilo vie od 3 miliona, od ega
je gotovo pola ivjelo u Izraelu ili pod izraelskom okupacijom. Ostali su ivjeli u Jordanu (750 000),
Libanonu (400 000) i Siriiji (200 000). Poslije njihovo poraza u Jordanu, centar njihovih aktivnosti
je bio Libanon. U samom Libanonu Palestinci su mogli raunati na potporu, ali ne od politike i
trgovake elite, koja ih je smatrala gnjavaom, nego od drugih dijelova stanovnitva koji su ih morali
priznati kao arapske sunarodnjake i suputnike. No, ve 70 tih godina Palestinci nisu bili samo
gnjavaa. S poetkom sukoba koji je izbio, prilike su se nudile objema stranama. Ljeviarski savez
Druza i Palestinaca, spremao se preuzeti vlast u zemlji. Kad je gradjanski rat zaprijetio unitenjem
drave, Sirija je morala odluiti ta e uiniti. Libanon je bio dio Sirije (kao i Palestina) tokom
Osmanske vlasti i prije, ali je ipak Sirija oklijevala intervenirati. Sirija, koja je premda bila muslimanska i
ljeviarska drava, bila je sklona podupiranju druzijsko-palestinske strane, jer joj je oigledno bilo
vie stalo do prekida sukoba i vraanja libanonske drave na noge. Zato se Assad usredotoio na
pronalaenje naina ponovne uspostave ustavnog poretka uz Moronitskog predsjednika, ak i ako
bi to podrazumjevalo napad na Palestince. Assad a ne Arafat je postao dominantna snaga u dravi.
Gradjanski rat u Libanonu, koji je trajao od aprila 1975. novembra 1976. odnio je 40 000
ivota i izazvao golemu materijalnu tetu. Novi predsjednik Elias Hrawi nije imao autoriteta a ni
vojne moi za provedbu odluka vlade. Ni libanonska vojska, uvijek bespomona u etnikim sukobima,
ni Privremene snage UN-a u Libanonu (UNIFIL) nisu mogle poduzeti nita kako bi sprijeile stvaranje
te izraelske marionetske drave.

Sadat u Jerusalemu: Camp David

Izrael je svjesno poticao raspad Libanona. Juni Libanon je bio jedno od podruja koje su cionistiki
iredentisti svojatali za Izrael, taj bi zahtjev moda bio ostao priguen da podruje tijekom
sedamdesetih nije postalo utoitem palestinskog revanizma. Izrael je odluno namjerio silom
iskorijeniti militantni ogranak Palestinaca. Promjena vlade u Izraelu pridonijela je praktinoj provedbi
takvog razmiljanja. Premijer Yitzhak Rabin podnio je ostavku nakon to je njegova ena optuena za
devizni prekraj, ali njegov nasljednik Shimon Peres nije preivio ope izbore, pa je 1977. Menahem
Begin, dugogodinji borac protiv Britanaca i biblijski fundamentalist, formirao prvu izraelsku vladu bez
Laburistike stranke. Begin je u novembru, na ope udjenje, pozvao Sadata u Jerusalem, a
Sadat je odmah prihvatio poziv. Bilo je miljenja da je Sadat sam potaknuo taj poziv, moda preko
aueskua. Sadatu je doista trebao mir. Vodio je etverogodinji rat sa Libijom na svom drugom
boku, egipatsko gospodarstvo bilo je u rasulu, a domae nezadovoljstvo preraslo je u nemire. Nakon
tih pregovora, poeo je proces kojim je zavren rat izmedju Egipta i Izraela, no suprotno oekivanjima,
nije uio nita po pitanju Palestinaca. Medjutim, gotovo cijeli arapski svijet je estoko napao Sadata
zbog toga to mirovnu nagodbu nije uvjetovao pravednim rjeenjem za Palestince. Sadat se prilikom
posjete Izraelu obratio Knessetu 1977. godine. Takodjer, Sadat je tada izgubio saudijske
subvencije i postao je ovisan o amerikoj milostinji. Poto nije uspio ponovno aktivirati enevsku
konferenciju, Carter je postao gorljivi pobornik te neobine izraelsko-egipatske sloge. SAD su
kasnije preuzele ulogu glavnog pregovaraa s Izraelom i Egiptom, pa su na trilateralnoj
konferenciji u Camp David-u u septembru 1978. uspjeli navesti Begin-a i Sadata da pristanu,
ne samo na bilateralne mirovne uvjete, nego i na okvir za blisko-istono rjeenje, kako su ga opisivali.
Izrael je trebao postupno napustiti Zapadnu obalu (i Gazu), ime bi se stvorio autonomni
palestinski entitet uz privremenu izraelsku prisutnost. Neto kasnije, i Sadatu i Beginu je dodijeljena
Nobelova nagrada za mir. Kasnije kada je Irak poveo rat protiv Irana 1980. Ponovno je Begin
6
upozorio na razdor izmedju izraelskih neprijatelja, jer su neke arapske drave poduprle Irak, a neke
nisu. Begin je u Camp David-u kupio Egipat i to je bio rijedak diplomatski poduhvat u historiji
izraelskih vojnih pobjeda. Uesnici Camp Davida 1978. su bili:

Egipat (Sadat)
Izrael (Begin) pod okriljem Vaingtona (predstavnik SAD-a Jimmy Carter)

Afrike geopolitike

Kako objasniti brojne sukobe koji i danas izbijaju u Africi. Neki afrikanisti insistiraju na etnikom
faktoru,a drugi istiu snaan demografski rast, koji vodi prekomjernoj eksploataciji raspoloive zemlje i
eljom da se dodje do komijske njive. Neokolonijalni faktor koji se utjelovljuje kroz uplitanje afrikih
tragedija. Afriki sukobi se mogu razvrstati u tri grupe podjeljene na tri regiona:

1. Sudan ad
2. Zapadna Afrika (Liberija, Siera Leone i Obala Slonovae)
3. Centralna Afrika (Ruanda i Demokratska Republika Congo DRC)

Sudan

Sudan je zemlja s dvostrukom pripadnou. Podijeljena je istovremeno izmedju arapskog svijeta i

tropske Afrike, te muslimanskog svijeta i kranske i animistike Afrike. U ovoj zemlji koja je
4 puta vea od Francuske, ivi znaajna arapska zajednica (49% stanovnitva), a ostatak su razne
etnike zajednice crne Afrike. U Sudanu ima vie od milion izbjeglica, uglavnom iz Eritreje,
Etiopije, ada. Zemljom dominira islamski sjever gdje se govori Arapski. Izmedju dva dijela Sudana,
vodila su se dva gradjanska rata:

1. Prvi rat je trajao 70 godina (1955. 1972.) Milion poginulih

2. Drugi rat je trajao 22 godine (1983. 2005.) 2 miliona poginulih, 4 miliona izbjeglo u druge
zemlje.

Od 2001. je pokrenut mirovni proces pod snanim pritiskom zapadnjake zajednice, koji se zavrio
zakljuivanjem niza sporazuma. U januaru 2005. godine konano je potpisan Mirovni sporazum
izmedju junjaka i vlade u Kartumu. Nedavni sukob, onaj u Darfuru (kua Fura na Arapskom),
izbio je u Sudanu poetkom 21 stoljea. U rat je uvuen i ad, budui da afriko stanovnitvo Darfura
pripada populacijama koje su bile prisutne na tlu ada.

