Professional Documents
Culture Documents
Prof DR Adila Kreso
Prof DR Adila Kreso
Adila Paali-Kreso
Filozofski fakultet u Sarajevu
Odsjek za pedagogiju
Uvod
Obrazovanje je, po svojoj sutini, oduvijek nosilo klicu prosvjeivanja, irenja vidika,
jaanja znanja, pozitivnih uvjerenja i stavova. Ono je pomagalo ili je nastojalo da
pomogne pojedincu da se izvue iz neznanja i neobrazovanosti, da stekne lini identitet
i samoodreenje, da se personalizira, da produktivno sudjeluje u drutvu, kulturi i
nauci, da stekne mnogostranost, kako se njime ne bi moglo lako manipulirati. Znanje
koje ovjek stie obrazovanjem, ini mu obrazinu, lik, linost, samosvojnu osobnost,
koja je u stanju da razmilja vlastitom glavom, da zakljuuje, analizira, predvia, da
rjeava svoje, ali i druge probleme (Gudjons, 1994.; Giesecke, 1993.; Slatina, 1998.;
Mougniotte, 1995. i dr.). Obrazovanje bi, zapravo, trebalo da ojaa pojedinca kao
nekom vrstom "imunizacije" ili "vakcinacije" u odbrani od indoktrinacije, manipulacije
ili bilo koje druge vrste zloupotrebe ovjeka u nastojanju da se postignu politiki,
ideoloki, vjerski, ili neki drugi ciljevi. Naalost, u svjetu ima mnogo primjera
zloupotrebe obrazovanja i znanja u svrhe koje ne pomau humaniziranju ovjekovog
ivota, niti demokratiziranju drutava. Veina totalitarnih reima vjeto manipulira
injenicama, "istinama" i "znanjem" i svjesno usmjerava pojedinca i grupe da misle i
djeluju onako kako to odgovara tom odreenom sistemu i reimu.
U BiH se odavno ne moe govoriti kao o zemlji totalitarnog reima. Ona je zvanino
demokratska drava koja razvija parlamentarnu demokraciju. Pa, ipak, ima mnogo
informacija o pojavi indoktrinacije, stvaranja kolektivnog nekritikog miljenja,
propagiranja nacionalistikih stavova i sl., u gotovo svakoj sredini. Sve to govori u
prilog tvrdnji, koja se ovdje ne iznosi prvi puta, da je totalitarizam, sada, sa dravnog
sputen samo na jedan nii nivo, npr. regionalni, kantonalni, opinski, ili nacionalni,
vjerski...
Obrazovanje je, kao izuzetno osjetljiv i ranjiv podsistem, posebno stradalo u BiH, i to
ne samo od fizikih razaranja, nego jo vie od ideoloko-politikih i nacionalistikih
presija i svojatanja. Svemu tome posebno je pogodovao rat. U posljeratnom periodu,
pa sve do danas, zabiljeeno je, takoer, motvo primjera manipuliranja obrazovanjem
u ideoloke i nacional-politike svrhe, posebno u nekim regionima i krajevima BiH.
Slian trend razaranja obrazovnog sistema, zapoet u ratu, nastavljen je, dakle, i po
zavretku rata. Ciljevi koji nisu ostvareni tada, pokuavaju se ostvariti (i ostvaruju se)
u miru, upravo kroz svojatanja i nacionalnu diferencijaciju obrazovanja, kako bi svako
u "svom" kolskom sistemu (itaj ataru) ostvarivao svoja nacionalna i kulturoloka
prava, a uz njih vercovao politike i ideologijske ciljeve. (vidjeti vie u Human
Development Report - B&H, 1998, str.63). Iz brojnih primjera dade se zakljuiti da su
totalitarizam i indoktrinacija, uprkos drugaijem opredjeljenju, i dalje na sceni
bosanskohercegovakog obrazovanja. To potvruju mnoge aktivnosti lokalnih
monika u obrazovanju (Stolac), izjave mnogih roditelja koji se zalau nepromiljeno
za odreene odluke, iako im one u sutini ne idu u prilog, to potvruju izreeni stavovi
mnogih uenika u kojima se prepoznaju oblici kolektivnog, a za dravu najee
2
neprihvatljivog naina miljenja ( Ja u koli uim hrvatski jezik, jer je to pravi jezik, a
ovaj ovdje koji se govori u Bosni, to nije nita - izjava jednog uenika iz Varea).
