Mate Kapovi

UVOD U INDOEUROPSKU LINGVISTIKU

M A T I C A H R V A T S K A

Biblioteka
THEORIA /
NOVI NIZ

Recenzenti
DALIBOR BROZOVI
JOSIP LISAC
RANKO MATASOVI

Glavna urednica
JELENA HEKMAN

Izvrni urednik
LUKA VUKUI

CIP zapis dostupan je u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 672919

ISBN 978-953-150-847-6
 Mate Kapovi

UVOD
U INDOEUROPSKU
LINGVISTIKU
PREGLED JEZIK I POREDBENA
FONOLOGIJA

MATICA HRVATSKA
ZAGREB MMVIII
 PREDGOVOR

Ova knjiga predstavlja prvi pravi uvod u indoeuropsku lingvistiku

na hrvatskom jeziku, tj. prvo djelo u kojem se indoeuropeistika
tematika ne obrauje u sklopu slavenske, hrvatske ili latinske po-
vijesne gramatike nego zasebno. Na hrvatskom se jeziku dosada
o indoeuropskom prajeziku, tj. jeziku iz kojega su se razvili svi
indoeuropski jezici (a veina jezika dananje Europe pripada indo-
europskim jezicima), moglo saznati iz vie prirunika, ali nijedan
nije bio posveen iskljuivo indoeuropeistici. Od starijih su radova
tu Juriiev Nacrt hrvatske slovnice (1944) i Ivieva Slavenska
poredbena gramatika (1970). Ti su radovi danas ipak, premda mo-
gu biti korisni, uvelike zastarjeli, a predstavljaju nacrt hrvatske
povijesne gramatike i slavensku poredbenu gramatiku u kojoj in-
doeuropski prajezik ne igra glavnu ulogu. Mihaljevieva Slaven-
ska poredbena gramatika (2002) prua osnovne informacije o in-
doeuropskim jezicima, ali je takoer u naelu povijesna fonologija
slavenskoga. Fonolokom se povijesti hrvatskoga jezika od prasla-
venskoga do danas bavi djelo Historische Grammatik des Kroatis-
chen. Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache (2007)
Georga Holzera. Najbolji je uvod u indoeuropsku lingvistiku na
hrvatskom jeziku predstavljala Matasovieva Kratka poredbeno-
povijesna gramatika latinskoga jezika (1997). Ondje je dobro izlo-
ena indoeuropska fonologija i morfologija preko latinskoga jezika
(2008. je izila i Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika
istoga autora), ali je dotino djelo, premda prua obilje indoeuro-
peistikih podataka, ipak povijesna gramatika latinskoga, dok je
ova knjiga posveena u jednakoj mjeri svim indoeuropskim jezici-
ma (naravno, onima poznatijima). Ona se od Matasovieve knjige
razlikuje po tome to daje iscrpan povijesni pregled, kao i time to
prua podatke o povijesnoj fonologiji za vei broj indoeuropskih je-
zika, a s druge je strane ne zamjenjuje jer Matasovieva knjiga
ostaje osnovnim prirunikom za poredbenu latinsku gramatiku te
za indoeuropsku morfologiju koje u ovoj knjizi nema. to se tie

5
 PREDGOVOR

drugih aspekata indoeuropeistike indoeuropske kulture, arheo-

logije, problema indoeuropske pradomovine itd., tu je nezaobilazno
djelo Indoeuropljani. Zagonetka njihova podrijetla jezik, arhe-
ologija, mit Jamesa P. Malloryja (2006), a od indoeuropeistikih
knjiga na hrvatskom treba jo spomenuti i Rijei indoeuropskih
institucija milea Benvenistea (2005).
Knjiga obuhvaa dva osnovna dijela pregled izvanjske povijesti
indoeuropskih jezika i poredbenopovijesnu fonologiju indoeurop-
skih jezika. Osnovni su podatci dani o svim bolje posvjedoenim
stari(ji)m indoeuropskim jezicima. Knjiga obuhvaa u naelu
smo osnove poredbene fonologije ne govori se detaljno o glasov-
nim zakonima u zadnjem slogu koji su, primjerice u slavenskom i
germanskom, jako komplicirani te se o njima treba govoriti u sklo-
pu morfologije. U knjizi su objanjeni i hrvatski glasovni zakoni u
okviru slavenskih jer autor smatra da nema smisla uzimati smo
staroslavenski kao sliku slavenskoga, a da se ne objasne veze hr-
vatskoga sa staroslavenskim i ostalim indoeuropskim jezicima.
Latinski i grki primjeri (iznimno i neki drugi) u naelu uvijek
imaju uza se zapisane i hrvatske internacionalizme koji od njih
potjeu. Tako se ti jezici pribliavaju i korisnicima koji ih ne znaju
dobro. S obzirom na to da je cilj tih internacionalizama olaka-
ti hrvatskomu itatelju prepoznavanje rijei, njihovo izvoenje iz
dotinoga korijena treba shvatiti uvjetno katkad navodi inter-
nacionalizam povezan s dotinom rijei (a ne nuno izravno iz nje
izveden), zanemaruju se jezici posrednici itd. Osim toga, iz istoga
se razloga uz gotske primjere uvijek navode suvremeni engleski i
njemaki primjeri s obzirom na to da e mnogim itateljima ti jezi-
ci biti bliski. Kod navoenja su primjer davani smo oni primjeri
koji dobro oslikavaju promjenu o kojoj se govori. Tako primjerice
nisu davani isti primjeri iz raznih jezika ovisno o tome slui li nam
rije *nebhos za oslikavanje odraza glasa *n ili odraza glasa *s.
Knjiga je najveim svojim dijelom napisana akademske godine
2004/2005 da bi se poslije polako dopunjavala i prepravljala slu-
ei pritom kao skripta studentima lingvistike. Osim studentima
lingvistike, knjiga moe posluiti kao osnovni uvod u indoeurop-
sku lingvistiku i kroatistima, slavistima, germanistima, klasi-
nim filolozima, indolozima itd. koji tako mogu staviti jezik-pred-
met svog izuavanja u iri kontekst, kao i laicima koji ele saznati
neto o povijesti indoeuropskih jezika. Knjiga sadri i osnove na-
el jezine promjene pa moe posluiti i kao uvod u povijesnu lin-
gvistiku svima zainteresiranima. Htio bih osim toga napomenuti i

6
 PREDGOVOR

da, premda je ova knjiga zamiljena i kao uvodni indoeuropeistiki

prirunik, na nije smo to. Da je rije smo o udbeniku preko
kojega studenti mogu nauiti osnove indoeuropske lingvistike,
opravdan bi bio prigovor da u udbeniku ima i mnogo toga to i ni-
je tako osnovno. Meutim, knjiga je namijenjena i onima koji ve
neto o indoeuropskom ili openito povijesnom jezikoslovlju znaju,
ali ele nauiti vie pa su neosnovni dijelovi namijenjeni upra-
vo njima. Tko eli doista smo osnovne obavijesti, n to smatra
suvinim moe lako preskoiti. Drao sam se stoga naela da od
vika glava ne boli iako sama knjiga, naravno, nije pretjerano op-
sena.
Zahvalan sam Orsatu Ligoriju na mnogim korisnim primjedbama
i dopunama te na majstorski izraenim kazalima, kao i Ranku
Matasoviu koji je proitao tekst jo u prvoj verziji rukopisa i tako-
er dao brojne opaske. Zahvaljujem i svojim studentima na njiho-
vim komentarima kao i lanovima indoeuropeistike mejling-liste
Cybalist. Sve su greke, dakako, smo moje.

U Zagrebu, 10. sijenja 2008.

Mate Kapovi

7
 POKRATE I ZNAKOVI

> pravilno daje

nepravilno daje (analogijom i sl.) ili je posueno u drugi jezik
~ povezano s
* rekonstruirano
** nemogue, neposvjedoeno
[ ] fonetski izgovor
/ / fonoloki oblik
< > pravopisni oblik
# granica rijei (poetak ili kraj)
V vokal (samoglasnik)
C konsonant (suglasnik)
R sonant

A. akuzativ (ako nije posebno oznaeno, znai da je jednina)

akt. aktivni
aor. aorist
G. genitiv
g. godina
D. dativ
dij. dijalektalno
dv. dvojina
I. instrumental
ind. indikativ
jd. jednina
L. lokativ
l. lice
m. r. muki rod
mn. mnoina
N. nominativ
osn. osnove
po K. po Kristu (poslije Krista)

8
 POKRATE I ZNAKOVI

pr. K. prije Krista

prez. prezent
ptcp. particip
sr. r. srednji rod
st. stoljee
tis. tisuljee
usp. usporedi
v. vidi
V. vokativ
. r. enski rod

Jezici:
akv. akvitanski
ark.-cip. arkadijsko-ciparski
alb. albanski
anat. anatolijski
arm. armenski
at. atiki
av. avestiki
balt. baltijski
bjr. bjeloruski
bsl. baltoslavenski
bug. bugarski
ak. akavski
e. eki
dlu. donjoluiki
dor. dorski
eng. engleski
franc. francuski
frig. frigijski
gal. galski
Gav. gatha-avestiki
germ. germanski
glu. gornjoluiki
got. gotski
gr. grki
het. hetitski
hom. homerski (grki)
9
 POKRATE I ZNAKOVI

hrv. hrvatski
I istono-
ie. indoeuropski
iir. indoiranski
ir. iranski
J juno-
jon.-at. jonsko-atiki
kajk. kajkavski
kelt. keltski
kin. kineski
lat. latinski
latv. latvijski
lid. lidijski
lik. likijski
lit. litavski
luv. luvijski
mak. makedonski
mik. mikenski
neie. neindoeuropski
njem. njemaki
perz. perzijski
polj. poljski
rum. rumunjski
rus. ruski
S sjeverno-
skr. sanskrt
slav. slavenski
sl. slovaki
sln. slovenski
sr srednjo
st staro
st. stariji/starije
stind. staroindijski
stir. staroirski
stisl. staroislandski
stnord. staronordijski
stprus. staropruski
stsl. staroslavenski

10
 POKRATE I ZNAKOVI

stvnj. starovisokonjemaki
svah. svahili
panj. panjolski
tok. tokavski
ved. vedski
tal. talijanski
toh. toharski
tur. turski
ukr. ukrajinski
umbr. umbrijski
ved. vedski
Z zapadno

Fonetski znakovi:
kao tal. <z> u zio stric, ujak, tetak ili <c> u hrv. otac bi
kao hrv. <>
 kao hrv. <d>
kao eng. <th> u think misliti
kao eng. <th> u that to
x tvrdo, velarno h, kao u njem. (i nekim hrv. govorima)
zvuno h, kao <h> u hrv. kruh ga
glotalni zatvor, kao stanka izmeu samoglasnik u izgo-
voru a-a
zatvoreno e (glas izmeu e i i)
blago otvoreno e (kao eng. <e> u bed postelja)
otvoreno e (glas izmeu e i a), kao eng. <a> u mad lud
zatvoreno a (glas izmeu a i o)

11
 PREGLED
INDOEUROPSKIH
JEZIKA
 UVOD

JEZINA PORODICA
1 Jezinom porodicom nazivamo skupinu jezika za koje se mo-
e dokazati da su se razvili iz istoga (pra)jezika. To su npr. sla-
venski jezici (hrvatski, slovenski, eki, ruski itd.) koji su se svi
razvili iz praslavenskoga jezika ili indoeuropski jezici (slavenski
jezici; germanski jezici njemaki, engleski itd.; romanski jezici
talijanski, francuski itd.) koji su se razvili iz praindoeuropsko-
ga. Prajezik koje jezine porodice moe biti zabiljeen, tj. posvje-
doen ili neposvjedoen (kada taj prajezik nije zapisan nego ga se
moe smo rekonstruirati). Posvjedoeni su prajezici npr. vulgar-
ni latinski iz kojega se razvie svi romanski jezici ili starokineski
iz kojega se razvie moderni kineski jezici/dijalekti (npr. manda-
rinski, kantonski itd.). Ako prajezik nije zabiljeen, moemo ga re-
konstruirati usporeujui njegove jezike potomke. Tako npr. pre-
ma staroslavenskom trije (hrvatski tr), latinskom trs, grkom
, sanskrtskom tryas, litavskom trs i gotskom reis moemo
rekonstruirati ie. praoblik *treyes za broj tri.

INDOEUROPSKI JEZICI
Indoeuropska je jezina porodica danas najproirenija na svijetu
indoeuropski se jezici govore na svim kontinentima. Europa je da-
nas jezino uglavnom indoeuropska iznimke su predindoeurop-
ski baskijski u panjolskoj i Francuskoj, uralski jezici kao finski,
maarski ili estonski te, recimo, turski u europskom dijelu Turske
koji pripada turkijskim jezicima (koji se uglavnom govore u Azi-
ji to su npr. jo azerski u Azerbajdanu, kazaki u Kazahstanu
itd.).
Indoeuropski su jezici jako brojni i mogu se podijeliti na vie pot-
porodica. Neke potporodice ine desetci jezika (npr. baltoslaven-
sku ili indoiransku potporodicu), a neke ini smo po jedan jezik
(npr. grki ili albanski koji ine samostalne grane unutar ie.). Kro-
noloki, prema vremenu kada su posvjedoeni, navodimo grane
(potporodice, skupine) ie. jezika:
15
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ANATOLIJSKI JEZICI (npr. hetitski, luvijski, likijski)

od 19. st. pr. K.
INDOIRANSKI JEZICI (npr. sanskrt, avestiki, perzijski)
od oko 15. st. pr. K.
GRKI JEZIK izmeu 15. i 13. st. pr. K.
ITALSKI JEZICI (npr. latinski, umbrijski, oskiki)
od 7. st. pr. K.
KELTSKI JEZICI (npr. galski, staroirski, velki)
od 6. st. pr. K.
GERMANSKI JEZICI (npr. gotski, engleski, njemaki)
od 3. st.1
ARMENSKI JEZIK od 5. st.
TOHARSKI JEZICI (toharski A i toharski B) od 5/6. st.
BALTOSLAVENSKI JEZICI (npr. litavski, hrvatski, ruski) od 9.
st.
ALBANSKI JEZIK od 14. st.
Osim toga, postoji i vie fragmentarno posvjedoenih ie. jezika (od
kojih nam je ostalo malo tekstova ili smo imena i sl.) kao to su
npr.: luzitanski (dananji Portugal), venetski (dananja sjeverna
Italija), mesapski (jug Italije, na peti), ilirski jezici (najvjerojat-
nije vie jezika, dananja Hrvatska i okolica), daki (dananja Ru-
munjska), traki (dananja Bugarska), macedonski (dananja Ma-
kedonija nema veze sa suvremenim slav. jezikom makedonskim),
frigijski (Mala Azija) itd.

INDOEUROPEISTIKA
2 Poredbenopovijesna lingvistika je lingvistika disciplina ko-
ja se bavi prouavanjem povijesnoga razvoja raznih jezika i jezi-
nih porodica. Poredbena indoeuropska lingvistika je jedna od gra-
na poredbenopovijesne lingvistike koja se bavi prouavanjem po-
vijesti indoeuropskih jezika i rekonstrukcijom ie. prajezika. Osim
lingvistike, u indoeuropeistiku pripada i prouavanje indoeurop-
ske kulture, drutva, mitologije, pjesnitva itd.2 Indoeuropska je
jezina porodica najbolje prouena jezina porodica na svije-
tu (prouavanje traje ve vie od 200 godina) te tako svojim

1
Ne raunamo tu kacigu iz Negove iz 3/2. st. pr. K. koja sadri smo jedno germansko
ime, a natpis je zapravo na latinskom.
2
Za nelingvistike aspekte vidi Mallory 2006.

16
 UVOD

dostignuima i iskustvima moe pomoi i pri poredbenopovi-

jesnom prouavanju drugih jez. porodica.

INDOEUROPSKA PRADOMOVINA
Indoeuropski se prajezik govorio oko 4 000 godina pr. K. Tona
lokacija indoeuropske pradomovine nije poznata i o njoj posto-
ji mnotvo hipoteza (vidi npr. Mallory 2006: 183-237). Predlaga-
ne se indoeuropske pradomovine nalaze od Srednje Europe na za-
padu do Kaspijskoga jezera na istoku, od Baltika na sjeveru do
Anatolije i Kavkaza na jugu (u igri je ak i Hrvatska!). Gdje god
ie. pradomovina bila, govornici su indoeuropskoga odande krenuli
uglavnom na zapad, u Europu (osim ako ondje ve nisu bili), ali ne
svi Indoiranci su otili prema Indiji, preko Bliskoga istoka, go-
vornici su toharskoga takoer otili na istok, u antiku Baktriju
(dananji Kineski Turkestan, Xn Jing), anatolijski su narodi za-
vrili u Maloj Aziji itd.
Indoeuropljani su bili stoari, obino ih se smatra ratniki nastro-
jenima i agresivnima, osvajake ideologije (to bi objanjavalo nji-
hovu ekspanziju)3, poznavali su konja i kota, ivjeli u patrijarhal-
nom drutvu i imali velik panteon. Bavili su se i poljoprivredom i
poznavali su barem jednu vrstu itarica.
Kako je teko povezati arheoloke nalaze s jezikom (ne moemo
prema kopljima ili vrevima, primjerice, znati kojim je jezikom go-
vorio njihov vlasnik, osim ako nema pismenoga traga), u lociranju
nam ie. pradomovine pomau i jezini podatci. Primjerice, znamo
li da je u ie. sigurno postojala rije za snijeg (ie. *snoygwh-, stsl.
sng, got. snaiws, lat. nix, nivis itd.), jasno nam je da su Indoeu-
ropljani morali ivjeti u sjevernijim predjelima gdje je bilo snijega.
Poznat je sluaj rijei za bukvu koja se takoer moe rekonstrui-
rati u ie. (lat. fgus, gr. , engleski beech itd.) moe se pret-
postaviti da je u ie. pradomovini rasla i bukva to nam pomae u
njezinu lociranju. Dugo se tvrdilo da bukva u Europi ne raste sje-
veroistono od crte Kalinjingrad Krim pa je prema tome ie. pra-
domovina morala biti negdje na zapad od nje. No to se pokazalo
netonim jer je rasprostranjenost bukve bila vea u negdanje doba
i bukve je bilo i sjeveroistono od te crte.

3
Valja rei da ne treba romantino misliti da je proces irenja uvijek bio takav da su
se selili itavi narodi. U nekim sluajevima su se mogle seliti manje skupine ratnik koje
bi drugim narodima nametnule svoju vlast a onda i jezik.

17
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Vaan nam podatak o ie. pradomovini daje i nepostojanje stare ri-

jei za more to nas upuuje na to da Indoeuropljani nisu ivje-
li uz more. Iako stsl. more i lat. mare znae upravo more, to je
znaenje drugotno i ie. je rije *mori bila isprva smo opi naziv za
bilo kakvu, manju ili veu, vodenu povrinu. Za to usp. eng. mere
jezerce, bara i sl. ili izvedeno eng. marsh movara gdje se jo
vidi da starije znaenje nije bilo smo more. Prema tom to se u
ie. moe rekonstruirati i rije losos (slav. *losos, litavski lis,
njem. Lachs itd.), tvrdi se da su Indoeuropljani ivjeli u podruju
gdje je bilo lososa itd.
Od teorij koje neku materijalnu arheoloku kulturu povezuju s
Indoeuropljanima, trenutno je na Zapadu najpopularnija kurgan-
ska teorija litavske znanstvenice Marije Gimbutas. Kurganima se
zovu spomenici, nadgrobni humci, iz sredine 5. tisuljea pr. K. iz
podruja junoruskih stepa i Prikavkazja. Ti se nalazi mogu pove-
zati s Indoeuropljanima i mogue je da su nositelji te kulture bili
ljudi koji su govorili nekom varijantom indoeuropskoga. Stoga se
ie. pradomovina smjeta u stepe june Rusije, sjeverno od Crnoga
mora (ali ne uz more!) i sjeverno od Kavkaza. Na tu pretpostavku
ukazuju sljedei pokazatelji ini se da su pripadnici naroda te
kulture ivjeli u malim plemenima kojima su vladali moni voe,
bili su pastiri, poznavali su konja, mjed i odreene poljoprivredne
kulture (za ie. je rekonstruirana rije orati), a to se sve poduda-
ra s onim to znamo o Indoeuropljanima na osnovi jezine rekon-
strukcije. Kurgan inae oznaava posebnu vrstu grobnoga humka
u kojima su izgleda bili pokapani moni vladari, zajedno sa rtva-
ma i materijalnim dobrima. Hipotezu o ie. pradomovini u stepama
june Rusije navodno podupiru i neka genetika istraivanja, me-
utim postoje i brojna suprotna miljenja te problem ie. pradomo-
vine ostaje sporan.

18
 ANATOLIJSKI JEZICI

3 Anatolijska je grana prva posvjedoena grana ie. jezik (19.

st. prije K.). Anatolijski su se jezici najvjerojatnije odcijepili od ie.
zajednice prije drugih ie. gran i zato nemaju nekih karakteristi-
ka koje ostali ie. jezici imaju (sustava triju rodova, dvojine itd.)4.
Neki su stoga pretpostavljali, a najpoznatiji je od njih ameriki he-
titolog Edgar Sturtevant (1875-1952), i indohetitski prajezik kao
jezik iz kojega su se razvili anatolijski jezici kao jedna skupina i
ostali ie. jezici kao druga skupina jezik, no to je uglavnom termi-
noloki spor. Nema bitne razlike u tome zovemo li prajezik anato-
lijskoga i ostalih ie. jezik indoeuropskim ili indohetitskim. Ana-
tolijski su se jezici govorili u Maloj Aziji, na podruju dananje
Turske. Novoanatolijski su jezici izumrli negdje u razdoblju hele-
nizma (3-1. st. pr. K.).

PODJELA ANATOLIJSKIH JEZIKA

Kronoloki anatolijske jezike dijelimo na staroanatolijske jezike
(koji su se govorili u 2. tisuljeu pr. K.) i na novoanatolijske jezike
(koji su se govorili u 1. tisuljeu prije K.).
Staroanatolijski su jezici: hetitski, klinopisni luvijski, hijeroglifski
luvijski i palajski. Novoanatolijski su jezici: likijski A i B, lidijski,
karijski te vjerojatno slabo poznati pisidijski.
Hetitski je najbolje posvjedoen anatolijski jezik, slubeni jezik ne-
ko mone Hetitske drave. Osim njega, u 2. su tisuljeu prije K.
posvjedoeni i (klinopisni) luvijski, jezik drave Arzawe (na jugo-
zapadu Male Azije), i hijeroglifski luvijski, prvi pisan klinopisom
(kao hetitski), a drugi hijeroglifskim pismom nepoznata porijekla.
Hijeroglifski se je luvijski prije netono nazivao hijeroglifskim he-
titskim, dok nije utvreno da je taj jezik puno blii klinopisnomu
luvijskomu (posrijedi su zapravo dva dijalekta istoga jezika). Od
staroanatolijskih je jezika jo posvjedoen i palajski, koji je izgle-

4
Na hrvatskom je kao opirniji pregled informacija o anatolijskim jezicima, hetit-
skom jeziku, knjievnosti i povijesti dostupna knjiga Matasovi 2000a.

19
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

da rano izumro (za razliku od luvijskoga), a koji se je prema svemu

sudei bio govorio u sjevernoj sredinjoj Anatoliji u zemlji Pal. I
luvijski su i palajski posvjedoeni smo fragmentarno kao vjerski,
obredni jezici u Hetit, koji su preuzimali tue bogove i obraali
im se na jeziku naroda od kojega su ih uzeli. Natpisi na palajskom
i luvijskom potjeu iz hetitske prijestolnice. Na hijeroglifskom su
luvijskom Hetiti esto pisali krae natpise, imena, natpise na pe-
atima i sl., a on se i uklesavao u kamen po dananjoj jugoistonoj
Turskoj i Siriji sve do 8. st. pr. K. (prvi natpisi potjeu iz 15. st. pr.
K.). Iako su nam natpisi na hijer. luvijskom poznati jo od 19. st.
(prije hetitskih natpisa), pismo je tek razmjerno nedavno zadovo-
ljavajue razjanjeno.
Lidijski je novoanatolijski jezik posvjedoen uglavnom u 4. st. pr.
K. stotinjkom zavjetnih i nadgrobnih natpisa. Lidijski je bio slu-
beni jezik Lidije, koja je poznata po svojem legendarno bogatu kra-
lju Krezu. Kao i svi novoanatolijski jezici, i lidijski bijae pisan pi-
smom povezanim s grkim alfabetom. Likijski su A i B novoana-
tolijski jezici potomci jednoga od luvijskih dijalekata. Oni su dakle
genetski povezani sa staroanatolijskim jezicima luvijskim i hijer.
luvijskim, ali nisu nastali izravno od tih jezika nego od nekoga ne-

*praanatolijski

s
t
*prauvijski a
r
? o
a
n
heitski klinopisni hijeroglifski palajski a
luvijski luvijski t
o
l
i
j n
*pralikijski o
s
k v
i o
a
n
a
t
likijski A likijski B lidijski karijski pisidijski? o
sidetski? l
i
j
zapadnoanatolijski s
k
i

20
 ANATOLIJSKI JEZICI

posvjedoena staroanatolijskoga dijalekta bliska tim dvama jezici-

ma. Likijski je B (koji neki zovu i milijskim) slabije posvjedoen od
likijskoga A. Na jugozapadu je Male Azije (i u Egiptu i Nubiji gdje
su Karijci radili kao tjelesni uvari faraon i najamnici) oskudno
posvjedoen i karijski jezik koji je najvjerojatnije takoer novoana-
tolijski jezik. Pisidijski su i sidetski takoer vjerojatno anatolijski
jezici, ali su jako slabo posvjedoeni.
Genetska podjela anatolijskih jezika nije posve jasna. Nedvojbeno
je zasebno mjesto hetitskoga meu staroanatolijskim jezicima, kao
i genetska bliskost (klinopisnoga) luvijskoga i hijeroglifskoga lu-
vijskoga, kojima valja pridodati i novoanatolijske jezike likijski A i
B. Neki smatraju palajski bliskosrodnim luvijskomu, a onda bi taj
palajsko-luvijski odvjetak zajedno s novoanatolijskim lidijskim i-
nio zapadnoanatolijsku granu koja bi stajala u suprotnosti prema
hetitskomu. To meutim nije sigurno (postoje i drugaije teorije).
Poloaj slabo posvjedoena karijskoga nije jasan.

OSTALI JEZICI U MALOJ AZIJI

U 2. TISULJEU PRIJE KRISTA
Osim ie. anatolijskih jezika u tadanjoj se Maloj Aziji govorilo ili
upotrebljavalo i vie neie. jezika. Sumerski je jezik (neie. jezik bez
poznatih srodnika), prvi zapisani jezik na svijetu (na prijelazu 4.
na 3. tisuljee pr. K.), tada, premda ve izumro kao govorni jezik,
bio jezikom obrazovanja i pismenosti (kao poslije u Europi latinski
ili u Indiji sanskrt). Semitski akadski jezik bijae u 2. tis. pr. K.
meunarodnim diplomatskim jezikom i Hetiti su ga, kao i sumer-
ski, dobro poznavali. Hatski bijae jezik neie. prastanovnika Ma-
le Azije (od kojih i potjee naziv hetitski5) koji je izumro jo neg-
dje u 2. polovici 2. tis. pr. Kr., ali je djelomino ouvan kao obredni
jezik kod Hetita (slino kao palajski). Neki ga povezuju sa suvre-
menim abhasko-adigejskim jezicima. Bolje nam je poznat hurijski
jezik koji se je govorio dosta dugo u 2. tis. pr. K., uglavnom na po-
druju dananje sjeverne Sirije. Hurijci su kulturno i vjerski dosta
utjecali na Hetite. Hurijskomu je blizak urartski jezik koji se govo-
rio na poetku 1. tis. pr. K. oko jezera Van. Uvjerljivo ih se povezu-
je sa suvremenim nako-dagestanskim jezicima na Kavkazu.

5
Hatijci su ivjeli u dravi Hatti koju su poslije osvojili Hetiti. Prema dravi Hati,
gdje su otada ivjeli, jezik im je nazvan hetitskim, a oni smi Hetitima. Hetiti su hetit-
skim (na het. hattili) zapravo zvali hatski jezik, a svoj su jezik zvali nesijskim (na het.
neili, neumnili) prema svojoj staroj prijestolnici Nei (Kaneu).

21
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

OTKRIE HETIT I HETITSKOGA

4 Hetiti su do kraja 19. stoljea bili gotovo nepoznati. Njihovo

se ime spominje na nekoliko mjesta u Bibliji, ali se tomu nije bila
pridavala velika vanost niti se smatralo da je posrijedi neki va-
an narod.
Izmeu 1809. i 1817. vicarac je Johann Ludwig Burckhardt tije-
kom svojih putovanja po Palestini i Siriji otkrio u sirijskom mjestu
Hama (H amt) na zidu jedne kue natpis na dotada nepoznatim
hijeroglifima. On je to spomenuo u svojem dnevniku, objavljenu
1822., no naalost, to je bilo neprimijeeno i zaboravljeno sljedeih
pedesetak godina.
Godine 1834. je Charles-Flix-Marie Texier, francuski arheolog i
svjetski putnik, lutao Malom Azijom traei ostatke rimskoga gra-
da Tavija. No, kako nije imao pojma gdje bi Tavij mogao biti, jed-
nostavno se je raspitivao kod turskih seljaka ima li gdje kakvih
ruevina. Tako je u seocu Boaz Ky (doslovno: selo u tjesnacu),
oko 150 km od dananje Ankare, uo od seljaka za ruevine od-
mah iznad sela. Texier to tada jo nije bio mogao znati, ali naletio
je na ostatke velebne hetitske prijestolnice Hattue (Hattua)6.
Oko 1.5 km dalje, naiao je takoer na lokaciju s mnogo uklesanih
reljefa u stijeni zvanoj Yazlkaya (dosl. ispisana stijena) to e
se poslije pokazati kao reljefi hetitskih bogova.
Natpise je 1872. u sirijskom mjestu Hama vidio i irski misionar
William Wright, a hijeroglifske je natpise, koje je Texier bio naao
u Boaz Kyu i Yazlkayi, objavio Georges Perrot u Francuskoj.
Iako su natpisi na istom hijeroglifskom pismu odjednom iskrsavali
posvuda po Siriji i Turskoj (u Ivrisu, Karkemiu itd.), nikomu ni-
je u prvi as palo na pamet povezati te natpise s onima koje je ot-
krio Texier u Boaz Kyu i Yazlkayi. Wright je 1874. iznio teori-
ju o tome da su takozvane hamatske hijeroglifske natpise, kako
su ih prvo bili nazvali, ostavili Hetiti, no njegove su tvrdnje jedno-
stavno bile ignorirane. Godine 1879. je britanski orijentalist Arc-
hibald Henry Sayce uoio da su natpisi u Boaz Kyu i Yazlkayi,
koje je bio otkrio Texier, i tzv. hamatski natpisi otkriveni kilome-
trima daleko u Siriji i drugdje, pisani istim pismom. Godine 1880.
u jednom predavanju objavio da su ti natpisi pisani istim pismom i
da su ih napisali Hetiti. Osim na biblijske podatke, Sayce se osla-

6
Hetitsko se <> ita kao [s]. To je zato to su Hetiti za svoj glas, koji se najvjerojatnije
izgovarao kao [s] (iako ono moda nije bilo isto, poput panjolskoga s), rabili klinopisne
znakove koje su Akaani rabili za svoje //.

22
 ANATOLIJSKI JEZICI

njao i na nedavno otkrivene egipatske i asirske izvore koji su go-

vorili o monu narodu koji je prebivao u dravi Hati (H atti). Sayce
je doao do istih zakljuaka kao i Wright, ali su njegovi zakljuci,
premda ni njemu nisu povjerovali, barem bili ozbiljno razmotreni,
za razliku od Wrightovih.
Njihova je hipoteza dobila dodatnu teinu svega 7 godina poslije,
kada je 1887. u Egiptu, u Tell el-Amarni, naen arhiv egipatskoga
faraona Amenofisa IV. Ehnatona. Ondje je ve iz akadskih spisa
bilo jasno da je hetitska drava u 2. tisuljeu prije Krista imala
vanu ulogu u meunarodnoj politici, a osim toga, naena su i dva
egipatska pisma vladaru tada nepoznate drave Arzawe, pisana
klinopisom, tada ve potpuno itljivim (njime je pisan i tada ve
odavno poznat akadski), na dotada nepoznatu jeziku. Norveki je
orijentalist J. A. Knudtzon, zajedno s kolegama Sophusom Bugge-
om i Alfom Torpom, 1902. iznio hipotezu da je jezik Arzawskih
pisama indoeuropski7. No kako ta hipoteza nije bila osnovana na
posve vrstim dokazima, nala se je na udaru mnogih (pogotovu
poznata mladogramatiara Hermanna Hirta). Pritisnut mnogo-
brojnim kritikama, Knudtzon se je svoje teorije odrekao u svojem
radu o tablicama naenim u Tell el-Amarni 1915. godine. Ironijom
sudbine, upravo je te godine Bedich Hrozn dokazao nedvojbenu
pripadnost hetitskoga indoeuropskim jezicima.
Godine 1906. su poela iskopavanja u Boaz Kyu koja je vodio
njemaki orijentalist Hugo Winckler. On je napravio vie tete ne-
go koristi svojim nemarnim iskopavanjem u Hattui, no njegovo je
iskopavanje urodilo barem dvjema dobrim stvarima iako Win-
cklera, kao asiriologa, nisu zanimali tekstovi na tada nepoznatu
jeziku (hetitskom), i iz akadskih je tekstova, ondje naenih, bi-
lo posve jasno da se u Boaz Kyu doista nalaze tragovi Hattue
hetitske prijestolnice8. Takoer, tekstovi su tablica naenih ondje
ubrzo zatim objavljeni u Njemakoj, to je 1915. omoguilo eko-
mu orijentalistu Bedichu Hroznomu da dokae da je hetitski in-
doeuropski jezik, a to je nedugo zatim bilo i prihvaeno u cijeloj
znanstvenoj zajednici.

7
U sluaju je Arzawskih pisama doista bila rije o hetitskom. No zanimljivo je da
je na hetitskom faraonu pisao vladar Arzawe gdje se govorilo luvijski (vjerojatno zato to
njegovi pisari nisu znali tadanji meunarodni diplomatski jezik akadski). Hijeroglifski su
natpisi, o kojima su govorili Wright i Sayce, bili natpisi na hijeroglifskom luvijskom, kojim
su se Hetiti esto sluili u javnim monumentalnim zapisima. Hetitski je pak bio slubeni
jezik dravne administracije, njime su se pisali gospodarski zapisi, zakoni i sl.
8
Shodno arheolokim tragovima naene hetitske prijestolnice, ime je dotadanjega
Boaz Kya poslije promijenjeno u Boaz Kale (dvorac u tjesnacu).

23
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

HETITSKI JEZIK I PISMO

5 Hetitski doista nije bilo teko odgonetnuti. Bijae pisan
klinopisom, koji je tada ve bio potpuno poznat, rijei su bile ja-
sno odvojene jedne od drugih (to nije sluaj u dosta starih pisa-
ma), tekstovi su osim toga bili puni akadskih i sumerskih rijei, a
i akadski su i sumerski ve bili potpuno poznati jezici. Obino se
kao reenica kojom je Hrozn konano potvrdio da je het. ie. jezik
navodi:
nu NINDA-an ezzatteni watar-ma ekutteni

Ideogramom (sumerogramom) je napisana rije NINDA , to na

sumerskom znai kruh. im je rije o kruhu, Hrozn je logi-
no pretpostavio da bi idua rije mogla biti glagol sa znaenjem
jesti i doista, hetitsko ezz- nalikuje na ie. korijen *h1ed- istoga
znaenja (hrv. je d-m, lat. ed itd.). Osim toga, glagol jesti trai
uza se akuzativ, a hetitsko je -an neobino sliilo na ie. akuzativ-
ni nastavak (ie. *-om, usp. lat. -um, gr. - i skr. -am). Takoer,
sljedea je rije watar neodoljivo podsjeala na ie. *wod voda
i na eng. water, a glagoli su ezzatteni i ekutteni (za sljedei je bi-
lo oito da znai piti s obzirom na to da dolazi iza rijei voda)
imali nastavak -tteni koji je bilo lako identificirati sa stind. na-
stavkom 2. l. mnoine -thana (dakle reenica glasi: Kruh jedete i
vodu pijete). Kada je jo na drugim tablicama naao kose oblike
rijei watar, npr. G. jd. wetena ili D. jd. weteni, bilo je jasno da je
posrijedi nedvojbeno ie. jezik jer je tu u hetitskom jasno posvjedo-
ena ie. heteroklitska sklonidba tj. sklonidba u kojoj u imenicama
sr. r. u N/A. stoji jedan glas, a u kosim padeima drugi (najee
je to izmjena *r/n kao ovdje), usp. npr. eng. water, ali ved. vatten
gdje je eng. poopio osnovu pragermanskoga N/A ., a vedski osno-
vu pragerm. kosih padea. S obzirom na to da je nemogue da bi
takvo podudaranje bilo posueno ili sluajno, jasno je bilo da je
hetitski ie. jezik.
Hetitski se je, kako ve rekosmo, pisao klinopisom preuzetim od
Akaana. No to pisanje nije bilo nimalo jednostavno. Klinopis je
slogovno pismo, to znai da njime nisu zapisivani pojedini glaso-
vi, nego slogovi rijei npr. ta, ka, kan, a i sl. No osim znakova za
slogove, u hetitskom su postojali i ideogrami i determinativi. Ideo-
grami (sumerogrami i akadogrami) su bili znakovi koji nisu ozna-
avali slog, nego cijeli pojam (kao hijeroglifski znakovi). Takvi se
ideogrami (ili logogrami) transkribiraju kao sumerske rijei pisa-
ne velikim slovima npr. ideogram se za kruh, kao to vidjesmo,

24
 ANATOLIJSKI JEZICI

pie NINDA (a ninda je sumerska rije za kruh)9. Determinativi

su bili znakovi koji se u hetitskom uope nisu itali, nego su se pi-
sali ispred odreenih rijei i oznaavali su kojoj skupini pojmova
pripada sljedea rije (primjerice, esti su bili determinativi: ze-
mlja/drava, bog, ena itd.). Determinativi se u transkripci-
ji oznauju podignutim velikim slovima prije rijei (opet tako da
se u transkripciji rabi sumerska rije dotinoga znaenja, npr. su-
merskom se rijeju sal ena u transkripciji pie determinativ za
oznaavanje enskih imena). Tako determinativ za zemlja/dra-
va piemo kao URU to na sumerskom znai upravo zemlja. Tako
se npr. zemlja Hati u het. pie kao URUH a-at-ti. Dodatne pro-
bleme stvara injenica da jedan znak moe imati i slogovno ita-
nje, a k tomu moe biti i ideogram i determinativ, ovisno o pojedi-
nom sluaju. Klasian je primjer znaka koji se rabi i za pisanje slo-
ga /an/ i kao ideogram za rije bog (DINGIR) i kao determinativ
za pojam bog (ispred imen bogova stoji DINGIR).
Rijeima se, zapisanima ideogramom, svejedno mogu pridodati
gramatiki nastavci pisani klinopisom, kao to vidjesmo u sluaju
rijei NINDA-an gdje je ideogramu za kruh pridodan klinopisom
pisan nastavak -an za akuzativ jednine. Istovjetan nain pisanja
nalazimo u suvremenom japanskom gdje se rabe kineski ideogra-
mi (kanji) za oznaavanje korijena rijei, ali se gramatiki nastav-
ci piu slogovnim pismom (hiraganom).
Osim ovih problema, dodatne je tekoe stvarala injenica da kli-
nopis nije bio dobro prilagoen fonolokomu sustavu hetitskoga jer
se njime nije moglo zapisati mnogo slogova oblika CVC, primjerice
(suglasnik-samoglasnik-suglasnik), kojima je hetitski, kao ie. je-
zik, obilovao. Tako se je hetitska rije kao /spantskimi/ lijem (kao
rtvu ljevanicu) morala pisati i-pa-an-za-ki-mi. Istih je proble-
ma bilo i u drugim pismima kojima su pisani neki ie. jezici na Sre-
dozemlju (npr. u mikenskom grkom koji je pisan Linearom B ili u
keltiberskom koji je pisan iberskim pismom ta pisma takoer ni-
su mogla zabiljeiti dobro suglasnike skupine tih dvaju jezika).

VANIJI SPOMENICI HETITSKOGA JEZIKA

6 KAPADOKIJSKE TABLICE (19. st. pr. K.) prvi pisani trag
anatolijskih jezika. To su staroasirske gospodarske tablice u koji-
ma su Asirci u svojim trgovakim kolonijama zapisivali s kim sve

9
Rjee se umjesto sumerskoga upotrebljava latinski.

25
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

trguju. Sm je spomenik napisan staroasirski, ali se u njemu jav-

lja jako puno anatolijskih imena (hetitskih, luvijskih itd.).
NATPIS KRALJA ANITTE (18. st. pr. K.) prvi pravi jezini spo-
menik anatolijskih jezika. Hetitski se kralj Anitta (Anitta) u
njemu hvali kako je zauzeo i unitio grad Hattuu i zatim ga
zauvijek prokleo (to njegovi nasljednici nisu shvatili pretjera-
no ozbiljno pa su dotini grad uinili svojom prijestolnicom).
Anitta u natpisu velia sebe, svoje pobjede i boga koji mu je u
njima pomagao Tarhunu (Tarhuna). Natpis je kralja Anitte
najstariji sigurno datiran zapis na ijednom ie. jeziku.
HATTUILIJEVI ANALI (16. st. pr. K.) zapisi hetitskoga kralja
Hattuilija I. koji je u njima opisao sve bitne dogaaje koji su
se dogaali za njegove vladavine. Obiaj su pisanja anal pre-
uzeli od njega i kasniji hetitski vladari.
TELIPINUOVA OPORUKA (15. st. pr. K.) hetitski je kralj Telipi-
nu u svojoj oporuci-ustavu (a ovaj se dokumenat naziva prvim
ustavom u svjetskoj povijesti) pokuao uspostaviti pravila po
kojima e se nasljeivati kraljevska vlast da ubudue ne bi do-
lazilo do krvoproli i nered u borbama za vlast (to mu da-
kako nije uspjelo). Osim toga, u dokumentu se govori o povije-
sti hetitskoga kraljevstva i o vladavini samoga Telipinua.
MURILIJEVI ANALI (14. st. pr. K.) anali u kojima je kralj Mur-
ili II. opisao vladavinu svoju i svojega oca upiluliume.
MURILIJEVE MOLITVE (14. st. pr. K.) molitve koje je takoer
sastavio kralj Murili II. koji je bio jako poboan. Vjerovao je
da bogovi kanjavaju ljude zbog njihovih propusta koji se mo-
gu iskupiti usrdnim molitvama. Pogotovu se molio bogovima
za pomo protiv kuge koja je pustoila hetitsko kraljevstvo de-
setljeima.
HATTUILIJEVA AUTOBIOGRAFIJA (13. st. pr. K.) autobiogafi-
ja kralja Hattuilija III., prva autobiografija u povijesti svjet-
ske knjievnosti. Njegova je autobiografija zaudno iskrena i
bez pretjerane hvalisavosti, inae tipine za onodobna djela,
moderna i jako osobna tona.
PJESMA HETITSKIH VOJNIKA najstarija pjesma (koranica) na
nekom ie. jeziku. Rije je o starohetitskoj kratkoj pjesmi za ko-
ju pisar izriito navodi da ju pjevaju hetitski vojnici.

26
 ANATOLIJSKI JEZICI

POVIJEST HETITSKE DRAVE

7 Nije jasno kojim su putem indoeuropski Anatoljani doli u

svoju novu postojbinu. Naime u Hetita od najranijih vremena ne-
ma izravnih tragova ni o kakvoj povijesnoj seobi.
Natpis nam kralja Anitte govori o Pithani, vladaru Kuare, koji
je zauzeo grad Neu (Kane), prvu hetitsku prijestolnicu po kojoj
su smi Hetiti zvali svoj jezik (neili). Pithanin je sin kralj Anitta
koji je zauzeo i razorio Hattuu u 18. st. pr. K.
Poslije 140 godina, u 16. st. pr. K., hetitski kralj ustanovljava svoju
novu prijestolnicu u Hattui i uzima ime Hattuili (H attuili) o-
vjek iz Hattue. Hetiti su sada stanovnici zemlje Hatti po kojoj
danas i nose ime. Negdanji su stanovnici te zemlje Hatijci asimi-
lirani, a njihov je jezik zadran smo kao obredni jezik kod Hetit
(to isto bijae jedno od sredstava asimilacije).
Kralj je Murili I. bio veliki osvaja. Njegovo je osvajanje Babilona
u 16. st. jedan od najveih dogaaja u hetitskoj povijesti, ali nije
imao prilike dugo u tome uivati. Glave ga je, kao i Agamemnona,
dola vlastita ena po povratku u Hattuu. Vladavina je sljedeih
nekoliko vladara protekla bez veih dogaaja.
Kralj je Telipinu (15. st.) ostao zapamen po svojoj, ve spomenu-
toj, oporuci. On je bio miroljubiv, dobrostiv i blag kralj. Nakon nje-
gove smrti, suprotno tenjama izraenim u njegovoj oporuci, ze-
mljom poinju buktati dinastike borbe i neredi, a stiu ju i vanj-
ski neprijatelji.
Kralj je uppiluliuma u 14. stoljeu vratio staru snagu hetitskoj
dravi. On je posve unitio hurijsku dravu Mitanni i zauzeo ve-
lika podruja sve do Palestine, ukljuujui i najvei dio dananje
Sirije. Za njegove je vladavine poela velika poast koja je harala
Hetitskom dravom, a koja je na kraju pokosila i samoga uppilu-
liumu.
Njegov je sin Murili II. porazio dravu Arzawu10 i uspjeno rato-
vao na jo nekoliko mjesta u dravi. Za vladavine je njegova sina
Muwatallija dolo do zaotrenja sukoba s Egiptom. Muwatalli se
oko 1290. pr. K. sukobio kod grada Kadea u Siriji s egipatskim
faraonom Ramzesom II. i, po svoj prilici, ondje i pobijedio. Nakon

10
Arzawa je, izgleda, u buni protiv Hetit imala grku potporu pa je nakon poraza
arzawski kralj Unhaziti (Unhaziti), ini se, s kraljevskom obitelji pobjegao u Grku
(Ah h iyawu, vidi 11).

27
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

toga su Hetiti i Egipani sklopili dugotrajan mirovni sporazum.

Muwatalli je iz nepoznatih razloga premjestio hetitsku prijestolni-
cu iz Hattue na nepoznato mjesto negdje na jugu.
Hattuili je III. na prijestolje doao nezakonito, uklonivi svojega
neaka. Poznat je kao pisac autobiografije, sklopio je dugotrajan
mir s Ramzesom II., kojega je ak i posjetio u Egiptu, i uvrstio
Hetitsku dravu.
Njegov je sin Tudhaliya IV. ostao zapamen po donoenju velikoga
broja vjerskih propisa (reljefi iz Yazlkaye potjeu iz njegova vre-
mena). Ratovao je, kao i svi hetitski kraljevi, s divljim sjevernim
narodom Gagama te je nametnuo trgovinski embargo Asircima
nakon to su ovi napali neke pogranine hetitske posjede.
Oko 1200. godine, Hattuu su, kao i velik dio ostaloga Bliskoga
Istoka, pregazili zagonetni barbarski Narodi s mora koji su uni-
tili i Mikenu u Grkoj, Ugarit u Siriji, a Egipat se je jedva obranio
od njih (vidi 15). Propast je nekada mone Hetitske drave bila
nagla i sve okolnosti vezane uz nju nisu posve jasne.

28
 INDOIRANSKI JEZICI

8 Indoiranski se jezici dijele na tri grane: indijsku (indoarij-

sku), iransku i nuristansku (kafirsku). Posvjedoeni su prvi put
negdje oko sredine 2. tisuljea prije Krista na Bliskom istoku. In-
dijsku i iransku granu ini puno modernih jezika dananje Indije
(hindi, bengalski, gudaratski itd.) i Bliskoga istoka (perzijski/far-
si, kurdski, afganski/pato itd.). No indoarijska su i iranska grana
posvjedoene i u 1. tisuljeu pr. K. starim jezicima kao to su ved-
ski i sanskrt u indoarijskoj grani i avestiki i staroperzijski u iran-
skoj grani. Osim ove dvije grane, ini se da postoji i trea, zasebna
grana indoiranskih jezika nuristanska, koju ini 5 jezika koji se
govore u sjeveroistonom Afganistanu. Izdvajanje nuristanskih je-
zika kao posebne indoiranske grane jo nije opeprihvaeno.

INDOARIJSKI NA STAROM BLISKOM ISTOKU

Kada su 1887. u egipatskom arhivu u Tell el-Amarni otkrivena tzv.
arzawska pisma (vidi 4), otkrivena je i korespondencija egipat-
skih faraona s hurijskom dravom Mitanni. Kao to je otkrie he-
titskoga uzbudilo mnoge duhove, tako su se mnogi iznenadili ka-
da se shvatilo da se vladari drave Mitanni zovu npr. Artatama ili
Artaumara. Naime, kod tih se imena ne moe ne primijetiti sli-
nost s imenima kasnijih perzijskih kraljeva kao Artakserkso (usp.
skr. ta- pravda, istina). Takoer su naena i osobna imena kao
Indaruta ili ubandu koja posve odgovaraju vedskim imenima In-
drot- i Subandhu-. Meu iskopanim je ploicama u Boaz Kyu,
20-ak godina poslije, meu ostalim, naen i ugovor hetitskoga vla-
dara uppiluliume i mitanskoga kralja Mattiwaze (ili Kurtivaze,
to je takoer indoarijsko ime koji ima slavan glas11) iz 14. st.
pr. K. u kojem se na kraju mitanski kralj zaklinje bogovima Mi-
trailu, Indaru, Naattiyanni i Arunailu. To su oito indoarijska
boanstva Mitra, Indra, Nsatye i Varun.a. Bog je Varun.a smo
indoarijsko boanstvo (ne javlja se u iranskoj tradiciji).

11
Usp. Kurti-waza [gurti-vaa] sa skr. vaca- glas, lat. ux itd.

29
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Hurijac je Kikkuli iz Mitannija napisao na hetitskom prirunik

o uzgoju konja. Kako su konji ve od samih poetaka imali veliko
znaenje meu Indoeuropljanima, a u Mitanniju se polovicom 1.
tisuljea pr. K. oito naao jedan njihov indoarijski odvjetak, nije
neobino da se meu strunim terminima za uzgoj konja nalazi do-
sta indoarijskih rijei. Tako se kao nazivi za udaljenosti koje konji
moraju pretrati (od jedne, tri, pet, sedam i devet jedinica udalje-
nosti) nalaze rijei aikawartanna, gdje vidimo stind. ka- jedan
< *ai ka- to se ne poklapa sa staroperzijskim aiva- jedan i to
opet upuuje smo na Indoarijce, a ne na Irance; terawartanna ~
stind. tryas tri; panzawartanna ~ stind. pca pet; attawar-
tanna ~ stind. sapt sedam i nawartana ~ stind. nva devet.
U drugom dijelu rijei -wartanna prepoznajemo stind. vrtati vr-
tjeti (usp. hrv. vr`tjeti). Osim toga, u hurijskom ima dosta posue-
nica iz indoarijskoga, npr. u bojama za konje kao hur. papru-nnu/
babru-nnu (-nnu/nni je est hurijski sufiks u takvim posuenica-
ma) ~ stind. babhr- sme (s tim je srodno hrv. dabar < *babar
koji je ime dobio po svojoj boji), hur. parita-nnu ~ stind. palita-
siv, hur. pinkara-nnu ~ stind. pingala- ukast itd. Osim toga,
usp. hur. marya-nnu- plemi; ratnik na bojnim kolima ~ stind.
mrya- mladi, hur. mani-nnu ~ stind. man- ogrlica (usp. stsl.
monisto ogrlica, eng. mane griva itd.), hur. maka-nni ~ stind.
magh- dar itd.
Kako rekosmo, oito je da je u sluaju ovih rijei posrijedi upravo
staroindoarijski, a ne staroiranski, kao to se vidi po bogu Varui,
broju aika- itd. Kako u nama poznatim indoarijskim jezicima iz
Indije ne nalazimo nikakvih hurijskih posuenica ili posuenica
iz drugih bliskoistonih jezika (anatolijskih, semitskih i sl.), jasno
je da Indoarijci od kojih su posuene ove rijei u hurijski i hetitski
nisu preci onih Indoarijaca koji su poslije doli u Indiju. Oito je da
se je u odreenom trenutku skupina Indoarijaca bila odvojila od
svoje matice (koja je poslije produila sve do Indije) i dola do Mi-
tannija gdje su, po starom dobrom indoeuropskom obiaju, namet-
nuli sebe kao vojno plemstvo (maryannu), odnosno vladajui sloj.
No oni su u Mitanniju ostali smo tanak aristokratski, vladajui
sloj koji je zadrao svoje stare bogove (Indru, Mitru, Varuu itd.)
i imena (veina mitanskih plemia i svi mitanski vladari imaju
indoarijska imena), a inae su asimilirali sa svojim hurijskim po-
danicima. Njihov jezik nije dugo opstao od njega su, kako vidje-
smo, ostale smo posuenice u hurijskom, ponajvie struni termi-
ni vezani uz uzgoj konja i vjerske obrede (uz ve spomenuta osob-
na imena).
30
 INDOIRANSKI JEZICI

INDOARIJSKI (INDIJSKI) JEZICI12

9 Indoarijski se jezici kronoloki dijele na staroindijske, sred-
njoindijske i novoindijske jezike. Staroindijski su jezici vedski,
najstariji i najarhainiji indijski jezik, jezik Ved te mlai, ure-
eni jezik sanskrt (sam$ -skta- ureen, pravilan, uglaen) koji i
danas uiva ugled indijskoga latinskoga, jezika kulture i obrazo-
vanja. Srednjoindijski se jezici jo nazivaju i prakrtima (pr-kta-
izveden) to su npr. pali, auraseni, maharatri itd. Novoindij-
ski su jezici npr. hindi (ili hindski, najvei i najprostranjeniji u da-
nanjoj Indiji), bengalski, sindhi itd.

VEDSKI
Vedski je jezik svetih indijskih spisa Ved (Veda znanje ~ stsl.
vdti znati, njem. wissen) koje su se stoljeima, gotovo nepromi-
jenjene (kao sveti se tekstovi nisu smjeli mijenjati i tomu je posve-
ivano mnogo pozornosti), prenosile usmenim putem. Ne zna se
tono kada su najstariji dijelovi Ved nastali vjerojatno u 2. po-
lovici 2. tisuljea pr. K., ne kasnije od 1200. g. pr. K. Vede imaju
4 dijela (zbirke sam$ hite): gveda (c kitica), Smaveda (sman
napjev), Yajurveda (yaju prozna izreka uz obrednu rtvu,
yajate rtvovati si) i Atharvaveda (atharva- sveenik). Knji-
evnost na vedskom traje od otprilike 12. do 4. st. pr. K.
gveda je najstarija i najarhainija, pa prema tome i najvanija za
indoeuropeistiku. Ona se sastoji od 10 knjiga ili krugova (mad ala
krug/knjiga) i sadri 1028 himana (skta himna) i veliinom
odgovara Bibliji. Najstarije su mad ale od II. do VII. Veinu hi-
mana u gvedi ine pohvale i molitve bogovima Indri, Agniju
bogu Ognju (~ hrv. o g anj), Varui, Mitri itd.13
gveda je sastavljena dok su Indoarijci jo prebivali u podruju
Pandab (Pajb) u sjeverozapadnoj Indiji i u njoj se meu osta-
lim govori i o borbama s tamnoputim domorodcima. Prije se je
smatralo da su ti tamnoputi gvedski domorodci zapravo prasta-
novnici Indije koji su ondje ivjeli prije dolaska indijskih Arijaca.
U Indiji je u 3. i 2. tisuljeu pr. K., prije dolaska Indoeuropljana,

12
Kako se u Indiji govore i neie. jezici (dravidski, austroazijski) koji se takoer mogu
zemljopisno odreivati kao indijski jezici, naziv je indoarijski neto precizniji jer je po nje-
mu odmah jasno da govorimo o ie. indijskim jezicima. Nazivom su rya- plemenit sebe
nazivali i stari Indoarijci i Iranci (od toga nastaje i dananji naziv drave Iran). I Iranci su
dakle Arijci, jednako kao i Indoarijci, ali u njihovu sluaju nema potrebe to isticati.
13
Vie o tome vidi u Jei 1987.

31
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

cvala veoma razvijena civilizacija, pogotovu u Pandabu u dvama

najveim gradovima Mohendo Daro i Harapp. Danas se zna
da je ta civilizacija bila propala prije dolaska Indoarijca, najvje-
rojatnije zbog klimatskih promjena. T nam je indijska dolinska
civilizacija ili civilizacija Mohendo Daro (Mohenjo Daro), ostavi-
la i jo nedeifrirane tekstove. Mogue je, iako nedokazano, da je
jezik natpis indijske dolinske civilizacije povezan s dravidskim
jezicima neie. porodicom jezika koji se danas govore uglavnom
na jugu Indije. Pretpostavlja se da su se neko govorili u cijeloj In-
diji, ali da ih je dolazak Indoarijca potisnuo prema jugu. Poznatiji
su dravidski jezici npr. tamilski, kannada, malajalamski, telugu
itd.14
Smaveda i Yajurveda su mlae i spjevane na osnovi gvede (go-
tovo je sav tekst Smavede izveden iz gvedskoga). Smaveda je
zbirka obrednih napjeva, a u Yajurvedi se govori o rtvenim obre-
dima. Atharvaveda je najmlaa to je zbirka sveenikih izreka i
zaklinjanja.
Svaku zbirku, sam$ hitu, prate i mlai prozni komentari brhmae
koji tumae njihovu obrednu upotrebu. One govore o obredima i do-
gmama vedske religije. Tajniji nauk o obredima iznose rayake,
jo mlai tekstovi, tako nazvani jer su se navodno morali proua-
vati u umama. Upaniade (upaniadi) su moralno-filozofski tek-
stovi, sveti filozofski spisi, koji dolaze na kraju rayak i s njima
su povezani. Oni su i temelj kasnije indijske filozofije. Najmlae
su stre saeti prikazi pravila vedske religije. Svaku Vedu dakle
ine sme sam$ hite (zbirke), koje prate mlai dijelovi brhmae,
rayake, upaniade i stre. Stre su pisane na najmlaem ved-
skom izmeu 6. i 4. st. pr. K.

SANSKRT
Sanskrt je mlai staroindijski jezik, indijski latinski, jezik kla-
sine indijske knjievnosti i kulture. Klasini je sanskrt sredine 1.
tisuljea pr. K. opisao veliki indijski (i svjetski) gramatiar Pini
(5/4. st. pr. K.). Sanskrt je jako slian vedskomu, premda manje ar-
haian, ali nije izravan potomak vedskoga jer je nastao na osno-
vi staroindijskih dijalekata bliskih, ali ne i istovjetnih, vedskomu.
Vedski se i sanskrt objedinjuju nazivom staroindijski.

14
Vie o dravidskim jezicima vidi u Matasovi 2001: 146-8.

32
 INDOIRANSKI JEZICI

Na sanskrtu su nastala golema djela, stvarana stoljeima, epovi

Mahbhrata (nastao izmeu otprilike 5/4. st. pr. i 4. st. po K.) i
Ramyaa (izmeu otprilike 4/3. st. pr. i 3/4. st. po K.). Mahbhrata
se sastoji od 18 knjiga i preko 200 000 stihova te je tako 8 puta ve-
a od Ilijade i Odiseje zajedno i najvee djelo svjetske knjievnosti
uope. Prema predaji, autor je djela slijepi Vysa, a okosnica i naj-
stariji dio Mahbhrate govori o borbi dvaju bhratskih plemena
za vlast. No u ep je umetnuto i mnogo dijelova koji su slabo ili nika-
ko povezani s okosnicom radnje borbom u plemenu Bhrata. Od
takvih je umetaka poznat samostalni umetnuti ep Pjesma o kra-
lju Nali i Bhagavadgt Pjesma o boanskome najvrjedniji mo-
ralno-filozofski spis umetnut u Mahbhratu.
Od kasnijih djela na sanskrtu valja spomenuti Pacatantru Peto-
knjije iz 3. stoljea po K. jednu od najvanijih svjetskih zbira-
ka pripovijedaka. U 5. je st. po K. ivio najpoznatiji indijski dra-
matiar Klidsa ija je najpoznatija drama akuntal kojom je
oduevljen bio i Goethe.

SREDNJOINDIJSKI JEZICI
Najstariji su (datirani) zapisi na indoarijskom (ne i najstariji tek-
stovi! to su Vede koje su zapisane prilino kasno) natpisi kralja
Aoke iz 3. stoljea prije K. pisani na raznim prakrtima. Aoka je
bio budist i gorljivo ga je pokuavao proiriti u Indiji koja je tada
bila podijeljena izmeu budizma i rane verzije hinduizma. Na kra-
ju to irenje budizma nije uspjelo jer je budizma konano iz mjesta
njegova nastanka, Indije, nestalo iako se u meuvremenu proirio
na Tibet, Indokinu, Turkestan, Kinu, Japan itd. Aoka je budi-
zam nastojao proiriti politiko-vjerskim pamfletima i natpisima
na tadanjim govornim jezicima prakrtima.
Od srednjoindijskih je jezika najpoznatiji i najstariji pali (pli cr-
ta, tekst), jezik budistikih spisa. Na paliju postoji bogata knji-
evnost, a kao jezik se budizma poslije proirio i izvan Indije. Va-
no je napomenuti da je pali bio iskljuivo knjievni, a ne govorni
jezik.
Od prakrt jo moemo spomenuti jezike auraseni (aurasen),
maharatri (mhrt r), magadhi (mgdh), ardhamagadhi
(ardhamgdh), pajai (paic) itd. Prakrti se, meu ostalim,
javljaju u klasinim sanskrtskim dramama kao jezici kojima go-
vore puani.
33
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

auraseni se je govorio na sjeverozapadu Indije, oko grada Mathu-

re u podruju urasena i od svih je prakrta genetski najblii dija-
lekatnoj osnovici sanskrta.
Maharatri se je govorio na Dekanskom polutoku, dakle u junoj
Indiji. Poznat je po knjievnosti pisanoj na njemu s poetka nove
ere. Posluio je kao uzor drugim prakrtskim knjievnim jezicima.
Jezik se je magadhi govorio u dananjem Biharu u istonoj Indiji
(tadanjem Magadhiju). Na njemu takoer postoji knjievnost s po-
etka nove ere.
Srednjoindijski su se jezici, meu ostalim, pisali i pismom brhm,
poznatim od 4. st. pr. K. (njime su pisani i neki Aokini natpisi).
Pismo je nastalo vjerojatno koje stoljee prije od kojega sjevernose-
mitskoga pisma (moda fenikoga), ali sm nastanak nije potpuno
jasan (brhm je potisnuo drugo staro indijsko pismo kharos t h
magarea eljust, kojim se pisalo na sjeverozapadu Indije, a ta-
koer je nastalo od kojega semitskoga pisma, vjerojatno aramej-
skoga). Od brhmja je, uz mnoga druga kasnija indijska i izva-
nindijska pisma, nastalo pismo ngar, od kojega se u 11. stolje-
u razvilo danas najrasprostranjenije indijsko pismo devangar
(/pismo/ boanskoga grada) kojim se danas pie sanskrt, a od su-
vremenih jezika hindski. Od raznih su indijskih pisama, potoma-
ka brhmja, nastali i tibetsko, burmansko, tajsko, kmersko, ja-
vansko i druga pisma irom Azije.

NOVOINDIJSKI JEZICI
Najvei je novoindijski jezik hindi (hindski) kojim govori 366 mi-
lijuna govornika, a s govornicima hindskoga kao drugoga jezika i
487 milijuna ljudi (hindski ima slubeni status u Indiji). Hindski
je genetsko-dijalektoloki gledano isti jezik kao i urdski, slubeni
jezik Pakistana, pa se zajedno nazivaju hindustanskim. Govornici
su hindskoga hinduisti i nasljeduju indijsku, sanskrtsku batinu
to se vidi po brojnim sanskrtskim posuenicama. S druge strane,
govornici su urdskoga muslimani i oslanjaju se na arapsko-perzij-
sko muslimansko nasljee to se vidi po brojnim posuenicama iz
arapskoga i perzijskoga. Hindi su i urdu strukturalno isti, ali se
odlikuju razliitim kulturnim leksikom i piu se razliitim pismi-
ma urdu arapskim, a hindi devangarjem. Neodoljivo se name-
e usporedba s gotovo istovjetnom situacijom izmeu hrvatskoga i
srpskoga na naim prostorima.
34
 INDOIRANSKI JEZICI

Novoindijski se jezici mogu jednostavno podijeliti na sjevernoindij-

sku skupinu koju ine svi novoindoarijski jezici u Indiji, Pakista-
nu, Bangladeu i Nepalu, na lankansku skupinu u kojoj je smo
sinhalski (sinhaleki) jezik na ri Lanci te na romsku skupinu u
koju ulaze svi romski (ciganski) jezici i dijalekti.
U sjeveroindijske jezike ulaze, meu ostalima, osim hindskoga i
urdua, jo i sindhi ili sindski (u Pakistanu), pandapski u Pand-
abu (Pajbu), gudaratski u Gudaratu na sjeveroistonoj obali
Indije, radastanski u Radastanu (iznad Gudarata, a ispod Pan-
daba), biharski u Biharu na istoku Indije (i dijelom u Bangladeu
i Nepalu), orijski u Orisi (ispod Bihara), bengalski u Bangladeu i
Indiji, asamski (u Asamu dijelu Indije ukotvljenu iza Banglade-
a), maratski (marathi) u Maharatri, nepalski u Nepalu itd.
Sinhalski se na ri Lanci odvojio od ostalih indoarijskih jezika
prije 2 500 godina i zato ini posebnu skupinu. Na ri Lanci se jo
govori i dravidski tamilski, a sinhalskom je blizak slubeni jezik
Maldivskih Otoka maldivski.
Romi su se iz Indije selili u vie navrata tijekom prvoga tisulje-
a po K. i danas ih ima posvuda. Oko 10. st. su, preko Irana gdje
su dugo prebivali, doprli do Balkana odakle su se proirili po cije-
loj Europi. Njihovi bi se dijalekti zapravo mogli slobodno nazivati
i jezicima nisu meusobno razumljivi, a svi su redom pretrpjeli i
golem utjecaj jezika drave u kojoj govornici dotinoga idioma ive.

IRANSKI JEZICI
10 Iranski se jezici kronoloki dijele na staroiranske, srednjoi-
ranske i novoiranske jezike, a genetski na zapadnoiranske i isto-
noiranske jezike.
ZAPADNI ISTONI
staroperzijski avestiki
STAROIRANSKI
medijski skitski
hotansko-sakanski
pehlevi (srednjoperzijski) sogdijski
SREDNJOIRANSKI
partski horezmijski
baktrijski
(novo)perzijski (farsi) osetski
NOVOIRANSKI kurdski jagnopski
balui afganski (pato)

35
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Najstarije tragove iranskih jezika nalazimo u zapisima pojedinih

iranskih imena u asirskim i babilonskim tekstovima.

AVESTIKI
Kao ni u sluaju indijske grane, ni u iranskoj se grani najstariji
tekstovi ne poklapaju s najstarijim zapisima. Najstariji su teksto-
vi iranskih jezika avestiki, nastali negdje poetkom 1. tisuljea
pr. K., ali prenoeni usmeno, sve dok nisu konano zapisani tek u
3/4. st. pr. K.
Avestiki je, premda iz neto kasnijega doba, arhainou u mno-
goem ravan vedskomu. Na njemu su zapisani sveti tekstovi maz-
daizma (zoroastrizma) Avesta. Osniva je te nove religije bio Za-
ratustra (Zara=utra) negdje u prvoj polovici 1. tisuljea prije K.
Najstariji se dio Aveste zove G=, a jezik se kojim su Gathe pisa-
ne zove gatha-avestiki i predstavlja najarhainiju fazu toga jezika
(kao to gvedski jezik predstavlja najarhainiju fazu staroindij-
skoga). Gathe je prema predaji spjevao sm prorok Zaratustra ko-
ji je reformirao staru iransku politeistiku religiju blisku vedskoj
u dualistiki mazdaizam (koji se dodue moe smatrati i monote-
istikim) u kojem postoji dvojstvo izmeu Ahura Mazde i njegova
protivnika Ahrimana. Avesta je, kako rekosmo, kao i Vede, preno-
ena isprva usmeno. Mlai su dijelovi Aveste, kao Yat i Videvdd,
pisani tijekom 1. tisuljea pr. K. na mlaem avestikom jeziku.
Prijevod je jednoga dijela Aveste na pehlevi (srednjoperzijski), za-
jedno s mlaim komentarima, poznat pod imenom Zend-Avesta.
Avesta je bila sveta knjiga u Iranu sve do dolaska Arapa i islama.
U 7. su se stoljeu mnogi zoroastrijanci pod njihovim pritiskom po-
eli povlaiti prema istoku da bi na kraju zavrili u Indiji gdje se
Avesta ouvala do 17/18. stoljea kada je glas o njoj konano doao
do Europe. Danas zoroastrijanci u Indiji, poznatiji kao parsi, ive
uglavnom u Bombaju i okolici i govore gudaratski.

STAROPERZIJSKI
Staroperzijski je jezik zapisan izmeu 6. i 4. stoljea prije K. za
vrijeme vladavine Ahemenid. Najvie je natpisa (pisanih klinopi-
som preuzetim od Asiraca) iz vremena cara Darija (drayavahu)
i njegova sina Kserksa (ayra). Klinopis je deifriran poetkom
19. st. ba pomou staroperzijskoga (jer su svi njihovi natpisi bili
viejezini).

36
 INDOIRANSKI JEZICI

Najpoznatiji je spomenik staroperzijskoga natpis iz Behistuna

(Bagastna mjesto bogova15), blizu dananjega grada Hamadna
(stara Ekbatana) u Iranu, iz 521. g. pr. K. Taj je dugi natpis, ukle-
san na stijeni na visini od 50 m od tla, pisan na staroperzijskom,
akadskom i elamskom (neie. jeziku staroga zapadnoga Irana koji
se je govorio od 3. tisuljea pr. K. do poetka nove ere, koji neki
povezuju s dravidskim jezicima u Indiji). Postavljanje je natpisa
naredio perzijski vladar Darije koji se u njemu hvali svojim ratnim
pothvatima.
Od ostalih staroiranskih jezika, medijski nam je poznat smo po
onomastici, posuenicama u staroperzijskom i po pojedinim rijei-
ma zapisanima u grkim i drugim tekstovima. Medijski se govorio
u dananjem sjevernom Iranu, jugozapadno od Kaspijskoga jezera.
Skitski je, jezik Skit koji su ivjeli na velikim prostranstvima sje-
verno od Crnoga mora, zabiljeen smo pojedinim rijeima u gr-
kim tekstovima16. Ostatak su Skit na Kavkazu dananji Oseti.

SREDNJOIRANSKI JEZICI
Srednjoperzijski je jezik (pehlevi/pahlavi) dobro posvjedoen iz-
meu 3. i 8. st. po K. Bijae slubenim jezikom Irana (prvotno
smo u junom dijelu dananjega Irana) te zoroastrizma i mani-
heizma. Pehlevi nasljeduje staroperzijski, a od njega nastaje novo-
perzijski (farsi).
Partski se je govorio do kraja 1. tisuljea po K. juno od Kas-
pijskoga jezera. Partija je bila neko vrijeme samostalna, a onda
je potpala pod perzijsku sasanidsku vlast. Partski je posvjedoen
uglavnom manihejskim tekstovima iz 1. st.
Sogdijski se govorio na podruju dananjega Uzbekistana, Kirgi-
stana i Kazahstana krajem 1. tisuljea po K. Sogdija je leala na
putu svile, a Sogdijci su bili dobri trgovci. Jezik je posvjedoen u
vjerskim tekstovima izmeu 7. i 10. st. Potisnue ga turkijski jezi-
ci poslije, no jedan se sogdijski dijalekat sauvao do danas kao ja-
gnopski jezik.

15
Stperz. je baga- srodno s hrv. b g (neki misle da je to iranizam u slavenskom), a
-stn mjesto, zemlja (usp. -istan u Pakistan, Afganistan, Uzebkistan itd.) etimoloki
odgovara hrv. stn.
16
Zabiljeeno je dosta skitskih imena i neto skitskih rijei (Hesihije). Iranske su po-
suenice u slavenskom zapravo posuenice iz skitskoga.

37
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Horazmijski se je jezik govorio izmeu Kaspijskoga i Aralskoga je-

zera. Posvjedoen je ve od 3/2. st. pr. K., a najvie se o njemu zna
iz arapskih zapisa iz 13/14. st.
Sakanski je (hotansko-sakanski) jezik posvjedoen tekstovima iz
Hotana u Kineskom Turkestanu iz 1. tisuljea. Pisao se indijskim
pismom brhm, razlikuju se bitno njegova rana i kasnija faza, a
govorio se istodobno kada i toharski jezici, u njihovoj neposrednoj
blizini (kod Turfana). Postojalo je vie sakanskih dijalekata.
Baktrijski se je jezik govorio izmeu 2. (kada su zabiljeeno neko-
liko tekstova grkim pismom) i 7. st., kada ga je istisnuo perzijski,
u Baktriji, juno od Sogdije, oko gornjega toka rijeke Amu Darje
koja se ulijeva u Aralsko jezero. Baktrija je prvo bila pod Perzijom,
zatim ju je osvojio Aleksandar Makedonski, nakon koga je ondje
bila jedna helenistika drava koju su sruili toharski prodori sa
sjeveroistoka.

NOVOIRANSKI JEZICI
U zapadnoj su skupini novoiranskih jezika kurdski, balui, perzij-
ski, tadiki itd., a u istonoj osetski (potomak skitskoga) i jagnop-
ski (potomak sogdijskoga), afganski/pato itd.
Kurdskim govori 10-ak milijuna ljudi u Kurdistanu, na granici
Turske, Iraka, Irana i Sirije. Ima puno dijalekata, a pie se tek u
zadnje vrijeme uglavnom arapskim pismom.
Perzijski je (farsi) slubeni jezik Irana. Bliski su mu tadiki u
Tadikistanu, Uzbekistanu i Afganistanu te dari u Afagnistanu,
koji je uz pato ondje i slubeni jezik.
Balui se (baloi, beludski) govori u Iranu, Pakistanu i Afgani-
stanu. Pie se tek od novijega doba arapskim pismom.
Osetskim se govori u ruskom dijelu Kavkaza i neto malo u Gru-
ziji. Osetski potjee od nekoga oblika srednjoiranskoga alanskoga
koji pak potjee od kojega staroiranskoga skitskoga govora. U lek-
sikom pogledu osetski zna biti dosta arhaian jer uva neke rijei
koje su inae u svim indoiranskim jezicima nestale.
Jagnopski se govori u dolini rijeke Jagnob u Tadikistanu, a jezik
je nasljednik jednoga oblika sogdijskoga. Jagnopski se ne pie, nji-
me je 1975. govorilo jo svega 2000 ljudi i tadiki ga polako isti-
skuje.

38
 INDOIRANSKI JEZICI

Afganski je (ili pato/putu) slubeni jezik Afganistana. Jezik je

posvjedoen od 8. st., pie se arapskim pismom, a dosta Afganaca
ivi i u Pakistanu.
U pamirsku se skupinu iranskih jezika (na Pamiru u Tadikista-
nu) ubraja vie malih jezika kao to su jazgulamski, vahanski, sa-
rikolski i sl.

NURISTANSKI JEZICI
Nuristanski su (ili kafirski jezici) slabo poznati, uglavnom bez pi-
sma, jezici koji se govore u Nuristanu u sjevernom Afganistanu.
Nuristanske narode ini posebna skupina indoiranskih pleme-
na koja je bjeei pred islamom pobjegla u brdovite predjele Hin-
dukua. No Afganistanci su ih ipak uspjeli pokoriti 1895-6, pri-
kljuiti ih Afganistanu i islamizirati. Taj se predio prije osvajanja
zvao Kafiristan (zemlja nevjernika, arapski kfir nevjernik,
kako ih nazvae okolni muslimani), no kako su Nuristanci danas
estoki muslimani, i nazivi ih Kafiristan i kafirski vrijeaju, no-
vo je slubeno ime toga podruja Nuristan (zemlja svjetla, arap-
ski nr svjetlo). Sve skupa Nuristanaca ima izmeu 100 000 i
300 000. Kao nuristanski se jezici najee spominju jezici kati,
vajgalski, akunski, prasunski itd.
Ne valja ih brkati s dardskim jezicima, koji su zapravo jedan odvje-
tak novoindoarijskih jezika u koje se ubraja npr. kamirski jezik.
Samostalnost nuristanskih jezika kao tree skupine indoiranskih
jezika nije jo potpuno sigurna, a tu je pretpostavku iznio norve-
ki lingvist Georg Morgenstierne (1892-1978) koji ih je istraivao.

39
 GRKI JEZIK

11 Grki jezik sm za se ini posebnu granu indoeuropskih je-

zik. Nedostatak bliskoga jezika srodnika grki nadoknauje bo-
gatom dijalekatnom razliitosti. Prvi natpisi na gr., pisani linea-
rom B na grkom dijalektu koji zovemo mikenskim, potjeu iz 15.
st. pr. K., dok se prvi natpisi na grkom alfabetu (kojim se grki i
danas pie) javljaju od 8. st. pr. K. (prvi je natpis na alfabetu tzv.
Nestorov natpis). Grci su u svoju novu pos tojbinu doli najkasnije
poetkom 2. tisuljea pr. K. Kada govorimo o dolasku Grk, sva
je prilika da je tu posrijedi bio smo tanak aristokratski sloj s boj-
nim kolima koji je nametnuo domorodcima svoju vlast i svoj jezik.