Sukobi u Zapadnoj Africi: (Liberija, Siera Leone i Obala Slonovae)

Liberija Predstavlja izuzetak u Africi. Strogo gledano, nikad nije bila kolonizirana. Ovu zemlju je
1821. osnovalo jedno ameriko filantropsko drutvo, American Colonisation Society, kako bi se
podrao povratak oslobodjenih ili otkupljenih robova na afriki kontinent. Drutvo je osnovalo budui
grad Monrovia dajui mu ime po tadanjem amerikom predsjedniku Jamesu Monrou. Samo ime
zemlje Liberija je trebalo da simbolizira oslobadjanje crnih robova, ali odluni antikolonijalistiki stav
Amerikanaca, koji su doprinijeli osnivanju nezavisne zemlje u podsaharskoj Africi, ako se izuzme
Etiopija. Liberijska zastava predstavlja imitaciju amerike zastave, sa samo jednom zvjezdom, ali sa
istim bojama. Godine 1985. Samuel K. Dou koji se proglasio generalom, izabran je za predsjednika.
Ubrzo zatim, gurnuo je zemlju u veliki gradjanski rat, ali je na kraju te ofanzive ubijen, i njega je
zamjenio novi, profesor Amos Sojer. Nakon toga je ponovo izbio rat i trajao je 5 godina (1990 -

7
1995.). ena amero-liberijskog porijekla, Elen Johnson Sirlif, izabrana je za predsjednicu Liberije
2005. godine.

Siera Leone U gradjanski rat u Liberiji uvuena je i Siera Leone, susjedna zemlja. Unutranja geo-
politika situacija u ovoj zemlji slina je liberijskoj. U Siera Leone jedna kreolska grupa koja ini 10%
stanovnitva i ivi u priobalnom dijelu, suprotstavlja se etnikim zajednicama iz unutranjosti, narodu
Mende (29,5%) i Temne (24,7%). Britanci su 1787. osnovali koloniju u Freetown-u, s namjenom
da prihvati robove koje su regrutovali u borbi protiv amerikih boraca za nezavisnost. Charles Taylor
je 1991. pruio logistiku pomo RUF-u, koji je krenuo u osvajanje Freetown-a. Gradjanski rat je
okonan u januaru 2002. organiziranjem predsjednikih izbora, iako je mir nakon svih tih godina jo
uvijek krhak.

Obala Slonovae - Izmedju 1960. i 1993. u Obali Slonovae je vladala relativna stabilnost u vrijeme
predsjednikog mandata Feliksa Ufue-Boanjija. Nakon njegove smrti, zemlja je ula u fazu
nestabilnosti, obiljeenu borbom frakcija u vlasti. Junjaki politiari. Anri Konan Bedije iz naroda
Baule i Loran Gbagbo iz naroda Bete pokuali su da udalje iz vlasti sjevernjaka Alasana Uataru,
sumnjienog da je stranog porijekla. Konan Bedije je 1995. izabran za predsjednika Obale Slonovae,
te ga je 1999. zbacio general Robert Gei. U septembru 2002. nakon pokuaja dravnog udara, izbio je
gradjanski rat izmedju pobunjenika sa sjevera i i snaga odanih Bagbou. Sporazum o prekidu
neprijateljstava potpisan je u Dakaru 2002. Zbog pasivnosti vlade, veliki dio francuske zajednice
morao je da ode u Francusku a kriza je trajala do 2006.

Ruanda - Ruanda i Burundi, bive belgijske kolonije, imaju slian etniki sastav: 15% Tutsija i 85%
Hutua. U prolosti su manjinskoi Tutsi bili na elu ruandske monarhije. Kada su Nijemci i Belgijanci
stigli u region, odabrali su posredan nain upravljanja, dajui prednost Tutsima. Pedesetih godina,
Hutu su poeli da osporavaju dominaciju Tutsija u Ruandi, a posljedice su bile: 300 mrtvih i 20 000
raseljenih. Hutu su zatim preuzeli vlast. Tutski su geriliskim borbama uzvratili Hutu, nakon ega se
desio genocid nad Tutsima, i jednim manjim dijelom nad Hutu.

Kriza u Demokratskoj Republici Congo (bivi Zair)

Drugo poglavlje ovog niza sukoba zapoeto je 1996. Nova vlast kojom su dominirali Tutsi, vidjela je
potencijalnu prijetnju u brojnim izbjeglicama, kojima su pomagali vojnici smjeteni na granicama
Ruande. Pokrenula je ofanzivu na izbjeglike kampove pomou Tutsija, koji odavno ive u Congu
(Banjamulenge). Ova kriza je izrodila jedna pokret na istoku Zaira, pod nazivom Savez
demokratskih snaga za oslobodjenje Conga, kojim je upravljao jedan zairski odmetnik Loran-
Dezire Kabila. Uz pomo Ugande, Ruande i SAD-a pripremio je veliku ofanzivu protiv reima
Mobutua (predsjednika Zaira). Tree poglavlje ovog sukoba poelo je 1998. Kabila je odluio da
se otarasi svojih ruandskih i ugandskih tutora, a za to je dobio podrku Angole i Zimbabvea. On je
kasnije i ubijen, u jednom sukobu 2001. Naslijedio ga je njegov sin ozef.

Junoafrika Republika: Afrika sila

Junoafrika Republika ima dugu historiju obiljeenu ratovima, otimainama i estokim unutranjim
suparnitvom, od koji je najpoznatiji upravo onaj izmedju bijele manjine i crne veine, u reimu
Apartheid-a od 1948. 1990. Pojava dananjeg entiteta, jeste rezultat proimanja razliitih aktera:
Holandskih kolonista koji su stigli u region Cape Town-a 1688. te nastanili ovaj teritorij pored raznih
drugih afrikih naroda (Hotentoti, Bumani, Ksosa i Zulu).to se tie novije historije, esdesetih
godina je zapoeta borba izmedju crnakog pokreta protiv Apartheid-a (ANC) i reima koje je
bojkotovala veina zapadnih zemalja. Izmedju 1990. i 1994. sruena je tadanja vlast i ANC je
8
uspostavio svoju, te je na elo postavljen Nelson Mendela, kada je ova drava doivjela totalni
preobraaj. Nelsona Mendelu je kasnije zamjenio Mbeki, koji je vodio tzv. Voluntaristiku politiku.
Zahvaljujui liberalnoj politici, ekonomski rast je ponovo pokrenut za vrijeme Mendeline i Mbekijeve
vladavine. S obzirom na njene odnose sa Zapadom, Junoafrika Republika je pokuavala da zauzme
mjesto posrednika izmedju Afrike i razvijenih zemalja. Tako je 2001. na Mbekijevu inicijativu
osnovan NEPAD, gdje su jo 3 zemlje uestvovale u ovom projektu Alir, Nigerija i Senegal. Rije
je o uspostavljanju novog odnosa s investitorima.