Ovakvim pojavama posebno su ila naruku i odreena ustavna rjeenja (ili njihov
izostanak) koja su decentralizacijom obrazovnog sistema, pored nekih pozitivnih
trendova, otvorila istovremeno i mogunost za svojevrsna svojatanja obrazovanja
pomou nacional-ideologiziranja, indoktriniranja i politiziranja. Ima primjera gdje su
takva nastojanja otila tako daleko da obrazovni sadraji, koji se realiziraju u pojedinim
kolama, uope ne pripadaju obrazovnom sistemu BiH, nego su direktno "uvezeni" (od
programa do udbenika) iz susjednih drava (npr. ator kola u Usori).
Van svake sumnje, obrazovni sistem BiH se (ako se jo uvijek moe govoriti o jednom
sistemu) nalazi, ve vie godina, pred izuzetno velikim izazovima i dilemama. Reklo bi
se da vrijeme, umjesto da doprinosi prevazilaenju nekih slabosti i umjesto da
popravlja krajnje nepovoljnu obrazovnu situaciju u BiH, zapravo radi protiv toga.
Jednom razbijena vaza ili aa teko mogu biti, lako i jednostavno, zalijepljene, a da ne
proputaju vodu. ta vie, dok se eka na njihovo sastavljanje, mnogi se komadii
lome jo dalje, nestaju i ine nemoguim uspjean ishod ponovnog spajanja. U
meuvremenu stalno je prisutna dilema: treba li u BiH graditi jedan jedinstven, svakako
ne unitaristiki sistem obrazovanja, ili treba nastaviti njegovo razjedinjavanje i
diferenciranje na tri zasebna i meusobno suprotstavljena sistema obrazovanja?
Kako e ove dileme biti razrjeene, i koji e biti njihov konaan ishod, u velkoj mjeri
zavisi ne samo ustrojstvo sistema obrazovanja u BiH, nego i budunost BiH u cjelini.
Mnoge od ovih dilema ne bi danas uope bile prisutne da se Ustav BiH bavio ovim
pitanjima. Iz njegovih odredbi, naalost, teko se moe ak i naslutiti kako bi ova
pitanja trebala biti rijeena.
U ovoj raspravi nastojaemo da analiziramo neke od aktuelnih problema obrazovnog
sistema BiH, koje su u vezi sa ustavnim rjeenjima, bilo da nastaju zbog ustavnih
nepreciznosti, bilo zbog nepotivanja pojedinih ustavnih odredbi, bilo zbog
zloupotrebe odreenih ustavnih rjeenja. Dakle, osnovni cilj koji ovdje postavljamo,
jeste propitivanje i utvrivanje u kojoj mjeri se radi o moguoj nedostatnosti ili
nedoreenosti samih ustavnih odredbi, a u kojoj mjeri se, zapravo, radi o ogluivanju o
3
U svim ustavima su regulirana ljudska prava i osnovne slobode. Tako u Ustavu Bosne i
Hercegovine (prijevod na Bosanski jezik) u lanu II, stav 3. dat je "katalog prava"
meu kojima je navedeno kao pretposljednje (od 13 navedenih prava) i "pravo na
obrazovanje" (USTAVI(1999) str.19). Ne komentariui ovu poziciju obrazovanja
meu navedenim ljudskim pravima u Ustavu BiH, konstatujemo da su i u drugim
ustavima (entitetskim i kantonalnim) na slian nain regulirana pitanja ljudskih prava i
osnovnih sloboda, uvaavajui i instrumente za zatitu ljudskih prava iz Aneksa Ustava
Federacije BiH.
