The Albatross

Often, to pass the time on board, the crew

will catch an albatross, one of those big birds
which nonchalantly chaperone a ship
across the biter fathoms of the sea.
Tied to the deck, this sovereign of space,
as if embarrassed by its clumsiness,
pitiably lets its great white wings
drag at its sides like a pair of unshipped oars.
How weak and awkward, even comical
this traveler but lately so adroit-
one deckhand sticks a pipestem in its beak,
another mock the cripple that once flew!
The Poet is like this monarch of the clouds
riding the storm above the marksman's range;
exiled on the ground, hooted and jeered,
he cannot walk because of his great wings.
(engleska verzija)

Dokoni mornari od zabave love

esto albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
laa to nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane.

Kraljevi azura, neveti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mau k'o veslima na obadve strane.

Maloas prekrasan, a sad smean, jadan,

krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pesnik je slian;

on se s burom drui, munjom poji oi,
ali na tlu sputan i zemlji nevian,
divovska mu krila smetaju da kroi.

Srebrna cesta
1

Ja ne znam tko si? uj me, dobri drue,

kad padne vee ponad tvoga krova,
kroz mrak se javi uk i hukne sova,
a oblaci ko jata ptica krue
nad tornjevima sela i gradova -

izai u no... idi... Divlje rue

opijat e te putem. Trn e cvasti,
otvorit oi lopoi na vodi.

Izai... idi... Srebrn plat e pasti

dalekom cestom, kud te srce vodi.

Ti znade i sam da svjetove nosi

u samom sebi, i da na dnu due
sja jato zvijezda, ponori se rue
i - ako hoe - oluji prkosi
 olujom, koja u tvom bilu huji.

Izai u no. Pjevat e slavuji

u crnom grmlju. uborit e vrutak.
Nad glavom e ti bijela zvijezda sjati.

I ako hoe, ti e za trenutak

vidjeti boga to te cestom prati.

Ne vjeruj noi, ovjeku, ni buri

to kida greben tvoje volje. Gazi
na putu zmiju, gutera na stazi,
i budi kao putnik to se uri
dalekom stepom zelenoj oazi.

Izai u no... idi... Divlje rue

opijat e te putem. Trn e cvasti,
otvorit oi lopoi na vodi.

Izai, drue... Srebrn plat e pasti

dalekom cestom kud te srce vodi.

Prolaznost
Smrtniku nisu dana mnoga ljeta
da se po svijetu arenome eta,

da gleda lae, trgove, zvonike,

izloge tue, ene, stare slike.

Sve naglo proe, sve se brzo stia,

i doe jesen u srce i kia.

Koljena klonu, oi trnu, plua

gasnu ko sanje, kao nadahnua.

I trudan putnik padne pokraj plota

sluaju ubor stotine ivota.
Katja Gorean: Hana i ljutnja
13.12.2016. knjizevnostuzivo Komentiraj

u hani se nagurava toliko ljutnje

jednom u pretui itav svijet
ali dakako to su samo prie.
fora je, da e se hana slomiti prvom veem pritisku.

sad e vam hana drage volje

prikazati svoju djeju metodu otputanja ljutnje,
djeluje samo pod utjecajem snanih supstanci i domiljatosti:

hana stane u ring. navue boksake rukavice.

preko usta si nalijepi crnu ljepljivu vrpcu.
na drugoj strani ringa imamo lajavo muko bie

hana ti si nita nula zero

hana tvoje pjesme su bez vrijednosti
hana nema smisla
hana idi doma
hana uozbilji se
hana daj vie odrasti
hana ti ne smije imati djece
hana prestani puiti
hana prestani si gristi nokte
hana ne troi toliko
hana budi odgovorna
hana nai su mukarca
hana ne postupaj runo s momcima
hana poisti za sobom
hana naui se kuhati
hana obrisi si guzicu
hana hana hana hana hana katja!

u tom je trenutku muko bie odavno na tlu.

hana si pak pripali cigaretu.