Nigerija: Stoer kontinenta

Druga podsaharska sila je najnaseljenija zemlja na kontinentu: 139 miliona stanovnika. Ovaj din iz
Zapadne Afrike ispresijecan je viestrukim etnikim i religijskim jazovima. Unutranji politiki ivot je
podijeljen izmedju 4 glavne etnike grupe:

1. Hausa (sjever)
2. Pel (sjever)
3. Joruba (jugozapad)
4. Ibo (jugoistok)

Narod Ibo je 1967. Pokuao da stvori nrzavisnu dravu Bijafru, u kojoj se nalaze izvori nafte
glavno bogatstvo zemlje. Nigerija je prvi proizvodja nafte, te u Africi i jedina lanica OPEC-a.
Posljednji demokratski period je poeo s predsjednikim izborima 1999. Olusegun Obasando,
Joruba kranin i bivi general,izabran je za predsjednika Nigerijske Federacije.

Sukobi na Srednjem Istoku: Geopolitika nafte

Srednji Istok je epicentar svjetskih napetosti. U sukobima koji su se tu odvijali, uestvovale su gotovo
sve zemlje te oblasti, a mjeale su se i velike sile. Naftne rezerve su predmet pohlepe zapadnih
kompanija i objanjavaju neprestano intervenisanje SAD-a na ovom regionu. Nafta je glavna dimenzija
geopolitike Srednjeg Istoka. Ovdje s enalaze dvije treine svjetskih rezervi nafte.

Povratak Rusije

Nakon dolaska Putina na vlast 2000. nostalgija za nestalim carstvom izrodila je zvaninu ideologiju
koja eli da povrati rusku mo nad bivim sovjetskim republikama. Rusija uglavnom igra na dvije table:
Ekonomska i politika. Gasprom, TNK i Lukoil su 3 velike kompanije, uz pomo kojih Rusija diktira
politiku distribucije gasa preostalim dravama u okruenju. Rusija dominira u Bjelorusiji i Ukrajini.
Dravni holding Gasprom je neposredni nasljednik biveg sovjetskog ministarstva za gas, te
njegovo ime na Ruskom znai gasna industrija. Iako je Gasprom privatiziran, drava posjeduje oko
40% akcija ove kompanije. Gasprom obezbjedjuje 25% ukupnih prihoda ruske drave. Gasna kriza sa
Ukrajinom koja je izbila 2005. jeste rezultat monopolistikog poloaja. Kada je Gasprom htio da
uetverostrui cijenu gasa koji snadbijeva ukrajinsko trite, time je ugrozio ukrajinsku privredu.
Kasnije su se ipak uspjeli dogovoriti oko cijena i kriza se uspjeno rijeila.

Englesko-ameriko rivalstvo u Zaljevu

Velike sile su se kroz historiju nadmetale radi kontrole nad stratekim resursom. Tokom II svjetskog
rata, Velika Britanija je uspjela da sauva ova nalazita od nacistike Njemake. Britanci su se u
zaljevu nadmetali sa Amerikancima. Djelovali su preko posrednikih kompanija: britanske kompanije

9
Anglo-Persian i amerikog naftaa Aramco (Arabian American Oil Company). Anglo-American je
1954. postao British Petroleum, dok je Aramco osnovao Standard Oil.

Rivalstvo: SAD/SSSR

Nakon 1954. Velika Britanija je postepeno gubila svoje posjede na Srednjem Istoku. Dvije
supersile, SAD i SSSR, prenijele su svoje globalno rivalstvo na ovaj region. To rivalstvo je ve
postojalo poetkom 20. stoljea, kada je Rockefellerov Standard Oil podijelio evropsko trite sa
akcionarskim drutvom Braa Nobel sa sreditem u Bakuu u Rusiji. Sovjetska Rusija je nakon duge
pauze ponovo poela da izvozi naftu 1955. te su ubrzo postali drugi proizvodja u svijetu. U potrazi za
novim kupcima, Moskva je bila spremna da prodaje prirodna goriva po niskoj cijeni, to je moglo da
dovede do obaranja cijena koje su utvrdile i proizvodjai, kao i naftne kompanije. Da bi to zaustavili,
Saudijska Arabija, Venecuela, Kuvajt, Irak i Iran su osnovali kartel zemalja proizvodjaa nafte
OPEC 1960. SSSR je 1979. okupirao Afganistan i opasno se pribliio zaljevu. Ovoj invaziji je
prethodila islamska revolucija. Zatim je Ameriki predsjednik Jimmy Carter uputio upozorenje SSSR-
u. Carterova doktrina, kojom je zagovarana vojna intervencija radi odbrane vitalnih interesa SAD-a,
zamjenila je Nixonovu doktrinu.

Izraelsko-arapski sukob: Izraelski prostor i okupirana teritorija

Izraelsko-palestinski prostor predstavlja neuralgini centar geopolotike Srednjeg Istoka. Tako Izrael ima
6.5 miliona stanovnika, medju kojima vie od milion Arapa. Stanovnitvo je zgusnuto na maloj
teritoriji, koja obuhvata pojas zemlje irok 30 km sa izlaskom na Sredozemno more. Palestinska
teritorija, poznata je pod imenom Okupirana teritorija, te se sastoji iz dva dijela, Gaze i Zapadne
obale. Gaza je gusto naseljena, te je pojas Gaze do 1967. bio pod egipatskom kontrolom. Od 2005. u
njemu nema izraelskog prisustva. Zapadna obala (2.5 miliona stanovnika) bila je pod kontrolom
Jordana do 1967. Sjedite palestinskog nacionalnog suvereniteta - Ramala, Zapadna
obala. Grad Jersualem je znaajan ulog u izraelsko-arapskom sukobu. Takodjer, Jerusalem je sveti
grad i za krane, jer se u njemu nalazi mnogo crkvi. Od 1948. 1967. Jerusalem je bio podijeljen na
dva dijela:

Zapadnio dio pod kontrolom Izraela

Istoni dio pod kontrolom Jordana

Prvi izraelsko-arapski rat (1948. 1949.) - Nakon 58 godina ratova i uvijek krhkih primirja, ovaj
sukob je ostavio neizbrisiv trag na svojim akterima, stvarajui neizmjerno dubok jaz izmedju
identitetskih predstava koje Izraelci i Palestinci imaju jedni o drugima. Odvijao se u 7 etapa: 5
ratova i 2 intifade. Prva etapa je bio rat za nezavisnost, zapoet 1948. Nakon proglaenja drave
Izrael na dijelu nekadanjeg britanskog mandata Palestine. o stvaranju ove drave, odlueno je
glasanajem na Generalnoj skuptini UN-a u novembru 1947. Novu dravu je u maju 1948.
napalo 5 arapskih drava i to: Egipat, Jordan, Sirija, Liban i Irak. Napadi su odbijeni jer su u to
vrijeme bili podrani od strane SAD-a, SSSR-a i velikog broja Zapadne Evrope.