GRCI U HETITSKIM IZVORIMA

Ve je od samih poetaka hetitologije, nakon otkria Hroznoga, po-
stalo jasno da se u hetitskim tekstovima nalaze imena koja strano
podsjeaju na grka. Tako nalazimo na hetitske zapise o gradovi-
ma Apaa i Milawata (ili Milawanda) u Maloj Aziji koji podsjeaju
na grke gradove Efez i Milet (@E i ). Kao zemlja se
u zapadnoj Anatoliji spominje Wilua, to neodoljivo podsjea na
grki naziv Troje @I < " [wilios] (Ilij), unato nekim gla-
sovnim tekoama. Hetitski izvori osim toga spominju i susjednu
zemlju Taruia to pak podsjea na drugi naziv Troje 17. I
ako to sve nije dosta, ime je vladara Wilue, koji je sklopio ugovor
s hetitskim vladarom Muwatallijem Alakandu to je pak oito
slino grkomu imenu (Aleksandar), a to je drugo ime
poznatoga trojanskoga kraljevia Parisa18. No kao eer na kraju u
prii o Troji u hetitskim tekstovima, u grkim je izvorima sauva-
na legenda o tome kako su Paris i Helena bili u gostima kod kralja
Motila (M) negdje u Maloj Aziji. Nemogue je izbjei zaklju-
ak da je to upravo hetitski vladar Muwatalli koji je s Alakandu-
em/Aleksandrom/Parisom bio sklopio ugovor. Premda se u ovim
17
U Homera se javljaju oba naziva i Troja i Ilij. Izgleda da se sm Prijamov dvor zove
Troja (a po njemu se itava zemlja zove Troada), dok bi naselje oko Troje bilo Ilij.
18
U egipatskim se pak izvorima, kao saveznik Hetita u bitci kod Kadea spominje i
narod drdny, to slii na Homerov naziv za Trojance Dardanci, . Dardanci je
vie naziv za stanovnike trojanske drave, a Trojanci ba za stanovnike grada Troje.

40
 GRKI JEZIK

imenima fonologija ne poklapa ba savreno (primjerice Wilua pre-

ma gr. ", a ne **"), to i nije neoekivano, tim vie to je
logino da su grka imena u hetitski dolazila preko Luvije, koja je
Grcima bila blie, a kada imena putuju tako zaobilazno do drugoga
jezika, s njima se svata moe dogoditi to je oito i iz suvremenih
primjera. Neke je fonoloke razlike, kao hetitsko /a/ umjesto grko-
ga /Q/, lako protumaiti luvijskim u luvijskom naime uope nije bi-
lo fonema /e/ i on je ondje redovito zamjenjivan fonemom /a/ (odatle
Alakandu i Apaa, usporedi i luvijski Lazpa za grko tj.
Lezb). U hetitskim izvorima takoer nailazimo i na dravu po ime-
nu Ah h iyawa/Ah hiya, koja poloajem izgleda odgovara Grkoj19, a
opet slii na jedno od grkih imena Ahejci, . Sauvano je
pismo jednoga hetitskoga vladara vladaru Ah hiyawe. U jo jednom
imenu u hetitskim izvorima moemo vidjeti grko ime Tawala-
gawa /tawaklawa/ prema  < ""-. Prvo je /Q-/,
kao nenaglaeno, isputeno, a opet pravilno umjesto gr. /Q/ nala-
zimo luvijsko /a/. Ime se spominje u tzv. Pismu o Tawagalawi koje
pie jedan hetitski vladar (vjerojatno Hattuili III.) jednomu gr-
komu vladaru (moda ak samomu Agamemnonu ili njegovu ocu
Atreju?) zbog problema koje je u Maloj Aziji uzrokovao kraljev brat
Tawagalawa/Eteoklo, zajedno s Arzawcima, pa je hetitski vladar
morao upasti u grku Milawatu/Milet. U Pismu o Tawagalawi po-
kuava diplomatski izgladiti situaciju (kako su Hetiti imali nevolja
na istoku s Asircima, nisu si to isto mogli priutiti i na zapadu). Iz
hetitskih se pisama moe zakljuiti da Grka/Ah hiyawa ima jedno-
ga velikoga kralja, jednaka po moi hetitskomu i babilonskomu vla-
daru ili egipatskomu faraonu. No iz Grke se predaje (npr. Ilijade)
moe zakljuiti da Grci nastupaju ujedinjeno smo prema van ka-
da primjerice zajedno ratuju. U tom je sluaju Mikena, kao najvea
i najmonija palaa, bila glavna, iako inae Grka nije bila jedin-
stvena drava kao Hetitsko kraljevstvo ili Egipat. No ini se da He-
titi nisu ba najbolje razumjeli unutarnju grku situaciju pa su vla-
dara Ah hiyawe shvaali na isti nain kao hetitskoga vladara. ini
se da i Trojanski rat ima podlogu u hetitskim izvorima, no izgle-
da da je Homer, kojih pola tisuljea poslije, u junako-epskoj prii
o jednoj opsadi Troje i jednom ratu moda saeo dugotrajna grka
posezanja za Wiluom i njihova natezanja s Hetitima oko toga po-
sjeda u Maloj Aziji.
19
Neki opisi Ah h iyawe upuuju na to da je rije o prekomorskoj zemlji, a ne o zemlji u
Maloj Aziji (iako su Grci i ondje imali posjed, pogotovu oko Mileta). To bi objasnilo i zato
Ah h iyawa ipak ne igra toliku ulogu u hetitskoj politici, iako je oito mona drava, to se
moe zakljuiti po 22-ma spominjanjima Ah h iyawe u hetitskim tekstovima jednostavno
je bila predaleko, preko mora.

41
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Svako bi se pojedinano ime jo i moglo protumaiti kao sluajnost,

ali kada se sve te sluajnosti skupe zajedno, ini se oitim da u
pretpostavci da su u hetitskim tekstovima zapisana grka imena,
ipak ima neto. Ova je hipoteza postala jo uvjerljivijom nakon to
je 1952. deifriran mikenski jer je tako postalo jasno da se je u 2.
polovici 2. tisuljea pr. K. u Grkoj ve govorio grki (to nije bilo
tako sigurno kada su najstariji spomenici grkoga bili oni na alfa-
betu koji su puno mlai od mikenskih tekstova). Hipotezi u prilog
ide i zdravorazumska pretpostavka da je nemogue da se dva, go-
tovo pa susjedna, naroda, oba prilino mona, Hetiti i Grci, nisu
poznavali. Naalost, to se arheolokih nalaza tie, oni (jo) ne po-
tvruju filoloke indicije koje nas upuuju na dodire Grk i Hetit.
Naime, ni u Grkoj ni Hetitskoj dravi ne nalazimo tragova trgo-
vine Hetit i Grk (npr. hetitske proizvode u grkim gradovima i
obrnuto). Osim toga, u grkim ostatcima nema primjerice tragova
dopisivanja grkih i hetitskih vladara i sl., za razliku od hetitsko-
egipatske ili mitanijsko-egipatske korespondencije. Pa ipak, u nat-
pisima na linearu B doista nailazimo na neka hetitska imena u
Knosu i Pilu to moda govori o tome da je u Grkoj bilo hetitskih
pisara. Zapravo nam to to u Mikeni nije naena korespondencija
s Hetitima ne govori nita. Ondje su ionako naeni smo dosadni
inventari i slini zapisi nema nikakvih tragova meunarodne di-
plomacije ili ega slinoga. Oito je da je kraljevska pismohrana
Atrejevi netragom nestala u dubinama prolosti.
Osim u hetitskim tekstovima, neka su grka imena mikenske kul-
ture posvjedoena i u egipatskim izvorima. Tako je Mikena ondje
posvjedoena kao mkn (*Mwkana, u egipatskom se ne piu samo-
glasnici, kao ni u semitskim jezicima s kojima je srodan), Knos
kao kn, Ilij (Troja) moda kao wyry, otok Kitera kao ktr itd. ini
se da je kao naziv za cijelu Grku posvjedoeno ime tny to bi mo-
glo odgovarati grkomu plemenskomu imenu Danajci, , dok
je drugo ime Ahejci, , posvjedoeno 200 godina poslije toga,
kao yhws, kao jedan od narod s mora.

MIKENSKI
12 Mikenskim nazivamo jezik izmeu 15/14. i 13. st. pr. K. ko-
ji je naen u zapisima grkih gradova Knosa, Pila, Mikene, Tebe
i Tirinta20. To su najstariji zapisi grkoga jezika. Pisani su linea-
rom B, pismom koje jako loe odraava glasovni sustav grkoga
20
Godine 1994. je naen tzv. oblutak iz Kafkanije, kratak natpis (a-so-na qo-ro-qa qa-
jo) na linearu B za koji se misli da bi mogao biti najstariji mikenski zapis iako neki sum-

42
 GRKI JEZIK

to nam esto oteava sluenje mikenskim izvorima. Tako, primje-

rice, linear B ne razlikuje bezvunih okluziva od zvunih i aspiri-
ranih (osim t : d) i u naelu se ne biljei zadnji suglasnik u zatvore-
nom slogu, pa tako ni zavrni suglasnik u rijei. Na poetku se slo-
ga neke glasovne skupine biljee, a neke ne, kao to emo vidjeti.
Kao to svi istraivai napominju, s obzirom na to u koliko je uda-
ljenih mjesta posvjedoen u kopnenoj Grkoj i na Kreti, mikenski
je zauujue jedinstven jezik. To upuuje na to da je mikenski bio
svojevrstan administrativan, nadregionalan jezik, koji je, daka-
ko, imao osnovicu u ivuim govorima, ali o govornom jeziku toga
doba ne moemo znati gotovo nita, osim ono malo podataka to
nam (moda) pruaju mikenski tekstovi. Odreene dvostrukosti i
znakovi dijalekatskih razlika u mik. postoje, ali one nisu znatne i
na osnovi se njih ne mogu uspostavljati posebne varijante mik. u
razliitim gradovima odn. podrujima. Kako je mik. posvjedoen
500 g. prije ostalih dijalekata, logino je da e se u njemu nai ar-
hainijih elemenata koji su kasnije nestali iz grkoga jezika.
Vano je napomenuti da mikenski, premda je usko srodan s ar-
kadijsko-ciparskim dijalektom, odnosno s praoblicima dananje-
ga arkadijsko-ciparskoga, nije predak nijednoga kasnijega grko-
ga dijalekta. Takvo je miljenje, osim to je i a priori vjerojatno,
poduprto, osim lingvistikim (katkada dodue prenaglaenima), i
povijesnim podacima.
Mikenski je 1952. deifrirao arhitekt (sic!) Michael Ventris
(1922-1956), a u zavrnim mu se fazama deifriranja pridruio i
lingvist, klasini filolog John Chadwick (1920-1998) uvi Ventri-
sa kako govori o otkriu na BBC-u. lanak je u kojem su objavili
svoje otkrie, Evidence for Greek dialect in the Mycenaean archi-
ves, iziao 1953. S obzirom na to da je kretsko-mikenska kultura
bila prilino razliita od klasine grke kulture, prije njihova se je
otkria smatralo da, tada jo nepoznat, jezik lineara B sigurno ni-
je grki. Takvo je otkrie zaprepastilo i samoga Ventrisa. Ventri-
sovo je otkrie bilo puno tee od deifriranja hetitskih klinopisnih
zapisa Bedicha Hroznoga te je stoga fascinantno.
Kao i Hetiti, i Mikenjani su svoje zapise pisali na glinenim ploi-
cama koje su suili na suncu. Ti zapisi nisu bili predvieni da du-
go traju, a ouvali su se pukim sluajem, ispeeni u vatri, kada su
gradovi gdje su se nalazili bili zapaljeni. Naeno je oko 4 000 gli-

njaju u to, kao i u autentinost samog natpisa na oblutku koji se datira u 17. st. pr. K. Vidi
Arapogianni, Rambach & Godart 1999.

43
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

nenih ploica. To su uglavnom inventari, popisi poreza, nabrajanje

zaliha i sl. Osim natpisa na ploicama, postoji jo i oko 150 natpi-
sa na mikenskom na vazama. Linearom se B vjerojatno pisalo i po
drugim, propadljivim, materijalima, ali oni nisu doli do nas. Iz
nekoga razloga nisu pisali po metalu i kamenu, moda zato to je
slova lineara B bilo teko gravirati i uklesavati.
Pismenost u Mikenjana nije, kao u Hetit, a jo vie u Egipana,
bila ograniena smo na usku kastu profesionalnih pisara u pala-
ama. Ona je bila rairena pojava i postojala je ira klasa obrazo-
vanih, odnosno pismenih ljudi, za razliku od Bliskoga Istoka gdje
je pismenost bila kultno znanje profesionalnih pisara. Tako nat-
pise nalazimo i na raznim peatima, vazama, amforama za ulje
i vino i na raznim drugim predmentima iz svakodnevice, kojih je
dodue sluajno jako malo ouvano. Kao to rekosmo, nisu smo
pisari u palaama znali pisati, nego su svi slubenici u palaama
bili podjednako pismeni.
Na mikenskim natpisima nema knjievnih tekstova i nije ni vje-
rojatno da e se takvi natpisi nai. Izgleda da Grci nisu vjerova-
li da je takve tekstove potrebno zapisivati jer se knjievnost pre-
nosila usmenom predajom, a takva je usmenoknjievna tradicija
izgleda bila veoma jaka, kao i u Indiji. U Mikeni je i Tebi naeno
razmjerno malo ploica s obzirom na veliinu pala, kao i u Ti-
rintu, a na Kreti su ploice naene smo u Knosu, pa nije nemo-
gue da se nae jo mikenskih tekstova iako teko da e vie biti
spektakularnih otkria.

MIKENSKO PISMO
Kao to rekosmo, mikenski su tekstovi pisani linearom B, slogov-
nim pismom od 88 znakova. U njihovu nam itanju pomae to to
nisu pisani in continuo nego su rijei uvijek jasno rastavljene (kao
u hetitskom). U linearu B takoer, kao i u klinopisu (hetitskom,
akadskom itd.) i linearu A, postoje ideogrami, ali se oni, za razli-
ku od tekstova na klinopisu i linearu A, ne mijeaju sa slogovnim
znacima i piu se npr. na kraju retka i slino (pri transliteraciji se
oznauju velikim slovima, a znaenje se ideograma pie na latin-
skom, npr. EQUUS za konja i sl.).
Linear se B razvio od starijega lineara A, pisma kojim se je pisao
jo uvijek neodgonetnut jezik ili jezici21. Sva je prilika da je linear

21
Po jednoj je hipotezi linear A povezan s nedeifriranim pismom vinanske kulture (u
koju pripada i vuedolska kultura u Hrvatskoj) s Natpisa iz Tartarije u Rumunjskoj iz 6.
ili 5. tisuljea pr. K. Postoji odreen broj slinih znakova iako jo nije posve sigurno jesu
44
 GRKI JEZIK

B nastao svjesnom prilagodbom lineara A grkomu jeziku (prem-

da ga nisu ni otprilike dobro prilagodili za pisanje grkoga kao to
emo vidjeti). To se npr. vidi prema novom znaku u linearu B, za
dvoglas /au/, a kojega nije bilo u linearu A on je izveden, oito na-
knadno za potrebe pisanja grkoga dvoglasa /au/, od ideograma za
bika. Bik se na grkom veli , u toj se rijei nalazi upravo
dvoglas /au/, pa nam je jasno kako je taj znak smiljen.
Na linearu nam je A ouvano puno vie tekstova nego na linearu
B. Oni su naeni po itavoj Kreti, na nekim grkim otocima, te u
kontinentalnim gradovima Teri, Kiteri, na Peloponezu itd. Li-
near se A prestaje rabiti u Grkoj oko godine 1500 pr. K. (iz toga
doba potjeu najmlai tekstovi u Grkoj njime pisani), a najstari-
ji natpisi na linearu B potjeu iz doba oko 1400. godina pr. K. Ne-
davno je, 2000. godine, u Izraelu naen natpis na linearu A, za ko-
ji arheolozi procjenjuju da je je otprilike iz 1150. g. pr. K. to je, ra-
zumije se, izazvalo senzaciju u strunim krugovima jer je taj nat-
pis mlai gotovo 400 godina od svih drugih natpisa na linearu A.
U 2. tisuljeu prije Krista pismenost na Kreti, Cipru i dijelu kon-
tinentalne Grke bijae jako rairena i naeni su natpisi na vie
pisama (npr. na kretskom ideografskom pismu, na pismu diska iz
Festa, na pismu sjekire iz Arkadije itd.) i jezika. Nije jasno jesu li
svi natpisi na linearu A pisani istim jezikom i je li posrijedi neie.
jezik. Neki misle da je njime pisan ak neki anatolijski jezik. Jedi-
no je to se zna o jeziku lineara A to da je posrijedi jezik s prefik-
sima i sufiksima te reduplikacijom. Osim toga, jasno je znaenje
pojedinih rijei, ali nam sve to ne pomae previe.
Kako ve spomenusmo, linear je B nastao namjernom prilagod-
bom lineara A grkoj jezinoj struktruri. Od 88 znakova, koliko ih
ima u linearu B, 70-ak ih je istih kao u linearu A, a ostali su novi.
Neki su znakovi iz lineara A naputeni. Kako rekosmo, uporaba je
ideograma u dvama linearima razliita jer su se u linearu A ide-
ogrami mogli mijeati s tekstom, a u linearu B ne. Takoer, ideo-
grami su im prilino razliiti, svega ih je 20% slinih.
Za razliku od hetitskoga, gdje se duljine esto biljee ponavlja-
njem samoglasnika (tzv. scriptio plena, npr. la-a-ma-an /lman/
ime22), u mikenskom se dugi samoglasnici dosljedno ne biljee.
Postoje znakovi smo za neke dvoglase primjerice za /au/ (ali se

li znakovi naeni na lokalitetima vinanske kulture doista pravo pismo ako jesu, znailo
bi to da je to prvi zapisan ljudski jezik, zapisan gotovo 2000 godina prije sumerskoga.
22
Usp. latinski nmen, sanskrt nma-. U hetitskom je dolo do disimilacije n-m > l-m.

45
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

i /au/ esto pie znakom za /a/), a za /oi/ i /ei/ posebna znaka nema,
nego se piu znakovima za /o/ i /e/. Pa ipak se dvoglasi sa sastavni-
com /u/ esto biljee kao <a-u>, <o-u>, <e-u> i sl. U linearu se B ne
razlikuju znakovi za zvune, bezvune i aspirirane okluzive nego
se i /pa/ i /ba/ i /pha/ piu jednako (to transliteriramo kao <pa>)23,
kao i /ka/, /kha/ i /ga/ (transliteriramo kao <ka>) te /kwa/ i /kwha/
(transliteriramo kao <qa>). Kao to vidimo, pismom su se ipak ra-
zlikovali obini od labijaliziranih okluziva. No nelogino, kod den-
tala ipak opreku po zvunosti vidimo i u pismu jer se u njih razli-
kuju znakovi za /ta/ i /tha/ od onoga za /da/. Takoer, u linearu se B
ne razlikuju znakovi za slogove s /r/ od onih za slogove s /l/24.
Kako rekosmo, linear je B bio jako slabo prilagoen pisanju grko-
ga i njime se nisu mogle pisati suglasnike skupine, ni na poetku
ni u sredini rijei pa se pribjegavalo razliitim rjeenjima (kao i u
pisanju hetitskoga klinopisom). Tako se primjerice 9 otac
pie pa-te, a ime grada Knosa, (), kao ko-no-so (obino se
u lanom slogu koji se rabi za pisanje suglasnikih skupina, kao
ovdje ko-, uzima samoglasnik, koji se ne ita, iz sljedeega slo-
ga). Rije se ovjek, ?9, primjerice pie a-to-ro-qo, a hom.
" djeak kao ko-wo.

GRKI DIJALEKTI
13 Za razliku od hetitskoga, koji je jedinstven, standardan, jezik
iz jednoga ureda u Hattui, vedskoga, koji je takoer jedinstven je-
zik, ili latinskoga koji je u osnovi smo mjesni govor grada Rima,
grki je jezik od samih poetaka skup raznorodnih dijalekata.
Ve smo govorili o prvom posvjedoenom grkom dijalektu mi-
kenskom. Grki se dijalekti pak u klasino doba obino dijele na:
sjeverozapadne; dorske; pamfilijski; eolski; arkadijsko-ciparski i
jonsko-atiki.
Sjeverozapadni se dijalekt dijeli na: fokidski, etolski, lokridski,
epirski i enijanijski. Dorski su govori: lakonski, mesenijski (ili za-
jedno lakonsko-mesenijski), argolidski (saronski i zapadnoargolid-
ski), korintski, megarski, kretski, govor Mela, Tere i Kirene, rod-

23
Slogove sa samoglasnikom /a/ uzimamo smo kao primjer.
24
Ovo nas vodi do pretpostavke da izvorni (neie.) jezik, koji se je pisao linearom A,
od kojega je nastao linear B, nije razlikovao zvune od bezvunih okluziva (osim moda
/t/ : /d/), ni neaspirirane od aspiriranih, kao ni /r/ od /l/. Takoer, vjerojatno je imao smo
otvorene slogove (tipa CV-CV-CV).

46
 GRKI JEZIK

ski (sa susjednim otocima)25 i govori dorskih gradova na Siciliji.

Ahejski su i elidski vjerojatno bliski sjeverozapadnim dijalektima.
Pamfilijski je slabo poznat i izdvojen, vjerojatno dorske osnove,
ali po svemu sudei mijean jer su se onamo naseljavali govornici
svih grkih dijalekata.
Eolski se dijalekt dijeli na: lezbijski, tesalijski (tesalski) i beotijski
(beotski). Postojanje je eolske skupine, kako emo vidjeti, sasvim
uvjetno i vie tradicionalno nego lingvistiki nuno. Lezbijski je
po nekim osobinama blizak junogrkim dijalektima (jonsko-ati-
komu i arkadijsko-ciparskomu), a i jonski je na nj dosta utjecao,
dok su tesalijski i beotijski (koji su se govorili na kontinentu) puno
blii sjeverozapadnomu grkomu.
Arkadijsko-ciparski se dijeli na arkadijski i ciparski koji su, prem-
da prostorno jako udaljeni, jezino jako bliski, a jonsko-atiki na
jonski u uem smislu, maloazijski jonski, otoni jonski, eubejski
i atiki. Uz arkadijsko-ciparski treba jo po srodnosti pridodati i
mikenski, no njega u klasino doba nema i zbog vremenske uda-
ljenosti svojih potvrda od potvrd ostalih dijalekata ini poseban
sluaj.
Izuzmemo li neke manje probleme, podjela grkih dijalekata u kla-
sino, alfabetsko doba nije sporna i nije je teko nainiti. Problemi
nastupaju pri uspostavljanju rasporeda grkih dijalekata, odnosno
prethodnik dananjih dijalekata, u predmigracijsko doba u 2. ti-
suljeu26.
Ono u em se svi slau kada je rije o mikenskom jest da je on
nedvojbeno u najblioj srodnosti s arkadijsko-ciparskim. Ono to
je pak do danas sporno jest jesu li mikenski i arkadijsko-ciparski
genetski blii jonsko-atikomu ili eolskomu i to je glavno pitanje
grke dijalektologije koje se moe preformulirati i na pitanje dije-
le li se grki dijalekti na istone i zapadne (tradicionalna teorija)27
ili na sjeverne i june (novija teorija iji se nastanak, iako ne pot-
puno, vie-manje poklapa s otkriem mikenskoga)28. ini se da je
novija teorija koja dijeli grke dijalekte na june i sjeverne ipak
ispravna. Arkadijsko-ciparski s jonsko-atikim ini junogrki ko-

25
Neki autori svrstavaju govor Mela, Tere i Kirene, zajedno s rodskim u otoni dorski
govor.
26
Vidi Kapovi 2003b.
27
Zapadni bi bili sjeverozapadni grki dijalekti i dorski, a istoni eolski, arkadijsko-
ciparski i jonsko-atiki.
28
Sjeverni bi bili sjeverozapadni grki, dorski i eolski, a juni arkadijsko-ciparski, jon-
sko-atiki i prije njih posvjedoen mikenski.

47
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ji se odlikuje svojom inovativnou (nasuprot konzervativnomu

sjeveru) i znatnim brojem zajednikih izoglosa i karakteristika od
kojih su najvanije njihove zajednike inovacije. Premda se ini
da je junogrki bio razmjerno homogen u staro doba, odreene su
razlike ipak postojale. No prave su se dijalekatne razlike izmeu
jonsko-atikoga i arkadijsko-ciparskoga pojavile tek u postmiken-
sko doba. Mikenski je, premda administrativni jezik kojemu se ne
moe tono odrediti ive jezine podloge, svakako imao osobitosti
koje ga izdvajaju od ostalih junogrkih dijalekata. to se tie po-
vezivanja mikenskoga s eolskim, svakako je dodir s eolskim ve u
najranije doba bilo, ali se ini da mikenski (i arkadijsko-ciparski)
ipak zato ne treba genetski smjetati uz eolski. Dosta se junogr-
kih osobina moe vidjeti u lezbijskom na koji je po svoj prilici jako
utjecao jonski iako su i raniji doticaji i veze s junogrkim mogui.
Eolski je najsumnjivija skupina u grkoj dijalektologiji s obzirom
na niz ranih razlika izmeu lezbijskoga i tesalijsko-beotijskoga i
zapravo slui kao ko za smee za sve grke dijalekte koji nisu
arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki ili sjeverozapadni/dorski. U sje-
vernogrkom su dorski i sjeverozapadni dijalekt usko povezani (s
prijelaznim govorima ahejskim i elidskim), a vjerojatno su srod-
ni i s eolskim (pogotovu tesalijskim i beotijskim) ije je genetsko
jedinstvo, kako rekosmo, sumnjivo.
Juni su dijalekti govori prvoga vala pristiglih Grka, dok su sje-
verni dijalekti govori drugoga vala Grk koji su stigli vjerojatno
meu barbarima, narodima s mora koji su zasluni za propast
Mikene i Hetitske drave. Govornici su arkadijskoga opstali u br-
dovitoj unutarnjosti Peloponeza, a njihovi su roaci po dijalektu
protjerani sve do Cipra. U klasino se doba i na Kreti, te na ju-
nim otocima Melu, Teri i Rodu govori takoer sjevernogrki dija-
lekat, dorski.

PODJELA GRKIH DIJALEKATA

sjeverni sjeverozapadni, dorski, eolski (?)

juni mikenski, arkadijsko-ciparski, jonsko-atiki

Podjela se grkih dijalekata na 6 skupina (SZ, dorski, eolski, ark.-

cip., jon.-at. i pamfilijski) u klasino doba osniva na natpisima ko-
jih ima vie od 100 000. Praktiki je svaki polis u Grkoj imao svoj
idiom na kojem su pisani natpisi, razni dravni zapisi, odluke i sl.

48
 GRKI JEZIK

Grki su dijalekti zapravo jezik tih natpisa i ne valja ih mijeati s

tradicionalnom podjelom na knjievna narjeja.
Starogrki se tradicionalno dijeli na 4 knjievna narjeja: jonski,
atiki, eolski i dorski. To su idiomi koji su se rabili u knjievnosti i
koji su imali podlogu u mjesnim govorima, ali nisu poznati nijed-
nomu dijalektu poznatomu s natpisa. Donekle je tu iznimka eol-
ski, kod kojega se knjievni jezik malo razlikuje od organskih idi-
oma. Ve su antiki filolozi dijelili Grke i grki na jonsko-atiki,
dorski (uz SZ grki) i eolski, odnosno na Jonjane, Dorane i Eolja-
ne. Posebnost arkadijsko-ciparskoga nisu uoili jer je Cipar bio da-
leko, a Arkadija im, kao brdovita zabit u sreditu Peloponeza, nije
bila pretjerano zanimljiva.
Jonski je jezik grke epike na njem pisahu Homer (negdje u 8. st.
pr. K.) i Hesod, i jezik najstarije grke filozofije na njem pisahu
Heraklit, Parmenid i Tales. Osim njih, jonski je pisao i povjesni-
ar Herodot. Jonski je knjievni jezik slian atikomu. Kod njega u
knjievnosti nema mjesnih govora.
Atiki je jezik drame jezik Eshilov, Sofoklov, Euripidov i Aristo-
fanov. Na njemu su pisali i govorili dravnik i govornik Demosten,
povjesniar Tukidid, te filozofi Platon i Aristotel. Atiki se je pri-
lino razlikovao od govornoga atikoga jezika, a na osnovi njega
poslije nastaje i grka opegrki zajedniki jezik.
Eolski pisahu lirici s Lezba Sapfa i Alkej. Eolski objedinjuje jako
razliite mjesne govore, ali se knjievni eolski kakvim pisahu Sap-
fa i Alkej jako malo razlikuje od govornoga jezika otoka Lezba.
Dorski je pisana ponajvema korska lirika, a meu pjesnicima se
istie ponajprije Pindar sa svojim odama.
Pojedina su se knjievna narjeja ve zarana specijalizirala za po-
jedina knjievna podruja, pa su tako i Jonjani Bakhilid i Simo-
nid, piui korsku liriku, pisali dorski, a ne jonski.
Grki dijalekti postoje otprilike od 8. do kraja 3. st. pr. K. kada se
s aleksandrijskom kulturom namee opegrki zajedniki
jezik, nastao na osnovi atikoga (uz isputanje nekih istaknutih
aticizama), koji je istisnuo sve grke dijalekte tako da svi dana-
nji grki dijalekti potjeu od , osim izumiruega cakonskoga
koji potjee od nekoga dorskoga govora u staroj Lakoniji, a govo-
ri se uglavnom u brdima na istonoj obali Peloponeza. Njegovi su
govornici do 19. st. bili relativno izolirani pa su tako uspjeli zadr-
ati svoj izvorni idiom. Dakako, ne moe se tono znati koliko su

49
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

dugo ostali izvorni grki dijalekti izdrali u pojedinim dijelovima

Grke prije nego to ih je potisnula. Osim cakonskoga, ini
se da bi od nekoineovskoga starogrkoga mogao potjecati i tzv. gre-
kanski (griko) dijalekat grkoga, prilino razliit od ostalih, koji
se govori na jugu Italije, u negdanjoj Velikoj Grkoj (Magna Grae-
cia), u Apuliji (Salentina) i Kalabriji (Bovesia). Jezik koji nastaje u
ranom srednjem vijeku od nazivamo bizantskim grkim ili
srednjogrkim, dok novogrkim zovemo jezik nakon pada Bizanta
1453. godine.

DIGLOSIJA U SUVREMENOJ GRKOJ

14 U Grkoj je u 20. stoljeu postojala sloena diglosijska situ-
acija jer je postojala otra razlika izmeu jezika puka, narodnoga
jezika [imotiki] i jezika obrazovanih, jezika kulture i
knjievnosti po imenu =Q [kaarevusa] (isti jezik). U
Grkoj t podvojenost jezika ima dugu tradiciju. Klasini se je gr-
ki jezik neprestano odravao kao pismeni jezik, jezik Crkve i inte-
ligencije. Takvo svjesno arhaiziranje jezika ide ukorak s novogr-
kom narodnom ideologijom i kolektivnom svijeu u kojoj se Grci
uvelike odreuju prema antikoj Grkoj, smatraju antike grke
pisce svojim piscima itd. Kako je katarevusa bila slubeni jezik
grke crkve, jo u prvoj polovici 20. st. nije bilo doputeno prevesti
Bibliju na dimotiki. Jezina se situacija u Grkoj u 20. st. nepre-
stano mijenjala, as u korist jedne, as u korist druge varijante.
Kada bi na vlasti bili desniari, prednost bi imala katarevusa, a
kada bi na vlasti bili ljeviari, u prvi bi plan izbio dimotiki. Godi-
ne 1976. je konano dimotiki postao slubeni jezik Grke. Do tada
su svi slubeni dokumenti, veina novin i znanstveni tekstovi bi-
li pisani uglavnom na katarevusi (u vie ili manje istu obliku).
Pa ipak, iako je danas dimotiki slubeni jezik, u nj su uzeti mnogi
elementi iz katarevuse (to se onda zove ?). Takoer,
upotrebljavanje vie ili manje elemenata dimotikija ili katarevuse
u govoru ovisi o govorniku, njegovu poloaju u drutvu, obrazova-
nju i sugovorniku. Primjerice, isti ovjek moe razgovarajui s ku-
micom na trnici govoriti isti dimotiki, a razgovarajui sa sveui-
linim profesorom moe rabiti prilino konzervativan oblik kata-
revuse. Kako se i moe oekivati, dimotiki se rabi u neformalnim
situacijama, a vie ili manje ista katarevusa u slubenim prili-
kama (u parlamentu, na sudu, na radiju i sl.). Takoer, jo se uvi-
jek slubeni dokumenti piu na katarevusi, a i javni su natpisi na

50
 GRKI JEZIK

njoj. Tako se ribarnica na dimotikiju veli , ali na natpi-

sima iznad njih uvijek pie ?9o (usp. stgr. ? riba)
na katarevusi; svakodnevna je rije za trgovinu 9 (po-
suenica prema tur. bakkal), a na katerevusi je to 99o.
to se novina tie, konzervativne novine rabe katarevusu, novi-
ne politikoga centra rabe katomilumeni (mijeani jezik izmeu
dimotikija i katarevuse), a radikalno lijeve novine upotrebljavaju
dimotiki, katkada ak i pretjerujui u tome pa taj dimotiki bude i
sm umjetan.

DODATAK: NARODI S MORA

15 Kako rekosmo, kao i za propast Hetitske drave, ini se da su
i za propast mikenske civilizacije odgovorni bili narodi s mora ili
da su bar u njoj sudjelovali. Naziv narodi s mora potjee izrav-
no od naziva kojim se Egipani zvali svoje neprijatelje koji su im
vie puta opasno zaprijetili. Dva su najvea napada na Egipat bi-
la oko 1210. i oko 1180. godine pr. K., no Egipani su ove napada-
e poznavali ve otprije jer je Ramzes II. jo negdje oko 1290. pr.
K. morao odbiti napad s mora u delti Nila. ini se da su narodi s
mora bili rastua opasnost na istonom Sredozemlju gotovo jedno
stoljee prije nego to su njihovi napadi kulminirali oko 1200. g.
pr. K. kada je dolo do propasti Mikene, Hattue i Ugarita. Izgleda
da su mnogi od tih naroda s mora zapravo jednostavno bili gusa-
ri. U egipatskim se izvorima, meu narodima s mora spominju
i *yhws ili *Aaiwaa to podsjea na Ahejce/Grke. Kao drugi se
narodi s mora spominju *Tyekeryw (to se moda moe povezati
s Teukrijcima,  to je jedno od trojanskih imena), *Twr-
a (to se moe povezati s Lidijcima, poznatima i kao ),
*Pwlisati (Filistejci), *Lwkka (Likijci), *erden (moe se povezati
s kasnijim imenom Sardinija), *ekle (moe se povezati s kasni-
jim imenom Sicilija)29 itd. Ako su i Grci bili meu narodima s mo-
ra, zanimljivo je napomenuti da su se Grci doista poslije naselja-
vali na Sardiniji i Siciliji. Postoje i neka nagaanja da su masovne
seobe u to doba bile povezane i s nepovoljnim klimatskim uvjetima
na tom prostoru.
U palai su u Pilu, u Grkoj, pronaene ploice koje su izgleda pi-
sane upravo pred propast Pila. Govori se o pripremama za obranu,
o strai na obalama, a na zadnjoj se ploici, pisanoj na brzinu i ne-

29
Wood 1985: 217-220.

51
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

dovrenoj, govori o ljudskim rtvama Zeusu i Heri koje je naredio

kralj (nisu pomogle). T se je rtva, ini se, odigrala neposredno
prije pada grada pa ni zapis o njoj, pisan u urbi, nije stigao biti
dovren. Na slian nain, i u Ugaritu je naena glinena ploica na
kojoj se govori o neprijateljima pred gradom prije nego to je ta
ploica stigla biti ispeena, Ugarit je bio spaljen.

52
 ITALSKI JEZICI

16 Premda se obino govori o italskoj jezinoj porodici kao o in-

doeuropskoj porodici koja bi bila na istoj razini kao i primjerice
keltska ili indoiranska porodica, u sluaju se italskih jezika ipak
javlja vie pitanj. Italski su se jezici esto svrstavali u iru, italo-
keltsku granu. T se hipoteza zasniva na nekim izoglosama koje
povezuju keltske i italske jezike (kao to je poetno italokeltsko *kw,
nastalo asimilacijom, u odrazu ie. broja pet usp. lat. qunque,
stir. cic prema ie. *penkwe, usp. skr. pca). Neki znanstvenici
tvrde da su te izoglose u najveem broju ili smo prividne, ili trivi-
jalne, ili ne povezuju smo keltski i italski, nego i druge grane in-
doeuropskih jezika30. Pa ipak, premda danas veina indoeuropei-
sta i dalje odbacuje italsko-keltsku hipotezu, neki je znanstvenici i
u novije vrijeme zastupaju i to ne ba neuvjerljivim argumentima
(vidi npr. 63).

Drugi je problem jesu li italski jezici doista zasebna ie. jezina gra-
na ili je to vie zasebnih ie. jezik koji genetski nisu blie poveza-
ni, a ije su slinosti posljedica intenzivnih jezinih dodira u Italiji
gdje su se svi govorili. Dakle, po toj bi drugoj hipotezi italski jezici
inili zapravo smo jezini savez, dakle skupinu jezika u kojima se
pod meusobnim utjecajem, zbog bliskoga zemljopisnoga poloaja,
razvijaju ista ili slina jezina obiljeja31. No i u ovom se sluaju
ini da zapravo nema pravoga razloga sumnjati u postojanje za-
sebne italske grane32 iako se je praitalski zacijelo govorio prilino
davno, na dubljoj vremenskoj razini od one koja se, recimo, uzima
kada se rekonstruira npr. prakeltski, pa iz toga razloga meu ital-
skim jezicima nema tolikoga broja zajednikih izoglosa kao u dru-
gim jezinim granama italski su jezici meusobno puno razliiti-
ji od istodobnih jezika u drugim ie. jezinim porodicama (to i jest
jedan od razloga za sumnjanje u jedinstvenu italsku granu). Na

30
Vidi npr. Matasovi 1997: 28-30.
31
Usp. npr. balkanski jezini savez, u koji ulaze razliiti jezici kao grki, albanski,
makedonski, bugarski, rumunjski, dijelom srpski dijalekti. Ovi su jezici srodni smo du-
binski, preko ie. prajezika, ali su jezinim kontaktima razvili niz slinih osobina kao to je
gubitak infinitiva, postpozitivni lan itd. Vidi vie u Matasovi 2001: 65-74.
32
Vidi Matasovi 1997: 30-2.

53
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

kraju krajeva, genetsko jedinstvo italskih jezika nipoto ne znai

da oni nisu inili i jezini savez dapae, neke su slinosti italskih
jezika oito proizvod kasnijih jezinih dodira, a ne genetskoga na-
sljea. Slian se problem, premda puno kontroverzniji, javlja i u
sluaju baltoslavenske jezine grane, kao to emo vidjeti.

Za razliku od Grke, gdje u 1. tisuljeu pr. K. nalazimo smo je-

dan ie. jezik grki, koji je dodue jako dijalekatski ralanjen, na
Apeninskom je poluotoku u isto doba bilo jako puno jezika neie.
i ie. Od ie. su jezik neki bili italski, a neki nisu (kao npr. venetski
na sjeveru ili mesapski na jugu poluotoka).

Italski se jezici dijele u dvije skupine latinsko-faliskiku i oski-

ko-umbrijsku (ili sabelijsku). Latinsko-faliskiku skupinu ine
smo latinski i faliskiki koji su se govorili na malom podruju
oko rijeke Tiber u sredinjoj Italiji. Oskiko-umbrijsku granu i-
ni, osim veih i bolje posvjedoenih jezika oskikoga (koji se je
govorio na veem prostoru jugoistono od Rima, odnosno Lacija) i
umbrijskoga (koji se je govorio na veem prostoru sjeverno od Ri-
ma, a jugoistono od neie. etrurskoga, odnosno dananje Toska-
ne), niz slabo posvjedoenih jezika (koji se esto neopravdano zovu
dijalektima) kao to su pelignijski, marucinski, vestinski, ekvij-
ski, marsijski, volanski i sabinski. Svi sabelijski jezici ine je-
dan dijalekatni kontinuum (teko je rei gdje prestaje jedan jezik,
a poinje drugi, kao to je i sluaj s dananjim romanskim ili sla-
venskim jezicima). Postoji pretpostavka, kao to je sluaj u Grkoj
s junogrkim i sjevernogrkim, da su latinski i faliskiki smo
ostatci jezik prvoga vala Indoeuropljan, govornik italskoga ko-
ji se spustie u Italiju, koji su nekako, na malom podruju oko da-
nanjega Rima, uspjeli preivjeti drugi val naseljenik govorni-
k sabelijskih (oskiko-umbrijskih) jezika.

LATINSKI

17 Latinski je jezik isprva bio smo jedan mjesni govor, idiom

grada Rima. Isto je tako i faliskiki bio latinskomu blizak govor
oblinjega mjesta Falerii Veteres (dananja Civit Castellana).
Upravo zato to je isprva bio smo nevaan mjesni govor, kod la-
tinskoga ima jako malo tragova dijalekatne raznolikosti. udesno
je kako je, smo kojih 700-injak godina poslije, latinski od maloga

54
 ITALSKI JEZICI

mjesnoga govora jednoga zabaena mjesta u Italiji postao jezikom

gotovo cijele civilizirane Europe.
irenje je latinskoga jezika vezano u potpunosti uz rast rimske
moi i irenje rimske vladavine, prvo po Apeninskom poluotoku,
a poslije i izvan njega. Latinski je prvo istisnuo ostale italske mje-
sne idiome iz Lacija, te susjedne govore sabinski, ekvijski, mar-
sijski, volanski itd. Poslije, irenjem rimske drave, latinski po-
tiskuje i umbrijski i etrurski na sjeveru od Lacija, venetski, lepon-
tijski i cisalpinski galski na sjeveru Italije itd. Ve je oko 100. g. pr.
K. gotovo itava Italija govorila latinski preivjeli su bili valjda
jo smo oskiki, umbrijski i grki na jugu Italije, u Velikoj Gr-
koj (Magna Graecia). Latinski je s rimskim osvajanjima takoer
doao i do Iberskoga poluotoka, Galije, Ilirika, Afrike itd. Tako se
danas romanski jezici, potomci latinskoga, govore od krajnjega za-
pada Portugala na Iberskom poluotoku, sve do Crnoga mora, do
Rumunjske. Latinski je u gotovo svim tim krajevima istisnuo do-
mae jezike npr. keltiberski i luzitanski na Iberskom poluotoku,
galski u Galiji, daki u Rumunjskoj, tzv. ilirske jezike u Iliriku itd.
Jedino je grki, kao prestian jezik stare grke civilizacije opstao
u istonom dijelu Carstva, u Grkoj i Maloj Aziji i ne smo to, ne-
go je poprilino utjecao, kao jezik kulture i bogate knjievnosti na
latinski i na kasnije romanske jezike.

LATINSKI SPOMENICI
Na latinskom je sve do 3. st. prije K. jako malo natpis. Najstari-
jim se latinskim natpisom dugo smatrala tzv. Fibula Praenesti-
na (Fibula iz Preneste), koja se datirala u 7. st. pr. K., a na ko-
joj pie tipina formula (tko je napravio dotini predmet za koga):
MANIOS:MED:FHE:FHAKED:NVMASIOI Manije me npravi za
Numerija (na klasinom bi lat. ta reenica glasila: Manius m
fcit Numeri). Premda jezik ovoga spomenika izgleda nedvojbeno
autentian jer je teko vjerovati da je itko bio u stanju 1887., kada
je fibula naena, tako dobro izmisliti neto to doista izgleda kao
jako arhaian latinski, ini se da je sama fibula krivotvorena. La-
ko je mogue da je posrijedi kopija izvorne fibule koja je danas iz-
gubljena.
S obzirom na to da je Fibula Praenestina po svemu sudei krivo-
tvorina, najstariji je spomenik latinskoga ipak Duenosov natpis
natpis urezan na posudi za pie iz 7. ili 6. st. pr. K. Taj je pak

55
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

natpis jako teak za odgonetanje jer je rije o 125 slova pisanih in

continuo, bez razmaka, a kako je posrijedi vjerojatno blagoslov ili
kletva, odnosno magijski tekst, samim ga je time jo tee odgonet-
nuti jer takvi su natpisi ve smi po sebi obino pisani pomalo ne-
uobiajeno, tj. esto nisu bili lako shvatljivi.

Lapis Niger iliti Natpis s Foruma je tako loe ouvan da se vi-

di svega nekoliko rijei. Potjee iz otprilike 550. g. pr. K. Otprili-
ke oko 500. g. pr. K. nastao je tzv. Natpis iz Lavinija bronana
ploica naena u Laviniju u Laciju s natpisom CASTOREI: POD-
LOVQVEIQVE QVROIS Kastoru i Poluksu, Dioskurima (klas.
lat. Castor Pollcque (Dios)crs).

Takoer je iz 6. st. pr. K. i Lapis Satricanus natpis s temelja

hrama u antikom Satriku (30 km od Rima). Njegovo je otkrie
1970-ih godina izazvalo buru u strunim krugovima jer je na nje-
mu posvjedoen, kao i u faliskikom Kaisiosio, stari indoeurop-
ski genitiv jednine na -osio: Popliosio Valesiosio (klas. lat. Publi
Valeri) koji odgovara npr. skr. -asya, gr. hom. - i lepontijsko-
mu -oiso. Natpis iz Tibura (Tivolija) je teko itljiv, a potjee iz ka-
snoga 5. st. pr. K.

Obredne su pjesme Carmen Arvale i Carmen Saliare takoer sta-

re, iz 5/4. st. pr. K., ali su iskvarene prepisivanjem. To isto vrijedi i
za Zakon XII ploa (Leges XII tabularum) iz istoga doba.

Iz kasnijega su doba tu svjesno arhaizirani epitafi porodice Scipi-

on iz 3. st. pr. K., Natpis iz Spoleta iz druge polovice 3. st. pr. K. te
odluka Senata uklesana u bronanu plou Senatus Consultum
de Bacchanalibus iz 186. pr. K. koja je pisana namjerno arhaizira-
nim jezikom i u kojoj se zabranjuje odnosno ograniava kult grko-
ga boga Bakha (Dioniza). Kao rukopisni su fragmenti, naknadnim
prepisivanjem, do nas doli dijelovi djel najstarijih rimskih pje-
snika npr. prijevoda Odiseje na latinski grkoga osloboena roba
Livija Andronika, najstarijega latinskoga epa Punskoga rata
Gneja Nevija ili Anal Kvinta Enija.

Kao izvor su pukoga jezika iz druge polovice 3. stoljea pr. K. bit-

ne komedije Plautove i Terencijeve. S obzirom na to da su posri-
jedi komedije, one su logino bile pisane uglavnom svakodnevnim
jezikom jer nije bilo potrebe za arhaiziranjem to se inae u nekih
drugih rimskih pisaca (npr. Salustija) dogaalo.

56
 ITALSKI JEZICI

UMBRIJSKI
Umbrijski se je govorio na podruju sjeverno od Rima. Najvei su
njegov spomenik Tabulae Iguvinae veliki obredni tekst na se-
dam bronanih ploa, naen u Iguviju (Iguvium, dananji Gubbio).
Taj nam je tekst i najvaniji izvor umbrijskoga s obzirom na to
da ima vie od 4000 rijei. To je i najdui italski nelatinski tekst.
Izgleda da je i umbrijski preivio bar do 2. stoljea po K. s obzirom
na to da umbrijski natpisi datiraju iz razdoblja izmeu 400. g. pr.
K. i 150. g. po K. Rimski je pisac Plaut npr. bio Umbrijac.

OSKIKI
Oskiki se govorio jugoistono od Rima i na jugu Italije (prema
Kalabriji). Jezik je ime dobio prema plemenu Oscima iz Kampani-
je premda oskiki bijae jezik svih Samniana33. Naeno je preko
250, uglavnom kraih, oskikih natpisa, iz svih krajeva gdje su i-
vjeli Samniani iz Kampanije, Samnija, sjeverne Apulije, Luka-
nije, Brutija itd. Najvaniji su spomenici oskikoga Cippus Abella-
nus i Tabula Bantina. Kako su natpisi na oskikom pronaeni jo
u 2. polovici 1. st. po K. u Pompejima, ini se da on jo tada nije bio
izumro (za razliku od veine ostalih predlatinskih jezika u Italiji).
Najstariji oskiki natpisi potjeu jo iz 5. st. pr. K., a najvei ih je
broj nastao izmeu 2. st. pr. K. i 1. st. po K. Rimski je pisac Enije
bio Osk, a Aulo Gelije za nj kae da je Enije govorio da ima tri srca
zato to zna govoriti i grki i oskiki i latinski.

OSTALI ITALSKI JEZICI

Rekosmo da su svi oskiko-umbrijski jezici/dijalekti inili dijale-
katski kontinuum. Po nekima je volanski bio najblii umbrijsko-
mu, marsijski je svojevrstan prijelazni dijalekat izmeu umbrij-
skoga i oskikoga, a pelignijski su, vestinski, marucinski i ekvijski
blii oskikomu. Pa ipak, gotovo svi ovi jezici imaju neka obiljeja
koja ih veu s umbrijskim, a neka koja ih veu s oskikim tako
npr. volanski, pelignijski i marucinski dijele s oskikim tvorbu
perfekta na -t-, a s umbrijskim glasovne promjene * > i i *-ns > -f.
Prije ekspanzije Osk, u Samniju se govorio arhaian italski jezik
koji se obino naziva predsamnianskim, a posvjedoen je s neko-

33
Oita je srodnost naziva Sabell, Sabn i Samnts (Samn- < *Sabn-).

57
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

liko natpisa iz 6. st. Kao sabelijski se jezici jo obino navode i au-

runkanski (vjerojatno blizak volanskomu, po nekima ak i nje-
gov dijalekat) te herniki.

NEITALSKI INDOEUROPSKI JEZICI

U STAROJ ITALIJI
18 U antikoj se je Italiji govorilo i vie ie. jezik koji nisu pripa-
dali italskoj grani. Na sjeveroistoku se Italije, u podruju oko da-
nanje Venecije, govorio venetski jezik. Venetski ima neke izoglose
koje ga vezuju s italskim jezicima (odraz ie. aspiriranih okluziva),
ali izgleda da nije bio italski jezik. Neke ga izoglose veu s german-
skim jezicima. Venetski je razmjerno dobro posvjedoen, a njegovih
onomastikih tragova ima ak i u Istri gdje nisu naeni nikakvi ve-
netski natpisi. Venetski se je pisao jednim od sjevernoitalskih pisa-
ma, poteklih od grkoga alfabeta, a ouvano je oko 200, uglavnom
kraih, natpisa, iz razdoblja izmeu 5. i 1. st. pr. K.
Na sjeveru se Italije takoer govorio lepontijski, najstariji posvje-
doeni keltski jezik posvjedoen u 6. st. pr. K. (vidi vie u 20).
Jo je jedan keltski jezik posvjedoen u sjevernoj Italiji galski.
To je jezik cisalpinskih Gala koji se je govorio oko rijeke Pad. Gali
su u sjeverno Italiju stigli u 4. st. pr. K. iz Galije.
Onomastiki nam je u Ligurskom zaljevu (kod dananje Genove)
posvjedoen ligurski jezik. Najvjerojatnije je posrijedi ie. jezik.
Ie. se je, najvjerojatnije neitalski jezik, junopicenski govorio u Pi-
cenu na obali Jadranskoga mora. Njegovi zapisi potjeu jo iz 7. st.
pr. K. Sjevernopicenski je jezik neie. (najvaniji je njegov spome-
nik Stela iz Novilare).
U Apuliji se je, na jugu Italije, govorio mesapski jezik. Na njemu
je ouvano oko 300 uglavnom nejasnih natpisa iz razdoblja izmeu
5. i 1. st. pr. K. Bez previe ga se opravdanja povezuje s prekomor-
skim ilirskim i albanskim jezikom. Blizak je italskim jezicima
izgleda bio sikulski jezik koji se je govorio jugu Sicilije34. Na Siciliji
se, kao i na junom dijelu Apeninskoga poluotoka, u Velikoj Grkoj
(Magna Graecia) govorio grki jezik jer su ondje bile mnoge grke
kolonije. Izgleda da je grki na jugu Italije opstao sve do danas kao
tzv. grekanski grki dijalekat (vidi 13).
34
Iz sikulskoga su u sicilijanski grki posuene neke rijei koje imaju oite usporedni-
ce u latinskom, kao npr. sic. gr. 9 ~ lat. campus polje, ~ carcer zatvor
itd.

58
 ITALSKI JEZICI

NEINDOEUROPSKI JEZICI U STAROJ ITALIJI

Najpoznatiji je od neindoeuropskih jezika antike Italije etrurski
(etruanski). On se je govorio na podruju dananje Toskane (ko-
ja je po njem i dobila ime, od latinskoga Tusc Etruani), sjeve-
rozapadno od Rima. Etrurski je razmjerno dobro posvjedoen (oko
10 000 tekstova/natpisa), gramatika mu je koliko-toliko poznata,
ali su rijei slabo poznate ili im je znaenje dvojbeno. Najdui se
spomenik etrurskoga uva ba u Zagrebu tzv. Liber linteus Za-
grabiensis (Zagrebaka lanena knjiga), natpis na povojima mumi-
je djevojice, moda keri etrurskoga trgovca koja je umrla u Egip-
tu. Jo je jedan poznat spomenik etruanskoga bronana jetra iz
Piacenze. Izgleda da su Etruani u Etruriju doli iz Male Azije
na otoku je Lemnu, kod Male Azije posvjedoen jezik koji izgleda
kao arhaian oblik etruanskoga. Etruanski je neie. jezik, ali
je lako mogue da je dubinski srodan s ie. jezicima, odnosno da su
se i ie. prajezik i etrurski razvili od kojega jo starijega prajezika.
Kao jednu od slinosti etrurskoga i ie. usp. etrurski genitiv osob-
ne zamjenice mi ja, koji glasi mini/mina to neodoljivo podsjea
na ie. *mene.
Od ostalih neie. jezika moemo spomenuti jo i: retski na sjeveru
Italije (izmeu jezera Garda i Alp), koji neki povezuju s etrur-
skim, a pisao se je luganskim pismom; istim se pismom pisao i
keltski lepontijski jezik; sjeverno se od ie. junopicenskoga govo-
rio neie. sjevernopicenski; na sjeverozapadu je Sicilije, iznad ie.
sikulskoga, bio elimijski; na Sardiniji je bio protosardski, poznat
smo iz onomastike; na sjeverozapadu se Sicilije govorio i semit-
ski punski (feniki) jezik (na jugoistoku se Sicilije, uz obale, govo-
rio i grki).

VULGARNI LATINSKI I ROMANSKI JEZICI

19 Knjievni, klasini latinski kakvim pisahu Cezar i Ciceron
nije dakako bio jednak govornomu, pukomu latinskomu35. Odli-
ke se govornoga jezika mogu zamijetiti ve u Plauta i Terencija
da bi ih onda nestalo sve do Petronija. U postklasino se doba (od
1. i 2. st. po K. nadalje) u latinskim tekstovima javlja sve vie od-
lika pukoga govora, odnosno i u tekstovima moemo pratiti ne-
ke promjene koje su se dogaale u pukome, vulgarnolatinskom i
35
U latinskom su se razlikovali akrolekt (urbanitas), mezolekt (sermo cotidianus) i
bazilekt (sermo uulgaris).

59
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

koje su na kraju dovele do stvaranja posebnih romanskih jezika.

Neki su pisci vulgarnolatinske elemente unosili namjerno, kao Pe-
tronije, kod nekih je to bilo sluajno jer jednostavno nisu pozna-
vali klasini latinski u tolikoj mjeri, a neki su se unoenjem pu-
kih elemenata htjeli pribliiti publici (kao sv. Jeronim). Mnogi su
se postklasini pisci na latinskom ak ispriavali to ne znaju do-
bro pravi latinski. U doba je Karla Velikoga obnovljeno znanje
klasinoga latinskoga (tzv. karolinka renesansa) pa vie nije bi-
lo toliko prodora vulgarnolatinskih elemenata u klasini latinski.
Otada su tekstovi na klasinom latinskom i tekstovi na pojedinim
romanskim jezicima uglavnom razdvojeni. Rekonstruiramo li od
dananjih romanskih jezika prajezik, primjenjujui istu poredbe-
nopovijesnu metodu koji primjenjujemo u rekonstrukciji ie. praje-
zika, dobit emo upravo jedan oblik vulgarnolatinskoga, a ne, da-
kako, klasini latinski kakvim su pisali Vergilije ili Ciceron. To je
zato to se rekonstrukcijom prajezika moe uspostaviti smo po-
sljednja faza toga prajezika, neposredno prije njegova raspada. Ta-
kvom rekonstrukcijom onda dolazimo i do nekih obiljeja vulgar-
noga latinskoga koji nam nisu posvjedoeni u zapisanim tekstovi-
ma. S obzirom na jako dobru posvjedoenost njihova jezika-pret-
ka, latinskoga, znaenje je romanskih jezika za poredbenu ie. lin-
gvistiku minimalno. Oni nam eventualno mogu pomoi npr. u to-
me da odredimo je li koji slog u latinskom bio dug ili kratak ako to
ve nije jasno po antikim svjedoanstvima. Romanski jezici ine
dijalekatski kontinuum i teko je primjerice odrediti gdje zavrava
talijanski, a poinje francuski ili gdje zavrava panjolski, a poi-
nje portugalski.

ROMANSKI JEZICI36

portugalski u Portugalu (i Brazilu)

galicijski u panjolskoj pokrajini Galiciji, sjeverno od Portuga-
la; slian portugalskomu, ali je Galicija od 14. st. pod panjol-
skom vlau
panjolski (kastiljski) u panjolskoj i velikom dijelu June i
Srednje Amerike

36
Podjelu treba shvatiti uvjetno jer ima vie varijanata podjel romanskih jezika, a u
sluaju je romanskih idioma esto teko rei to je dijalekat, a to jezik (kao i inae). Moglo
bi se nabrojiti i vie i manje romanskih jezika nego to je to uinjeno ovdje.

60
 ITALSKI JEZICI

sefardski (ladino, judeo-espaol) jezik idov prognanih 1492.

iz panjolske, bilo ih je posvuda po Sredozemlju, a jo ih ima
i u Hrvatskoj i Bosni
katalonski u Kataloniji, na sjeveroistoku panjolske, slubeni
jezik Andore
okcitanski (provansalski37) juna Francuska, jezik stare truba-
durske knjievnosti, danas ugroen
francuski u Francuskoj (i vicarskoj)
retoromanski u vicarskoj, jedan od etiriju slubenih jezika,
njemu su bliski u sjevernoj Italiji ladinski (tirolski) i furlan-
ski
sardski (logudorski38) na Sardiniji, zbog izoliranosti je to najar-
hainiji romanski jezik
talijanski u Italiji (standardni je talijanski nastao na osnovi
Danteova jezika, tj. govora grada Firenze toskanskoga)
istroromanski (istriotski) u zapadnoj Istri (npr. Rovinj), autoh-
toni romanski jezik nasljednik latinskoga koji se je govorio
u Istri u antiko doba39
dalmatski neko u Dalmaciji, danas je izumro njegov je dija-
lekat na Krku, veljotski izumro tek 1898. godine40, u Dubrov-
niku se do 15. st. govorio njegov dijalekat raguzejski41
rumunjski (dakorumunjski) u Rumunjskoj
istrorumunjski odvjetak rumunjskoga koji se danas govori u
Istri (na iariji)
arumunjski (cincarski) Grka, Albanija, Makedonija
meglenorumunjski Grka, Makedonija
afriki latinski do 16. se st. u sjevernoj Africi (od Maroka do
Libije) govorio jedan romanski jezik (ostatak vojnikoga jezi-
ka rimske provincije Afrike), od njega su ostale posuenice u
berberskim jezicima

37
Iako se ime provansalski katkada rabi za cijeli jezik, bolje je u tom sluaju govoriti
okcitanski jer je provansalski ime jednoga okcitanskoga dijalekta.
38
Kao i kod okcitanskoga: provansalskoga, iako se ime logudorski katkada rabi za
cijeli sardski jezik, logudorski je zapravo dijalekat sardskoga.
39
Istroromanski treba razlikovati od doseljenikoga istromletakoga (venetskoga tali-
janskoga).
40
Dana 10. 6. 1898. je umro Tuone Udaina Burbur (Tone Udina Brija), zadnji, ali ne
i izvorni, govornik veljotskoga.
41
Jo se izdvajaju i jadertinski dijalekat u Zadru i labeatski u Baru.

61
 KELTSKI JEZICI

PODJELA
20 Keltski se jezici dijele, po novijim teorijama, na 3 skupine:
1) keltiberski (koji stoji zasebno i najranije se je odvojio)
2) kontinentalni keltski (keltski jezici na kontinentu galski i le-
pontijski)
3) otoni keltski (britski velki, bretonski, korniki; goidelski
irski, kotski, manski)
Ova se novija podjela, koju zastupa poznati keltist Kim McCone42,
osniva uglavnom na morfolokim kriterijima kao to je razvoj gla-
golskoga sustava. Prema njoj se je od prakeltskoga prvo odvojio
keltiberski, koji ini sm svoju granu, a zatim se ostatak keltskoga
rascijepio na kontinentalnu i otonu skupinu.
Prema starijim se teorijama, koje se oslanjaju ponajprije na fo-
noloke izoglose, keltski jezici prema odrazu ie. *kw dijele na P-
keltske jezike i na Q-keltske jezike. U P-keltskim se jezicima ie.
*kw odraava kao p, dok u Q-keltskim jezicima ono ostaje kw (koje
se poslije moe promijeniti u k). Usporedi npr. prema ie. *-kwe i
(lat. -que, gr. -, skr. -ca) u keltskom: keltiberski -Kue, staroirski
-ch, ali lepontijski -Pe, srednjovelki -p. Q-keltski su jezici prema
tome: goidelski (irski, kotski, manski) i keltiberski, a P-keltski
su: lepontijski, galski i britski (velki, korniki, bretonski). Ovoj se
izoglosi pridruuju i neke druge, kao npr. odraz ie. slogovnih so-
nanata * i *. Problem je ove teorije to zbliava primjerice goi-
delsku i keltibersku granu koje inae nisu toliko sline, a razdvaja
blisku goidelsku i britsku granu, a sve to po vrlo sumnjivoj izoglo-
si prelaska *kw > *p koja je fonetski prilino banalna (posvjedoe-
na je primjerice neovisno u raznim vremenima u grkom, oskiko-
umbrijskim dijalektima italskoga itd.)43. Podjela je keltskih jezika
42
Vidi McCone 1996.
43
Osim toga, zadravanje *kw u goidelskom i keltskom nam ne govori nita o njihovoj
srodnosti jer se za dokazivanje (blie) genetske srodnosti mogu rabiti smo nebanalne
inovacije (*kw > *p je banalna inovacija), a ne arhaizmi (zadrano staro stanje tipa *kw
u keltiberskom i goidelskom). Takoer, o banalnosti nam promjene *kw > *p govori i op-
ekeltska promjena ie. *gw u prakeltsko *b (dakle ista promjena kao *kw > *p, smo sa

62
 KELTSKI JEZICI

na keltiberski, kontinentalni keltski i otoni keltski vjerojatno bo-

lja.
Iako su danas praktiki svi ivi keltski jezici, osim velkoga, u ja-
ko loem poloaju, s nevelikim brojem govornika, a neki i pred vje-
rojatno neizbjenim izumiranjem u budunosti (bretonski), Kelti
su neko naseljavali velik dio Europe. Keltski su se jezici govorili
od dananje june Britanije i Portugala sve do sredinje Male Azi-
je gdje su bili Galaani. Danas su od keltskih jezika ivi jo smo
irski na rubovima Irske, maloga broja izvornih govornika, kot-
ski na samom sjeveru kotske, takoer s malim brojem govorni-
ka, velki/kimriki u Walesu i bretonski u Bretanji u Francuskoj.
Keltska se ekspanzija moe pratiti po arheolokim kulturama
s Keltima se povezuje haltatska kultura ranoga eljeznoga doba
(od 7. st. pr. K.), a pradomovina im se arheoloki smjeta u sredi-
nju Europu, na podruje zapadne eke, Bavarske i Alp. Keltski
su jezici posvjedoeni od 6. st. pr. K. lepontijskim natpisima.

KELTIBERSKI
Keltiberski su govorila keltska plemena koja su se na Iberski po-
luotok doselila negdje oko 7. st. pr. K., no najstariji tekstovi na kel-
tiberskom potjeu tek iz 3. st. pr. K. Ouvano je oko 85 keltiber-
skih natpisa (uglavnom ugovora, dosta imena itd.), 50-ak natpisa
na noviima itd. na podruju sredinje panjolske, a najvaniji
su njegovi spomenici tzv. Bronane ploe iz Botorrite. Valja napo-
menuti da se stalno otkrivaju novi tekstovi na keltiberskom. Kelti-
berski se je isprva pisao iberskim pismom, a poslije i latinicom (20
natpisa). Iberi su bili neie. narod koji je ivio na istonoj obali da-
nanje panjolske. Antiki su autori (Ptolemej) mislili da su Kel-
tiberi zapravo mijeavina Kelt i Iber pa su im zato i dali to ime.
Ibersko je pismo deifrirano 50-ih godina 20. st. To je bilo slogov-
no-alfabetsko pismo. Slogovni su znakovi postojali za slogove koji
su u sebi imali okluziv (p, t, k) i samoglasnik, dok su ostali znako-
vi bili alfabetski (za samoglasnike, polusamoglasnike /y/ i /w/, na-
zale, likvide, sibilante). Keltiberi su od Iber preuzeli to pismo, ali
ono nije bilo dobro prilagoeno keltiberskomu jeziku kao ni kli-
nopis hetitskomu ni linear B mikenskomu i u keltiberskom su pi-

zvunim parnjacima). Ono to je moglo olakati neovisnu promjenu *kw > *p u galskom/
lepontijskom i britskom je i injenica da u prakeltskom nije bilo fonema *p (jer je ie. *p >
0, usp. hrv. piti, ali stir. ibid pije). Dakle, promjena je *kw > *p mogla biti uzrokovana
tenjom da se popuni rupa u sustavu (t : d, k : g, ali 0 : b u prakeltskom).

63
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

sanju postojali isti problemi sa zapisom zvunih i bezvunih oklu-

ziva, zatvorenih slogova itd. Tako se je primjerice toponim, latini-
com zapisan kao Contrebia, iberskim pismom pisao Ko-n-Te-Pi-a
(veliko P, T, K oznaava u transliteraciji da su se ti znakovi mogli
itati i kao /p/, /t/, /k/ i kao /b/, /d/, /g/)44. Slogovni se je znak kao
<Ka> mogao itati na 6 naina: /ka/, /ga/, /k /, /g / nisu se razli-
kovali slogovi s dugim od slogova s kratkim samoglasnicima, te ta-
koer i /k/, /g/ u suglasnikim skupinama koje su se mogle zapisati
smo takvim lanim slogom, usp. npr. ime TeiuoreKis /dworks/
s <-Ki-> za /k/.
Ibersko pismo

a e i o u l m m n r r' s s'

pa/ba pe/be pi/bi po/bo pu/bu ka/ga ke/ge ki/gi ko/go ku/gu ta/da

te/de ti/di to/do tu/du

KONTINENTALNI KELTSKI JEZICI

LEPONTIJSKI
Lepontijski je najstariji posvjedoeni keltski jezik koji se je govorio
u dananjoj sjeverozapadnoj Italiji i junoj vicarskoj (oko grada
Lugana te oko jezer Maggiore, Garda i Como), u Alpama. Najsta-
riji mu spomenici potjeu iz 6. st. pr. K. (oko 575. g. pr. K.). Lepon-
tijskim se pisalo sve do 1. st. pr. K. kada ga je potisnuo latinski.
Lepontijci su pisali pismom nastalim od etrurskoga (tzv. lugan-
skim alfabetom), a do danas je pronaeno oko 140, uglavnom kra-
ih, natpisa. Valja napomenuti da neki lingvisti lepontijski sma-
traju smo odvjetkom galskoga, a ne posebnim kontinentalnim
keltskim jezikom.
Taj sjevernoetrurski alfabet, nije bio dobro prilagoen za pisanje
lepontijskoga (kao ni ibersko pismo za keltiberski, linear B za mi-
kenski, klinopis za hetitski). Kako etrurski nije imao opreku oklu-
ziva po zvunosti, te opreke nema ni u luganskom pismu kojim se
pie lepontijski. Takoer, ovim se pismom ne moe zabiljeiti ni
opreka izmeu kratkih i dugih samoglasnika, ni obinih i udvoje-
nih suglasnika.
44
Slogovi se <Ko>, <Te> i <Pi> piu slogovno jednim znakom za slog, a <n> i <a>
alfabetski jedan znak za jedan glas.

64
 KELTSKI JEZICI

GALSKI
Galski je posvjedoen na vie podruja i na vie pisama. Iz june
Francuske, rimske provincije Gallia Narbonensis (oko grke kolo-
nije , dananji Marseille), potjeu galski natpisi na gr-
kom alfabetu (tzv. galogrki natpisi). To su najstariji galski natpi-
si, izmeu 300. i 50. g. pr. K.
Na cisalpinskom je galskom (tzv. galoetrurski natpisi) u Italiji na-
eno smo 8 natpisa izmeu 150. i 1. g. pr. K. Pisani su na lugan-
skom alfabetu preuzetom od Lepontijaca. Ti su natpisi naeni u
sjeverozapadnoj Italiji (rimska provincija Gallia Cisalpina), u do-
lini rijeke Pad neto junije od lepontijskoga podruja. Zaudo,
jedan je natpis naen i u Umbriji.
Nakon Cezarova osvajanja Galije (Bellum Gallicum, 58-51. g. pr.
K.), Gali pod rimskom vlau piu latinicom (tzv. galolatinski nat-
pisi). Na tom je, transalpinskom galskom, ouvano oko 100 natpi-
sa naenih u rimskoj provinciji Gallia Transalpina. Natpisi potje-
u iz vremena izmeu 50. g. pr. K. i 200. g. po K. Jo u 5. st. naila-
zimo na galske glose u jednom izvoru (Endlicherov glosar).
Osim toga, postoji i nekoliko ne ba jasnih i sumnjivih natpisa na
tzv. istonom galskom (uz zabiljeena imena u latinskim izvori-
ma) iz dananje Austrije i Slovenije (rimska provincija Noricum).
U Maloj je Aziji ivjelo keltsko pleme Galaana od njihova su je-
zika u 3. i 2. st. pr. K. posvjedoena imena i glose u grkim izvori-
ma. Na galatskom jeziku nema tekstova.
Najvaniji su galski spomenici 3 vea obredno-magijska teksta Ka-
lendar iz Colignyja, Natpis iz Larzaca i Natpis iz Chamaliresa.

OTONI KELTSKI JEZICI

GOIDELSKI JEZICI
21 Naziv goidelski (gelski) jezici obuhvaa irski u svim njego-
vim fazama (staroirski, srednjoirski i novoirski) te jezike koji su
od njega nastali kotski (gelski)45 i manski (na otoku Man), kada
su se Irci onamo doselili iz Irske. Naziv goidelski potjee od staro-
irskoga Godel to je jedan od naziva za Irce (usp. Gaeilge irski
jezik).

45
Koji valja razlikovati od engleskoga dijalekta kotskoga (scots).

65
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

IRSKI
Povijest se irskoga moe podijeliti na 3 razdoblja: staroirsko (do
10. st.), srednjoirsko (od 10. do 12. st.) i novoirsko razdoblje (od 12.
st. do danas). Prvi su spomenici arhainoga irskoga pisani ogam-
skim pismom u razdoblju izmeu 4. i 6. st. Naeno je tristotinjak
ogamskih natpisa (ne smo u Irskoj, nego i u Walesu, Cornwallu,
na otoku Manu), uglavnom kraih i uglavnom s imenima. Grafemi
su toga pisma bili crtice i toke (vorovi), pisali su se vodoravno na
sredinjoj okomitoj crti (a nju je mogao initi npr. rub kamena). Cr-
tice su mogle biti s lijeve ili desne strane sredinje crte, ili su mo-
gle biti s obje strane, (i onda su bile) kose. Samoglasnici su se ozna-
avali tokama. Kombiniranjem se od jedne do pet crtica odnosno
toaka dobivaju sva slova.

Ogam

N Q I
R
S C E
Z
V T U
NG
L D O
B H G
A
M

Ogamski je alfabet bio utemeljen na latinici (kao svojevrsna ifra

temeljena na latinskoj abecedi) negdje oko 4. st. Ogamski je alfa-
bet poslije zamijenjen latinicom kojom se irski pie od 7. st. do da-
nas. Ogam se i nakon toga nastavio rabiti jo dugo u srednjem vi-
jeku, ali iskljuivo kao tajno pismo.
Iako je na staroirskom ouvana bogata i vrijedna knjievnost, za
lingvistiku su najvaniji spomenici staroirskoga ne knjievna dje-
la, nego glose kratki komentari zapisani obino uz rub kakva la-
tinskoga teksta. Kako su irski misionari putovali po itavoj Euro-
pi, glose na staroirskom nalazimo praktiki posvuda. Jezik glos
odraava govorni jezik 8. i 9. stoljea, a znamo da je izvoran zato
to se glose nisu, za razliku od knjievnih djela, poslije prepisivale
i prepisivanjem mijenjale, modernizirale i kvarile. Najvanije su:
Wrzburke glose, Milanske glose, Torinske glose, Sanktgallenske
glose itd. Ipak kada govorimo o govornom irskom jeziku, valja

66
 KELTSKI JEZICI

imati na umu da je ak i taj jezik glos bio zapravo standardizi-

ran. U irskom ve od najranijega doba ne nailazimo ni na kakve
dijalekatne razlike, a sve se dijalekatne razlike u novoirskom mo-
gu izvesti iz jedinstvenoga staroirskoga koji nam je posvjedoen u
starim izvorima. Kako svaki jezik ima dijalekte, jasno je da je u
Irskoj u jednom trenutku (kao i u helenistiko doba u Grkoj) mo-
ralo doi do stvaranja opeirske koine iako ostaje zagonetkom ka-
ko je i zato do toga dolo. S obzirom na to da ve od prvih zapisa
na stir. ondje nema gotovo nikakvih dijalekatnih razlika, jasno je
da je do toga koineiziranja moralo doi prije toga, jo u doba prije
pismenosti. Teko je zamisliti da se takvo to dogodilo u nepisme-
noj zemlji misli se da se to moda dogodilo pod utjecajem mo-
nih klasa lutajuih pjesnika (file), pravnika (brithem) i sveenika
(dru drd) koji nisu bili vezani za pojedina plemena i koji su
irili jedinstveni, knjievni irski, meutim to takoer izgleda neu-
vjerljivo. Kada je to bilo, ne moemo znati, ali je jasno da su govor-
nici irskoga, odnosno predirskoga, u Irskoj bili barem od 4. st. pr.
K. Aristotel spominje irsko ime kao (~ stir. riu Irska),
a poslije se u gr. izvorima u 2. st. (kod Ptolemeja) spominju i dru-
gi, oito keltski, irski toponimi i etnonimi.
Od najstarijih knjievnih staroirskih tekstova valja spomenuti
Amra Coluimb Chille (udo Columba Cille) s kraja 6/poetka
7. st. Od ostalih su stir. tekstova poznati npr. Tin b Cailnge
(Kraa stoke iz Cailngea), Scl mucci Mic Dath (Pria o Mac
Dathovoj svinji), Togail bruidne Da Derga (Razaranje Da Dergi-
ne krme), Airne Fngein (Fngenovo bdijenje), Echtrae Chonn-
lai (Connlaeovo putovanje), Compert Con Culaind (Zaee C
Chulainda), Tochmarc tane (Snubljenje tain) itd. Prie se
grupiraju u cikluse: ulsterski (u koji npr. ulaze i Tin b Cailgne
i Scl mucci Mic Dath), kraljevski, fenianski i mitoloki46.
Irski je jedini jezik Irske tijekom itava srednjega vijeka. Dola-
zak Viking u 9. i 10. st. i Norman u 11. st. nije ostavio veega
jezinoga traga na irskome osim odreenoga broja posuenica. No
drugaije je bilo s engleskim. Englezi su Irsku brutalno osvojili u
16/17. st. Zavrna se je bitka, koja je Englezima donijela konanu
pobjedu, odigrala 1691. kod rijeke Boyne. Englezi zatim planski
naseljavaju protestante iz kotske i Engleske u Irsku (naseljeva-
nje je u Munsteru poelo jo prije bitke kod rijeke Boyne), pogoto-
vu u Ulster koji je dotada bio najirskija pokrajina. Kako su kato-
lici u Irskoj sve do 1829. lieni gotovo svih prava, tako se isto po-
46
Vidi vie o ovome i staroirskoj knjievnosti u Matasovi 2004c.