Treba napomenuti da svi ustavi pominju pravo na obrazovanje samo kao jedno od
osnovnih ljudskih prava, osim Ustava RS, u kom je u pomenutom l. 49. naglaeno,
4
Pored toga to se svi ustavi eropskih zemalja u pravilu oslanjaju na Opu deklaraciju o
pravima ovjeka, na Konvenciju o pravima djeteta i druge sline sporazume od
meunarodnog univerzalnog znaaja, ipak veina ustava se ne zadovoljava samo
njihovim pominjanjem, tj. njihovim podrazumijevanjem (kako je to u sluaju BiH). U
Ustavu Francuske se u l. 13. Navodi: "Nacija garantuje svakom djetetu i svakoj
odrasloj osobi jednak pristup obrazovanju, profesionalnom formiranju i kulturi.
Obaveza drave je rganiziranje javnog obrazovanja koje je besplatno i laiko".
Ustav Finske takoer nastoji da precizira pitanje obrazovanja u l. 16, taka (1):
"Svako ima pravo na besplatno osnovno obrazovanje. Ostvarivanje obaveznog prava
na obrazovanje regulira se posebnim Aktom. Taka (2) Aktom se garantuju svakome
jednake anse za primanje obrazovnih usluga u skladu sa vlastitim sposobnostima i
posebnim potrebama, kao i anse da se razvija bez obzira na nepovoljnu materijalnu
situaciju." U sluaju Finske drava treba da titi djecu iz siromanih porodica i da im
omogui, neovisno o njihovim materijalnim prilikama da ravnopravno uestvuju u
obrazovanju. Sline odredbe koje reguliraju obrazovanje ne samo kao pravo, nego
odreuju njegovu obaveznost, besplatnost, slobodu od bilo kakve indoktrinacije,
diskriminacije i sl. mogu se nai u ustavima Francuske, Finske, Belgije, vicarske,
Slovenije i dr. (vidjeti vie: http://confinder.richmond.edu).
Nikada, u tom smislu, kod nas nije provedeno bilo kakvo istraivanje, niti je utvreno
koji je model upravljanja obrazovanjem primjereniji naim uvjetima. Iz jednog
naglaenog centralistikog tipa upravljanja obrazovnim sistemom dolo je do njegovog
razlamanja (ili bolje reeno svojatanja) jo u toku rata, zavisno od toga koji terotorij
BiH je bio pod kontrolom koje vojske. Dejtonski Ustav je, u nastojanju da to prije
donese mir, uglavnom uvaio ratom ostvarene teritorijalne podjele i smatrao da je
decentralizacija sistema, tj. podjela vlasti i upravljanja na kantone, optimalno rjeenje.
Danas je jasno da je bosanskohercegovako obrazovanje, a vjerovatno i drugi
podsistemi naega drutva, prebrzo gurnuto u liberalizam, u odnosu na dravu i u
odnosu na jedan entitet (Fed.BiH), dok je drugi entitet (RS) zadrao centralistiko
upravljanje, kako je to, uostalom, praksa i na nivou svih deset kantona. Distrikt Brko
e kasnije, uz pomo meunarodne zajednice, zapoeti razvoj centralistikog
multikulturalnog modela koji je takoe snano decentraliziran u odnosu na dravu
BiH.
U Ustavu BiH je, dakle, pokazana krajnja nebriga za jasnije i preciznije ureenje
pitanja obrazovanja kao jednog od osnovnih ljudskih prava. ak u samom nabrajanju
ljudskih prava ono zauzima pretposljednje mjesto. Prethode mu pored prava na ivot i
fiziki integritet izraenih u prvih 5-6 taaka "pravo na slobodu misli, savjesti i vjere,
pravo na slobodu izraavanja, pravo na slobodu mirnog okupljanja, slobodu
udruivanja s drugima, pravo na enidbuitd. Zaista se teko moe nai dovoljno jako
opravdanje za ovakav odnos tvoraca Ustava prema obrazovanju, kad se zna da
ostvarivanje mnogih prethodno navedenih prava itekako zavisi od obrazovanja.