Suecki rat (1956.) Drugi izraelsko-arapski rat, poznat kao Suecka kriza izbio je 1956. nakon
nacionalizacije Sueckog kanala, sprovedene na inicijativu egipatskog predsjednika Nasera. Za vrijeme
ovog rata, Izrael je zauzeo Sinaj a Francuska i Velika Britanija su iskrcale svoje trupe u zonu
kanala. SAD se suprotstavio ovoj operaciji, te su vrili snaan pritisak na London, igrajui na kartu
slabljenja Funte Sterling-a. Francusko-britanski kontingent je povuen a zatim je izraelska vojska
postepeno napustila Sinaj.

10
estodnevni rat (1967.) Izrael i Egipat su se opet sukobili, te je Jevrejska drava pokrenula rat
nakon spirale napetosti izmedju Izraela i arapskih zemalja, naglaene optom mobilizacijom i
prijetnjama invazijom, koje je naroito upuivao Egipat. Izrael je opet zauzeo Sinaj, te Pojas Gaze,
Zapadnu Obalu i Golansku visoravan. Francuska je osudila Izrael i zatraila je povlaenje njihovih
trupa sa tih okupiranih teritorija. SSSR je podrao arapske drave a SAD su poslale pomo Izraelu.
Upravo ta pomo je postala dio logike hladnog rata. Jedna od posljedica ovog sukoba je bilo
privremeno zatvaranje Sueckog kanala, koji je ponovo otvoren tek 1975.

Jomkipurski rat (1973.) i sporazum iz Camp David-a (1978. 1979.)

U namjeri da povrate izgubljene teritorije, Egipat i Sirija napali su 1973. Izrael, koji je veoma brzo
preuzeo inicijativu. Da bi spasila egipatskog tienika i zaustavila napredovanje izraelskih trupa prema
Kairu, Moskva je zaprijetila Izraelu nuklearnim napadima. SAD su sa svoje strane vrile pritisak na
Izrael, koji je prihvatio posredovanje UN-a. Ovaj sukob je pokrenuo niz pregovora izmedju Egipana i
Izraelaca, vodjeni pod okriljem Washintona, pregovori su zavreni potpisivanjem sporazuma u Camp
David-u. Egipat je uspostavio diplomatske odnose sa Izraelom, koji je u zamjenu napustio Sinaj, te je
Cairo dobbio status autonomije za Okupiranu teritoriju, te je taj status vremenom trebao da predje
u nezavisnost. Ubrzo zatim, Egipat je bio iskljuen iz Arapske lige, jer nije podrao Palestince i
njihovo pravo na teritoriju. Ovo iskljuenje je trajalo sve do 1989. kada su ponovo primljeni nazad u
Arapsku ligu.

Rat u Libanu (1982.) i Prva intifada (1987, - 1992.)

Peti izraelsko-arapski rat odigrao se 1982. kada je Izrael zauzeo junio dio Libana, Taj rat je dio
gradjanskog rata koji je bjesnio u Libanu od 1975. 1990. Dvije sile koje su se zanimale za Liban su
bile Francuska i SAD. to se tie Prve intifade, Izrael je uredio ili stabilizirao odnose sa susjednim
arapskim dravama, ali se od 1987. suoio s novom vrstom sukoba na Okupiranoj teritoriji, i to s
civilnim stanovnitvom Palestine. Taj sukob je dobiocnaziv Intifada to na Arapskom jeziku znai
pobuna. Ona je poela spontano u Pojasu Gaze 1987. i brzo je preplavila cijelu Okupiranu teritoriju.
Njeni protagonisti su bili uglavnom tinejderi koji su kamenicama gadjali vojnike. Ovu pobunuje ubrzo
preuzeo PLO ali bez rezultata sve do 1990. tek sa invazijom Sadama Huseina na Kuvajt, promjenio
se odnos snaga dviju strana. Jaser Arafat je podrao Irak i time izgubio podrku Saudijske Arabije
i zapadnog svijeta. Sporazumom iz Taifa iz 1989. godine, kojim je okonan graanski rat i
legaliziran privilegovan poloaj Sirije u Libanonu, izjednaen broj kranskih i muslimanskih
predstavnika u tada proirenom parlamentu i u koalicionoj vladi. Prema tom sporazumu, premijer vie
nije odgovoran predsedniku republike, ve parlamentu.

Mirovni proces iz Osla (1993. 2000.)

Izraelski i palestinski predstavnici poeli su trajne pregovore u Oslu, pod okriljem Norveke. Ti
pregovori su se zavrili sporazumom Izraela i PLO-a koji je potpisan u Washingtonu 13.
septembra 1993. Ovaj izraelsko-palestinski mirovni proces je poznat kao Proces iz Osla. Po njemu
je PLO morao da prizna Izrael a zauzvrat bi PLO bio jedini predstavnik palestinskog naroda. Izrael i
Palestinska uprava su 28. septembra 1995. u Washingtonu potpisali novi sporazum (OSLO II) o
proirenju autonomije na Zapadnu obalu. Godina kasnije, historijsku i dugotrajnu dominaciju PLO-a
postepeno su doveli u pitanje sve jai islamistiki pokreti, kao to su Islamski Dihad i Hamas.

11
Druga Intifada (od 2000.)

Druga Intifada, nazvana Al Aksa poela je 2000. Dobila je ime nakon posjete budueg izraelskog
premijera Arijela arona kompleksu damija 28. septembra 2000. to je izazvalo prve pobune, dok
je pravi razlog bio odugovlaenje procesa iz Osla. Na kraju svog drugog mandata, predsjednik SAD-a
Bill Clinton je pokuao da spasi pregovore. U oktobru 2000. sreo se sa Ehudom Barakom i
Jaserom Arafatom u arm el eiku gdje su potpisali Deklaraciju kojom su predvidjeni prekid
nasilja i ponovni poetak pregovora o konanom statusu. Druga Intifada je bila nasilnija od prve.

Zid razdvajanja I najzad, vrhunac strategije je bio poetak izgradnje zida radvajanja, ija je svrha
bilo odvajanje izraelske od Okupirane teritorije. Na terenu se trasa tog zida ne poklapa uvijek s
trasom zelene linije, koja razvdaja Okupiranu teritoriju i Izrael koja tano ide linijom prekida vatre iz
1948. Vjeruje se da je ovu granicu nametnuo Izrael i to po trasi koja ide njima u korist.

Strategija Arijela arona Uprkos nasilju koje je izazvala Intifada Al Aksa, na horizontu je poelo
da se pojavljuje rjeenje koje je nametnuo Izrael. To rjeenje je posebno povezano sa imenom
Arijela arona koji je jednostrano Arafatu ustupio neke dijelove Okupirane teritorije i pristupio
unitavanju izraelskih kolonija u Palestini, koje su bile osnova politike velikog Izraela.