67
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

stupalo i s irskim jezikom. Irska se malo-pomalo anglizirala, ali je

taj proces tekao jako sporo sve do 19. st. Poetkom je toga stoljea
jo veina Irske govorila irski, no brzo je povlaenje irskoga pred
engleskim poelo nakon Velike gladi 1845-1847/8 zbog koje je umr-
lo pola stanovnitva Irske (dakako, najvie seljak govornik ir-
skoga) i koja je prouzroila prva velika iseljavanja iz Irske, pogla-
vito u SAD. Izmeu 1847. i 1854. je iz Irske otilo 1 600 000 ljudi.
Vie je razloga to se je engleski poeo naglo iriti umjesto irsko-
ga engleski je, dakako, bio prestian i povezivan s drutvenim
uspjehom i napredovanjem, djeca su u koli bila otro kanjavana
ako bi progovorila i jednu rije na irskom, a katolika crkva, odu-
vijek vaan imbenik u Irskoj, nije pokazivala nikakva zanimanja
za ouvanjem irskoga jezika, dapae, poticala je prelazak Iraca na
engleski. To je dovelo do toga da je ve 1851. irski govorilo smo
25% Iraca, a 1911. smo 11%. Kada je proglaena neovisna irska
drava, 1921., irski je proglaen slubenim jezikom (uz engleski)
i poele su brojne aktivnosti u svrhu oivljavanja irskoga i pobolj-
anja njegova poloaja. Posebna je pozornost dana gaeltachtima
podrujima gdje se jo govorio irski, uglavnom na zapadnoj obali
Irske, da bi se irski ondje uspio odrati. Kako rekosmo, Irska ula-
e velik napor u odranje i irenje irskoga, ali ini se da je umno-
gome za to ve prekasno jer se stanje irskoga jezika i u neovisnoj
Irskoj u 20. st. pogoravalo, odnosno broj se izvornih govornika
sve vie smanjivao. 1926. je bilo oko 540 000 govornika irskoga.
Prema popisu je iz 1971. 26,5% Iraca (odnosno 790 000 ljudi) tvr-
dilo da govori irski. Prema popisu iz 1983. to je isto tvrdilo 13%
stanovnitva, odnosno 260 000 ljudi. Brojeve s popis nakon 1926.
treba uzeti cum grano salis. Prema dananjim se procjenama broj
izvornih govornika irskoga kree od 10 do 20 000 ljudi. Na popi-
su je stanovnitva iz 1996. godine 71 000 ljudi reklo da svaki dan
govore irski47. Dakle, smo se je u 20. st., uza svu potporu irske
drave, broj govornik irskoga smanjio s pola milijuna na 10-20 ti-
sua govornika. Ni u najzabaenijim gaeltachtima praktiki vie
nema jednojezinih govornika irskoga. Irski se obavezno ui u ko-
lama, za dobivanje je posla u dravnoj slubi potrebno znati osno-
ve irskoga, javni su natpisi na ulicama dvojezini, izdaju se novine
na irskom, postoje i radijski i televizijski program na irskom, irski
se upotrebljava u sveanim dravnim prigodama i sl., ali budu-
nost irskoga kao govornoga, iva jezika nije pretjerano blistava.
Irski je dravni aparat zapravo najvea sila koja zatire irski jezik
47
Od toga broja gotovo 21 000 ljudi ivi u gaeltachtima to se poklapa s pretpostavka-
ma o broju izvornih govornika.

68
 KELTSKI JEZICI

jer ga, iako bi se slubeno trebao o njemu brinuti, marginaliziraju

time to je radni jezik vlasti gotovo iskljuivo engleski, ak i u ga-
eltachtima.

KOTSKI
kotski su se (gidhlig) i manski razvili iz arhajskoga irskoga.
Irci su se naselili na otoku Manu, izmeu Irske i Britanije, prije
povijesnih dokumenata, a u kotsku su doli u 5. st. i ondje osno-
vali kraljevstvo Dl Rada pokorivi Brite (keltski narod, roake
dananjih Velana) i Pikte (neindoeuropski narod)48. kotsku je u
9. stoljeu, prilikom normanske najezde, ujedinio kotsko-piktski
kralj Kenneth MacAlpine (Cinaed mac Alpin). kotska je od sa-
moga poetka bila viejezinom. Uz kotski se je gelski, jezik ir-
skih doseljenika, ondje govorio i engleski (dananji kotski dijale-
kat, scots, koji se moe smatrati i posebnim jezikom), jo od dola-
ska Germana u Britaniju u 5/6. st. kotski je neko vrijeme uivao
prestian status u kotskoj, a sve je do visokoga srednjega vijeka
bio ravnopravan engleskomu. U kotskoj se je kao knjievni jezik
isprva rabio isti irski jezik kao i u Irskoj (prvi su knjievni teksto-
vi na kotskom iz 15. st.), tek se od 17. st. kotska i irska varijanta
poinju znatnije razlikovati. kotska je samostalna sve do 17. st.
kada namee svoju dinastiju Engleskoj, ali im se kulturno i jezi-
no podinjava. Engleski je brzo nametnuo svoju prevlast i kotski
se brzo povlai. Englezi su ondje upotrebljavali iste tehnike kao
u Irskoj da bi istrijebili kotski. Dosta se je govornika kotskoga
iselilo u britanske kolonije, u Kanadi je na poluotoku Nova Scotia
kotski ak dosta dugo i ouvan (a do danas je ostao jezik katoli-
ke crkve). Prema nekim je procjenama 1900. bilo oko milijun go-
vornika kotskoga. Danas se kotski govori jo smo na krajnjem
sjeverozapadu kotske, pogotovu na otocima, i u jako je looj situ-
aciji. Prema popisu stanovnitva iz 1971., u kotskoj je bilo gotovo
89 000 govornika kotskoga, od ega ak 477 jednojezinih govor-
nika no taj je broj jamano prenapuhan. Danas je kotski prakti-
ki pred izumiranjem, njime jo govori odreen broj ljudi, ali uglav-
nom starijih dok mlai, ini se, govore smo engleski. U takvoj je
situaciji izumiranje kotskoga gotovo neizbjeno.

48
Ti su neie. Pikti ostavili iz razdoblja srednjega vijeka dosada nedeifrirane natpise
na ogamskom pismu. T neindouropske Pikte, koji su ostavili natpise u zapadnoj kot-
skoj, ne valja brkati s indoeuropskim, keltskim Piktima iz istone kotske. Razdvajanje
se ovih dvaju piktskih jezika osniva uglavnom na toponimiji.

69
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

MANSKI
Manski se (Gailck), kao i kotski, razvio iz arhajskoga staroirsko-
ga nakon doseljavanja Iraca na otok Man. Manski je jezik jedan
od jezika za koje znamo tono datum kada su izmurli. Manski je
izumro 24. 12. 1974. godine kada je umro njegov posljednji izvorni
govornik Edward Ned Maddrell49. Zbog relativne se je izolirano-
sti otoka manski uspio odrati toliko dugo. Iako je zadnji govornik
manskoga umro tek 1974, djeca su ga prestala usvajati jo poet-
kom 20. st.50 Danas se ulau napori u oivljavanje manskoga, pa
se on ak od 1974. (godine kada je umro Maddrell!) ui i u nekim
kolama kao neobavezan predmet, no od toga je teko puno oe-
kivati osim da postane dodatna sastavnica mjesnoga identiteta.
Manski je prvi put posvjedoen poetkom 17. st., a pie se neobi-
nim pravopisom, nalik engleskomu, za razliku od onoga koji se ra-
bi u irskom i kotskom (a koji vue izvore u staroirskom pisanju).
Svi su goidelski jezici jako bliski, s obzirom na to da su se svi ra-
zvili iz arhajskoga staroirskoga. Irski, kotski i manski ine dija-
lekatski kontinuum nema jasnih snopova izoglosa koje bi dijelile
ove jezike. Tako je danas izumrli irski ulsterski dijalekat sliniji
najbliemu zapadnomu kotskomu dijalektu nego primjerice uda-
ljenomu irskomu dijalektu iz Corka. Takoer, taj je kotski dijale-
kat blii irskomu nego udaljenijim kotskim dijalektima.

BRITSKI JEZICI
22 U britske jezike ubrajamo velki ili kimriki (Cymraeg) u Wa-
lesu, izumrli korniki u Cornwallu i bretonski u Bretanji u Fran-
cuskoj. U Britaniji se je prije dolaska Rimljana govorio keltski brit-
ski jezik kojega tragove nalazimo u nekim toponimima po Engle-
skoj. Postoje i dva sumnjiva natpisa iz Batha iz 2. st. Neki su prije
britski smatrali smo jednim galskim dijalektom (britski i galski
dijele izoglosu *kw > p). Iz britskoga su se poslije razvili velki,
korniki i bretonski. Na britskom je ouvano jako malo natpisa, a
u velikoj ga je mjeri u Britaniji bio istisnuo ve latinski za vrijeme
duge rimske vlasti nad Britanijom (od 43. do 410. godine). U bri-
tanskim se je gradovima bio govorio vulgarni latinski, a britski na
selima i na zapadnoj periferiji u Walesu i Cornwallu. Dolaskom
49
Madrell se uzima za zadnjeg kompetentna govornika. Maddrella je, primjerice, za
desetak godina nadivio jedan govornik koji manskim nije u cijelosti vladao, tj. poznavao
ga je samo djelomino.
50
Za izumiranje manskoga vidi npr. Broderick 1999.

70
 KELTSKI JEZICI

je Angl i Saksonaca oko 450. g. anglosaksonski (staroengleski)

zamijenio latinski u Britaniji. Njihov je dolazak, zajedno s naselja-
vanjem Iraca u zapadnoj Britaniji, potisnuo pretke dananjih Bre-
tonaca preko La Manchea u Bretanju u 5. st.

VELKI
Na velkom (kimrikom) je od ranoga srednjega vijeka ouvana go-
lema i vrijedna knjievnost. Natpis na velkom ima ve od 7. st.,
a najstariji bi velki spomenik mogla biti pjesma Y Gododdin koja
se pripisuje mitskomu bardu Aneirinu. Ona opisuje katastrofalan
vojni pohod britskoga plemena Gododdin (Votadini na sjeveru En-
gleske i junoj kotskoj u rimskim izvorima) protiv Anglosaksona-
ca. Iako izvornik pjesme moda potjee iz 6. ili 7. st., do nas je dola
u kasnijem prijepisu izmeu 9. i 11. st. u kojem je jezik prilagoen
srednjovelkomu. Nije jasno je li slabo posvjedoeni northumbrijski
samostalan britski jezik ili dijalekat starovelkoga.
U Walesu je situacija umnogome sliila na onu u Irskoj i kotskoj,
s tom razlikom da crkva u Walesu nikada nije odustala od velko-
ga (za razliku od one u Irskoj). To je moda i jedan od razloga to
je danas velki jedini ivi keltski jezik s perspektivom preivljava-
nja u sljedeih stotinjak godina. Prema popisu je stanovnitva iz
1991. velki govorilo neto vie od pola milijuna ljudi (od gotovo 3
milijuna Velana). Jo je 1971. bilo gotovo 33 000 jednojezinih go-
vornika. Osim toga, to je najvanije, mladi takoer govore velki,
a broj je govornika velkoga razmjerno stabilan (oko pola milijuna
i ne mijenja se). Velki govori 19% Velana, ali ga razumije 33%
njih. Velki je slubeni jezik Walesa, uz engleski, a na njemu po-
stoji i sveuilino obrazovanje. Za razliku od Irske, gdje dosta ljudi
izmilja da zna irski, u Walesu je obrnuta situacija. Ljudi koji go-
vore velki ne prijavljuju to na popisu stanovnita jer 20% njih ne
zna uope pisati i itati velki (iako ga govore). Velki je mnogima
smo jezik za domae potrebe i takvi govornici ne znaju primjerice
nikakve velke tehnike termine i sl. Osim toga, u broj govornika
velkoga ne ulaze govornici koji slubeno ive s druge strane gra-
nice u Engleskoj. Dakle, situacija je jo i bolja nego to izgleda.

KORNIKI
Korniki je (kernewek), koji se je govorio na Cornwallu na jugoisto-
ku Engleske, izumro u 18. st. Tradicionalno se zadnjom govorni-
com kornikoga smatra Dolly Pentreath koja je umrla 1777. godi-

71
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ne. Korniki nikada nije imao standardizirana pravopisa. Staro-

korniki (do 12. st.) je posvjedoen smo glosama i popisima rijei
(Vocabularium Cornicum iz 12. st.). Na srednjokornikom (12-15.
st.) ouvano je nekoliko crkvenih mirakula i vjerskih knjievnih
djela. Danas ga entuzijasti pokuavaju oivjeti, no takvo je oiv-
ljavanje jako umjetno, pogotovu to se ne oivljava posljednja faza
kornikoga pred izumiranje (novokorniki), nego stariji, srednjo-
vjekovni korniki te postoje ak 3 varijante toga novoga korniko-
ga. No kako god bilo, zanesenjaka ima dosta tako da neki navode
ak 1000 do 2000 govornika kornikoga danas! Brojni su teajevi
kornikoga, rabi se u crkvi itd.

BRETONSKI
Govornici su se bretonskoga (Ar Brezhoneg) doselili na kontinent,
u Bretanju, u 5. stoljeu pred pritiskom Angl i Sas pristiglih u
Britaniju. Najraniji su zapisi bretonskoga glose u latinskim ruko-
pisima, a prvi je zapis ve iz 8. st.
Bretonski danas jo govori razmjerno velik broj ljudi oko pola
milijuna govornika, prema podatcima iz 1989, koji ga rabe svaki
dan, a 1 200 000 onih koji ga ne rabe redovito (drugi podatci govo-
re o smo 300 000 govornika). Smo je 25% njih pismeno na bre-
tonskom. 1974. je jo bilo nekih koji su tvrdili da su jednojezini
govornici bretonskoga, a i bilo je jo dosta djece i mlaih ljudi koji
su ga govorili. Jo je 1930. bilo oko 1 300 000 govornika bretonsko-
ga, a poetkom je 20. st. smo 50% Bretonaca bilo dvojezino.
Danas se naalost ini da sve manje i manje djece govori breton-
ski, pa se bretonskomu, unato trenutno razmjerno veliku broju
govornika, u budunosti crno pie. Kako Francuska, inae pozna-
ta po svojoj rigidnoj unitaristikoj jezinoj politici, ne priznaje go-
tovo nikakvih prava bretonskomu (bretonski je jedini keltski jezik
bez slubenoga statusa), bretonski je i s te strane u jako loem po-
loaju. Postoji jak pokret za priznanje bretonskoga i Bretonaca te
za veu porabu bretonskoga u kolama, medijima itd., ali francu-
ske vlade to i dalje odbijaju. Bretonski se vrlo malo javlja na radi-
ju i televiziji, a u nekim se kolama ipak ui kao izborni predmet.
Upotreba je bretonskoga u slubenim dokumentima, javnosti, pa
ak i na javnim plakatima zakonom zabranjena!

72
 GERMANSKI JEZICI

23 Germani se u povijesti javljaju u 2. st. pr. K. u antikim izvo-

rima. Prva su germanska imena zabiljeena u djelima rimskih au-
tora51. Oni su isprva bili barbarski narod koji je obitavao negdje
u dananjoj sjevernoj Njemakoj i Danskoj. Poslije su se spustili
neto junije u dananju junu Njemaku i eku. Germane je,
kao i Kelte, mogue dobro pratiti arheoloki. Krajem 2. stoljeu pr.
K. dva germanska plemena Cimbri i Teutonci provalie u Ita-
liju. Ondje su napravili kaos sve dok ih konano 101. g. pr. K. nije
zaustavio rimski vojskovoa Gaj Marije. Germani zapravo nepre-
stano bijahu najveom pogibelji koja je prijetila Zapadnomu Rim-
skomu Carstvu, a na kraju ga upravo oni i sruie. Rimljani su ih,
tijekom cijele svoje povijesti dodira s Germanima, pokuavali ne-
kako ukrotiti, ili milom, dajui im zemlju, uzimajui ih u rimsku
vojsku i pokuavajui ih asimilirati u Rimsko Carstvo, ili silom, u
bezbrojnim sukobima. Razni su se germanski narodi u vie navra-
ta sputali juno prema Rimskomu Carstvu. Rimljani su poto-po-
to htjeli zadrati Germane iza Rajne i Dunava, a pogotovu podalje
od Sredozemnoga mora, a u mnogim su sukobima bili u tom manje
ili vie uspjeni.
Goti su isprva ivjeli u dananjoj vedskoj (usp. ime Gteborg u
vedskoj). Oko 1. su stoljea doli u Poljsku (usp. Gdask u Polj-
skoj), a poslije su se podijelili na Vizigote (zapadne Gote52) koji su
otili na ue Dunava u dananju Rumunjsku i Ostrogote (istone
Gote53) koji su otili na sjevernu obalu Crnoga mora u dananjoj
Ukrajini.
U 4. su st. Germane na seobu prema jugu i zapadu natjerali nado-
lazei Huni s istoka. Vizigoti su, pod vodstvom Alarikovim, 410.
tako opljakali Rim i prodrli sve do june Italije, a zatim i u Ga-
liju i panjolsku. Osim Vizigot, Rim su bili opljakali i Vandali

51
Cezar u svojim djelima razlikuje Germane od Kelt i govori o Germanima kao o
ratobornu narodu. Detaljniji je opis German dao Tacit u 1. st. u djelu Germania koje je
ipak pisano po informacijama iz druge ruke.
52
Latinski Uisigoth usp. eng. west, njem. West zapad.
53
Latinski Ostrogoth usp. eng. east, njem. Ost istok.

73
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

455. Oni su brodovima, nauivi ploviti, bili prvo doli u sjevernu

Afriku, iz koje su onda preli u Italiju i opljakali sm Rim. Huni
su pak uspostavili veliko carstvo sjeverno od Dunava, a Atila Bi
Boji, veliki voa Hun, sredinom 5. st. hara Rimskim Carstvom.
Iako je Hunsko Carstvo propalo nakon Atiline smrti 453. godine,
Rimsko je Carstvo bilo preslabo da se obrani od nadolazeih Ger-
mana i slubeni je kraj Zapadnoga Rimskoga Carstva doao 476.
godine kada je ostrogotski voa Odoakar zauzeo Rim i svrgnuo po-
sljednjega rimskoga cara Romula Augustula.

SPOMENICI
Najstariji trag germanskoga potjee iz 3. ili 2. stoljea pr. K. To je
zapis na kacigi iz Negove (kaciga je naena u mjestu Negovi u Slo-
veniji54) na kojem je posvjedoeno jedno germansko ime, a zapra-
vo je natpis na latinskom. U samom tekstu ne moemo vidjeti ni-
ta to bi upuivalo na koji zaseban germanski jezik, mogue je da
je rije i o pragermanskom iako se nita ne moe zakljuivati na
osnovi dviju rijei. Natpis je na kacigi iz Negove pisan nekom vr-
stom sjevernoitalskoga pisma (slina etrurskomu), a glasi: HARI-
GASTI TEI V A I. Prve dvije rijei su germansko ime u latinskom
genitivu Harigast (usp. got. hari vojska i gasts gost), dok je
drugi dio imena etimoloki nejasan. V A I je uobiajena latinska
pokrata za Vexillatio Alarum I (Prima) pa bi to sve skupa znailo
(kaciga) Harigasta Teja, znakonoe na prvom krilu55.
Prema nekim pretpostavkama, iz jednoga su od sjevernoitalskih
pisama poslije nastale i rune najstarije germansko pismo56. Pre-
ma drugima, to je vjerojatnije, rune nastaju, posredno ili nepo-
sredno, od latinice koja je nekako dola do Germana u Danskoj
gdje su rune vjerojatno nastale. Na runskom pismu postoje natpisi
od 3. st. pa sve do visokoga srednjega vijeka. Poslije ga zamjenju-
je latinica, ali se u nekim krajevima Norveke runama pisalo na-
vodno sve do 16. st. Nisu svi stari Germani znali pisati runama,
54
U drugim se izvorima (npr. Matasovi 1997: 25) moe naii na podatak da je rije
o mjestu Negau u Austriji, no tu je posrijedi nesporazum. Negau je smo njemako ime
slovenske Negove (danas zapravo mjesto Zenjak u Sloveniji), a kako je kaciga naena jo
1811., za Austro-Ugarske monarhije, odatle i podatak da je posrijedi Austrija, a ne Slove-
nija.
55
Drugi se dio natpisa tumailo i kao TEIVA od germ. *teiwaz bog (stind. devs < ie.
*deywos).
56
Neki misle da su Cimbri, jedno germansko pleme, ivjeli u talijanskim Alpama i
da su ondje, moda ve u 3. st. pr. K., preuzeli od njih pismo od kojega su poslije nastale
germanske rune.

74
 GERMANSKI JEZICI

one su imale i magijsko znaenje. Runski su se natpisi urezivali u

bukovu koru (usp. eng. book knjiga i beech bukva, njem. Buch
i Buche itd.) i metal. ini se da je sm oblik slova jako pogodovao
urezivanju u bukovu koru, a veina runskih natpisa otpada na
osobna imena.
Od najstarijih je germanskih spomenika jo poznat i tzv. rog iz
Gallehusa (Gallehus mjesto u Danskoj) nastao oko 400. godine.
Natpis je na zlatnom rogu iz kojega se je pila medovina, a pisan je
na jednoj varijanti staronordijskoga i glasi: ek hlewagastiR holti-
jaR horna tawido ja Slavogost (HlewagastiR) iz Holta (ili Holtov
(sin)) rog napravih.

PODJELA
24 Germanski se jezici dijele na dvije grane: istonu i sjeveroza-
padnu. Sjeverozapadna se skupina zatim dijeli na zapadnu i sje-
vernu (skandinavsku). Pretpostavlja se da se od pragermanskoga
prva odvojila istonogermanska grana.
Istonogermanski su jezici gotski (vizigotski57 i ostrogotski), van-
dalski i burgundski. Zapadnogermanski se jezici dijele na anglo-
frizijsku podskupinu (koju ine staroengleski i starofrizijski, od-
nosno moderni engleski i frizijski), na podskupinu koju ine sta-
rosaski i staroniskofranaki (odnosno moderno donjonjemaki ili
niskonjemaki na sjeveru Njemake i moderni nizozemski) i na
gornjonjemaki ili visokonjemaki (tj. starovisokonjemaki i nje-
gov potomak suvremeni gornjonjemaki ili visokonjemaki koji
je osnovica standardnoga njemakoga)58. Prema Tacitovoj se po-
djeli (1. st.) ove tri zapadnogermanske skupine jo zovu i ingveon-
ska, istveonska i erminonska skupina. Sjevernogermanski su je-
zici predstavljeni isprva vie-manje jedinstvenstvenim staronor-
dijskim (s varijantama: staronorvekim, staroislandskim i sta-
rovedskim) iz kojega su se poslije razvili moderni skandinavski
jezici: istoni (danski i vedski) i zapadni (farski/ferojski/farerski,
norveki/nynorsk, islandski i izumrli nornski). Postoje i podjele
germanskih jezika koje se u nekim pojedinostima razlikuju od na-
vedene.

57
Kada se govori o gotskom, koji je razmjerno dobro posvjedoen, zapravo se misli na
vizigotski (zapadni gotski).
58
Valja paziti na to da se gornjonjemaki (visokonjemaki) govori u junoj, a donjonje-
maki (niskonjemaki) u sjevernoj Njemakoj, a ne obrnuto.

75
76
*pragermanski

*sjeverozapadnogermanski

*istonogermanski *zapadnogermanski *sjeverogermanski

staronorveki
(skandinavski)
staroislandski
staronordijski
starovedski

gotski vandalski burgundski

istoni zapadni

staroengleski starofrizijski starovisokonjemaki

Podjela germanskih jezika

starosaski staroniskofranaki

danski vedski ferski norveki islandski

engleski frizijski (nynorsk)

donjonjemaki nizozemski (stand.) njemaki

 GERMANSKI JEZICI

ISTONOGERMANSKI JEZICI

Od istonogermanskih je jezika smo gotski razmjerno dobro po-

svjedoen. Vandali su, opljakavi i razorivi Rim, tajanstveno ne-
stali iz povijesti ve u 6. st. Njihovo je ime postalo sinonim za div-
ljatvo i barbarstvo (vndl, vandalzam itd.). Dolazak je Vandal
u sjevernu Afriku i osnivanje drave ondje znaio poetak propa-
sti Rimskoga Carstva jer vie nije bilo penice iz sjeverne Afrike
to je unitilo gospodarstvo Italije. Burgundi su takoer razmjer-
no brzo nestali s povijesne pozornice. Od njih je ostalo ime fran-
cuske pokrajine Burgundije. Danas su svi istonogermanski jezici
mrtvi.

GOTSKI
Gotski je, kako rekosmo, prvi razmjerno dobro posvjedoen ger-
manski jezik i zato je bitan za rekonstrukciju ie. prajezika. Goti su
(preciznije Vizigoti), doavi onamo iz Skandinavije preko Poljske
i podruja oko Visle, bili prihvaeni kao uvari limesa na Dunavu
u Rimskom Carstvu tako da su u 4. st. primili i kranstvo, dodu-
e herezu arijanizam. Gotski je biskup Wulfila u 4. st. preveo na
gotski Novi zavjet i najvei se dio toga teksta (187 od 330 listova)
uva u rukopisu po imenu Codex argenteus (to je prijepis iz 5. ili 6.
st.). To je praktiki jedini vei gotski tekst i jedini izvor iz kojega
poznajemo gotski. Neto je mlai tzv. Skeireins, komentar Ivanova
evanelja na gotskom kojega nije napisao Wulfila, koji je bitan za-
to to je rije o tekstu izvorno pisanu na gotskom, a ne o prijevodu
s grkoga, ali je ouvan u jako lou stanju (smo 8 listova). Gotski
bijae pisan posebnim gotskim pismom, nainjenim veinom po
uzoru na grki alfabet, s nekim slovima uzetim iz latinice i run-
skoga pisma.
Goti su se prvo asimilirali kulturno i vjerski, a zatim i jeziki.
Gotski je izumro i na Balkanu i u sjevernoj Italiji i u panjolskoj
gdje je do dolaska Arapa trajalo vizigotsko carstvo.
Neto se due ouvao krimskogotski u enklavi na poluotoku Kri-
mu u dananjoj Ukrajini. Krimski je gotski (inae ostatak ostro-
gotskoga) ondje u 16. st. otkrio flamanski putopisac Ogier Ghise-
lin de Busbecq koji je zabiljeio osamdesetak rijei i neto grama-
tike. ini se da se krimskogotski govorio negdje do 18. st.

77
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ZAPADNOGERMANSKI JEZICI

INGVEONSKI JEZICI

ENGLESKI
25 Staroengleski (anglosaksonski) je jezik German (Angl, Sa-
s/Saksonaca i Jut) koji su se u 5. stoljeu naselili u Britaniji,
navodno na poziv jednoga britskoga voe. U dananjem je imenu
zemlje i jezika (England i English) prevladalo ime Angl (iako su
oni posljednji doli u Britaniju). Angli su se, Sasi i Juti brzo proi-
rili Britanijom u kaosu nastalu odlaskom rimskih trupa 410. godi-
ne. Zauzeli su itavu Britaniju osim Walesa, Cornwalla i kotske.
Jutski su govori bili na jugu Engleske, u Kentu, na otoku Wight i
oblinjem priobalju. Saksonski su govori bili u Essexu, Wessexu i
Sussexu, a anglijski u Northumbriji, Mersiji i istonoj Angliji (uz
prijelazne anglo-saske govore). Poinju pisati latinicom poslije po-
krtenja u 7. st. iz toga doba potjeu i najstariji staroengleski
tekstovi: povijesni anali, vjerski tekstovi, glose, knjievni teksto-
vi. Staroengleski je jako dobro posvjedoen (etiri su dijalekta u
7. st. northumbrijski, mersijski, veseki u Wessexu i kentski), a
od spomenika mu je najbitniji ep Beowulf iz 7/8. stoljea. Beowulf
je napisan u kransko doba, ali mu je tema i izvorite pogansko,
a radnja se dogaa u staroj domovini (Danskoj i junoj vedskoj),
a ne u Britaniji. Beowulf je pisan aliteracijskim stihom, tipinim
za germansko pjesnitvo. Staroengleskim se smatra jezik do 11.
stoljea kada su Britaniju pokorili Normani germanski narod
(Vikinzi) koji je stoljee prije (u 10. st.) zauzeo Normandiju i ondje
se poromanio te su dolazei u Britaniju pod Vilimom Osvajaem
ve govorio starofrancuski59. Normanski je francuski strano utje-
cao na engleski u nj je uao golem broj romanskih posuenica, a
utjecao je i na samu strukuru engleskoga koji se upravo zbog to-
ga danas tako razlikuje od ostalih germanskih jezika. Osim fran-
cuskoga, na engleski su u 9. i 10. stoljeu jako djelovali i norveki
i danski kojima su govorili Vikinzi naseljeni u Engleskoj. Dana-
nji je standardni britanski engleski jezik temeljen na govoru viih
slojeva Londona.
kotski je engleski (scots) najsjeverniji engleski dijalekat. On je bio
slubeni jezik kotske od 14. do 17. stoljea no poslije ga potiskuje

59
Dananji se oblik normandijskoga, tj. normanskoga francuskoga govori na Kanal-
skim otocima u La Mancheu.

78
 GERMANSKI JEZICI

slubeni engleski. Za to je dosta zasluna injenica da na nj u do-

ba reformacije nije prevedena Biblija ve je za crkvene potrebe uzet
njima razumljiv engleski prijevod. Scots danas, kao i gelski kot-
ski, sve vie dobiva na znaenju kao obiljeje kotskoga identiteta.

FRIZIJSKI
Starofrizijski je posvjedoen u dananjoj Nizozemskoj i dijelu Nje-
make od 9. st. Najblii je staroengleskomu jeziku, i dan-danas se
ta bliskost oituje u mnogim slinostima frizijskoga i engleskoga
leksika primjerice. Starofrizijski je jako arhaian, puno arhainiji
od primjerice staronizozemskoga, to je i razlogom da se starofri-
zijskim zove jezik razdoblja sve do 16. st. Frizijski se i danas govo-
ri u Nizozemskoj i Njemakoj, a procjene se broja njegovih govor-
nika kreu izmeu 400 000 i 700 000, pa i vie. Svejedno nije u
pretjerano sjajnu poloaju to se opstanka tie. Dijeli se na tri dija-
lekta (istoni, sjeverni i zapadni) koji nisu meusobno razumljivi.
Istoni su i sjeverni dijalekat koji se govore u Njemakoj praktiki
pred izumiranjem. Zapadni se frizijski danas u Nizozemskoj ui u
kolama, a doputeno ga je rabiti i u druge javne svrhe. U grado-
vima se govori mijeani nizozemsko-frizijski koji se povlai pred
nizozemskim.

ISTVEONSKI JEZICI
DONJONJEMAKI
Starosaski se govorio u sjevernoj Njemakoj. Od njega su nasta-
li dananji niskonjemaki (donjonjemaki) dijalekti. Danas ga sve
vie potiskuje standardni visokonjemaki, slubeni jezik Njema-
ke, i svi su govornici dvojezini. Niskonjemaki je jezino blii ni-
zozemskomu nego visokonjemakomu s obzirom na to da s nizo-
zemskim (odnosno njegovim pretkom staroniskofranakim, pripa-
da u istu skupinu (istveonsku) zapadnogermanskih jezika. Donjo-
njemaki je bio slubeni jezik hanzeatske lige od 13. st., no njegov
utjecaj pada s padom utjecajem lige u 16/17. st. Danas je poloaj ni-
skonjemakoga otean time to se njegovi govornici etniki osjea-
ju Nijemcima pa stoga i smatraju niskonjemaki smo dijalektom
njemakoga iako je niskonjemaki genetski i dijalekatski puno bli-
i nizozemskomu nego visokonjemakomu. Dapae, genetsko-dija-
lekatski gledano niskonjemaki su i nizozemski zapravo isti jezik.
Najstariji je spomenik niskonjemakoga (starosaskoga) ep Heli-
and (Spasitelj) iz 9. st.
79
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

NIZOZEMSKI
Predak dananjega nizozemskoga jezika, i njegove varijante u
Belgiji flamanskoga, nazivamo staroniskofranakim. Staroni-
skofranaki je jako blizak starosaskomu, a nizozemski i donjonje-
maki i danas jo ine dijalekatski kontinuum i genetski ih moe-
mo smatrati istim jezikom. Najstariji nizozemski tekstovi potje-
u iz 12. stoljea. Od jezika je nizozemskih doseljenika iz 17. st.
(Bur) u Junoj Africi nastao dananji poseban jezik afrikaans.
Flamanci se ne smatraju Nizozemcima, ali pitanje jezika (tj. odno-
sa/razlike flamanskoga i nizozemskoga)60 nije pretjerano politiki
osjetljivo pa i oni smi katkada vele da govore nizozemski.

ERMINONSKI JEZICI
GORNJONJEMAKI (STANDARDNI NJEMAKI)
Starovisokonjemaki je predak dananjega visokonjemakoga/do-
njonjemakoga jezika koji je osnovom standardnoga njemakoga.
Stvnj. je posvjedoen od 8. st. glosama (npr. rjenik Glossarium
Keronis), prijevodima vjerskih tekstova, ali i odlomkom iz due
Pjesme o Hildebrandu pisane akcenatsko-aliteracijskim stihom.
Na srednjonjemakom je napisana poznata Pjesma o Nibelunzima
(oko 1200. godine).
Iako je Njemaka vjerski podijeljena tako to su na jugu katolici
(otprilike do visine Frankfurta), a na sjeveru protestanti, Luther
je u reformaciji rairio upravo visokonjemaki, dakle jezik june
Njemake. Lutherov je jezik, odnosno jezik Lutherova prijevoda
Biblije, prihvaen kao opi njemaki knjievni jezik. Danas viso-
konjemaki potiskuje donjonjemake dijalekte.
Iz stvnj. se razvio i jidi jezik njemakih idova koji su se poslije
raselili po itavoj istonoj Europi. Osnovom su mu njemaki grad-
ski govori iz 12. i 13. st. Jidi je pretrpio velik utjecaj slavenskih
jezika, pie se hebrejskim pismom, a osim puno slavenskih posu-
enica u njemu je i dosta hebrejskih kulturnih posuenica. Velik
je broj njegovih govornika stradao u holokaustu ili su raseljeni.
Govornik jidia sada ima i u Izraelu, ali je ondje kao slubeni je-
zik uzet oivljeni hebrejski jezik (ivrit). Zanimljivo, najvei je broj
govornika jidia danas u New Yorku. Jo neto govornik ima i u
60
Odnos je flamanski/francuski u Belgiji, dakako, vrlo osjetljiv.

80
 GERMANSKI JEZICI

Rusiji gdje je jidi u autohtonoj idovskoj oblasti na Volgi imao i

slubeni status. Jidi se dijeli na 2 prilino razliita dijalekta, te-
ko meusobno razumljiva istoni (isprva u Rusiji i istonoj Euro-
pi, dok je danas puno govornika u Izraelu) i zapadni (u Njemakoj
i drugdje u zapadnoj Europi). Zapadni je jidi danas pred izumira-
njem, a ni istoni nema blistavu budunost.
Osim jidia, treba spomenuti i austrijsku i vicarsku varijantu
njemakoga te luksemburki ili leceburki jezik u Luksemburgu.
Luksemburki je pretrpio veliki utjecaj francuskoga, a od 1984. je
slubeni jezik Luksemburga iako su jo uvijek slubeni jezici fran-
cuski (koji je prestian) i njemaki. Govori se osim u Luksembur-
gu, i u dijelu Belgije i Francuske.

SJEVERNOGERMANSKI
(SKANDINAVSKI) JEZICI
STARONORDIJSKI
26 Jedinstvenim se staronordijskim smatra jezik starih run-
skih natpisa iz 1. tisuljea od 3. st. pa nadalje. Staronordijski se
(koji je u naelu gotovo istovjetan staroislandskomu iz 12/13. st.)
uvjetno dijeli na 3 varijante staroislandski, staronorveki i sta-
rovedski. Skandinavski se jezici poinju dijeliti u vikinko doba,
izmeu 9. i 11. st., i to na istonoskandinavski (iz kojega nasta-
ju vedski i danski) i zapadnoskandinavski (norveki, islandski i
farski/farerski). Pa ipak, unato ovoj podjeli, i danas su primjeri-
ce vedski i norveki govori jako bliski (a norveki je zbog konzer-
vativnije fonologije ak i razumljiviji vedima od danskoga koji je
prilino inovativan).

ISTONI SJEVERNOGERMANSKI JEZICI

DANSKI
Najstariji su runski spomenici danskoga s kraja 8. do 12. stoljea.
Latinicom se pie od 14. st. Dananji je danski jezik dijalekatski
prilino ujednaen. Jako je slian ostalim skandinavskim jezicima,
ali govorno razumijevanje oteava izrazita fonoloka inovativnost
danskoga u pismu se to ne vidi, tj. izgovor se promijenio, ali pisa-
nje ne (kao u engleskom). U prolosti su na danski, ponajvie lek-
siki, dosta utjecali niskonjemaki i poslije standardni njemaki.

81
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

VEDSKI
Najstariji runski zapisi na vedskom potjeu iz 9. stoljea. vedski
se pie latinicom od 13. stoljea. Jedan se od vedskih dijalekata
gotlandski na otoku Gotlandu katkada smatra i posebnim jezi-
kom. Ondje je najdulje bilo ouvano runsko pismo, sve do 16. st., a
dananji je gotlandski (gutnijski) pod velikim utjecajem vedsko-
ga. Starogotlandski se je pak razlikovao od ostalih skandinavskih
jezika, a bio je blie gotskomu od ostalih (to nije udno s obzirom
na to da se govori na otoku imenom Gotland).

ZAPADNI SJEVERNOGERMANSKI JEZICI

STAROISLANDSKI
Od staroislandskih je spomenika najbitnija Edda (zbirka mitolo-
ke poezije i proze) nastala uglavnom u Norvekoj, a ouvana na
Islandu (Island je naseljen uglavnom iz zapadne Norveke). Ra-
zlikuje se Starija i Mla_a Edda. Starija Edda obuhvaa nordij-
ske mitoloke i junake pjesme nastale izmeu 9. i 13. st., a Mla-
_a je Edda zapravo pjesmarica i neka vrsta proznoga prirunika
za razumijevanje nordijskoga pjesnitva i mitologije koji je sasta-
vio islandski uenjak Snorri Sturluson oko 1220. Edda je pisana
drevnim aliteracijskim stihom, kao i drugi starogermanski spo-
menici (Beowulf, Pjesma o Hildebrandu itd.). Teme su, kako reko-
smo, mitoloke i pseudopovijesne, a u Eddi nalazimo i nordijsku
verziju legende o Nibelunzima (usp. srednjovisokonjemaku Pje-
smu o Nibelunzima iz 12. st.). Mla_a je Edda bitna zato to Snorri
Sturluson unutra citira dijelove pjesama starijih poganskih nor-
dijskih pjesnika koji su inae izgubljeni. Od staroislandskoga je
nastao dananji islandski jezik koji je zbog svoje izoliranosti ostao
prilino konzervativan pa je, ouvavi mnoge drevne osobine, da-
nas najarhainiji ivi germanski jezik. Govornicima ostalih skan-
dinavskih jezika staroislandski zbog svoje arhainosti zvui otpri-
like kao Slavenima staroslavenski.

FARSKI (FEROJSKI)
Farski je jezik Ovjih (Farskih) otoka. Njih su u 9. st., kao i Island,
naselili Vikinzi iz zapadne Norveke. Malo je starijih zapisa na
farskom, tek ih od 16. st. ima neto vie. Farski je, kao i islandski,
zbog izoliranosti uspio ouvati neke arhaine osobine npr. imen-
sku sklonidbu.

82
 GERMANSKI JEZICI

NORNSKI (norn)
Nornski je jezik koji se je bio govorio do 18. st. na otocima She-
tland i Orkney na sjeveru kotske. U manjem se razmjeru govo-
rio i na kotskom kopnu, ali je ondje puno prije nestao. Nornski je
bio jezik vikinkih doseljenika iz Norveke. Na njemu je ouva-
no nekoliko desetaka runskih natpisa i dokumenata izmeu 11. i
16. stoljea, oena i nekoliko tekstia, a danas su od njega osta-
le smo posuenice u tamonjem kotskom engleskom dijalektu te
mnogi toponimi.
NORVEKI
Prvi su zapisi na norvekom runski tekstovi iz 11. st. Latinicom
se norveki pie ve od 12. st. Kako je Norveka od 1310. do 1814.
bila pod vlau Danske, to je uzrokovalo dananju poprilino kom-
pliciranu sociolingvistiku situaciju u Norvekoj.
U Norvekoj od 19. st. postoje dva knjievna jezika i to je stanje
odrano do danas. To su: riksml ili bokml (dravni odnosno
knjievni jezik) u naelu danski jezik (ali s norvekim izgovo-
rom61) nametnut Norveanima pod dugotrajnom danskom vlau
koji i danas prevladava u javnoj porabi, te landsml ili nynorsk
(zemaljski/narodni jezik odnosno novonorveki) koji je nastao
djelomino umjetno sredinom 19. st. nastojanjima samouka jeziko-
slovca Ivara Aasena na osnovi izvornih, seoskih norvekih govora
koji se govore daleko od gradova i na koje nije utjecao danski, kao
pokuaj stvaranja pravoga norvekoga jezika62. Oba jezika danas
imaju slubeni status. Zapravo danas u Norvekoj postoji vie od
smo dviju varijanata jezik Norveani neprestano pokuavaju
to vie pribliiti ova dva jezika i na kraju ih i ujediniti pa tako da-
nas postoje, pojednostavljeno govorei, bokml u radikalnoj i ubla-
enoj varijanti, nynorsk u radikalnoj i ublaenoj varijanti te prije-
lazna varijanta izmeu bokmla i nynorska nazvan samnorsk koji
opet ima radikalnu i neto blau varijantu (i ije je uvoenje 1938.
izazvalo velike prosvjede obiju strana). Bokml kao jezik velikih
urbanih sredita i jezik elite prevladava pri pisanju u javnoj po-
rabi i obrazovanju (odnos je bokmla i nynorska u porabi otprilike
88-90% : 10-12 %63). Iz ovih se razloga, govorei o norvekom, kao
61
Dananji je norveki izgovor puno blii vedskom nego inovativnom danskom.
62
Bokml i nynorsk su strogo gledajui zapravo nasljednici riksmla i landsmla iz 19.
st., odnosno njihove neto promijenjene inaice u 20. st.
63
Broj se onih koji rabe nynorsk neprestano smanjuje, ponajprije zbog urbanizacije
Norveke tako je 1944. 34,1% djece u osnovnim kolama pisalo na nynorsku, 1955. 25%,
1965. oko 20%, 1988. 16,9%, a danas oko 10-12%.

83
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

to se esto ini, mora paziti na to da ne postoji jedinstveni nor-

veki nego zapravo (bar) dva norveka jezika (tj. dvije pisane nor-
me), no takoer, treba znati i da je pitanje bokmla i nynorska za-
pravo vie pitanje pisanoga jezika, razliita naina pisanja, nego
samoga govornoga jezika. U govornom jeziku postoji puno dijale-
kata u gradovima se govori jezikom nastalom na osnovi dansko-
ga, u seoskim krajevima izvornim norvekim jezikom. To ne prii-
nja prevelikih tekoa iako su neki dijalekti prilino razliiti pa je
nekim Norveanima katkada lake razumjeti primjerice vedski
nego koji norveki dijalekat (no to je esto tako i u drugim zemlja-
ma). Valja napomenuti da je odnos prema dijalektima u Norvekoj
vrlo napredan, dijalekti se u govoru nerijetko upotrebljavaju ak i
u najformalnijim prilikama, npr. na sveuilinim predavanjima.
U pisanju se, dakako, upotrebljava jedan od standarada.

84
 ARMENSKI JEZIK

27 Armenski se jezik, posvjedoen od 4. ili 5. st., govori jo i da-

nas i slubeni je jezik Armenije. On ini sm za sebe jednu indoeu-
ropsku jezinu granu. Neki ga povezuju s oskudno posvjedoenim
frigijskim jezikom u Maloj Aziji64, a po nekim je osobinama blizak
i grkomu (s grkim i frigijskim primjerice dijeli izoglosu protet-
skih vokala, vidi 77). U poecima se indoeuropeistike u 19. st.
mislilo da je armenski zapravo jedan od iranskih jezika, a to za-
to to su iranski jezici izvrili velik utjecaj na nj i u njemu ima ja-
ko puno iranizama. No 1870-ih je neovisan poloaj armenskoga u
okviru ie. jezik dokazao njemaki indoeuropeist Heinrich Hbs-
chmann (1848-1908) to se lako moe dokazati nizom glasovnih
podudarnosti tipinih za armenski jezik.
Armenski je, kako rekosmo, posvjedoen od 5. st. (preciznije od
406/407. godine, moda ak i od 396.), i to dijelovima prijevoda
Biblije koji je nainio armenski biskup Mesrop Matoc (ija uloga
meu Armencima odgovara ulozi Wulfilinoj meu Gotima i iri-
lovoj i Metodovoj meu Slavenima). Eda bi zapisao armenski, Me-
srop je Matoc izmislio i posebno armensko pismo koje je ostalo u
uporabi sve do danas. To je pismo nainio na osnovi arakidskoga
pahlavijskoga pisma iz sjevernoga Irana i manje na osnovi grko-
ga alfabeta65. Prijevod Biblije, dakako, kao u svih kranskih na-
roda, bijae najveim uzorom za staroarmensku knjievnost i je-
zik. Taj se klasini staroarmenski naziva jo i grabar.
Staroarmenske tekstove ini dosta prijevoda uglavnom bizant-
skih grkih i sirskih vjerskih tekstova66 (npr. Povijest Fausta Bi-
zantinca, Himne sv. Efrema itd.). Osim prijevoda, postoje i izvor-
ni armenski tekstovi, no i oni su uglavnom pobonoga sadraja.
Poznatiji su staroarmenski pisci npr. Eznik Kohbaci (Opovrgnue
herez), Mojsije (Movses) Korenski (pisac djela Povijest Armenije),
Kohbacijev uenik Korun (Matoev ivotopis) itd.
64
Ve kod Herodota nailazimo na tvrdnju da su Armenci u svoju dananju postojbinu
doli iz Frigije.
65
ini se da je armenski imao pismo i prije ovoga, jo od 2. st. pr. K., ali da je ono ne-
stalo po uvoenju kranstva u Armeniju.
66
Sirski je semitski jezik kojim govorahu krani u Siriji.

85
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Armenija je u visokom srednjem vijeku bila mona drava, po-

znata pod imenom Kapadokijsko Carstvo67. Svoj je vrhunac dosti-
gla u 13. st., no uskoro su je sruili nadolazei otomanski Turci
koji e se pokazati armenskom kobi. Armenija je zatim dugo bila
turska provincija, no ondje se nikada nije ustalio islam. Armenci
imaju svoju posebnu kransku crkvu (nisu pravoslavci). Armenci
su u Otomanskom Carstvu bili brojna i mona zajednica i veoma
umjeni trgovci te su drali poslove i trgovake kolonije po cijelom
Carstvu od Carigrada pa sve do Bosne. No pri raspadu je Tur-
skoga Carstva Armence zadesila velika nesrea Turci su poinili
genocid na njima (kao odgovor na armensku pobunu i pokuaj us-
postavljanja neovisne Armenije uz pomo Rusije), ega se i danas
svi Armenci bolno sjeaju. Poetkom je 20. st. tako izginulo oko 1
do 1,5 milijuna Armenaca (brojke se razlikuju), a jo ih se milijun
moralo iseliti ponajprije u Francusku i SAD.
Dananji je standardni armenski, slubeni jezik Armenije, nai-
njen na osnovi istonoga armenskoga dijalekta (osnovica mu je
araratski dijalekat Erevana, glavnoga grada Armenije, i dijalekat
Araratske doline). Govornici su neko brojnoga zapadnoga armen-
skoga dijalekta u veliku broju stradali u genocidu 1915. godine
i poslije jer se taj dijalekat govorio na prostorima povijesne Ar-
menije68 izmeu dananje armensko-turske granice i jezera Van,
danas u Turskoj, odakle su Armenci uglavnom istrijebljeni odno-
sno protjerani69. Zapadnim dijalektom govori i veina armensko-
ga iseljenitva. T su dva dijalekta dosta razliita tako da meu
njima nema meusobnoga razumijevanja iako su njihove razlike
prilino mlade. Istonim se armenskim jezikom, kao standardom,
osim Armenaca u Armeniji, slui i armenska dijaspora u Iranu,
Azerbajdanu i Indiji. I na osnovici je zapadnoga armenskoga di-
jalekta izgraen knjievni jezik koji je takoer jo u upotrebi. Dva
knjievna jezika, umjesto klasinoga staroarmenskoga (grabara),
nastaju od 17. stoljea, a dva su se knjievna jezika stabilizirala
u 19. st. Iako je pravo vrijeme postojanja grabara bilo izmeu 5. i
11. stoljea, on je, kao prestian, uen jezik, bio u porabi zapravo
sve do 19. st. Jezik se izmeu 11. i 17. stoljea smatra srednjoar-
67
Po Kapadokiji, podruju u dananjoj sredinjoj Turskoj, danas poprilino udaljenu
od suvremene Armenije.
68
Povijesna je Armenija oko 1920. razdijeljena izmeu Turske, tadanjega SSSR-a i
Irana.
69
Ono to danas na simbolikoj razini najvie boli Armence je injenica da se iz njihova
glavnoga grada Erevana jasno moe vidjeti sveta armenska planina Ararat, ali da na nju,
s obzirom na to da je ona danas dio Turske, ne mogu stupiti (Armenija i Turska nisu ba
u bajnim odnosima, njihova je granica i dan-danas zatvorena).

86
 ARMENSKI JEZIK

menskim, a od 17. naovamo novoarmenskim (u svoje dvije inaice).

Osim dvaju knjievnih jezika, istonoarmenskoga (u Armeniji) i
zapadnoarmenskoga (u iseljenitvu), u armenskoj je crkvi jo u po-
rabi i staroarmenski grabar.
Armenaca je u Armeniji oko 3 000 000, a sve skupa ih, s iseljeni-
tvom, ima oko 6 000 000. Kako su Armenci, kako rekosmo, bili do-
bri trgovci, tragovi se njihovih trgovakih kolonija nalaze posvu-
da. U svakom se od tih mjesta govori donekle drugaiji dijalekat
armenskoga, a ti dijalekti navodno esto meusobno nisu razu-
mljivi. Armenski se tako, meu ostalim zemljama, govori i u: Tur-
skoj, Libanonu, Azerbajdanu, Gruziji, Cipru, Iranu, Iraku, Siriji,
Izraelu itd.

87
 TOHARSKI JEZICI

28 Toharski su jezici otkriveni dosta kasno, tek poetkom 20.

st., kao i hetitski. Sm je naziv Tohari i toharski zapravo najvje-
rojatnije povijesno netoan. To je zapravo bilo ime jednoga iran-
skoga naroda (), koje je zabiljeio Herodot, a koje je onda
grekom u novije doba dano govornicima jezik koje danas zovemo
toharskima70. Sami Tohari sebe zovu arya, a svoj jezik ari-kna.
Od 1890-ih su se u podruju Kineskoga Turkestana (Xn Jing,
pokrajina na sjeverozapadu Kine71) vrila arheoloka istraivanja.
Njemaka je znanstvena ekspedicija dola u Kineski Turkestan
1909. godine i ondje su, na Putu svile, radili na iskopavanju do-
tada nepoznate arheoloke kulture iz ranoga srednjega vijeka. T
kultura nije bila ni kineska ni turkijska (danas ondje pod otrom
kineskom diktaturom ivi turkijski narod Ujguri): po freskama
je, ondje naenima, bilo jasno da govornici toga jezika nisu bili
azijati nego bijelci plave kose i plavih oiju (a i danas se u Kine-
skom Turkestanu jo moe naii na ljude koji izgledom odskau od
prosjenih Turkijaca). Takvo je otkrie u to vrijeme bilo potpuno
neoekivano. Tekstovi su na tom jeziku, odnosno na tim dvama
srodnim jezicima, bili pisani ve spominjanim indijskim pismom
brhm ili nekim drugim srodnim indijskim pismima. Jezik je bio
dotada nepoznat, ali su ve prve povrne analize nedvojbeno doka-
zale da je rije o indoeuropskom jeziku, tonije o dva bliskosrodna
ie. jezika toharskom A i toharskom B, koji ine svoju zasebnu je-
zinu granu.
Toharsku granu dakle ine dva jezika toharski A i toharski B.
Oni su nedvojbeno bliskosrodni, ali su takoer nedvojbeno i dva
zasebna jezika iako su vjerojatno bili meusobno razumljivi (ra-
zlike su bile uglavnom smo fonoloke). Toharski se A jo naziva
i turfanskim (po gradu Turfanu gdje su, uz grad Karaahr, nae-
ni tekstovi toharskoga A) ili istonim toharskim, a toharski B ku-
anskim tj. kuie (po gradu Ku u blizini kojega su naeni svi
70
U jednom su staroturkijskom tekstu govornici toharskoga nazvani twry to je onda,
najvjerojatnije krivo, povezano s narodom Tohara koji se spominju u grkim antikim
izvorima kao narod koji ivljae u Baktriji.
71
Ime na kineskom znai doslovno novo podruje.

88
 TOHARSKI JEZICI

tekstovi) ili zapadnim toharskim. Toharski se je B govorio na ma-

njem podruju od toharskoga A. Prije posvjedoenih tekstova (iz-
meu 6. i 8. st.), govornici su toharskoga poetkom nove ere (1-3.
stoljee) izgleda vladali monim Kuanskim Carstvom (dananja
sjeverozapadna Indija i Pakistan).
Toharski su spomenici uglavnom iz razdoblja izmeu 6. i 8. st. i-
ni se da su oba jezika ve bila izumrla negdje do 1000. godine. Po-
stoji miljenje da su toharski jezici, ili barem jedan od njih, ve bili
mrtvi u doba kada su pisani tekstovi na njima (npr. u budistikim
samostanima), odnosno da se toharski A vie nije govorio (osim
kao liturgijski jezik u samostanima), a da se je toharski B jo rabio
kao svakodnevni jezik ne smo meu budistikim redovnicima ne-
go i izvan samostan72. Tohare su, njihov jezik i kulturu, potisnuli
nadolazei turkijski narodi (ponajprije Ujguri).
Veinu toharskih tekstova (90 %) ine prijevodi sa sanskrta ili pa-
lija zato je toharski i bilo tako lako odgonetnuti i otkriti da su
posrijedi ie. jezici. Rije je bila uglavnom o prijevodima, a pismo je
(brhm) ve otprije bilo dobro poznato. Tohari su u ranom sred-
njem vijeku bili budisti73 (u tom podruju do dolaska islama bijae
vie vjera kranstvo, budizam, maniheizam itd.). to se tie sa-
uvanih spomenika, uglavnom su ouvani smo fragmenti obi-
no po jedna strana odreenoga rukopisa, a to zato to je bio obiaj
da se pri pogrebu mrtvaca (npr. u peinama) uza nj ostavi jedna
strana iz kojega svetoga teksta. Osim vjerskih tekstova, postoje i
neki gospodarski i medicinski zapisi, pisma jednoga samostana
drugomu, propusnice za karavane, magijski tekstovi itd., a na to-
harskom je A ouvano i neto izvornoga pjesnitva.

72
Izgleda da su govornici toharskoga B, kao nositelji razvijene kulture, s obzirom na to
da su bili dalje prema zapadu, i da su bili zatieni od Turkijaca pustinjom i planinama,
neto due uspijevali odoljeti asimilaciji s turkijskim narodima od govornik toharskoga
A koji su bili vie na istoku.
73
Mogue je ak da se je budizam iz Indije u Kinu prenio upravo preko Tohar.

89
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

JEDINSTVO BALTOSLAVENSKOGA
29 Genetsko je jedinstvo baltoslavenskih jezika (odnosno baltij-
skih i slavenskih jezika) pitanje koje od samih poetaka poredbe-
noga jezikoslovlja, pa do danas, izaziva velike rasprave. Iako je
slinost baltijskih (litavskoga, latvijskoga i pruskoga) i slavenskih
jezika oita i slijepcu, mnogi su bili skloni, a neki su tomu skloni
jo i danas, tumaiti te slinosti ne genetskim srodstvom nego je-
zinim dodirima, dijalekatnom bliskou unutar ie. prajezika itd.
Nijemac je August Schleicher u 19. stoljeu predlagao jednostavno
rjeenje: iz ie. se je prajezika razvio baltoslavenski prajezik iz ko-
jega su se onda razvili prabaltijski i praslavenski. Latvijski je je-
zikoslovac Jnis Endzels (Jan Endzelin) smatrao da su sve sli-
nosti baltijskih i slavenskih jezika nastale intenzivnim jezinim
dodirima, odnosno da nisu blie genetski srodni i da nije bilo bsl.
prajezika. Poznati je francuski lingvist Antoine Meillet, u reakciji
na prepojednostavljenu Schleicherovu teoriju, iznio tezu da su sli-
nosti baltijskoga i slavenskoga nastale sluajno, neovisnim uspo-
rednim razvojem i da nikada nije bilo bsl. prajezika. Najboljom se
od ovih starih teorija ini ona poljskoga lingvista Rozwadowsko-
ga koji je smatrao da su slinosti baltijskoga i slavenskoga plod ne
smo genetske srodnosti, odnosno injenice da su se razvili iz za-
jednikoga, bsl. prajezika, nego i plod kasnijih jezinih dodira.
Premda neki jezikoslovci jo ni danas iz nekih udnih razloga ne
prihvaaju genetsko jedinstvo bsl. jezik, zapravo nema sumnje da
je bsl. prajezik, iz kojega su se razvili i baltijski i slavenski jezici i
koji se d sasvim lijepo i rekonstruirati, postojao, i da bsl. jezici do-
ista jesu genetski srodni74.

74
Jasan se dokaz za to vidi u prozodiji. Usp. li se primjerice pomini naglasak u sklo-
nidbi rijei zima u hrvatskom i u litavskom, oito je da takvo podudaranje nije moglo
nastati sluajno ili jezinim dodirom hrv. dij. N. zma, G. zime{, A. z|mu, N. mn. z|me ~
lit. N. iem, G. iemo}s, A. ie}m, N. mn. ie}mos (N. i G. jd. imaju u obama jezicima nagla-
sak na kraju, a A. jd. i N. mn. naglasak na poetku).

90
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

PODJELA BALTOSLAVENSKIH JEZIKA

Tradicionalno se baltoslavenski jezici dijele jednostavno na bal-

tijske jezike i na slavenske jezike. No, postoji i druga, novija po-
djela koju su ezdesetih godina prologa stoljea predloili ruski
lingvisti Vjaeslav Vs. Ivanov i Vladimir N. Toporov oni su prvi
posumnjali ne smo u bsl. jedinstvo, nego i u baltijsko jedinstvo,
odnosno smatraju da se bsl. prajezik nije rascijepio na baltijsku i
slavensku granu nego da je podjela odmah bila na zapadnobaltij-
sku granu, istonobaltijsku granu i na praslavenski. Pritom pra-
slavenski zapravo smatraju smo jednim perifernim i inovativnim
bsl. jezikom odnosno dijalektom koji je, spletom povijesnih okol-
nosti, izvrio naglu ekspanziju i prekrio sve ostale bsl. dijalekte
osim onih na rubnim podrujima iz kojih su se razvili litavski, la-
tvijski i staropruski75. ini se da bi taj model mogao biti i najbli-
i istini. Potvruju ga ne smo novija istraivanja staropruskoga
(kao predstavnika zapadnobaltijske grane)76, nego i neki arheolo-
ki tragovi i povijesne indicije. ini se da su Balte od Slavena odvo-
jili isprva Goti. Prije rascjepa je izgleda postojala neka vrsta dija-
lekatnoga kontinuuma, na ijem je rubu bio inovativni dijalekat iz
kojega e poslije nastati praslavenski.
Nagla je eskpanzija praslavenskoga u 6. i 7. stoljeu (oko 600. se
godine jedinstveni praslavenski jezik govorio od Soluna do Nov-
goroda u Rusiji77)78 prema nekima povezana sa spekulativnom hi-
potezom da je praslavenski zapravo bio koine avarske drave, od-
nosno jezik administracije i vojne uprave avarskoga kaganata u
istonoj Europi79. Zna se iz povijesnih izvora da su Slaveni i Avari
zajedno napadali Bizant i opsjedali Carigrad80. Avari su prema toj

75
Jasno je, recimo, da se neko baltijski govorio sve do Moskve i da ga je ondje naknad-
no zatro slavenski. Baltijski su tragovi jasni u hidronimiji (imenima rijek, jezer itd.) toga
podruja. Nije jasno koliko je i kako taj baltijski doista bio razliit od praslavenskoga.
76
Za takav odnos dviju baltijskih grana i slavenskoga to se tie osobnih zamjenica,
vidi Kapovi 2006.
77
Praktiki je itava kontinentalna Grka, osim gradova, bila poslavenjena to je vid-
ljivo po mnogim slavenskim toponimima ondje (npr. na Peloponezu). Tek je poslije to sta-
novnitvo opet grecizirano pod utjecajem prestina grkoga jezika kao slubenoga jezika
vlasti, osim u pojedinim enklavama (primjerice oko Soluna) gdje se jo govori slavenski.
78
esto se razlikuju nazivi praslavenski kao ime prajezika iz kojega se mogu izvesti
svi slavenski jezici, koji je bio vie-manje jedinstven i govorio se oko 600. godine, i opesla-
venski kao kasniji jezik (izmeu 7. i 9. st.) u kojem su se ve, uz sveslavenske, dogaale
i promjene koje su obuhvaale samo neke slavenske jezike. Usp. npr. Holzer 2007: 15-20.
79
Pritsak 1983.
80
Kasniji povijesni izvori, kao npr. De administrando imperio Konstantina Porfiroge-
neta, esto mijeaju Avare i Slavene ne pravei nakon nekoliko stoljea vie jasn razlik
izmeu njih.

91
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

pretpostavci u toj dravi odnosno savezu bili tanak sloj vojne ari-
stokracije, dok su Slaveni bili zapravo smo vojniki stale ratni-
ci (dakle nisu bili narod ili etnika skupina u pravom smislu te ri-
jei). Njihov je, slavenski jezik isprva moda smo jedan mjesni
govor, koineiziran postao lingua franca avarske drave. Tako se
dobro moe objasniti injenica da se praslavenski mogao tako brzo
rairiti po itavoj istonoj Europi od Baltika do Peloponeza i od
Rusije i Ukrajine do dananje istone Njemake (Hamburga) i Au-
strije81, kao i injenica da su Avari jako brzo asimilirani ne osta-
vivi praktiki nikakvih jezinih tragova.
T je nagla ekspanzija praslavenskoga izbrisala veinu idioma bsl.
dijalekatnoga kontinuuma tako da su nam danas od svih tih jezi-
ka ostale smo tri ve spomenute grane istonobaltijska, zapad-
nobaltijska i slavenska.
Zapadnobaltijski su jezici danas izumrli staropruski i jatvinki82.
Istonobaltijski jezici su litavski i latvijski. Slavenski se jezici di-
jele (zemljopisno) na istone (ruski, bjeloruski, ukrajinski i rusin-
ski), zapadne (eki, slovaki, gornjoluiki, donjoluiki, poljski,
kaupski te izumrli slovinski, pomoranski i polapski) i june (slo-
venski; hrvatski, bonjaki, crnogorski, srpski83; makedonski, bu-
garski). Valja napomenuti da je podjela slavenskih jezika na sme
jezike gotovo iskljuivo podjela standardnih jezika. Zato je i oprav-
dano govoriti o hrvatskom, bonjakom, crnogorskom i srpskom
standardnom jeziku. Gledano genetsko-dijalektoloki svi slaven-
ski jezici tvore dijalekatni kontinuum i granice jezika i dijalekata
nisu uope jasne84. Zato se slavenski jezici u naelu uvijek dijele
prema standardnim jezicima orijentiramo li se isto genetsko-di-
jalektoloko-strukturalnim kriterijima, nemogue je smatrati po-
sebnim jezicima ne smo hrvatski i srpski, nego i makedonski i
bugarski, eki i slovaki, ruski, bjeloruski i ukrajinski itd. Dakle,
81
Slavenski su se jezici oko godine 800. govorili sve do linije Trst Hamburg na zapa-
du. Poslije su potisnuti natrag prema istoku.
82
Valja rei da je smo manjina baltijskih jezika ostala, pa makar i oskudno, posvje-
doena. Dosta je baltijskih jezika odnosno dijalekata izgleda nestalo bez traga, ostavivi
esto smo svoje ime, a katkada ni to.
83
Dijalekatski gledano akavski, kajkavski, tokavski i torlaki (posebno narjeje
june Srbije blisko ne smo tokavskomu, ijim se dijalektom katkada, ne ba sretno, i
smatra, nego i bugarskomu, i s dosta osobina balkanskoga jezinoga saveza).
84
Dijalekatni je kontinuum prekinut u Austriji gdje su se Germani naknadno opet
proirili na istok, u Panoniji kamo su u 9. st. doli Maari, u Rumunjskoj gdje je ipak s
vremenom prevladao romanski rumunjski govor, izmeu eke i Poljske gdje je eki na
sjevernim granicama i poljski na junim bio istisnuo njemaki (ondje je dananji dodir
ekoga i poljskoga jako mlad plod protjerivanja Nijemaca nakon II. svjetskoga rata) i
izmeu luikih jezika i poljskoga i ekoga koji su takoer dugo bili odsjeeni njemakim
govornim podrujem.

92
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

jasno je da je inzistiranje na srpskohrvatskom jeziku, jo uvi-

jek proireno meu stranim znanstvenicima, iskljuivo proizvod
ignorancije i inertnosti, a ne kakve znanstvenosti. Po istom bi se
znanstvenom kriteriju, gledamo li dijalekte, onda moralo govori-
ti i o makedonsko-bugarskom, eko-slovakom85 itd.
Problemi postoje i pri odreivanju i dijeljenju manjih jedinica unu-
tar slavenskoga. Jedinstvo je istonoslavenskih jezika jasno, s ob-
zirom na to da su se praktiki svi razvili iz staroruskoga. Isto ta-
ko, i zapadnoslavenski se jezici mogu uzimati kao genetska skupi-
na premda su, recimo, neki srednjoslovaki govori mnogim izoglo-
sama povezani s junoslavenskim jezicima (pogotovu hrvatskim
dijalektima) te se ne mogu izvesti iz kakva prazapadnoslavensko-
ga. No pitanje je junoslavenske grane jako sporno i ini se da
bi ona lako mogla biti nepostojeom i da su junoslavenski jezici
smo ostatak oni slavenski jezici koji nisu ni istoni ni zapad-
ni. Problem je u tom to je jako malo izoglosa koje bi bile biljeite
smo za junoslavenski i koje bi nam govorile da je doista bilo ju-
noslavenskoga prajezika. ini se da bi junoslavenska grana mo-
gla biti smo zemljopisno odreenje jer se rekonstrukcijom prajezi-
ka od junoslavenskih jezika dobiva praslavenski, a ne kakav po-
seban junoslavenski prajezik.
Osim toga, nije jasno kako valja svrstati te tri grane slavenskih
jezika. Postoji vie teorija: neki dijele slavenske jezike jednostav-
no na tri grane istonu, zapadnu i junu. Drugi ih dijele na dvije
grane zapadnu i jugoistonu, a zatim jugoistonu dijele na isto-
nu i junu86. Trea je mogunost da se praslavenski prvo podijelio
na sjevernu i junu skupinu, da bi zatim iz sjeverne skupine nasta-
la istona i zapadna87. Te tri mogunosti dodatno remeti injenica
da slavenski jezici ine dijalekatni kontinuum pa neki slovaki di-
jalekti, recimo, imaju junoslavenskih osobina, neki slovenski di-
jalekti imaju zapadnoslavenskih osobina i sl. Osim toga, kako re-
kosmo, junoslavenski i nije pravi genetski vor u podjeli, nego je
85
Jedina je razlika t to su spomenuti Makedonci i Slovaci npr. namjerno uzeli za
svoje standardne jezike one dijalekte koji su to razliitiji od bugarskoga i ekoga stan-
dardnoga jezika, to nije sluaj s hrvatskim i srpskim oba su nastala na osnovi tokav-
skoga, ali svejedno razlik ima dovoljno da se moe govoriti o dvama standardnim jezi-
cima. Genetsko-dijalektoloki gledano, dakako da je sav tokavski jedan sustav, odnosno
jedan jezik, iako postoji dosta starih razlika, katkada naknadno potrtih posljeturskim
seobama, izmeu zapadnotokavskih govora (povezanih nekim zajednikim izoglosama s
akavskim i kajkavskim govorima) i istonotokavskih govora.
86
I nazivi se mogu od autora do autora razlikovati.
87
Problem je u tome to istonoslavenski jezici dijele neke osobine sa zapadnoslaven-
skim jezicima, a neke s junoslavenskima. Odatle i razliita svrstavanja neki genetski
veu istonoslav. s junoslav., a neki sa zapadnoslav.

93
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

vie ostatak, tako da, ako to primijenimo na ove teorije dobijemo,

recimo, u treoj to da se jugoistona skupina raspala tako da su se
odvojili istoni jezici, a da su juni jezici smo ostatak oni jugo-
istoni slavenski jezici koji nisu istoni. Osim toga, postoji i etvrta
teorija (koju zastupa austrijski slavist Georg Holzer) da uope nema
smisla govoriti o posebnim granama slavenskoga i da nikada nije
ni bilo zapadnoslavenskoga ili junoslavenskoga prajezika nego da
su se svi slavenski jezici/dijalekti razvili izravno iz praslavenskoga
bez posrednih meuprajezika, pri em su se izoglose irile na razne
naine. Takva pretpostavka izgleda najbolje odgovara stvarnomu
stanju i logici stvar. Takoer valja rei da zasebno stoje i tzv. sje-
verozapadni slavenski govori (npr. oko Novgoroda na sjeverozapadu
Rusije), danas izumrli, za koje se obino tvrdi da nisu proveli 2. pa-
latalizaciju (psl. *kaina > *cna) koja je provedena u svim ostalim
slavenskim jezicima (situacija je tu sa sjeverozapadnoruskim izgle-
da malo kompliciranija nego to se obino misli, vidi 51).

BALTIJSKI JEZICI
30 Kako rekosmo, nije sigurno je li uope bilo prabaltijskoga je-
zika. ini se da su dvije posvjedoene, preivjele grane baltijsko-
ga, istona i zapadna, razliite jedna od druge izvorno kao i sva-
ka posebno od praslavenskoga. Staropruski se bitno razlikuje od
litavskoga i latvijskoga. To nejedinstvo baltijskoga potvruje i i-
njenica da su Balti od samoga poetka podijeljeni na niz razliitih
plemena.
U zapadnobaltijske jezike, osim staropruskoga i jatvinkoga, ula-
ze i izumrli i gotovo nikako posvjedoeni kurski i galindski, a u
istonobaltijske zemgalski i selonski.

STAROPRUSKI
Staropruski (prsiskan) je jedini zapadnobaltijski jezik koji je ko-
liko-toliko posvjedoen. On se je govorio na podruju negdanje
Pruske (danas uglavnom u Poljskoj) oko Knigsberga (Kalinjin-
grada) u dananjoj Rusiji, sjevernoj Poljskoj te na podruju dana-
nje jugozapadne Litve.
Prusku je u 13. st. kolonizirala Njemaka. Kolonizaciju je predvo-
dio njemaki viteki red Teutonaca. Njihova je drava, zbog stal-
ne ekspanzije, bila u sukobu s Litvom, Rusijom i Poljskom. Nijem-
ci su Pruse nakon ratova uspjeli podiniti, a zatim i pokrstiti. Iz
94
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

najranijega doba od jezinih su nam tragova ostala smo imena.

Pruski je jezik posvjedoen tek od 14. st. kada je ve poeo poma-
lo izumirati i kada su se Prusi ve bili poeli naveliko ponjemiva-
ti. Staropruski je po svem sudei imao vie razliitih dijalekata, a
ta se dijalekatna razliitost odrazila i u staropruskim spomenici-
ma. U pruskom je katekizmu iz 1545. (vidi dolje), netko rukom oko
1700. godine zapisao: Ovaj je staropruski jezik danas potpuno ne-
stao. Jedini je starac, koji ivljae na Kurskoj prevlaci88 i koji jo
govorae pruski, umro 1677. premda jo ima nekih nalik njemu.
Dakle, ini se da je 1677. umro posljednji ili jedan od posljednjih
izvornih govornika pruskoga. Moda je jo kratko vrijeme ostalo
neto govornika pruskoga (ak i do poetka 18. stoljea), ali to ne
moemo znati.
Iako po svoj prilici ve poetkom 18. stoljea vie nitko ne govori
pruski, Prusi su ipak zadrali jo neko vrijeme svijest o svojoj po-
sebnosti. Mnoga su dananja njemaka prezimena zapravo porije-
klom pruska, a mnogi su poznati Nijemci zapravo bili Prusi. Tako
se je i slavni njemaki kancelar Bismarck zapravo smatrao Pru-
som, a i carska je njemaka dinastija Hohenzollern koja se je u 19.
stoljeu nametnula Njemakoj bila zapravo pruska dinastija. Pri-
a kae da je Bismarck jedva nagovorio Prusa Wilhelma Hohen-
zollerna da se iz politikih razloga okruni za njemakoga cara89.
Prusi su i u Latviji dosta dugo zadrali svoj poseban identitet, no
konano ih je potpuno nestalo, i Prusi su se konano i etniki, kao
davno prije jezino, uklopili uglavnom u njemaki narod. Prusi su
i Pruska danas smo povijesni pojam.

STAROPRUSKI SPOMENICI
Staropruski nam je poznat uglavnom iz 5 duih tekstova ouva-
nih na njem. Najstariji je tekst Elbinki rjenik iz 14. st. u kojem
su zabiljeene 802 pruske rijei s prijevodom na (nisko)njemaki.
Taj je rjenik najvjerojatnije nastao negdje na zapadu Pruske, u
Pomesaniji (usp. stprus. pomedian uma), ali izgleda da je au-
tor rjenika svoj jezini materijal skupljao iz vie staropruskih di-
jalekata. Ovaj rjenik nije sloen po abecedi nego po znaenjskim
poljima i u naelu je rije smo o popisu rije nema zabiljeenih
reenica. Ime je dobio prema samostanu Elbingu.

88
Prevlaka u dananjoj Kalinjingradskoj oblasti i djelomice u Litvi.
89
Od drugih poznatih Prusa moemo spomenuti i jedan neslavan primjer jedan je od
nacistikih voa, zloglasni Hermann Gring, takoer bio zapravo Prus.

95
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

S poetka 16. st. potjee Rjenik Simona Grunaua, uklopljen u

Prusku kroniku istoga autora. Ovaj je rjenik puno manji od el-
binkoga, ima smo stotinjak rijei i nekoliko fraza, a nije ni pre-
tjerano pouzdan jer sm autor, Simon Grunau, izgleda uope nije
znao pruski. Tako mu se je i dogodilo da je pogrekom zapisao vje-
rojatno kuronski Oe na mislei da je pruski.
Uz ova dva rjenika, postoje jo 3 dulja teksta 3 protestantska
katekizma. Kako je jedno od glavnih naina irenja protestantiz-
ma bilo prevoenjem vjerskih tekstova na narodne jezike, tako su
katekizmi iz toga razloga bili prevoeni i na ve izumirui staro-
pruski. Prvi je katekizam, prijevod Lutherova katekizma, objavljen
1545. godine nastojanjem pruskoga vojvode Albrechta od Brande-
nburga (1490-1568) koji je bio prihvatio protestantizam. Taj je pri-
jevod bio oajan doslovan i ropski prijevod njemakoga izvorni-
ka. Kako je taj prijevod bio tako lo, vojvoda ga je Albrecht jo iste
godine opet izdao (Drugi katekizam) u novom, toboe popravljenu,
izdanju. No ni taj prijevod nije bio puno bolji. Iako je posrijedi isti
tekst u obama izdanjima toga katekizma, t se dva katekizma ra-
zlikuju u nekim fonolokim osobinama jer se ini da je autor dru-
goga izdanja imao drugaije informante od autora prvoga izdanja.
Trei se je, najbolji i najkorisniji, katekizam Enchiridion (prije-
vod Lutherova Maloga katekizma) pojavio 1561. To je najvei i
najbolje tj. najtonije napisan staropruski tekst. Prevoditelj bijae
Abel Will, njemaki pastor i profesor, koji je bio lingvistiki nada-
ren pa je ak pokuavao zapisati i staropruske naglaske. Zato je
Enchiridion jako vaan ne smo za staropruski nego i za balto-
slavistiku openito. Staropruski su katekizmi pisani na istonom,
sambijskom dijalektu (Sambija, njem. Samland).
Osim ovih 5 kanonskih staropruskih tekstova, naeno je i vie
kratkih zapisa na staropruskom. Najpoznatiji je Bazelski epigram
otkriven 1973. koji glasi: Kayle rekyse. thoneaw labonache thewel-
yse. Eg. koyte. poyte. nykoyte. pennega doyte. to u prijevodu znai
otprilike: Zdravo, gospodine! Lijenino, dobar si, striko! (Ako) e-
li piti, a ne dati novaca (postoji vie razliitih prijevoda).

JATVINKI (sudovijski)90
Jatvinzi su baltijski narod koji je ivio u srednjem vijeku negdje
na granici izmeu dananje Poljske i Bjelorusije (oko rijeke Na-
rew). Jatvinzi su nam do 70-ih godina prologa stoljea bili pozna-
90
Valja napomenuti da se jatvinkim naziva i jo jedan izumrli baltijski jezik, nepove-
zan s ovim.

96
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

ti iskljuivo po toponimiji i iz ruskih srednjovjekovnih izvora. No

70-ih je sluajno pronaen jedini jatvinki spomenik. U Bjeloru-
siji je mladi po imenu Zinov, koji je u slobodno vrijeme amaterski
skupljao stare stvari, kupio od jednoga sveenka rukopis, imenom
Pogaskie gwary z Narewu (Poganski govori iz Narewa), dijelom
pisan na poljskom jeziku, a dijelom na nekom nepoznatom, po-
ganskom jeziku. No, na nesreu po taj rukopis, Zinov se posvaao
s materom koja je onda u bijesu spalila taj neprocjenjivo vrijedan
rukopis. Pa ipak, kao srea u nesrei, Zinov je uspio prije toga na-
praviti biljeke po tom rukopisu koje je naknadno poslao poznato-
mu baltistu Vladimiru Toporovu. Iako Zinovljeve biljeke sadre
puno pogreaka, nedvojbeno je dokazano da je tu uistinu posrijedi
pravi prijepis autentina jatvinkoga teksta. Taj je kratki jatvin-
ko-poljski rjenik (ima 215 rijei sve skupa), Pogaskie gwary z
Narewu, izgleda napisao neki poljski sveenik eda bi mogao propo-
vijedati jatvinkomu puku na njihovu jeziku.
Ostali zapadnobaltijski jezici ovamo ubrajamo slabo posvjedoen
kurski, iji je zapadnobaltijski poloaj sporan, i galindski.

KURSKI (kuronski, kurki)

Govorio se je na baltikoj obali dananje Litve i Latvije. Kuron-
ce su u 13. stoljeu, kao i Pruse i Latvijce, pokorili Teutonci. Od
15. su stoljea pod litavskom upravom, a kurski je nestao negdje u
17. stoljeu. Asimilirao ga je litavski tamonji litavski i latvijski
dijalekti jo pokazuju neke tragove staroga kurskoga. Tragovi se
kuronskoga vide i u livskom (uralskom jeziku koji se govori u La-
tviji). Kurskim se nikada nije pisalo, od njega su nam ostala smo
imena te tragovi u drugim jezicima i dijalektima. Jedini nam je
mogui tekst kurskoga oenaa iz stprus. Rjenika Simona Gru-
naua.