ak ni osmi poetak kolske godine, otkako je uspostavljen mir, nije protekao bez
obilja problema i neusaglaenosti. Problemi iskrsavaju prvenstveno u manjim mjestima i
opinama u kojima prosvjetne vlasti pokazuju, zbog nedoreenosti ustavnih odredbi,
netrpeljivost prema pravima i potrebama manjinskog stanovnitva, koja se znaajno
uveava povratkom izbjeglica na svoja ognjita. Ovaj problem je u veim gradovima
8
manje izraen. Na poetku svake kolske godine pravu buru izazivaju rasprave o
podijeljenim ili nepodijeljenim kolama, o podijeljenim ili nepodijeljenim razredima, o
podijeljenim ili zajednikim kurukulumima, o kvaliteti i prihvatljivosti udbenika sa
stanovita svakog konstitutivnog naroda, tj. o reenicama i formulacijama u
udbenicima koje mogu biti uvredljive za ostale nacije, donedavno sukobljene u ratu. U
pravilu se pokazuje pomanjkanje politike, pa naalost i pedagoke, volje da se kroz
istinsku demokratizaciju odgojno-obrazovnog sistema stvore pretpostavke za
potovanje i uvaavanje kulturnih i jezikih specifinosti svakog djeteta. (Jedna od
prvih rasprava voena je u organizaciji Ureda Ombudsmena, vidjeti: Meunarodni
okrugli sto, 1997.) Javnosti je ve poznato da je uprava pojedinih kola u opinama
sa hrvatskim veinskim stanovnitvom zakljuavala vrata kole pred bonjakom
djecom i nastavnicima, ili da Bonjaci u nekim opinama gdje oni ine veinu nisu
pokazali spremnost da u kurikulumima uvae, na zadovoljavajui nain, specifinosti
hrvatske nacije i njihove kulture. Ima takoer primjera da su hrvatski nastavnici i
uenici odbijali da pohaaju kolu sa bonjakom veinom, te da su radije organizirali
kolu pod atorima, primjenjujui u javnoj koli kurikulume iz susjedne Hrvatske
drave. Slinih sluajeva odsustva svake kooperativnosti i pristajanja na segregaciju
bilo je mnogo, i to gotovo u svim dijelovima BiH.
Teko je zamisliti da bi se u nekoj drugoj demokratskoj dravi uenici mogli nai pred
zakljuanim vratima svoje kole samo zato to pripadaju drugoj nacionalnosti ili
religiji; i to kole koju su zakonski obavezni da pohaaju. To bi odmah bilo proglaeno
protuustavnim aktom. Kod nas su, meutim, takve i sline sluajeve izraene
nedobrodolice, ne jednom nego bezbroj puta (kao u epu, Stocu, Vareu, Usori i
dr.), zabiljeili bosanskohercegovaki mediji u posljednjih 7-8 godina nakon
potpisivanja Opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH. Naalost, ti sluajevi uzdrmaju
javnost nekoliko dana, a potom opet, inertnou nae legislative i onih koji upravljaju
obrazovanjem, padnu u zaborav. Normalno bi bilo oekivati da neka kola, ukoliko
odbije da primi uenika, jer je prethodno uspostavlila neke svoje kriterijume i
parametre, a oni su potuustavni, bude sankcionirana na odgovarajui nain. Svaka
kola koja je odbila ili onemoguila djetetu da pohaa najbliu osnovnu, obaveznu
kolu, nainila je nekoliko krenja ustavnih odredbi (koji su regulirani npr.u lan II 1.
Ljudska prava; 2. Meunarodni standardi; 3. Pobrojavanje prava; 4 Nediskriminacija;
5. Izbjeglice i raseljena lica; 7. Meunarodni sporazumi; zatim Aneks I, itd., a nije
poznato da je djelatnost ijedne takve kole bila proglaena protustavnom i na
odgovarajui nain sankcionirana.