Rivalstvo: Iran Saudijska Arabija

Islamizacija Palestinske borbe tumai se regionalnim rivalstvom Saudijske Arabije i Irana, koje se
javilo nakon hladnog rata. Irako-iranski rat je bio samo prvo poglavlje ovoh geopolitikog
rivalstva. Od tada, ove dvije sile interveniu u palestinskom sukobu potkopavajui uticaj PLO-a na
Okupiranoj teritoriji. Ako se Izrael nada da e pronai kompromis sa Saudijcima uz pomo SAD-a,
koje su uvale Rijad, izgleda da je svaki dijalog sa Iranom za sada iskljuen, naroito otkako je na
vlast u Teheranu 2005. doao Mahmud Ahmadinedad koji je zaprijetio da e izbrisati Izrael sa
karte svijeta.

Rat u Iraku: Naftna geopolitika SAD-a

Ovu srednjoistnu zemlju zadesila je neobina sudbina. Sedamdesetih godina je imala sve to treba da
postane trea sila u Zaljevu, poslije Irana i Saudijske Arabije. Irak je bio vaan proizvodja nafte:
ulagao je svoje dolare od nafte u infrastrukturu i obrazovanje, je zvanino bio laika drava, to je
omoguilo izvjesno poboljanje poloaja ena i postepeno se poela pojavljivati obrazovana srednja
klasa, medjutim Irak ne naalost uvuen u neprekidnu spiralu nasilja. Od 1980. ova zemlja je pored
ratova pretrpjela i razoran embargo i bombardovanja od strane SAD-a i Velike Britanije 1998.
Irak je uestvovao u 3 rata i to:

1. Irako-iranski rat (1980. 1988.)

2. Rat u Kuvajtu (1990. 1991.)
3. Rat u Iraku (od 2003.)

Uloga SAD-a je bila kljuna u posljednja 2 rata, te su neki specijalisti vjerovali da se u tom mjeanju
vidi elja Washingtona na kontrolira irake naftne resurse, procjenjene na 115 milijardi dolara, dakle
10% svjetskih rezervi. Trenutni premijer Iraka je Nouri al-Maliki.

12
Korijeni prvog rata: Irako-iranski rat (1980. 1988.)

Iako nafta bez ikakve sumnje, predstavlja jedan od uloga u ovom nizu ratova, sve je poelo jednom
regionalnom krizom. Da bi se razumjeli duboki uzroci irakih ratova, korijene zapleta treba traiti u nizu
dogadjaja koji su se odigrali 1979. oko Egipta, Irana i Iraka. Pobjeda Islamske revolucije u Iranu
1979. pruila je Iraku nevidjenu priliku da ojaa svoj status na tetu Irana. Iskljuenje Egipta iz
Arapske lige omoguilo je Iraku da pretenduje na vodei poloaj u arapskom svijetu. U oktobru
1978. Ajatolah Homeini, budui lider Islamske revolucije, protjeran je iz Iraka, ali se 1. marta
spektakularno vratio u Teheran a 26. marta u Washingtonu je potpisan izraelsko-egiptaski
sporazum. Iskljuenje Egipta iz Arapske lige kulminiralo je dogadjajem koji e se kasnije pokazati kao
kljuni to je dolazak na vlast u Iraku Sadama Huseina. Irak je 22. septembra 1980. napao Iran,
nadajui se da e brzo dobiti ovaj rat.
Irak u sjeditu SSSR SAD rivalstva: Rat u Kuvajtu

Istina je da su u to vrijeme Irak otvoreno podravale i SAD i SSSR, poto su obje zemlje bile
zainteresirane da se otarase islamistikog revolucionarnog arita, koje je moglo da destabilizira ovaj
region. Homeizam je za SAD bio veliki problem i trn u oku. Krajem osamdesetih, Irak se naao u
katastrofalnoj situaciji. Bagdad se zaduio kod svojih kreditora i snadbijevaa orujem, uglavnom
SSSR, Brazil, Kina i Francuska, te naroito kod bratskih zemalja Kuvajta i Saudijske Arabije koji
su Iraku pomagali mjeseno sa milijardu dolara. Ukupan iznos irakog duga se popeo na 80
milijardi dolara. U toj nemogunosti vraanja kredita, Irak se upleo u sukob sa Kuvajtom optuivi
ga za kradju irake nafte, te su traili obeteenje u iznosu od 2.4 milijarde dolara, te je Irak
zamjerio Kuvajtu to nije htio da otpie iraki dug u iznosucod 14 milijardi dolara. Sadamu
Huseinu je to bilo dovoljno da 2. augusta 1980. udje u Kuvajt. SAD je indirektno dao zeleno
svjetlo za ovaj napad i budui rat. Ovo je bio rat malo irih razmjera nego to se oekivalo, jer je
ukljuio mnoge zemlje. Kada je Kuvajt oslobodjen, Iraku je uveden embargo i morao je da se
razorua, ali brzo se nastale napetosti izmedju inspektora UN-a i irakih vlasti. SAD je optuio
Sadama Huseina da nastavlja sa razvijanjem oruja za masovno unitenje. Uprkos odbijanju UN-a da
daju pristanak za vojnu intervenciju protiv Bagdada, Washington je uao u rat sa Irakom.

Intervencija u Afganistanu (2001.): Drugi rat sa Irakom (2003.)

Nakon napada od 11. septembra 2001. amerika administracija je zatraila od afganistanskih vlasti
da izrue vodju Al Qaide Osamu Bin Ladena. Poto su to odbili da uine, amerike snage su
oktobru 2001. poele da bombarduju talibanske poloaje (Operacija Neprestana sloboda). Iza
toga, u Kabulu je oformljena nova proamerika vlada, kojom je rukovodio Hamid Karzai. Ova vlada
se bori protiv talibanske gerile i pokuava da stekne kontrolu nad itavom tertorijom Afganistana.
Medjuanrodne snage pod okriljem UN-a (ISAF) stacionirane su u Afganistanu i pomau novoj
vladi. Drugi rat sa Irakom (Operacija Sloboda za Irak) poeo je 20. marta 2003. Iraka vojska
je pruila neznatan otpor a dezertera je bilo sve vie kako su anglo-amerike trupe napredovale.
Bagdad je zauzet 8. aprila 2003. a uklanjanje statue Sadama Huseina sa jednog trga u irakom
glavnom gradu direktno je prenoeno u cijelom svijetu. Ovaj rat je izazvao mnoge negativnosti,
ponajvie one koje su se ticale popularnosti SAD-a u svijetu i dr. to se tie Koalicije voljnih u
Iraku, u martu 2003. SAD su predvodile koaliciju 53 zemlje, od kojih je 38 naknadno poslalo svoje
ljude u Irak. Koalicija voljnih okuplja samo 5 zemalja i to:

1. Albanija
2. Azerbejdan
3. Kuvajt
4. Uzbekistan
13
 5. Turska

U Koaliciju voljnih spada i grupa Istonih zemalja lanica EU ili kandidata za prijem u EU a to su:

1. Bugarska
2. eka
3. Estonija
4. Madjarska
5. Letonija
6. Makedonija
7. Litvanija
8. Rumunija

Zemlje protivnici rata To su bili Njemaka, Rusija, Kina, Grka, Belgija, te se kasnije
pridruila i panija.