GALINDSKI
Galindski se govorio u junoj Pruskoj. Kao i Sudovijce (Jatvinge), i
Galinde spominje Ptolemej u svojem opisu naroda Europe. Izgleda
da je galindski izumro negdje u 14. st. Ostavio je jako malo trago-
va, nije se pisao, a neki ga smatraju smo pruskim dijalektom. Ga-
lindi su (), koji se spominju u ruskim kronikama, ivjeli u
Primoskovlju, a ne u Pruskoj.

97
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

LITAVSKI
31 Litavci su, zajedno s Latvijcima, praktiki zadnji pokrten i
opismenjen europski narod. I danas je ondje jo uvijek strano jak
poganski elemenat u folkloru iako su slubeno katolici.
Litva je u prolosti bila puno vea i monija nego to je to danas.
Neko je litavsko govorno podruje obuhvaalo i veliki dio dana-
nje Bjelorusije. Litavski je vladar Gediminas u 13. stoljeu organi-
zirao Litvu kao dravu i ona je u 13. i 14. stoljeu bila jako mona.
Bijae to posljednja poganska drava u Europi. Gediminasov je na-
sljednik vjerski poprilino vrludao prvo je postao pravoslavcem,
zatim se je obratio na katolianstvo, da bi se konano u 14. stoljeu
Litva opet vratila poganskoj vjeri. Tek je sredinom 1386. slubeno
prihvaeno katolianstvo kada se litavski vladar Jogaila morao po-
krstiti enei se poljskom kraljevnom Jadwigom. Litavci su do da-
na dananjega ostali katolici (danas je katolik oko 70-80%, prema
razliitim procjenama), kao i Poljaci, iako je prva knjiga tiskana na
litavskom bila protestantski katekizam i iako su i Litva i Poljska
u 16. stoljeu bile na razmei izmeu katolianstva i protestantiz-
ma. Valja napomenuti da je obian litavski puk jo nekoliko stoljea
nakon slubenoga prihvaanja katolianstva zapravo ostao vjeran
svojim starim poganskim obiajima i vjerovanjima, koja su u ne-
kim oblicima preivjela sve do 19. stoljea. U 14. stoljeu i nekoliko
stoljea poslije, krani su zapravo bili smo plemii (koji su, za ra-
zliku od puka, osim toga, govorili poljski, a ne litavski).
Godine 1410. udruene litavsko-poljske snage, pod voama Vyta-
utasom i Jogailom, nanose konaan poraz njemakomu teutonsko-
mu redu u bitci kod algirisa (Grunwald-Tannenberg). Litva su i
Poljska zatim ule u personalnu uniju. Na elu je nove drave bila
litavska dinastija Jagelovia (prema osnivau Jogaili polj. Jagi-
eo), ali je prevagu u novoj dravi zbog veliine, u svakom pogledu,
imala Poljska i kulturno i jezino91. Litavsko se plemstvo tada
posve polonizira i u 16/17. stoljeu ve govori smo poljski. Litav-
ski tada jo nije bio pisan jezik, slubeni su jezici bili prije svega
latinski i neto malo starobjeloruski. Od 16. stoljea kao slubeni
jezik sve vie prevladava poljski. Litavski je govorio smo obi-
ni siromaan i jo nepokrten puk. Litavski su do kraja 19. stolje-
a govorili gotovo iskljuivo seljaci. U to je doba, recimo, u Vilni-
usu bilo svega 5-10% Litavaca (i danas ih je ondje manje od 60%).
Veinu su stanovnitva inili idovi (oko 1/3 stanovnitva, uglav-
91
Usporedi slinu situaciju sa kotskom i Engleskom.

98
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

nom pobijeni poslije u II. svjetskom ratu) i Poljaci (takoer oko 1/3
stanovnitva) te ruska administracija (10 do 15%). To se dobrano
odrazilo i na vilniuski litavski. Stanje se za litavski poboljava u
19. stoljeu kada poinje velik lingvistiki interes za litavski kao
nevjerojatno arhaian ie. jezik, a pogotovu u kratkom razdoblju li-
tavske neovisnosti izmeu dvaju svjetskih ratova (1918-1940) ka-
da je postao slubeni jezik Litve. U Litvi je danas 84% Litavaca.
Od manjina je najvie Rusa i Poljaka (skupa malo vie od 10%).
Litavski je kao standardan jezik izgraen tek krajem 19. i poet-
kom 20. st. kada je provedena i pravopisna reforma pa se litavski
danas pie slino ostalim srednjoeuropskim (slavenskim) jezicima,
meu njima i hrvatskomu (u litavskom pravopisu postoje znakovi
, , , d primjerice). Litavski se dijeli na dva dijalekta (oba jako
bitna za indoeuropeistiku): auktaitski (na osnovi je junih govora
zapadnoauktaitskoga dijalekta, danas zapravo izumrlih, nastao
litavski standard) i na emaitski. Auktaitski se (gornjolitavski)
govori govore na jugoistoku Litve i u susjedstvu, u Poljskoj i Bje-
lorusiji, dok se emaitski, donjolitavski (koji je arhainiji od auk-
taitskoga) govori na sjeverozapadu dananje Litve, oko Klaipde i
juno, prema danas ruskomu Kalinjingradu (Knigsbergu).

LITAVSKI SPOMENICI
Litavski je posvjedoen od poetka 16. stoljea. Najstarijim se za-
pisom smatra litavska molitva iz latinskoga rukopisa Tractatus
sacerdotalis iz 1503. Iz 1515. potjeu Dzukijske molitve, a poslije
poinje tiskanje vjerskih protestantskih i protureformacijskih
tekstova. Pruski se, ve spomenuti, vojvoda Albrecht od Brande-
nburga brinuo da se reformacijska djela prevode i na litavski pa
tako sredinom 16. st. izlaze Mavydasova djela (Martynas Ma-
vydas bijae podanik na njemakom dvoru) prva je tiskana
knjiga na litavskom bila Mavydasov prijevod Katekizma iz 1547.
Iz 1595. potjee katoliki Katekizam, a iz 1599. Postilla oba djela
autora Mikolajusa Dauke. Daukini su tekstovi od neprocjenjive
vanosti za baltoslavistiku ne smo zato to su jako arhaini, nego
i zato to su akcentuirani i predstavljaju nam dragocjen izvor po-
dataka o starolitavskoj akcentuaciji (koja je bitna ne smo za bsl.
jezike nego i za rekonstrukciju ie.). Prijevod je Biblije Johannesa
Bretkea/Bretknasa (1579-1590) naalost ostao neobjavljen. Godi-
ne 1620. izlazi prvi poljsko-latinsko-litavski rjenik, Dictionarium
trium linguarum Konstantinasa irvydasa, a 1653. prva litavska
gramatika, Grammatica Lituanica Daniela Kleina. Na litavskom

99
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

su isprva sva djela, osim onih gramatikih, bila pobone naravi

nema lijepe knjievnost sve do 18. st. kada izlazi heksametarski
spjev Christiana Donelaitisa Mtai Godinja doba.

LATVIJSKI (letonski)
Latvijski je, kao i litavski, posvjedoen od 16. st. Latviju su, kao i
Prusku, bili osvojili Teutonci. Riga je pod njima postala veliko tr-
govako sredite. Zahvaljujui njemakomu utjecaju, Latvija je, za
razliku od Litve, u velikoj mjeri prela na protestantizam. Danas
je ondje ipak najvie katolika, tek neto manje luterana (koji su bi-
li najbrojniji prije sovjetske okupacije), a na treem su mjestu pra-
voslavci.
Kao i litavski, i latvijski se kao standardni jezik razvija tek od
kraja 19. st., a procvat doivljava u razoblju neovisnosti izmeu
dvaju svjetskih ratova, kada Latvija, za razliku od ruralne Litve,
zahvaljujui velikomu trgovakomu sreditu Rigi, doivljava ve-
lik gospodarski procvat (no to je sve upropateno pod SSSR-om).
Na latvijski je standard dosta utjecao jezik usmene knjievnosti,
a u procesu je standardizacije veliku ulogu imao i ve spomenuti
Endzels.
Letonski se dijeli na 3 dijalekta: srednjolatvijski (na osnovi koje-
ga je izgraen i latvijski standard), tamijski (na sjeveru Latvije) i
na latgalski ili visokolatvijski (na jugoistoku Latvije). Latgalski ili
latgalijski, jezik Latvijaca katolik s jugoistoka Latvije, neki sma-
traju i posebnim jezikom, no on je zadnjih stoljea pod velikim pri-
tiskom ostalih latvijskih govora pa je djelomino i letoniziran.
Rusi su za vrijeme SSSR-a u svim baltikim dravama (Litvi, La-
tviji i Estoniji) provodili brutalnu rusifikaciju, no najgore je pro-
la Latvija. Danas je u Letoniji oko 60% Letonaca, a neto manje
od 30% Rusa. U Rigi je danas podjednako Latvijaca i Rus (po oko
40%). To stvara velike politike probleme, a danas, kako to obino
biva, Latvijci uzvraaju Rusima tako to sada oni njima uskra-
uju politika i graanska prava i slino.

LATVIJSKI SPOMENICI
Prvi je letonski spomenik Oena iz Uppsale, negdje iz prve polo-
vice 16. st. Otprilike istodobno, oko 1530., izlaze i Duhovne pjesme
Johanna Ecka i Nikolausa Ramma. Prva je tiskana knjiga na la-

100
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

tvijskom, zanimljivo, katoliki katekizam (Catechismus Catholico-

rum) iz 1585. (objavljeno u Vilniusu) koji je s njemakoga preveo E.
Tolgsdorff. Smo godinu dana poslije, 1586., izlazi u Knigsbergu
i luteranski latvijski katekizam. G. Macelius (1583-1654) pie prvi
rjenik i prirunik letonskoga, a prva gramatika potjee iz 1644.
godine (Manductio ad linguam lettonicam J. G. Rehehusena). U
razdoblju 1685-1694. je objavljen i prijevod Biblije Ernsta Glcka.
Ostali istonobaltijski jezici ovamo ubrajamo izumrle zemgalski
(emigalski) i selonijski (selonski).

ZEMGALSKI (emigalski)
Govorio se je na sjeveru Litve. Njih su takoer u 13. stoljeu poko-
rili Teutonci. Zemgalski je dijelio dosta izoglosa s latvijskim i kur-
skim. Nije nam ostavio nikakvih zapisa pa se saznanja o njemu
osnivaju na onomastici.

SELONSKI (selonijski, selijski)

Govorio se je na dananjoj granici Litve i Latvije, u sjeveroistonoj
Litvi i jugoistonoj Latviji. U 14. ga je stoljeu nestalo kada su Se-
lonci/Seli asimilirani u litavskoj dravi. Nema tragova osim ono-
mastikih, ali je jasno da je dijelio dosta izoglosa s latvijskim.

SLAVENSKI JEZICI

JUNOSLAVENSKI JEZICI
STAROSLAVENSKI (STAROCRKVENOSLAVENSKI)
32 Staroslavenski je najstariji knjievni slavenski jezik i prvi
knjievni jezik gotovo svih slavenskih naroda. Ne smije ga se br-
kati s praslavenskim, staroslavenski nije predak svih slavenskih
jezika nego smo najstariji posvjedoeni slavenski jezik koji je u
prvo doba, kada su svi slavenski dijalekti/jezici jo bili jako sli-
ni i posve razumljivi, sluio kao knjievni jezik za vie slavenskih
naroda. Staroslavenski je jezik nainjen na osnovi narodnoga sla-
venskoga govora iz okolice Soluna (dakle jednoga staromakedon-

101
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

skoga govora92) iz druge polovice 9. stoljea. Taj su jezik kao osno-

vu za opeslavenski knjievni jezik uzeli braa Konstantin iril i
Metod, Grci iz Soluna, kojima je dat zadatak da odu meu Slave-
ne i uspostave za potrebe Crkve slavenski knjievni jezik, to su
oni i uinili uzevi njima najblii slavenski govor govor Slaven
iz okolice Soluna. Kako su tada svi slavenski jezici bili jako bliski,
svi su Slaveni lako mogli razumjeti taj jezik. Staroslavenskomu je
dakle osnovica junoslavenska, makedonska, a nadgradnja je op-
eslavenska93. Konstantin je radi potrebe zapisivanja slavenskih
glasova izmislio 863. i posebno pismo glagoljicu, iji su znakovi
porijeklom, unato raznoraznim teorijama94, izgleda ipak uglav-
nom smo stilizirani znakovi grkoga alfabeta. Poslije se je u Bu-
garskoj spontano iz grkoga alfabeta razvilo novo slavensko pismo
irilica, koja je na istoku potisnula glagoljicu. Slavenski su jezici
na zapadu pak preuzeli latinicu.
Staroslavenski zapravo nije toliko pravi jezik koliko korpus teksto-
va. Kanonskim se stsl. tekstovima smatraju: na glagoljici Kijev-
ski listii (najstariji spomenik, pisan arhainom oblom glagoljicom
na prostoru Blatnoga jezera u Panoniji prije dolaska Maara95),
Zografsko evan_elje, Marijinsko evan_elje, Assemanijev evan_eli-
star, Sinajski psaltir, Sinajski molitvenik, Kloev glagolja (iz 11.
st., pisan u Hrvatskoj), Bojanski palimpsest, Makedonski listii;
na irilici Savina knjiga, Suprasaljski zbornik, Eninski apostol,
fragmenti Listii Undoljskoga, Hilandarski odlomci, Zografski
listii, Listii Iljinskoga, Hilferdingov listi, Psaltir Slucki te po
nekima i Ostromirovo evan_elje. Kasniji tekstovi na staroslaven-
skom imaju sve vie mjesnih osobina, sluajno (to su staroslaven-
ske redakcije) ili namjerno (u tom se sluaju zovu recenzije). Mogu
se razlikovati tri faze staroslavenskoga: 1) prastaro(crkveno)sla-
venski (862-885), 2) staro(crkveno)slavenski 10/11. stoljee (je-
zik stsl. kanona), 3) crkvenoslavenski jezik redakcijskih teksto-
va od 12. st. nadalje.

92
Neki vie vole rei da je to jedan starobugarski govor, a na njemakom se govornom
podruju staroslavenski (u nas jo zvan i starocrkvenoslavenski ili crkvenoslavenski to
pak ne mora biti isto to i staroslavenski jer se crkvenoslavenskim moe zvati kasniji, ne-
jedinstveni crkveni jezik razliitih slavenskih naroda nastao na osnovi staroslavenskoga
jezika s utjecajem pojedinih slavenskih jezika) katkada i zove starobugarskim.
93
To je i zato to su iril i Metod namjerno htjeli stvoriti opeslavenski knjievni jezik,
a i zato to se je stsl. upotrebljavao irom slavenskoga svijeta pa nije mogao ostati ograni-
en smo na jezine crte polaznoga slavenskoga, makedonskoga, idioma na osnovi kojega
je nainjen.
94
Vidi npr. Hamm 1970: 50-53 ili Damjanovi 2005: 30-35.
95
Jezik je Kijevskih listia panonski slavenski prijelazan slavenski dijalekat izmeu
hrvatskoga i slovakoga koji je izumro nakon dolaska Maara u Panoniju.

102
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

SLOVENSKI JEZIK
Slovenski je danas slubeni jezik Slovenije. Govori se jo i u su-
sjednim dijelovima Italije i Austrije gdje ivi slovenska autohtona
manjina (ostatci Slavena koji su se ondje naselili jo u 7. st.). Prije
se slovenski ondje jo i ire govorio (Slaveni su neko naseljavali
itavu istonu Austriju to je jasno vidljivo po brojnim slavenskim
toponimima).
Najstariji su spomenik slovenskoga tzv. Briinski spomenici ili
Freisinki listii naeni u Freisingu kraj Mnchena. Oni potjeu
izmeu 975. i 1025. godine i to je zapravo zapis jednoga danas izu-
mrloga slavenskoga dijalekta bliskoga slovenskomu (danas se na
tom podruju u Austriji gdje je to pisano vie ne govori slavenski).
Oni su pisani latinicom slabo prilagoenom slavenskomu (tim vie
to ih je izgleda pisao Nijemac kojemu je neki Slaven diktirao). Ne
valja svrstavati taj spomenik meu stsl. spomenike.

SREDNJOJUNOSLAVENSKI
Srednjojunoslavenski96 je neutralan naziv koji obuhvaa kom-
pleks hrvatskoga, srpskoga, bonjakoga (bosanskoga) i crnogor-
skoga standardnoga jezika. Dijalektoloki gledano on obuhvaa a-
kavsko, kajkavsko, tokavsko i torlako narjeje. Strukturalno gle-
dano, svako od njih moe biti smatrano i posebnim jezikom iako su
i ta narjeja u odreenoj mjeri znanstveni konstrukti. Teko je go-
voriti primjerice o jedinstvenom akavskom s obzirom na to da se
junoakavski govori (koji su usko povezani sa zapadnotokavskim
nizom starih i novih izoglosa) prilino razlikuju od sjevernoakav-
skih govora (koji pak imaju neke stare izoglose koje ga veu s kaj-
kavskim i slovenskim). Kajkavski, shodno svojemu poloaju, dijeli
mnoge osobine ne smo s akavskim i sa tokavskim nego i sa slo-
venskim govorima. Jedinstvo je tokavskoga danas smo prividno,
ono je nastalo naknadno raseljavanjem i mijeanjem starih dija-
lekata nakon provale Turaka na ove prostore. Prije velikih migra-
cija, postojale su dvije razliite varijante tokavskoga: zapadnoto-
kavski, sliniji kajkavskomu i akavskomu, s kojima je inio dija-
lekatni kontinuum i s kojima dijeli neke stare izoglose, te istono-
tokavski, sliniji torlakomu. Poslije su seoba izazvanih turskim
dolaskom te razlike uvelike zatrte. Veina je zapadnih hrvatskih
tokavskih dijalekata danas uglavnom, vie ili manje, zapadnoto-
96
Autor je ovoga naziva Dalibor Brozovi (1928), jedan od najveih hrvatskih kroatista
20. stoljea.

103
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

kavskoga porijekla. Termin srednjojunoslavenski valja shvatiti

uvjetno jer nee biti da se svi njegovi dijelovi mogu smatrati jednim
dijasistemom, a takoer je sasvim sigurno da nikada nije posto-
jao kakav prasrednjojunoslavenski (kao ni prahrvatski97).

HRVATSKI
Najstariji zapisi na hrvatskom jeziku, pisani glagoljicom, potjeu
iz 11. stoljea (Plominski natpis, Krki natpis, Valunska ploa).
Oko godine je 1100. nastala i uvena Baanska ploa. Hrvati is-
prva piu trima pismima glagoljicom, zapadnom irilicom i lati-
nicom, a piu i na svim svojim narjejima isprva akavski i to-
kavski, a zatim neto poslije i kajkavski. U 17. se stoljeu akavski
prestaje rabiti kao knjievni jezik u korist tokavskoga, a u 19. je
stoljeu konano uzet tokavski kao osnovica standardnoga jezi-
ka. tokavski je za standard bio uzet zbog svoje proirenosti, zbog
toga to se ve neko vrijeme bio upotrebljavao kao svojevrsna knji-
evna koine (pa su ga tako akavci ve prije preuzeli kao knjiev-
ni, a neki su kajkavci, uz kajkavski, pisali primjerice i tokavski),
a i, to se ne smije nikako zanemariti, zbog velika utjecaja dubro-
vake knjievnosti (Dubrovnik je jedan od najvanijih razloga to
je kao standardan uzet ijekavski izgovor). Danas je hrvatski, una-
to tomu to mu je osnovica, kao i drugim srednjojunoslavenskim
standardnim jezicima, novotokavska, nesumnjivo zaseban stan-
dardni jezik. Hrvatski se pie latinicom, ija se hrvatska varijanta
zove gajica (po Ljudevitu Gaju), a ime se hrvatski uklapa u broj-
ne, preteno slavenske, srednjoeuropske jezike koji se slino piu
(hrvatski, slovenski, eki, slovaki, litavski svi primjerice imaju
znakove , , )98.
SRPSKI
Srbi su sve do 19. stoljea pisali tzv. slavjanosrpskim jezikom na-
stalim od starocrkvenoslavenskoga, s utjecajima narodnoga govo-
ra, a poslije i velikim utjecajem ruskoga. Tek od 19. st., s pojavom
Dositeja Obradovia i Vuka Karadia, poinju pisati narodnim
jezikom (slubeno je srpski na osnovici narodnih govora kao knji-
evni jezik priznat 1868. godine). Od kraja 19. do kraja 20. stolje-
97
Potpisnik ovih redaka ne vjeruje ni u praakavski ni u prakajkavski dakako. Ne-
mogue je primjerice sve akavske govore izvesti iz jednoga meuprajezika. Traimo li
zajedniki prajezik, moramo rekonstruirati praslavenski (odnosnu neku kasniju fazu op-
eslavenskoga).
98
Dotine je znakove Gaj uzeo iz ekoga, dok je uzeto iz poljskoga, a _ je, zanimljivo,
uzeto prema islandskom pravopisu.

104
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

a traje tenja pribliavanja srpskoga i hrvatskoga jezika (u kojoj

su se sa srpske strane krile velikosrpske ideje), ali t ideja nikada
nije mogla biti provedena do kraja iako su katkad sredstva bila po-
prilino nasilna, a standardni jezici nikad nisu bili isti.

BONJAKI I CRNOGORSKI
Bonjaki99 i crnogorski su najmlai slavenski standardni jezici
koji se razvijaju tek nakon 1990. godine. Bonjaki ve ima svoju
gramatiku, pravopis i rjenik, a Bonjaci (Muslimani) ga prihva-
aju kao svoj jezik, dok je crnogorski jo u povojima i bori se za svoj
status u Crnoj Gori.
BUGARSKI
Bugarski i makedonski pripadaju u tzv. istone junoslavenske go-
vore. Genetsko-dijalektoloki gledano, bugarski su i makedonski
isti jezik. I bugarski su i makedonski pretrpjeli jako velike promje-
ne pod utjecajem balkanskoga jezinoga saveza i danas su najne-
slavenskiji slavenski jezici (izgubili su sklonidbu, razvili su postpo-
zitivne lanove itd.). U 19. je stoljeu, kada nakon osamostaljivanja
tek poinje pravi razvoj bugarskoga standarda, na standardizaciju
bugarskoga dosta djelovao ruski (leksiki, pravopisno itd.).

MAKEDONSKI
Standardni makedonski postoji tek od 1945. godine i tek se otada
makedonski smatra posebnim slavenskim jezikom (prije se o nje-
mu govorilo kao o dijelu bugarskoga). Makedonci su kao osnovu
svojega standarda uzeli zapadnomakedonski dijalekat, dakako, da
bi bio to razliitiji od bugarskoga. Pie se irilicom bliskom srp-
skoj, za razliku od bugarske irilice koja je u nekim pogledima bli-
ska ruskoj. Otac je makedonskoga standarda Blae Koneski.

ISTONOSLAVENSKI JEZICI
STARORUSKI
33 Staroruskim zovemo knjievni jezik stare ruske drave, Ki-
jevske Rusije, od 10/11. do 14. st., kao i govorni jezik toga doba100.
99
Smi ga Bonjaci/Muslimani nazivaju bosanskim jezikom.
100
Staroruski ne valja mijeati sa staroslavenskim i ruskom redakcijom staroslaven-
skoga, takoer u upotrebi u staroj Rusiji.

105
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Od njegovih spomenika moemo spomenuti npr. spjev Slovo o vojni

Igorevoj (kraj 12. st.) i zakonik Pravda (na ove je svjetovne teksto-
ve stsl. malo utjecao101). Kada se raspala jedinstvena ruska dra-
va, pod naletima Mongol i Tatar u 13. stoljeu i jaanjem moi i
irenjem Litve i Poljske, jedinstveni se istonoslavenski jezik, sta-
roruski, poeo razliito razvijati i tako su od njega nastala 3 su-
vremena istonoslavenska jezika ruski, bjeloruski i ukrajinski.
Valja rei da je i ova podjela iskljuivo podjela na standardne jezi-
ke jer je genetsko-dijalektoloki gledano itav istonoslavenski te-
ritorij podruje smo jednoga jezika.

SJEVEROZAPADNI RUSKI (NOVGORODSKI RUSKI)

Sjeverozapadni ruski je stari istonoslavenski dijalekat odnosno
jezik koji se je govorio na sjeverozapadu dananje Rusije, oko No-
vgoroda (juno od Petrograda) i koji je danas izumro. Ti su se
sjeverozapadni dijalekti razlikovali po nekim osobinama od svih
ostalih slavenskih jezika (npr. neprovoenjem tj. drugaijim pro-
voenjem inae opeslavenske 2. palatalizacije te udnim nastav-
kom -e u N. jd. o-osnova ega nema nigdje drugdje). Iz novgorod-
skoga nam je podruja ouvano dosta natpisa na tom jeziku pisa-
nih irilicom na brezovoj kori. Ti natpisi odraavaju isti narodni
jezik iz 12/13. st. (bez utjecaja stsl.). Poslije su te dijalekte poti-
snuli normalni ruski dijalekti tako da su danas od starih sje-
verozapadnih dijalekata preostali u tamonjim ruskim jezicima
smo neki ostatci.

RUSKI
Ruski se razvija kao jedan odvjetak staroruskoga nakon 14. sto-
ljea. Danas je on slubeni jezik Rusije, a govori se i u svim dru-
gim dravama bivega SSSR-a. Na ruski je standardni jezik dosta
utjecao staroslavenski, slubeni jezik ruske pravoslavne crkve, vi-
e nego na ijedan drugi slavenski jezik. Tako danas u ruskom na-
lazimo dosta stsl. posuenica, usporedno s domaim ruskim rije-
ima.
Ruski se dijeli na tri dijalekta sjeverni, srednji i juni. Osnova je
standardnoga ruskoga srednjoruski dijalekat Moskve.

101
Na stsl. su zapravo pisani, ali s utjecajima strus., odnosno u strus. redakciji, npr.
Ostromirovo evan_elje iz 1056-7, Arhangelsko evan_elje iz 1092, udovski psalterij z 12.
st. itd.

106
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

BJELORUSKI
Kao i ruski i ukrajinski, razvio se je iz staroruskoga. Danas je
slubeni jezik u Bjelorusiji uz ruski (ruski kao standardni jezik
pretee). Sliniji je ruskomu od ukrajinskoga, a sociolingvistika
je situacija s uporabom bjeloruskoga i ruskoga jezika u javnosti,
kao i u Ukrajini, krajnje sloena. Kao i ukrajinski, i bjeloruski je u
povijesti pretrpio znatan poljski utjecaj.
Bjeloruski je izmeu 14. i 16. stoljea bio i slubeni jezik Velike
Kneevine Litve u sastavu koje su Bjelorusi ivjeli. U razdoblju
1517-1519. je izila Biblija na bjeloruskom. Pisanje su na bjeloru-
skom prvo krajem 17. st. zabranili Poljaci, a stoljee poslije i Rusi.

UKRAJINSKI
Kao i ruski i bjeloruski, razvija se iz staroruskoga nakon 14. st.
Danas je uz ruski slubeni jezik Ukrajine (kao i u Bjelorusiji, so-
ciolingvistika je situacija ondje jako komplicirana). Ukrajinski se
govori na podruju sredita stare Kijevske Rusije pa bi se i staro-
ruski s punim pravom mogao zvati i staroukrajinski102.
Ukrajinski dugo bijae smo jezikom niih slojeva (plemstvo je go-
vorilo poljski ili ruski), a knjievnost se u pravom smislu javlja tek
od 18. st. Ruski je car Petar I. 1720. zabranio tiskanje ukrajinskih
knjiga. Knjige se na ukrajinskom opet izdaju, a jezik razvija tek od
kraja 19. stoljea. Ukrajinski se je standard razvio na osnovi jugo-
istonih dijalekata (pogotovu kijevskoga govora). Danas se ukra-
jinski govori vie na zapadu Ukrajine, dok prema istoku prevlada-
va ruski.

RUSINSKI
Rusinski je jezik Rusin, manjinskoga naroda koji ivi u Slova-
koj, Poljskoj, Ukrajini, Rumunjskoj, Vojvodini, Hrvatskoj itd. Ru-
sinski je, prema svemu sudei, poseban istonoslavenski jezik
premda ga neki svrstavaju u zapadnoslavenske jezike, a drugi me-
u ukrajinske dijalekte. Rusini su grkokatolici, a jezik im se pie
irilicom te je dosta dijalekatski ralanjen, pri em u nekim dija-
lektima prevladavaju istonoslavenski, a u drugima zapadnosla-
venski elementi.

102
Osim toga, taj je jezik i jezino zapravo blii dananjemu ukrajinskomu nego rusko-
mu.

107
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

ZAPADNOSLAVENSKI JEZICI
Zapadnoslavenski jezici mogu se podijeliti na tri skupine: na le-
hitske jezike (poljski, kaupski te izumrli slovinski, polapski i po-
meranski), na luiki (gornjoluiki i donjoluiki) i na eko-slo-
vaku skupinu.
EKI
34 Najstariji su eki spomenici iz 12/13. stoljea (Ostrowska
pjesma). Isprva su pisali, kao i drugi slavenski narodi, na starosla-
venskom (neki stsl. tekstovi pokazuju eke utjecaje). eki se ve
u 15. st. razvija kao jezik visoke kulture noen husitskim refor-
mama. Zatim ga potiskuje njemaki, da bi se od doba prosvjetitelj-
stva krajem 18. st. ponovno poeo uzdizati. Danas je slubeni jezik
eke. ini dijalekatni kontinuum sa slovakim. Veliki su dijelo-
vi eke naknadno, nakon II. svjetskoga rata i protjerivanja Ni-
jemaca, naseljeni esima. Ondje se govore novi mijeani dijalek-
ti (Sudeti, podruje na granici s Poljskom itd.). Standardnomu su
ekomu osnova srednjoeki govori, pogotovu govor Praga. Vano
je napomenuti da se knjievni eki jezik bitno razlikuje od sveop-
ega ekoga govornoga jezika (obecn etina). eki je pravopis,
koji potjee jo iz husitskoga razdoblja, bitno utjecao na pravopise
drugih jezika, neposredno ili posredno (slovaki, hrvatski, sloven-
ski, litavski, latvijski).
SLOVAKI
Najstariji su slovaki tekstovi tek iz 15. stoljea. Od 14. do 18. sto-
ljea Slovaci kao knjievni jezik uglavnom rabe eki (za vjerske
potrebe) ili latinski. Kako je Slovaka bila stalno pod Ugarskom,
knjievni se slovaki razvija tek od kraja 18. st. Kao osnova je slo-
vakoga standardnoga jezika u 19. st. uzet srednjoslovaki zato
to je najrazliitiji od ekoga (knjievni se je jezik u 18. i 19. st.
bio pokuavao izgraditi i na osnovi zapadnoslovakoga dijalekta,
no 1851. je pobijedio knjievni jezik na osnovi srednjoslovakoga).
Zapadni su slovaki govori jako bliski ekomu, a istoni poljsko-
mu i ukrajinskomu.

GORNJOLUIKI I DONJOLUIKI (LUIKOSRPSKI103)

Slavenski su se jezici neko govorili na puno veem prostoru, me-
u ostalim i u dananjoj istonoj Njemakoj. Za razliku od polap-
103
Osim istoga imena, Luiki Srbi vjerojatno nemaju nikakve izravne veze sa Srbima
iz Srbije.

108
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

skoga koji je u sjeveroistonoj Njemakoj izumro, slavenski se odr-

ao u sredinjoj istonoj Njemakoj uz rijeku Sprevu (Spree), oko
gradova Budyina (Bautzena) i Chotbuza (Cottbusa). Gornjolu-
iki su (na jugu) i donjoluiki (na sjeveru)104 dva bliskosrodna je-
zika, ali su ipak odvojeni jezici. Dijele ih i neke jako stare izoglose.
Gornjoluiki je blii ekomu, a inovativniji je donjoluiki blii
poljskomu. Prvi su im spomenici iz 16. stoljea (Lutherov Kateki-
zam je 1574. preveden na donjoluiki, a 1597. na gornjoluiki).
Neki su stari luiki tekstovi iz 16. st. bili nastali na podrujima
istono od dananjega luikoga podruja gdje je njemaki posli-
je istisnuo luiki (luiki se prije govorio na puno irem podru-
ju on je smo ostatak Slavena koji su naseljavali itavo podruje
dananje istone Njemake). Danas im je poloaj u Njemakoj sve
bolji i bolji, luiki su jezici zatieni zakonom, jezici se ue u ko-
lama i prouavaju na sveuilitima, izdaju se knjige, novine itd.
Danas donjoluikim govori oko 10 000 ljudi, a gornjoluikim oko
40 000 (od ega svakodnevno i kao prvi jezik oko 15 000 ljudi), a
broj se govornika, ini se, neprestano stanuje. Uglavnom ih govore
stariji narataji, a svi su dvojezini (osim nekih najmlaih stanov-
nika). Gornjoluiki je u boljem poloaju zato to njegovi govornici
ine katoliku enklavu meu protestantima pa se nisu mijeali s
okolnim protestantima tj. Nijemcima te su tako uspjeli bolje ou-
vati svoj jezik. Donjoluiani su pak protestanti, kao i okolni Ni-
jemci, pa su se s njima mijeali to je onda negativno utjecalo na
jezik zbog brojnijih mijeanih brakova.

POLAPSKI
Polapski je jezik Slavena koji su ivjeli u sjeveroistonoj Njema-
koj, oko rijeke Labe. Oni su bili najzapadniji Slaveni. Polapski je
izumro negdje polovicom 18. stoljea kada ga je potisnuo njema-
ki. Polapski se po nekim osobinama znatno razlikovao od drugih
slavenskih jezika. Blizak je bio pomoranskomu i kaupskomu, a
posvjedoen nam je po nekoliko rukopisnih rjenika i raznih zapi-
sa iz 17. i 18. stoljea. Poznato je oko 2800 polapskih rijei (ali od
tekstova smo nekoliko molitava, jedna svadbena pjesma i neko-
liko narodnih pria). Neposredno je pred izumiranje vie ljudi on-
dje skupljalo fraze, sastavljalo popise rijei i bavilo se narodnim
folklorom, ali od njih svih izgleda smo jedan bijae izvornim go-
vornikom polapskoga105. Vaan je spomenik Vocabularium Vene-
104
Donji se i gornji odnosi na tok rijeke Spreve (Spree) koja tee prema sjeveru.
105
Taj je pak ostavio smo 13 strana lingvistiki relevantne grae u svojem rukopisu od
310 strana).

109
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

dicum (1679-1719) Christiana Henniga. Njemaki su gradovi Bre-

men i Brandenburg zapravo izvorno gradovi koje su osnovali po-
lapski Slaveni (Bremin i Branibor).

POMORANSKI
Pomoranski je danas izumro jezik (zapravo naziv kojim obuhvaa-
mo vie negdanjih dijalekata) Slaven koji su ivjeli izmeu ua
Odre i Visle, uz obale Baltika pa prema unutranjosti, vjerojatno
sve do nekakva oblika luikoga (Mecklenburg u dananjoj Nje-
makoj, podruje oko gradova Szczecina i Koszalina u dananjoj
Poljskoj). Potisnuo ga je njemaki tijekom duge njemake eskpan-
zije prema istoku. On nam je poznat smo iz onomastike, a s po-
lapskim je na zapadu i kaupskim odnosno slovinskim na istoku
inio dijalekatni kontinuum. Dananji poljski govori na podruju
stare Pomoranije nemaju veze s pomoranskim to su novi mije-
ani dijalekti nastali nakon protjerivanja Nijemaca i naseljavanja
Poljaka iz raznih dijelova Poljske. Jedini su ostatci pomoranskoga
dananji toponimi i zabiljeena osobna i mjesna imena u njema-
kim dokumentima izmeu 12. i 14. stoljea.

POLJSKI
Poljski je glosama potvren od 12. (onomastiki i od 9. st.), a tek-
stovima tek od 14. stoljea (Svetokrike propovijedi). Kako je kr-
anstvo u 10. st. dolo u Poljsku iz eke, staroeki je u poet-
ku jako utjecao na staropoljski. Od 16. se stoljea javlja knjiev-
nost na poljskom, a poljski ne prestaje biti knjievnim jezikom ni
za razdoblja neovisnosti. Danas je poljski slubeni jezik Poljske.
Poljski se dijeli na 4 dijalekta: velikopoljski, malopoljski, mazovski
(mazurski) i leski. Nakon brojnih migracija od 1945. godine na-
dalje, slika se poljskih dijalekata bitno promijenila i nastali su no-
vi mijeani dijalekti (na podrujima oduzetima Njemakoj).

KAUPSKI
Poseban slavenski jezik koji se govori oko grada Gdaska, danas
ima neto vie od 50 000 govornika. Poljski lingvisti ga iz poli-
tikih razloga smatraju poljskim dijalektom iako ga od poljskoga
odvajaju neke veoma stare izoglose. Najstariji tekstovi na kaup-
skom potjeu iz 16. stoljea (protestantski prijevodi), a danas ne
postoji kaupski knjievni jezik. Kaubi se danas etniki uglav-
nom smatraju Poljacima (u prolosti i Nijemcima). To i injenica

110
 BALTOSLAVENSKI JEZICI

da kaupski ini vie razliitih dijalekata sprjeava uspostavljanje

jednoga knjievnoga jezika. Kaupski je nerazumljiv govornicima
poljskih dijalekata.

SLOVINSKI
Slavenski idiom sa sjevera dananje Poljske, oko jezera Gardno i
ebsko. Neki ga smatraju posebnim jezikom, a neki smo jednim
(sjeverozapadnim) kaupskim dijalektom. Slovinski (slovjinski) je
jako dobro opisan (postoji opsena i detaljna gramatika i rjenik
Friedricha Lorentza s poetka 20. st.), a bitan je za slavistiku zato
to je zadrao neke jako arhaine osobine (kao to je slobodan na-
glasak). Izumro je, odnosno prestao se je govoriti uglavnom negdje
u razdoblju prije II. svjetskoga rata (neki tvrde ve i poetkom 20.
st.) iako su poljski dijalektolozi jo 1959. nailazili na starije osobe
koje su jo znale neke slovinske rijei i fraze. Slovinski je iz upo-
trebe istisnuo donjonjemaki. Govornike je slovinskoga od Kaub
i Poljak razdvajalo to to su bili luterani106.

106
Tuna je sudbina slovinskoga naroda. Kako su do 1945, kada je njihovo podru-
je oduzeto Njemakoj i pripojeno Poljskoj, ve bili u potpunosti ponijemeni, Poljaci su
prema njima, smatrajui ih Nijemcima, vrlo grubo postupali te ih je naposljetku veina
pobjegla u Njemaku.

111
 ALBANSKI JEZIK

35 Od dobro posvjedoenih primarnih grana ie. jezik, albanski

je najkasnije posvjedoen tek od 14. stoljea. Kada se injenica
to je albanski jako kasno posvjedoen udrui s injenicom da je
albanski jedan od najinovativnijih ie. jezik, odnosno jedan od ie.
jezik koji je pretrpio najvie promjena od ie. prajezika do danas,
jasno je da albanski nikako ne moe biti jedan od kljunih jezik
pri rekonstrukciji ie. prajezika. No unato inovativnosti, neke oso-
bine albanskoga svejedno mogu pridonijeti u rekonstrukciji ie., i to
ak u nekim prilino bitnim segmentima.
Ime Albanci potjee od imena maloga antikoga plemena u sjever-
noj Albaniji Albanoi (ime je posvjedoeno od Ptolemejeva vreme-
na). Smi Albanci sebe nazivaju shqiptar. Tragovi se praalban-
skoga vide u brojnim toponimima u Epiru. Albanski je potekao od
nekoga ie. jezika koji se je govorio na istonoj obali Jadrana. Obi-
no se dovodi u vezu s ilirskim (pa bi albanski bio jedini ostatak
ilirskoga), no t je teza, kao uostalom i jedinstvenost ilirskoga,
nedokazana, a ni ne moe je se pouzdano dokazati s obzirom na to
da nam je od ilirskoga ostalo malo ili nita tragova (neto glos
i onomastiki tragovi).
Prve albanske glose potjeu iz 14. st., 1462. je zabiljeena krat-
ka formula/obrazac za krtenje na gegijskom, a 1496. je neke al-
banske glose zabiljeio i njemaki putopisac Arnold von Harff (tri-
desetak rijei i 8 kratkih reenica). S kraja 15. st. potjee i odlo-
mak Matejeva evanelja na toskijskom. Iz 16. st. potjeu prvi vjer-
ski tekstovi 1555. je tiskan Meshari Misal Gjona Buzukua, a
1592. E mbsuame e krshter (Dottrina cristiana) Leka Matrnge
(talijanski zvan i Luca Matranga). Godine 1635. je u Rimu tiskan
latinsko-albanski rjenik, prva je gramatika albanskoga napisana
1710., no objavljena je tek 1982.
Na albanski je strahovito utjecao latinski jezik. Iz njega je u al-
banski (kao i u velki u Britaniji) ulo strano puno posuenica107
107
I za albanski se i za velki pretpostavlja da im je vie od 50% leksika posueno iz
latinskoga. Jo je romanskih elemenata u albanski ulo poslije iz talijanskoga i arumunj-
skoga.

112
 ALBANSKI JEZIK

(Rimljani su Albaniju osvojili, zajedno s ostatkom Ilirije, u 2. st.

pr. K.). Osim toga, nakon dolaska Slaven na Balkan, preuzeto je
i dosta slavizama, a odreen dio leksika albanski dijeli i s rumunj-
skim (s ijim su govornicima Albanci izgleda prije bili u dodiru jer
su preci Rumunja ivjeli u unutranjosti Balkana). Uz to, ima i
prilian broj posuenica iz turskoga i grkoga takoer. Albanski
se otpoetka pie latinicom108, no s jako puno varijacija. Dananji
je pravopis dogovoren 1908. na sastanku u Bitoli nakon to je Tur-
ska dopustila upotrebu albanskoga jezika.
Albanski ine dva velika dijalekta toskijski na jugu Albanije i
gegijski na sjeveru. Granica je dvaju dijalekata na rijeci Shkum-
bin. Oni se prilino razlikuju, a toskijski je neto inovativniji od
gegijskoga. Isprva je standardni jezik bio zasnovan na gegijskom,
no to je nasilno promijenio albanski staljinistiki diktator Enver
Hoxha. Kako je on bio s juga Albanije, iz grada Gjirokastra, on je
dakako kao novi standard odredio upravo svoj dijalekat, toskijski,
koji i danas funkcionira kao standardni albanski.
Albanci su po vjeri katolici (na sjeveru), muslimani (veina, uglav-
nom u sredinjoj Albaniji) i pravoslavci (na jugu)109. Albanaca,
osim u Albaniji, ima dosta i u susjednim zemljama, na Kosovu
gdje su veina od preko 90%, u zapadnoj Makedoniji (25%), u Gr-
koj, u Italiji (tzv. Arbrei na jugu Italije) itd. U Hrvatskoj je pozna-
ta njihova kolonija u Arbanasima danas dijelu Zadra110. ini se
da arbanakomu prijeti izumiranje jer ga govori sve manje djece.

108
U 18. se i 19. stoljeu albanski neto malo pisao i dvama pismima nainjenima na
osnovi grkoga alfabeta te arabicom, no to nije ostavilo bitnijega traga.
109
No danas je u Albaniji, nakon to je za komunistikoga reima ondje i slubeno bila
zabranjena svaka religija, malo praktinih vjernika.
110
Arbanase su poetkom 18. stoljea osnovale izbjeglice iz Bara.

113
 SLABO POSVJEDOENI JEZICI

36 Slabo, odnosno fragmentarno posvjedoenim ie. jezicima

smatramo n jezike od kojih je, kako im i smo ime kae, osta-
lo nedovoljno tragova (malo natpisa ili smo imena ili posuenice
u kojem drugom jeziku) eda bismo ih mogli rabiti kao primaran
izvor pri rekonstrukciji ie. prajezika. Ovdje emo nabrojiti takve
fragmentarno posvjedoene ie. jezike koji ne pripadaju nijednoj ve-
oj jezinoj grani, ili se o njima premalo zna da bi ih se moglo svr-
stati u koju granu. Neke smo fragmentarno posvjedoene jezike,
n na Apeninskom poluotoku venetski, ligurski, junopicenski i
mesapski, ve spominjali (vidi 18). Fragmentarno se posvjedoe-
ni jezici jo zovu i reliktnim jezicima.

LUZITANSKI
Luzitanski je bio predrimski jezik dananjega junoga Portuga-
la odnosno panjolske (natpisi su naeni u portugalskoj pokraji-
ni Alentejo i panjolskoj pokrajini Extremadura), slabo posvjedo-
en, ali bez ikakve sumnje ie. jezik. Na njemu postoji nekoliko ka-
snih natpisa (svi iz 1. st. pr. K.), uglavnom na kamenu i pisanih
latinicom. esto ga se je povezivalo s keltskim jezicima to nema
puno smisla znamo li da je luzitanski ouvao ie. *p kao p, koje u
keltskim jezicima nestaje. I neke ga druge izoglose razdvajaju od
keltskoga, ali je teko doi do konanoga zakljuka s obzirom na to
da je poznato manje od 50 luzitanskih rijei. Luzitanski je ostavio
dosta onomastikih tragova.

SJEVEROZAPADNI BLOK
Jezik je tzv. sjeverozapadnoga bloka neposvjedoen ie. jezik, koji
nije pripadao ni keltskoj ni germanskoj skupini jezika, a koji se na-
vodno govorio na podruju dananjega Beneluksa ostavivi smo
onomastike tragove (toponime i slino). Treba napomenuti da po-
stojanje sjeverozapadnoga bloka nije opeprihvaeno.

114
 SLABO POSVJEDOENI JEZICI

ILIRSKI KOMPLEKS
U antici se podruje od Rae (antiki Arsia) u Istri do Albanije na-
zivalo Ilirikom. U 19. st. se svi jezini tragovi naeni na podru-
ju staroga Ilirika automatski pripisuju ilirskomu, no kako se i-
ni, nije bilo jedinstvena ilirskoga jezika. U itavom Iliriku nema
nijednoga predrimskoga zapisa te nam ilirski uope nije osta-
vio pisanoga traga. Radoslav Katii (1976) ustanovio je da na po-
druju Ilirika postoji vie onomastikih zona i vjerojatno vie je-
zika, a ne smo jedan ilirski jezik. Tako je lako mogue da je bilo
zapravo 4 ilirska jezika: histarski, liburnski, delmato-panonski
i ilirski u pravom smislu (Illyrii proprie dicti na podruju stare
ilirske drave).

DAKI I TRAKI
Daki i traki su bili ie. jezici staroga istonoga Balkana. Nije po-
sve jasan njihov odnos, a niti to jesu li uope postojala upravo dva
jezika daki u Daciji (dananjoj Rumunjskoj) i traki u Trakiji
(dananjoj Bugarskoj). Bugarski lingvist Vladimir Georgijev ra-
zlikuje na osnovi toponimije daki i traki (slino kao to Katii
razlikuje 4 ilirska jezika na istoj osnovi). Na dakom nema tek-
stova, a na trakom postoje dva nerazumljiva teksta pisana gr-
kim alfabetom, ali bez razmaka, te 20-ak kraih natpisa. Najpo-
znatiji je traki spomenik, jedan od tih dvaju, natpis na zlatnom
prstenu iz Ezerova iz 5. st. pr. K.111 U grkim je izvorima zabiljee-
no i neto trakih glosa.

MACEDONSKI
Macedonski je bio jezik stare Macedonije (Makedonije). Slabo je
poznat, kao i peonski (ie. jezik koji se je govorio u antici uza sred-
nji tok Vardara). Macedonski nam je poznat smo iz glos i ono-
mastike. Na njemu, to je zapravo neobino, nema tekstova vje-
rojatno zato to je macedonsko plemstvo brzo prihvatilo grki kao
svoj jezik. Neki ga smatraju arhainim grkim dijalektom (to ne-
e biti tono) ili jednostavno ie. jezikom bliskim grkomu (to je
mogue).

111
Natpis glasi: rolisteneasn ereneatil teanskoa razeadom eantilezy ptamie raz lta.
Ne zna se to to znai.

115
 PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

PELAZGIJSKI (pelazgiki)
Pelazgijski je bio navodni ie. jezik prastanovnika Grke koji nam
nije ostavio tragova osim moguih toponima i posuenica u grko-
me. Herodot spominje pelazgijski kao barbarski jezik, dakle ra-
zliit od grkoga, no njegovo je postojanje jako upitno.

FRIGIJSKI
Frigijski je bio jezik drave Frigije u Maloj Aziji poznat po legen-
darnom kralju Midi, iji je dodir navodno sve pretvarao u zlato.
Mogue je da su Frigijci u Malu Aziju dospjeli s narodima s mo-
ra. Prema Herodotu, Frigijci u Malu Aziju dolaze iz Macedonije,
otprilike u isto vrijeme kada Armenci odlaze iz Male Azije da bi
otili u ondanju Albaniju, dananju Armeniju. Frigijski jezik ini
sm zasebnu granu ie. jezik i nije blie povezan ni s anatolijskim
jezicima ni s drugim jezicima premda dijeli neke izoglose s grkim
i armenskim to vjerojatno govori o njihovoj dijalekatnoj bliskosti
u ie. prajeziku. Posvjedoen je razmjerno dobro, s 200-injak natpi-
sa koji potjeu iz razdoblja izmeu 8. i 4. st. pr. K. (malobrojni sta-
rofrigijski natpisi, njih smo 27) i iz 2. i 3. st. po Kr. (novofrigijski,
uglavnom nadgrobni natpisi kojih ima vie) kada ga je konano
prebrisao grki.

NEINDOEUROPSKI JEZICI STARE EUROPE

AKVITANSKI
Akvitanski je bio slabo posvjedoen neie. jezik koji se je govorio na
podruju dananje panjolske i Francuske. Akvitanski je predak
dananjega baskijskoga jezika, ali se govorio na puno veem po-
druju nego baskijski danas (neko je itava francuska Gaskonja
bila baskijska to se vidi i po njezinu imenu), i to vie prema sjeve-
ru zapravo se akvitanski izvorno govorio u jugozapadnoj Galiji,
dananjoj Francuskoj, i Pirinejima, a manjim dijelom na podruju
dananje panjolske Baskije. Akvitanci su se, odnosno Baski, da-
kle, prema jugozapadu pomakli tek poslije. Akvitanski natpisi po-
tjeu iz 1. st. pr. K., a pisani su latinicom. To su uglavnom imena,
uglavnom unutar latinskih natpisa. Posvjedoeno je oko 400 akvi-
tanskih osobnih imena i oko 70 imena boanstava. T su imena
nesumnjivo baskijska usp. npr. akv. ime Cison i bask. gizon o-
vjek, akv. ime Andere i bask. andere ena, akv. Nescato i bask.
neskato djevojka, akv. Sahar i bask. zahar star itd. Baskijski

116
 SLABO POSVJEDOENI JEZICI

je posvjedoen od 9. st. glosama, uglavnom imenima uz neto rije-

i i fraza. Godine 1545. je objavljena prva knjiga na baskijskom
Linguae Vasconum Primitiae.
Baski su starosjedioci u svojoj domovini nema nikakvih tragova
njihova doseljavanja. Oni su jedini predindoeuropski europski na-
rod koji je uspio ostati neasimiliran sve do danas. ini se da neto
posuenica iz baskijskoga, ili jezika srodnoga baskijskomu, ima i
u staroirskom to bi nam takoer moglo govoriti o negdanjoj ve-
oj proirenosti baskijskoga/akvitanskoga, odnosno moguih nje-
mu srodnih jezika. Baskijski je izoliran jezik, odnosno nema po-
znatih srodnih jezika.

IBERSKI
Iberi su bili neindoeuropski narod s istone obale dananje pa-
njolske od kojega su Keltiberi posudili slogovno-alfabetsko pismo
za svoj jezik. O iberskom se dugo nije nita znalo dok u prvoj polo-
vici 20. st. panjolski jezikoslovac Manuel Gmez Moreno nije od-
gonetnuo kako iberski valja itati. No iako sada iberske tekstove
moemo itati, opet se malo to razumije jer je dotini jezik oito
nesrodan i s jednim drugim nama poznatim jezikom. Iberski je
dobro posvjedoen poznato je vie od 1000 iberskih natpisa. Naj-
stariji natpisi potjeu iz 5/4. st. pr. K., a izgleda da se je iberski go-
vorio sve do 4. st. po Kr. Iberska je dijalekatna raznolikost posvje-
doena i u natpisima. Sve skupa je, ukljuujui sve toponime, glo-
se i osobna imena, poznato oko 1000 razliitih iberskih rijei (koji-
ma uglavnom ne znamo znaenja).

TARTESANSKI
Tartesanski je slabo poznat jezik, najvjerojatnije neie., iji su nat-
pisi (njih 70-ak) naeni na jugozapadu iberskoga poluotoka (otpri-
like na istom podruju gdje su naeni i luzitanski natpisi). Pisan
je poluslogovnim pismom, kao i iberski, a natpisi su mu iz doba iz-
meu 7/6. i 4. st. pr. K. Tartesanski katkada zovu i junoluzitan-
skim iako nema s njim veze, a i smo je ime tartesanski potpuno
proizvoljno.
PIKTSKI
Piktski je bio neie. jezik sjeverne Britanije, kotske i Irske u ra-
nom srednjem vijeku. Ostavio je malo tragova nekoliko natpisa
na ogamu, i o njemu se jako malo zna.

117
POREDBENA
FONOLOGIJA
 UVOD

37 Neke smo informacije vezane uz poredbenopovijesnu lingvi-

stiku ve iznijeli na samom poetku (vidi 1, 2). Ovdje emo
ukratko prikazati jo neke elemente povijesnoga jezikoslovlja, od-
nosno preciznije, povijesne fonologije.

JEZINE PROMJENE I POREDBENOPOVIJESNA

LINGVISTIKA
Jezici se mijenjaju. To je opepoznata stvar koju svatko moe lako
potvrditi primjerice, nai djedovi i bake ne govore potpuno isto
kao to mi govorimo, a isto tako lako moemo ustvrditi da su lju-
di prije sto godina govorili malo drugaije nego to mi govorimo.
Odemo li dublje u prolost, razlike e biti sve vee. Proe li nekoli-
ko tisua godina, tih se malih promjena toliko nagomila da se je-
zici potpuno promijene i esto se rascijepe na vie razliitih jezi-
ka iji se govornici vie ne razumiju. Tako su i od indoeuropskoga
prajezika, koji se je govorio negdje 4000. pr. K., nastali dananji
indoeuropski jezici meu koje pripadaju svi autohtoni europski je-
zici osim baskijskoga, maarskoga, finskoga i estonskoga te neko-
licine manjih jezika.
esto se uje ili da jezik postaje sve razvijeniji ili da se jezik kvari
npr. stariji e se ljudi aliti da mladi vie ne znaju govoriti, da se
njihov izvorni, pravi jezik gubi itd. No sve su to zablude. Jezik se
ne razvija, niti se kvari. Jezik se jednostavno mijenja. Jezina je
promjena stalna, jezik se neprestano mijenja, i u trenutku dok ovo
itate. Nema jezika koji se ne mijenja i koji se nije mijenjao. Pro-
mjena je imanentna svakom ljudskom jeziku.
esto se uje i da se jezik pojednostavljuje da se tei lakemu,
kraemu, ekonominijemu izgovoru i izrazu. To esto jest tono,
ali ne uvijek. Ne moemo rei da se jezik pojednostavljuje on se,
kako ve rekosmo, smo mijenja. Tako primjerice pojednostavlje-
njem moemo smatrati da se u govornom hrvatskom esto umjesto
uiti kae uit. Drugi je izraz krai, ekonominiji. No s druge stra-
ne, danas se kae i enama, a ne, recimo, enam iako je ovaj drugi
121
 POREDBENA FONOLOGIJA

oblik u prolosti imao priliku prevladati kao i prvi oblik. Da ekono-

minost izraza nije uvijek u prvom planu, jasno je ve po tome to
je prevladao dui oblik enama, a ne krai enam. Jednako tako je
prema starijim oblicima vidjevi i vidjev danas u potpunosti pre-
vladao dui oblik vidjevi. To se izvrsno vidi i kod pridjevsko-za-
mjenike sklonidbe u hrvatskom ondje su nastali ekonomini,
krai oblici kao D. tom, dobrom umjesto starijega tomu, dobromu
(koji jo postoje), ali su takoer i prema starom, ve izvorno ekono-
minu, kratkom L. tom, dobrom nastali i novi, dui (neekonomi-
ni!) tome, dobrome. Isto je i na glasovnom planu moemo rei da
je pojednostavljenje to to se u hrvatskim govorima umjesto pela
veli ela, no to to se umjesto r_a kae hr_a se i ne moe ba sma-
trati pojednostavljenjem. To je jasno ako se pogleda popis glasov-
nih promjena (vidi 38) kod nekih glasovi nestaju (npr. sinko-
pa), a kod drugih se glasovi dodaju (npr. epenteza) itd. Dakle nema
nikakva razloga smatrati da se jezik ili izgovor openito pojedno-
stavljuje jezik se mijenja, a ta promjena katkada rezultira po-
jednostavljenjem, a katkada kompliciranjem.
Povijesna se lingvistika bavi prouavanjem povijesnih mijena u je-
ziku ili na openitoj razini, prouavajui naela jezine promje-
ne, ili konkretno, prouavajui prolost pojedinih jezinih porodi-
ca, skupina ili jezik. Tako se indoeuropeistika bavi prouavanjem
prolosti indoeuropskih jezika, semitistika se bavi prouavanjem
prolosti semitskih jezika itd.
Prajezici pojedine jezine porodice mogu biti posvjedoeni i nepo-
svjedoeni tj. zapisani i nezapisani. Primjer su posvjedoenih pra-
jezika latinski od kojega su nastali svi romanski jezici, ili staroki-
neski jezik od kojega su nastali svi moderni kineski jezici (koji se
esto neprecizno nazivaju i kineskim dijalektima). Primjer su ne-
posvjedoenih, nezapisanih prajezika indoeuropski, uralski ili se-
mitski prajezik. Nijedan od njih nije zapisan. Svi jezici nastali od
istoga prajezika ine, dakako, jednu jezinu porodicu.
Kako dolazimo do zakljuaka o tome da su odreeni jezici srodni,
odnosno da su nastali od istoga prajezika? Najprije dolazi do opa-
anja o slinosti odreenih jezika u rijeima, oblicima itd. Tako
su ljudi ve davno primijetili da je dosta europskih jezika slino, no
nisu znali te slinosti objasniti. Pogledajmo neke od oitih slinosti
u leksiku izmeu hrvatskoga i engleskoga: mati/matr ~ mother,
brat ~ brother, sn ~ son, sstra ~ sister, sn-ce ~ sun, ns ~ nose,
m ~ mouse, svnja ~ swine, vda ~ water, dv ~ two itd. Ove su
slinosti rezultat toga to su i hrvatski i engleski potekli od istoga
122
 UVOD

jezika pretka indoeuropskoga. Valja istaknuti da sama slinost

nije dovoljna na naime moe biti i sluajna. Tako su hrvatske i
engleske rijei dn i day, svt i saint sasvim sluajno sline. S dru-
ge strane, srodne rijei ne moraju nuno biti sline da bi bile srod-
ne. Tako su npr. srodne hrvatske i engleske rijei jzik ~ tongue,
oko ~ eye, ho ~ ear, k ~ daughter, drl ~ crane ili drozd ~ thr-
ush itd. iako uope nisu sline. U dotinim su se rijeima glasovi
od indoeuropskoga vremena toliko promijenili da te rijei u ovim
dvama jezicima, unato tomu to su nastale od istih korijena, vie
uope ne nalikuju jedne drugima. To nam dakle opet dokazuje da
je sama slinost nevana. Ono to je vano jesu sustavne glasovne
podudarnosti. Postoje i rijei koje su naizgled sline, ali nisu srod-
ne to su npr. ve spomenute rijei hrv. i eng. svt i saint ili dn i
day koje nemaju veze jedne s drugima. Kao druge takve sluajne
podudarnosti moemo navesti hrv. trom i stir. tromm teak, eng.
bad lo i perzijski bd istoga znaenja, hrv. jje i svah. yai, hrv.
mama i kin. mma (takve su rijei esto sline u jezicima svijeta),
eng. name ime i jap. namae istoga znaenja, svah. kumi deset i
finski kymmenen (isto), svah. ile onaj i lat. ille istog znaenja, he-
brejski goyim stranci (neidovi) i japanski gaijin stranac, mal-
gaki vorona ptica i ruski vrana itd. U prethodnim je
primjerima jasno da je nemogue da su te rijei srodne ve i po to-
me to je tu (iskljuimo li prva dva primjera) rije o udaljenim je-
zicima koji oito nemaju nikakve bliske veze jedni s drugima. Sve
i da su neki od njih jako dubinski srodni (primjerice engleski i ja-
panski bi trebali po nostratikoj teoriji biti dubinski srodni), u tom
bismo sluaju a priori oekivali da njihove srodne rijei nee biti
sline (jer je prolo previe vremena i malo je vjerojatno da bi se
tako malo promijenile). Ali svakako nam takvi primjeri pokazuju
da su sluajne slinosti izmeu jezika itekako mogue. No katkada
su neke rijei povezane iako nam to izgleda nemogue jer se nala-
ze u posve udaljenim jezicima (a nisu posrijedi novije posuenice)
tako je npr. kineski m konj (jap. uma) srodno s eng. mare ko-
bila. Tu je posrijedi lutajua rije koja se eto nala i u dvama tako
udaljenim jezicima.
Sustavnim promatranjem i izuavanjem dolazimo do sustavnih
podudarnosti izmeu pojedinih jezika. Tako primjerice dolazi-
mo do sustavne glasovne podudarnosti da prema poetnom engle-
skom th- uvijek stoji hrvatsko t-, usp. npr. engleski three i hrvat-
ski tr, engleski thin i hrvatski tanak, engleski thorn i hrvatski trn
itd. No opet ni sustavne glasovne podudarnosti nisu dovoljne jer
one esto postoje i kod posuivanja rijei, tako, recimo, turskom
123
 POREDBENA FONOLOGIJA

pravilno odgovara hrvatsko , usp. primjerice turski orap i hrvat-

ski rapa, ay i a j, elik i lik itd. Tu je dakako rije o turskim
posuenicama u hrvatskom, a ne o nasljeenicama, no katkada ne
moemo biti sigurni je li odreen sloj rijei u jednom jeziku nasli-
jeen ili posuen. Stoga osim sustavnih glasovnih podudarnosti
traimo i sustavne gramatike, odnosno morfoloke podudarnosti.
Tek nam ne doista pouzdano mogu dokazati srodnost dvaju ili vi-
e jezika. Tako su prvi indoeuropeisti dokazali srodnost indoeu-
ropskih jezika promatrajui prezentsku paradigmu glagola biti,
usp. staroindijski (sanskrt) smi, si, sti, staroslavenski jesm,
jesi, jest, latinski sum, s, est, hetitski mi, i, zi, gotski im,
is, ist, armenski em, es, , starolitavski esm, es, e s ti itd. Ovakve
slinosti nikako ne mogu biti ni plod sluajnosti ni plod posui-
vanja i ne nam nesumnjivo dokazuju srodnost indoeuropskih je-
zika. Ovom se metodom, koju nazivamo poredbenopovijesna me-
toda, sluimo pri rekonstrukciji neposvjedoenih prajezika. Tako
sustavnim usporeivanjem indoeuropskih jezika dolazimo do toga
da su prva tri lica prezenta glagola biti u indoeuropskom glasila
*h1esmi, *h1esi, *h1esti.
Kako rekonstruiramo? Gledajui sustavno odraze pojedinih glaso-
va u vie jezika, dolazimo do najboljega rjeenja kako rekonstrui-
rati odreen glas u prajeziku. Najbolje je rjeenje n pomou ko-
jega najlake moemo objasniti sve odraze dotinoga glasa u jezici-
ma potomcima. Tako promatrajui sanskrtsko si, staroslavensko
jesi, latinsko s, hetitsko e i, gotsko is, armensko es i starolitav-
sko es dolazimo do zakljuka da je prvi samoglasnik u ovoj rijei
u indoeuropskom prajezika najvjerojatnije bio *e. Zato? Ne smo
zato to veina indoeuropskih jezika pokazuje odraz /e/, nego i za-
to to se iz toga pretpostavljenoga *e lako mogu objasniti i drugi
odrazi. U sanskrtu je to *e prelo u /a/, a u gotskom je *e dalo /i/.
Fonetske su promjene /e/ > /a/ (preko meufaze //, kao <a> u en-
gleskom bad lo) i /e/ > /i/ trivijalne i uobiajene tj. moemo ih vi-
djeti u mnotvu svjetskih jezika. S druge strane, pretpostavimo li
da je tu indoeuropskom bilo *a, a ne *e, puno je tee objasniti zato
je to *a ouvano smo u sanskrtu, dok je svugdje drugdje prelo u
/e/, a i teko je iz njega objasniti gotsko /i/ jer /i/ teko moe izravno
nastati iz /a/. Tu bismo trebali pretpostaviti vie glasovnih meu-
faza izmeu /a/ i /i/ to nije ekonomino. I obrnuto, teko je iz po-
tencijalnoga prajezinoga *i, pretpostavimo li da je gotski ouvao
izvorni indoeuropski samoglasnik, objasniti sanskrtsko /a/. Jasno
je da je ovo poneto pojednostavljeno objanjenje, ilustracije radi.

124
 UVOD

Argumenti su koji idu u prilog tomu da se ovdje rekonstruira upra-

vo indoeuropsko *e, a ne to drugo, dakako, puno brojniji.
Valja primijetiti da se glasovi u naelu mijenjaju predvidljivo. Ka-
da se koji glas mijenja, uvijek se mijenja u sebi slian glas. Tako,
recimo, /a/ nee nikada izravno prijei u /i/, dakle u glas koji mu
uope nije slian, nego e uvijek prelaziti u sebi sline, odnosno iz-
govorno bliske glasove. Tako e /a/ prijei npr. u // (zatvoreno /a/,
odnosno otvoreno /o/, tj. glas izmeu /a/ i /o/), pa e zatim to // pri-
jei u /o/, pa e /o/ prijei u zatvoreno // (glas izmeu /o/ i /u/), pa
e to // prijei u /u/ koje e prijei u // (glas izmeu /u/ i /i/, kao u
njemakom), koje e onda prijei u /i/, koje e onda prijei u /e/, koje
e prijei u //, pa e to // npr. dati opet /a/ itd. Ne moemo znati
u kojem e smjeru krenuti jezina promjena (hoe li u kojem jezi-
ku npr. /a/ ostati /a/, ili e dati // ili //), ali znamo da e se glaso-
vi uvijek mijenjati u sebi sline, a ne u posve razliite glasove. Isto
vrijedi i za suglasnike, tako je npr. logino da e /d/ prijei, recimo,
u /t/, a ne u /m/ ili /v/ i sl. No ima li dosta vremena, odnosno dosta
meufaz, moe se rei da u naelu svaki glas moe prijei u svaki
glas (ili na kraju i potpuno nestati).
Prije nego to krenemo usporeivati koji jezik s drugim jezicima,
potrebno je izvriti i unutarnju rekonstrukciju. esto do odree-
nih zakljuaka o povijesti kojega jezika moemo doi promatra-
jui sustavno smo jedan jezik. Tako promatrajui hrvatski gla-
gol mgu, ali moe, ili vrg, ali vre, moemo zakljuiti da je u
odreenom razdoblju u prolosti hrvatskoga (odnosno slavensko-
ga) slijed /ge/ promijenjen u /e/. To, dakle, moemo zakljuiti ve
smo na osnovi hrvatskoga jezika. Da je to doista bilo tako, potvr-
uju nam poslije i izvanhrvatski, odnosno, izvanslavenski podatci
prema hrvatskom na imamo primjerice u staropruskom genna
gdje jo vidimo to starije i nepromijenjeno /ge/.
Poredbenopovijesna metoda se dokazala kao vrlo uspjena u re-
konstrukciji prajezik jezinih porodica kao to su indoeuropska,
semitska, uralska ili algonkijska, no primjenjivost je poredbenopo-
vijesne metode u svim situacijama jo uvijek sporna. Mogunost
se dokazivanja jezine srodnosti poredbenopovijesnom metodom
kod dublje jezine srodnosti ini prilino sumnjiva. Primjerice, po-
redbenopovijesna metoda je izvrsno orue pri dokazivanju srodno-
sti indoeuropskih jezika, kako rekosmo, meutim, pri dokazivanju
dublje povezanosti indoeuropske jezine porodice s drugim jezi-
nim porodicama, tu vie pouzdanost poredbenopovijesne metode

125
 POREDBENA FONOLOGIJA

nije toliko sigurna. Naime, veliko je pitanje moe li se pouzdano

dokazati jezina srodnost jezika koji su, recimo, srodni na vremen-
skoj dubini od, recimo, 10 000 godina ili vie (indoeuropska je je-
zina porodica duboka 6000 godina). Klasina poredbenopovijesna
metoda tu vie ne moe biti toliko uinkovita iz jednostavna razlo-
ga to se pri takvoj velikoj dubini jezine srodnosti jezici ve toli-
ko razlikuju da je postotak naslijeena jezinoga materijala toliko
malen da je jako teko razluiti je li tu rije o naslijeenu materija-
lu, posuivanju ili sluajnosti. Stoga se vjerojatno mora prihvatiti
ogranienost poredbenopovijesne metode do odreene vremenske
granice. Drugo je pak pitanje moe li se klasina poredbeno-po-
vijesna metoda primijeniti na sve tipove ljudskih zajednica iznije-
to je miljenje da se na ne moe primijeniti na zajednice lovaca
i sakupljaa koji ive u uvjetima u kojima se narodi i jezici toliko
mijeaju neprestanim seobama da je u tim sluajevima nemogue
primijeniti klasinu poredbenopovijesnu metodu i rekonstruirati
prajezik dotinih jezika. Tako se izraava sumnja primjerice u pri-
mjenjivost te metode u radu s australskim domorodakim jezicima
iji su govornici donedavno ivjeli upravo u opisanim lovako-sa-
kupljakim uvjetima112. To meutim ostaje sporno.
Klasino se, jo od 19. stoljea kada je to bilo inspirirano evolucij-
skom biologijom, jezine porodice prikazuje tzv. genealokim sta-
blom gdje se uzima da se je primjerice jezik A podijelio na jezike
B, C i D, pa se jezik B podijelio na jezike E i F itd. (tzv. Stammba-
umtheorie). Pritom se ini kao da su svi jezici posve odijeljeni i da
su njihove granice jasne i nesporne. Meutim, to u stvarnosti nije
tako i genealoka stabla valja shvatiti kao grube aproksimacije i
pomagala pri predoavanju jezinih porodica. Jezine se promjene
esto ire posve nepravilno i ne ire se uvijek do istih granica (je-
zine promjene koje se ire do odreenih granica nazivamo izoglo-
sama). esto je jako teko odrediti gdje prestaje jedan, a poinje
drugi jezik ili dijalekat. Tako se, recimo, ini da je lako rei gdje
je granica talijanskoga i francuskoga jezika. Meutim, u stvarno-
sti to nije tako jer se na terenu teko moe rei gdje tono presta-
je francuski, a gdje poinje talijanski. Prikazujemo li meutim ro-
manske jezike pomou genealokoga stabla, talijanski e i francu-
ski biti posve odijeljene grane. No genealoko se stablo stoga mo-
ra uzeti kao simbolian i neprecizan prikaz koji nikako ne moe
odraavati u potpunosti stvarnu situaciju. Model bi, koji bi doista
prikazivao odnose meu jezicima/dijalektima jedne jezine porodi-

112
Dixon 1997.

126
 UVOD

ce, morao biti puno sloenijim od genealokoga stabla. Iako nam

prikazivanje jezinih porodica pomou genealokoga stabla moe
biti jako korisno, valja uvijek imati na umu da se stvarni jezici ni-
kada ne rascjepljuju i ne mijenaju tako isto i pregledno kao to je
to u tom modelu.

IZOGLOSE
Izoglosom nazivamo jezinu promjenu koja se proiri do odreene
granice i koja zatim moe dijeliti i razlikovati primjerice dva ili vi-
e jezika, dijalekta itd. Kada se vie razliitih izgolosa proiri do
jedne granice, onda takvu skupinu izoglosa nazivamo snopom izo-
glos. U ie. je izoglosa da kratko *o prelazi u kratko *a zahvatila
baltoslavenski, germanski, indoiranski i anatolijski. U italskom je
i gr. primjerice kratko *o ostalo nepromijenjeno njih nije zahva-
tila ta izoglosa. Druga je pak izoglosa, promjena ie. *s u * iza gla-
sova *r, *u, *k, *i zahvatila smo baltoslavenski i indoiranski. Tre-
a je pak izoglosa, promjena ie. palataliziranoga velarnoga oklu-
ziva * u neto kao * zahvatila baltoslavenski i indoiranski i dio
anatolijskoga.
Izoglose se mogu iriti pravilno i ii do neke granice (npr. drav-
ne granice, rijeke ili planinskoga masiva) u snopovima, a esto se,
u sluaju dijalekatskoga kontinuuma, ire nepredvidivo i kaotino
pa presijecaju podruje tako da je nemogue rei gdje poinje je-
dan, a zavrava drugi jezik ili dijalekat.

INDOEUROPSKI PRAJEZIK
38 Indoeuropski se prajezik rekonstruira prema podatcima iz
njegovih posvjedoenih jezika-potomaka. Metoda se, kojom se pri-
tom sluimo, kako rekosmo, naziva poredbenopovijesna metoda
koja, grubo reeno, oznaava sustavno promatranje jezinih poja-
va u vie jezika za koje pretpostavljamo da su srodni i pokuava-
nje da se te pojave protumae izvoenjem iz zajednikoga prajezi-
ka. Trae se sustavne podudarnosti glasovni zakoni, i pomou
toga se rekonstruiraju prajezini fonemi, morfemi pa i cijele rijei.
Tako primjerice ustanovljujemo da stsl. b- na poetku rijei odgo-
vara u mnogim rijeima lat. f-, npr. stsl. bratr (hrv. brat) ~ lat.
frter ili stsl. ber (hrv. brm) ~ lat. fer nosim. Na osnovi ovih
podudarnosti (i podudarnosti u drugim ie. jez.) rekonstruiramo u
ie. fonem *bh koji nam s jedne strane slui kao formula kojom emo
zapisati podudarnost slav. b- i lat. f-, ali i s druge strane kao poku-

127
 POREDBENA FONOLOGIJA

aj realne rekonstrukcije toga glasa u ie. (zvuni aspirirani dvou-

sneni okluziv) iz kojega se moe izvesti i stsl. b- (deaspiracijom) i
lat. f- (obezvuenjem i prelaskom ph u f).
Valja imati na umu da, kada govorimo o rekonstruiranju ie. pra-
jezika, ne mislimo da moemo rekonstruirati tono jedan, jedin-
stven vremenski presjek toga jezika. Poredbenopovijesnom meto-
dom moemo rekonstruirati smo posljednju fazu u razvitku ie.
prajezika, neposredno prije njegova raspada na posebne ie. jezike.
Taj je jezik ve tada bio jako dijalekatski ralanjen i esto je teko
pri rekonstrukciji ustanoviti koji smo indoeuropski tono rekon-
struirali koji dijalekat, koju fazu u njegovu razvitku itd. Osim
toga, valja paziti i ne izvoditi iz rekonstrukcije jezika neopravdane
zakljuke o njegovim moguim govornicima. Kada govorimo o In-
doeuropljanima, upotrebljavamo taj naziv smo u smislu govorni-
ci ie. prajezika, kao lingvistiki termin, a ne u bilo kakvu etni-
kom ili rasnom smislu. Dobar nam primjer za to prua afrazijska
jezina porodica razliitim afrazijskim jezicima (npr. arapskim,
hebrejskim, koptskim, hausom itd.) govore i crnci i bijelci i tu vidi-
mo da smo po jeziku ne moemo zakljuivati nita, primjerice, o
izgledu govornik praafrazijskoga (koja je ve tada uostalom mo-
gla biti izrazito heterogena kao to je npr. u suvremenih govornika
francuskoga jezika u Francuskoj).

VRSTE GLASOVNIH PROMJENA

Glasovni zakoni
Glasovnim zakonima nazivamo sustavne promjene koje se dogo-
de u nekom jeziku, odnosno, sustavna glasovna podudaranja iz-
meu nekih jezika113. Tako je npr. slavensko staro nosno // (kao
u franc. bonbon bombon) u hrvatskom pravilno i uvijek dalo /u/.
Ta promjena, // > /u/, vrijedi openito i u svim rijeima. Drugi je
primjer, recimo, indoeuropsko *bh koje u sanskrtu pravilno na po-

113
Tako se svaka glasovna podudarnost, primjerice to da slavenskomu o odgovara litav-
sko a (usp. stsl. noga ~ lit. nag), ili promjena *a > *o u slavenskom, moe zvati glasovnim
zakonom. Meutim, pod glasovnim se zakonima esto podrazumijevaju (obino) bitniji
glasovni zakoni koji imaju posebna imena, npr. Brugmannov zakon, de Saussureov zakon
itd. Iako bi se po nekoj logici oekivalo da bi samo bitniji, vei glasovni zakoni trebali dobi-
vati imena, u povijesnoj lingvistici katkada i ne tako bitni zakoni dobiju neije ime. Ipak,
za povijesnoga je lingvista jedna od najveih asti imati svoj zakon, ma kako nevaan
moda on zapravo bio. Takvim je, imenovanim, glasovnim zakonima posveena knjiga
Collinge 1985, inae ne ba najuspjenija.