12. Hercegbosanski Hrvatski i bonjaki jezik; pismo latinica lanak 10, s. 654
Ovakva raznolikost ustavnih rjeenja u pogledu slubenih jezika mora da kreira bezbroj
problema u samoj praksi. Prema ovim odredbama na podruju Federacije niko ne bi
mogao slubeno da se koristi srpskim jezikom, niti irilicom, kao to je neslubeno
koritenje latinice i bosanskog i hrvatskog jezika na poruju RS. Kad se ovo ima u
vidu, onda ne treba da nas zbunjuje zato u kolama ima toliko primjera segregiranja i
obespravljivanja povratnike i manjinske djece zbog jezika i pomou jezika. U
meuvremenu se jo uvijek veoma dobro razumijemo, jer govorimo, prema tvrdnjama
eksperata lingvistike, jedan jezik.
Na ovom mjestu ini nam se interesantnim zavirivanje u prvi Ustav Republike BiH od
24.II 1993.godine. U lanu 4. tog ustava se kae: "U Republici BiH u slubenoj
upotrebi je srpskohrvatski odnosno hrvatskosrpski jezik ijekavskog izgovora. Oba
pisma - latinica i irilica su ravnopravna." (Zbirka ustava, 1997. Str 177). Iako je
komentar nepotreban, recimo ipak, da se radi o lingvistiki opravdanijoj odredbi, a
istovremeno i mnogo primjerenojoj samoj praksi i svakodnevnom ivotu.
Ustav Finske je npr. zbog samo 6% stanovnika vedske nacionalnosti u lanu 17.
regulirala problematiku zvaninog jezika na sljedei nain: "(1) Nacionalni jezici u
Finskoj su finski i vedski. (2) Svako ima pravo da koristi svoj jezik, finski ili vedski,
pred zakonom ili drugim autoritetom i da primi zvanini dokumenat na svom jeziku,
zagarantovano je posebnim aktom." Poznato je da u ovoj zemlji djeca, nakon to su
krenula u kolu na svom materinjem jeziku, od drugog razreda osnovne kole poinju
uiti drugi zvanini jezik zemlje. U cijeloj zemlji svi natpisi su dvojezini, iako svi
stanovnici te zemlje govore gotovo podjednako dobro oba jezika. Ovome treba dodati
jo jedan podatak, koji se ne tie toliko ustavne problematike, koliko spremnosti da se
napusti nacionalna i jezika zatvorenost, da je u ovoj zemlji trei natpis je u pravilu na
engleskom jeziku i da i tim jezikom vladaju, makar u osnovama, svi stanovnici ove
zemlje.
manje od 1%). Na slian nain i Ustav Belgije rjeava jeziku politiku i upotrebu
zvaninih jezika.(vidjeti vie: http://confinder.richmond.edu).
Ustav BiH kao ni drugi ustavi BiH, osim nabrajanja meu temeljnim ljudskim pravima i
slobodama slobode vjere, ne reguliraju uope pitanje odnosa religije i drave, niti se
bave pitanjem odnosa religije i obrazovanja.
Ustavi BiH se odnose veoma razliito prema religiji, tako da se u jednom ustavu ona
gotovo potpuno vezuje za dravu - entitet, dok se u drugim ustavima i ne pominje. U
krajnjem sluaju sve to moe voditi velikoj raznolikosti pojedinih dijelova BiH, tako da
e jedan dio postajati sve manje sekularan u odnosu na druge. To mi mogla biti jo
jedan od raskola u biu drave BiH.
U sluaju BiH, Ustav se ne bavi pitanjem religije, niti se bavi pitanjem vjeronauke ili
odnosa kole prema vjerskom obrazovanju. Stoga je svaka sredina i ovo pitanje rijeila
onako kako joj to najvie odgovara, ili jo bolje reeno onako kako to odgovara
politikim monicima u odreenoj sredini. Kako stvari danas stoje, nastava vjeronauke
moe biti posebno izvorite diskriminiranja i segregiranja meu mladima u
obrazovanju. Rijetke su kole koje, ako su ve uvele predmet vjeronauke kao
obavezan izborni predmet, organiziraju ovu nastavu za sve uenike. One to ine, u
pravilu, samo za veinsku populaciju. Ostali ili moraju, pod svojevrsnim pritiskom,
prihvatiti religijska uvjerenja drugih, ili pristati da budu izopeni. Kako god, ovdje se
radi bilo o oduzimanju ili spjeavanju uivanja ustavnog prava i slobode na vlastito
vjersko opredjeljenje ili o svojevrsnoj presiji i indoktrinaciji. S druge strane, kolska
praksa i nastavnici koji predaju u nastavi biologije, fizike i nekih drugih predmeta
signaliziraju da se kod uenika, danas, javlja, najblae reeno, zbunjenost da li je
ovjek produkt boje kreacije, kako to tvrdi religija, ili je produkt evolucije, kako to
nalae Darvinovo uenje, ili, da li je kia od Boga dana, ili se javlja prema zakonima
fizike i sl.