Evolucija Egipta i Saudijske Arabije

Zbog umjeanosti saudijskih podanika u napade od 11. septembra 2001. dio amerikih elnika je
traio reviziju specijalnih veza izmedju Washingtona i Saudjskog kraljevstva, jer se znatno osjetilo
pogoranje odnosa izmedju ove dvije drave nakon 11. septembra. Tanije reeno, Rijad je pod
snanim pritiskom Washingtona u februaru 2005. organizirao lokalne izbore prve od 1963. U
Saudijskoj Arabiji je dolo do velike revolucije, jer su i ene dobile pravo glasa, ali ga naalost nisu
iskoristile, te je zbog toga broj biraa bio beznaajno mali, jer su mladji od 21 godinu bili
onemogueni da glasaju. Ovi izbori su nazvani demokratijom u malim dozama. Budui da su
islamisti trijumfalno pobjedili. Egipat je bio druga meta amerikih demokratizatora. Ova zemlja se
smatra stoerom arapkog svijeta sa svojih 77,5 miliona stanoivnika i ve dugo ima zatvoren politiki
sistem. Egipatski predsjednik Hosni Mubarak upravlja zemljom od 1981. kada je njegovog
prethodnika Sadata ubio jedan islamistii komandos. Na parlamentarni izborima u novembru i
decembru 2005. Muslimanska braa su osvojila 88 od 454 mjesta u narodnoj skuptini, u kojoj je
Mubarakova partija uspjela da ouva kontrolu.

Islamska revolucija: Iranska nuklearna kriza

Bjekstvo aha i uspostavljanje teokretskog reima, proizalog iz iitske revolucije, za nekoliko

mjeseci je poremetilo geopolitiku raspodjelu na Srednjem Istoku. Jo gore, SAD je ostao bez
pouzdanog i davnanjeg saveznika. Vodja revolucije Ajatolah Homeini, odmah je objavo rat SAD-u
kojeg je nazvao velikim satanom. Na referendumu o u vodjenju islamske republike marta
1979. u korist takvog teokratskog reima izjasnilo se 90% iranskog naroda, te je Ajatolah
Homeini u potpunosti uzeo vlast u svoje ruke, ostavljajui malo prostora za manevrisanje
predsjedniku i parlamentu. Na izborima 1997. za predsjednika je doao reformator Mohamed
Hatami sa 70% glasova. Njega je naslijedio gradonaelnik Teherana, tihi i nepoznati islamista
Mahmud Ahmadinedad 2005.

Iran je nastavio da obogauje uranijum i to je uz veliku pompu obznanio u augustu 2005. to je

ugrozilo krhki dijalog izmedju evropskih pregovaraa (Velika Britanija, Francuska i Njemaka) i
reima Ajatolaha. Pokrenuo ga je ah pedestih godina u okviru amerikog programa Atom for
Peace Program. Iran je kupio dionice raznih struktura da bi se snadbdijevao uranijumom i nabavio
potrebnu tehnologiju. U toku 1977. Iran je sa SAD-om sklopio sporazum o kupovini 8 reaktora
kapaciteta 8000 megavata u ukupnoj vrijednosti od 15 milijardi dolara. Neto kasnije su pokuali
14
sa Kinom da upostave kupovinu takvih reaktora, ali je SAD izvrio pritisak na Kinu, te su zatim
odustali. Iran je nakon toga pokuao da sklopi dogovor sa Moskvom, to je na kraju razljutilo SAD.

Poslije Hladnog rata: Od Reagana do Clintona

Predsjednik Truman je promjenio upravno-politiki aparat i omoguio vladi da na efikasniji nain

sprovodi politiku supersile u toku trajanja hladnog rata. Poetak osamdesetih godina prolog vijeka
obiljeio je dolazak na vlast Ronalda Reagana za predsjednika SAD-a, koji je u ranim danima svoje
administracije nazovao Sovjetski Savez carstvom zla, te je promovisao izgradnju raketnog tita.
Ronald Reagan je 1987. rekao Mihailu Gorbachovu da srui Berlinski zid, to se dvije godine
kasnije i desilo. Cilj hladnog rata je bio da obuzda komunizam, nakon to je oboren komunizam, SAD
je morao da se uhvati u kotac sa drugim problematikama.

Od Hladnog rata do demokratskih revolucija

Na dan inaguracije Ronalda Reagana, kao amerikog predsjednika 1981. Iranci su oslobodili
amerike taoce. Bio je to kraj jedne frustrirajue epizode. Izbor Reagana signalizirao je povratak jake
izvrne administracije koja e definisati prioritete i politiku nacije u to doba. Prema onome to je
postalo poznato kao Reaganova revolucija. Reagan je svoju panju najvie koncetrisao na
unutranja pitanja i posebno na ekonomiju. Najvea zasluga za opravak amerike ekonomije prije
izbora za Kongres 1984. jasno pripada predsjedniku Reaganu. Kada je 1989. sruen Berlinski zid,
tadanji predsjednik George W.H. Bush kao to je to nekada i Reagan radio, pripisuje sebi tu
zaslugu. Reagan i Gorbachov aktivno su su vodili razgovore o kontroli naoruanja kao djelu
zajednike, obostrano korisne agende. inilo se da je prvi sastanak dvojice lidera u Rejkjaviku na
Islandu 1986. bio neuspjean, ipak je direktno u decembru 1987. doveo do potpisivanja
sporazuma INF koji je ograniio koliinu nuklearnog oruja srednjeg dometa. Ovim sporazumom je
dogovoreno unitavanje svih projektila postavljenih na kopnene rampe dometa 500 do 5500 km.

Afera Iran Kontrai

Zapad je slavio Reagana zbog doprinosa porazu komunizma, ali je odnos prema Islamskoj revoluciji u
Iranu predstavljao drugaiji tip politike situacije koja je odredjivala politiku njegove administracije.
Ova afera se odnosi na veoma kompleksan set politikih odluka i praktinih koraka koji su doveli do
rasprava u Kongresu i istrage federalne komisije u Iranu. Ova afera se pokazala kao primjer
ostvarivanja nadzorne uloge Kongresa nad izvrnom vlau. Dolo je do postavljanja, i potom
razjanjavanja nekih vanih pitanja u vezi s preuzimanjem konane odgovornosti za kreiranje i
implementaciju spoljne politike SAD-a to je u prethodnom periodu bilo nejasno. Revolucija u
Nikaragvi 1980. rezultirala je zbacivanjem Somozinog reima. Konzervativni reim je zamjenila je
lijevo orijentirana vlada sandinista koju je Reagan smatrao ne samo komunistikom, ve je u njoj
vidio i potencijlnu prijetnju SAD-u. Zbog toga je zbacivanje vlade sandinista i podrka jedne male grupe
pobunjenika koji su se nazivali Kontrai. Prie da su SAD tajno prodavale oruje Iranu, s ciljem da se
profit od prodaje pruja prebaci Kontraima u Nikaragvi, izbile su na povrinu 1986.