128
 UVOD

etku rijei daje /bh-/, u latinskom /f-/, a u grkom //. Taj je gla-
sovni zakon takoer u naelu bezizniman i potvren brojnim pri-
mjerima, usp. ie. *bhreh2tr brat > skr. bhrt, lat. frter, gr.
ili ie. *bheroh2 nosim > skr. bhrmi, lat. fer, gr.
itd. Mladogramatiari su krajem 19. st. ustvrdili die Lautgeset-
ze kennen keine Ausnahmen tj. glasovni zakoni nemaju iznima-
ka. Oni su tvrdili da u svim jezicima uvijek i u potpunosti vri-
jede glasovni zakoni, tj. da se jezine promjene uvijek dogaaju
tako da se neki glas (primjerice /bh /) promijeni u neki drugi glas
(primjerice /f/) odmah, dakako uz mogue meufaze, u svim ri-
jeima bez iznimaka. Iznimke su uvijek bile posljedicom sekun-
darnih odnosno naknadnih analogija. Tako bi primjerice staro-
slavenski broj devt trebao glasiti *nevt (usp. lat. novem, eng.
nine), ali glasi devt analogijom prema broju dest gdje se to
poetno d- oekuje po glasovnim zakonima (usp. lat. decem, eng.
ten gdje d- pravilno daje t-). Mladogramatiarima se suprotstavi-
la lingvistika geografija njezini su zastupnici, nasuprot mlado-
gramatiarima koji su tvrdili da su glasovni zakoni beziznimni,
tvrdili chaque mot a son histoire (svaka rije ima svoju povi-
jest), odnosno da se glasovne promjene tipa *bh > /f/ ne dogaa-
ju odjednom u svim rijeima, nego da polako napreduju od rijei
do rijei, katkada bre, a katkada sporije. To bi znailo da se pri-
mjerice promjena *bh > /f/ ne dogodi odmah u svim rijeima, ne-
go prvo, recimo, u nekim rijeima, poslije u drugima, jo poslije u
treima, a tek na kraju u svima ili u veini njih. Takvu promjenu
zovemo leksikom difuzijom, a primjer, recimo, nalazimo u naim
dijalektima. U hrvatskom je staro, prahrvatsko slogotvorno * da-
lo u veini tokavskih dijalekata /u/ (usp. npr. hrv. vk i e. vlk).
No slogotvorno * nije izravno prelo u /u/ jedna je od meufa-
za prije /u/ bio dvoglas /o/. Dakle /o/ > /u/. Zastupnici bi bezizni-
mnih glasovnih zakona tu oekivali da emo u svim primjerima
na mjestu starijega /o/ imati /u/ i to je doista istina u veini di-
jalekata. No u nekim je istonobosanskim dijalektima zabiljee-
no da imaju jo dvoglas /o/ u rijei stp (umj. stp, od starijega
*stp) i u jo nekoliko rijei iako je odraz slogotvornoga * u svim
ostalim rijeima /u/. Tu vidimo primjer leksike difuzije ta pro-
mjena, /o/ > /u/, oito nije izvrena odjednom u svim rijeima, ne-
go je u nekim rijeima staro /o/ bilo dulje zadrano, katkada i do
dananjih dana.
Odnos je mladogramatiarske pravilnosti glasovnih promjena i
leksike difuzije i dan-danas sporan i kompliciran. ini se da mla-
dogramatiarski beziznimni glasovni zakoni u veini sluajeva do-

129
 POREDBENA FONOLOGIJA

ista stoje, ali da takoer postoje i sluaji gdje je oito dolo do lek-
sike difuzije. Neki smatraju da se glasovni zakoni mogu proma-
trati tek nakon to je promjena potpuno gotova (i nakon to su mo-
gui sluaji leksike difuzije ve prebrisani). Ovim se problemima
danas pogotovu bavi sociolingvistika114.
Glasovne promjene mogu biti neuvjetovane i uvjetovane. Neuvje-
tovane su one glasovne promjene u kojima glas daje neki drugi (ili
ostaje isti) u svim okolinama i u svim poloajima u rijei. Tako pri-
mjerice slavensko nosno * daje u hrvatskom /u/ u svim poloajima
u rijei (npr. *rka > rka). To je neuvjetovana promjena. S dru-
ge strane, slavenski jat * (u prahrvatskom zatvoreno / /) daje u
standardnom hrvatskom razne odraze ovisno o glasovnoj okolini,
poloaju u rijei, duljini itd., npr. svt > svijt, pvati > pjvati, r-
pa > rpa, voll > vlio. To je dakle uvjetovana promjena.
Osim raznih analogij, nepravilnost glasovnih podudarnosti
izazivaju i druge sporadine jezine promjene kao to su disimila-
cije, asimilacije i sl. Ovdje emo dati kratak pregled nekih takvih
promjena115.

Analogija
Analogijom nazivamo promjenu pri kojoj jedan ili vie oblika utje-
u na drugi oblik ili oblike. Ve smo naveli primjer slavenskoga
devt umjesto *nevt analogijom prema dest. Analogija esto
djeluje u paradigmi tako da ujednauje, pojednostavljuje oblike
tako primjerice neki hrvatski govori umjesto peete, peku imaju
peete, peu gdje je peu stvoreno analogijom prema peete. Ana-
logijom se mogu ujednaavati i pojedini nastavci tako se primje-
rice u mnogim hrvatskim govorima umjesto sve vrijeme veli svo
vrijeme, analogijom prema ovo vrijeme. Analogija ne djeluje pra-
vilno ona u nekim sluajevima djeluje, u nekima ne. U samoj je
naravi analogije da je zapravo nasumina. Tako se, recimo, analo-
gijom prema prezentu m danas govori ati umjesto starijega
sati, iako te iste analogije nije bilo kod glagola plm, plsati (a
ne **plati) ili krm, krsati (a ne **krati). Pojava analogije u
jednoj rijei, a u drugoj n, katkada ovisi o frekventnosti odreene
rijei, odnosno oblika, a esto i o obinoj sluajnosti. U analogiji se

114
Za opirnu raspravu usp. Labov 1994.
115
Usp. na hrvatskom i preglede u Ivi 1970: 20-31 ili Mihaljevi 2002: 13-28. Na en-
gleskom usp. primjerice opirniji pregled u Beekes 1995: 54-95.

130
 UVOD

ne moe zahtijevati sustavnosti ili pravilnosti (iako je i ondje kat-

kad ima)116 jer je to protivno samoj naravi analogije.

Ispadanje glasova
Samoglasnici se esto gube, pravilno (uvijek) ili sporadino (katka-
da) na poetku, u sredini i na kraju rijei. Prema poloaju samogla-
snika koji se gubi razlikujemo tako aferezu, sinkopu i apokopu.

Afereza
Aferezom se naziva otpadanje samoglasnika na poetku rijei.
Ova je promjena u indoeuropskim jezicima prilino rijetka, no u
nekim se drugim jezinim porodicama ee javlja. Primjer je afe-
reze npr. hrvatski dijalekatni oblik nako umjesto onako (to se do-
due moe smatrati i analogijom prema tako).

Sinkopa
Sinkopa je ispadanje samoglasnika u sredini rijei. Primjer je to-
ga hrvatsko dijalekatno/govorno etri umjesto etiri ili velki umje-
sto veliki.

Apokopa
Apokopa je otpadanje samoglasnika na kraju rijei. Primjer je hr-
vatsko dijalekatno tak, onak umjesto tako, onako.
Kako rekosmo, ispadanje samoglasnika moe biti pravilno i spora-
dino. Dosad navedeni primjeri su sve primjeri sporadina ispada-
nja glasova. Primjer pravilna otpadanja, dakle, otpadanja koje se
dogaa u svim sluajevima, imamo u onim hrvatskim govorima u
kojima, recimo, zanaglasno /i/ i /u/ ispada pa se kae stlca, lsca,
nst, vdla, mknla, Is sa umjesto stlica, lsica, nsiti, vdila,
mknula, Is usa itd. Pravilne su nam sinkope i apokope poznate i
primjerice u latinskom jeziku ili u germanskoj jezinoj porodici.

116
Dakle, ne moe se rei da analogija sati ati nije mogua ili uvjerljiva zato
to plsati ili krsati nisu zahvaeni istom analogijom. S druge strane, katkada se moe
traiti razlog zato je analogija u kojem primjeru djelovala, a u kojem drugom nije. Npr.
u hrvatskom danas svi glagoli osim mgu i hu imaju u 1. licu jd. prezenta nastavak -m.
Taj je nastavak u svim glagolima, osim u njih tri (mm, dm, jsam), sekundaran i uve-
den analogijom prema dotinim trima glagolima. Tu se nedostatak te analogije u mgu
i hu objanjava uestalou tih glagola (pa ipak u dijalektima postoje i oblici moem i
hoem).

131
 POREDBENA FONOLOGIJA

Umetanje glasova
Kao to se mogu izgubiti, katkada se glasovi mogu i dodati u ko-
ju rije. Po mjestu u rijei na koje se glas dodaje razlikujemo tako
protezu i epentezu.

Proteza
Proteza je dodavanje glasa na poetku rijei. To je primjerice doda-
vanje h- ispred slogotvornoga - u nekim hrvatskim dijalektima (i
u standardu), npr. hr v ati se umjesto r v ati se. U praslavenskom su
gotovo sve rijei koje su poinjale samoglasnikom dobivale protet-
sko /v/ ili /j/, pa tako prema starolitavskom esm jesam imamo u
staroslavenskom jesm jesam, a prema sanskrtskom dr ima-
mo staroslavensko vydra vidra. Primjer protetskoga samogla-
snika vidimo u panjolskom i turskom gdje rijei koje poinju sku-
pinom /s/ + neki suglasnik dobivaju protetsko e- (u panjolskom)
odnosno protetsko i- u turskom. Tako se hrvatski statstika kae
na panjolskom estadstica, a na turskom istatistik.

Epenteza
Epenteza je umetanje glasa u sredini rijei. Umetanje suglasnika
(ekskrescenciju) vidimo u hrvatskom ljbav-ju > ljbavlju (uspo-
redi gld-ju > gl_u) s poznatim epentetskim /l/, dok umetanje sa-
moglasnika (anaptiksu ili svarabhakti) vidimo u hrvatskom vosak
umjesto *vosk prema starijem *vosk (usp. i posuenicu dijlekt/
dijlekat bez epenteze i s njom).

Premetanje glasova ili metateza

Primjer je metateze npr. hrv. dijalekatno korm umjesto komr
ili hrvatski turcizam barjk prema turskom bayrak. Metateza mo-
e biti i pravilnom tako se u junoslavenskom svako *el u zatvo-
renom slogu pravilno premee u *l, usp. hrv. mljti < *mel-ti, ali
mlj-te < *me-ete.

Asimilacija
Asimilacija je pribliivanje u izgovoru ili potpuno izjednaavanje
dvaju susjednih glasova (mogu biti jedan do drugoga ili u susjed-
nim slogovima). Asimilaciju primjerice vidimo u hrv. dijalekatnom

132
 UVOD

ma umjesto zma gdje se -z asimilira u - (// je blie glasu //

nego /z/), u dijalekatnom apatka umjesto apotka s a-o > a-a ili
dijalekatnom n velj umjesto n valj s e-a > e-e (tu je mogla us-
put djelovati i disimilacija a-a > e-a). U asimilacije pripadaju i hr-
vatsko jednaenje po zvunosti (z-piti > spiti) i po mjestu tvorbe
(stn-ben > stmben).

Disimilacija
Disimilacija je udaljavanje u izgovoru dvaju susjednih glasova
(mogu biti jedan do drugoga ili u susjednim slogovima). Usp. hrv.
jrbol prema lat. arbor (i panjolskom rbol), dijalekatno st ropl
umjesto st ropr (r-r > r-l) ili dijalektano smlja umjesto smnja
(m-lj > m-nj). Disimilirati se mogu i dva ista glasa (npr. r i r u
st ropr) i dva izgovorno bliska ali ne ista glasa (m i nj u smnja).

133
 POREDBENA INDOEUROPSKA
FONOLOGIJA

39 Ovako izgleda rekonstruirani praindoeuropski fonoloki su-

stav:
Samoglasnici:
*e, *o, *a
*, *
*ey, *oy, *ay, *ew, *ow, *aw
*y, *y, *w, *w
Sonanti: *m/, *n/, *l/, *r/, *y/i, *w/u
Frikativi: *s, ? *h1, *h2, *h3
Okluzivi: *p, *t, *k, *b, *d, *g, *bh, *dh, *gh, *, *, *h, *kw, *gw, *gwh
Rekonstruirani praindoeuropski sustav ima, dakle, 28 glasova (34
brojimo li i diftonge, a 40 brojimo li i duge samoglasnike posebno).
Pri tom valja spomenuti da su glasovi *a, *ay i *aw bili rubni fo-
nemi u indoeuropskom, prilino rijetki, kao i *b kod okluziva (kod
okluziva je jo razmjerno rijedak bio i *gwh). I dugi su se dvoglasi
takoer pojavljivali u vrlo ogranienim okolnostima. Fonetski su
samoglasnici *i i *u u praindoeuropskom vjerojatno funkcionira-
li fonoloki kao slogotvorne varijante polusamoglasnika (fonolo-
kih sonanata) *y i *w. Dok su tzv. laringali *h2 (bez sumnje) i
*h3 (vjerojatno) bili frikativi, to je upitno to se tie *h1 (znakom
*H piemo laringale kada ne znamo koji je tono u pitanju ili ka-
da nam to nije bitno). U indoeuropskom je sustavu najprimjetnija
slaba zastupljenost samoglasnika (zanemarimo li dvoglase) kao i
raznorodnosti frikativa (nema primjerice glasova tipa , z, , itd.
kao fonema, premda su se *z i * javljali kao alofoni) te potpun izo-
stanak afrikat (nema glasova tipa c, ,  itd.), dok je sustav oklu-
ziv bio neobino bogat.
Kasniji su se indoeuropski fonoloki sustavi obino razvijali u slje-
deem pravcu: sustav je samoglasnik postajao tipoloki uobiajeni-
ji *a je postalo puno uestalije, *i i *u su i fonoloki postali samo-
glasnicima dvoglasi su se pak esto monoftongizirali; slogotvorne
su varijante sonanata u pravilu nestale; mnogi su jezici dobili nove
134
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

afrikate, a meu frikativima su laringali uglavnom nestali, ali

su dolazili novi frikativi; sustav je okluziv pak prema oekivanji-
ma svugdje radikalno pojednostavljen, jezici su zadravali najvie
jedno dodatno obiljeje aspiriranost ili labijaliziranost (palatali-
ziranost kao takva nije nigdje ouvana ona je ili u potpunosti ne-
stala, ili je bila izvorom nastanka novih afrikata i frikativa).

INDOEUROPSKI OKLUZIVI
BEZVUNI ZVUNI ASPIRIRANI
labijali *p *b *bh
dentali *t *d *dh
velari *k *g *gh
palatalizirani velari * * *h
labiovelari *kw *gw *gwh

40 Ie. su se palatalizirani okluzivi * i * vjerojatno izgovarali

slino kao suvremeno makedonsko i (npr. no, me-
a). Labiovelari *kw i *gw oznauju glasove kao u eng. queen kra-
ljica, anguish tjeskoba ili tal. quando kada, guanto rukavi-
ca. Ie. se aspirirani okluzivi tradicionalno piu kao zvuni aspiri-
rani okluzivi iako je u njih razlikovna bila smo aspiriranost (dok
je zvunost vjerojatno ovisila o poloaju u rijei, odnosno nije bila
razlikovnim obiljejem). Zvuni su aspirirani okluzivi rijetki u je-
zicima svijeta, a bezvuni se [ph], [th], [kh] (alofoni u ie.) uju npr. u
eng. pen olovka, ten deset, Ken (ime). U ie. su glasovi mogli biti
istodobno i palatalizirani i aspirirani (*h) ili labijalizirani i aspi-
rirani (*gwh).

*p
ie. *ph2tr otac > stind. pit (Gav. pt, pitar-), gr. 9, lat. pa-
ter (osk. patir), got. fadar (eng. father, njem. Vater), stir. ath(a)ir,
arm. hayr, toh. B pcer
ie. *pds/pod-/ped- noga117 > stind. pt, G. pads (av. pad-), gr.
(dorski) 9 (atiki 9), G. 9 ( pdij), lat. ps, G. pedis
( pedla), stsl. pod pod, lit. pdas, got. fotus (eng. foot, njem.
Fu), hijer. luv. pat, stir. s < *pdsu ispod, arm. otn, toh. B pai
117
Rije je u ie. imala razliit prijevoj ovisno o padeu (prijevoj je morfonoloki uvje-
tovana pravilna smjena samoglasnik u korijenu rijei, sufiksu ili nastavku). Zato u ie.
jezicima nalazimo tragove osnova *ped-, *pod-, *pd- i *pd- (nisu sve osnove postojale i
u ie., lat. je ps primjerice sekundarno). U nekim je jezicima sauvana smjena razliitih
prijevojnih osnova: skr. N. pt, G. pads, gr. N. 9, G. 9, lat. N. ps, G. pedis. Drugi
su jezici poopili jednu od osnova, npr. germ. osnovu *pd-.

135
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *pekw-/pokw- pei > stind. pcati (av. paaiti), gr. 9, lat.
coqu < *quoqu < *poqu, stsl. peti, pek, lit. kpti < *pekti (pre-
metanje), arm. hac kruh, alb. pjek
Ie. *p ostaje u veini ie. jezika nepromijenjeno kao p. Smo se u
germ. mijenja u *f, u keltskom prvo prelazi u *h pa potpuno nesta-
je, dok u armenskom na poetku rijei daje h- ili takoer nestaje
(iza samoglasnika daje w). U italskim se i keltskim jezicima ie. *p-
kw asimilira u *kw-kw (ie. *penkwe pet > lat. qunque, stir. cic118).
U hetitskom ie. *p daje -pp- u sredini rijei, a na poetku se rijei
pie kao #p-.
*t
ie. *tod to > stind. td (av. tat), gr. , stsl. to, lit. ts, got. ata
(eng. that, njem. das), stir. t da
ie. *th2us tanak > stind. tan, gr. , , lat. tenuis,
stsl. tnk, lit. t vas, stisl. unnr (eng. thin, njem. dnn)119, stir.
tanae
ie. *tern-/tn- vlat > stind. t nam, gr. , stsl. trn, got.
arnus (eng. thorn, njem. Dorn)
Ie. *t ostaje nepromijenjenim u veini ie. jezika. U germ. daje *
(got. , eng. th, u stvnj. * > d, usp. eng. thou ~ njem. du ti), a u
arm. aspirirano t (arm. tanjr gust, debeo < ie. *tenk-). U het. ie.
*t daje #t- na poetku, odnosno -tt- u sredini rijei.

*k
ie. *lewk-/lowk- svijetliti, svijetao, svjetlo > stind. roks120 svje-
tlo (av. raoah-), gr.  svijetao; bijel ( leukct), lat. lx,
lcis svjetlo, stsl. lu, lit. lakas blijed, got. liuha svjetlo
(eng. light, njem. Licht), srir. lach sjajan, het. luk(k)- svijetli-
ti, arm. lois svjetlo, toh. AB luk- svijetliti
ie. *kleh2wis zasun, kraun; kuka121 > gr. (dorski) (atiki
), lat. clvis klju; brava, clvus klin ( klavijatra), stsl.
klju, stir. cl metalna otrica, vrak

118
U stir. *kw > c.
119
Ako rije nije posvjedoena u got., navodimo primjer iz kojega drugoga starijega
germ. jezika (stisl., steng., stvnj. itd.).
120
Za sanskrt se esto umjesto doetnoga -s (i -) pie -, to je oblik koji se javljao prije
pauze. Za pravila sandhija usp. npr. Whitney 2005: 56-64.
121
U mnogim se ie. jezicima iz ovih osnovnih razvija i znaenje klju.

136
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *kelh2-/kolh2- tui, udarati itd. > gr. okrnjen,

razbijanje ( ikonoklstik), lat. per-cell sruiti, udariti, uni-
titi, stsl. klati, kolj, lit. klti, stir. clr daska, ploa
Ie. *k ostaje ouvanim u veini ie. jezika122. U germ. prelazi u *x
(got. h), a u arm. u k. U het. na poetku rijei imamo #k-, a u sre-
dini -kk-.

Grimmov zakon123
U germanskom se, kao i neovisno u armenskom, dogaa glasov-
ni pomak u sustavu okluziva. Aspirirani (zvuni) prelaze u zvu-
ne okluzive (ie. *bh, *dh, *gh daje germ. *b, *d, *g), zvuni okluzi-
vi prelaze u bezvune (ie. *b, *d, *g, *gw > germ. *p, *t, *k, *kw), a
bezvuni okluzivi postaju frikativima (ie. *p, *t, *k, *kw > germ. *f,
*, *x, *xw)124. Valja rei da promjena *p, *t, *k > *f, *, *x u germ.
vrijedi smo za poetak rijei, odnosno u sredini rijei smo nepo-
sredno nakon naglaenoga sloga u ranom pragermanskom (koji
se esto slae s mjestom naglaska u vedskom i grkom). Bezvuni
se okluzivi u germ. ne odraavaju kao bezvuni frikativi ako dola-
ze iza germanskih frikativa s, f, h, (koji nastaju od ie. *s, *p, *k,
*t), nego ostaju bezvuni okluzivi (tj. bezvuni se frikativi vjerojat-
no naknadno opet mijenjaju u bezvune okluzive u germanskom):
usp. ie. *stog- > stisl. stakkr stog, stsl. stog, ie. *pisk-/peysk- ri-
ba > steng. fisc (eng. fish), lat. piscis, stir. asc, ie. *nokts no >
got. nahts, ie. *h3etoh1 osam > got. ahtau itd.

Vernerov zakon125
U germanskom se *f, *, *x (odnosno ie. *p, *t, *k) ozvuuje u *,
*, * (zvuni spiranti koji se izgovaraju kao <b, d, g> u sredini ri-
jei u panjolskom) u sredini rijei ako se naglasak u pragerm. nije

122
U latinskom se, a prema njemu i u staroirskom, [k] pie kao <c>. U klasinom se
latinskom <c> uvijek italo kao [k], dakle Caesar [kaisar].
123
Prema njemakom jezikoslovcu Jacobu Grimmu (1785-1863) koji ga je 1822. tono
formulirao. Prvi je Grimmov zakon zapravo neto prije Grimma, po kojem je zakon dobio
ime, otkrio danski jezikoslovac Rasmus Rask (1787-1832).
124
U armenskom se ie. aspirirani i zvuni okluzivi ponaaju isto kao u germ., ali se ie.
bezvuni okluzivi ne mijenjaju u frikative kao u germ., nego u bezvune aspirirane oklu-
zive: ie. *p, *t, *k > arm. *p, t, k. U arm. poslije *p daje h- ili nestaje na poetku rijei (u
sredini iza samoglasnika daje w). Grimmovim zakonom nazivamo smo glasovni pomak u
germanskom, ne i u armenskom.
125
Prema danskom indoeuropeistu Karlu Verneru (1846-1896) koji ga je otkrio 1875.

137
 POREDBENA FONOLOGIJA

nalazio neposredno ispred njih126. Isto se dogaa i s ie. *s koje po

Vernerovu zakonu daje *z u germanskom. Pragermansko se *, *,
* odraava u got. kao b, d, g127.
Tako prema ie. *bhreh2tr brat (ved. bhrt, gr. ) imamo
u got. broar (eng. brother, njem. Bruder), dok prema ie. *ph2tr
otac (ved. pit, gr. 9) imamo u got. fadar (eng. father, njem.
Vater). Usp. takoer s poetnim *p- ie. *penkwe pet > ved. pca,
gr. Q, got. fimf (eng. five, njem. fnf), no s ie. *-p- u sredini
rijei ispred naglaska: ie. *sept sedam > ved. sapt, gr. 9,
got. sibun (eng. seven, njem. sieben). Za Vernerov zakon usp. jo i
ie. *ktus > gr. moan ~ got. hardus (eng. hard, njem.
hart).

Starovisokonjemaki glasovni pomak

U stvnj. se negdje izmeu 4. i 8. st. dogodio jo jedan glasovni po-
mak kojim je veina okluziva opet (nakon Grimmova i Vernerova
zakona) promijenila svoju artikulaciju (u vie faza). Germanski
bezvuni okluzivi p, t, k (ouvani primjerice u got., eng. ili nisko-
njem.) daju u stvnj. afrikate sastavljene od bezvunih okluziva i
frikativa: pf-, odnosno -ff- (u sredini rijei), z-, odnosno -zz- (ita se
[c]) i kch-, odnosno -hh-/-ch-. Germanski se zvuni okluzivi b, d, g
obezvuuju u p, t, k, a frikativ daje d128 . Promjena je > d obu-
hvatila i niskonjemaki i nizozemski, koji inae nisu sudjelovali u
ovim promjenama.

126
Slobodan je naglasak, koji se u dosta sluajeva poklapa s pragermanskim, najbolje
ouvan u vedskom te s bitnim ogranienjima i u gr. U tradicionalnoj se indoeuropei-
stici prema tim pitanjima esto rekonstruira i mjesto naglaska u praie. (npr. *ph2tr,
*bhrh2tr), ali je po nekim novijim teorijama rekonstrukcija ie. naglaska ipak sloenija.
Stoga u ovom djelu ne biljeimo naglasak u ie. rekonstrukcijama (kada se naglasak u ved.,
gr. i germ. poklapa, ionako ga je jednostavno rekonstruirati na tradicionalan nain). U
germ. je jezicima stari slobodni (tonski?) naglasak dosta kasno (ali prije prvih potvrda) za-
mijenjen jakim dinamikim naglaskom vezanim na prvi slog u rijei. Trag se ie. slobodnog
naglaska u germ. vidi smo po djelovanju Grimmova i Vernerova zakona.
127
Lako je mogue da su gotsko b, d, g izmeu samoglasnik bili fonetski zapravo [],
[], [] kao u pragermanskom.
128
U standardnom se njemakom, koji je dodue nastao na osnovi visokonjemakoga,
nalaze razni oblici iz razliitih dijalekata pa nee svaka rije imati odraze koje oekujemo
u idealnom visokonjemakom u standardni njemaki ulazi primjerice promjena *d > t,
ali ne i *b > p i *g > k to se dogaa u junonjemakom. Openito u dijalektima postoji jako
velika raznolikost to se toga tie, a promjene su prema jugu sve dosljednije (austrijski
njemaki stoga uope nema razlike zvunih i bezvunih okluziva). Usp. primjerice prema
eng. cook stand. njemaki Koch, s promjenom smo drugoga *k, no u vicarskoj Kchoch
gdje se ta promjena provela i na poetku rijei.

138
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*b
ie. *h2ebl/h2ebl- jabuka > stsl. ablko, lit. obuoly s , steng. ppel
(eng. apple, njem. Apfel), stir. ubull
ie. *bel- snaga > stind. blam snaga, gr.  bolji, lat.
d-bilis slab129 ( dbl), stsl. bolii, stir. balc jak, (?) frizijski
pall jak
ie. *dhewb-/dhub- dubok130 > lit. dubs, got. diups (eng. deep,
njem. tief), gal. Dubno-, stsl. dno < *dbno
42 Ie. je *b bilo jako rijetko (moda ga nije ni bilo) i primjeri su
s njegovim odrazom uglavnom ogranieni na nekoliko jezika. Re-
cimo, korijen je *h2ebl ogranien na sjevernoie. dijalekte germ.,
kelt. i bsl. to je vjerojatno bio ie. dijalektalizam. Vie vidi pod
43.
Ie. *b ostaje b u svim ie. jezicima osim u germ., arm., toh. i anato-
lijskom gdje prelazi u bezvuno p (u stvnj. germansko p > pf, usp.
eng. penny ~ njem. Pfennig). U het. *b daje uvijek p (za razliku od
*p koje daje #p-, ali -pp- u sredini rijei).

*d
ie. *h1don(ts), G. *h1dte/os zub131 > stind. dn, A. dntam (av.
dantan-), gr. eol. n. 132, lat. dns, G. dentis, hrv. dsni <
*dsni, lit. dants, got. tunus (eng. tooth, njem. Zahn), stir. dt
(vel. dant), arm. atamn, het. adan(t)- jedui; pojeden (ptcp.)
ie. *des- desni > stind. dkinas (av. dain), gr. , lat.
dexter ( ambidkster), stsl. desn, lit. dinas, got. tahswa, stir.
dess, alb. djatht
ie. *dm/domh2-/demh2- dom; graditi > stind. damas (av. dm(i)
doma), gr. /, lat. domus, stsl. dom, lit. nmas < *da-
mas, got. timrjan graditi (eng. timber drvo (graa), njem. zim-
mern praviti to od drva, Zimmer soba), arm. tun, hijer. luv. ta-
ma- graditi

129
Katkad se tvrdi da je ta rije mogla nastati i od d-habilis > dbilis (habilis sposo-
ban), ali protiv toga govori injenica da se de- u latinskom nikad ne stapa s poetnim a-,
usp. npr. deambul ophodim.
130
Ie. je korijen *dhub- sluajno nalik hrv. dbok koje je nastalo ukrtanjem izvornoga
slav. pridjeva glubok/glibok dubok s glagolom dpsti.
131
Ova je rije zapravo particip aktivni glagola *h1ed- jesti (stind. dmi, lat. ed, stsl.
jasti, got. itan itd.), dakle jedui koji jede (usp. het.).
132
Atiki , G. ( kalo-dnt) nastaje asimilacijom  o > o o.

139
 POREDBENA FONOLOGIJA

Ie. *d ostaje d u svim ie. jezicima osim u germ., arm. i anat. gdje
daje t 133. U het. ie. *d daje uvijek t (za razliku od *t koje se na po-
etku rijei pie kao #t-, a u sredini daje -tt-). U toh. ie. *d daje t.

*g
ie. *Hyugom jaram > stind. yugm, gr. (zigta), lat. iu-
gum ( konjugcija), stsl. igo, lit. jngas, got. juk (eng. yoke, njem.
Joch), het. iukan, arm. luc
ie. *(s)teg- pokrivati > stind. sthagayati, gr. () krov, lat.
teg ( protektrt), stsl. stog, lit. stgas, stisl. stakkr stog (eng.
stick, njem. Stecken tap), arm. takn toljaga
ie. *gerh2nos/gerh2us dral > gr. , lat. grs, hrv. st. e-
rav134 < *erav, lit. grv, steng. cran (eng. crane, njem. Krahn
krn), vel/bret. garan, arm. krunk
Ie. *g ostaje g u svim ie. jezicima osim u germ., arm., toh. i anat.
gdje daje bezvuno k (u stvnj. germ. k > ch izmeu samoglasnika,
usp. eng. cook ~ njem. kochen kuhati). U het. ie. *g daje uvijek k
(za razliku od ie. *k koje daje -kk- u sredini rijei, a smo se na po-
etku takoer biljei kao #k-).

Problem ie. *b
43 Fonem je *b u ie. bio jako rijedak i javljao se je smo u posu-
enicama ili je nastao razmjerno nedavno raznim procesima, npr.
*ph3 u ie. pravilno daje *b usp. npr. ie. *peh3- u skr. pti pije,
dok kod redupliciranja istoga korijena od *pi-ph3- dobivamo *pib-
> skr. pbati pije, lat. bib < *pib, stir. ibid. Tako se kao sekun-
darno moe protumaiti i *b u rijei za jabuku ie. *h2ebl- od
starijega moguega *h2eml- (dakle, s tipoloki estim prelaskom
ml > bl135) posvjedoena u drugom ie. korijenu za jabuku, *me-
h2lom (het. mala-, lat. mlum, gr. . Dakle, ovdje bi posri-
jedi bilo premetanje *meh2l- > *h2eml- pa onda *h2eml- > *h2ebl- u
sjevernoie. dijalektima (bsl., germ., kelt.). Slian se korijen, ali s

133
U stvnj. germansko #t- > z- (njem. Zeit, usp. ved. tid, eng. tide), -t- daje stvnj. zz-
[ss], tj. njem. -ss- (njem. Wasser, usp. eng. water), -t# daje stvnj. -z [s] tj. njem. -s (njem.
das, usp. eng. that), a germ. -tt- daje njem. -tz- [cc] (njem. Katze, usp. lat. cattus).
134
Hrv. drl < drlj < *ravlj < *ravj.
135
Usp. kao tipoloku usporednicu za tu promjenu od ie. korijena *meld- stsl. mlad i
lat. mollis mekan, ali gr. njean i velki blydd blag s promjenom *ml- > *bl-
zasebno u grkom i velkom.

140
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

poetnim *s- vidi i u het. am(a)lu-, palajskom amluwa-136. Disi-

milacijom se *ml- > *bl- moe objasniti i korijen *bel- bolji; snaga
(vidi 42). Taj korijen najvjerojatnije ima veze s korijenom *mel-
posvjedoenim u lat. melior bolji (Matasovi 1994a: 140).
Izgleda da rani ie. uope nije imao fonema *b to je jako bitno u in-
terpretaciji ie. fonolokoga sustava naime, na svijetu nema jezika
koji bi imao fonem p, a ne bi imao fonema b137. Obrnuto je mogue
arapski primjerice ima b, ali nema p (u arapskom je prasemitsko
*p dalo f, a novo p nije nastalo drugim putem); takoer, prakeltski
je imao *b (od ie. *bh i *gw), ali ne i *p (ie. je *p u keltskom nesta-
lo) itd. To je neke istraivae dovelo do zakljuka da se ie. odsjeci
koji se tradicionalno rekonstruiraju kao zvuni okluzivi, (*b), *d,
*g, moraju zapravo rekonstruirati kao glotalizirani okluzivi (*p ) ,
*, * zato to jezici koji imaju glotalizirane okluzive esto nemaju
bilabijalnoga glotaliziranoga okluziva *p  iz artikulacijskih razlo-
ga (takav je primjerice sjevernoameriki indijanski jezik navaho).
T se teorija zove glotalna teorija, a kao razraenu su je teoriju
predloili poetkom 70-ih prologa stoljea Rus Vjaeslav Ivanov
i Gruzijac Tamaz Gamkrelidze (te neovisno o njima Amerikanac
Paul Hopper)138,139. Ipak, iako je dotina teorija jako poznata, da-
nas je malo tko zapravo prihvaa140. Rekonstrukcija je glotalizira-
nih umjesto zvunih okluziva za posljednju fazu indoeuropskoga
zapravo jako malo vjerojatna, s obzirom na to da su odrazi onoga
to tradicionalno piemo kao *b, *d, *g u veini ie. jezika upravo
zvuni okluzivi. Stoga se ini da su u zadnjoj fazi ie. prajezika, pri-
je njegova raspada, ti fonemi doista fonetski bili zvuni okluzivi.
Mogue je da je rijetkost fonema *b u kasnom ie. proizvodom toga
to su zvuni okluzivi nastali od negdanjih (ranoindoeuropskih)
glotaliziranih okluziva. No ono to baca sjenu na takvu pretpo-
stavku jest injenica da najnovija istraivanja pokazuju da glotal-
no /p / ipak nije rijetko u jezicima koji imaju glotalizirane okluzive.
Ipak, to dodue moda govori protiv ie. glotalne teorije, ali ne rje-
ava problem ie. *b.

136
Matasovi 2004a izvodi ie. *h2ebl iz *h2eph3l, a Hamp 1979 misli da je *h2ebl
posuenica iz nekoga nepoznata sjevernoeuropskoga supstrata.
137
Jedina je iznimka jezik lifu na otoju Loyalty kod Nove Kaledonije.
138
Usp. npr. Gamkrelidze i Ivanov 1973, 1984 i Hopper 1973. Za raspravu o problemu
ie. *b u vezi s glotalnom teorijom usp. i Matasovi 1994a.
139
Prvi je tu ideju, inspiriran lankom Holgera Pedersena (1951), u fusnoti zapravo
donio Andr Martinet (1953) i to u lanku o semitskom konsonantizmu, no nije ju bio dalje
razradio.
140
Praktiki je jedina iznimka nizozemska indoeuropeistika kola okupljena oko Fre-
derika H. H. Kortlandta i Roberta S. P. Beekesa (Sveuilite u Leidenu).

141
 POREDBENA FONOLOGIJA

*bh
ie. *bhreh2tr brat > stind. bhrt, gr. lan bratstva,
lat. frter ( frtar), stsl. bratr, lit. broterlis braco (brlis
brat), got. broar (eng. brother, njem. Bruder), stir. brthir, arm.
ebayr
ie. *bhuH-/bhewH- biti141 > stind. bhvati bv, jest, gr.
postati ( priroda f zika), lat. fu bio sam, stsl. byti, lit.
bti, got. bauan stanovati (eng. be biti, njem. bin jesam, bau-
en graditi), stir. ba! budi!, lidijski bu(v)-, alb. buj ivim, arm.
busanim rastem
ie. *ombhos zubac > stind. jmbhas, gr. , stsl. zb, lit.
abas, stnord. kambr ealj (eng. comb, njem. Kamm), toh. B
keme, alb. dhmb
44 Ie. *bh ostaje aspirirano u stind. bh, koje je zvuno, i u gr.
, koje je bezvuno [ph]. Iir. se *bh, ouvano u skr., u avestikom (i
iranskom openito) deaspirira u b, usp. stind. bhrati ns, ali
av. baraiti (ie. *bher- > gr. , lat. fer, stsl. ber). U latinskom
ie. *bh na poetku rijei daje #f-, a u sredini rijei -b- (praitalski
*f-, *--). U bsl. se, keltskom i alb. ie. *bh stapa s odrazom ie. *b,
odnosno *bh > b142 . U germ. i arm. ie. *bh daje pravilnim suglasni-
kim glasovnim pomakom b. U hetitskom *bh, kao i *b, daje p. U
toh. *bh > p.

*dh
ie. *h1widheweh2 udovica > stind. vidhv (av. viav), gr.
?, lat. uidua, stsl. vdova, stprus. widdewu, got. widuwo
(eng. widow, njem. Witwe), stir. fedb, het. w(i)dati-, alb. ve
ie. *h1rudhros (*h1rowdh-) crven > stind. rudhirs, gr. ?
( eritrct), lat. ruber ( rbrika), stsl. rdr143, lit. radas, got.
raus144 (eng. red, njem. rot), stir. rad, toh. B ratre

141
Ova je osnova u ie. jezicima esto supletivna s osnovom *h1es- tvorei tzv. nepravilni
glagol biti (usp. hrv. bti, jsam, eng. be, am, lat. fui, esse itd.).
142
U bsl. se razlika izmeu ie. zvunih okluziva (*b, *d, *g) i ie. aspiriranih okluziva
(*bh, *dh, *gh) ipak moe ouvati djelovanjem Winterova zakona koji dulji ie. kratke sa-
moglasnike u bsl. smo ispred ie. zvunih okluziva, no ne i ie. aspiriranih okluziva (vidi
72).
143
Usp. ak. (Istra) dar, a od istoga korijena i hrv. r_, r_a, rda, kajk. rde itd.
144
U gotskom je nastalo obezvuenjem ispred -s, usp. stisl. raur.

142
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *dhuh2mos dim > stind. dhms, gr. ? duh, dua, lat.
fmus, stsl. dym, lit. dmai, stvnj. toum, het. tuui-, toh. A twe
praina
Ie. *dh ostaje aspirirano u stind. dh, koje je zvuno, i u gr. ?, koje
je bezvuno [th]. Iir. *dh, ouvano u skr., u iranskim se jezicima de-
aspirira u d, usp. stind. duhit ki prema av. dugdar-/dudar-,
srperz. duxt < ie. *dhugh2tr. U bsl. se, keltskom i alb. ie. *dh stapa
s odrazom ie. *d, odnosno *dh > d. U germ. i arm. ie. *dh daje pra-
vilnim suglasnikim glasovnim pomakom d (u stvnj. germ. d da-
je t, usp. eng. dead ~ njem. tot mrtav). U hetitskom *dh, kao i *d,
daje t. U toh. *dh > t.
U latinskom je odraz ie. *dh neto kompliciraniji. Ie. *dh daje na
poetku rijei latinsko #f- (preko meufaze *145, kako je vjerojat-
no bilo u praitalskom: *-, *--) i tako se izjednauje s odrazom ie.
*bh koje takoer daje #f- na poetku rijei (lat. fmus kao frter).
U sredini rijei ie. *dh daje u latinskom -d- (lat. vidua), kao to ie.
*bh daje -b- (meufaza je bila praitalsko * i *). No ie. *dh u sredi-
ni rijei daje u latinskom -b- ako je ispred ili iza -r- , usp. lat. ruber
< *rubros < ie. *h1rudhros, lat. verbum rije < ie. *werdhom ri-
je (got. ward146, lit. vadas ime), lat. barba < (asimilacijom f-b
> b-b) *farba < ie. *bhordheh2 brada (stsl. brada, lit. barzd, eng.
beard, njem. Bart). Takoer, *dh daje -b- ispred -l-, usp. ie. *sth2d-
h
lom > *stablom > lat. stabulum staja147 (s pravilno naknadno
umetnutim -u-, usp. i lat. ebulus bazga, hrv. jla < *edla < ie.
*h1edhl-), te iza -u/-, usp. lat. iube zapovijedati < ie. *yewdh-.
Odraz ie. *dh u latinskom:
*dh > #f- (na poetku rijei)
*dh > -b- /u- (u sredini rijei iza u)
-l (iza l)
r- (iza r)
-r (ispred r)
*dh > -d- (u ostalim sluajevima)

145
Za fonetsku promjenu > f usporedi npr. u eng. londonski cockney gdje se npr. think
misliti ne izgovara kao [k] nego kao [fk].
146
Eng. word, njem. Wort.
147
Od ie. korijena *steh2- stati imamo u hrvatskom stti (lat. st, stre) i prema njemu
imenicu stja kao u latinskom stabulum prema st.

143
 POREDBENA FONOLOGIJA

*gh
ie. *h3mighleh2 magla > stind. meghs oblak (av. maa-), gr.
, stsl. mgla, lit. migl, arm. mg, alb. mjegull, (st)eng. mist,
stir. nl < *ml
ie. *ghrebh-/ghbh- grabiti > stind. gbhti (av. grab-), stsl. gre-
ti grepsti, lit. grbti grepsti, got. graban kopati, rovati (eng.
grab grabiti, njem. graben kopati)
ie. *ghostis gost, tuinac > lat. hostis tuinac, neprijatelj, stsl.
gost, got. gasts (eng. guest, njem. Gast), ? luv. kai- posjet
Ie. *gh ostaje aspirirano u stind. gh, koje je zvuno, i u gr. , koje je
bezvuno [kh]. Iir. se *gh, ouvano u skr., u iranskom deaspirira u g,
usp. prema stind. meghs av. maa- ( < g)148. U bsl. se, keltskom
i alb. ie. *gh stapa s odrazom ie. *g, odnosno *gh > g. U germ. i arm.
ie. *gh daje pravilnim suglasnikim glasovnim pomakom g. U hetit-
skom *gh, kao i *g, daje k. U toh. *gh > k kao i obino.
Opi je odraz ie. *gh u lat. h149, i na poetku i u sredini rijei (od
praitalskoga *h-, *--), usp. lat. ueh vozim < ie. *wehoh2 (stsl.
vez)150. Na poetku je rijei ispred -u- pak staro *h dalo u latin-
skom #f-, usp. lat. fund lijem < ie. *hew- (gr. kmija,
ved. hu- itd.)151. Ispred r i l na poetku rijei ie. *gh daje g u latin-
skom, kao i u sredini rijei iza *n, usp. ie. *ghladh-ros gladak >
lat. glaber, stsl. gladk, lit. glods152, eng. glad; ie. *ghredh- ho-
dati > lat. gradior stupam, koraam, stsl. grd (ak. grd
ide)153.

148
Valja napomenuti da u stind. ve od najranijih vremena nalazimo i daljnju promjenu
zvunih aspiriranih okluziva bh, dh, gh u h u nekim primjerima, to je poslije poopeno
kao glasovna promjena u srednjoindijskim jezicima. Tako primjerice u participu glagola
ddhmi staviti nalazimo ve u vedskom, uz oekivano -dhita-, i mlae hit- stav-
ljen.
149
Fonem je h u latinskom bio izrazito nestabilan. U govornom je jeziku izgleda nestao
ve zarana (v. vie u Sihler 1995: 158-159) u romanskim mu jezicima primjerice nema
ni traga te nailazimo na brojne primjere nestajanja etimolokoga #h- na poetku rijei ve
u klasinom latinskom (npr. nser guska umjesto starijega hnser). Takoer, u nekim
latinskim rijeima dolazi do brkanja poetnoga #h- i #f- vjerojatno pod utjecajem faliski-
koga ili njemu slinih drugih italskih dijalekata (Matasovi 1997a: 65), npr. uz oekivano
lat. faba bob < ie. *bhobh- (stsl. bob) u lat. postoji i inaica haba za to usp. faliskiki
haba.
150
Latinski, kao kentumski jezik (vidi 46), ne razlikuje odraze ie. *h i *gh.
151
Za promjenu hu- > fu- usporedi japanski u kojem je alofon fonema h ispred u (po-
vijesno gledajui je zapravo u japanskom ispred samoglasnika dalo h, osim ispred u gdje
je staro zadrano).
152
Vokalizam u bsl., koji upuuje na *, nije ba jasan.
153
Sihler 1995: 158 sumnja u pravilnost ove promjene zbog primjer u kojima ie. *ghr-
kao da daje r-, a ne gr- (npr. lat. rdus krhotine, ruevine, steng. grot pijesak < ie.

144
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Odraz ie. *gh u latinskom:

*gh > h (openito)
*ghu- > fu-
*ghr/l- > gr/l-
*-ngh- > -ng-

Problem ie. aspiriranih okluziva

45 Aspirirani se ie. okluzivi tradicionalno rekonstruiraju (odno-
sno tako se u rekonstrukciji biljee) kao zvuni aspirirani okluzivi
*bh, *dh, *gh. Takva se rekonstrukcija, koja potjee jo iz 19. sto-
ljea i poetaka indoeuropeistike, zasniva na sanskrtskom odra-
zu ovih glasova bh, dh, gh. Ondje su to doista zvuni aspirirani
okluzivi i na zvunom odrazu ovih glasova u jezicima u kojima su
se *bh, *dh i *gh stopili s izvornima *b, *d i *g (bsl., kelt. i alb.). Ta-
koer, germ. i arm. odrazi b, d, g po njima svojstvenom glasovnom
pomaku takoer upuuju na zvunost, kao i odraz u hetitskom koji
je jednak odrazu zvunih okluziva (-p-, -t-, -k-), a razliit od odraza
bezvunih okluziva (-pp-, -tt-, -kk-). Jedino grki bezvuni odrazi
proturjee ovomu154. No takva rekonstrukcija izaziva velike pote-
koe jer je, kako je jo 1960-ih ustvrdio Roman Jakobson, tipolo-
ki nemogu sustav koji bi imao zvune aspirirane okluzive, ali ne
i bezvune155. Sanskrt, koji ima zvune aspirirane okluzive, ima,
za razliku od ie., i bezvune aspirirane okluzive ph, th, kh nasta-
le od ie. bezvunih okluziva u dodiru s laringalima (vidi 53). i-
ni se da su ie. aspirirani okluzivi razlikovno bili smo aspirirani-
ma, a zvunost im je pridavana ovisno o poloaju, odnosno alofon-
ski. Odraz ie. aspiriranih okluziva u latinskom (i drugim italskim
jezicima), u kojima oni daju bezvune frikative na poetku rijei
(*bh-, *dh- > #f-), a u sredini zvune okluzive nastale od starijih

*ghrewd-).
154
Ie. zvuni aspirirani okluzivi, dakle, daju u ie. jezicima ili zvune aspirirane okluzive
(iir.), ili zvune okluzive (veina jezika), ili bezvune aspirirane okluzive (gr.). Zanimljivo
je da tipoloku usporednicu za takav razvoj nalazimo u indoarijskim jezicima, gdje prema
stind. zvunim aspiriranim okluzivima u suvremenim indoarijskim jezicima nailazimo
zvune aspirirane okluzive, obine zvune okluzive ili bezvune aspirirane okluzive (Si-
hler 1995: 138).
155
To moda nije posve tono jer je navodno upravo takav sustav, s bezvunim, zvunim
i zvunim aspiriranim okluzivima, posvjedoen u dijalektu austronezijskoga kelabitskoga
jezika (prema Mayrhofer 1983: 93). Neki fonolozi danas zapravo uope ne vjeruju u posto-
janje zvunih aspiriranih okluziva. U standardnom su hindskom, primjerice, tzv. zvuni
aspirirani okluzivi zapravo dvokonsonantske skupine, a u hindskim su dijalektima to posve
drugaiji glasovi.

145
 POREDBENA FONOLOGIJA

zvunih frikativa (*-bh-, *-dh- > *--, *-- > -b-, -d-), upuuje na to
da su u ie. aspirirani okluzivi na poetku rijei vjerojatno bili fo-
netski bezvunima, a u sredini rijei fonetski zvunim (Matasovi
1997a: 56). Takvo rjeenje izgleda i fonetski i tipoloki veoma mo-
guim (ozvuivanje je suglasnika u sredini rijei tipoloki jako e-
sto156). No unato ovomu zgodnu rjeenju nije jasno zato bi svi ie.
jezici osim italskoga i grkoga poopili u svim poloajima zvuni
alofon, odnosno nije jasno moe li se takva promjena uope i zami-
sliti. Odrazi u svim jezicima, naime, osim u dvama navedenima,
upuuju upravo na zvune aspirirane okluzive u ie.

Grassmannov zakon157
U indoiranskom i grkom neovisno djeluje pravilo o disimilaciji as-
piriranih okluziva. U rijei ne mogu stajati dva aspirirana okluzi-
va pa se prvi od njih deaspirira. Tako prema ie. korijenu *bhewdh-/
bhowdh- (stsl. buditi) u stind. imamo bdhati bdije < *bhdhati,
a u gr. 9? doznati < *Q=. Da je rije o mlaoj pro-
mjeni koja se je dogodila zasebno u iir. i gr., jasno je po tome to
bi ta rije u gr. zvuala drugaija da je te disimilacije bilo ve u ie.
Naime, da je ve u ie. *bhewdh- dalo *bewdh-, od toga bismo oblika
dobili gr. **? (ie. *b > gr. ), a ne posvjedoeno 9?
(dok u gr. 9 sasvim oekivano nastaje deaspiracijom [ph]).

Sturtevantov zakon158
U staroanatolijskim se jezicima (hetitskom, klinopisnom luvijskom
i palajskom) u sredini rijei razlikuju u pisanju odrazi ie. bezvu-
nih okluziva (*p, *t, *k) i ie. zvunih i aspiriranih okluziva (*b,
*d, *g; *bh, *dh, *gh). Odrazi se ie. bezvunih okluziva uvijek piu
udvojeno: -pp-, -tt- i -kk-, a odrazi ie. zvunih i aspiriranih okluzi-
va neudvojeno: -p-, -t- i -k-, usp. ie. *wod voda (stsl. voda) > het.
wtar, ali ie. *pet krilo (skr. patrm) > het. pattar. Iako su se u
izgovoru odrazi ie. bezvunih i zvunih okluziva razlikovali moda
i na poetku rijei, to se klinopisom nije moglo zabiljeiti. Najvje-
rojatnija je pretpostavka da su stanat. -pp-, -tt- i -kk- predstavljali

156
Usp. primjerice panj. i tal. padre otac od latinskoga patre(m), franc. rose, tal. rosa
sa [z] prema lat. rosa rua sa [s] itd.
157
Prema njemakom lingvistu i matematiaru Hermannu Grassmannu (1809-1877)
koji ga je formulirao 1863.
158
Prema amerikom lingvistu (hetitologu) Edgaru Sturtevantu (1875-1952) koji ga je
definirao.

146
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

napete, a -p-, -t- i -k- nenapete okluzive159 (staroanatolijski jezici

po svoj prilici nisu razlikovali zvunih od bezvunih okluziva to
objanjava injenicu zato za odraze ie. zvunih okluziva u anato-
lijskim jezicima nisu uzeti dosljedno akadski klinopisni slogovi sa
zvunima b, d, g, nego se ti odrazi uglavnom piu slogovnim zna-
kovima s neudvojenim akadskim bezvunim okluzivima160).

Odraz ie. palataliziranih velara

46 Ie. jezike prema odrazu praie. palataliziranih velara (*, *,
*h) dijelimo na kentumske (prema lat. centum [kentum] sto) i
satemske (prema av. satm sto). U kentumskim se jezicima ie.
palatalizirani velari depalataliziraju, tj. daju obino *k, *g, *gh ko-
ji se dalje razvijaju kao i ie. izvorni *k, *g, *gh. Kentumski su jezici
grki, italski, keltski, toharski, dio anatolijskoga hetitski i pa-
lajski te neki fragmentarno posvjedoeni jezici poput venetskoga
ili luzitanskoga. U satemskim pak jezicima ie. palatalizirani ve-
lari daju afrikate (tipa c, , , ) koji se zatim dalje mogu razviti u
frikative (tipa s, , z, ). Satemski su jezici baltoslavenski, indoi-
ranski, albanski, armenski i luvijska grana anatolijskoga te neki
fragmentarno posvjedoeni jezici poput trakoga.

159
Pri izgovaranju napetih okluziva glasnice su napetije, odnosno jae titraju nego pri
izgovoru nenapetih okluziva. U hrvatskom su bezvuni okluzivi napeti (fortes), a zvuni
nenapeti (lenes), dakle, glasnice su napetije pri izgovoru p, t, k nego b, d, g, jer napetost
obino ide s bezvunou, a nenapetost sa zvunou. No u hetitskom napetost i nenapetost
okluziva nisu bili smo zalihosno obiljeje pri izgovoru bezvunih i zvunih okluziva, nego
su se okluzivi razlikovali smo po napetosti, a ne i po zvunosti (zvunost je bila fonoloki
nerazlikovnom). Tako je primjerice u njemakom, gdje se okluzivi prije svega razlikuju po
napetosti, dok je bezvunost smo popratna pojava napetosti, a zvunost nenapetosti oklu-
ziv. Kako je zvunost u njemakom zalihosna, odatle proistjeu pogreke Nijemaca koji go-
vore hrvatski pa primjerice esto umjesto baba izgovaraju ono to Hrvatima zvui kao papa
Nijemci izgovore dotinu rije s nenapetim okluzivima, ali kako im je zvunost zalihosna,
oni ju tu ne ostvare pa to Hrvatima, kojima je pak zvunost razlikovna, zvui kao bezvuno.
Govornicima hrvatskoga sama nenapetost nije toliko razlikovnom jer je ona smo pratea
pojava zvunosti, obrnuto nego kod govornika njemakoga. U kineskom se takoer okluzivi
razlikuju po napetosti a ne po zvunosti. Pritom su ondje napeti okluzivi uvijek aspirirani, a
nenapeti su neaspirirani, dok sama (be)zvunost nenapetih nije razlikovna (fonetski mogu
biti i zvuni i bezvuni). U nekim jezicima (ne)napetost i (bez)zvunost ne moraju biti nuno
povezani. Tajski primjerice razlikuje bezvuno/napeto [p] od nenapetoga zvunoga [b] i ne-
napetoga, ali bezvunoga [b].
160
Semitski akadski jezik razlikovao je zvune od bezvunih okluziva. Valja napomenuti
da su u anatolijski klinopis (kojim se pisahu hetitski, palajski i klinopisni luvijski) uzeti i
slogovni znakovi s akadskim zvunim okluzivima, ali se oni bez razlikovnosti naizmjenino
rabe zajedno sa znakovima s bezvunim okluzivima tako se hetitska rije za rog katkada
pie kao <ka-ra-u-wa-ar>, a katkada kao <ga-ra-u-wa-ar>. Pisanje je, dakle, p, t, k ili b, d, g
u hetitskom, klinopisnom luvijskom i palajskom irelevantno. Fonoloki je relevantno smo
to piu li se p, t, k, b, d, g udvojeno ili ne.

147
 POREDBENA FONOLOGIJA

*
ie. *rd, G. *d-os srce > stind. rad-dh povjerenje, vjera161,
gr. , / ( kardiolgija), lat. cor, G. cordis, stsl.
srdce, lit. irds (latv. sids, stprus. seyr), got. harto (eng. heart,
njem. Herz), stir. cride, het. kr, kard- (luv. zrt-), arm. sirt, toh. A
kri volja, misao
ie. *h1ewos konj > stind. vas (av. aspa-), gr. 99162 (
hipdrom), lat. equus, lit. ev/av kobila, got. ahwa-163 (steng.
eoh), stir. ech (keltib. eKua-, gal. Epo-), hijer. luv. azuwa (lik. A
esbe), arm. magarac, toh. B yakwe
ie. *h1ne- dobiti; dosei > stind. nati dosee, dobiva, anti
dostie (av. nasaiti dobiva, postie), gr. donijeti,
breme < *h1onos, lat. nancscor dobivam, stsl. nesti, lit.
nti (latv. nest), got. ga-nah dosta, dovoljno (njem. genug), het.
ninikzi podie, stir. ro-icc dobije; arm. hasi doao sam, toh.
B ek-
Palatalizirano se ie. * u satemskim jezicima uglavnom odraava
kao frikativ ili afrikata.
U bsl. je ie. * dalo *, to u slavenskom, latvijskom i staropru-
skom daje s, a u litavskom .
U iir. je ie. * najvjerojatnije dalo * (palatalizirano t, kao akav-
sko <>) to u stind. daje ([] > [] tj. [t ] > []), a u avestikom
se, i svim iranskim jezicima osim staroperzijskoga, to (* > * >) *
jo dalje promijenilo u s (kao u slav. i latv. kod bsl.). Iir. je, dakle,
po svoj prilici imao * koje se je poslije opeiir. razdoblja pretvori-
lo u svim jezicima neovisno u afrikatu *. Trag se te afrikatnosti
uva u stperz. gdje prema ie. * stoji [], to se lake dade izve-
sti iz afrikate nego iz frikativa, i u nuristanskim jezicima koji na
mjestu ie. * imaju afrikatu164. Za stperz. , usp. stperz. vi- pre-
ma stind. vi- naselje, av. vis-; stsl. vs selo (> kajk. v|s), alb.
vis mjesto; lat. vcus, gr. kua < ie. *woy-/wi- selo,
naselje. Za afrikatni odraz u nuristanskom, usp. kati du [duc]
deset prema stind. da, av. dasa, stperz. daa-; stsl. dest, lit.
dimt; lat. decem, gr. < ie. *de(t) deset.
161
Stind. hd- srce ima nepravilan odraz ie. * (h umjesto ) iz nepoznata razloga. Stind.
se rad-dh izvodi iz ie. *red-dheh1- vjerovati (< dosl. staviti srce), usp. lat. cred, stir.
cretim vjerovati. Za te sloenice vidi Benveniste 2005.
162
Ie. se *-w- u mikenskom (i-qo) izgleda stopilo s odrazom ie. *kw (osim ako se *kw i *kw
nisu pisali isto zbog ograniena pisma), no u klasinom se grkom od *-w- oekuje -- (vidi
47). Odraz je u grkom ionako neoekivan zbog poetnoga -.
163
U imenu biljke ahwa-tundi- kupina (dosl. konjski zub).
164
Burrow 1973: 73. U izvornost afrikatnosti u nuristanskom sumnja Sihler 1997.

148
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U albanskom ie. * obino daje th [] (usp. alb. ath(t) kiseo, gr.

otar; kiseo < ie. *h2o-), a u armenskom ie. * daje s (uspo-
redi za ove odraze slian razvoj u nekim bsl. i iir. jezicima). U lu-
vijskom ie. * daje z, to fonetski najvjerojatnije predstavlja afrika-
tu [c] (= [ts]), a u likijskom A je odraz s. Obino *k daje u luvijskom
k-, -kk- kao u het.
Palatalizirano se ie. * u kentumskim jezicima odraava kao i obi-
no k (u germ. dakako *k > h po Grimmu), odnosno odraz se ie. *
izjednauje s odrazom ie. *k165.

*
ie. *erh2- zreti; zreo, star > stind. jrati stariti, zreti, gr.
star, starac ( gerontolgija, gerijtrija), stsl. zrti, st-
eng. ceorl ovjek niska stalea, seljaina (njem. Kerl deko),
arm. cer
ie. *onu koljeno > stind. jnu (av. znu), gr. , lat. genu , got.
kniu, het. gnu, ganu- (u kosim padeima), got. kniu (eng. knee,
njem. Knie)
ie. *h2eros polje > stind. jras ravnica, gr. (
agronmija), lat. ager njiva ( agrikultra), got. akrs (eng. acre,
njem. Acker)
Palatalizirano se ie. *, kao i ie. *, u satemskim jezicima takoer
odraava uglavnom kao frikativ ili afrikata. U bsl. je ie. * dalo *,
to u slavenskom i latvijskom daje z, a u litavskom .
U iir. je ie. * najvjerojatnije dalo palatalizirano * (glas koji po-
stoji npr. u ruskom)166 koje se u razdoblju poslije opeindoiransko-
ga afrikatizira u *. U stind. je odraz toga glasa upravo j [], a u
avestikom se, i svim iranskim jezicima osim staroperzijskoga, to
* mijenja u * pa u posvjedoeno z. U stperz. se iir. * depalatali-
zira i daje d, to nam ukazuje na to da za iir. treba rekonstruira-
ti upravo *, a ne * ili *. Usp. stperz. dautar- prijatelj prema
av. zaota- uivanje, stind. ja-, jor-, lat. gustus okus, gr.
 okusiti, got. kiusan kuati167 < ie. *ews-/ows-/us-
kuati, uivati.

165
Usp. fragmentarno posvjedoen luzitanski A. porcom s c [k] prema lat. porcus, stsl.
pras < ie. *por- prase.
166
Pretpostavimo li da ie. * daje iir. *, puno je lake objasniti i odraze kao to je ved.
r < ie. *Hrs kralj.
167
Usp. i eng. choose. Slav. je kuati posuenica iz gotskoga kausjan kuati (isti kori-
jen kao i got. kiusan).

149
 POREDBENA FONOLOGIJA

U albanskom ie. * daje obino dh []168 (usp. alb. dhmb zub <
ie. *ombhos), a u armenskom ie. * daje c169. U luvijskom nema
posebna odraza ie. * jer i ie. *g i ie. * u luvijskom daju y ispred
prednjega samoglasnika, u sredini rijei izmeu samoglasnik
najvjerojatnije nestaju, a na poetku rijei ispred stranjih samo-
glasnika i ie. *g i ie. * daju #k-170. Isto se, ini se, dogaa i u likij-
skom A, premda su primjeri jako oskudni.
Palatalizirano se ie. * u kentumskim jezicima odraava kao obi-
no g (u germ. dakako *g > k po Grimmu), odnosno odraz se ie. *
izjednauje s odrazom ie. *g.

*h
ie. *heym-/him- zima > stind. heman zimi, hemants zima
(av. zy, G. zim), gr. / zima, snijeg, lat. hi-
ems ( hiberncija), stsl. zima, lit. iem, stir. gim-red zima,
het. giemi zimi, gimmanza zima, alb. (geg.) dimn, arm. jiun
snijeg
ie. *hew- zvati > stind. hvate zove se (av. zavaiti), gr. -
diim se, stsl. zvati, zov, lit. avti arati, got. gu
bog < koga se zove, zaziva (eng. god, njem. Gott), arm. jaunem
posvetim
ie. *hel- zelen, ut, zlatan > stind. hrayam zlato (av. zara-
nya-, stperz. daraniya-), gr. zelenout, zelenkast (
klr, klorfl), stsl. zelen, zlato, lit. lias zelen, etas zlatan,
steng. gloian (eng. glow sjajiti se, njem. glhen ariti se), irski
glan ist
Palatalizirano se i aspirirano ie. *h u satemskim jezicima takoer
odraava uglavnom kao frikativ ili afrikata171, s tim da se od odra-

168
Paralelno prema bezvunom odrazu th. Umjesto th/dh, u albanskom od ie. * i *
ispred sonanta i iza *n dobivamo k/g (dakle depalataliziran odraz ie. * i *), *y i *w
daju s, *w daje z, dok *l/l daju q/gj (u dij. jo ima starijega nepromijenjena kl/gl gdje
se takoer vidi depalatalizacija). Usp. alb. grun (geg.), stsl. zrno, lat. grnum itd. < ie.
*h2nom zrno; s-onte noas < ove noi od ie. *y-/i- ovaj (lit. s, stsl. s > hrv.
na-s), alb. ang tjeskoba, lat. angustum nevolja, angustus uzak, stsl. zk < ie.
*h2enu- itd. Valja napomenuti da neki od ovih odraza jo nisu opeprihvaeni.
169
Prijelaz je ie. * u c razumljiv tako to * daje u arm. prvo zvuno *, to onda pra-
vilno, prema armenskom suglasnikom pomaku kojim zvuni glasovi postaju bezvunima,
daje c, kao to *g daje k itd.
170
Melchert 1994: 254-256.
171
Za fragmentarno posvjedoen traki usp. ime plemena Azerates sa z kao odrazom ie.
*h ako je to ime povezano sa slav. jezero < ie. *h1ehero- (dakle Azerates bi bili Jezera-
ni).

150
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

za ie. * razlikuje smo u onim satemskim jezicima koji i drugdje

razlikuju ie. zvune okluzive i ie. aspirirane okluzive u stind. i
arm., te osim njih u albanskom.
U bsl. se odraz ie. *h ne razlikuje od odraza ie. * opet daje stsl/
latv. z i lit. . I u luvijskoj je grani anatolijskoga * = *h.
U armenskom je odraz ie. *h glas j [], to je paralelno odrazu
ie. zvunoga * kao c. Izmeu samoglasnika je odraz u armen-
skom z (usp. arm. dz hrpa, gomila172, stind. deh nasip < ie.
*dheyh-).
U albanskom ie. *h daje na poetku rijei #d-, za razliku od ie.
* koje i na poetku rijei daje dh to nije oekivano s obzirom
na to da se u alb. inae odraz ie. aspiriranih okluziva izjednau-
je s odrazom zvunih okluziva. U sredini rijei ie. *h daje u alb.
-dh- (ispred sonanta g, a *hw > z). Usp. alb. dor, gr.  (
kirrgija), het. kear, arm. jern, stind. hasta- < *hes aka, ali
alb. udhe put, lat. ueh vozim (se), stsl. vez itd. < ie. *weh-/
uh- voziti.
U iir. ie. *h daje *h. U iranskom su se aspirirani okluzivi potpu-
no izjednaili sa zvunima pa je tako bilo i ovdje (u av. je odraz z,
a u stperz. d kao i od ie. *). U stind. bi se analogijom prema dru-
gim parovima (kao g i gh), prema neaspiriranom j < * oekivalo
aspirirano *jh [h] od *h. To je doista i bio izvorni odraz, no *jh je
u stind. naknadno prelo u h.
U kentumskim se jezicima ie. *h dakako odraava isto kao i ie. *gh
(smo se palataliziranost zanemaruje kao i inae), dakle, kao g.

Odraz palataliziranih okluziva u satemskim jezicima

ie. luv. lik. A stind. av. stperz. lit. latv. stsl. arm. alb.

* z [c] s s [] s s s th []

* - - j [] z d z z c dh []

*h - - h z d z z j [] d

172
Samoglasnik je otpao s kraja rijei, usp. za odraz -z- i arm. dizanem nagomilam.

151
 POREDBENA FONOLOGIJA

Odraz ie. labijaliziranih velara

47 Kod odraza se praie. labijaliziranih velara (*kw, *gw, *gwh)
opet razlikuju kentumski i satemski jezici. U kentumskim jezici-
ma praie. labijalizirani velari u naelu daju drugaije odraze nego
obini velari *k, *g, *gh. Labijalizirani se velari ili uvaju (kao *kw,
*gw), ili se naknadno pretvaraju u neto drugo (npr. p, b, k, g)173.
Toharski je jedini kentumski jezik koji ne pokazuje nikakve trago-
ve stare razlike labijaliziranih i obinih velara. U satemskim jezi-
cima pak labijalizirani velari gube svoju labijaliziranost i odraa-
vaju se kao obini *k, *g, *gh. Tu su iznimke armenski i albanski,
kod kojih se ispred prednjih glasova razlikuju odrazi ie. labiovela-
ra i obinih velara, kao i luvijski u kojem se odrazi ie. labiovelara
i obinih velara uvijek razlikuju. Tradicionalno se za kentumske
jezike uspostavlja formula * = *k =/= *kw, a za satemske jezike *
=/= *k = *kw, no neki se jezici (armenski, albanski, luvijski; tohar-
ski) pod to, kako vidjesmo, ne mogu podvesti (vidi 50).

*kw
ie. *kwetwores etiri > stind. catvras (av. awr), gr. 
( ttrapak), lat. quattuor, stsl. etyre, lit. ketur, got. fidwor 174
(eng. four, njem. vier), stir. ceth(a)ir (gal. petuar-, vel. pedwar),
alb. katr, arm. ork, toh. B (t)wr
ie. *kwoyneh2 osveta, kazna (*kwey-/kwoy-/kwi- osvetiti, kazni-
ti) > av. kan (stind. cyate osveuje se < ie. *kwey-), gr. 9
(posueno u lat. poena pnl itd.), plaam < *kwin-,
odteta, cijena < *kwi-tis, stsl. cna cijena < odteta (umjesto
osvete), lit. kain cijena, srir. cin, G. cinad krivica
ie. *kwekwlos175 kota, *kwolo- (*kwelh1- vrtjeti) > stind. cakrs
( kra) (av. axra-), gr. ( cklus, bickl)176, 9 os,

173
Fonetski je promjena [kw] > [p] lako shvatljiva. Labiovelarni se okluziv (dakle, ve-
larni okluziv s dodatnim obiljejem zaobljenosti labijalnosti) mijenja u isti labijalni
okluziv. Tako glas ostaje okluziv, a labijalnost, koja je prije, iako razlikovna, bila smo
dodatno obiljeje, postaje glavnim obiljejem toga okluziva.
174
U germ. imamo #f- (koje inae nastaje od ie. *p), umjesto oekivana *xw (> got. ,
eng. wh-). U germanskom u nekim rijeima od ie. *kw umjesto *xw dolazi *f (nepravilna
glasovna promjena *kw > *p, odnosno *xw > *f) za to do danas nije naeno pravo objanje-
nje. I u latinskom postoji oscilacija izmeu oekivana qu/c od ie. *kw i p na njegovu mjestu
u nekim rijeima, vjerojatno pod utjecajem drugih italskih idioma.
175
Ovaj je oblik nastao reduplikacijom korijena *kwel-/kwl- > *kwe-kwl- (reduplikacija
nije potpuna pa nema *l u prvom slogu).
176
Gr. < *kwuklos (disimilacija) < *kwukwlos < *kwokwlos < *kwekwlos (zbog utje-
caja labiovelar na *e izmeu njih).

152
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

obrat ( pl) < *kwolos, kraj ( pun krug) < *kwelos,

lat. colus vreteno, stsl. kolo, lit. kklas vrat177, steng. hwol,
hweogol178 (eng. wheel)179, stir. cul kola, toh. B kokale kola, alb.
sjell vrtjeti
U gr. je ie. *kw potpuno ouvano u mikenskom, gdje se i pie kao
poseban glas /q/180, a i u arkadijsko-ciparskom je zadrano kao po-
seban fonem do 5. st. pr. K.181 U kasnijim se grkim dijalektima
to *kw razmjerno kasno nejednako mijenja. U atikom grkom,
*kw daje 9 ispred *o, *a i suglasnik, ispred prednjih *e i *i182 te
ostaje velarom ispred *u183, usp. od istoga korijena 9 i
te , 9 i . U eolskom je dijalektu primjerice odraz
uglavnom bio 9, ak i pred prednjim samoglasnicima (usp. lezb.,
tesal. 99 prema at. 9 < ie. *penkwe pet). ini se da je eol-
ski prvi bio zahvaen izoglosom labijalizacije starih labiovelara pa
je ona ondje najdosljednije provedena. U paradigmi se uglavnom
ujednaava labijalni odraz, usp. od ie. *leykw- ostaviti u gr. 1. l.
jd. ind. prez. akt. 9, a u 3. l. jd. ujednaeno 9 umjesto oe-
kivana *.
U latinskom je ie. *kw ouvano kao qu, ali ispred zaobljenih samo-
glasnika (o, u) i svih suglasnik gubi labijaliziranost i prelazi u c
(usp. gr. at. *kwu > ), usp. lat. colus < *kwolos. Kao i u gr., u
paradigmi se odrazi ujednaavaju usp. lat. 1. l. jd. ind. prez. akt.
linqu ostavljam < ie. *li-n-kw- (~ gr. 9), analogijom umje-
sto *linc prema pravilnu 3. l. jd. linquit. Ispred suglasnika se ta-
koer labijalni dio gubi, odnosno qu > c, usp. relictum ostatak
prema relinqu. U oskiko-umbrijskom je pravilan odraz ie. *kw
bio p, a neke su rijei s takvim odrazom posuene i u lat. (ili su na
177
Vrat se vrt usp. u slav. vrat ~ vrtti od istoga korijena (*wert-).
178
Steng. inaice potjeu od naglasnih inaica, steng. hwol < *kwkwlos (gr. ) po
Grimmu (-hw- je ispalo ispred -l-), steng. hweogol, hweowol < *kwekwls (stind. cakrs) po
Verneru (-g-/-w- kao odraz germ. *w).
179
U suvremenom se engleskom #wh- (u pisanju obrnuto od starijega #hw-) u mnogim
dijalektima, npr. u Irskoj i velikom dijelu SAD-a, jo izgovara kao [hw], dakle wheel [hwi:l],
i tako uva izvornu ie. labiovelarnost (u drugim je eng. dijalektima [hw] > [w], dakle wheel
[wi:l] kota = weal [wi:l] masnica).
180
U mik. q izgleda sporadino prelazi u p ispred q koje se nalazi u sljedeem ili prek-
sljedeem slogu (usp. Kapovi 2003b). Takva je disimilacija zabiljeena smo u miken-
skom u kasnijim joj grkim dijalektima nema tragova.
181
U arkadijskom se pisalo kao ili posebnim znakom, a na Cipru kao <s> (Rix 1992: 85).
182
Vjerojatan je fonetski razvoj bio: [kwe] > [kwye] > [kye] > [ke] > [te] > [te] (Rix 1992: 87).
183
Labijaliziranost se [kw] izgubila pod utjecajem slijedeega [u] prije nego to su
labiovelari poeli prelaziti u labijalne okluzive u grkom. Da se dodatna labijaliziranost
izgubi ispred /u/ ili /o/, odnosno da labiovelari prijeu u obine velare u tom poloaju,
nije rijetkost. Slina se promjena neovisno dogodila i u latinskom (usp. lat. secundus
sljedei ~ sequitur slijd) i u eng. (who [hu:] tko ~ when kada [hwQn]).

153
 POREDBENA FONOLOGIJA

nj utjecale) npr. lupus vuk < ie. *wkwos (tu je moda rije i o ta-
buistinoj preobrazbi rijei184) ili posueno popna krma prema
izvornom latinskom coquna kuhinja (praital. *kwokwn).
U germanskom ie. *kw daje po Vernerovu zakonu *w, a po Gri-
mmovu *xw: got. , steng. hw (eng. wh), stvnj. hw (njem. w). Usp.
prema het. kuwa-, lat. quod to u germ. got. a to, steng.
hwt (eng. what), stvnj. hwaz (njem. was). U modernim german-
skim jezicima uglavnom vie nema [xw], osim u engleskom koji ga
je izgubio smo ispred zaobljenih samoglasnika, usp. eng. what
[hwt], who [hu:] prema njem. was i ved. vad [v]. Osim oekiva-
na odraza *xw, u germ. nailazimo i na neoekivan odraz f u nekim
rijeima (f je inae odraz ie. *p u germanskom), gdje vidimo spo-
radinu promjenu *kw > *p > *f ili *kw > *xw > *f i u germanskom
(usp. gr., oskiko-umbrijski i p-keltski za promjenu *kw > *p), npr.
got. wulfs (eng. wolf, njem. Wolf) < ie. *wkwos, got. fimf (eng. five,
njem. fnf) < ie. *penkwe185 pet. Nije jasno odakle ta sporadina
promjena *kw > f u germanskom. Postoji puno hipoteza, ali nijed-
na nije pretjerano uvjerljiva. Ne mogu se ustanoviti toni glasovni
uvjeti u kojima bi u germ. umjesto *xw pravilno dobivali *f, a obja-
njenja su da su rijei s neoekivanim f posuenice iz kojega jezika
gdje bi to bila pravilna promjena oito ad hoc.
U prakeltskom je ie. *kw ouvano. Ono se ne mijenja u tzv. q-
keltskim jezicima (keltiberskom i goidelskom), a u p-keltskim je-
zicima prelazi u p (usp. istu promjenu u grkom ispred i , u
oskiko-umbrijskom i sporadino u germanskom). U keltiberskom
je labiovelar ouvan, kao i u ogamskom staroirskom gdje se pie
posebnim znakom. U klasinom se stir. *kw delabijalizira i postaje
obino c, usp. ogamski G. jd. MAQI sina > stir. maicc (usp. Mac- i
Mc- u prezimenima). Usp. od ie. *-kwe i (lat. -que, stind. -ca, gr.
-) keltib. -Kue, stir. -ch, ali lepontijski -pe, vel. -p; ie. *penkwe
pet > prakelt. *kwenkwe > stir. cic, gal. pempe, vel. pump (korn.
pymp, bret. pemp).
U anatolijskim je jezicima ie. *kw ouvano usp. het., luv. kui-
tko ~ lat. qus < ie. *kwi-, het. -kku i, luv. -ku < ie. *-kwe (lat.
-que itd.). U likijskom B je odraz ie. *kw uvijek delabijalizirano k,
a u likijskom A se ono ispred prednjih samoglasnika (e, i) mijenja
kao u gr. u t, usp. od ie. *kwi- > lik. A ti-, lik. B ki-. Vano je na-
184
Ljudi su se, naime, bojali da e, pojednostavljeno reeno, nazovu li ivotinju pravim ime-
nom, ona doi i pojesti ih. Stoga su maskirali takve rijei preobliavajui ih na razne naine
ili ih zamjenjujui u potpunosti drugim rijeima (npr. hrv. mdvjed prema lat. ursus).
185
U ovoj bi se rijei drugo -f- moglo lako protumaiti kao asimilacija prema poetnom #f-,
ali to objanjenje nije mogue u veini drugih sluajeva.