U Sloveniji su, u posljednjih nekoliko godina, voene vrlo otre polemike o nastavi
vjeronauke u koli. Zanimljivu raspravu o tome napisao je Kodelja Zdenko: Laika
kola, pro et contra; iz koje bi mnogi stavovi dobrodoli i u naim promiljanjima o
nastavi religije u koli. Iako je Slovenija dominantno katolika zemlja, zasada e
vjeronauka saekati da dobije svoje legalno mjesto u kolskoj nastavi.
Iako je Ustav BiH u lanu II, taka 4. regulirao pitanje nediskriminacije: "Sva lica u
Bosni i Hercegovini e biti slobodna od diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to je
spol, boja, rasa, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno i drutveno
porijeklo" ima mnogo krenja upravo u sredinama u kojima veinsko stanovnitvo,
u etniki oienim podrujima sprjeava povratak izbjeglica.
Ustav BiH, kao ni ostali ustavi u BiH, nisu precizirali odredbe na osnovu kojih bi se
graani mogli tititi protiv ovakvih i slinih vidova diskriminacije. Iz istih razloga ni
zakoni u obrazovanju nemaju odgovarajua uporita u ustavu, te ova pitanja reguliraju
kako kojoj sredini i njenoj veinskoj strukturi odgovara.
Kad se radi o obrazovanju i ustavu, teko da se, nakon ove analize, moe konstatirati
da su ustavna rjeenja dobra i da su potovana, ili da su ustavna rjeenja dobra, ali da
nisu potovana. Nijedna od konstatacija ne stoji i ne bi mogla biti gotovo niim
argumentovana, jer je Ustav BiH ili tanije Aneks 4. Opeg okvirnog sporazuma za mir
u BiH, gotovo zanemario ili potisnuo sasvim u stranu pitanje obrazovanja i
funkcioniranja obrazovnih institucija u naoj zemlji.
Svi graani BiH imaju pravo na obrazovanje pod jednakim uslovima. Javno
obrazovanje u BiH je obavezno i besplatno odreeni broj godina koje propisuje
zakon.
Na teritoriji BiH javno obrazovanje je sekularno, multikulturalno i multijezino,
sa ravnopravnim pismima: latininim i irilinim.
Javne osnovne i obavezne kole moraju biti inkluzivne i spremne da podjednako
uspjeno izau u susret potrebama svakog djeteta, osloboene svakog oblika
diskriminacije.
Na teritoriji BiH mogu djelovati i privatne kole koje rade prema posebnim
kurikulumima.
Posljedice po razvoj djece u okviru oba koncepta esto su bile drastine. Asimilacijski
pristup "prisiljavao" je djecu da se to bre utope u veinsku kulturu, a ako nisu
uspijevali u tome, ostavljani su po strani i na slijepim kolosijecima obrazovnog sistema.
Drugi je, pak, koncept onemoguavao mladima, na svaki nain, da izau izvan svoje
etnokulture - a samim tim i da zauzmu ravnopravno neku od pozicija u iroj zajednici
zemlje domaina.
Obrazovni i kolski sistem u BiH se danas upravo giba izmeu jednog i drugog
ekstremistikog koncepta koje je Evropa ve poodavno iivjela. U svakoj sredini kod
nas veinska nacija dosljedno zagovara asimilacijski koncept za manjine u tom
podruju, dok se, opet, svaka nacija u poziciji manjine dosljedno bori za koncept koji
e joj dati potpunu obrazovnu i kolsku autonomiju - kulturalnu separatnosti.