George W.H. Bush i Novi svjetski poredak

Uprkos aferi Kontrai, Reagan je mandat zavrio kao veoma popularan predsjednik. Njega je
zamjenio George W.H. Bush. Poto su se medjunarodni dogadjaji brzo odvijali, predsjednik Bush je
poeo govoriti o stvaranju Novog svetskog poretka nakon pada komunizma. Ovu frazu je prvi put
upotrijebio 11. septembra 1990. u svom govoru. Rat u Perzijskom zaljevu Invazija na Kuvajt
od strane Iraka 2. augusta 1990. obezbjedila je Bushovoj administraciji opravdanje za
15
angairaanje na medjunarodnom planu. On je iskoristio UN da dobije podrku za vojni odgovor na ovaj
akt agresije. Savjet bezbjednosti usvojio je 29. novembra 1990. Rezoluciju 678 kojom se
odobrava zemljama lanicama da upotrijebe sva sredstva da se podre i sprovedu sve rezolucije i da se
vrati mir u to podruje. Rat je trajao 43 dana i rezultirao je porazom Iraka i njegovim povlaenjem iz
Kuvajta. Ovo je ujedno i bio prvi televizijski rat jer je CNN bio prvi kojije direktno izvjeatavao sa
terena to je ujedno bio prvi CNN-ov rat, te je to dovelo do upotrebe termina CNN efekat.

Clintonove godine i doktrina: Somalija, Haiti, Balkan i Kosovo

Kandidat Clinton se fokusirao na ekonomiju i recesiju koja je harala zemljom u nastojanju da

odgovori na sva brojnija unutranja pitanja koja su se pojavila u toku predsjednike kampanje. Ve na
samom poetku mandata svoje administracije, Clinton je pretrpio 2 politike katastrofe na Haitiju
i u Somaliji i obje su oticale na njegov pogled na spoljnu politiku. Ove situacije su direktno uticale na
razvoj situacije u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Rat u Somaliji i na Haitiju, samo je pokazalo
nemonost regulacije situacije, te je jako puno kotao SAD, te se u narednom periodu nije na vrijeme
sprijeio genocid i rat u Ruandi i Bosni i Hercegovini, od straha da se ne ponovi politiki neuspjeh u
Somaliji i na Haitiju, te je tako Clintonova administracija nijemo posmatrala deavanja vezana za ove
dvije drave. Ipak, na kraju samog rata, Clintonova administracija se uz pomo NATO-a umijeala
u rat u BiH tako to je bombarovala srpske ciljeve. On je pokrenuo pregovore u bazi Wright
Petterson u okolini Daytona u dravi Ohio pod rukovodstvom pomonika dravnog sekretara
Richarda Holbrooke-a koji je u toku pregovora ima i titulu specijalnog izaslanika SAD za Balkan
u Clintonovoj administraciji. Pregovori su trajali 3 sedmice. Takodjer, bio je i bivi ameriki ambassador
u UN kojeg je predsjednik Obama imenovao za svog specijalnog predstavnika u Afganistanu i
Pakistanu. U razgovorima su uestvovali politiki lideri:

1. Srbija Slobodan Miloevi

2. Hrvatska Franjo Tudjman
3. Bosna i Hercegovina:

Predstavnici BH Srba Nikola Koljevi, Zdravko Tolimir i Momilo Krajinik

Predstavnici BH Hrvata Franjo Tudjman, Gojko uak i Mate Grani
Predstavnici BH Muslimana - Alija Izetbegovi, Haris Siladi i Muhamed
airbey (airbegovi)

4. SAD Bill Clinton, Richard Holbrooke i pregovarai (Chris Hill i Wes Clark)
5. EU Carl Bildt

Savjetnik BH delegacije u Daytonu je bio Richard Perle koji je ujedno bio i republikanac.
Daytonski mirovni Sporazum je parafiran 21. novembra 1995. a potpisan (ratificran) 14.
decembra 1995. u Parizu. William Perry je za vrijeme pregovora u Daytonu bio - dravni sekretar
za odbranu.

Kosovo je bilo jo jedno teko politiko pitanje s kojim se Clinton bio suoio. Tjekom intervencije na
Kosovu, Madeleine Albright je bila Dravni sekretar SAD-a. Pregovarai su Miloeviu postavili
ultimatum: Povlaenje sa Kosova ili bombardovanje od strane NATO-a. Kada su pregovori propali,
NATO je bombardovao Srbiju to je kasnije rezultiralo povlaenjem Srbijanskih snaga sa Kosova.

16
Samit u Camp David-u (2000.)

Samit u Camp David-u je bio jedan u nizu neuspjelih pokuaja da se postigne bilo kakav odredjen i
konkretan dogovor koji se ticao dugogodinjeg konflikta izmedju Izraela i Palestine. Predsjednik
SAD-a Bill Clinton je najavio svoju posjetu 5. jula 2000. godine. Samit se odrao u Camp David-u
11. jula 2000. godine i trajao je 14 dana, sve do 25. jula. Uesnici Camp Davida su bili:

SAD (Clinton)
Izrael (premijer Barak)
Palestina (Yasser Arafat)

George H.W. Bush-ov spoljnopolitiki tim

George W.H. Bush je preuzeo mjesto predsjednika poslije mnogo vremena koje je proveo bavei se
spoljnom politikom. Njegov prijatelj James A. Baker III je obavljao funkciju dravnog sekretara do
jula 1993. Lorens A. Eagleberger je bio dravni sekretar tokom posljednjih 7 mjeseci Bush-ove
administracije. Brent Scowcroft je bio je bio savjetnik za nacionalnu bezbjednost jo u vrijeme
predsjednika Forda, pa se i u vrieme Bush-ove administracije latio iste pozicije. Dick Cheney je
obavljao poziciju sekretara za odbranu. Kako bi zaokruio svoj spoljnopolitiki tim, Bush je unaprijedio
generala Colina Powella na funkciju naelnika Zdruenog generaltaba. Koji je bio prvi
afroamerikanac na toj poziciji. Takodjer, bitno je spomenuta jo dva bitna lana Bush-ovog Savjeta za
nacionalnu bezbjednost: Philip D. Zelikow-a i Condoleezza Rice.

Clinton-ovo spoljnopolitiki tim: Opasnosti i anse globalizacije

U prvoj Clintonovoj administraciji Madeleine Albright je bila veleposlanica SAD-a pri UN-u, Warren
Christopher dravni sekretar. Tokom 8 godina trajanja Clinton-ove administracije, funkciju dravnog
sekretara obavljalo je dvoje ljudi: Warren Christopher (1993. 1997.) i Madeleine Albright (1997.
2001.). Clinton je imao dva savjetnika za nacionalnu bezbjednost: Anthony Lake (1993. 1997.) i
Sandy R. Berger (1997. 2001.). Ono to je bitno naglasiti za Clinton-ovu administraciju jeste da je
njegova administracija uspjela da ubjedi Kongres 1993. da ratifikuje Sjevernoameriki sporazum
o slobodnoj trgovini (NAFTA). Clinton je nastavio sa irenjem globalizacije uprkos sumnjama koje
su izraavali mnogi lanovi njegove stranke. Sindikati i njihove pristalice u Kongresu su vjerovali da su
SAD pomogle preobraaj 50 godina starog Opeg sporazuma o tarifama i trgovini (GATT) u
Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO). Clinton-ova administracija je 1997. potpisala Kjoto
protokol u kojem se 150 drava saglasilo da smanji isputanje gasova na bazi ugljenika za 5.2%.