154
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

pomenuti da luvijska grana anatolijskoga (luvijski i likijski), osim

posebna odraza ie. *, uva takoer i poseban odraz ie. *kw to je
jako bitno za praindoeuropsku rekonstrukciju (vidi 50).
U toharskom se, koji se smatra kentumskim jezikom zato to ne-
ma posebna odraza ie. *, sve tri ie. serije (*k, * i *kw) odraava-
ju kao k.
U satemskim se jezicima prema tradicionalnoj definiciji odraz ie.
*kw uvijek izjednauje s odrazom ie. *k tako u bsl. i iir. oboje da-
je k. No, to ipak nije posve tono jer neki satemski jezici u odree-
nim uvjetima ipak zadravaju razliite odraze i za ie. *kw. Ve smo
vidjeli da luvijski ima posebne odraze za sve tri serije (ie. *k, * i
*kw > luv. -kk-, -z-, -kku-), a razlika se izmeu triju ie. Serij, izgle-
da, odraava ispred prednjih samoglasnika i u armenskom i alban-
skom (premda je to donekle sporno, odnosno neki lingvisti to ne
priznaju). U albanskom se to zove Pedersenov zakon186. Usp. ie.
*penkwe pet > alb. pes (stind. paca), ie. *kwel- vrtjeti > alb. sje-
ll s odrazom s ispred *e, za razliku od alb. k koje nastaje od obina
ie. *k, usp. ie. *ks- > alb. koh vrijeme, stsl. as i alb. odraza th
od ie. *, usp. ie. *ns- > alb. thom kaem (lat. cense misliti,
stind. as- hvaliti). Inae je obian odraz ie. *kw ispred nepred-
njih samoglasnika u albanskom k, jednak odrazu ie. *k. U armen-
skom se ispred neprednjih samoglasnika ie. *k i *kw odraavaju
jednako, kao arm. k, dok se ispred prednjih glasova ie. *k odraava
opet kao k, usp. arm. takeay skrivam < *pth2keh1so-, a ie. se
*kw palatalizira u , usp. arm. ork 4 < ie. *kwetwores187. Ie. *,
podsjetimo se, u arm. daje s (sirt srce < ie. *rd).
U iir. je trag ie. labiovelara moda zadran pri odrazu ie. *H i
*H, no to je prilino sporno. Uz ie. se labiovelare, naime, oni kat-
kada prividno odraavaju kao r, umjesto kao r (vidi 62).

Odraz ie. *kw/w u kentumskim jezicima

U grkom, latinskom, germanskom i toharskom se odraz ie. *kw/
w razlikuje od odraza ie. *kw188 (u keltskom se stapaju, usp. stir.
ech, gal. Epo- konj s odrazom ie. *w jednakim odrazu ie. *kw).
Usp. u got. ahwa-, a u toh. B yakwe od *h1ewos konj (ie. * kw
daje u got. , a u toh. k).
186
Po danskom indoeuropeistu Holgeru Pedersenu (1867-1953).
187
U hing pet < ie. *penkwe nema palatalizacije zbog prethodnoga *n.
188
Sihler (1995: 159-160) je nekako uspio u potpunosti to ne primijetiti, ak i za latinski
i grki.

155
 POREDBENA FONOLOGIJA

U grkom ie. *kw daje (ispred i ) 9, a ie. *kw/w > . Usp.

gr. 9 sjekira prema 9 sjekirite s -- < *-kw-
(*peleus ~ *pelewom) te gr. bunar < ie. *laku-/lakw-
(stsl. loky, G. lokve > hrv. lkva, lat. lacus jezero, stir. loch je-
zero, lokva Loch Ness u kotskoj).
U latinskom je odraz *kw/w u sredini rijei moda -qu-, usp. equ-
us, osim ako to nije analogijom prema G. equ itd., gdje bi se i od
*kw oekivalo -qu-, dakle primjer je zapravo nepouzdan. Na poet-
ku rijei na odraz c- upuuju primjeri lat. cseus sir, stsl. kvas
< ie. *kw(t)s-189 i lat. canis pas, stind. v < *won-190, no queror
jadikujem, skr. vasati uzdie, jeca < *wes- upuuje na odraz
qu-. Moda je odraz ispred -a - bio c-, a ispred -e- qu-, no primjer je
premalo da bi se to moglo znati (Matasovi 1997: 63).
Koliko god se to neobino inilo, u ie. je uz labiovelar *kw oito po-
stojao i obian slijed velarnoga okluziva *k i polusamoglasnika *w,
dakle *kw =/= *kw. Ie. se je *-kw- u sredini rijei najvjerojatnije
javljalo smo kao poloajna varijanta s neslogotvornim *w prema
ie. *-ku- kada je *u bilo slogotvorno.

*gw
ie. *gwws govedo > stind. gu (av. gu), gr. , lat. bs (po-
suenica iz nekoga oskiko-umbrijskoga jezika)191, stsl. govdo, la-
tv. govs, steng. c (eng. cow, njem. Kuh), stir. b, hijer. luv/lik. A
wawa-, arm. kov, toh. B keu
ie. *gwen(e)h2 ena > stind. jni- ena, gn boginja, gr.
192
( ginekolgija itd.), dij. , stsl. ena, stprus. genna, got. qi-
no (eng. queen kraljica i quean drolja s promjenom znaenja),
stir. b/ben (gal. -bena, lepont. venia), het. kuinna- (luv. wnatti-),
arm. kin, mesapski benna, toh. B ana
ie. *gwerH- gora > stind. gir- (av. gairi-), gr. s brdo (<
*gwery-), sjever, vjetar sjevernjak (< *gworH-), stsl. gora,
lit. gr gora, giri uma, alb. gur kamen

189
Rekonstrukcija bi mogla biti i *kweh2/3(t)s-.
190
Za prijelaz *kwo- > ca- (*o > a iza labijala) u lat. vidi 68.
191
Da je rije izvorno latinska, glasila bi *us, a ne bs jer ie. *gw- u latinskom daje #u-
[w]. Usp. umbrijski A. bum < ie. *gwm.
192
Gr. -- umjesto ie. *e ovdje nastaje isto kao i u zbog utjecaja susjednoga
labiovelara.

156
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

48 Ie. se *gw odraava uglavnom kao zvuni par ie. *kw u ken-
tumskim jezicima, dok se u satemskim jezicima izjednauje s
odrazom ie. *g. Kao to ie. *kw u nekim jezicima prelazi u p, tako i
ie. *gw prelazi u b.
U grkom je odraz ie. *gw paralelan odrazu ie. *kw, ali ne potpuno.
Kao to se ie. *kw odraava kao 9 ispred , i suglasnik, tako se
i ie. *gw odraava u tom poloaju kao u grkom, usp. gr. <
ie. *gwws. Ispred *u, *gw gubi labijalizaciju, kao i *kw, pa se odra-
ava kao (usp. gr. ). Takoer, kao to ie. *kw daje ispred *e,
tako i ie. *gw daje ispred *e, usp. ie. *s-gwelbh- koji je u istoj utro-
bi > brat > gr.  brat, stind. sagarbhya- pravi brat,
no ie. *gw ne daje i ispred *i, kao to bismo oekivali prema *kwi >
, nego i tu daje labijal (usp. gr. ). Nije jasno odakle ovo ne-
podudaranje odraza bezvunoga i zvunoga labiovelara u grkom.
Mogue je da se je *gw u grkom poelo mijenjati prije nego *kw pa
su labijalni odrazi stigli uhvatiti zamaha i ispred *i. Potvrdu da
nestajanje labiovelara ne mora tei istodobno nalazimo u keltskom
gdje je promjena ie. *gw > *b ve prakeltska, dok je promjena *kw >
*p provedena smo u nekim keltskim jezicima nakon prakeltskoga
razdoblja. Odraz se ie. *gwh slae s odrazom ie. *gw ispred tako-
er daje labijal (vidi dolje).
U latinskom bismo prema bezvunom *kw > -qu- oekivali da e i
zvuno *gw > -gu- [gw], no to imamo smo nakon *n, usp. lat. ingu-
en slabine, gr. lijezda < ie. *gwen-. U ostalim je polo-
ajima praitalsko *gw > u (ista se promjena dogodila i u luvijskom,
dok se suprotna promjena dogodila u velkom), usp. lat. uus. No
kao i kod *ghr-/ghl- > #gr-/gl-, tako i ie. *gwr-/gwl- > #gr-/gl-, usp.
ie. *gwHus teak > lat. grauis, gr. , stind. gur. Poetno
*gwh u latinskom, izgleda, daje f i ispred r i l, usp. lat. frend kr-
gutati zubima, steng. grindan < ie. *gwhrendh-, no ovo je zapravo
jedini primjer. U oskiko-umbrijskim je jezicima *gw > b (kao *kw >
p), usp. lat. posuenicu bs iz nekoga oskiko-umbrijskoga jezika/
dijalekta i ubrijski A. jd. bum.
U germanskom ie. *gw po Grimmovu zakonu daje *kw: got. q, st-
eng. cw (eng. qu s pisanjem prema francuskom uzoru). U engle-
skom se labijaliziranost opet uva ispred nezaobljenih samoglasni-
ka, usp. eng. queen, ali cow. Gubitak je labijaliziranosti ispred za-
obljenih samoglasnika vjerojatno ve pragerm. pojava.
U prakeltskom ie. *gw > *b (ali ie. *kw ostaje nepromijenjeno!), usp.
stir. b < ie. *gwws. Novo je prakeltsko *gw nastalo od ie. *gwh (vi-
di dolje).
157
 POREDBENA FONOLOGIJA

U anatolijskom je ie. *gw ouvano, usp. het. kuinna-, ali se u luvij-

skoj grani mijenja u w kao u latinskom, usp. luv. wna(tti)- ena
i wawa- govedo.
U toharskom je odraz svih velara jednak k, a u satemskim se je-
zicima odraz ie. *gw podudara, kako rekosmo, s odrazom ie. *g.
U armenskom se ne razlikuje odraz ie. *gw od odraza ie. *g, oboje
daju arm. k, usp. arm. kin ena < *gwen- i keray jeo < *gwerh3-
(dakle, za razliku od ie. *kw u armenskom, ie. se *gw ne palatalizi-
ra ispred prednjih samoglasnika pa se samim time ni odraz ie. *gw
ne razlikuje od odraza ie. *g).
U albanskom ie. *gw i *gwh daju ispred prednjih samoglasnika z
(inae g), usp. ie. *gwhermo- topao > alb. zjarm, ali *dhegwhoh2
gorim > alb. djeg.
*gwh
ie. *sneygwh-/snoygwh-/snigwh- snijeg, snijeiti > stind. snih-/sne-
ha- biti ljepljiv, mokar (av. snaa- snijeiti)193, gr. A.
snijeg,  snij, lat. nix, nivis, stsl. sng, lit. snigas, got.
snaiws (eng. snow, njem. Schnee), stir. snigid snij
ie. *gwhen-/gwhon- udarati > stind. ghnnti udaraju, ubijaju (<
ie. 3. l. mn. *gwhn-onti), hnti dar, ubija (< ie. 3. l. jd. *gwhen-ti)
(av. ainti dar), gr.  ubijam (< *gwhon-), ? uda-
rati, ubiti (< *gwheny-), lat. de-fend braniti ( dfenzvan), stsl.
goniti (< *gwhon-), ti (< *gwhen-), lit. giti izgoniti (stoku), sti-
sl. gunnR bitka, rat, steng. bana ubojica (eng. bane propast,
unitenje), stir. gonid ubiti, het. kuenzi (< ie. 3. l. jd. *gwhen-ti),
kunanzi (< ie. 3. l. mn. *gwhn-onti), alb. gjanj loviti, arm. ganel
udarati tapom, toh. A kua svaa, bitka
ie. *h1le(n)gwhu-/h1lgwhu- lagan > ved. ragh/skr. laghu (av.
rau-), gr. malen, lak, lat. leuis, stsl. lgk (s
nejasnim nestankom *-n-), lit. legvas, got. leiht (eng. light, njem.
leicht)194, srir. laigiu manje, slabije, alb. leht
Kao to u gr. ie. *kw daje 9, , , a ie. *gw daje , , , logino
je da ie. *gwh d , ?, . Glas ? nastaje ispred  (?), ispred
(), a inae, ispred , o, i suglasnik, (, ,
). Odraz se ie. *gwh ispred slae s odrazom ie. *gw kao
to *gw daje i tu labijal (), tako i *gwh ispred daje labijal ,
usp. gr. zmija, stind. hi- < ie. *h3egwhi-.
193
Smo stind. (ved. i skr.) imaju promijenjeno znaenje; iranski jezici i prakrti (sred-
njoindijski jezici) imaju znaenje snijeg, snijeiti za ovaj korijen.
194
Usp. takoer i steng. lungre brzo.

158
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Kako su u praitalskom zadrani stari labiovelari (*kw i *gw), tako

je zadrana i labijalizacija ie. *gwh. No kako su ie. aspirirani oklu-
zivi dali na poetku rijei bezvune, a u sredini zvune frikative,
tako je i odraz ie. *gwh logino na poetku rijei bio bezvuni labi-
jalizirani frikativ *hw-, a u sredini zvuni labijalizirani frikativ
*-w-. Ti su glasovi u latinskom dalje promijenjeni. Poetno je *hw-
u latinskom dalo f- (-fend), usp. za tu promjenu u germ. *xw/f kao
odraze ie. *kw i u hrv. dij. promjenu hvla > fla. Labijalizirani se
praitalski frikativ [hw] mijenja u latinskom u labiodentalni frika-
tiv [f]. U sredini je rijei odraz ie. *gwh slian odrazu ie. *gw: pra-
italsko *-w- u sredini rijei prelazi uglavnom u -u- (lat. leuis, ni-
uis), osim to *-nw- > -ngu- (ninguit snij) te se delabijalizira
ispred zaobljenih samoglasnika (u,o) i svih suglasnika (nix < *ni-
gs). Posebnost je to to ie. *gwh u sredini rijei ispred *r daje -b-:
lat. febris groznica, stind. dahati gr < ie. *dhegwh-.
U germanskom bismo od ie. *gwh oekivali po Grimmovu zakonu
*gw, ali je odraz puno kompliciraniji i nisu posve jasni svi uvjeti nje-
gova odraza. ini se da je opi odraz w (got. snaiws), iza *n je odraz
*gw, ispred zaobljenih samoglasnika (u, o) i drugih suglasnika daje
valjda *g (stnord. gunnr), iako ima i protuprimjer (steng. wearm
topao, lat. formus, stind. gharms < ie. *gwhormos), a ispred *t da-
je *x (got. leiht)195. Takoer, kao to ie. *kw katkada daje germ. f, ta-
ko i ie. *gwh pod ne posve jasnim uvjetima daje b (steng. bana).
U prakeltskom ie. *gwh > *gw, usp. stir. gonid < ie. *gwhon- (ie. *gw
> prakelt. *b).
U anatolijskom je odraz ie. *gwh jednak odrazu ie. *gw, u tohar-
skom daje po obiaju neuzbudljivo k, a u satemskim se jezicima u
naelu ne razlikuje od odraza ie. *gh. U armenskom se ie. *gwh pa-
latalizira u , usp. ie. *gwherm- > arm. erm topao. Nije sigurno
palatalizira li se i ie. *gh u ispred prednjih samoglasnika ili ostaje
g. Za odraz alb. *gwh vidi gore.

Saetak odraza labiovelar

GRKI
*kw > 9, ,
*gw > , ,
*gwh > , ?,

195
Beekes 1995: 110. Vidi i Szemernyi 1989: 64.

159
 POREDBENA FONOLOGIJA

U grkom su labijalni odrazi 9, , primarni, dentalni se odrazi

, , ? javljaju ispred prednjih samoglasnika (u sluaju i ? smo
ispred ), dok se velarni odrazi , , javljaju smo ispred zaoblje-
noga . Kako je i logino, odrazi su ie. bezvunoga *kw bezvuni,
ie. zvunoga *gw zvuni, a ie. aspiriranoga *gwh aspirirani labijali,
dentali, odnosno velari.

LATINSKI
*kw > qu, c /-u, -o, -C
*gw > u, -ngu-, #gr-, #gl-, g/-u, -o, -C
*gwh > #f-, -u-, -ngu-, b/-r, g/-u,-o,-C
U latinskom kao ope pravilo stoji delabijalizacija ispred zaoblje-
nih samoglasnika (o, u) i ispred kojega god suglasnika. Izuzev taj
sluaj, ie. *kw ostaje qu, a ie. se *gw mijenja u u, osim iza n iza koje-
ga se openito uva -gu- te na poetku rijei ispred r i l gdje prela-
zi u g (jer u latinskom rije ne moe poeti s **wr- ili **wl-). Ie. se
*gwh u latinskom odraava kao i ie. *gw, osim to na poetku rijei
daje uvijek #f- (ak i ispred r i l) te ispred r u sredini rijei takoer
daje labijal b.

GERMANSKI
*kw > *xw/w, *f (?)
*gw > *kw
*gwh > *w, *ngw, *g/-u, -o, -C, *x/-t, *b (?)
U germanskom ie. *kw daje po Grimmu pravilno *xw, a po Verneru
*w te u nepoznatim okolnostima i *f. Ie. zvuno *gw daje german-
sko *kw, a odraz je ie. *gwh u germanskom najkompliciraniji i jo
uvijek sporan u dosta sluajeva daje *w, iza *n ostaje *gw, ispred
zaobljenih se samoglasnika (u, o) i kojega god suglasnika delabija-
lizira u *g, a ispred *t daje *x. Takoer, u ne posve jasnim uvjeti-
ma odraava se i kao *b.

KELTSKI
*kw > *kw
*gw > *b
*gwh > *gw

160
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U prakeltskom ie. *kw ostaje isto, ie. se *gw mijenja u *b, a od ie.
*gwh nastaje novo keltsko *gw. Staroirski su odrazi prakeltskih *kw,
*b, *gw > c, b, g. U p-keltskim jezicima prakeltsko *kw daje p.

ANATOLIJSKI
*kw > #ku-, -kku-
*gw = *gwh > het. #ku-, -ku-, luv. w

TOHARSKI
*kw = *gw = *gwh > k

ALBANSKI
*kw > k, s/-e, -i
*gw > g, z/-e, -i
*gwh > g, z/-e, -i

ARMENSKI
*kw > k, /-i, -e
*gw > k
*gwh > g
U armenskom se odraz ie. labiovelar razlikuje od odraza ie. obi-
nih velara smo kod *kw i to smo ispred prednjih samoglasnika.
U albanskom se odraz razlikuje i kod ie. *gw i *gwh. Ispred prednjih
samoglasnika se ie. labiovelari palataliziraju u obama jezicima. U
armenskom se odraz *gw i *gwh stapa s odrazom *g i *gh.

Problem ie. triju serija velara

49 Prema tradicionalnoj rekonstrukciji ie. (npr. Brugmann
1906-1911), koje se i ovdje drimo, za ie. se prajezik uspostavljaju
tri serije velara obini, palatalizirani i labijalizirani velari:
*k*, *g, *gh
*, *, *h
*kw, *gw, *gwh

161
 POREDBENA FONOLOGIJA

Ovakav sustav velara, premda sloen i ne pretjerano est u jezi-

cima svijeta, nije i tipoloki nemogu upravo je takav sustav ve-
lar posvjedoen u novoiranskom jazgulamskom jeziku196. No ne-
ki suvremeni indoeuropeisti zaudo ipak sumnjaju u postojanje
triju ie. serija velara i smatraju ie. palatalizirane velare sekundar-
nima197. Glavni je argumenat pri tome to to navodno nijedan ie.
jezik ne razlikuje odraze svih triju ie. serija velara, nego za ken-
tumske jezike vrijedi formula * = *k =/= *kw, a za satemske jezi-
ke * =/= *k = *kw. Tomu, kako ve vidjesmo, ba i nije tako. Al-
banski i armenski razlikuju tri ie. serije velara ispred prednjih
samoglasnika (vidi 47), a ak i ako to odbacimo kao nesigurno,
kao to neki ine, svejedno nam ostaje luvijska grana anatolijsko-
ga u kojoj su nedvojbeno ouvane kao razliite sve tri ie. serije ve-
lara: usp. luv. kai- ealj < ie. *kes- (stsl. esati), luv. zrt- sr-
ce < ie. *d- (stsl. srdce, lat. cor), luv. kui- tko, koji < ie. *kwi-
(lat. quis)198. Ostaje zagonetkom kako mnogim indoeuropeistima
uspijeva preutjeti, odnosno zanemariti, luvijsku grau koja nam
nedvojbeno potvruje ispravnost tradicionalne rekonstrukcije tri-
ju velarnih serije u praie. Primjer nam anatolijskih jezika, meu
kojima je smo luvijska grana satemska (za razliku od kentum-
skih hetitskoga i palajskoga), dokazuje i da je sasvim mogue da
se iz ie. sustava *k : * : *kw razvije dvolani kentumski sustav *k :
*kw depalatalizacijom staroga *k upravo se to dogodilo u neluvij-
skim anatolijskim jezicima. Anatolijski jezici dakle pobijaju i est
prigovor da depalatalizacija * > *k u kentumskim jezicima nije
fonetski uvjerljiva. Takva se depalatalizacija, uostalom, u povije-
sno doba dogodila primjerice i u danskom jeziku, da damo jo je-
dan primjer199.
Drugi je est argumenat koji poteu protivnici triju ie. serija ve-
lara da to ie. *k : * : *kw stoji zapravo u dopunbenoj razdiobi, od-
nosno da je predvidljivo kada emo gdje u ie. nai obian velar,
a kada palataliziran. To je donekle tono; postoje odreeni uvje-
ti u kojima se primjerice javlja ie. obini velari u dodiru s *r
(ie. *krewh2s sirovo meso, krv > stind. krav sirovo meso, gr.
meso, lat. cruor krv, stsl. krv, steng. hraw sirov),
196
e 1973. Jazgulamski je neovisno o ie. prajeziku razvio naknadno isti sustav
okluziv kakav je bio u ie. prajeziku.
197
Primjerice Szemernyi 1989, Sihler 1995, Beekes 1995. Zanimljivo je da su protiv-
nici palatovelar obino zapadni indoeuropeisti.
198
Vidi vie primjera u Melchert 1994: 251-252. Ipak, ini se da ima i primjera u kojim
ie. * daje u luvijskom k.
199
Skandinavski su se palatalizirani okluzivi vratili u obine okluzive u danskom, ali
su preli u frikative u norvekom i vedskom.

162
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

uz *a (ie. *kap(y)- hvatati > lat. capi, gr. 9, got. hafjan

dii, alb. kam imati), koje je smo po sebi dodue rijetko u ie.,
te uz *u/w (ie. *lewk- svijetao > gr.  svijetao, bijel, lit.
lakas blijed; ie. *Hyugom jaram > stind. yugm, lat. iugum,
stsl. igo). Navodno sekundarni palatalizirani velari bi pak nasta-
jali u dodiru s ie. prednjim samoglasnicima *e i *i, *y i sl. Tako bi
se primjerice objanjavao palatalizirani okluziv u ie. *rd srce.
Ostale primjere, kada nema oita uzroka te sekundarne palatali-
zacije, objanjavaju raznim ujednaavanjima kao npr. analogijsko
*d- (stsl. srdce) prema izvornom *rd (het. kr). Ie. palatove-
lare nalazimo i u nekim drugim sluajevima uz prednje samogla-
snike (ispred ili iza njih) gdje bi se onda mogla zamisliti kakva pa-
latalizacija, usp. *det deset (u *tom sto valjda analogi-
jom?), *dhehm zemlja, *dheyh- mazati; zid, *enh1- rod pa
ak i *neh3- znati (s palatalizacijom preko *-n-?) itd. No i naj-
zagrieniji protivnici triju velarnih serija u ie. priznaju da postoje
mnogi protuprimjeri koje se ne moe tako objasniti to su primjeri
gdje ne vidimo nikakva razloga navodnoj sekundarnoj palataliza-
ciji u satemskim jezicima200: ie. *ombhos zub (gr. , stsl.
zb), ie. *wn pas (stind. v, lat. canis, lit. u), ie. *(d)huh2
jezik (stsl. jzyk, stlat. dingua, got. tuggo), ie. *dhhuh2 riba
(gr. ?, lit. uvs), ie. *lakt mlijeko (gr. , lat. lac)201,
ie. *opos slamka (stind. pas, lit. pas) itd. S druge strane
imamo primjere u kojima bi se uz prednje samoglasnike oekiva-
la pretpostavljena sekundarna palatalizacija, a nje ipak nema:
ie. *steygh- koraati (stsl. stig, got. -steigan), ie. *ger- skuplja-
ti (lat. grex stado, stsl. grst pregrt), ie. *kel- rasti (lat.
excell, lit. klti), *gerh2nos dral (gr. ) itd. Usp. takoer
i ie. *kerp- brati, kositi (lat. carp, lit. kerp sijeem)202, ali ie.
*erh2s glava (skr. iras, gr. ) gdje se nikako ne moe obja-
sniti zato bi u *erh2s dolo do sekundarne palatalizacije, a u
*kerp- nije. Tako t teorija, premda je moda odgovorna za odree-
ne pojave u kakvu predie., iji se tragovi onda vide i u kasnom ie.
koji moemo rekonstruirati, ne moe nikako objasniti sve odraze
velar u ie. jezicima.
Kao jo jedan od argumenata da palatalizirani velari nisu bili op-
eie. fonemi, nego da su nastali sekundarno, navodi se i injenica

200
Dakako osim ako se ne pretpostavi ad hoc neposvjedoen oblik s prednjim vokalom
iz kojega bi onda palatalizirani velar bio uzet analogijom.
201
Usp. i G. ( galktika) i G. lactis ( laktza).
202
Slav. je *srp (hrv. sp) od ie. korijena *sp-, usp. het. arpa-, gr. 9 istoga zna-
enja i lat. sarp(i) rezati.

163
 POREDBENA FONOLOGIJA

da je ie. *k puno rjee od ie. * i *kw to je neobino zato to bi obi-

ni velari kao neobiljeeni trebali biti ei od obiljeenih palatove-
lara i labiovelara (koji su obiljeeni dodatnim obiljejima palatali-
ziranosti, odnosno labijaliziranosti). No to je smo statistika, a ta-
kvi se, tipoloki neuobiajeniji, sustavi ipak javljaju ako do njih do-
e iz kakvih povijesnih razloga. Jasno je da takav sustav ne moe
biti pretjerano stabilan, a da i nije bio oito je iz naina na koji se
je promijenio u svim ie. jezicima. Kako je moglo doi do neobine
situacije da neobiljeeni obini velari budu rjei od obiljeenih pa-
lataliziranih i labijaliziranih velara, moemo pokazati sljedeom
spekulacijom. Obino se smatra, premda to jo nije dokazano, da
je najvjerojatniji dalji, odnosno vremenski dublji, roak indoeurop-
skoga prajezika uralski prajezik. Sm nas ie. upuuje na jedan
mogui put nastanka ovako sloena sustava velara. Ie. je imao ja-
ko sloen sustav suglasnik, no prilino jednostavan sustav samo-
glasnik fonemi su u kasnom praie. bili, izgleda, smo *e i *o uz
razmjerno rijetko, i izgleda mlae, *a (vidi 70), a postoji mogu-
nost, premda se mnogi tomu protive, da je predie. imao zapravo i
smo jedan samoglasniki morfem (po svoj prilici va - * s puno
alofonskih varijanata), o em emo jo govoriti poslije. Kako je do
toga dolo? Sloeni okluzivni sustavi kao ie., s oprekom obinih,
palataliziranih i labijaliziranih velara, esto nastaju prenoenjem
starih opreka prednjosti (palataliziranosti) i zaobljenosti (labijali-
ziranosti) sa samoglasnika na suglasnike pa tako primjerice sta-
ro /ke/ postane //, a staro /ku/ postane /kw/, dok od staroga /ka/
nastaje /k/. Postoji mogunost da se upravo to dogodilo u pretku
ie. Uzmemo li da je predie., prije nego to su se svi samoglasnici
stopili u jedan (*) ili u dva (* i *a), doista srodan s uralskim, lako
je objasniti injenicu da je obino *k u kasnoie. rjee od * i *kw
prauralski, naime, ima jednostavan sustav okluziva, za razliku od
ie., smo *p, *t i *k, ali zato ima puno bogatiji vokalizam (u prvom
slogu) jedan srednji samoglasnik *a, dva zaobljena samoglasni-
ka *o i *u te etiri prednja samoglasnika *i, *e, * i *. Zato je ie.
*k rjee od * i *kw nije teko objasniti uzmemo li da je predie. *k
nastalo smo od starijega *ka, dok bi predie. *kw nastalo od stari-
jega *ku i *ko, a predie. * od starijega *ke, *ki, *k i *k. Ovo sve
dakako ostaje na razini spekulacije, no ona je potrebna kako bi se
dokazalo da statistika rijetkost ie. obinih velara koje rekonstru-
ira tradicionalna indoeuropeistika ne mora upuivati nuno na to
da su zapravo tradicionalni palatalizirani velari bili obini vela-
ri koji su u satemskim jezicima sekundarno postali palatalizira-
nima. Druga je mogunost kojom bi se mogla objasniti estoa ie.

164
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

palataliziranih velara, a rijetkost obinih velara, te pretpostavka

da se *e moda mijenjalo u *a nakon ie. *k (vidi 70), to da se ie.
sustav *k, *, *kw razvio iz starijega sustava * , *k, *kw. Uvular-
no bi predie. * dalo obino *k u ie. to bi uzrokovalo lananu pro-
mjenu kojom bi predie. *k postalo * (da se ouva razlika). Stara
bi uvularnost ie. tradicionalnoga *k objanjavala promjenu *e > *a
te njegovu razmjernu rijetkost, dok bi se estoa ie. tradicionalno-
ga * objanjavala time to je no nastalo od ie. starijega obinoga,
neobiljeena *k.
Jo su jedan od estih dokaza za sekundarnost palataliziranih ve-
lara u ie. tzv. kentumski odrazi u satemskim jezicima, no o tome u
sljedeem odlomku.

Kentumski odrazi u satemskim jezicima

50 U satemskim jezicima, pogotovu u bsl., nailazimo i na primje-
re kentumskih odraza. to to znai? To znai da primjerice u ne-
kom satemskom jeziku od ie. *, koje smo rekonstruirali na osnovi
njegova sibilantskoga odraza (kao s, , i sl.) u drugim satemskim
jezicima, nemamo oekivani sibilant nego neoekivani velar k. Ta-
ko prema stind. am, aman- kamen, gr. rekonstruira-
mo ie. *h2emn kamen, no u lit. i stsl. tu imamo na prvi pogled
neoekivano k umjesto odnosno s lit. akmu, stsl. kamy. Protiv-
nicima je triju velarnih serija u ie. to dakako jedan od glavnih do-
kaza za sekundarnost palataliziranih okluziva u ie.
Primjeri su kentumskih odraza u bsl. koji se obino navode jako
raznorodni203. U bsl. se ie. palatalizirani velari pravilno depalata-
liziraju (dakle * > *k, * > *g) ispred sonanata *m, *l, *r iza kojih
dolaze stranji samoglasnici (bsl. *a/, *, *u/ < ie. *o/eh2, */eh3,
*u/uH)204. To nam objanjava lit. akmu i stsl. kamy, ali takoer
i zato nema depalatalizacije u lit. menys praka istoga kori-
jena. Usp. jo i lit. smkras, smakr < ie. *smoru- obraz, brada
(stind. mru-, stir. smech), te stsl. svekry svekrva < *sweruh2
(stind. var-), ali lit. uras svekar < *sweuros. Ima i nekih
iznimaka. Ie. se * u bsl. pravilno depalatalizira i iza *s205, usp.

203
Usp. Matasovi 2005.
204
Kortlandt 1978. Za ovu promjenu usporedi takoer depalatalizaciju ie. palatovelara
ispred sonanata u albanskom.
205
S obzirom na ie. s-mobile (vidi 52), svako bi se poetno #k- od ie. * u bsl. moglo
objasniti analogijom prema obliku s poetnim s-mobile iz kojega bi se onda to depalatalizi-
rano k proirilo i na oblike bez s-mobile gdje nije trebalo biti depalatalizacije. To bi moglo
biti objanjenje u nekim sluajevima bsl. *#k- < ie. *#-.

165
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *h2is-s- pitati, iskati > lit. iekti traiti, stsl. iskati, stind.
icchati. Valja napomenuti da se u baltijskom javlja i esta sekun-
darna varijacija k ~ te g ~ u rijeima ekspresivne naravi, ko-
ja je u nekim sluajevima oito jako mlada. Tako u litavskom pre-
ma grti piti nalazimo u dijalektu i erlikas pijanica iako je
tu oito posrijedi ie. korijen *gwerh3-, a ne ie. palatalizirani velar.
Takve primjere valja potpuno iskljuiti iz razmatranja. Kod nekih
je primjera jednostavno najvjerojatnije rije o krivim etimologija-
ma, kao npr. u povezivanju stsl. grad i lit. gadas (stind. ghs,
steng. geard) s rus. dij. itnica, lit. rdas to je navodno
sve od istoga ie. *hordhos i sa satemskim i s kentumskim odrazi-
ma u bsl. Naglasak nam tu pokazuje da su posrijedi razliiti ko-
rijeni (hrv. se grd, rus. i lit. gadas nikako ne slau s rus.
i lit. rdas) pa stsl. grad, lit. gadas ipak valja izvoditi iz
ie. *ghordhos (s im se slae i stind. ghs), a lit. rdas moda iz
ie. *h2er- skupljati (Matasovi 2005), ali svakako iz *horHdhos
(laringal zbog akuta u bsl.). Neki su navodni kentumski odrazi u
bsl. zapravo oito posuenice iz kentumskih jezika. Tako je stsl.
brg oito posueno iz germanskoga (usp. stvnj. berg) to je onda
iz ie. *bherh- visok (stind. bhnt-), dok je stsl. krava vjerojatno
posuenica iz keltskoga (usp. vel. carw jelen) to je onda iz ie.
*erh2- rog (usp. lat. corn rog i od istoga toga korijena stsl.
srna). Tako nam na kraju od svih tih kentumsko-satemskih os-
cilacija u bsl. preostaje malo toga na em bi se mogli temeljiti za-
kljuci o sekundarnosti palatovelara u ie.
U stind. je posvjedoeno jako malo ovakvih varijacija, usp. stind.
klam- i ram- biti umoran < ie. *klem-/lem- i stind. ruk-/ruc-
sjajiti prema ruant- svijetao < ie. *lewk-/lew-. Nije jasno ka-
ko bi se ovi odrazi mogli objasniti iako je u pojedinim sluajevima
mogue da su ve u ie. postojale kod nekih rijei varijante korijena
i s palataliziranim i s obinim velarom (kao ostatak njihove mogu-
e stare alofoninosti).
U albanskom se ie. palatovelari najvjerojatnije pravilno depalata-
liziraju ispred sonanata, usp. alb. mjekr < ie. *smoru- (vidi 46),
alb. grua ena < ie. *reh2u- stara ena (gr. ~ stsl. zrti).

Kentumski i satemski jezici

Prije se je mislilo da kentumski i satemski jezici predstavljaju dva
ie. dijalekta, pri em bi kentumski jezici bili zapadni dijalekat, a
satemski jezici istoni. No to je upropastio toharski, koji je ken-

166
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tumski jezik (po tome to u njemu ie. palatovelari daju velare) ia-
ko je najistoniji ie. jezik po poloaju. Tako su nazivi kentumski i
satemski postali smo termini kojima se odreuju jezici u kojima
vrijede formule * = *k =/= *kw (kentumski) ili * =/= *k = *kw (sa-
temski), no ni to se nije pokazalo najsretnijim s obzirom na alban-
ski, armenski i anatolijski koji razlikuju sve tri serije i s obzirom
na toharski koji ne razlikuje nijednu seriju. Tako je danas ove na-
zive najbolje reinterpretirati na sljedei nain kentumskima zo-
vemo one ie. jezike u kojima je * = *k, a satemskima one u kojima
je * dalo nekakav frikativ ili afrikatu, s obzirom na to da stara
formula * =/= *k = *kw oito ne stoji za alb., arm. i luv. Da je tu ri-
je smo o jednoj ne toliko vanoj izoglosi koja presijeca ie. jezike,
jasno je i po tome to su njome razdvojeni i inae bliski anatolijski
jezici luvijski i hetitski ili po drugim stvarima jako bliski grki i
indoiranski jezici.

Palatalizacije
51 Palatalizacije su tipoloki jako est proces. Tako zovemo pro-
mjenu pri kojoj se suglasnici (najee velarni okluzivi, rjee den-
tali i drugi suglasnici) palataliziraju (postaju prednjiji) u dodiru
s prednjim samoglasnicima (neposredno ili posredno ispred ili iza
njih). Tako je npr. od lat. centum [kentum] sto nastalo tal. cen-
to [nto], panj. ciento [iento], port. cento [sentu], fr. cent [sn],
ali logudorski kentu. Usp. i u japanskom chichi [ii] otac < *titi,
shimasu [imas] inim < *simasu ili eng. chin [n] brada <
germ. *kinnuz itd. Vrstom palatalizacije moemo smatrati i umek-
avanje glasova ispred j, tj. jotaciju, npr. u slav., lit. i gr.
Razne su palatalizacije djelovale u razna doba u puno ie. jezika u
iir., bsl. (neovisno u slav., latv. i lit.), het., toh., alb., arm., eng., ro-
manskim jezicima (osim logudorskoga i dalmatskoga) itd. Sve su
ove palatalizacije neovisne jedne o drugima.

Arijska palatalizacija
Arijskom se palatalizacijom zove palatalizacija koja se je dogodila
u praindoiranskom jeziku. Ondje su ie. *k(w), *g(w), i *g(w)h u praiir.
palatalizirani u *, * i *h ispred *e/, *ey/y, *i i *y. U avestikom
ti *, * i *h ostaju nepromijenjeni, osim to se *h dakako deas-
pirira u * pa tako u avestikom imamo i []. U stind. * ostaje
poseban fonem (stind. c []), ali * > * tj. j, a *h > *h tj. *jh > h.
Tako se u stind. odrazi ie. obinih velara *g i *gh, palataliziranih

167
 POREDBENA FONOLOGIJA

po arijskoj palatalizaciji, stapaju s odrazima ie. palatovelara * i

*h. U avestikom se razlika uva, * i *h > z, dok *g i *gh po arij-
skoj palatalizaciji daju .
ie. *lowkos/-is svjetlost > stind. roks, roc
ie. *sekweti slijd > stind. scate povezuje se, av. haaiti
ie. *gwih3w- ivjeti > stind. jvati ivi, av. vaiti
ie. *gwhenti udara > stind. hanti ubija, av. ainti
Ispred i koje nastaje od laringala ili kao popratni samoglasnik uz
stari slogotvorni sonant nema arijske palatalizacije jer u doba pa-
latalizacije to jo nije bilo i usp. ie. *gwHi- (lit. gr gora) >
stind. gir- gora.
S obzirom na to da se u iir. ie. *e/ stapa s ie. *o/ i s *a/ < ie. *h2e/
eh2 tako to svi oni daju iir. *a/, u iir. trag ie. *e vidimo smo po
arijskoj palatalizaciji. Tako smo prema stind. mdhyas ne moemo
znati hoe li to u ie. biti *medhyos, *medhyes, *modhyos ili *modhyes
ne usporedimo li tu rije u drugim ie. jezicima (lat. medius <
*medhyos srednji). Isto tako ni prema stind. pca ne moemo bez
usporedbe s drugim jezicima znati je li u prvom slogu stajalo ie. *e
ili *o, no zbog arijske palatalizacije ie. *k/kw u drugom slogu znamo
da je ondje moglo biti smo ie. *e, dakle *penkwe (gr. 9).
Unato tomu to u stind. j i h nastaju i od ie. *g i *gh po arijskoj pa-
latalizaciji i od ie. * i *h, razlika se nije izgubila u potpunosti jer
se po smjenama s drugim glasovima vidi je li posrijedi izvorni ie.
palatovelar ili izvorni ie. obini velar. Tako i u ved. yjate nudi
i u ved. vijte drhti imamo j, no da prvo nastaje od ie. *, a dru-
go od ie. *g, vidimo po tome to particip prvoga glagola glasi is
sa , a drugoga vikts s k < g. U stind. su odrazi u paradigmi ujed-
naeni, usp. od ie. N. jd. *wkwos, V. jd. *wkwe! u stind. pravilno
v kas, ali analogijom prema N. i V. v ka! umjesto oekivana *vca!
(usp. neujednaeno stsl. vlk, vle!).

Slavenske palatalizacije
U slavenskom su provedene ni vie ni manje nego tri palatalizaci-
je koje se nematovito zovu 1., 2. i 3. palatalizacija, no da sve ne bi
bilo predosadno, valja napomenuti da je 3. palatalizacija djelovala
prije 2.206, tj. da su se palatalizacije odvijale redom 1., 3. pa 2.

206
Ovakvi zbunjujui nazivi potjeu iz vremena kada se mislilo da je 2. palatalizacija
djelovala prije 3. za to je poslije ustanovljeno da nije tono.

168
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Po prvoj palatalizaciji slav. *k, *g, *x207 daju ispred prednjih samo-
glasnika (ie. *e/, *i, *ey/y, *ew/w > stsl. e/, , i, u) *, * > *,
*. Usp. prema ie. *pekwete > stsl. peete, *gweneh2 (stprus. genna)
> stsl. ena, ie. *gwih3wos > stsl. iv, ie. *gwhen- > stsl. ti, ie.
*lowkis > stsl. lu, ie. *h2kewH- (got. hausjan uti) > stsl. uti,
germ. *xelmaz (eng. helm, njem. Helm) > psl. *xelmu > stsl. lm.
Prva je palatalizacija bila opeslavenska pojava, dakle provedena
je beziznimno u svim slavenskim jezicima prije slavenske ekspan-
zije, a djelovala je vjerojatno otprilike tijekom 5. st.
Trea je palatalizacija progresivna, to e rei da se velari pala-
taliziraju iza prednjih samoglasnika, a ne ispred njih kao to je
to sluaj kod prve i kod druge palatalizacije208. Po treoj palata-
lizaciji slav. *k, *g, *x iza ie. *i(H)(n) i *ey(H) (> stsl. , , i) daje
*, *, * (to poslije prelazi u c, > z, s/ 209), ali pod uvjetom da
iza *k, *g, *x nije bilo slavensko * (stsl. y). Usp. ie. *attikos > psl.
*atiku > stsl. otc (gr. atiki), ie. *stigh- > psl. *stig >
stsl. stza, germ. *kunningaz kralj (eng. king, njem. Knig) > psl.
*kuningu > stsl. kn (hrv. knz), psl. *wixu > stsl. vs (hrv. v s
> s v, ste. ve). Trea je palatalizacija djelovala naizgled prili-
no nesustavno i razliito ovisno o pojedinim slav. jezicima/dijalek-
tima, usp. lik ali lice te *prisga ali *prisati (hrv. prsega, pri-
szati). U mnogim je takvim primjerima zacijelo rije o analogiji,
npr. *prisga prema G. jd./N. mn. *prisgy i sl. U sjeverozapad-
nom ruskom (oko Novgoroda i Pskova) tree palatalizacije, izgle-
da, ima smo kod *k. Nema je u mnogim rijeima gdje je inae u
svim ostalim slav. jezicima provedena, usp. SZrus. , ,
prema stsl. vs, vsa, vse.
Po drugoj palatalizaciji (koja se u kolskoj gramatici zove sibilari-
zacija) slav. *k, *g, *x prelazi ispred ie. *oy i *h2ey > *ay, koji su se
u meuvremenu stopili u *aj i preli zatim u * te je tako dobiven
novi prednji samoglasnik, u *, *, * (rezultati su isti kao i oni od
3. palatalizacije) to zatim daje c, > z, s/ 210. Usp. ie. *kwoyneh2
> stsl. cna (lit. kain, gr. 9), ie. *koylo- > stsl. cl (got. ha-
ils zdrav). U Jslav. i Islav. druga palatalizacija djeluje i preko v,
207
U slavenskom je u meuvremenu nastalo *x, kojega nije bilo u ie., od ie. *s iza *r, *u,
*k, *i (vidi 52), od poetnoga ie. *sk- i u posuenicama.
208
Trea se palatalizacija jo zove i de Courtenayeva palatalizacija po velikom poljskom
jezikoslovcu Baudouinu de Courtenayu (1845-1929) koji ju je prvi opisao 1894. godine.
209
Ovisno o kronologiji i pojedinom slavenskom jeziku. Od psl. *x po treoj palatalizaciji
nastaje u junoslavenskom i istonoslavenskom s, a u zapadnoslavenskom .
210
Opet s u Jslav. i Islav., a u Zslav. Izvorno je ouvano smo u najstarijim stsl. tek-
stovima, lehitskom te u ohridskim dijalektima makedonskoga. Ostali slavenski jezici imaju
mlae z.

169
 POREDBENA FONOLOGIJA

usp. od psl. *gwajzd > stsl. zvzda, ali polj. gwiazda, psl. *kwaj-
tu > stsl. cvt, ali e. kvt. Druga se palatalizacija u domaim ri-
jeima u slavenskom javlja smo ispred novoga * < *aj (zato to
je ispred svih ostalih prednjih samoglasnika ve prije djelovala 1.
palatalizacija), ali u posuenicama dakako djeluje ispred svih sa-
moglasnika, usp. lat. acetum [aketum] > got. *akit- > psl. *akitu
> stsl. oct, germ. *kirk > psl. *kirk > stsl. crky (hrv. ckva).
Druga se je palatalizacija irila vjerojatno sa slav. Juga; poela je
djelovati negdje izmeu kraja 6. i sredine 7. st., a uvjeti su njezina
djelovanja bili razliiti. U ruskom primjerice, po svoj prilici, nije
uope djelovala na morfemskoj granici (tj. ispred padenih i gla-
golskih nastavaka), usp. hrv. rka, L. rci, stsl. rka, L. rc, ali
rus. , L. . U ukr. se i bjr. 2. palatalizacija tu ipak javlja,
usp. ukr. , L. , bjr. , L. . Za SZrus. se govore (No-
vgorod, Pskov) obino tvrdi da ondje 2. palatalizacija nije uope bi-
la provedena usp. primjere tipa e cijev u suvremenim govori-
ma i starim spomenicima. No to nije tako jasno jer se ini da su ti
naizgled nepromijenjeni velari zapravo bili palatalizirani dentali
i u starim spomenicima i u suvremenim govorima (pa bi to k- za-
pravo bilo []). Tako bi ti govori bili iznimni smo po tome to nisu
proveli afrikativizaciju kod 2. palatalizacije.
Psl. *kj, *gj, *xj jotacijom takoer daju , , (rezultati su jednaki
kao oni 1. palatalizacije). I ostali se psl. suglasnici takoer jotiraju:
sj > , zj > , nj > (hrv. <nj>), lj > (hrv. <lj>), rj > > hrv. r, dj >
> hrv. _, tj > > hrv. , bj > b, pj > p, vj > v, mj > m itd. Jotacija je
jo uvijek ivo pravilo u hrv., usp. msao I. mlju, kp I. kplju,
pltiti plen, ksiti ken, rditi r_en itd.

Hetitska palatalizacija
U hetitskom *ti > zi [ci], usp. ie. *h2enti (lat. ante) > het. anz(a)
ispred, ie. *h1esti jest (stind. sti, lat. est) > het. zi. Osim to-
ga, ie. poetno *dy- u het. daje [s], ie. *dyws (stind. dyau) > het.
iu bog.

Albanske palatalizacije
U albanskom su djelovale dvije palatalizacije. Prva, kojom su ie.
labiovelari *kw i *gw(h) preli u s i z ispred prednjih samoglasnika
*e i *i i ispred *y (usp. alb. pes < ie. *penkwe pet, alb. zjerm va-

170
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tra < ie. *gwherm-) i druga, kojom su svi ostali velari, dakle ie. *k
i *g(h) ispred prednjih samoglasnika *i i *e i ispred *y preli u q []
odnosno gj [] (usp. lat. centum sto > alb. qind, lat. gente- ljudi
> alb. gjind). Kako vidjesmo, druga albanska palatalizacija djelu-
je na posuenicama iz latinskoga kojih je u albanskom more. Ie.
se *k ne palatalizira ispred * (> alb. o), usp. alb. koh, stsl. as
< ie. *ks-.

Armenska palatalizacija

U armenskom se ie. labiovelari *kw i *gwh palataliziraju ispred

prednjih samoglasnika *e i *i te *y u i (dok ie. *k i *g ostaju
nepromijenjeni kao k i k, a odraz ie. *gh ispred prednjih samo-
glasnika nije posve jasan), usp. ork etiri < ie. *kwetwores, ie.
*gwherm- > arm. erm topao. Ie. se *gw u arm. ne palatalizira ne-
go ostaje k (i tako se izjednauje s odrazom ie. *g).

Toharske palatalizacije

ini se da su u toharskom djelovale dvije palatalizacije, no ne sla-

u se svi s tim. Prvom je palatalizacijom pratoh. *t (nastalo od ie.
*t, *d ili *dh) ispred prednjih samoglasnika *e i *i prelo u ts, usp.
ie. *potis gospodar (stind. pti) > toh. A pats, toh. B petso, ie.
*dhegwh- gorjeti (stind. dhati) > toh. AB tsk-. Druga je palata-
lizacija zahvatila sve toharske suglasnike osim *r, meu ostalima
i toh. ts nastalo prvom palatalizacijom i t koje je u nekim sluaje-
vima naknadno vraeno analogijom umjesto oekivana ts. Ispred
*e i *i te *y u toh. se po drugoj palatalizaciji dogaaju sljedee pro-
mjene: *t > c, *ts > toh. A , toh. B ts, *s > , *n > , *l > ly, *k > ,
*m i *p su se depalatalizirali, a *w je depalatalizirano u toh. A,
dok je u toh. B postalo y. Usp. za pratoh. *t > c ie. *ph2tr otac >
pratoh. *ptser analogijom prema kosim padeima *ptr- i u N.
jd. sekundarno *pter > drugom palatalizacijom toh. A pcar, toh.
B pcer. Za pratoh. *k > usp. ie. A. jd. *gweneh2m > toh. A m,
toh. B ano, ie. *gwherm- > toh. A rme vruina; za pratoh. *t >
usp. ie. *de(t) deset > toh. A k, toh. B ak; za pratoh. *s >
, usp. *sept sedam > toh. A pt, toh. B ukt. Za *n > usp. ie.
*newos nov > toh. AB u, za *l > ly usp. ie. *lewkos > toh. B lyuke
(usp. toh. AB luk- svijetliti < ie. *lowk-). Za pratoh. *w > toh. A w,
toh. B y usp. ie. *h2weh1nt- vjetar (lat. untus, het. uwanza) >
toh. A want, toh. B yente.

171
 POREDBENA FONOLOGIJA

Baltijske palatalizacije
U latvijskom *k i *g ispred prednjih samoglasnika i *y prelaze u c
i dz, usp. lit. gvas, stprus. giwan (stsl. iv) ~ latv. dzvs; lit. penk
~ latv. peci. Litavsko i d nastaju od starijega *tj i *dj, usp. mart
djevojka, G. jd. maris.

Tablica odraz ie. okluziv

ie. stind. ave. gr. lat. stsl. lit. got. het. luv. kelt. arm. alb. toh. B

*p p p p p p f pp pp *0- h-, 0-, w p p

*b b b b b b p p p *b p b p

*bh bh b f-, -b- b b b p p *b b b p

*t t t t t t tt tt *t t t t, ts, c

*d d d d d d t t t *d t d t, ts, c

*dh dh d = f-, -d/b- d d d t t *d d d t, ts, c

*k k, c k, c k, , c k h kk kk *k k k, q k,

*g g, j g, g g, , g k k k, y *g k g, gj k,
h
*g gh, h g, h g, , g g k k *g g g, gj k,

* s c s h kk z *k s th k,

* j z g z k k k, y *g c dh k,

*h h z h z g k k, y *g j d k,

*kw k, c k, , , qu k, , c k kku kku *kw k, k, s k,

*gw g, j g, , , u g, , g q ku u *b k g, z k,

*gwh gh, h g, , =, f-, -u/b- g, , g w ku u *gw g, g, z k,

INDOEUROPSKI TJESNANICI
52 Tjesnanici su, odnosno frikativi, u ie. bili *s i najvjerojatnije
glasovi koji se nazivaju laringalima, dakle *h1, *h2, *h3. Tipolo-
ki je neobino da je u ie. postojao smo jedan stridentni frikativ
*s. Jezici obino imaju barem dva stridentna frikativa, npr. /s/ i //,
/s/ i /z/ ili sl., dok ie. nije uz *s imao nijednoga drugoga stridentno-
ga frikativa ni // ni /z/ ni /f/ itd. U ie. je glas [z] postojao smo
kao alofon fonema *s, primjerice u rijei *nisdos [nizdos] gnijez-
do (stind. n s, lat. ndus, got. nists, stsl. gnzdo).

172
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*s
ie. *sept sedam211 > stind. sapt (av. hapta), gr. 9, lat. sep-
tem ( sptmbar), stsl. sedm, lit. septyn, got. sibun (eng. seven,
njem. sieben), stir. sechtn, het. ipta-, arm. ewtn, alb. shtat, toh.
A pt
ie. *steh2-, *sti-steh2- (redupl.) stati, stajati > stind. tihati (av.
hitaiti), gr. , lat. st, sist, stsl. stati, lit. stti, steng. ston-
dan (eng. stand, njem. stehen), stir. att jest, toh. B ste jest, li-
kij. sttati stv
ie. *muHs mi; mii212 > stind. m, gr. , lat. ms (mu-
skulatra), G. mris, stsl. my, stvnj. ms (eng. mouse, njem. Ma-
us), arm. mukn, alb. mi
U iir. i bsl. ie. *s ostaje *s (stind. sapt, stsl. sedm), ali se mijenja
u * iza glasova *r, *u, *k i *i213. To se zove RUKI-pravilo, a ini se
da je djelomino djelovalo i u armenskom (vidi dolje). U stind. i av.
to * daje (koje se u stind., s obzirom na to da je retrofleksno, pi-
e i kao ) usp. stind. tihati, av. hitaiti, u lit. takoer usp. lit.
aur, stind. us < ie. *h2ewss zora, no u slav. se to * mijenja
u *x214 (koje opet moe prvom palatalizacijom postati ili drugom
s), usp. stsl. my < *mi (1. pal.) < *mxi- (* > *x) < *m- (RU-
KI-pravilo) < *ms (gubitak laringala u zatvorenom slogu) < ie.
*muHs215. Usp. jo i ie. *loyseh2 lijeha > stsl. lxa, lat. lra, ie.
*snuseh2 snaha > stind. snu, stsl. snxa, ie. *tkwsom (po)te-
koh > stsl. tx (x < *kx).
U iir. RUKI djeluje i nakon ie. *, a u bsl. ne jer je ondje izgleda
ie. * ve bilo prelo u tjesnanik * prije djelovanja RUKI-pravila,
usp. ie. *h2esis os > stsl. os (s < *ss)216, lat. axis, stind. ka-.
U latv. se i stprus. ne mogu vidjeti tragovi djelovanja RUKI-pravi-
la zato to se u ovim dvama jezicima balt. *s < ie. *s, balt. * < ie.

211
Ie. je *sept sedam posueno iz semitskoga *sabatum sedam (ar. sabatun).
212
Ve je u ie. rije mi znaila i m (musculus). Gr. i arm. rije imaju oba znaenja,
a u slav. je (usp. hrv. mi) i lat. (musculus) rije mii izvedena iz rijei mi.
213
Pod *r, *u, *i dakako pripadaju i njihove poloajne inaice *, *w, *y te dvoglasi *ey,
*oy, *ew, *ow itd.
214
Promjena se [] > [x] javlja primjerice i u vedskom gdje izgovor jednoga od ved-
skih fonema, onoga koji se primjerice u rije sjuk bolestan pie sa <sj>, varira, ovisno
o dijalektu i govorniku, izmeu [], tvrdoga velarnoga [x] i izgovora izmeu toga dvoga.
Promjenu [] > [x] nalazimo primjerice i u povijesti finskoga i panjolskoga jezika.
215
*uH, *iH, *H (u zatvorenom slogu) > *, *, * pravilno (vidi 62), a RUKI-pravilo
djeluje nakon gubitka laringala u tom poloaju.
216
Da je tu djelovao RUKI, imali bismo slav. **o.

173
 POREDBENA FONOLOGIJA

*s po RUKI-ju i balt. * < ie. * stapaju u s (usp. latv. prsts, stprus.

prsten prst). U lit. se pak balt. * i * stapaju u , ali ostaju razli-
itima od s pa se tako djelovanje RUKI-ja ipak vidi u lit.
U iir. i slav. RUKI-pravilo djeluje beziznimno, dok se u lit. ono do-
sljedno javlja smo iza *r, dok ga iza *k, *u i *i katkada ima, a
katkada ne. Usp. za RUKI u lit. stsl. vrx, lit. virs < ie. *ws-
vrh; stsl. mx, lit. maas torba, stind. mes ovja koa <
ie. *moysos; za nedjelovanje RUKI-ja u lit. usp. stsl. uxo, ali lit.
auss < ie. *h2ews- uho (u aur zora RUKI djeluje, vidi gore);
stsl. sux, ali lit. sasas < ie. *h2sawsos suh; stsl. tix, ali lit.
teiss ispravan, pravedan, prav < ie. *teys- ravan217. U litav-
skom je pravilan odraz ie. *s po RUKI-ju takoer zapravo , a svi
su primjeri s lit. s gdje prividno nema djelovanja RUKI-ja zapravo
posljedica djelovanja raznih kasnijih promjena i analogija. U lit. je
tako primjerice *-# na kraju rijei pravilno prelo u *-s#, usp. lit.
sns, ali stind. sn < ie. *suHnus sin. Tako i od ie. *h2ews-
uho nastaje balt. *aus s pravilnim *-s#, dok je oblik auss s nedo-
etnim s mlai. Lit. se sasas suh vjerojatno moe objasniti asi-
milacijom *s- > s-s (usp. obrnutu asimilaciju u stind. oa- < *so-
a- gdje je to pravilno, vidi dolje). Lit. se teiss moe objasniti ana-
logijom prema drugim pridjevima na -sus u kojima to -s- nastaje
od starijega *Cs i nema veze s RUKI-jem, usp. lit. baiss straan
< *baidsus ~ lit. baidti straiti < ie. *bhoydh- (lat. foedus ruan,
gadan, stsl. bs < *bhoydhs- takoer bez RUKI-ja) ili lit. viess
svijetao < *woytsus (usp. stsl. svt).
U slavenskom djeluje dodatno pravilo da * nastalo po RUKI-ju po-
novno prelazi u *s ispred suglasnika, usp. stsl. prst, ali lit., gdje
nema toga pravila, pitas < *pstos. Dakle u slav. od RUKI-ja po-
staje x (uxo), ispred prednjih samoglasnika po 1. palatalizaciji
(my), a ispred suglasnika s (prst).
U slav. poetno #x- takoer nastaje od ie. *ks- djelovanjem RU-
KI-pravila (*ks- > *k- > *kx- > x-). Usp. od ie. *ksowd- malen,
slab itd. > stsl. xud, lit. skauds slabunjav (*ks- > sk-), stind.
kudrs. Slavensko poetno #x- nastaje katkada i od ie. *sk-, meta-
tezom *sk- > *ks- pa djelovanjem RUKI-pravila, usp. stsl. xram <
*ksormos < ie. *skormos zatita218 (usp. njem. Schirm tit, za-
tita < germ. *skermaz). Promjena *sk- > *ks- nije pravilan gla-
217
Kao semantiku usporednicu promjene ravan > tih, usp. lat. plnus ravan >
tal. piano ravan; tih.
218
Razvoj znaenja: hram < velika kua, zgrada < krov < zatita. Usp. i stind.
crman koa, kora < *ker- bez poetnoga *s- (koa ~ tit od koe). Za razvoj znaenja
krov > kua usporedi lat. tctum krov; kua ~ stir. tech kua.

174
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

sovni zakon219 jer u slav. ima i mnogo rijei s nepromijenim *sk-

poput hrv. skk < ie. *(s)ok- (s pravilnim *s- > *sk-, vidi 50, usp.
stir. scu(i)chid ide, kree, pokree), stsl. skrb < ie. *skbh-, stsl.
skor brz < ie. *skor- (gr. skaem) itd. Katkada i od
istoga korijena imamo dvije rijei jednu s ouvanim sk-, a dru-
gu s x-, usp. slavenske pridjeve *skromn i xrom (hrv. skrman
i hrm)220 nastale od istoga ie. korijena *skrom-221.
Poetno #x- u slavenskom katkada nastaje i sekundarno umjesto
oekivana *s-, vjerojatno poopenjem alofona s poetnim #x- na-
stalim RUKI-jem u sandhiju. To znai da su iza rijei koje bi zavr-
avale na *-u ili *-i rijei koje su inae poinjale sa *s- imale kao
alofon *- > *x- koji se je onda u nekim sluajevima mogao i poop-
iti222. Takoer, alofonsko bi * > *x kod rijei s poetnim *s- bilo i
iza nekih prefikasa, primjerice *pr- (hrv. pri-) i sl. To su npr. rijei
poput stsl. xvala < *swl- (usp. stind. svrati zvui, pjeva, hvali
< ie. *swel-), stsl. xoditi, xod < ie. *sod- (usp. gr. put), stsl.
xtti, xotti, xvatati koji su najvjerojatnije povezani s korijenom
*swe- koji imamo u stsl. svoj223.
U stind. se s ispred ili u slogu poslije njega asimilira u , usp.
ie. *sweuros > stind. vuras < *svauras, ie. *h2sawsos suh >
stind. oas. Dok je u stind. ie. *s (osim kada bi se promijenilo po
RUKI-ju) ouvano, u iranskim je jezicima ie. *s > h, usp. av. huka-
suh < ie. *h2sus- te av. hapta, stind. sapt < ie. *sept sedam.
Promjena je [s] > [h] jako esta u jezicima svijeta224. Unutar se ie.
jo javlja neovisno u gr., arm. i britskoj grani keltskoga (vidi dolje),
u mnogim suvremenim panjolskim dijalektima u odreenim pozi-
cijama, npr. dij. las cosas [lah koah] stvari; prapolinezijsko *s u
veini polinezijskih jezika daje h, usp. samoanski tasi jedan, ali
havajski ekahi (*t > k), maorski ko-tahi, tonganski taha itd.

219
Nije jasno kada tono *sk- > x- u slavenskom; moda je rije smo o poopenju alofon-
skoga *ks- u sandhiju koje se je javljalo u odreenim uvjetima tj. da je u predpsl. djelovalo
pravilo da iza odreenih glasova *sk- > *ks- (= *k- > *kx- > *x-), dok se iza drugih nije
mijenjalo pa je onda, ovisno o rijei, poopena jedna ili druga inaica.
220
U hrv. je rije hrm nasljeenica, dok je rije skrman zapravo uena posuenica iz
19. st. iz rus. ili e. skromn.
221
Postoji i druga etimologija za rije xrom, no poetno x- svakako nastaje od ie. *sk-.
222
Za tipoloki slinu pojavu usp. vedski svenska [svnsk] vedski, ali jag pratar
svenska [j:_pr:ta_vnsk] (ja) govorim vedski gdje se [s] i u sandhiju mijenja u [] iza
[r] (a [r] zatim ispada). Ista se promjena u vedskom dakako dogaa i unutar rijei, usp.
norsk [nok] norveki.
223
Znaenjski razvoj: svoj > prisvojiti > hvatati > htjeti. Usp. isti razvoj znaenja
u latv. gribt htjeti to je srodno s hrv. grbiti (lit. gribti hvatati).
224
U stind. se doetno -s# prije pauze mijenja u visargu - [h], pa se tako esto i citira,
primjerice vka vuk umjesto vkas.

175
 POREDBENA FONOLOGIJA

U gr. ie. *s ostaje nepromijenjeno, kao /-, smo ispred bezvu-

nih okluziva (ie. *h1esti jest > gr. , lat. est, stsl. jest) i na
kraju rijei (ie. *newos nov > gr. neo-, lat. nouus ino-
vacija). U ostalim poloajima *s > *h. To se *h uva u svim pozici-
jama u mikenskom, dok se u postmikenskom grkom (dakle u kla-
sinom grkom) gubi izmeu samoglasnika, a ostaje smo na po-
etku rijei gdje se iz nekoga razloga ne pie kao pravo slovo nego
posebnim znakom koji se naziva 9 iliti spiritus asper
(i ita se kao obino [h]), usp. gr. 9 < ie. *sept sedam, ie. G.
*enh1esos rda > gr. (Homer) . U nekim se je grkim di-
jalektima, primjerice u lezbijskom i istonom jonskom, spiritus as-
per vrlo rano izgubio i na poetku rijei. Takvo se gubljenje u gr-
kom zove psiloza, a takvi dijalekti psilotinima. U gr. se poetno
/h-/ odralo do 2. stoljea pr. K. kada se prestaje izgovarati (i u su-
vremenom ga grkom vie nema)225.
Spiritus se asper kao odraz ie. *s vidi u grkom i na poetku rijei
u skupini *sr- koja u gr. daje , usp. ie. *srew- tei (stind. srva-
ti, stsl. struja) > gr. ( ruma). U malom je broju gr. rijei
poetno *s- neobjanjivo ostalo nepromijenjeno najpoznatiji je ta-
kav primjer ie. *suHs svinja (lat. ss) koje u gr. daje i oekivano
, ali i neoekivano . Poetni hk (spiritus asper) u gr. sudje-
luje i u Grassmannovu zakonu ako se iza njega nae aspirirani
okluziv, poetno /h-/ nestaje, tako npr. ie. *sehoh2 > gr. *hekh >
(Grassmann) imam, ali *sehsoh2 > fut. imat u (*hs
> pa je u prvom slogu /h-/ ouvano jer nema Grassmanova zako-
na). Iz nekoga razloga *s nije prelazilo u *h iza slogotvornoga *
i *, usp. mn. n- i r-osnova ie. L. mn. *-su, *-su > gr. D. mn.
-, -. Poetni je pak glas u grkom obavezno dobivao pro-
tetski spiritus asper (dakle rije nije mogla poinjati s **-, nego
smo s #- u grkom).
Ie. je *s u latinskom ouvano kao s, osim u poloaju ispred zvuno-
ga suglasnika kada ispada uz duljenje prethodnoga samoglasnika
(ie. *nisdos gnijezdo > lat. ndus, got. nists), te kada se nae iz-
meu samoglasnik. Izmeu samoglasnik je *s u latinskom pre-
lo u r i ta se promjena zove rotacizam. Usp. lat. ra rtvenik <
sa ~ het. a- ognjite, lat. temere sluajno, nasumce < ie.
*temesi u tami, lat. nurus snaha < ie. *snusos itd. Meufaza je
razvitka izmeu staroga *s i latinskoga r bilo [z] kako je i ostalo u
oskikom, usp. osk. nastavak u g. -azum, lat. -rum < ie. *-eh2som .
225
Usp. istu promjenu u panj. dijalektima gdje se takoer [h] nastalo od starijega [s]
esto potpuno gubi pa se gracias hvala ita [graia].

176
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U umbrijskom je, kao i u latinskom, to *z dalje promijeneno u r, s

tim da je t promjena u umbr. poopena i na kraj rijei, usp. umbr.
dij. plener punima (~ lat. plns). U latinskom do rotacizma ne
mora doi ako sljedei slog poinje s r, usp. lat. miser jadan (a ne
**mirer) ili disertus rjeit. Katkada ipak i u takvim sluajevi-
ma dolazi do rotacizma, usp. lat. soror sestra < ie. *swesr, lat.
aurra zora < ie. *h2ewss. Katkada se oblici nastali rotacizmom
analogijom prenose i u oblike gdje rotacizma ne bi trebalo biti, usp.
u Vergilija arbs, arboris stablo < *arboses, ali poslije analogi-
jom arbor, arboris.
Rotacizam je do kraja u latinskom proveden sredinom 4. stoljea
prije Kr. (postoje i arhajski latinski natpisi iz doba prije rotacizma
s posvjedoenim starim -s- izmeu samoglasnik kao G. osobno-
ga imena Valesiosio umjesto klasinoga Valer). Rimski je konzul
Lucije Papirije Kras uao u povijest, ali smo onu jezikoslovnu,
kao prvi koji je poeo umjesto starijega Papisios pisati mlae Papi-
rius te se moe smatrati rodonaelnikom rotacizma. Rotacizam je,
koji se je, kako vidjesmo, javljao u neto drugaijem obliku i u dru-
gim italskim jezicima u oskikom i umbrijskom, najvjerojatnije
bio jedno od obiljeja italskoga jezinoga saveza.
Premda se na prvi pogled moe initi neobinom, promjena je s >
r fonetski sasvim banalna i po fazama je najvjerojatnije izgleda-
la otprilike ovako: [s] > [z] (ozvuavanje izmeu samoglasnik, ti-
poloki esto) > [] > [] (kao u ekom) > [r]. Prijelaz je *s > *z >
r posvjedoen i u zapadnim i sjevernim germanskim jezicima (vi-
di dolje), u eretrijskom govoru jonskoga grkoga dijalekta, u neie.
gruzijskom, a u stind. se doetno -s u sandhiju ispred idue rijei
koja poinje samoglasnikom takoer mijenja u -r. U hrv. se i sln.
sporadino mijenja u r izmeu samoglasnika, usp. hrv. jer < *je-
e, hrv. dij. mre < me (od toga i mrati) itd. U mnogim jezicima
izgovor sonanta [r] pak kree prema kakvu [z], [], [] i sl., naje-
e procesom obezvuenja, kao u makedonskom, turskom ili ved-
skom. To nam sve ukazuje na bliskost glasova [z], [s] i [r] po dija-
kronijskoj tipologiji glasovnih promjena.
U germanskom ie. *s ostaje nepromijenjenim na poetku rijei ili
ako je ie. naglasak stajao na slogu neposredno ispred njega. Ako
nije, *s se je u germanskom po Vernerovu zakonu pravilno ozvu-
avalo u *z. Takvo je z ouvano u istonogermanskom (odnosno u
gotskom), ali je u sjevernom i zapadnom germanskom rotacizmom
istovjetnim onom italskom promijenjeno u r. Usp. got. batiza bo-
lji ~ eng. better, krimskogot. schnos ~ steng. snoru snaha, njem.
177
 POREDBENA FONOLOGIJA

Schnur (ie. *snus-) ili steng. sar suh ~ lit. sasas, gr. /
< ie. *h2sawsos. Doetno je ie. *-s# takoer u germ. pravilno pre-
lazilo u *-z#. To je *-z# u gotskom opet obezvueno, a u ostatku je
germanskoga kao i obino prelo u -r, usp. od ie. *wkwos > germ.
*wulfaz > got. wulfs, stnord. ulfr. To je doetno -r (u nekim se run-
skim natpisima pie -R koje se razlikuje od staroga -r) u nekim po-
loajima jo u suvremenom islandskom, ali u ostalim germanskim
jezicima nestaje ve u rano doba, usp. ve steng. wulf (eng. wolf,
njem. Wolf).
U keltskom je ie. *s u pravilu ouvano, ali je u kasnom britskom
razdoblju promijenjeno u h, usp. stir. salann sol, ali vel. halen,
stkorn. haloin, bret. holenn. Izgleda da je britsko #h- bilo rezultat
poopavanja lenicije (konsonantske mutacije) s > h, s tim da su ne-
ki primjeri zadrali #s-, dok su u nekim primjerima zadrana oba
lika, usp. srvel. hed(d) mir, sed(d) sjedalo < ie. *sedos (gr.
)226.
Odraz je ie. *s u albanskom prilino sloen. Na poetku je rijei
ie. *s- u alb. dalo gj- []. Razvoj je vjerojatno tekao otprilike ova-
ko: *s > * > * > * > gj. Usp. alb. gjum, stsl. sn, gr. 9 (
hipnza) < ie. *supnos san, alb. gjarpr zmija, lat. serpns (
serpentna) < ie. *serp- itd. Kasnije je poetno *s-, u posuenicama
iz lat., pravilno mijenjano u sh-, usp. alb. shum puno < lat. sum-
mum ( sma). U sredini je rijei odraz ie. *s poneto nejasan, ali
je u nekim sluajevima oito takoer sh, usp. asht kost < ie. *h3e-
sth1227 (lat. os, stind. sthi, het. ati).
U armenskom ie. *s na poetku rijei prelazi u h- (usp. gr., iran-
ski itd.), usp. arm. hin star < ie. *senos (stir. sen, lat. senex, seni-
or), dok izmeu samoglasnik to h nestaje dakle odraz je isti kao
u grkom. Ie. je *s ouvano, kao i u grkom, ispred okluziva, usp.
arm. z-gest odjea < ie. *westu- (lat. uestis). ini se da je RUKI-
pravilo djelovalo iza *r i *k i u armenskom, usp. arm. taramim
venem < ie. *ts- (lat. torre suim, prim, ptcp. tstum pre-
ko eng. tster), arm. ve-tasun esnaest < *swes-de.

s-mobile
U ie. su mnogi korijeni mogli na poetku imati i ne imati poetno
*s- koje se onda zbog svoje pominosti odnosno nestalnosti zove
s-mobile. Takvi su korijeni onda u nekim jezicima imali to *s- (usp.
226
Schrijver 1995.
227
Mogua je i rekonstrukcija *h2osth1.

178
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

primjerice stprus. spoayno, lat. spma pjena), a u drugima su bi-

li bez njega (usp. primjerice stsl. pna, stind. phna-, eng. foam).
No esto se oblici sa s-mobile javljaju i u istom jeziku, usp. u slav.
*kora/skora (hrv. kra, e. skora), u stind. ty-/sty- tat, u
gr. / krov itd. Porijeklo s-mobile nije posve jasno, no
sva je prilika da je rije o kakvoj pojavi nastaloj u sandhiju tj. na
granici dviju rijei. Kako su ie. rijei esto zavravale na *-s, mo-
gue je da je dolazilo do pogrene morfemske analize pa je doetno
*-s prve rijei uzeto i kao poetan glas druge rijei pa je tako do-
lo do pojave korijen s poetnim *s i bez njega. Tako bi primjerice
*udnos poHim izgovarano [udnospoHim] pjena vd bilo krivo
morfemski ralanjeno kao *udnos spoHim i tako bi dolo do obli-
ka sa s-mobile *(s)poHim (stsl. pna, ali lat. spma). Takoer je
mogua i obrnuta situacija da je izvorno bilo smo *spoHim pa
je *udnos spoHim krivo ralanjeno kao *udnos poHim da bi on-
da dobili *(s)poHim. Ako se s-mobile doda na korijen koji poinje
zvunim ili aspiriranim okluzivom, taj okluziv postaje bezvunim
tako primjerice *sd-, *sdh- > *st-.

Suglasniki odrazi ie. laringal

53 Kako su laringali u veini ie. jezika ostavili neizravne tra-
gove, usko vezane uz problem ie. vokalizma, njihove emo odraze
obraditi zajedno s odrazima ie. samoglasnik. Ovdje emo se smo
osvrnuti na izravne, suglasnike odraze laringal u ie. jezicima.
Naziv je laringali proizvoljan, a njihova tona fonetska vrijednost
nije poznata te ih stoga i oznaavamo brojevno. Kada se ne zna ko-
ji je laringal bio u pitanju ili kada nam to nije vano, piemo *H
koje stoji za sva tri laringala.
S obzirom na to da se laringali u veini sluajeva kada daju izra-
van suglasniki odraz u nekom jeziku odraavaju upravo kao ne-
kakvo h (u anatolijskom, armenskom, albanskom, iir.), sva je prili-
ka da su laringali zapravo bili velarni frikativi (dakle glasovi tipa
x). To je sigurno za *h2, za koje nema zapravo sumnje da je bilo ita
drugo doli [x] (dakako, to je sigurno, koliko je uope bilo koja dru-
ga rekonstrukcija sigurna). Za *h3 je takoer vrlo izgledno da je
bilo nekakav glas tipa [x] (npr. [x w] ili [w]), a fonetska je realiza-
cija * h1 sporna (esto se uzima da je *h1 bio glotalni zatvor [])228.
Po jednoj bi pretpostavci laringali bili velarni frikativi s trima se-
228
Meutim u tom se sluaju ne bi moglo objasniti ie. *h3esth1 kost > stind. sthi s
aspiracijom (za *h1 usp. gr. ). Moglo bi se, recimo, pretpostaviti da je smo poetno

179
 POREDBENA FONOLOGIJA

rijama jednakima trima serijama u velarnih okluziva. Tako bi,

usporedno s *, *k i *kw, i *h1, *h2, *h3 fonetski interpretirali kao
*x , *x i *xw. To bi objanjavalo zato u ie. *h1e ostaje *h1e, ali *h2e
> *h2a, a *h3e > *h3o samoglasnik *e mijenja boju uz laringale,
uz velar *x postaje *a, a uz labiovelar *xw postaje *o to je fonet-
ski uvjerljivo (vidi 74)229. ini se i da je *h3 bilo zvuno bar u ne-
kim pozicijama (moda [w]?), najvjerojatnije u sredini rijei. To se
temelji na primjeru reduplikacije ie. korijena *peh3- piti (stind.
pti pije, lat. pt loem itd.). Naime, to reduplicirano *pi-ph3-
daje u ie. *pib- (stind. pbati pije, lat. bib pijem, stir. ibid pije
itd.) gdje, kako se ini, *h3 ozvuuje prethodno *p i zatim nestaje.
Laringali su se izravno, kao posebni suglasniki glasovi, u ne-
kim poloajima odraavali smo u anatolijskom (hetitskom i lu-
vijskom) kao , u armenskom moda kao h, moda u albanskom
takoer kao h, i moda u gth-avestikom kao glotalni zatvor
(to je prilino sporno). Osim toga, u iir. su izazivali aspiraciju
prethodnih okluziva.
U hetitskom je *h2 u mnogim poloajima ouvano kao 230, dok
je *h3 ouvano kao - smo na poetku rijei (nije opeprihvaeno
da *h3- na poetku rijei u het. takoer daje -). Laringal se *h2
ipak i u hetitskom u nekim poloajima gubi231. Usp. het. paur
vatra < ie. *peh2w (gr. 9 pirmn), het. artagga- < ie.
*h2tos medvjed (lat. ursus, gr. ), het. ear krv < ie.
*h1esh2 (stlat. aser) itd. Za *h3- > #- usp. het. ati < *h3esth1-
(lat. os, stind. sthi), het. aran- orao < ie. *h3er- (gr. pti-
ca ornitolgija) itd. U naelu bi se svi primjeri s odrazom #a-
za *h3e- u anatolijskom mogli jednako tako protumaiti i kao odra-
zi ie. *h2o-, a ne *h3e-, no primjer je previe eda bi se svi mogli
uvjerljivo tumaiti kao odraz ie. *h2o-, a ne *h3e-, pa stoga ipak
treba uzeti da se poetno *h3- uva kao #- u anatolijskom iako je
ono prilino nestabilno jer u nekim sluajevima nestaje232.