Budui da je u viestoljetnoj tradiciji BiH, u njenom biu, prisutna multietninost,
multikulturalnost, zajednitvo i suivot, to se ovakvi ekstremni obrazovni koncepti
javljaju u ovoj zemlji kao strano tkivo koje se na silu presauje i proizvodi mnoge
drame. Dalje podravanje ovakve situacija uinit e da bosanskohercegovako drutvo,
kao odgojni "produkt", dobije pojedince kulturno i etniki kapsulizirane i
nesposobne da u potpunosti spoznaju i vide ne samo tuu kulturu, nego i svoju
vlastitu. Oni imaju ansu da odrastu kao kulturni i etniki slijepci. Danas se u
tijelima pri Savjetu Evrope, UNESCO-a i drugih meunarodnih organizacija mnogi
teoretiari i kreatori obrazovne politike ujedinjuju oko ideje da cijela Evropa radi
prema kurikulumu u kome e 40-50% sadraja biti identini za sve graane Evrope.
Preostalih 50-60% bilo bi podjeljeno na nacionalne sadraje do 30%, i na individualne
od20-30% (Delors,1998).
Izbjegavati odgojni rad u javnoj koli sa djecom druge nacionalnost, ravno je odbijanju
ljekara da prui pomo pacjentu koji krvari. Tim prije to u BiH ne postoji problem
jezika kao to je to sluaj sa Arapima u Francuskoj, Turcima u Njemakoj,
Meksikancima u SAD. Problem nerazumjevanja jezika meu nacijama u BiH, zapravo,
ne postoji. Iako se on potencira i nastoji izvesti na nivo multilingvizma, teko da se
moe prihvatiti bilo koji argument iznesen u zagovaranju posebnih kola ili posebnih
razreda. U BiH umjesto podizanja kvaliteta obrazovanja na vii novo, ime se to
najee pravda, obezbjeuje se na brz i prodoran nain dalje produbljavanje razlika i
udaljavanje naroda koji su stoljeima ivjeli zajedno. Pri tome, nita se zasada, ne moe
zaustaviti kao neustavno, budui da Ustav to jednostavno ne pominje ili ne regulira.
Primjera radi, sada su upravo u toku rasprave oko izrade okvira zajednokog
kurikuluma. Zajedniki kurikulum je vaan ali, naalost, njime se nee rijeiti sve.
Pedagoka praksa odavno poznaje "dvije vrste" kurikuluma: jedan zvanini - formalni,
a drugi neformalni, prikriveni koji proizlazi iz klime u samoj koli, iz kolske kulture i
17
Obrazovni i kolski sistem u BiH mora izvui pouke iz greaka koje je inila Evropa
prije tri ili etri dekade i koja je, u cilju prevazilaenja takvih pogreaka i obrauna sa
njihovim kreatorima, snano razvila obrazovno pravo.
Multikulturalni odgoj, pri tome, moe sluiti kao osnovni pokreta, toak, za svaku
dalju odgojno-obrazovnu reformu. U tome i jeste njegov najvei znaaj. Moda je
najispravnije gledanje na multikulturalni odgoj kao na proces, kao na sveopi reformski
pokret, kao na ukupnu odgojnu filozofiju koja treba da rezultira novim tipom
obrazovanja, a koja e, opet, sa svoje strane dati mladima jednu novu komponentu i
dimenziju njihovoj linosti, nove vidike, nove poglede i stavove, a ne samo injenice,
znanja i vjetine.
Obilje dobrih rezultata u kolskoj praksi dao je relativno novi pedagoki koncept pod
nazivom: kulturalno osjetljiva pedagogija - culturally responsive pedagogy.