Definicije: Dodatne informacije

Teorija dugih ciklusa Ona se bavi usponom i padom vodeih svjetskih sila kao centralnim
politikim procesom savremenog svjetskog sistema.

Demokratski mir - Liberalna teorija po kojoj trajni mir zavisi od produbljivanja liberalnih
demokratskih institucija unutar drava i njihovog irenja u svijetu, s obzirom na gvozdeni zakon po
kome demokratije ne vode meusobne ratove.

Teorija hegemonistike stabilnosti Skup teorija koje tvrde je uspostavljanje hegemonije za

globalnu dominaciju od strane jedne jedine velike sile neophodan uslov za globalni red u privrednim
transakcijama i medjunarodnoj vojnoj bezbjednosti.

17
Hegemon Pojedinana izuzetno mona drava koja vri nadmoan uticaj na globalni sistem.

Strukturalizam Teorija po koj se ponaanje drava formira prvenstveno pod uticajem promjena
svojstava globalnog sistema umjesto djelovanjem pojedinanih efova drava ili promjenama
unutranjih karakteristika drava.

Ravnotea sile Teorija po koj e se mir i stabilnost najvjerovatnije odrati kada je vojna sila
rasporedjena tako da nijedna sila niti blok ne mogu dominirati drugima.

Bipolarizam Medjunarodni sistem sa dva dominantna centra moi.

Multipolarnost Raspodjela svjetske moi izmedju tri ili vie centara velikih sila, pri emu su sve
ostale drave svrstane na stranu jednog od suparnika.

Unipolarnost Stanje u kome medjunarodni sistem ima jednog dominantnog hegemona sposobnog
da dominira svim drugim zemljama.

Realizam kola misli koja tvrdi da poto je suparnitvo medju dravama prirodno, drave trebaju da
se pripremaju za rat kako bi ga izbjegli.

Konstruktivizam Nauni pristup istraivanju u kome se naglaava znaaj inilaca i zajednikog

znaaenja koje oni pridaju prilikom definiranja sopstvenih identiteta, interesa i institucija poimanja
koje utiu na njihovo medjunarodno ponaanje.

Liberalna teorija kola misli koja zastupa tezu da je napredak u oblasti mira mogu putem
institucionalnih reformi koje medjunarodnu anarhiju dre pod kontrolom.

Briand-Kellogg-Pakt Multilateralni sporazum potpisan 1928. Kojim je rat kao nain za rjeavanje
medjudravnih sukoba proglaen nezakonit.

Iredentizam Nastojanje etnonacionalne grupe da silom povrati kontrolu nad teritorijom tako da
postojee dravne granice vie ne dijele grupu.
Faizam Krajnje desniarska ideologija koja se zalae za ekstremni nacionalizam i uspostavljanje
autoritarnog drutva zasnovanog na jednopartijskom sistemu sa diktatorskim vodjstvom.

Machtpolitik Njemaka realna filozofija upravljanja dravom koja ekspanziju dravne moi i
teoritorije upotrebom oruane sile smatra za legitiman cilj.

Izolacionizam Politika povlaenja iz aktivnog uea sa ostalim uesnicima u svjetskim poslovima i

umjesto toga orijentacija dravnih napora na bavljenju unutranjim poslovima.

Unilateralizam Pristup koji se oslanja na nezavisne strategije samopomoi u oblasti spoljne politike.

Biheviorizam Pokret u metodolokim istraivanjima koji u prouavanje svjetske politike ukljuuje

rigoroznu naunu analizu, kako bi se zakljuci o obrascima ponaanja temeljili na mjerenju, podacima i
dokazima, a ne na pekulacijama i subjektivnim uvjerenjima i procjenama.

18
Konstruktivizam Nauni pristup istraivanju u kome se naglaava znaaj inilaca (ljudi i grupa) i
zajednikog znaenja koje oni pridaju prilikom definiranja sopstvenih identiteta, interesa i institucija
poimanja koje utie na njihovo medjunarodno ponaanje.

Realizam Teorija po kojoj se drave nadmeu jedne s drugima ne bi li osvojile vlast pomou rata i
imperijalizma, zato to ihnagoni ljudska priroda koju pokree potreba za agresijom.

Pacifizam Liberalna idealistika kola etikog miljenja koja ne priznaje niti jedan razlog koji bi
mogao da opravda ubijanje drugog ljudskog bia, ak ni onda kada za to postoji dozvola efa drave.

Neorealizam Tzv. strukturalna verzija realizma kojom se ponaanje drava objanjava kao funkcija
promjena u strukturi globalnog sistema.

Protekcionizam Prepreke u spoljnoj trgovini, kao npr. carinske stope i kvote, kojima se titi domaa
industrija od konkurencije kod kupovine proizvoda koje proizvodi domaa industrija.

Konferencija na Jalti: Sastanak na najviem nivou Winston Churchill-a, Franklin D. Roosevelt-a

i Joseph Stalin-a 1945. da bi se rijeila postratna teritorijalna pitanja i postupak glasanja u UN-u u
cilju kolektivnog upravljanja svjetskim poretkom.

Detant (fr. Detente) Uope strategija nastojanja da se smanji zategnutost izmedju neprijatelja
kako bi se smanjila mogunost rata.

SALT Razgovori o ogranienju stratekog naoruanja koji se sastojao iz dva niza sporazuma
postignutih sedamdesetih godina izmedju SAD-a i SSSR-a koji uspostavljaju granice na strateke
sisteme za lansiranje nuklearnih projektila.

Trumanova doktrina: Izjava predsjednika Harry-a Truman-a da e spoljna politika SAD-a pribjei
intervenciji da bi pomogla narode koji su stali na stranu SAD-a u borbi protiv spoljnog potinjavanja.

Carterova doktrina: Izjava predsjednika Jimmy Cartera o spremnosti SAD-a da upotrijebi vojnu silu
da bi zatitila svoje interese u Perzijskom zaljevu.

Reaganova doktrina: Obaveza SAD-a da pomae antikomunistike pobunjenike koji nastoje zbaciti
reime podravane od Strane Sovjetskog Saveza.

Bushova doktrina: Kljuna strategija da se sauva unipolarni svijet pod hegemonijom SAD-a tako to
e vojna sila SAD-a odravati na nivou koji moe ne ugroziti niti jedna velika sila.

Suverenitet Pravna doktrina po kojoj drave imaju vrhovnu vlast da upravljaju svojim unutranjim
poslovima i da uspostavljaju i odravaju spoljnopolitike odnose sa drugim dravama i medjuvladinim
organizacijama.

Komunistika teorija Imperijalizma: Marksistiko-lenjinistiko ekonomsko tumaenje

imperijalistikih ratova osvajanja po kome su oni prouzrokovani potrebom kapitalizma za nalaenjem
stranih trita ne bi li mogao da generira kapital.

Laissez-faire ekonomija: Slobodna trita na kojima se roba razmjenjuje uz minimalno upravljanje

drave.

19