*h1 bilo [], ali da je u sredini i na kraju rijei bilo [x]. Ipak, rekonstrukcija *h1 u tom pri-
mjeru nije posve pouzdana; vidi dolje.
229
Dakako, bojenje bi se *e uz laringale moglo tumaiti i drugaijom fonetskom vri-
jednou laringala, primjerice da je *h2, recimo, bio kao arapski ayn i slino, ali onda
ne bismo imali sustav usporedan sa sustavom velarnih okluziva, a i ne bi nam bili jasni
odrazi laringal kao glasa h u anatolijskom. Valja napomenuti i to da neki lingvisti re-
konstruiraju 4, 5 pa ak i do 10 laringala, no velika veina suvremenih indoeuropeista
rekonstruira 3 laringala kao i mi ovdje.
230
Hetitsko se sasvim sigurno izgovaralo kao nekakvo /h/, u akadskom je to bilo se-
mitsko hrapavo (kao nizozemsko <g>).
231
Za tone uvjete odraza laringal u anatolijskom vidi Melchert 1994: 67-74.
232
Usp. Rasmussen 1992.

180
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Neki lingvisti (Beekes 1988b) smatraju da se laringali uvaju u

gth-avestikom kao poseban fonem, glotalni zatvor , u nekim
poloajima; usp. av. as to bi navodno bilo zapravo /aas/ bio je
< *h1e-h1est, av. vta- to je navodno /vaata-/ < ie. *h2weh1nt- (lat.
untus, stsl. vtr, hrv. vjtar) itd. Ova je pretpostavka meutim
daleko od opeprihvaene.
Prema nekim istraivaima, u armenskom se je ie. *h2e- na po-
etku rijei odrazilo kao ha-, a *h3e- kao ho- (iako ima i protupri-
mjer). Usp. arm. haw ptica < ie. *h2ew- (lat. avis), arm. hac i 233
< ie. *h3esk- jasen (gr. bukva, het. a()ik- drvo s plo-
dovima, stnord. askr, hrv. j sn, alb. ah bukva), arm. hot < ie.
*h3ed- vonj (lat. odor dezodrans) itd. Neki smatraju da je tu
h- u armenskom protetsko (dakle sekundarno), slino kao hrv. h- u
hrvati se umjesto rvati se. Usp. npr. arm. hoviw pastir, ali arm.
audi ovca < ie. *h3ewis ovca.
ini se da su poetno *h2 i *h3 i u albanskom katkada davali #h- ia-
ko je to sporno. Usp. primjerice alb. hal joha < ie. *h2elsno- (lat.
alnus joha, hrv. jha < *jeha < psl. *elxa/olxa), alb. herdh
muda < ie. *h3erhis (gr. rkestar, stir. uirge, lit. arilas
pastuh). Protuprimjer je drugomu primjeru alb. ah bukva < ie.
*h3esk-, kako vidjesmo.
U indoiranskom od ie. bezvunih okluziva (*p, *t, *k) i ie. laringa-
la (*H) nastaju novi bezvuni aspirirani okluzivi (kojih u ie. nije
bilo). Tako npr. od ie. *pth2us irok nastaje stind. pth, dok u
gr. 9 laringal nestaje bez traga kao i u svim ostalim jezici-
ma gdje se *pH, *tH, *kH odraavaju kao obino *p, *t, *k. Ave-
stiki na mjestu skr. ph, th, kh ima f, ? [], x. Laringali su u iir.
mogli utjecati i na prethodne zvune okluzive, usp. ie. *dhugh2tr
ki > stind. duhit (-h- < iir. *gh < ie. *gh2), gr. ?; ie. *(h1)
eh2om ja > stind. ahm (*h2 se tu odraava kao i ie. *h), stsl.
az; *meh2 veliko > ved. mhi, gr. ( mega-)234. Izgleda
da veina primjera za laringalnu aspiraciju okluziv u sanskrtu
potjee od primjer s ie. *h2. Ipak usporedi za *h1 mogui primjer
ie. *h3esth1 kost > stind. sthi, gr. 235, ali npr. ie. *dh-

233
U arm. o > a u otvorenom slogu naknadno.
234
Ie. se *-gH-/-H- aspirira i u oskikom, gdje daje *--, koje zatim nestaje, obino uz
duljenje prethodnoga samoglasnika, usp. osk. ftr ki < *fu(a)ter- < ie. *dhugh2ter-,
osk. v ja < * < *e < *eh2oh2 (lat. eg) i osk. mais vie < *mais < *mh2- (lat.
magis) (Schmidt 1978: 23-24).
235
U gr. *h3esth1yom > . Ako se pretpostavi i rani sufiks *-eyom, svejedno la-
ringal opet mora biti *-h1 jer bi *-h2 i *-h3 dali grko -- odnosno -o- umjesto -- u sufiksu.
Jedina bi mogunost bila da je sufiks u grkom dodan tek nakon to je laringal tu ve bio

181
 POREDBENA FONOLOGIJA

3tos > stind. dits bez aspiracije (vidi 76). Moe biti da je smo
*h2 uzrokovalo laringalnu aspiraciju u iir., to bi onda odgovara-
lo pretpostavci da je *h2 bilo *x, a da druga dva laringala nisu bili
glasovi tipa [x] (vidi gore).
U armenskom ie. *kH daje x, usp. ie. *okH- grana > arm. cax,
stind. kh-, stsl. soxa, lit. ak, got. hoha plug. Neki smatraju
da i u slav. ie. *kH daje x, no jedini je primjer za to upravo navede-
na rije (stsl. soxa, ali lit. ak) ija je rekonstrukcija ionako sum-
njiva zbog neslaganja dugoga gotskoga i sanskrtskoga samoglasni-
ka i kratkoga samoglasnika u drugim jezicima.
Valja rei da kod suglasnikih odraza laringal katkada ipak ima
i primjer u kojem laringal, npr. u hetitskom ili armenskom, ne-
stane iako to ne bismo oekivali. Usp. npr. lat. albus bijel (umbr.
alfu bijela), gr. bijela pjega na koi, velki elfydd ze-
mlja, svijet, hrv. lbd < *olbd ili kao drugi primjer stind. ris
otrica, gr. iljat, lat. acus igla, stsl. ostr itd. Tu bi-
smo logino rekonstruirali ie. *h2elbh- i *h2e-, vodei se naelom
da ie. korijeni imaju strukturu CVC (vidi 84) i da je zapravo sva-
ko poetno *a- bilo *h2e-. Meutim, het. tu ima alpa oblak i aku-
otar kamen bez poetnoga -. Stoga tu neki jednostavno rekon-
struiraju *albh-236 i *a-, neki rekonstruiraju neki etvrti laringal
koji pretvara *e u *a, ali se gubi u hetitskom, a neki jednostavno
rekonstruiraju *h2elbh- i *h2e-, ali priznaju nepravilan odraz u
hetitskom. Isto tako i kod primjer gr. cijev, dvori-
te ( ula, tur. avlu vlija), dolina, hrv. lica, lit.
alas konica (sekundaran naglasak), latv. alis konica, ale,
stnord. jli uplje stablo, arm. u put gdje se logino rekonstrui-
ra ie. *h2ewHl- (poetno *h2e- iz strukturalnih razloga, a drugi la-
ringal zbog naglaska u bsl.), no tu u het. imamo auli- cijev, grlo,
oito srodnu rije, ali bez ijednog laringala. Valja biti realan i ne
oekivati nemogue, tj. ne oekivati, kao to se to u povijesnom je-
zikoslovlju esto ini, stopostotnu pravilnost glasovnih zakona. To
se pogotovu ne moe oekivati kod takvih prastarih jezika kao to
je hetitski, znamo li da dosta takvih neobjanjivih (ili prividno ne-
objanjivih) stvari nalazimo i u modernim jezicima i dijalektima.
Dat emo jednu tipoloku usporednicu za odraz laringal. Prasla-
venski je imao glas *x za koji tono moemo rekonstruirati gdje je
stajao. U standardnom je hrvatskom vie-manje zadrana njego-
nestao. U tom sluaju bi se moglo pretpostaviti bilo koji laringal u praie. Ipak, sufiks *-y-
ne izgleda mlad s obzirom da ga nalazimo ve u het. hati.
236
Npr. Snoj 2003: 342. To je na jedan nain metodoloki korektno, ali je na drugi nain
i izbjegavanje odgovora na pitanje.

182
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

va stara distribucija, no u mnogim se hrvatskim govorima h gubi i

pritom je katkada, iako tono znamo gdje bi h moralo biti, teko
odrediti kako se to h gubi ili zadrava. Dat u primjer iz posavsko-
ga sela Sikerevaca gdje prema standardnom hrv. grh, rah, dh,
strh, prh, krh, trbuh, njh, dh (starije dh), ph, slh, vr h na-
lazimo gr, or, str|, ali dx i pr| v, zatim krv, ali trb i x, dx,
px, slx te vr x. Dakle moemo vidjeti najrazliitije odraze kod ko-
jih se u nekim sluajevima *x uva, nekad otpada, a nekad daje v
237
, i jo se pritom samoglasnik u nekim sluajevima krati (slx)238,
a u nekima ne (pr| v). Ako dakle u suvremenim dijalektima naila-
zimo na takve nepravilnosti, gdje je teko objasniti zato se u ne-
kim primjerima *x uva, a u drugima ne, kako moemo oekivati
da e se to moi u apsolutno svakom sluaju objasniti, primjerice u
hetitskom koji ne moemo izravno izuavati?239

INDOEUROPSKI SONANTI
54 Ie. su se segmenti dijelili na slogotvorne, neslogotvorne i slo-
gotvorno-neslogotvorne. Slogotvorni su bili samoglasnici, neslogo-
tvorni okluzivi i frikativi240, a slogotvorno-neslogotvorni sonanti
koji su mogli dakle biti i slogotvornima i neslogotvornima.
samoglasnici sonanti frikativi okluzivi
slogotvor-
+ /+
nost

Sonanti su u ie. bili *m, *n, *l, *r, *y i *w241. U slogotvornom ih po-
loaju piemo kao *, *, *, *, *i i *u. Slogotvorni su i neslogotvor-

237
Zapravo se tu u kosim padeima u zijevu tipa *kra stvara prijelazno -v- koje se
onda poopava u svim padeima. Tako se objanjava i j umjesto h u nekim dijalektalnim
rijeima (npr. grijta prema grehta). Iza ili ispred u se obino razvija v, a iza ili ispred i
nastaje j, koji se onda poopavaju. Pogreno je, kao to se esto misli i objanjava, da tu h
izravno prelazi u v ili j.
238
Samoglasnik se krati u zijevu tipa *slxa > *sla > *sla pa se opet *x vraa, ali sa
skraenim *slxa itd.
239
Valja rei da je tenja za dosljednou u povijesnoj lingvistici bitna i da je jako bitno
traiti objanjenje koje bi obuhvatilo sve mogue odraze, no valja biti realan i shvatiti da
je u naravi jezika kao takva da se ne moe uvijek sve objasniti i da nije sve uvijek stopo-
stotno pravilno. To ne znai da treba lako odustajati od traenja rjeenja, nego znai
da ne treba sumnjati u neko rjeenje smo zato to ono ne djeluje u ama ba svakom mo-
guem primjeru jer je to nemogue. Uostalom, za svaki, pa i najsigurniji, glasovni zakon
uvijek postoje iznimke koje se ne mogu zapravo objasniti.
240
Katkada se govori o laringalima u slogotvornom poloaju (npr. CHC), no tu se vjero-
jatnije umetalo nefonemsko va, nego to bi laringali doista bili slogotvorni (vidi 76).
241
Fonetski *y i *w dakako nisu bili sonanti nego polusamoglasnici, ali su se fonoloki
ponaali kao sonanti pa ih zajedno s *m, *n, *l, *r svrstavamo u sonante.

183
 POREDBENA FONOLOGIJA

ni sonanti bili u dopunbenoj razdiobi, tj. bili su alofoni slogotvor-

ni su se alofoni u naelu javljali izmeu dvaju suglasnika, odnosno
kada nije izravno uz njih bilo samoglasnika (usp. ie. N. *rd sr-
ce, ali G. *dos; ie. N. *snygwhs snijeg, ali G. *snigwhos), na po-
etku rijei prije suglasnika (ie. *ukwsn vol > stind. ukan-, eng.
ox, mn. oxen; ie. *wod voda, G. *udnos > stsl. voda, lat. unda) i
na kraju rijei iza suglasnika (ie. *wod voda, *h1esmi jesam).
U ostalim su poloajima sonanti bili neslogotvorni (u dodiru sa sa-
moglasnikom ispred ili iza njega)242.
Treba primijetiti da su u ie. *i i *u, premda su dakako bili samo-
glasnicima fonetski gledajui, fonoloki gledajui zapravo bili ne-
slogotvorni sonanti. Odrazi su ie. neslogotvornih sonanata u nae-
lu stabilni, odnosno oni se nisu toliko mijenjali u pojedinim ie. je-
zicima. Odrazi su se slogotvornih sonanata (osim *i i *u) odrazili
u veini jezik dodavanjem razliitih samoglasnika ispred ili iza
*m, *n, *l, *r.

NESLOGOTVORNI SONANTI

*m
ie. *men-/mon- misliti > stind. manyate ( mntra, av. minyei-
te), gr. zamiljam, lat. memin sjeam se ( mmrija
itd.), stsl. mnti (hrv. mnti, mnm, mnijnje, pred-mnijvati itd.),
lit. miti, men, got. ga-munds sjeanje (steng. mnan misliti
> eng. mean, njem. meinen), het. mema- govoriti, stir. man e-
lja, arm. i-mnam shvaam, alb. mund moi
ie. *medhu medovina, med > stind. mdhu (av. mau- vino,
med), gr. ? vino, stsl. med, lit. meds (latv. mdus, stprus.
meddo), stvnj. metu (eng. mead, njem. Met medovina), stir. mid,
toh. B mit
ie. *medhyos srednji > stind. mdhyas (av. maiya-), gr. ()
( mezozik), lat. medius (mdj), stsl. meda (hrv. m_a), lit.
md uma (< uma kao granica), got. midjis (eng. mid(dle)),

242
Kao to vidjesmo, u ie. je uglavnom bilo predvidljivo hoe li u odreenu poloaju
doi slogotvorna ili neslogotvorna varijanta. Stoga bi zapravo bilo dosljedno da se, kako je
rije o istom fonemu, i slogotvorni i neslogotvorni sonanti piu istim znakom, npr. *uodr i
*udnos ili *wodr i *wdnos. Meutim, obino se ti odrazi piu razliito iz didaktikih razlo-
ga u nekim sluajevima nije lako odrediti gdje bi koja inaica trebala doi. Npr. broj se
devet rekonstruira kao *new, a prema pisanju bi se *newn moglo zakljuiti da je rije
upravo o *newn s neslogotvornim doetnim *-n.

184
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

njem. Mitte), stir. mide, gal. Mediolnum (toponim dananji Mi-

lano, izvorno usred polja243), arm. m, alb. mjet
Ie. *m ostaje u svim jezicima u naelu isto. No esta je promjena
*-m > -n#, tj. nerazlikovanje doetnih nosnika (inae tipoloki jako
esta pojava). To se dogaa u grkom, hetitskom, frigijskom i ar-
menskom (usp. ie. *Hyugom jaram > stind. yugm, lat. iugum,
ali gr. , het. iukan) iz ega je oito da je to nekakva arealna
promjena. Takva je promjena primjerice zabiljeena i u arapskom,
a imaju je i hrvatski dijalekti uz Jadransko more, a od udaljenijih
jezika npr. i finski.
U slavenskom *m i *n nestaju u zatvorenom slogu nazalizirajui
prethodni samoglasnik tako da stranji samoglasnici (ie. *o, *u, *h2e
> *a, *, *uH > * i *eh2 > *) s *m/n daju stranji nazal (> hrv. u),
a prednji samoglasnici (ie. *e, *i, *, *eh1 > *, *iH > *) s *m/n daju
prednji nazal (> hrv. e)244, usp. lit. rank ~ stsl. rka, lit. mints ~
stsl. pa-mt (hrv. pmt s dugim koje upuuje na staro *).

*n
h
ie. *neb os (oblano) nebo > stind. nbhas, gr. oblak,
lat. nebula magla (nebulza), stsl. nebo, lit. debess oblak <
*nebess245, njem. Nebel magla, het. npi, stir. nem
ie. *new(y)os nov > stind. nvas (av. nava-), gr. " > (
neologzam itd.), lat. nouus, stsl. nov, lit. najas (stlit. navas),
got. niujis (eng. new, njem. neu), het. newa-, stir. na (gal. toponim
Nevio-/Novio-dnum novi grad), toh. B uwe
ie. *nokwts no > stind. nak, A. nktam, gr. , G. , lat.
nox, G. noctis ( noktrno), stsl. not, lit. nakts, got. nahts (eng.
night, njem. Nacht), het. nekuz, stir. nocht, alb. nat, toh. A nokte
nou
Ie. *n ostaje u naelu nepromijenjenim u svim jezicima. Za slaven-
ske nosne samoglasnike vidi pod *m.
243
Za gal. -lnum polje, ravnica usp. lat. plnum ravnica s biljeito keltskim ne-
stankom ie. *p-.
244
Iako se u hrvatskom staro *e i * stapaju, trag se staroj razlici esto vidi u duljini
jer je staro *e (kako nastaje od ie. kratkoga *e) uvijek kratko (osim ako se u odreenim,
predvidljivim, uvjetima ne produi), dok je staro * (kako nastaje od dvoglas, koji su po
naravi dugi), osim ako nije bilo pod akutom ili u vieslonoj rijei, ostalo dugo. Usp. hrv.
rd, G. rda gdje duina upuuje na staro *rd i ld, G. lda gdje kraina u G. upuuje
na staro *led. Duljina je u ld sekundarna (kao u bg prema bga), vidi vie u Kapovi
2005b: 53.
245
Ili asimilacijom *n-b > d-b, ili analogijom prema dangs nebo (~ slav. *dga > hrv.
dga).

185
 POREDBENA FONOLOGIJA

*r
ie. *swesr sestra > stind. svs, svasr- (av. xvahar-), gr. hom.
ki; sestrina; roakinja, lat. soror, stsl. sestra, lit. sesu,
G. seses, got. svistar (eng. sister, njem. Schwester), stir. siur, arm.
koyr, toh. B er
ie. *h2nr mukarac; sila > stind. nras (av. nar-), gr. , lat.
Ner Neron (osk. niir mukarac, voa), stsl. nrav (hrv. nrav),
lit. norti eljeti, nras volja, nasas estina, hrabrost (usp.
gr.  hrabar ndrija), het. innarawant- silan, stir.
nert hrabrost, muevnost (vel. ner junak), arm. air, alb. njeri,
frigijski
ie. *treyes tri > stind. tryas (av. ?ry), gr.  ( trilgija),
lat. trs, stsl. trije, tri, lit. trs, got. reis (eng. three, njem. drei),
het. terijanna- trei put, stir. tr (keltib. Tiri), arm. erek, alb.
tre, toh. B trey
Ie. *r takoer u naelu ostaje nepromijenjeno u svim jezicima. Za
metatezu likvid u slav. vidi 83.
Izgleda da u ie. *r nije moglo stajati na poetku rijei, nego da su sve
rijei koje naizgled imaju poetno *r- u ie. zapravo imale jo laringal
ispred njega (npr. stind. ras, lat. rs, stsl. rosa < ie. *Hros(H)-246).
U staroanatolijskim jezicima (het., luv. i pal.), armenskom i frigij-
skom uope nema rijei koje bi poinjale s #r-, kao ni u grkom gdje
se na poetku javlja smo #-247, koje nastaje od ie. *sr- ili *wr-
(gr. , stind. srvati, stsl. struja < ie. *srew- tei)248.

*l
ie. *leyh-/lih- lizati > ved. rihati/skr. lihati, rhi/lhi lie
(av. razaite liete), gr. , lat. ling, stsl. lizati, lit. liti, st-
eng. liccian (eng. lick, njem. lecken), stir. ligid, arm. lizem

246
Valja napomenuti da u ovoj rijei nema izravnih dokaza za poetni laringal, nego da
se rekonstrukcija s *Hr- osniva smo na pretpostavci da rijei u ie. nisu mogle poinjati s
*r- za to ima mnogo indicija.
247
Najstariji je izgovor gr. #- zapravo bio [hr] pa zatim obezvueno [r], usp. lat. tran-
sliteraciju rh-. Poetno se #- u grkom uvijek pie s otrim hakom (jer uvijek nastaje od
*sr- i *wr-, a u ie. nije bilo poetnoga *r-). Od ie. *Hr- u gr. i arm. dobivamo protetski
vokal ispred r (vidi 85).
248
Nepostojanje je poetnoga #r- odlika i veine jezika triju kavkaskih jezinih porodica
abhasko-adigejske (i njoj vjerojatno srodnoga hatskoga), nako-dagestanske i kartvelske,
te primjerice tunguskoga i korejskoga (Matasovi 1992). Osim toga, rijei nisu mogle poi-
njati s r ni u prauralskom, a ni u modernim samojedskim jezicima (Janhunen 1998: 464).

186
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *leyH- liti > stind. vi-linti rastapa se, gr. jezero,
lat. ltus obala, stsl. liti, lit. leti, lti, got. leiu vino od voa,
stir. do-lin tee, alb. lis potok, toh. A lew- vlaan, toh. B
lyam jezero
ie. *h3el(n)-/h3el(e/on)- lakat > stind. aratn- 249, gr. , lat.
ulna, stsl. lakt, lit. alkn, olektis (latv. ulekts, stprus. woal-
tis), got. aleina (eng. ell, njem. Elle lakat kao mjera), srir. uillind
lakat, zavoj, ugao (vel. elin lakat), arm. olok noga, stegno,
alb. lr
55 Ie. *l ostaje u naelu nepromijenjeno u svim ie. granama,
osim u indoiranskom gdje je razvoj neto kompliciraniji. Za meta-
tezu likvid u slav. vidi 83.
U iranskim se jezicima ie. *l odraava kao *r i stapa dakle s odra-
zom ie. *r. Neto iznimaka, kada ostaje *l, ipak ima i u iranskom,
uglavnom u perzijskom, usp. perz. litan lizati < ie. *leyh-, perz.
lab usna ~ lat. labium, eng. lip itd.250 U indoarijskom je odraz
ovisan o dijalektima. Na zapadu je indoarijskoga podruja (SZ In-
dija) razvoj bio jednak iranskom, ie. su se *r i *l stopili u r. U isto-
nijim je indoarijskim dijalektima bila pak zadrana ie. opreka r : l,
koja je u nekim najistonijim dijalektima, primjerice u srednjoin-
dijskom jeziku magadhiju (na kojem je postojala bogata dramska
knjievnost i na kojem su pisani i neki Aokini natpisi), najvjero-
jatnije neto poslije, takoer izgubljena, ali tako da su i r i l da-
li ovdje uvijek l, za razliku od zapadnoga indoar. i iranskoga gdje
daju uvijek r. Govornici sredinjih dijalekata predstavljaju raniji
val doseljenika koji su kao arhaizam ouvali ie. opreku *r : *l, dok
je govornike zapadnih dijalekata indoar., koji su kasnije doli, za-
hvatila izoglosa *l > r koja je zahvatila i iranske jezike. Neovisna
je od te promjene promjena *r > l u najistonijim indoar. dijalek-
tima poput magadhija. Ovakva je dijalekatna raznolikost utjecala
i na prividno prilino kaotine odraze ie. *r i *l u klasinom san-
skrtu, odnosno staroindijskom openito. Kako su osnova vedskoga
jezika zapadni indoar. govori (s podruja SZ Indije), u vedskom na
mjestu ie. *r i *l nalazimo uglavnom r, usp. ved. ragh (av. rau-)
prema gr. < ie. *h1lgwhus lagan. No klasini je sanskrt
nastao istonije (u Madhyadei), u podruju gdje je bila zadrana
ie. opreka *r : *l, usp. skr. rudhiras < ie. *h1rudhros, ali skr. laghu
< ie. *h1lgwhus (prema vedskom ragh). Usp. takoer i skr. plu-
249
Iz perz. arani- lakat preko tur. arn (balkanski tur. arin) dolazi hrv. rn la-
kat (kao mjera).
250
Burrow 1973: 82.

187
 POREDBENA FONOLOGIJA

prema ved. pru- plutati (~ stsl. ploviti, ie. *plu-/plow-), ved. rih-
prema skr. lih- lizati (vidi gore) itd. No kako se klasini sanskrt
nije razvijao neovisno, iako je imao drugaiju dijalekatnu podlogu
od vedskoga, nego se razvijao zapravo kao svojevrstan nastavak
vedskoga jezika, jasno je da su mnoge rijei iz vedskoga, u koji-
ma je ie. *l > r, preuzete i u sanskrt, pa tako imamo primjerice i u
ved. i u skr. oblike kao aratn- lakat (vidi gore), ri kti ostavlja
~ lat. linquit, gr. 9, rvas slava ~ stsl. slovo (ali uspore-
di od istoga korijena u stind. i loka- stih), ckra- kota ~ gr.
, pr s pun ~ stsl. pln (ali usp. skr. vi-pula- velik, op-
iran) itd. Kod rijei koje nisu potvrene u vedskom, redovito na-
ilazimo na ouvano ie. *l, usp. skr. pli- buha ~ stsl. blxa, lit.
blus. Nije neobino da rije poput one za buhu nije posvjedoe-
na u vedskom kao jeziku svetih himana (Burrow 1973). U sanskr-
tu ima i neto posuenica iz najistonijih indoar. dijalekata u ko-
jima ie. *r, *l > l, pa odatle u skr. uz rhita- crven (~ rudhirs),
takoer i lhita-, a sve to prema ie. *h1rowdh-, te uz izvorno rajyate
obojen je u crveno i lajjate srami se < crveni se (od srama)251.
Usp. i stind. valmka- mravinjak sa sekundarnim l, prema stind.
varms mrav, lat. formca, hrv. mrv < *morv. I tako s obzirom
na to da se u sanskrtu mogu nai odrazi ie. *r i *l tipini za razne
indoar. dijalekte, na mjestu ie. *r u stind. nailazimo i na r i na l,
a isto tako na mjestu ie. *l u stind. nailazimo i na l i na r, tako da
nam stind. sm za se uglavnom nije pouzdan za odreivanje je li
u ie. u kojoj rijei bilo *r ili *l. Pa ipak, kako je rijei s l od ie. *r u
sanskrtu jako malo, naiemo li na l u sanskrtu, moemo biti pri-
lino sigurni da je tu bilo *l i u ie. Obrnuto pak ne vrijedi naie-
mo li na r u skr., to je jednako tako moglo biti i ie. *r i ie. *l.

*w
ie. *we -/wo - voziti > stind. vhati (av. vazaiti), gr. " >
h h

kola (usp. stsl. voz), gr. pamfilijski " neka donese,

lat. ueh ( vktr, vehemntan), stsl. vesti, voziti, lit. vti, got.
ga-wigan (eng. weigh odvagnuti, njem. bewegen pomai), stir.
fn kola (*wehno-), alb. vjedh postaviti
ie. *wert-/wort-/wt- vrtjeti > stind. vrtati, gr. ku-
haa, lat. uert ( vertikla), stsl. vrtti, lit. vesti okrenuti,
got. waran postati (njem. werden), srir. fertes vreteno, toh. A
wrt- baciti

251
Mlae je postanje ovih pridjeva sa sekundarnim l oito i po promjenama dh > h i jy
> jj tipinima za prakrte (srednjoindijske jezike).

188
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *welh1-/wolh1- htjeti, eljeti > stind. varas elja, izbor

(av. var- birati, htjeti), gr. , lat. uol, uelle (volntr,
benevolntan), stsl. volti, lit. vlti, got. wiljan (eng. will, njem. wo-
llen), arm. ge ljubav, ljepota, bret. guell bolje
56 Ie. *w ostaje u naelu nepromijenjeno u najveem broju je-
zika252, osim u posebnim sluajevima. Neto je drugaije smo u
grkom. U grkom je ie. *w ouvano kao /w/ u mikenskom, a po-
slije se u grkom pie znakom " koji se zove dvostruka
gamma po obliku253. Grko je F [w] polako nestajalo iz svih dija-
lekata, a prvo je nestalo u jonsko-atikom (no po metrici se vidi da
je jo bila prisutna u Homerovim epovima iako je j ve
tada najvjerojatnije bilo nestalo u ivom jonskom govoru). U kla-
sino je doba F jo dosta dobro posvjedoeno u veini grkih di-
jalekata (osim jon.-at. i lezbijskoga), a u cakonskom je (suvreme-
nom grkom dijalektu nasljedniku dorskoga) ouvano do dana
dananjega254. U jonsko-atikom F nestaje i na poetku rijei i iz-
meu samoglasnika usp. gr. < Fo kua ( ekolgija,
ekonmija), lat. vcus < ie. *woy-, gr. < " nov, stsl.
nov < ie. *newos. U grkom *w na poetku rijei u ne posve ja-
snim uvjetima255 daje spiritus asper umjesto da smo nestane. To
se esto dogaa kada u rijei odmah zatim stoji , usp. gr. 9
~ lat. uesper veer, no tomu je protuprimjer gr. < "
grad gdje je spiritus lenis ( ) , a ne spiritus asper ( ) iako rije ima
, te primjerice rije n. vjenani darovi ~ ved. vadh mla-
denka (ie. *wedh-/wed-n-). No ipak ini se da je *w > pravilo ako
u rijei slijedi , to primjerice dokazuju rijei *wid-tr [wistr]256
znalac > gr. mudrac ( polihstor), ali od istoga korije-
na *woyd- znati (usp. stsl. vdti, got. wait) > gr. znam
( idja) gdje nije bilo razvoja *dt > u rijei pa je poetno *w
smo nestalo. U nekim je sluajevima hak oito bio sekundaran, a

252
Treba primijetiti da se stsl., lit., stind. i av. odraz ie. *w piu grafemom <v>, a ne
<w>. U naelu <w> stoji za dvousneni polusamoglasnik (kao u eng.), a <v> za labiodental-
ni frikativ ili aproksimant (kao u hrvatskom). Dakako, to je smo naelno na njem. se i
polj. primjerice frikativno /v/ pie dvostrukim <w>, slovensko se <v> na kraju sloga ita
dvousneno, kao [w], a praslavenski je sigurno imao *w.
253
Izgleda kao () ali s dvije vodoravne crtice. Taj su znak uzeli Etruani za
svoje /f/, a od toga zatim postaje i latinino <f>.
254
U cakonskom je staro dvousneno [w] prelo u frikativ [v] pa se pie kao <> jer je i
staro grko [b] u novogrkom i cakonskom postalo [v]. Stapanje je [b] i [w] u [v] u grkom
ve poelo u antiko doba (Sihler 1995: 183) u onim dijalektima u kojima staro [w] nije ve
bilo nestalo.
255
Sihler 1995: 183.
256
U ie. *tt i *dt > *tst to se u gr., kao i u slavenskom (usp. hrv. bdem bd-ti >
bsti), odraava kao *st (vidi 87).

189
 POREDBENA FONOLOGIJA

u nekim je raznim analogijama nestao iako bismo ga ondje oeki-

vali, primjerice u vjerojatno analogijom prema graa-
nin gdje je poetno F prije nego to je moglo prijei u /h/ nestalo
zbog disimilacije FF > F > . Glasovne skupine s F
u gr. takoer nestaju na razne naine257.
U bsl. *w nestaje na poetku rijei u skupinama *wr- i *wl- (tzv.
Lidnov zakon), usp. stsl. ls uma, drvo (hrv. lijs) < ie.
*wloyos (usp. stir. flesc prut). Isto se dogaa i u lat., usp. lat.
lna vuna < *wln < ie. *wh2neh2 (stsl. vlna).
U stir. ie. *w (preko meufaze frikativnoga [v]) pravilno daje f- na
poetku rijei (u prakelt. jo bijae *w-), usp. stir. fer ovjek ~
lat. uir ( trijum-vrt), lit. vras < ie. *wiHros. U sredini je rije-
i ie. i prakelt. *w u stir. ispalo, ie. *deywos bog (stind. devs, lit.
divas) > gal. Duo-rx, keltib. TeiuoreKis boanski voa (ime),
ali stir. da bog. Iza zvunih je suglasnika ipak ouvano kao <b>
[v], usp. stir. fedb udovica < ie. *h1widheweh2 (stsl. vdova), stir.
marb mrtav < ie. *mwo- (stsl. mrtv).
Ie. se *w u armenskom pak odraava kao g (meufaza je oito bi-
la [gw] ili [gw]), usp. arm. ge ljubav < ie. *welh1- ili arm. e-git <
ie. *widet on vidje (gr. ). U nejasnim uvjetima *w > v u ar-
menskom.
U alb. *w ostaje ouvano na poetku rijei, usp. alb. vjedh; alb. vjet
na proljee < ie. *wet- (gr. ), a inae nestaje.
U ie. je *w sasvim sigurno bio dvousneni polusamoglasnik (kao
eng. w), to je oito po tome to je to poloajna, neslogotvorna ina-
ica glasa *u, i kao takav je posvjedoen u dosta starih ie. jezika,
primjerice u gr. (F) i u lat. (gdje se i pie jednakim znakom kao
i samoglasnik u), a i za praslavenski pouzdano znamo da je imao
upravo [w]. Pa ipak, ve je u ved., kako se ini, dvousneno [w] pre-
lo u zubno-usneno tjesnano [v], a ta je promjena poslije zahvati-
la i veinu europskih jezika. Tako danas veina slavenskih jezika,
osim bjeloruskoga (i slovenskoga na kraju sloga), ima frikativno
[v] kao odraz psl. *w. U hrvatskom takvo frikativno [v] imaju a-
kavski, kajkavski i neki tokavski govori, ali je u drugim tokav-
skim govorima (i u standardu) promjena zastala na pola puta pa
izgovor vie nije ni dvousnen, ali nije ni frikativan, nego je /v/ la-
biodentalni aproksimant (izgovara se dakle bez frikacije), a njegov
je alofon ispred i iza /o/ i /u/ upravo dvousneno [w] pa se primjeri-

257
V. vie u Rix 1992 i Sihler 1995.

190
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ce rije vk u spontanu govoru izgovara kao [wk], vl kao [wl],

a rv kao [rw]. Litavsko je v danas takoer frikativno, albansko
primjerice takoer, a i u latinskom je dvousneno [w] postalo [v] u
posljeklasino doba (i danas je frikativno u romanskim jezicima).
Od germanskih jezika smo engleski uva ie. dvousneno w (u opre-
ci prema frikativnom v koje nastaje od germ. * i u posuenicama),
dok su ga drugi germ. jezici, primjerice njemaki i vedski, promi-
jenili u frikativno v. Nizozemski pak na mjestu ie. *w ima, kao i
tokavski, labiodentalni aproksimant258 (koji ini opreku s frika-
tivnim v nastalim kao u eng. od germ. *).

*y
ie. *HyuHs/HyowHs- juha > stind. y, gr. juha (s lo-
mljenjem laringala, vidi 66), kvas, lat. is, stsl. juxa259,
lit. j, stir. th (kelt. *yut > kasnolat. iutta orba), alb. gjan
blato
ie. *yowHn- mlad > stind. yvan-, yn- mladi, lat. iuuenis,
stsl. jun mlad (hrv. jnk, jne), lit. junas, got. juggs (eng. yo-
ung, njem. jung), gal. Jovinc-illus (ime)
ie. *yenh2tr jetrva > stind. ytar-, gr. , hom. 
jetrve, lat. ianitrix, ianitrcs, stsl. jtry (hrv. jtrva), lit. jnt, G.
jnters, arm. ner, novofrig. A. 
57 Ie. je *y u dosta indoeuropskih jezika ouvano (no u vie jezi-
ka se gubi izmeu samoglasnika npr.).
U prakeltskom je ie. *y bilo ouvano. Usp. ie. *yowo- mlad
(stind. yuva-, lat. iuvencus mladunac, got. juggs) > gal. Iou-
antu-carus (ime), srvel. ieuanc, ali stir. oac. U stir. se prakelt. *y
gubi u svim pozicijama, usp. jo ie. *treyes tri (stind. tryas) >
stir. tr.
U albanskom se ie. *(H)y- na poetku rijei izgleda pravilno odra-
ava kao gj- (usp. alb. gjan, ngjesh), iako u nekim sluajevima
moda daje i z- (usp. gore alb. zej). U sredini rijei ispada, usp. ie.
*treyes > alb. tre.
Ie. *y u sredini rijei u armenskom nestaje, usp. ie. *treyes > arm.
erek, a iza *r i *n daje . Odraz je na poetku rijei kompliciran i

258
Tako je u standardnom nizozemskom i u sjevernonizozemskim dijalektima. Inae
izgovor u dijalektima jako varira.
259
Slavenski naglasak (hrv. jha) kao da upuuje na *Hyows- a ne na *HyowHs-.

191
 POREDBENA FONOLOGIJA

sporan (usp. Minshall 1955); u nekim sluajevima daje na poetku

- (moda zapravo smo od izvornoga *Hy-?), usp. ie. *yuHr- > arm.
ur voda, lit. jra more.
U grkom je razvoj, kao i kod ie. *w, ve po obiaju neto kompli-
ciraniji. Izmeu samoglasnik je *y u grkom ispalo, kao i u lat.,
stir., alb. i arm., usp. ie. *treyes (stind. tryas) tri > gr. 
[trs] gdje [] nastaje od -- nakon ispadanja *y, lat. trs takoer
s dugim od -ee- nakon ispadanja *y (usp. stir. tr, alb. tre, arm.
erek). U mikenskom je meusamoglasniko *y jo bilo ouvano, no
ne dosljedno jer je ve tada, ini se, *y poelo nestajati u tom po-
loju. Klasino gr. izmeu samoglasnika postaje uvijek od sta-
rijega *-wy-, *-yy- ili *-sy-, usp. hom. G. o-osnov -oo < ie. *-osyo ili
gr. jaje < ie. *h2wyom (hrv. jje).

Odraz poetnoga ie. *y- i *Hy- u grkom

to se tie ie. glasa *y, najkompliciraniji je i najsporniji odraz ie. *y
na poetku rijei u grkom. Ve je od samih poetaka indoeurope-
istike primjeeno da prema glasu y- u ostalim jezicima u grkom
stoje spiritus asper, odnosno /h/ u nekim rijeima, a u drugima.
Primjer ima otprilike isto, pet-est za svaki odraz, a ti se odrazi
ne mogu nikako objasniti primjerice dijalekatnim mijeanjem za-
to to svaki korijen pokazuje dosljedno ili poetno /h/ ili . Rjee-
nje je, kao i uvijek u indoeuropeistici, naeno u em drugom nego
u laringalima (iako se svi s tim ne slau). Naime, poetno je grko
/h/ nastalo od ie. *y-, dok je poetno grko nastalo od ie. *Hy- (a
odraz se *Hy- u drugim jezicima dakako stapa s odrazom *y-, tj.
*Hy- > *y-). To da bi od *Hy- nastalo i nije nezamislivo s obzirom
na to da zvuni okluzivi u grkom s *y daju (vidi dolje). Moe se
zamisliti da bi i laringali + *y dali takoer -. Neki nas drugi po-
kazatelji takoer upuuju na to da bi gr. - moda moglo biti od
ie. *Hy-, naime kod korijena koji poinju sa - u sanskrtu dakako
nailazimo na poetno y- (i *y- i *Hy- bi u skr. dalo isto), no ispred
tih korijena esto nailazimo na nepredvidljivo duljenje prefikasa
ili estic ispred njih. Takvo se duljenje takoer moe objasniti
laringalima jer oni dulje prethodni samoglasnik kada ispadnu u
zatvorenom slogu (vidi 74). Tako primjerice prema gr. 
upreem nalazimo u stind. yog-/yuj- itd. Kada taj oblik dobije au-
gment, esticu koja se u stind. (i gr. i arm.) dodaje ispred prolo-
ga vremena, taj se augment, koji je inae kratak: a- (~ gr. - < ie.
*h1e), dulji u - pa imamo, recimo, ved. 3. l. jd. aor. med. yukta to
se moe pravilno izvesti iz ie. *h1e-Hyugto. Pretpostavi li se da je

192
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. korijen bio smo *yug-, a ne *Hyug-, ne moe se objasniti to neo-

ekivano duljenje u vedskom. Jo je jedna indicija koja upuuje na
to da *Hy- daje - u gr. to to ispred ie. *y- nema posvjedoenih
protetskih vokala. Naime, laringali su se na poetku rijei ispred
suglasnika, dakle u poloaju *HC-, u grkom vokalizirali pa tako
od *h1C- u grkom nastaje C-, *h2C- > C-, a *h3C- > C-. Takvi
se protetski samoglasnici javljaju jo u armenskom i frigijskom, ali
u svim ostalim jezicima nestaju. Usp. ie. *h1lgwhus lagan > gr.
, ali ved. ragh (vidi 76 za jo primjera). Tako bismo isto
oekivali da i od ie. suglasnikoga skupa *Hy- dobijemo u grkom
protetske samoglase + *y (koje bi onda poslije dakako nestalo), no
toga u grkom nema. To nam takoer kazuje da se oito neto dru-
go dogodilo s ie. skupinama *Hy-260. Sada emo iznijeti grau za
razvoj *y- > - i za razvoj *Hy- > - u grkom (osim ve navedenih
primjera). U ostalim se ie. jezicima i ie. *y- i ie. *Hy- odraavaju
kao obino *y-.
ie. *ykw jetra > gr. 9, ved. yak t (av. ykar), lat. iecur
ie. *yos taj > gr. , ved. ys (av. y), stsl. i-e, ja-e, je-e, novo-
frig.
ie. *yeh1ro-/yoh1ro- godina, ljeto > gr. razdoblje, godinje
doba, av. yar godina, got. jer godina (eng. year, njem. Jahr)
ie. *ya- tovati > gr. svet ( hagiogrfija), stind. yjati
ie. *yudh- boriti se > gr.   bitka, stind. yudh-
ie. *Hyugom jaram > gr. , stind. yugm, lat. iugum, stsl. igo,
lit. jngas, got. juk, het. iukan; od glagolskoga korijena *Hyewg- u
ved. 3. l. aor. med. yukta i 3. l. jd. impefekta yunak to upuuje
na poetni laringal
ie. *Hyeh3s- pojas > gr. ( zna), av. ysta- pasn, stsl.
po-jas, lit. josti opasati, alb. n-gjesh opasati
ie. *Hyes- vreti, kljuati > gr. , ved. yas- kuhati, stvnj. je-
san pjeniti se (eng. yeast kvasac), alb. zej kuhati
ie. *Hyew- > gr. hom.  krma, stona hrana, ved. yva- je-
am (av. yava- zrno), lit. jvas; na poetno *Hy- ukazuje ved.
sloenica s-yvasa- koji ima dobru travu/ispau (inae je pre-
fiks su- < ie. *h1su- dobro kratak)

260
Mogue je i da ne daje svaki laringal + *y na poetku rijei , nego da primjerice to
daju smo *h3 ili *h2 s *y, ali to je zasada teko dokazati.

193
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *Hyeh2- > gr. ljubomora ( lat. zlus stfanc. gelos

eng. jealous), hrv. jl, ved. y-van- napada, stir. (i)lid prs
ie. *Hyorks srna > gr. , vel. iwrch srnda, ?stvnj. rho <
*raia- < *royko- (metateza) < *yorko-

Grka jotacija
Ie. *ty, *dhy, *ky, *y (u gr. = *ky), *kwy *ghy, *hy, *gwhy (gr.
bezvuni okluzivi + *y) daju u kasnijim gr. dij. uglavnom iste ili
sline odraze261: ///, ovisno o poloaju i dijalektu, dok zvu-
ni okluzivi + *y, *dy, *gy, *y, *gwy i *#Hy- daju uglavnom 262 (ili
/). U mikenskom u prvom sluaju dobivamo s, a u drugom z.
Usp. ie. *medhyos srednji > stind. mdhyas, lat. medius, got. mi-
djis te gr. at. , hom. (), beotijski .

SLOGOTVORNI SONANTI
58 Ie. su slogotvorni sonanti *, *, *, * uglavnom promijenje-
ni u svim ie. jezicima. Njihovi se odrazi mogu podijeliti na etiri
vrste:
1) odraz ostaje slogotvorni sonant (* > ) smo ie. *, * > stind.

2) odraz dobiva samoglasnik ispred sonanta (* > VR) npr. ie.
* > bsl. *iR/uR, germ. *uR
3) odraz dobiva samoglasnik iza sonanta (* > RV) npr. ie. *,
* > alb. ri, li
4) odraz postaje neki samoglasnik (* > V) npr. ie. *, * >
iir. a, alb. a, gr.
Najea je druga varijanta. Osim toga, po odrazima *, *, *,
* jezike moemo podijeliti na n u kojima se sva etiri sonanta
odraavaju po istom obrascu (primjerice bsl. i germ.) i na n u ko-
jima se po jednom obrascu odraavaju nosni sonanti (*, *), a po
drugom likvide (*, *). Za drugi tip jezika usp. npr. lat. u kojem
*, * > em, en, a *, * > ol, or. U svim se jezicima podudaraju u
obrascu odrazi nazala i odrazi likvida zasebno. Nema jezika u ko-
jem bi primjerice * razvilo jedan protetski samoglasnik, a * ne-
ki drugi.
261
Za pojedinosti v. Rix 1992: 90-91.
262
U klasinom se grkom izgovaralo kao [zd], a tek je u posljeklasinom grkom to
[zd] pojednostavljeno u [z] kako se danas tradicionalno ita. Vjerojatno je [zd] nastalo od
starijega [dz] tj. [], a to od nekakva [] ili slino.

194
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*
ie. *de(t) deset > stind. da (av. dasa), gr. ( dekmetar,
dekda), lat. decem ( dcmbar), stsl. dest, lit. dimt (latv. de-
simt, stprus. dessimts deseti), got. tahun (eng. ten, njem. zehn),
stir. deichn (gal. -), arm. tasn, toh. B ak
ie. *tom sto263 > stind. atm (av. satm), gr. -264, lat.
centum ( centmetar), stsl. sto (nepravilan odraz, umjesto oe-
kivana *sto265), lit. itas (latv. smts), got. hunda (eng. hundred,
njem. hundert), stir. ct (keltib. KanTom, gal. canto-, vel. cant,
bret. kant), toh. B knte
ie. *gwtis hodanje, koraanje > stind. gti put, gr.
hod ( bza), lat. con-uentus sastanak, skuptina (
konvncija), got. ga-qums skuptina

*
ie. *mtis misao > stind. mat (av. maiti-), gr. samo-
voljan ( autmt, autmatsk), lat. mns, mentis ( mntlan,
mentaltt), stsl. pa-mt, lit. mints, got. ga-muns (eng. mind)
ie. *new devet > stind. nva (av. nava), gr. < *F266,
lat. nouem ( nvmbar) < *nouen (analogijom prema septem se-
dam, decem deset gdje je -m etimoloko, usp. falisk. neven), stsl.
devt < *nevt (analogijom prema dest)267, lit. devitas deve-
ti (stprus. newints), got. niun < *niwun (eng. nine, njem. neun),
stir. non, arm. inn
ie. *h3nom ime268 > stind. nma (av. nma), gr. (
onomstika, onomatopja), lat. nmen (nminlan, nomintv
itd.), het. lman < *nman (razjednaavanje *n-m > l-m)

263
Ie. *tom, to je odraeno u svim ie. jezicima, nastaje sasvim sigurno od starijega
*dtom, to je izvedenica od ie. *de(t) deset
264
Poetno - u grkom nije jasno.
265
Moda je posrijedi razjednaavanje *m-m > *-m, *tom > *sumtam > *sutam >
*suta > sto.
266
Nejasno je poetno - i dvostruko --.
267
Zanimljivo je da se biljka koja se na lat. zove nonenaria u hrv. uz devsilj zove i
nevsilj ili nevsinje to bi eventualno moglo biti staro.
268
Rekonstrukcija je ove rijei sporna, neki rekonstruiraju *h1- umjesto *h3- zbog gr.
lakonskog imena - (na *h3 osim gr. ukazuje i arm. anun), a neki sre-
dinje *-eh3- umjesto *-o- zbog duljine u srednjonizozemskom noemen, to nije pretjerano
uvjerljivo, i duljine u lat. nmen koja lako moe biti analogijom cog-nmen prezime
prema co-gnsc znati < ie. *neh3-. Na drugi bi laringal u korijenu mogli upuivati i neki
podatci iz slavenske akcentuacije (tj. mogunost da slav. *jm ima akut na korijenu), no
to je takoer sporno. to se tie duljine u stind., ona bi mogla nastati i od ie. *o po Brugma-
nnovu zakonu. Za detaljniju raspravu o ie. rijei za ime vidi Stber 1998: 53-59.

195
 POREDBENA FONOLOGIJA

U iir. se ie. * i * odraavaju kao a (isto kao u grkom i alb.), usp.

stind. gti, mat (av. maiti-). Razvoj je vjerojatno tekao otprilike
ovako * > * aN > * > a.
U grkom, kao i u iir. i alb., ie. * i * daju , usp. gr. ,
-. Bit e da se ova promjena dogodila neovisno u ovim trima
jezicima premda se na prvi pogled ini fonetski malo udnom. U
mikenskom se, izgleda, nakon labijala kao odraz * i * javlja kat-
kada o umjesto a, no ne posve pravilno, usp. mik. pe-ma/pe-mo ~
9 sjeme ( sprma). Glas se o javlja u brojevima u nekim
gr. dijalektima umjesto , usp. arkadijski deset te arkadij-
ski, lezbijski , mik. de-ko-to deseti, ark. h sto. To
je vjerojatno analogijom prema deseticama na - a ne glasov-
nim putem (Kapovi 2003b).
U latinskom su se ie. * i * odrazili kao em, en, usp. lat. decem,
G. mentis. Poslije se em moe promijeniti u en ispred npr. denta-
la269, usp. -uentus umjesto *-uemtus ili en u em ispred labijala.
Ispred -nC- u lat. svako e i o daju i i u (vidi 67, 68) pa tako i ov-
dje, usp. ie. *(d)widtih1270 dvadeset (stind. viati-) > (ne ba
posve pravilno)271 *wgemt > *wgent > lat. ugint.
U bsl. ie. * i * daju *im, *in ili *um, *un, to je ouvano u lit.
(dimt, devitas), dok u slav. *im, *in pravilno daju (devt,
dest), kao i svaki prednji samoglasnik + nazal u zatvorenom slo-
gu, a bsl. *um, *un daju slav. , kao i svaki stranji samoglasnik +
nazal u zatvorenom slogu (vidi 54). Ispred samoglasnika, dakle
u otvorenom slogu, bsl. *iN/uN daje slav. *N/N, usp. ie. *th2u-
> stsl. tnk. Usp. i stsl. pti < *pnti, ali pn (hrv. z-pti, z -
pnm). Za kolebanje izmeu *iN i *uN vidi 60.
U germ. ie. * i * daju *um, *un (kao jedna varijanta bsl. odra-
za), usp. got. ga-qums, ga-muns. Sekundarno um moe postati
un na kraju rijei (tahun) ili ispred dentala (hunda).
U keltskom ie. * i * daju *am, *an, usp. keltib. KanTom (am >
an ispred dentala). U galskom umjesto pravilna odraza aN (usp.
gal. -, canto-) nailazimo i na sporadino eN/iN, usp. prema
ie. *bhht- visok, velik (stind. bhant-) u gal. ime Brigant-, ali
i Brigind-oni, te gal. A. jd. materem mater < ie. *meh2ter. i-
ni se da je ve u prakeltskom *aN ispred okluziv, *s, *n i na kra-
269
To je jednostavno pitanje jednaenja po mjestu tvorbe i tipino je za gotovo sve jezike.
270
Broj je izveden od *dw- dva (ie. *d(u)woh1) i dvojine broja deset (*det) *-ih1
je dvojinski nastavak. Poetno je *d- bilo ispalo ve vjerojatno u ie.
271
Ispadanje *-d- dulji prethodno *-i-, a * > *k se ozvuava ispred *.

196
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ju rijei moda bilo fonetski zapravo ostvarivano kao [N]. Oda-

tle *-m# > -em# u gal. (materem), te kolebanje u pisanju u sre-
dini rijei. U britskom je i keltiberskom *N vraeno u *aN (usp.
keltib. KanTom, vel. cant). U stir. je razvoj neto kompliciraniji;
ondje kelt. *aN [N] /-okl., *s, *n daje nastalo duljenjem u nado-
knadu za ispadanje nazala (*NC > *eNC > C), usp. stir. ct sto
prema vel. cant, stir. dt zub prema vel. dant (ie. *h1dt-, lat.
dns, dentis). Kelt. *N daje *iN u stir. ispred *g, usp. stir. ingen
nokat < ie. *h3gwh- (lat. unguis), te ispred *d i *b ako iza njih ni-
je *a//o, usp. stir. ingnad neobian < ie. *h3tos nepoznat
(lat. igntus), ali stir. land zemlja < ie. *ldeh2 (usp. gal. *land
franc. lande pjeara, stprus. A. lindan dolinu, stsl. ldina,
got., eng. land)272.
Vie pokazatelja upuuje na to da su ie. * i * bili ouvani u pra-
anatolijskom (Melchert 1994: 55). U het. su pak oni dali, kao u
keltskom, am i an (lman).
U armenskom, kao i u het. i keltskom, ie. * i * daju am i an.
U albanskom, kao u gr. i iir., ie. * i * daju a, usp. alb. shta-t
sedam < *s(p)ta- < ie. *sept (stind. sapt), alb. ngah ii < ie.
*gwsoh2 (lat. ueni dolazim, stind. gacchati kor).
U pratoharskom se, kao i u germ. (i djelomino u bsl.), ie. * i *
odraavaju kao *um i *un. To *u zatim poslije pravilno daje toh.
*, usp. ie. *tom sto > toh. *kumte > toh. B knte. Na apsolut-
nom poetku rijei, ie. * i * daje *om, *on u pratoh., a zatim *o >
e kao i obino (vidi 68). Usp. od ie. *- ne- (stind. a-, gr. -, eng.
un-, lat. inC- itd.) > toh. B e(n)-.

*
ie. *wkwos vuk > stind. v kas (av. vhrk), stsl. vlk < *vlk,
lit. vikas (latv. vlks, latv. st. vulks, jatv. wuks), got. wulfs (eng
wolf, njem. Wulf), alb. ulk273, stir. olc lo, het. walku(w)a- lo274
(luv. walwa- lav)
272
Usp. McCone 1996. Neki pak ovdje rekonstruiraju ie. *lHd- ( 2007b).
273
U gr. je i lat. zbog tabua *wkwos > *lukwos (zamjena *w i *l), no lat. bi odraz zapra-
vo trebao imati c ili qu, a ne p, a gr. bi trebao imati 9, a ne . Neki smatraju da u sluaju
got. wulfs i lat. lupus nije rije o neovisnim inovacijama (poznato *xw > f u germ.; vidi 47
za objanjenje utjecajem drugih dij. u lat. ili tabuom), nego da te rijei zapravo nastaju od
ie. varijante *wpos s *p umjesto *kw, od ega onda i het. ulippana-, arm. gayl (*p u arm.
ispada, vidi 40).
274
Izgleda da je ie. imenica *wkwos vuk nastala poimenienjem starijega pridjeva
*wkwos lo, a odraz se toga staroga pridjeva osim u het. i stir. vidi i u stind. vk-tt-
pogibelj. Na poimenienje moda ukazuje i naglasak povuen na prijevojnu prazninu
(ved.vkas, gr. ) kod imenice za to ima i drugih primjera, usp. stind. ks crn

197
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *mdus mek > stind. md, gr. mek (gr. pravilno
*ml- > -), - umekavam, lat. mollis < *moldwis, eng.
molten otopljen275
ie. *pth2us irok, ravan > stind. ph, gr. 9 ( Pltn),
gal. litano- (stir. lethan < *litano-)

*
ie. *mt- mrtav, smrt > stind. mts mrtav (av. mrt), gr.
eol. smrtan (gr. pravilno *mr- > -), lat. mors, mortis
smrt ( mortaltt), mortuus mrtav, stsl. mrtv < *mrtv,
s-mrt < *s-mrt, lit. mirts smrt, eng. murder ubojstvo,
arm. mard ovjek < *smrtnik, stir. marb < *m-wo-
ie. *h2tos medvjed > *h2tos (premetanje)276 > stind. kas
(av. ar), gr. ( rktik), lat. ursus < *orksos, lit. irtv
medvjei brlog, stir. art, het. artagga-, arm. ar, alb. ari
ie. *kwmis crv > stind. kmi, stsl. rv < *rv (sa sekundar-
nim v, usp. stsl. rmn crven, sln. m), lit. kirms, stir. cruim,
alb. krimb ~ ie. *wmis > got. warm (eng. worm, njem. Wurm)277
59 Ie. * i * daju u stind. , usp. stind. v kas, mts, a u avesti-
kom r, usp. av. mrt. U sanskrtu smo jedan korijen ima slo-
gotvorno , a to je glagol kp- uklapati se, podvrgnuti se, urediti
ija etimologija nije sigurna. U ved. je to k p-, a u av. khrp- tijelo,
oblik to se onda povezuje s lat. corpus tijelo (ie. *kp-) pa je to
po svoj prilici sekundarno. Svako je ie. * dalo u iir.; tu nema izni-
maka i razlika po dijalektima kao kod neslogotvornoga *l.
U grkom je odraz slogotvornih likvida prilino kompliciran. Pra-
grki je oito jo imao ie. stanje, sa zadranim slogotvornim sonan-
tima, s obzirom na razliite odraze u dijalektima: u jonsko-ati-
kom i sjeverozapadno-dorskom R/R (usp. , ali ,
ie. *d- srce > at. , hom. 278 kardiolgija), u ar-
kadijsko-ciparskom R (cip. srce), u eolskom R (usp. eol.

(~ stsl. rn) : kas crna antilopa (Matasovi 2004: 87). Isti se znaenjski pomak moe
vidjeti u germ., usp. stnord. vargr zloinac; vuk (ved. varg vuk), ali steng. wearg zlo-
inac, razbojnik; udovite; lo to je etimoloki srodno sa stsl. vrag neprijatelj, stprus.
wargan patnja, zlo, lit. vagas jad.
275
Usp. i stsl. mlad < *mold-.
276
Fonetski se *h2tos ostvarivalo kao *h2os (vidi 87).
277
Ova dva ie. korijena vjerojatno imaju veze. Usp. za drugi jo i lit. vamas kukac,
komarac, lat. uermis < *wormis. Oboje od ie. *worm- (lat. moda i *wmis > *wormis >
uermis).
278
Usp. i pamfilijski .

198
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

). ini se da je odraz u eol. drugotan i da je nastao naknad-

no od starijega R, odnosno da je svako iza u eol. prelo u o279.
Naalost, praktiki je svako u eol. bilo od slogotvornoga * jer je
fonem *a u ie. bio jako rijedak (vidi 39, 70), a *H je davao neto
sasvim drugo u gr. (vidi 62). Ni stanje u jonsko-atikom s odra-
zom / nije ba najjasnije jer nije sigurno kada koji odraz do-
lazi. Rix (1992: 65) misli da je na poetku rijei pravilan odraz
(dakle hom. ), dok bi at. bilo tvoreno analogijom pre-
ma hom. (~ het. kr). Usp. jo i ie. *ktus (got. hardus) > gr.
moan, ali superlativ uz . Mikenski
je opi odraz ie. * bio /or/ kao u ark.-cip., usp. mik. to-pe-za /tor-
peza/ stol prema at. 9 ( trpeza), no u dvjema se rjeima
javlja i odraz /ro/, a u jednoj i /ar/, usp. mik. wo-ro-ne-ja /wroneia/
janjee ~ at. (* ) ovca, janje, mik. tu-ka-ta-si /thuga-
tarsi/ kerima ~ at. dij. ? (Kapovi 2003b).
U latinskom ie. * i * daju or i ol (mortuus, mollis). ini se da u
lat. slogotvorni sonanti na poetku rijei daju ma, na, la, ra, usp.
ie. *lep- kamen > gr. 9, *p- > lat. lapis ( lapidrij); ie.
*meh2 velik > gr. ( mega-), *(h2)-no- > lat. magnus
( mgnat). Isto vrijedi i ako je prije slogotvornoga sonanta na po-
etku *s ili *h1, usp. ie. * h1ne- nositi > stsl. nesti, *h1- > lat.
nancscor naem; ie. *sme- brada > stind. maru-, stir. sme-
ch, *ssleh2 > *maksl > lat. mla itd.280
U bsl. ie. * > *iR/uR to je ouvano u litavskom (vikas, kirms),
dok je u slavenskom od toga nastalo *R/R. U stsl. su se ti sljedo-
vi, kao i u hrvatskom, ve pomijeali s *R/R < *Ri/Ru izgovara-
jui se opet kao slogotvorno , odnosno . Te se slogotvorne likvide
u stsl. nedosljedno piu kao r/r odnosno l/l bez obzira na eti-
mologiju, usp. stsl. mrtv < *mrtv, vlk < *vlk kao i krv
< *krv i plt < *plt pt. U ruskom se uva razlika izmeu
*/r i *r/, usp. rus. cpe < *srdce, ali < *krv (u
rus. * > o, a * > e u jakom poloaju, vidi 61) prema stsl. srdce
= krv. U hrvatskom se oboje odraava kao , ali se razlika e-
sto moe vidjeti u duljini */R je dvoglas pa daje u naelu dug
odraz (ako je u rijei uope mogua duljina), dok je *R/ obian
slijed suglasnika i kratkih */ pa je odraz kratak, usp. hrv. G.
k vi < *krvi, ali G. bka < *brka. Slogotvorno starohrvatsko *
< */l, *l/ daje u standardu u (vk > vk), a u govorima se mo-

279
Usp. Thumb & Scherer 1959: 55.
280
V. Matasovi 1997a: 85-86.

199
 POREDBENA FONOLOGIJA

e razviti i samoglasnik ispred l (dij. vlk itd.), u kajk. zatvoreno

(v| k) itd. Za bsl. kolebanje *iR/uR vidi 60.
U germ., kao i kod slogotvornih nazala, ie. slogotvorne likvide do-
bivaju popratno *u, dakle odrazi su *ur i *ul. U got. su odrazi ar
i ul zbog pravila po kojem se u got. u ispred r, h i otvara u a []
(vidi 61), usp. got. wulfs, warm. Usp. got. arstei ea prema
steng. urst (eng. thirst) < ie. *ts-.
U keltskom se ie. * i * odraavaju kao *ri i *li (usp. alb.) ispred
okluziva i *m, ali kao *ar i *al u ostalim sluajevima, usp. gal. li-
tano-; stir. cruim; stir. cride srce < ie. *d-; stir. -rith zaljev,
gal. -ritum < ie. *ptu- (lat. portus luka, av. prtu-, eng. ford),
ali stir. marb; stir. carr kola, gal. carros < ie. *kso- (lat. currus);
stir. tart sua, ea < ie. *ts- (stind. t- edan, av. tarna-,
got. arstei, eng. thirst).
U praanatolijskom su ie. * i * jo bili ouvani, a u hetitskom se
odraavaju kao ar i al, usp. het. artagga-; het. wtar voda < ie.
*wod, het. kear ruka < ie. *es itd. Da je ovaj hetitski razvoj
posljeopeanatolijski, vidi se po luvijskom i palajskom u kojem se
uz najei odraz ar javlja i odraz ur (Melchert 1994).
U armenskom je, kao i kod nazala, odraz ar, al, usp. mard, ar.
U albanskom se ie. * i * odraavaju kao ri i li, usp. alb. krimb;
alb. drith zrnje < ie. *hd- (lat. hordeum jeam, njem. Ger-
ste). Ie. pak *w u alb. daje ul, usp. alb. ulk, dok * na poetku rijei
(tj. poslije laringala jer *r ne moe biti na poetku u ie., vidi 85),
izgleda, daje ar, usp. alb. ari.
Ie. se * i * odraavaju u toh. kao i * i * dobivaju *u > * pri-
je sebe, usp. toh. B prkare < ie. *bhh- visok (stind. bhant-, av.
brzant-, lat. fortis jak, het. parku, arm. barjr itd.).

Problem bsl. odraza ie. *, *, *, *

60 Problem je odraza ie. slogotvornih sonanata u bsl. jedna od
vjenih zagonetaka indoeuropeistike. Unato mnogim teorijama,
dosada jo nije naeno zadovoljavajue rjeenje. Slogotvorni se so-
nanti u bsl. odraavaju dakle i kao *iR (ee) i kao *uR (rjee).
Kao odraz ie. prijevojnoga stupnja praznine * u bsl. u naelu na-
lazimo *iR, dok se *uR javlja u izoliranim korijenima u onima
koji ne pokazuju prijevoj, odnosno, koji se javljaju smo u prazni-
ni. Za prvo usp. stsl. mrti < *merti (punina *e) : moriti (punina

200
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*o), hrv. umrati (duljina *), stsl. mr mrem (praznina *),

lit. miti mrijeti, marnti moriti s oekivanim *ir, a za dru-
go hrv. glo, rus. po < *grdlo, lit. gurkls s *ur koje ne poka-
zuje drugih prijevojnih likova u korijenu. No odraz se *iR daka-
ko javlja i kada rije nema drugih prijevojnih oblika usp. stsl.
jzyk, stprus. insuwis < ie. *(d)huh2 (got. tuggo, eng. tongue).
esto se i u istom korijenu u bsl. naie na jedan odraz u jednom je-
ziku, a na drugi u drugom, usp. stsl. tnk, ali strus. (ie.
*th2u-); hrv. tg, rus. < *trg, lit. tugus, ali latv. trgus;
stsl. tma, ali latv. tumsa tama (ie. *tH-); stsl. tysti, stprus.
A. mn. tsimtons, ali stsl. tysti (hrv. tsua), lit. tkstantis (~ got.
sundi, eng. thousand, njem. tausend). I-odrazi u bsl. u nae-
lu uvijek mogu biti sekundarni zbog utjecaja prijevoja (obian bsl.
prijevoj bijae *eR/oR : *R/R : *iR).

*i
ie. *h1esmi jesam > stind. smi (av. ahmi), gr. , stsl. jesm,
stlit. esm, het. mi
ie. *din- dan > stind. dnam, lat. nn-dinae deveti (sajmeni)
dan, stsl. dn, alb. dit < *din-t
ie. *melit med > gr. , G. , got. mili, het. militt-

*u
ie. *snusos snaha > stind. snu, gr. hom. , lat. nurus, stsl.
snxa, stvnj. snur (njem. Schnur, steng. snoru), arm. nu, alb. nuse
ie. *dhugh2tr ki > stind. duhit (av. dugdar-), gr. ?,
osk. ftr281, stsl. dti (hrv. k < *di), lit. dukt, got. dahtar
(eng. daughter, njem. Tochter)282, gal. duxtir, arm. dustr
ie. *supnos san283 > pali supina-, gr. 9, stsl. sn, alb.
gjum, toh. B pne
61 Ie. su *i i *u ostali nepromijenjeni u svim ie. jezicima, osim u
stsl. gdje daju i te u toh. gdje daju (ali je suglasnik ispred od
staroga *i palataliziran; vidi 51).

281
Dugo -- zbog ispadanja *-- < *-gh2-. U lat. je ova rije nestala.
282
U germ. je i bsl. laringal rano ispao pa je *dhugh2tr dalo *dhugtr > *dhuktr, usp.
lit. dukt, got. dahtar s odrazom ie. *k, a ne *g.
283
Druga je varijanta ove rijei, *swepnos san, odraena primjerice u stind. svpnas i
lat. somnus.

201
 POREDBENA FONOLOGIJA

U slav. dakle ie. *i > (jer), a ie. *u > (jor). Zajedniki se zovu je-
rovi ili poluglasi. Slav. su i bili reducirani glasovi (odatle i ime
poluglasi), vjerojatno vaoliki (slini []) s tim da je bilo neka-
kvo prednje va, a stranje slino kao rumunjski i /. U pra-
slavenskom su, oko 600. godine, ti glasovi bili jo pravo *i i *u, to
se vidi po posuenicama u slav. (usp. lat. civitte- [kivitte-] > psl.
*Kibitt-284 > *Cbtat > hrv. st. Captat, danas Cvtat) i iz slav.
(usp. psl. *gardiki > gr. toponim , a poslije psl. *gardiki >
stsl. gradc, hrv. grdac, usp. psl. *stikla > rum. sticl, a posli-
je *stikla > stsl. stklo, hrv. stklo) itd. i po biljeenju slav. rijei u
inojezinim izvorima. U slavenskom su jerovi nakon nekoga vre-
mena u slabim poloajima poeli nestajati u svim slavenskim jezi-
cima285. Poluglasi su bili jaki smo kada je u slogu iza njih dolazio
jo jedan poluglas, npr. u rijeima dn ili sn. Tu je prvi polu-
glas bio jak pa je vokaliziran u slav. jezicima, a drugi je bio slab pa
je nestao (hrv. dn, s n). U rijei je tko poluglas bio slab, jer nije
bilo drugoga u slogu iza njega, pa je otpao (hrv. tk). To se pravi-
lo katkada naziva Havlkov zakon286. Na kraju su rijei poluglasi
uvijek ispali. U nekim su se slavenskim jezicima vokalizirani po-
luglasi (dakle poluglasi u jakim poloajima) razliito odrazili pri-
mjerice jaki * daje e, a jaki * daje o u ruskom i makedonskom.
U hrvatskom su i jaki * i jaki * dali prvo *, a zatim a (u stand.
jeziku)287. Usp. hrv. dn, s n, ali rus. 288, , mak. , .
U hrv. se to a ipak esto razlikuje od staroga *a koje isto daje a
po duljini jer je a kao odraz poluglasa u hrv. u naelu kratko, usp.
hrv. dska < *dska, snha < *snxa, mgla < *mgla, ali trva
< *trva, glva < *golva, vlda < *volda 289. U nekim je slav. jezici-
ma Havlkovo pravilo dosljednije potovano pa su poluglasi u sla-
bom poloaju uvijek nestali, usp. polj. mga, e. mhla, no u hrv. je
esto umetnuto sekundarno a da bi se razbili suglasniki skupovi
teki za izgovor, usp. hrv. mgla. Dodue, u naelu u takvim slu-
ajevima nije rije o izravnu odrazu poluglasa, nego o sekundar-

284
Slavenski je tada imao samo dvousneni poluvokal *w pa je romansko (i openito
strano) frikativno *v obino zamjenjivao svojim *b.
285
Slabi se poluglasi uvaju u polapskom i kada drugdje uvijek ispadaju.
286
Po ekom slavistu Antonnu Havlku (1855-1925) koji ga je otkrio 1889. na osnovi
staroeke grae.
287
Staro * daje a u veini tok. i ak. govor; iznimke su Boka s ouvanim , dijelovi
Crne Gore s odrazom (otvoreno e) i pojedini akavski govori (na Krku) s odrazom e ili
o. Veina kajk. govor ima (zatvoreno e) na mjestu staroga * ili neto nastalo od toga
(rijetko je i va ouvano).
288
Znak <> u rus. oznaava smo umekavanje prethodnoga suglasnika (ovdje
[]).
289
Kapovi 2003a.

202
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

nom umetanju va tj. a290, koje se i danas u hrv. umee u teke su-
glasnike skupine (usp. mment i mmenat). Takvo se naknadno
umetanje samoglasnika dogaa i u drugim slav. jezicima, usp. hrv.
dska i e. deska < *dska, ali i hrv. (dij.) tca < *dtica (uma-
njenica od *dska) bez sekundarnoga a. U starijem se hrv. i u dij.
esto mogu nai i primjeri bez sekundarno umetnuta a, usp. pre-
ma hrv. stand. stklo < *stklo (e. sklo, polj. szko) i dij. i st. skl
ili ckl (*stklo > skl ili *stklo > *tsklo > ckl) gdje je poluglas oe-
kivano ispao.
U veini je grkih dijalekata imalo normalnu fonetsku vrijednost
[u], no u atikom je staro [u] postalo prednje pa se ondje zapravo
izgovaralo kao [] (kao njem. ). To je poslije preuzeto u , a to
se [] u kasnijem grkom stopilo sa starim [i] u [i] pa se tako ita i
u modernom grkom. Nejasno je zato poetno grko uvijek ima
spiritus asper, odnosno zato uvijek ima h- na poetku. Hak je pri-
mjerice oekivan u gr. 9 gdje nastaje od ie. *s, ali je neoeki-
van u gr. G. vd < ie. *udn-os (usp. u lat. unda s preme-
tanjem). No kako god bilo, poetno **#- u grkom ne postoji.
U got. se i i u ispred r, h i otvaraju i prelaze u a [Q] odnosno a
[]291. Usp. got. dahtar i war ovjek, lat. uir < *wiros < ie. *wi-
Hros (lit. vras, stind. vrs).

Slogotvorni sonanti i laringali

62 U tradicionalnoj su se, predlaringalnoj indoeuropeistici, re-
konstruirali i dugi slogotvornni sonanti, tj. *, *, *, * ,* i *, no
otkriem je laringala ustanovljeno da se svi ti tzv. dugi slogotvorni
sonanti mogu svesti na skupinu slogotvornoga sonanta i laringala
tj. na *H, *H, *H, *H, *iH i *uH292 (za ope duljenje prethod-
nih slogotvornih segmenata do kojega dolazi ispadanjem laringa-

290
Moe biti da je u nekim sluajevima vokalizacija i u slabom poloaju bila izravna, ali
je sporno u kojima tono. Ivi (1975) primjerice smatra da se poluglas izravno vokalizirao
nakon poetnoga m- (npr. mgla), ali primjer ma maa < *ma (G.) iz Dubrovnika jo
iz 16. st. (ARj) pokazuje da to oito nije tono. Da bi se ustvrdio prvotni odraz jerova u
takvim sluajevima, neophodno je istraiti njihov odraz u starim tekstovima jer stanje u
suvremenim govorima moe biti svuda inovativno (usp. npr. dij. psa umjesto ps). Pro-
blem je to su mnogi hrvatski stari tekstovi akavski, a ondje je tendencija k vokalizaciji
poluglasa i u slabom poloaju istaknutija nego drugdje (npr. malin umjesto mlin). T je
tendencija (bila) vidljiva i u zapadnotokavskim govorima.
291
Nije neobino da se samoglasnici otvaraju ispred [r]; isto se primjerice dogaa u
norvekom, vedskom i danskom.
292
Dugo se * i * nelaringalnoga postanja javljaju smo kao posljedica duljenja u jed-
nosloicama, npr. u *t ti ili *n sada (uz *tu, *nu), no to je bila smo fonetska duljina;
vidi 90.

203
 POREDBENA FONOLOGIJA

la u zatvorenom slogu vidi 74). Ovdje emo prvo iznijeti primjere

tih skupina u zatvorenom slogu, dakle primjere tipa *CHC.

*H
ie. *dh2tos ukroen, izgraen (particip od *demh2- krotiti,
graditi293) > stind. dts, gr. neukroen, dor. (Pin-
dar)  novosagraen, ?lat. mteris graevni materi-
jal (< *dmt-, mtrija, materjl itd.)
ie. *h2- raditi, umoriti se > stind. ts smiren, gr. hom.
(F) umoran < *eh2ws, 9 koji je zahtije-
vao dosta posla
ie. *sh3nogwho- jednokopitan (za konja) > gr. hom. N. mn.
 294
Za odraz ie. *H nema puno primjera. U stind. bi se prema ie.
*H oekivalo kao i od *H koje to sigurno daje, vidi dolje, a
i analogijom prema * > a gdje bi onda laringal davao smo du-
ljinu (*H > *aH > ). No, pogledamo li primjere (stind. dts,
ts) ondje ne nalazimo oekivano , nego . To bi doista mo-
gao biti i pravi odraz ie. *H u stind., ali bi anusvra () mogla
takoer biti i unesena analogijom iz prijevojnoga stupnja s puni-
nom. Zbog maloga je broja primjera teko donijeti konaan sud295.
U grkom *h2 > (> at. ), a *h3 > . Primjera za *h1 u
grkom nema, no taj bi slijed u grkom zacijelo dao . U grkom
se dakle i tu razlikuju odrazi triju laringala, a opi je odraz slijeda
*H u grkom R, R, R, ovisno o laringalu. Takav odraz mo-
da vrijedi smo za nenaglaene slogove neki lingvisti smatraju
da pod naglaskom *H > QRQ, R, oRo, no to nije opeprivaeno
(ovdje emo se provizorno ipak drati te pretpostavke). Usp. prema
nenaglaenom 9, zaraeno; muka, trud s na-
glaenim *h2. Mogue je i da su primjeri s odrazima VRV u gr.
zapravo nastali asimilacijom tipa *Q > pri em bi *Q po-
stajalo pravilno od ie. punine *emh2 (s pravilnim odrazom *Ch2C
> CC u gr.), a ne od praznine *h2.

293
Nije sigurno jesu li ovo dva razliita, ali homonimna, glagola ili je to jedan glagol s
dvama znaenjima. Ako je to vieznaan glagol, znaenjski bi razvoj bio pomalo neobian,
ali ne i nemogu.
294
Za sastavne dijelove ove sloenice usp. *h3nogwh- nokat > gr. , lat. unguis, stsl.
nogt, ie. *sm jedan > stsl. sam itd.
295
Sihler (1995: 102) i Matasovi (1997: 87) primjerice uzimaju kao izvoran odraz ie.
*"H, dok Beekes (1995: 145) smatra izvornim odrazom.

204
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Za bsl. i germ. nemamo pravih primjera, no analogijom prema dru-

gim odrazima moemo rei da je u bsl. odraz, kao i uvijek, jednak
odrazu kratkih slogovnih sonanata (osim u naglasku; vidi dolje), a
isto tako i u germ.
U alb. je odraz ie. *H > am, kao i kod drugih sonanata opi je
odraz: ie. *H > aR. U armenskom je opi odraz bio *H > aRa.