Kulturalno osjetljiva pedagogija pokazuje mnogo vei senzibilitet prema ueniku nego
tradicionalna i ne samo da uvaava uenikovo porijeklo, jezik, tradiciju i kulturu, nego
ak i specifine stilove uenja. Temeljna rekonstrukcija obrazovnog sistema u BiH
morala bi, pored niza demokratsko pluralnih zahtjeva, mnogo veu panju poklanjati
upravo ovoj kulturalnoj osjetljivosti koje e zadovoljavati odgojne potrebe svakog
pojedinca, a kao odgojni efekat, kod mladih razvijati potovanje, uvaavanje pa i ljubav
prema ostalim nacijama, nacionalnim obiljejima i njihovim kulturama. Zasada ee
dominira obrnuti trend koji najvie pogaa djecu manjinskih grupa u pojedinim
sredinama.
Trenutno se kod nas jako apostrofira problem jezika vezujui ga za sva druga pitanja
usvajanja kulture. Jezike razlike koje se mogu zapaziti na prostorima BiH nikada
dosada, a ni sada, nisu bile smetnja potpunom razumijevanju meu pripadnicima
pojedinih nacija i kultura. Ve odavno je zapaeno da se mora praviti razlika izmeu
bilingvizma i bikulturalizma. Unutar jedne kulture moe postojati vie jezika, isto kao
to se na jednom jeziku moe razvijati vie kultura. Kulturni identitet je mnogo
sloeniji od jezikog. Pojedinac moe da u toku svog ivota naui dva i vie jezika, a
da ne izgubi svoj kulturni identitet; isto kao to pojedinac moe perfektno da ovlada
materinjim jezikom, ali da mu to ne mora donijeti automatski i kulturni identitet kojem
bi prema porijeklu trebalo da pripada. Stoga nema opasnosti da sva djeca u koli
ue ravnopravno oba jezika, obe knjievnosti, vrijednosti oba kulturna naslijea,
kako bi bila spremnija za zajedniki ivot, saradnju, razumijevanje i potovanje
razlika. Naprotiv, u tome treba gledati samo bogatstvo i vrijednost.
Primjera radi, svaki kolovani vajcarac se bez problema sporazumijeva na sva tri
jezika ove nevelike zemlje i pri tom obavezno ui engleski; u jo manoj Andori djeca
idu u vrti na materinjem jeziku i ue odmah od etvrte godine obavezno francuski,
potom u kolovanju uz panski, francuski i baskijski (jer tamo uglavnom odlaze na
studije) naue i engleski. Starija i srednja generacija itelja BiH, koja je zahvaljujui
svome kolovanju ovladala i hrvatskim i srpskim jezikom i latininim i irilinim
pismom, jo moda nije ni svjesna kako e osakaene biti nove generacije, "slijepe"
19
pred knjigama napisanim na irilici ili za koje e kroz koju godinu biti nerazumljivi
mnogi izrazi modernog hrvatskog jezika.
Evo nekih praktinih rjeenja koja dobro funkcioniraju u kolskoj praksi SAD u nekim
bilingvalnim podrujima:
Bilo koje od ovih rjeenja mogue je primjenjivati i u naoj kolskoj praksi, ali je
prethodno potrebno utvrditi, za nae uslove, kojoj izmeu njih se moe dati vea
prednost, te zakonski urediti njenu primjenu u kolskom sistemu. Ovo se ini utoliko
vanijim jer i savremena Evropa u procesima ujedinjavanja nastoji takoer da u skoroj
budunosti svaki njen graanin usvoji vie jezika (barem dva strana). Mada postoje
strahovanja da mladi ljudi nee u takvim okolnostima uspijevati da ovladaju znanjima iz
drugih oblasti, pedagoka istraivanja pokazuju, naprotiv, vrlo ohrabrujue i pozitivne
efekte, kako po razvoj pojedinca, tako i po njegovo uee u iroj drutvenoj zajednici.
Zakljuak
20
Bibliografija:
1. Arnove, R.F, and Torres, C.A. (1999): COMPARATIVE EDUCATION, The Dialectic of
Global and Local, Rowman & Littlefield Publishers, Inc. Maryland
2. Banks, J.A. (1994): MULTIETHNIC EDUCATION, Allyn and Bacon, USA
3. Boudon, R.(1973): L' INEGALITES DES CHANCES, Paris
21