*H
ie. *h1tos roen (praznina od *enh1-) > stind. jts roen
(av. zta-), gr. - roen od Zeusa (< *diwo-n h
$ 1tos), lat.
(g)ntus roen, got. aira-kunds roen iz zemlje, gal. Cintu-
gntus (ime, doslovno prvoroen)
ie. *h3tos poznat > gr. , lat. gnrus, lit. pa-ntas, got.
-kuns (stvnj. kund, njem. kundig vjet, vian), stir. gnth, toh.
B -kntsa
ie. *dhwh2tos umro > stind. dhvnts (sa sekundarnim -n- iz
punine dhvan- < *dhwenh2-), gr. dor. ? smrtan
Za odraz ie. *H takoer nema puno primjera. U iir. je oito odraz
ie. *H bio * (stind. jts, av. zta-). Ovaj bi odraz upuivao, kako
rekosmo, i na odraz *H > * u iir., no to nije posve sigurno (vidi
gore).
U grkom su odrazi sljedei: *h1 > , *h2 > (> at. ), *h3
> u nenaglaenom slogu, a moda , , o u naglaenom
slogu. Usp. ie. *h1t- > gr. , brat gdje je
*h1 nenaglaeno, ali  roenje ( gneza) s naglaenim
*h1, ie. *dhh2t- > dor. ?, ali ? smrt, ? be-
smrtan. Sluaji bi kao o zakonita roda s u naglaenom
slogu onda trebali biti objanjeni sekundarnim pomicanjem nagla-
ska u grkom.
U bsl. je odraz *in kao i od *, ali s akutom (lit. n, a ne i, usp. lit.
pantas, ali A. mit < ie. *mtim).
U germ. je odraz jednak kao i za obino * (got. -kunds).
U toh. -kntsa upuuje na ie. *H > toh. n, a takvi su bili i ostali
odrazi. U toh. openito *H > toh. R.

*H
ie. *ph1nos pun (praznina od *pleh1-, lat. plnus) > stind. pr s
(av. prna-), gr. 9? obilje, mnotvo, stsl. pln (hrv. pn),
lit. plnas, got. fulls (eng. full, njem. voll), stir. ln

205
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *wh2neh2 vuna > stind. r (av. varn, u stind. je poet-

no v- otpalo), gr. dor. (at. ), lat. lna, stsl. vlna (hrv.
vna), lit. vlna, got. wulla (eng. wool, njem. Wolle), het. ulana- (<
*ulana- premetanjem), vel. gwlan, arm. gemn
ie. *dHghos dg > stind. drghs (av. darga-), gr. (nije
jasno --), stsl. dlg (hrv. dg), lit. lgas (poetno je *d- nestalo
u baltijskom, usp. latv. ilgs, jatv. ilg), got. tulgus tvrd
Za odraze ie. slogotvornih likvida i laringal ima neto vie pri-
mjer nego za odraze nazal i laringal.
U iir. ie. *H > *. U av. se to odraava u naelu kao ar (varn),
dok u stind. daje r (drghs) ili r (pr s). Odraz se r javlja uz
labijale (p, ph, bh, m, v), a r u ostalim sluajevima. Odraz r kao
da se javlja i uz stare labiovelare, usp. ie. *gwh1tos (gr. ) >
stind. ud-gr as uzdignut, no ne dosljedno (vidi dolje).
U grkom ie. *h1 > , *h2 > (> at. ), *h3 > kao i obino u
nenaglaenom slogu, a , , o u naglaenom slogu (potonje
nije opeprihvaeno).
U bsl. ie. *H daje *il kao i ie. *, ali se uva razlika u naglasku.
Ie. *H daje akut u bsl. (lit. ` na dvoglasima, hrv. ) , a * cirkum-
fleks (lit. , hrv. ) , usp. ie. *wh2neh2> hrv. vna, lit. vlna, ali ie.
*wkos > hrv. vk, lit. vikas.
U germ. je odraz isti kao i kod obinoga slogotvornoga sonanta,
got. wulla = got. wulfs < *wkos vuk.
U alb. ie. *H > al, usp. ie. *mHdo- (stind. mrdhan- glava) >
alb. mal brdo.

*H
ie. *h2nom zrno > lat. grnum, stsl. zrno (hrv. z no), lit. rnis,
got. karn (eng. corn, njem. Korn), stir. grn, alb. geg. grun, pato
z ay sjeme, kotica
ie. *h2srn strljen (od *h2- glava) > lat. crbr, stsl.
sren (hrv. st ljn), lit. iru, A. ren, stvnj. hornaz (eng. hor-
net, njem. Hornisse)
ie. *sth3t/nos razasut (ptcp. od *sterh2- razasuti, razbacati) >
stind. str s, gr. , lat. strtus
U iir. je odraz jednak kao i kod ie. *H: stind. r, r, av. ar. Usp.
ie. *h2Hm- ruka > stind. rms rame, plee, nadlaktica, av.

206
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

arm ruka, plee (usp. od ie. *h2erHm- > hrv. rme, lat. armus
rame, plee, got. arms ruka itd.). Lako je mogue da dvostruki
odraz u iir. nema veze s ie. labiovelarima, usp. stind. grs pro-
gutan < ie. *gwh3nos.
U gr. je odraz uobiajen: *h1 > , *h2 > , *h3 > u nenagla-
enom, a , , o u naglaenom slogu (potonje nije opepriva-
eno). Usp. ie. *ste-sth3- > at. 3. l. jd. perf. pas. , ali eol.
o.
U bsl. je razlika prema obinim slogotvornim sonantima opet vid-
ljiva smo u nagl. (hrv. z no, lit. rnis).
U germ. je odraz isti kao i kod obinoga slogotvornoga sonanta
(got. karn). Razvoj u germanskom valja intepretirati ovako: *H
> * > * > *uR, gdje bi se prije razvoja * > *uR ukinula mogu-
nost opreke po duljini na slogotvornim sonantima (slino kao u hr-
vatskim govorima koji su ukinuli opreku po duljini na slogotvor-
nom pa imaju npr. etvrtak umjesto etvtak).
U alb. ie. *H > ar, usp. ie. *pHwo- prvi (stsl. prv, stind. prvs
itd.) > alb. par.

Odraz ie. *H u italskom i keltskom

63 Veina istraivaa zastupa tezu da je odraz ie. *H u lat. i
kelt. bio smo R, tj. lat. m (za koji je jedini mogui primjer na-
vedeno mteris dodue), n, l, r i stir. (m), n, l, r. Usp. za
takve odraze ve viene lat. ntus, gal. -gntus itd., pa ie. *kh1m-
kost > stir. cnim kost (gr. golijen, list), ie. *mh1tis
(od *melh1- mljeti) > stir. mlith mekan itd. Meutim, prema
nekim jezikoslovcima postoji i jo jedan niz odraz u italskom i
keltskom, a to je *an, *ar, *al (za *am od *H nema primjer)296.
Usp. npr. lat. arduus, stir. ard (gal. ardu- u Arduenna silva), stind.
rdhvs < ie. *Hdhwos visok; lat. antae vratnice (stupovi),
stind. t dovratak < ie. *Hteh2 itd.297 Ne treba posebno ni spo-
minjati da je takav razvoj jo jedan argumenat za italokeltsku hi-
potezu (vidi 16). Neki misle da je u latinskom odraz na poetku

296
Usp. Lewis & Pedersen 1937.
297
Prema Dibou (2007b), razliiti se odrazi osnivaju na staroj razlici dvaju ie. tonova.
Odrazi tipa R stoje uvijek prema bsl. nepominoj naglasnoj paradigmi (za to su primjeri
uvjerljivi, usp. lat. grnum ~ hrv. zrno, lat. crbr ~ hrv. strljn (sln. sen), lat. lna ~
hrv. vna itd.), dok bi odrazi tipa aR bili prema bsl. pominoj naglasnoj paradigmi (za to
primjeri nisu ba toliko uvjerljivi). Za raspravu o lat. arduus usp. i Schrijver 1991 (: 312-
3).

207
 POREDBENA FONOLOGIJA

bio #Ra-298, usp. npr. lat. labor rad < *h1b-, usp. stsl. slab (hrv.
slb), eng. sleep (ie. *(s)leh1b- (biti) slab).

Odraz *CHV
64 Osim odraz skupin *H u zatvorenom slogu, treba pogle-
dati i odraze skupin *H u otvorenom slogu, odnosno prije sugla-
snika. U tradicionalnoj su indoeuropeistici tu bili rekonstruirani
slogotvorni sonanti prije samoglasnika, dakle *CV to nije imalo
puno smisla. Poslije je postalo jasno da je tu uvijek izmeu * i *V
stajao laringal. Odrazi su skupina *CHV u pojedinim jezicima
bili redom za *H, *H, *H i *H:
stind. ir/ur, ir/ur, am, an
av. ar, ar, am, an
gr. , , ,
lat. ar, al, em, en
stsl. r/r, l/l, m/m, n/n
lit. ir/ur, il/ul, im/um, in/un
got. ar, ul, um, un
stir. ar, al, am, an
arm. ar, al, am, an
Usp. ie. *th2us tanak > stind. tan, gr. 299, lat. tenuis,
stsl. tnk, stir. tanae, stisl. unnr (eng. thin); ie. *gwh2us te-
ak > stind. gur (av. gouru-, usp. ur u stind. zbog ie. *gw), gr.
, got. karus; ie. *h2- glava > stind. ras-, gr. itd.
Od pravila da uz ie. labiovelare ide odraz ur (usp. gur) odstupa
ie. *gwHi- (lit. gr gora) > stind. gir- gora.

*iH
ie. *wiHros mu, mukarac300 > stind. vrs, lat. uir, lit. vras,
got. war, stir. fer, toh. A wir mlad

298
Schrijver 1991.
299
Gr. (F) je od *tenawos (asimilacijom *e-a > *a-a) < *tenh2wos.
300
Neki autori smatraju da je ie. *wiHros izvedeno od glagola *weyh1- loviti (stind. vti
slijd, lit. vti, hrv. vti, vjati itd.). Tada bi t rije zapravo glasila *wih1ros s *h1 (inae
se toan laringal ne moe ustanoviti), a izvorno bi joj znaenje zapravo bilo lovac.

208
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *gwih3wos iv, ivot > stind. jvs ivot (av. va-), gr.
ivot ( biolgija itd.), (F) iv ( zoolgija itd.), lat. uuus
iv ( vivi-skcija), stsl. iv, lit. gvas, got. qius iv, ivahan
(eng. quick iv > brz, njem. keck smion, drzak), stir. bo301
ie. *gwriHweh2 vrat, kosa na vratu > stind. grv vrat (av. grv
ija, zatiljak), hrv. grva, latv. grva ue
65 Svako se * u ie. moe svesti na starije *iH, a to * ostaje u
naelu nepromijenjeno u svim ie. jezicima u lit. se pie kao <y>,
u got. <ei>, u stir. <>, a arm., alb. i toh. nemaju razlikovne duljine
pa je odraz i (u stsl. se duljina ne biljei posebno). Inae je sve isto:
stind., av., lat., het. . Usp. ie. *wiHs sila (~ *wiHros mukarac)
> gr. , lat. us. Odraz je u gr. u nekim sluajevima, ali ne uvi-
jek za lomljenje laringal u grkom vidi 66. Za kratak odraz u
germ., kelt. i lat. vidi 78.
Laringal u ie. *iH potvruje i akut (hrv. ; sln. na kraju rijei,
inae; lit. ; latv. / ) koji u bsl. pravilno nastaje od laringala. Usp.
hrv. grva, sln. grva, latv. grva. U slav. se akut u pominoj nagla-
snoj paradigmi (latv. tada ima ) gubi, odatle hrv., sln. v prema
lit. gvas, latv. dzvs.

*uH
ie. *suHnus sin > stind. sn (av. hnu-), gr. (dij. <
*suHyus), stsl. syn, lit. sns (stlit. i snus), got. sunus (eng. son,
njem. Sohn)302
ie. *muHs mi > stind. m, gr. , lat. ms, stsl. my (hrv.
m), steng/stnord. ms (eng. mouse, njem. Maus), arm. mukn, alb.
mi
ie. *suHs svinja > av. h-, gr. , (moda posuenica iz neko-
ga ie. jezika gdje *s- nije dalo h-), lat. ss, steng. s (eng. sow kr-
maa, njem. Sau), alb. thi (disimilacija *s-s > *-s), stvel. hwch,
toh. B suwo, ?hijer. luv. suwana-
I svako se * u ie. takoer moe svesti na *uH, a i njegovi su odra-
zi vrlo stabilni, kao i odrazi ie. *iH. Dugo * se mijenja smo u
stsl. u y (jery) i u y [] u alb. (u zadnjem slogu u i, usp. alb. mi, thi),

301
Usp. od drugoga prijevojnoga stupnja i bez sufiksa *-w-: *gwoyh3-os > stind. gyas
dom, obitelj, av. gaya- ivot, hrv. gj mir < *goj, lit. gajs ivahan).
302
Stsl. je svinija (hrv. svnja) izvedeno od pridj. svin svinjski < ie. *swiH- (lat.
sunus, got. swein, eng. swine, njem. Schwein itd.).

209
 POREDBENA FONOLOGIJA

a inae svugdje ostaje u naelu istim (stind., av., lat., lit., het., got.
, gr. , stir. , arm. u). Za germ., kelt. i lat. kratko u prema ie.
*uH vidi 78.
Laringal u ie. *uH potvruje i akut (hrv. ; sln. na kraju rijei,
inae; lit. ; latv. / ) koji u bsl. pravilno nastaje od laringala. Usp.
hrv. m, sln. m, G. mi (vidi gore), ie. *dhuHmos (stind. dhms,
lat. fmus) > hrv. dm, sln. dm, G. dma, lit. dmai, latv. dmi.
Slavensko je *y bilo najvjerojatnije dvoglas [] ili dugo nezaoblje-
no u (slino kao u ruskom), to se vidi po pisanju . Jery (*y) je
ouvan u rus., bjr. i ukr. (pie se ) te u polj. (pie se y, a fonet-
ski je to []303), dok je u veini drugih slavenskih jezika preao u
i i stopio se s odrazom slav. *i to se je dogodilo i u hrvatskom.
Usp. *my > hrv. m, sln. m, e/sl. my [mi]304, ali polj. mysz
[m], rus. .

Lomljenje laringal
66 U grkom, u ne posve odredivim uvjetima, dolazi do tzv. lo-
mljenja laringal (eng. laryngeal breaking). Naime, *iH i *uH se
tada ne odraavaju u grkom kao i , to je jedini mogui odraz
prema tradicionalnim predodbama, nego kao *y/y (< *ih2/ih3) i
*w/w (< *uh2/uh3) u sredini rijei305. Do lomljenja laringal dola-
zi smo kod *h2 i *h3, a slian fenomen postoji i u toharskom (gdje
su odrazi y, w). Tu se zapravo ie. *iH i *uH ponaaju kao neslo-
gotvorni sonanti sa slogotvornim (vokalizirajuim) laringalima,
odnosno kao *yH i *wH gdje *y i *w ostaju neslogotvorni, a larin-
gali se vokaliziraju. Usp. ie. *gwih3wos (stind. jvs) > *gwywos
> gr. (F) iv; ie. *proti-h3kwo- lice (stind. prtka- lice,
toh. B pratsko grudi) > *protykw- > gr. 99; ie. *(s)lih3-
tos plav (sln. slv plaviast, hrv. ljva, dij. slva, lat. luor mo-
drica) > *lytos > gr. lotos306. Katkada se razliiti odra-
zi vide i kod istih korijena, usp. ie. *Hyuh3smeh2 (~ stind. y, lat.

303
U poljskim dijalektima njegov izgovor dosta varira.
304
U e. se, a po njegovu uzoru i u sl., jo uvijek na mjestu staroga jeryja pie <y> iako
se to danas izgovara kao i <i> nastalo od staroga *i (jedina je razlika u tome to <y> ne
palatalizira prethodni suglasnik za razliku od <i>). Razlog je takvu etimolokomu pisanju
to to je eki u doba Jana Husa, u 14/15. st., kada je nastao dananji eki slovopis, jo
razlikovao stari jery od staroga *i i izgovorno.
305
Valja napomenuti da se na kraju rijei *iH i *uH u gr. ne odraavaju kao i , nego
*-ih1 > -j (j se stapa s prethodnim suglasnikom, tj. jotira ga; vidi 57), *-ih2 > -, a *-uh2
> -F. Vidi i 66 za lomljenje laringal.
306
Hyllested 2004.

210
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

is) > gr. + kvas, ali *Hyuh3smos > gr. juha, ie.
*gheluh3neh2 (~ hrv. lva) > gr. + kornjaa, ali i 
(Hesihije). Kao to rekosmo, toni uvjeti ovakvih odraza nisu sa-
svim jasni307.

Tablica odraz ie. neslogotvornih sonanata

ie. stind. ave. gr. lat. stsl. lit. got. het. stir. arm. alb. toh.

*m m m , -# m m m m m, -n# m m m m

*n n n n n n n n n n n n

*l l, r r l l l l l l l l l

*r r r r r r r r r r r r

#-/ - , #f-, VV, #v-,

*w v v u v v w w g w
VV Czvb

# - , i, ?#-, #gj-,
*y y y j j j y y
VV VV

Tablica odraz ie. slogotvornih sonanata

ie. stind. ave. gr. lat. stsl. lit. got. het. *kelt. arm. alb. toh.

* em,
a a , i/u um am *am am a m
#ma-

* a a en, #na- , i /u un an *an an a n

*al, *li/-
* r / ol, #la- l/l i/u ul al al li l
Cokl, m

*ar, *ri/-
* r / or, #ra- r/r i/u ar ar ar ri r
Cokl, m

*i i i i i i i *i i i

*u u u u u u u *u u u

307
Olsen (2004) npr. smatra da do lomljenja laringal dolazi u nenaglaenom slogu, a
da su i pravilni odrazi pod naglaskom, ali ne moe uvjerljivo objasniti protuprimjere
kao to je gr. ? dim < ie. *dhuh2mos (het. tuae-, hrv. dm). Usp. isti lanak za vie
primjera lomljenja laringal.

211
 POREDBENA FONOLOGIJA

Tablica odraz ie. slogotvornih sonanata i laringal u zatv. slogu (*CHC)

ie. stind. ave. gr. lat. stsl. lit. got. stir. arm. alb. toh.

/ >
/ m, m,
*H () , m/m um ama am m
Q// *am *am
o

/ >
/ n,
*H n, an , n/n un ana an n
Q// an
o

/ >
/
*H r, r ar l, al l/l l/l ul l, al ala al l
Q//
o

/ /
*H r, r ar Q// r, al r/r r/r ar r, ar ara ar r
o

*iH i i i i/y

*uH y u y u/w

Tablica odraza ie. slogotvornih sonanata i laringala ispred

samoglasnika (*CHV)

ie. stind. ave. gr. lat. stsl. lit. got. stir. arm. toh.

*H am am em m/m im/um um am am

*H an an en nV/nV in/un un an an

*H ir/ur ar al l/l il/ul ul al al l/al

*H ir/ur ar ar r/r ir/ur ar ar ar r/ar

212
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

INDOEUROPSKI SAMOGLASNICI

67 Kako su *i i *u u ie. zapravo fonoloki bili slogotvorni sonan-

ti, samoglasniki su fonemi u ie. bili smo *e, *o i neto rjee *a.
Kratki *e i *o su imali i svoje duge parnjake * i *.
Poloaj je kratkoga samoglasnika *a u ie., po nekima, bio slian
poloaju glasa *b meu okluzivima.
On se javljao u neto manjem broju opeindoeuropskih primjera
(tj. primjer koji bi imali odraze u veini ie. jezika), a neki jeziko-
slovci, ne ba uvjerljivo, ak smatraju da ga u ie. uope nije bilo308
(vidi 70).
Indoeuropski samoglasniki sustav (bez dvoglas):
*e, *, *o, *, *a

*e

ie. *h2nepts neak; unuk > stind. npt unuk (av. napt-), gr.
 brati; roak, lat. nepos, G. neptis unuk, neak (
nepotzam), stsl. netii < *ne(p)tj (hrv. nk, dij. ntijk), stlit.
nepuotis unuk, neak, steng. nefa (njem. Neffe neak, Nichte
neaka)309, stir. na, G. nath sestrin sin, necht neaka, alb.
nip unuk, neak
ie. *der- derati > stind. dar- cijepati, gr. , stsl. der, lit.
der derem, got. dis-taran razoriti, raskopati (steng. teran >
eng. tear derati, njem. zehren izjedati, troiti), arm. terem
ie. *bher- nositi > stind. bhrati ns (av. baraiti), gr. , lat.
fer, stsl. ber nosim, got. baran nositi (stnord. bera, eng. be-
ar), stir. berid ns, arm. berem nosim, frig. - dnos,
toh. AB pr-
Ie. se *e odraava u naelu jednako kao ie. *h1e. Ono ostaje nepro-
mijenjeno u veini ie. jezika u gr. (), u lat. u prvom slogu

308
Usp. Lubotsky 1989.
309
Suvremeni eng. nephew nema veze sa steng. nefa, nego je rije o posuenici iz (nor-
manskoga) francuskoga (usp. franc. neveu < lat. nepote-).

213
 POREDBENA FONOLOGIJA

(nepos)310, u slav. (stsl. netii) i balt. (stlit. nepuotis), u germ. u ne-

kim uvjetima, osim u got. (steng. nefa), u kelt. (stir. necht), u anat.
(het. dmi jedem < *h1ed- s duljenjem pod naglaskom) i u arm.
(terem). U iir. ie. *e > a (npt), a u got., za razliku od ostalih ie. je-
zika, *e > i bezuvjetno. Ova pravila, dakako, vrijede smo openi-
to u gotovo se svakom jeziku mogu dogoditi i drugaije promjene
pod posebnim uvjetima ili u odreenim poloajima (primjerice ie.
*e daje slav. ispred *yV).
U iir. ie. *e daje a i tako se stapa s odrazom ie. *o koje takoer daje
a (stind. je kratko a bilo zapravo []). No razlika je, kako rekosmo,
ouvana iza ie. velara koji se ispred iir. a nastala od ie. *e palata-
liziraju, dok ostaju isti ispred iir. a nastala od ie. *o, usp. ie. *kwe >
stind. ca i, ali ie. *kwos > stind. ks tko.
U gr. je ie. *e ouvano kao . U nekoliko se rijei, uz stare labio-
velare, *e mijenja u *o i na kraju daje , usp. ie. *kwekwlos kota
> gr. , stind. cakrs, ie. *gweneh2 ena > gr. , stsl.
ena.
U latinskom je ie. *e, kako rekosmo, ouvano u prvom slogu (koji
je u praitalskom bio naglaen pa time i stabilan). U lat. e > i ispred
ng i nc, usp. ie. *penkwe pet > *quinque > lat. qunque (nije ja-
san nastanak dugoga ). Iza *Cw (kojega god suglasnika i *w) i
*kw, *e > o u latinskom. Ova se je promjena dogodila nakon stlat.,
usp. stlat. duenos > *duonos > lat. bonus dobar (du > b pravilno).
Ie. se *ewV u lat., kao i u bsl. i keltskom, mijenja u *owV, usp. ie.
*newos nov > lat. nouus, stsl. nov. Ie. *e daje -i- u zadnjem slogu
u lat., usp. ie. *-es (G. jd. suglasnikih osnova) > lat. -is.
U bsl. je ie. *e ouvano (stsl., lit. e). U bsl. se *e ispred *wV mije-
nja u *o (stsl. o, lit. a), a ta se ista promjena dogaa i u italskim i
keltskim jezicima. Usp. od ie. *newos nov > het. newa-, ali stsl.
nov, stlit. navas, lat. nouus, gal. Novio-. Neki misle da se ta pro-
mjena dogaa smo ispred stranjih samoglasnika (kao u nov)
a ispred prednjih ne, no nee biti tako. Pretpostavi li se ta pro-
mjena smo ispred stranjih samoglasnika, jako je teko objasni-
ti primjerice stsl. D. u-osnova synovi (stind. snve) < ie. *suH-
newey311 ili razvoj vokalizma u osobnim zamjenicama (usp. lit. G.

310
S obzirom na to da je praitalski imao jak dinamiki naglasak na poetnom slogu, svi
su sredinji slogovi bili podloni jakoj redukciji ili potpunomu otpadanju (sinkopa), ili
redukciji tj. zatvaranju izgovora (u sluaju *e prelazak u *). Posebni odrazi u lat., kao i u
veini jezika, vrijede i za kraj rijei.
311
Takoer i N. mn. synove < *suHnewes (stind. snvas). Analogija prema G. mn.
synov < *suHnewom, to se predlae, ne izgleda ba logino.

214
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tav}s tebe prema ie. *tewe). U nekim se rijeima pak mora pret-
postaviti analogija, npr. devt umjesto **dovt analogijom pre-
ma dest itd.312 U slavenskom *e prelazi u *i (> stsl. ) ispred *yV,
usp. nastavak n. mn. proterodinamikih i-osnova ie. *-eyes > stsl.
-je (npr. gostje gosti). U bsl. razlika izmeu poetnoga *#e- <
ie. *#h1e- i poetnoga *#a- < ie. *#h2e- (za ie. *h2e > *h2a > *a vi-
di 74), *#Ho- (ie. *o > bsl. *a > lit. a, slav. o; vidi 68) esto nije
stabilna to e, jednostavnije reeno, rei da se u bsl. katkada mi-
jea poetno *#e- s poetnim *#a- (slav. o-), odnosno da katkada
umjesto oekivana *#e- nalazimo u slav. *#a- i obrnuto313. To se
naziva pravilom Rozwadowskoga314. Izoglose su nepravilno raspo-
dijeljene po bsl. dijalektima i esto nalazimo jednu inaicu u jed-
nom dijalektu, a drugu u drugom, usp. npr. od ie. *h3el- lakat >
*ol- (lat. ulna, arm. olok) > stsl. lakt < *olkt, stprus. alkunis
s oekivanim *a-, ali lit. elkn, latv. lks s *e-; *h1eweh2 kobila
> lit. ev, av; ie. *h3er- orao (het. ara, gr. ptica
ornitolgija, arm. oror jastreb) > stsl. orl, stprus. arelis, lit. dij.
arlis, ali i erlis; stsl. imela < *jmela (hrv. imla), ali i *emela, -o
> sl. jemelo, sln. dij. jem"la, *omela, -o > sl. omelo, sln. om"la itd.,
a u balt.: lit. malas, st. i malas, latv. amu(o)ls, muols, stprus.
emelno; ie. *h1esti jest > stsl. jest, lit. sti, ali stprus. ast, est itd.
Takav je razvoj vjerojatno posljedica neke sandhi-pojave.
U germ. se *e mijenja u *i u nekim sluajevima (primjerice kada je
u slogu iza njega *i ili *y), ali esto *e ostaje nepromijenjeno. U got-
skom je pak djelomian germ. prijelaz ie. *e > *i poopen pa ie. *e
uvijek daje i u gotskom (usp. stnord. eta, ali got. itan). Dakle, got-
ski je tu, premda inae najarhainiji germanski jezik, s obzirom
na to da je prvi posvjedoen, inovativniji od ostalih germ. jezika.
U gotskom se i koje je nastalo od ie. *e, kao i i nastalo od ie. *i (vidi
61), poslije mijenja u a [Q] ispred r, h i . Da je tu posrijedi na-
knadna promjena, a ne uvanje ie. *e ispred tih glasova, jasno je po
tome to se ispred r, h i u a mijenja ne smo i nastalo od ie. *e,
nego i n nastalo od ie. *i, usp. got. war ovjek, lat. uir < *wiros
312
Isto tako nevsta bi bila s -ev- jer se ne- tu doivljavalo kao predmetak ne- (bez obzira
na stvarnu etimologiju), stsl. revet rve bi trebalo biti sekundarno (asimilacija *o-e >
e-e ili sekundaran prijevojni stupanj) itd. S druge strane, neuvjetovano *ew > *ow bez
problema objanjava slovo, G. jd. slovese (i sve ostale kose padee) to bi inae moralo
biti objanjeno analogijom; nisu problematini ni glagoli plov, trov, slov (koji su inae
nejasni ako *ew > *ow smo ispred prednjih samoglasnika) itd. Za daljnju raspravu i
literaturu vidi Kapovi 2006.
313
Prema Kortlandtu 2002-2003, *e-/a-/o- daju u stprus. uvijek a- (to je sporno; ini se
da je sprus. e- esto ili uvijek proizvod nekakva reduciranoga stupnja); u lit. e-/a-; u latv.
*e- daje e-, a *a-/o- > e-/a-; u slavenskom *e- > je-, a *a-/o- > je-/o-.
314
Po poljskom jezikoslovcu Janu Rozwadowskom (1867-1935).

215
 POREDBENA FONOLOGIJA

< ie. *wiHros (lit. vras, stind. vrs). Paralelna se promjena doga-
a i s got. u koje ispred r, h i daje a [] (vidi 61).
U keltskom ie. *e ostaje u naelu nepromijenjeno, usp. stir. necht,
lepont. TETU /ded/ postavio je < ie. *dhedhoh1e, no u pojedinim
keltskim jezicima (staroirskom, starovelkom) ima naravno i puno
posebnih promjena.
U anatolijskom je ie. *e ostalo nepromijenjeno, no njegov je razvoj
u hetitskom prilino kompliciran. Naglaeno se *e u hetitskom uvi-
jek fonetski dulji, usp. *nu- koljeno > het. gnu- (skr. jnu), *e
daje *a ispred sonanta i laringala (*eRH > *aRH), usp. het. walmi
udaram < *welh2mi, a u nekim sluajevima daje *a i ispred so-
nanta i kojega god suglasnika (*eRC > *aRC), usp. het. anda prema
stlat. endo u, osim ispred *nC (gdje C nije dental nego je labijal
ili velar) gdje daje i, usp. het. linkai zakletva, gr. doka-
zujem < ie. *h1lengh-. Prednaglasno i zanaglasno *e u zatvorenim
slogovima daje i u hetitskom, usp. *nbhes (stind. nbhas) > het.
npi, *wedr (zbirna imenica) vde > het. widr 315.
Ie. *e ostaje u naelu nepromijenjeno u armenskom (terem). Ispred
nazala *e > i, usp. *penkwe pet (gr. 9) > arm. hing. U ne po-
sve jasnim uvjetima, katkada u arm. nalazimo i na a kao odraz ie.
*e, usp. ie. *de(t) deset (gr. , lat. decem) > arm. tasn.
U alb. ie. *e ostaje ouvano u ranom praalbanskom (izmeu 1. i 6.
st. kada albanski dobiva svu silu latinskih posuenica), a nakon
toga se mijenja u je316 u otvorenom slogu, usp. ie. *h1esi > alb. je,
ie. *h1ep- uzimati (het. pzi) > alb. jep dati, ie. *dhegwh- gorje-
ti > alb. djeg, odnosno u ja u zatvorenom slogu, usp. ie. *gwhermo-
topao > alb. zjarm, ie. *des- desni (stsl. desn) > alb. djatht.
Praalb. *e ostaje e ispred *CR (usp. alb. mb-ledh skupljati < ie.
*le-, usp. gr. ). U alb. *e > i prije nazala i frikativa, usp. ie.
*mems- meso (stsl. mso) > alb. mish, te prije *Cci (to je sinkro-
nijsko pravilo u alb., usp. del zlaz : dilni zlazte). U alb. *e > i
i u nekim drugim, ne posve jasnim uvjetima, usp. alb. nip neak
te alb. vit godina < ie. *wetos (gr. ).
U toharskom ie. *e ostaje nepromijenjeno u naglaenim jednoslo-
icima, usp. ie. *gwemt de (aor.) > toh. B em, no inae se, za-
jedno s *i, stapa u va, prethodno palatalizirajui suglasnik ispred
sebe (vidi 51). Taj se va poslije stapa s pratoh. * (vjerojatno ka-
315
Vie o het. vidi u Melchert 1994.
316
Katkada se umjesto je pie ie, usp. alb. miell brano < ie. *melh1- mljeti (stsl.
melj).

216
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

kvo stranje [$]) koje nastaje od ie. *u, ili se sinkopira tj. nestaje.
Dakle, u toh. se stapaju (ako nisu sinkopirani) ie. *e, *i i *u u , s
razlikom da je prethodni suglasnik palataliziran ako su posrijedi
ie. *e ili *i. Pratoh. se * uva uz ie. *s i *w, usp. ie. nastavak 1. l.
prez. akt. *-mesi (ved. -masi) > toh. A -ms.

*o
ie. *potis gospodar > stind. pti gospodin, gospodar, mu
(av. paiti-), gr. hom. 9 gospodar, mu (gr. 9 gos-
podar, vladar < *dems-pot- gospodar doma dspot), lat. po-
tis mogu, moan (potens moan, potentia mo potntan,
potncija, ptencijlan itd.), stsl. gospod (< *gost-pod gospodar
gostiju317 < ie. *ghost-pot- > lat. hospes, G. hospitis gostoprimac,
gospodar hospitcija), potbga ljubavnica < koja bjei od
gospodara, lit. pts mu, suprug; sm, got. bru-fas mladoe-
nja, toh. A pats, toh. B petso mu, suprug
ie. *ghostis gost, tuinac > lat. hostis tuinac, neprijatelj, stsl.
gost, got. gasts (eng. guest, njem. Gast), ?luv. kai- posjet, venet-
ski ho.s.?i-havo.s. (osobno ime Gostizov)
ie. *morw- (> *morm-) mrav > stind. vamrs < *marvs (preme-
tanje), gr. , o, Hesihije: mravi, lat. formca
< *mormca (razjednaivanje), hrv. mrv < *morv, srir. moirb,
toh. B warme < *marwe318
68 Ie. se *o u pojedinim jezicima uglavnom moglo razviti na dva
naina ili je ouvano kao *o, ili je prelo u a tako se stopivi s
odrazom ie. *a < *h2e. Odraz se ie. *o u naelu ne razlikuje od odra-
za ie. *h3e i *Ho (*h3 bj susjedno *e u *o, vidi 74). Ie. *o ostaje
o u grkom, latinskom (to opet vrijedi smo za 1. slog), keltskom i
armenskom. U ostalim se jezicima stapa s odrazom *a < ie. *h2e.
Tako ie. *o daje a u iir. (no ondje i *e daje a), bsl., germ., hetitskom,
mesapskom itd. Odraz ie. *o i *h2e razlikuju i toharski i likijski.
U iir. ie. *o daje a i tako se stapa s odrazom ie. *e i *h2e koji ta-
koer daju a. No ipak se njihovi odrazi ne stapaju u potpunosti
ispred a nastala od ie. *o nema arijske palatalizacije (vidi 51),
za razliku od a nastala od ie. *e. Osim toga, odraz se ie. *o jo po
neem razlikuje od odraza ie. *e. Naime, ie. *o u otvorenom slogu

317
Slav. je d, umjesto oekivana t prema ie. *t, nejasno.
318
U ovoj rijei u dosta jezika nailazimo na neoekivane odraze zbog raznoraznih preme-
tanja, razjednaivanja i sl. To nije neobino u rijei za ivotinje koje su bile podlone tabui-
stinim preobrazbama (usp. nepravilnosti pri odrazu ie. rijei za vuka i medvjeda itd.).

217
 POREDBENA FONOLOGIJA

u iir. daje dugo i to se zove Brugmannov zakon319. Klasini su

primjeri za to ie. *onu koljeno > stind. jnu, gr. , ie. *doru
drvo > stind. dru, gr. koplje320. Smjena dugoga (< ie.
*o u otvorenom slogu) i a (< ie. *o u zatvorenom slogu) moe posto-
jati i u paradigmi, usp. stind. 1. l. jd. perf. jagma doao sam <
ie. *gwegwomh2e, ali 3. l. jd. jagma < ie. *gwegwome. Zahvaljujui
Brugmannovu zakonu i arijskoj palatalizaciji ipak moemo i po iir.
katkada zakljuivati je li u ie. bilo *e ili *o u odreenom obliku.
U grkom ie. *o ostaje ouvano kao o (9). Po Cowgillovu zako-
nu321 ie. *o daje gr. izmeu sonanta (*m/n/l/r) i labijala (*p/b/
bh/m/kw/gw/gwh), odnosno labijala i sonanta. Usp. ie. *h3nogwh- no-
kat > gr. ( < *gwhs), stsl. nogt322, ie. *bholyom list > gr.
, lat. folium ( flija) itd.
U latinskom se ie. *o u naelu u prvom slogu odraava kao o. U la-
tinskom *o daje u ispred *NC (nazala i suglasnika), ispred *lC (ali
taj drugi suglasnik ne smije biti opet *l) i ispred *lVstranji (ispred
*l iza kojega je stranji samoglasnik) takvo se l, ispred C i stra-
njih suglasnika u latinskoj gramatici zove l-pinguis, usp. stlat.
mol(c)ta > lat. multa kazna, globa, lat. uncus ~ (gr. , stind.
aks), ie. *dhhomo- zemlja > lat. humus. Jako se kasno, oko
150. g. pr. K., dogodila promjena lat. #uo- > #ue- na poetku rije-
i osim ispred labijala, -rV- i l-pinguis. Usp. ie. *wobhseh2 osa >
lat. uespa (< *wospa, tal. Vespa), stsl. osa, eng. wasp, stlat. uo-
ster va > klas. lat. uester itd. U latinskom *o prelazi u a ispred
-wV- (takoer i * > ), usp. lat. st. foue grijem > faue, ie. *low-
prati (gr. o", ) > lat. lau ( franc. lavab). Ta se
promjena zove zakon Thurneysena i Haveta323. Zakon ne djeluje
na lat. ou nastalo od ie. *ew (vidi 81), usp. ie. *newos > lat. nou-
319
Ime je dobio po velikom njemakom indoeuropeistu Karlu Brugmannu (1849-1919).
320
Poznato je da Brugmannov zakon ima iznimaka. Mayrhofer (2002: 20) stoga predlae
njegovo djelovanje samo ispred sonanata (*m, *n, *l, *r). Meutim ta pretpostavka nikako
ne moe biti tona, s obzirom na oito djelovanje Brugmannova zakona i ispred drugih su-
glasnika (pogotovu u sklonidbi suglasnikih osnova) usp. ie. A. jd. *pod noga> pdam,
N. mn. *podes > pdas prema G. jd. *pede/os > pads; ie. N. mn. *gwowes > gvas, ali D.
jd. *gwewey > gve; ie. *h2nepot neak > nptam itd. Primjeri gdje nema Brugmannova
zakona bi npr. bili stind. katars, gr. 9, stsl. kotoryi, lit. katrs < ie. *kwot(e/o)ros,
stind. ras vlaga, stsl. rosa < ie. *Hroseh2 (ako nije npr. *HrosHeh2), stind. pas, lat.
opus < ie. *h3epos (osim ako nije zbog *h3e- na koje moda Brugmannov zakon ne djeluje)
itd. U nekim je sluajevima analogija laka: npr. stind. pti gospodar < ie. *potis analo-
gijom prema G. jd. *potyos gdje je slog zatvoren.
321
Po amerikom indoeuropeistu Warrenu Cowgillu (1929-1985).
322
Hrv. nkat analogijom prema G. nkta, umjesto ngat (tako je jo u Jurja Barakovia).
323
Zakon je dobio ime po vicarcu Rudolfu Thurneysenu (1857-1940) koji ga je otkrio
1884. (lanak objavljen 1887.) te Francuzu Louisu Havetu (1849-1925) koji ga je otkrio
neovisno o njemu 1885.

218
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

us nov. Osim toga ini se da u latinskom *o povremeno prelazi u

a i iza labijala na poetku rijei324 (u sredini rijei bi odraz ionako
bio isti zbog redukcije), usp. ie. *bhordheh2 brada (stsl. brada, lit.
barzd) > *forba > *farba > lat. barba (asimilacija f-b > b-b)325, ie.
*won- pas (lit. u) > lat. canis, ie. *morg- (got. marka grani-
ca) > lat. marg rub ( margna, mrginlan), ie. *bhobh- bob
(stsl. bob) > lat. faba, ie. *mori more (stsl. mor e , stir. muir) >
lat. mare ( martman), ie. *bhor- (stsl. brano < *borno) > lat.
farna brano326. Kao to se vidi iz priloenoga, primjera ima do-
sta pa se (barem sporadian) prelazak ie. *o > lat. a nakon labijala
mora dopustiti iako nisu posve jasni uvjeti toga prelaska s obzirom
na to da postoje i brojni oiti protuprimjeri u lat., usp. ie. *mol- >
lat. molna mlin, ie. *bholyom > lat. folium list, ie. *morm- >
lat. formca mrav, ie. *moneyoh2 > lat. mone opominjem itd.
U primjerima bi kao to je rije mone, -o- umjesto -a- moglo biti
analoko s obzirom na to da je rije o prijevojno produktivnoj ka-
tegoriji (u toj se tvorbi, kauzativu, oekuje -o-, a ne -a-). U zadnjem
slogu *o daje -u- u lat., usp. ie. *-os (N. jd. o-osnova) > lat. -us.
U bsl. je, kao i u germ. s kojim bsl. dijeli jo neke izoglose, ie. *o da-
lo *a i tako se stopilo s odrazom ie. *h2e/a (no ne bez traga trag
se stare razlike vidi kod djelovanja Winterova zakona, vidi 72).
To je bsl. *a ostalo ouvano kao a u litavskom, dok je u slav. to bsl.
*a opet promijenjeno u o. Usp. ie. *pod- > lit. pdas, ali stsl. pod.
Dakle stsl. o nije ostalo nepromijenjeno iako se izvodi upravo od ie.
*o, nego je prvo to ie. *o dalo *a pa je to *a onda naknadno opet po-
stalo o (kruna promjena). Promjena *a > o bijae prilino kasna u
slavenskom i dogodila se je najvjerojatnije neposredno prije prvih
slavenskih zapisa krajem 9. st., a ta se je promjena po svem sude-
i poela iriti prvotno sa slavenskoga juga327. Kako uope znamo
da je u slavenskom doista bilo prvo *a koje je naknadno opet vrae-
no u *o? Znamo po zapisu psl. rijei u drugim jezicima, po psl. po-

324
Usp. Schrijver 1991.
325
Ovdje bi se dodue moglo rekonstruirati i *bhardheh2 pa ne bi bilo potrebe za promje-
nom *o > a u latinskom, ali za rekonstrukciju *a u ie. nemamo drugih indikacija.
326
U nekima bi se od navedenih rijei moglo rekonstruirati i ie. *a, no to je upitno jer
osim latinskoga (koji nije ba pouzdan u takvim sluajevima, kao to je oito) nema drugih
indicija za *a, niti su to tipine rijei u kojima bi se *a oekivalo (nisu uz velare i sl.).
327
Za neke je dijelove slavenskoga govornoga podruja mogue ak doi i do jako preci-
znih podataka o apsolutnoj kronologiji promjene *a > *o. U Austriji je 827. u jednoj ispravi
na lat. zapisano tobonje osobno ime (pisar nije znao slavenski) Tagazino to je zapravo
bila fraza *taga syna (stsl. togo syna, hrv. tg sna) s jo nepromijenjenim *a, dok je ve
832. zapisan toponim Colomezza (stsl. bi bilo *kolo-meda, hrv. kolo-me_a) s novonastalim
*o (Holzer 1996: 91). Dakle, mogli bismo vrckavo zakljuiti da se u Austriji, koja onda jo
bijae dio slavenske domaje, promjena *a > *o dogodila negdje izmeu 827. i 832. godine!

219
 POREDBENA FONOLOGIJA

suenicama u drugim jezicima te po posuenicama u slavenskom

iz drugih jezika. Sve nam to ukazuje na razmjerno kasnu promje-
nu *a > *o u slav. Usp. toponime u Hrvatskoj: lat. Salna > psl.
*Salnu > osl. *Solyn > hrv. Sln, lat. Absarum > psl. *Apsaru >
osl. *Osor > hrv. sor, lat. Catarum > psl. *Kataru > osl. *Kotor
> hrv. Ktor itd. Usp. posuenice u slavenski, gr. > psl.
*satan > stsl. sotona, stvnj. phaffo > stsl. pop itd. to se tie po-
suenica iz psl. u druge jezike, tu primjerice imamo psl. *akuna
(> stsl. okno) > fin. st. akkuna, psl. *karta (> stsl. koryto) > gr.
(toponim) itd.
U germanskom, kao to rekosmo, ie. *o daje *a koje se tako stapa
s odrazom ie. *a/h2e.
U anatolijskom je ie. *o ouvano, no to *o u hetitskom, palajskom i
luvijskom daje a. Da je u anatolijskom ipak bilo ouvano ie. *o ne-
promijenjenim, vidimo po odrazu u likijskom, gdje se anatolijsko
*o i *a ne stapaju u *a, kao u ostalim jezicima, nego *o > lik. e (a *a
> a)328. Usp. prema praanat. *endo u > het. anda, ali lik. te. U
lidijskom takoer praanat. *o ne daje a na poetku rijei iza labi-
ovelara, a inae d . U hetitskom je odraz ie. *o (> praanat. *o) a u
nenaglaenim slogovima, usp. ie. *pedom (gr. 9) > het. pdan
mjesto, no naglaeno *o daje u het. , usp. ie. *doru drvo (stind.
dru) > het. tru-, ie. *wod voda (stsl. voda) > het. wtar. No ia-
ko praanat. *o daje a u het., njegov se odraz ne stapa u potpuno-
sti s odrazom praanat. *a jer praanat. *a ostaje kratko a u hetit-
skom ne smo kada je nenaglaeno, nego i u naglaenom zatvore-
nom slogu (u naglaenom se otvorenom slogu dulji), usp. het. atta-
otac ~ got. atta.
U kelt. ie. *o ostaje u naelu nepromijenjenim, osim u posebnim
uvjetima. Usp. stir. moirb [mor].
U arm. je ie. *o u naelu ouvano kao o, usp. ie. *pod- noga >
arm. otn. U ne posve jasnim uvjetima, kao i ie. *e, i ie. *o daje a
umjesto oekivana odraza, usp. ie. *h3ekw- oko (stsl. oko) > arm.
akn, ie. *h3ed- mrzjeti (lat. odium) > arm. ateam mrzim.
U alb. ie. *o pravilno daje a, usp. ie. *nokwt- no (stsl. not) >
alb. nat, ie. *h3esth1 kost (lat. os) > alb. asht. Ako je u sljedeem
slogu *i, *a se preglaava u e, usp. ie. *h2bhi (gr. ) > alb. elb
jeam. Ispred nazala, u gegijskom od ie. *o (> alb. *a) dobivamo

328
Da se je ie. *o ouvalo u anatolijskom misli Craig Melchert (1993, 1994). Neki se
drugi ne slau.

220
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

nosno , koje se u toskijskom dalje mijenja u , usp. ie. *ombhos

zub (stsl. zb) > alb. geg. dhmb, alb. tosk. dhmb.
Ie. *o daje u pratoh. *e (nakon to su se ie. *e, *i, *u stopili u pra-
toh. *), usp. toh. B petso, ie. *plow- (stsl. ploviti) > toh. B plewe
brod. Na kraju rijei prije *-r#, ie. *o daje , usp. ie. 3. l. mn. med.
*-ntor > toh. AB -ntr.

*
h
ie. *w s odvezoh > stind. a-vkam, lat. ux, stsl. vs
ie. *meh2tr mati329 > stind. mt, gr. , lat. mter <
*mtr ( matrijrht itd.), stsl. mati < *mtr, lit. mt ena,
stisl. mir (eng. mother, njem. Mutter), stir. mthir, arm. mayr,
alb. motr sestra, toh. B mcer
69 Ie. je *, kao i ie. *, bilo morfoloki strogo ogranieno jav-
ljalo se primjerice u korijenu sigmatskoga aorista (*whs), u N.
jd. nekih imenica suglasnikih osnova mukoga i enskoga roda
(*ph2tr, *pds), u nekim padenim nastavcima (D. *deywy bo-
gu, N. mn. *deyws bogovi, L. *suHnw sinu, L. *mty mi-
sli itd.), kod nekih atematskih glagola (*tsti tee > skr. ti)
te u tzv. vddhi-tvorbama, tvorbama u kojima je korijen bio u pri-
jevojnoj duljini, npr. ie. *h2wyom jaje (hrv. jje) od ie. *h2ewis
ptica (lat. auis avn). Ie. se * u naelu odraava isto kao i ie.
*eh1 (laringal otpada i pravilno dulji prethodni samoglasnik ako je
slog zatvoren).
U iir. ie. * oekivano daje (mt) i tako se stapa s odrazom ie. *
koje takoer daje iir. . U gr. je ie. * ostalo isto (). U lat.
je ie. * takoer ostalo nepromijenjeno u prvom slogu (ux).
U bsl. je ie. * ouvano. Ono se u lit. pie kao i predstavlja dugo
zatvoreno [ ] (mt). U stsl. * daje tzv. jat koji se pie kao (> hrv.

329
Sufiks je tu *-h2tr (cf. *p-h2tr otac, *dhug-h2tr otac, *bhre-h2tr brat, *yen-
h2tr jetrva itd.). To bi znailo da je korijen *me-, to je malo sumnjivo s obzirom da je
to oito postanjem djeja rije (neobini su i korijeni *bhre- i *p-, no tu je moda rije o
kakvu kraenju). Usp. hrv. mma, lit. mam, mom, perz. mm(), gr. , V. !,
lat. mamma te jednoslone dor. ! majko zemljo!, stind. m. Oito je djeja rije
za mamu bila ie. *ma i *ma(m)ma, iz ega bi se dalo izvui da je i rije majka zapravo
*mah2tr, a ne *meh2tr. No kako u ie. izmeu *e i *a nije bilo opreke uz *h2, moe se i tu
pisati fonoloko *meh2tr (a fonetski zapravo *mah2tr) iako je, strogo gledajui, korijen
prije *ma nego *me-. Kod djejih rijei, kao i kod uzvik, ne vrijede uobiajena fonoloka
pravila pa se javljaju udvojeni suglasnici, *a i * i sl. Usp. jo i ie. *atta otac; mati >
stind. att mati; starija sestra, gr. ko, ia, lat. atta, got. atta ( Atila), stsl.
otc, het. atta, alb. at itd.

221
 POREDBENA FONOLOGIJA

ij, je, i, e ovisno o poloaju)330. Jat nije nikada imao jedinstvenu

realizaciju na svem slavenskom podruju na podruju je dana-
nje Hrvatske on bio zatvoreno * (odatle odrazi , i(j)e/je, i, e itd.
u dijalektima), dok je, recimo, na podruju Bugarske ili Poljske
on najvjerojatnije bio otvoreno * (to se vidi po odrazima koji su
otvoreniji u bug. e ili [ja], a u polj. ie ili ia). Za razliku ie. *, ko-
je u bsl. ima cirkumfleks, i ie. *eh1, koje u bsl. ima akut, vidi 75.
U germ. je ie. * ouvano daje gotsko koje je uvijek dugo (pa se
znak duljine na njemu moe i ne mora pisati), usp. ie. *meh1n- >
*mnts > got. menos mjesec (lat. mnsis, stsl. msc).
U kelt. * > *, usp. ie. *Hrs kralj (stind. r, lat. rx) > stir. r,
gal. -rix u imenima kao Vercingetorix (dosl. kralj/voa nad ratni-
cima).
U praanat. ie. * ostaje * koje se ne stapa s odrazom ie. *eh1 (za
razliku od veine ostalih jezika!) jer *eh1 daje * u praanatolij-
skom. Takva je rekonstrukcija potrebna zbog razliitih odraza ie.
* i *eh1 u dijelu anatolijskoga. Iako se u hetitskom i palajskom
odraz ie. *eh1 (praanat. *) stapa s odrazom ie. * (praanat. *),
u luvijskom su, likijskom i lidijskom posvjedoeni razliiti odrazi.
Ie. * > praanat. * > luv., lik., lid. i/, a ie. *eh1 > praanat. * >
luv., lik., lid. a/. Osim * i *, anatolijski je dodatno komplicirao
stvari razlikovanjem treega glasa tipa e zatvorenoga * nastala
monoftongizacijom ie. *ey (Melchert 1994: 56). Anatolijsko * (isto
tako i anat. *) ostaje dugo pod naglaskom u het., usp. het. mur
< ie. *mh2w, dok se krati izvan naglaska: het. 3. l. mn. preterita
-er < ie. *-r (nenagl., usp. lat. -r-e). Odraz ie. * ostaje razliit od
odraza ie. *e u veini sluajeva zato to, za razliku od kratkoga *e,
ne prelazi u i ili a u odreenim uvjetima i ne daje i u nenaglae-
nim slogovima (vidi 67).
U arm. se, kao i u kelt., ie. * povisuje i postaje i (za razliku od
keltskoga, armenski u naelu nema razlikovne duljine, osim e : ),
usp. ie. *meh1 ne (u zabranama) (gr. , stind. m) > arm. mi,
ie. *rd srce > arm. sirt.

330
Usporedi prema stsl. lp hrv. lijp, ljepta, *sra > hrv. sra (ikavski sra), stsl.
sml, smla ~ hrv. smo, smjla, stsl. smjei s ~ hrv. smje se (ali mak. ).
Odraz je u standardnom hrvatskom ij (pie se trima grafemima, ali je to zapravo j)
ako je slog dug, je ako je slog kratak, e nakon pokrivenoga r (Cr + kratki jat ili kratki
jat nakon r- na poetku rijei, npr. rpa prema ikavskom rpa) umjesto je, i ispred samo-
glasnika ili j. U ikavskim je dijalektima odraz i/, u ekavskima e/, a ima i dijalekata
s raznim odrazima (npr. dte G. djeteta), kao i onih gdje je * ostao poseban fonem
(zatvoreno ).

222
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Albanci su pak promijenili ie. *, ni vie ni manje, nego u o (no za-

to su, dakako, * promijenili u e). Prijelazne su faze izmeu ie. * i
alb. o dakako najvjerojatnije bile * i zatim *. Usp. ie. *meh1(ke)
ne > alb. mos, ie. *hs (het. kiar) > alb. dor, ie. *pleh1t- (lat.
im-pltus napunjen) > alb. plot pun, ie. *meh1- mjeriti (stsl.
mra, stind. mti mjr) > alb. mot godina. ini se da * u za-
tvorenom slogu daje ua u albanskom, usp. ie. *meh1ns- mjesec
(stsl. msc) > alb. muaj.
Odraz ie. * u toharskom nije posve siguran. Izgleda da je to uvi-
jek ili e ili a, usp. ie. *h2weh1nt- vjetar (lat. untus, stsl. vtr) >
toh. A want, toh. B yente.

*
ie. *h2wyom jaje > av. ap-vaya- (stperz. xya), gr. , lat.
uum ( ovulcija, vlan), hrv. jje, stvnj. ei (krimskogot. ada)331,
vel. wy, arm. ju
ie. *dhehm, G. *dhhmos zemlja332 > av. z, gr. ? (
authton), het. tekan, stir. d
ie. *wn ps > stind. (u)v (av. sp), gr. , G. (
kinolgija), lit. u, stir. c, arm. un
Za morfoloku ogranienost * stoji isto n to rekosmo i za * (vi-
di gore). Ie. se * u naelu odraava isto i kao ie. *eh3 (*h3 bj *e
u *o i dulji ga pri ispadanju) i *oH (*o ostaje isto uz laringale, ali
se dui kada ovaj ispadne u zatvorenom slogu). Jasno je da takvo
izjednaavanje odraza ne moe vrijediti za anatolijski gdje je pri-
mjerice *h2 ouvano u nekim poloajima i slino. Postoje i druge
razlike, primjerice u bsl. prozodiji i sl. pa formule tipa * = *eh3 ili
* = *eh1 treba uzeti smo naelno i za veinu jezika, no ne apso-
lutno.
U iir. se odraz ie. * stapa s odrazom ie. * oboje daju (uv).
U gr. i u latinskom takoer se nema to posebno spominjati. Odra-
zi su odnosno (latinski dakako smo u prvom slogu).
U bsl. je ie. * ouvano kao *, no no se je dalje promijenilo po-
sebno u lit., a posebno u slav. i to dakako ne jednako. U istono-
baltijskom se (lit. i latv.) staro * diftongizira i prelazi u uo (u).
331
Eng. je egg posueno iz staronordijskoga.
332
Ne navodimo primjere poput slav. zemlja koji su istoga korijena, ali nemaju * u sebi
pa nam ovdje nisu zanimljivi. Isto stoji i za druge primjere koje navodimo kao odraze za
samoglasnike.

223
 POREDBENA FONOLOGIJA

U slavenskom pak bsl. * daje * (> stsl. a) i tako se izjednauje s

odrazom ie. * < *eh2 (odraz je toga u lit. pak o, a u latv. ). Usp.
prema ie. *deh3- > *d- dati u lit. doti, latv. dut, a u stsl. dati.
Za razliku ie. *, koje u bsl. ima cirkumfleks, i ie. *eh3/oH, koje u
bsl. ima akut, vidi 75.
U germ. ostaje ie. * nepromijenjeno. U got. je odraz o (uvijek dugo,
germ. *) i stapa se s odrazom ie. * < *eh2 koje u germanskom ta-
koer daje *o. Usp. ie. *pds noga > got. fotus (eng. foot).
U kelt. je odraz ie. * dvojak u zadnjem slogu daje * (c, d),
dok u ostalim slogovima daje * (kao slavenski), usp. prema lat.
dnum ( doncija) stir. dn dar (stind. dnam). Tako se taj
odraz stapa s odrazom * od ie. *eh2.
Ie. * ostaje isto u praanatolijskom (analogijom prema kratkom *o).
U hetitskom ono daje pod naglaskom , usp. het. widr < *wedr.
U anatolijskom se izvorni dugi samoglasnici krate u nenaglae-
nom poloaju (het. tekan).
U armenskom, paralelno s promjenom ie. * u i, ie. * daje u, usp.
arm. ju, un i ie. *deh3r- (gr. To-dr Boi-dar, stsl.
dar) > arm. tur.
U albanskom ie. * daje e to je, ini se, kasna promjena jer zahva-
a i latinske posuenice u albanskom (usp. alb. tmer strah < lat.
timre). Usp. ie. *Hyeh3s- pojas (lit. jostas) > alb. n-gjesh.
U toh. su se stopili ie. * i * < *eh2 u pratoh. *. Valja napomenuti
da n to se u toh. pie kao <> nije dug samoglasnik (jer duljina
nije razlikovna u toh.), nego vjerojatno nekakvo []. Dakle, i * i *
se odraavaju u toh. kao , osim u zadnjem slogu gdje daju o. Usp.
ie. *neh3tos neznan (lat. igntus) > toh. B akntsa.

*a
ie. *dap- rezati; rtvovati > gr. 9 rastrgam; derem; tro-
im; muim, lat. daps (rtvena) gozba, stnord. tafn rtva,
arm. taun gozba, toh. B tpp- jesti
ie. *as- siv; zec > stind. as zec < *asas (asimilacija); lat.
cnus siv, sijed (< *kasnos), cascus star, stprus. sasins, stvnj.
hasan siv, haso zec (eng. hare, njem. Hase)
ie. *kap- vrsta posude > stind. kapla-, gr. 9 jasle, lat. ca-
pis, stvnj. havan, srir. cap(p) kolijevka, alb. kapas

224
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

70 Odraz je ie. *a kao razliit od odraza ie. *o, dakako, ouvan u

onim ie. jezicima u kojima se nije dogodila promjena *o > *a. To su:
grki, armenski, latinski, keltski, toharski te izvorno i anatolijski
jezici (vidi 68). U svim je tim jezicima ie. *a ouvano kao takvo.
U iir., bsl., germ., alb. i het. (i luv.) se izvorno ie. *a stapa s odra-
zom ie. *o koje takoer daje a.

Problem ie. *a
U klasinoj se je indoeuropeistici *a rekonstruiralo i ondje gdje
danas rekonstruiramo *h2e npr. na poetku rijei, dok se u sre-
dini rijei umjesto klasinoga *a danas u nekim sluajevima re-
konstruira laringal izmeu suglasnika. Dakle, kada je dokazana
laringalna teorija (vidi 73, 74), broj je pravih samoglasnika
*a (dakle onih koji nisu nastali bojenjem od *e uz susjedni *h2)
smanjen. Tako se je prije prema lat. ager, gr. , stind. jras
rekonstruiralo *aros, no danas to rekonstruiramo kao *h2eros
zbog pretpostavke da u naelu sve ie. rijei (osim moda zamjeni-
c i estic) moraju poinjati suglasnikom, odnosno da je kanon-
ski oblik korijena *CVC-. Naravno, nije svaka rekonstrukcija *h2e
jednaka. Negdje se no rekonstruira smo iz strukturalno-teorij-
skih razloga (kao u *h2eros), a negdje imamo jasne dokaze za to
*h2, npr. u perfekatskom nastavku (1. lice jd.) ie. *-h2e > luv. -ha,
stind. -a, gr. -.
to se tie onih *a u rekonstrukciji kojih se iz raznoraznih razlo-
ga indoeuropeisti nisu mogli ba tako lako rijeiti, za njih je tipino
nekoliko stvari. Obino se tvrdi da samoglasnik *a ne sudjeluje u
prijevojnim smjenama (ne smjenjuje se s ostalim samoglasnicima)
kao to to ine pravi ie. samoglasnici *e, *o, * i *. No to ipak ni-
je posve tono; postoji alternacija, primjerice u korijenu *h2saws-
suh (stind. oas, av. haota- osuiti, gr. , stsl. sux,
lit. sasas itd.) : *h2sus- (stind. yati sui se, vene, av. huka-
suh), to bi se eventualno moglo proglasiti sekundarnom iir. poja-
vom. Postoje i neki mogui sluajevi s izmjenom *a/ meu ostalim
primjerima, no ni su takoer jako upitni (vidi dolje). Glas se *a,
osim toga, ne javlja nikada u sufiksima i nastavcima; javlja se esto
nakon poetnoga *k ili velar openito (ali ne uvijek), a odrazi su
rijei u kojima se moe rekonstruirati *a esto ogranieni na svega
nekoliko ie. jezika te je esto mogue da su posrijedi dijalektaliz-
mi ili kasnije posuenice i slino. Neki lingvisti tvrde da glasa *a u
praie. nije uope bilo ili, ako ga je bilo, da se javljao u malom broju
primjera. No to zapravo nije tono. Glas se *a moe rekonstruirati

225
 POREDBENA FONOLOGIJA

u razmjerno veliku broju primjera, no za te je primjere tipino da

imaju odraze u neveliku broju jezika. Nije teko nai primjere koji
imaju *a, a odraeni su u 3-4 jezika; meutim tee je nai primjere
s *a koji bi bili posvjedoeni u svim ili gotovo svim ie. jezicima (to
se za ostale rekonstruirane glasove uglavnom moe). U tome je da-
kle taj poseban poloaj glasa *a u ie. javlja se uglavnom u rijei-
ma ograniene distribucije, tj. u dijalektalizmima.
Kao neke primjere podudarnosti za ie. *a, osim onih koje ve vi-
djesmo, usp. i lat. capi hvatam, stvnj. haban imati, alb. kam
imam < ie. *kap-; lat. can pjevam, stir. canid < ie. *kan-; lat.
carp trgam, berem, brstim, gr. 9 plod, urod < ie. *karp-;
lat. baculum tap, gr. ( bktrija) < ie. *bak-; stind.
yaj-, gr.  ( hagiogrfija) < ie. *ya- svet; stind. kapc-
chala- uperak kose na zatiljku, lat. caput glava < ie. *kaput-;
gr. o mahovina koja visi s hrasta, lat. fascis sveanj (
fazam), srir. basc vrpca ko vrta < ie. *bhask/- itd. S obzirom
na to da se *a jako esto javlja nakon *k, moe se pretpostaviti da
je glas *a nakon *k vjerojatno nastao sekundarnom asimilacijom
od starijega (predie.) *e.
Lubotsky (1989) u svojem lanku pokuava dokazati da uope ni-
je bilo ie. *a, ak ni u ogranienom broju sluajeva u kojima se ono
obino rekonstruira, no ne uspijeva ba u tome. Na osnovi ega se
rekonstruira ie. *a? Kao to vidjesmo, na osnovi podudarnosti u je-
zicima u kojima se *o i *a (odnosno *h2e) ne stapaju, a to su: gr-
ki, armenski, latinski, keltski i toharski (zapravo se odrazi nisu
stopili ni u anatolijskom izvorno, ali ondje je jednostavno premalo
grae). Da je teko neto dokazivati na osnovi toharskoga, to se ne
treba posebno ni isticati, s obzirom na to da u toharskoj povijesnoj
fonologiji ima jo puno problema. Armenski je katkada nepouzdan
s obzirom na to da ie. *o sasvim sigurno prelazi u arm. a u nekim
ne posve jasnim sluajevima (vidi 68). Latinski je pouzdan osim
kada *a dolazi iza labijal s obzirom na to je u latinskom postojala
sporadina promjena ie. *o > a u tom poloaju (vidi 68). Ie. se *a
rekonstruira u primjerima tipa gr. , lat. made pijan sam,
mokar sam, stind. mad- biti pijan ie. *mad-. Dok bi se za lat. i
gr. jo i moglo tu rekonstruirati *h2 umjesto *a (jer *Ch2C > CaC
u lat. i gr. kao i u veini ie. jezika), za stind. to ne ide jer bi *mh2d-
u skr. dalo *mid-, a ne mad- (u skr. *Ch2C > CiC, usp. ie. *ph2tr
> stind. pit, lat. pater). Lubotsky (1989) to pokuava rijeiti tako
to pretpostavlja pravilno gubljenje laringal u iir. ispred zvunih
okluziva u zatvorenom slogu. No problem je u tom to neki pri-

226
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

mjeri pokazuju taj gubitak i u otvorenom slogu, usp. stind. bhjati

dijl ~ gr.  pojesti ( -fgija). Iako bi se i takvi oblici
mogli objasniti analogijom prema oblicima sa zatvorenim slogom
gdje se laringal izgubio (stind. bhakt- hrana), to nije ba pretje-
rano uvjerljivo. ini se da tu ipak treba rekonstruirati ie. *a.
Kod primjer se s dvoglasima *ay i *aw neki mogu (i moraju)
objasniti laringalima, ali neki ipak ne. Primjerice prema stind.
devr-, gr. , lat. luir (s monoftongizacijom), lit. deveris, latv.
diveris, stsl. dver treba rekonstruirati ie. *deh2iwr zbog akuta
u bsl.333, a isto je i u gr. drak, stabljika, lat. caulis, lit.
kulas kost, stabljika, latv. kals, srir. cuaille strijela, gdje re-
konstrukciju *keh2ulos potvruje akut u bsl. (lit. , latv. ) 334. No
s druge strane, u ve vienoj se rijei *h2saws- suh (gr. )
treba rekonstruirati *aw jer u bsl. nema akuta (lit. sasas, latv.
suss)335. Usp. takoer i ie. *kaykos slijep > lat. caecus, got. ha-
ihs, stir. cach. Tu nemamo nikakvih naznaka treba li rekonstru-
irati *ay ili *eh2i, ali s obzirom na znaenje rijei i na poetno *k-,
ne treba se skanjivati rekonstruirati *ay u ovom sluaju. U nekim
se rijeima *a-dvoglas moe objasniti time to su dotine rijei po-
suenice, usp. ie. *tawros bik > hotanski ttura- brdska koza,
gr. ( Minot r), stsl. tur ( Tropolje), lit. taras, stir.
tarb, gal. TARVOS, luz. tavros. T je rije posuenica iz semitskoga
* awru(m) (usp. arapski awrun, hebr. r). Lat. taurus po svoj pri-
lici uope nije nastalo od ie. *tawros nego je kasnija posuenica to
se vidi po tome to ne glasi **taruus (usp. lat. neruus ila ner-
vza, nervrati, gr.  nern, neurza < ie. *newro-). Do-
tina je rije zanimljiva jer se tu u nekim jezicima (iako je rije o
posuenici!) javlja s-mobile (av. staora- bik; konj; magarac; deva),
pa ak i prijevojna inaica (sic!): *stewros > got. stiur bik (eng.
steer, njem. Stier). Teko je pomisliti da je tu rije o dvama razlii-
tim korijenima.
Poseban su problem pak tri rijei: ie. rijei za sol, gusku i nos.
U njima kao da nalazimo dokaze za rekonstrukciju ie. *a : * (da-
kle ak i prijevoj!). Usp. stind. sal-, sl-, gr. , lat. sl, salis,
stsl. sol, latv. s 0ls; stind. has-, gr. , lat. hanser, slav. *gs

333
Kao dokaz se za bsl. akut, odnosno ie. laringal, osim baltijskoga navodi i hrv. djvr
(jer je  pravilan odraz bsl. akuta u hrvatskom), no taj je primjer, za razliku od baltijskih,
zapravo nepouzdan, usp. kajk. (Bednja) devor to ukazuje na cirkumfleks a ne na akut.
334
Rasmussen (1999: 173-174) se otro protivi rekonstrukcijama *deh2iwr i *keh2ulos,
no njegove su ie. rekonstrukcije tih oblika neuvjerljive.
335
Hrv. sh takoer nema akuta, ali to nije ovdje relevantno jer taj cirkumfleks u slav.
teoretski moe biti i sekundaran (iako u ovom konkretnom sluaju nije).

227
 POREDBENA FONOLOGIJA

(ako nije germ. posuenica), lit. ss, latv. zoss, stir. giss; stind.
n. dv. ns, G. dv. nass, lat. nris nosnica (i ime Nso dosl.
nosonja), stsl. nos, lit. nsis, latv. nss, steng. nse. Da bismo se
rijeili ie. *a, u ovim sluajevima treba pretpostaviti sljedee prije-
vojne odnose u ie. N. *seh2ls (npr. za stind. sl-, latv. s 0ls, lat. sl,
lit. slymas rasol s akutom), A. *sh2el (stind. salil-, moda stsl.
sol), G. *sh2los (moda stsl. sol, lat. salis ako nije od *sh2el-); N.
*heh2ns (gr. ), A. *hh2ens (stind. has-) itd.; N. *Hneh2s
(lit. nsis s akutom, stind. ns), A. *Hnh2es (stind. nass, mo-
da stsl. nos), G. *Hnh2sos (stsl. nos ako nije od *Hnh2es-)336. Pro-
blem je u tome to oblici poput ie. *Ch2e- nisu ba uobiajeni (a tre-
baju nam da bismo objasnili kratko stind. a jer bi *Ch2C dalo i, za
razliku od slav. gdje bi oboje dalo o), no moda je to ipak ekonomi-
nije nego pretpostavljati smjenu *a : * u smo tim korijenima337.
Na laringale nas pak upuuju akuti u baltijskom (od nelaringalno-
ga bi se * oekivao cirkumfleks, kao i od * i *)338.
Na kraju moemo zakljuiti da se *a, *ay i *aw u praie. ipak mogu
rekonstruirati iako im je poloaj specifian utoliko to su se uglav-
nom javljali u dijalekatno ogranienim primjerima, tj. rijei koje se
rekonstruiraju s *a rijetko su posvjedoene u veliku broju jezika.
Mogue je da su se dotini fonemi u ie. pojavili dosta kasno, u ek-
spresivnim rijeima (tipa *kaykos), posuenicama (*tawros), dija-
lektalizmima (tipa *bak-), naknadnim razvijanjem, primjerice od
*e, uz velare (npr. *kap-) itd. No ipak ih se zbog toga ne smije u pot-
punosti izostavljati iz rekonstrukcij kao to neki lingvisti ine.

Problem ie. samoglasnikoga sustava

71 ovjek bi rekao da e se indoeuropeisti u 200 godina, koli-
ko otprilike indoeuropeistika postoji, dogovoriti, ako nita drugo, a
ono barem koliko je samoglasnika imao ie. prajezik. No naravno da

336
*n bi u *Hnh2es- i sl. ostajalo neslogotvorno analogijom prema neslogotvornosti u N.
*Hneh2s-. To je vjerojatno isto posljeie. poopenje. Na poetni laringal u ovoj rekonstruk-
ciji ukazuju ved. sloenice ur-as- i j-nas- s duljinom zadnjega samoglasnika prvoga
dijela sloenice.
337
Mogue je da je obrazac ns-/nas- u stind. (pri em se nas- ne moe svesti na *Hnh2s-
jer bi to dalo **nis-, kako ve rekosmo) nastao sekundarno. Obrasca u kojem se izmjenjuju
i i u stind. imenskom sustavu nema (u glagolima ima) pa je taj neobian obrazac mogao
biti smijenjen pravilnijim /a koji vidimo, recimo, u pt noga, A. pdam, ali G. pads
(od ie. *pds, *pod$, *pedes/pedos).
338
Pretpostavi li se ie. laringal u rijei za gusku i dotine prijevojne smjene, prazninom
bi se G. *hh2nsos moda dala objasniti depalatalizacija ie. *h u slavenskom ispred
sonanta i stranjega samoglasnika (vidi 50), a preko laringala. U balt. bi bila poopena
druga varijanta (*heh2ns) pa bi ostao palataliziran odraz.

228
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

tomu nije tako. Broj se pretpostavljenih samoglasnikih fonema u

ie. kree, ovisno o istraivau, od 2 do 10! Od smo dva ie. fonema
*e i *o (kao to tvrde oni koji *a ne prihvaaju ni kao rubni, ali po-
stojei fonem u kasnoie.) do 10 fonema *a, *e, *i, *o, *u + *, *, *,
*, * kako je bilo u tradicionalnoj brugmannovskoj indoeuropeisti-
ci339. Pokazasmo da o 10 samoglasnikih fonema nikako ne moe
biti rijei *a je zapravo *h2e u dosta sluajeva (a pravo *a izgleda
kao novotarija u praie. sustavu), * je uvijek *eh2, *i i *u su zapravo
slogotvorne inaice sonanata *y i *w, a * i * su zapravo smo slje-
dovi *iH i *uH (vidi 74).
No kao to je ie. fonologija i inae prilino neobina (sjetimo se
smo ie. *b, vidi 43), tako je i u samoglasnikom sustavu. Naime,
tvrdi se da na svijetu ne postoji jezik koji bi, ima li smo dva samo-
glasnika fonema, imao *e i *o (ak iako im pridodamo rubno *a,
sustav *a, *e, *o opet nije uvjerljiv jer jezici s trosamoglasnikim
sustavom imaju obino sustav a i u). Velik broj lingvista sma-
tra apsolutnom jezinom univerzalijom tvrdnju da jezik mora ima-
ti najmanje dva samoglasnika i da su to, ako ih je smo dva, uvijek
// i /a/ (usp. npr. abhaski na Kavkazu koji ima takav sustav). Kraj-
nje je neobino da bi jezik koji ima smo dva samoglasnika, to je
ve smo po sebi prilino rijetko, imao opreku prednjega /e/ i stra-
njega /o/. No to je upravo ono to se rekonstruira u ie. prajeziku!
Dodatna je tekoa i to to se jo jednom univerzalijom, koja se za-
pravo moe izvesti iz ove prethodne, smatra i to da svaki jezik mo-
ra imati fonem /a/ (ili nekakav glas tipa /a/). No to je upravo glas
koji je u ie. izgleda imao rubni poloaj i kojega u predie. vjerojatno
uope nije bilo!
Upravo stoga to je nevjerojatno da bi jezik smo s dvama samo-
glasnicima u sustavu imao *e i *o, pojedini su lingvisti pokuali te
rekonstruirane foneme drugaije fonetski interpretirati. Tako Pu-
lleyblank (1965) pretpostavlja da je ie. *e zapravo bilo fonetski [],
a da je ie. *o zapravo fonetski bilo [a] ime se dobiva tipoloki pri-
hvatljiv sustav. Slino tomu, Villar (1993) pretpostavlja da je ie. *e
upravo [e], ali da je ie. *o zapravo [a]. No, kako primjeuje Mata-
sovi (2003), to nikako ne moe biti tono. Istina je da je odraz ie.
*o u dosta ie. jezika upravo a (bsl., germ., iir., het. itd.), no mnogi
jezici razlikuju ie. *o od *a/h2e (lat., gr., kelt., arm. itd.), a i za ne-
ke se jezike u kojima je odraz a moe dokazati da je to sekundarno
umjesto izvornoga *o. Tako se za praanatolijski moe dokazati da
je jo imao *o, a ne a kao hetitski (vidi 68), a i u bsl. se vidi trag
339
Usp. Brugmann 1906-1911, Mayrhofer 1987, Szemernyi 1989.

229
 POREDBENA FONOLOGIJA

razlike *o i *h2e pri djelovanju Winterova zakona (vidi 72). Da-

kle takva teorija nikako ne stoji. Matasovi (2003) pak dosjetljivo
nudi drugu mogunost nvod da bi se ie. *e moglo interpretira-
ti kao [a], a ie. *o kao [], dakle obrnuto od starijih pokuaja. No
premda to djeluje zgodno u teoriji, u praksi je ipak neodrivo. to
se tie fonetske vrijednosti ie. *e i *o, ini se da je tradicionalna re-
konstrukcija ipak bila u pravu, koliko god tipolozi gunali protiv
toga. Iz ie. se [e] i [o] jednostavno daju izvesti svi njihovi odrazi,
dok je to iz [] i [a], kojim god redom, jako teko i neuvjerljivo. Zna-
mo li primjerice da se ispred ie. *e palataliziraju velari u iir., slav.,
alb., arm., toh., jasno je da je to morao biti nekakav prednji glas.
Ni [] ni [a] tu ne bi mogli objasniti te palatalizacije.
No ostaje nam i dalje problem toga to tipoloki nije potvreno po-
stojanje jezika koji bi imao smo samoglasnike /e/ i /o/. Odluimo li
si malo pomoi, pa uzmemo i slogotvorne sonante *i i *u kao samo-
glasnike, situacija je puno bolja jer, pribrojivi mu i *a, dobivamo
uobiajen peterosamoglasniki sustav a-e-i-o-u, kao u hrvatskom.
Postavlja se pitanje na to se misli kada se govori o dvosamogla-
snikim sustavima znai li to da jezik mora fonoloki imati vie
od dvaju samoglasnika ili znai li to da jezik mora imati fonetski
vie od dvaju samoglasnika? Odnosi li se to smo na fonetske sa-
moglasnike, onda tu za ie. nema problem, s obzirom na dodatne
fonetske samoglasnike *i i *u (te *a, koje se javljalo u kasnoie. i kao
alofon uz *h2). Dodamo li tomu jo i sve mogue ie. dvoglase (*ey/
oy/ay, *ew/ow/aw), koji se isto tako mogu raunati kao samoglasni-
ci, na konju smo! Istina, takav bi sustav bio jako nestabilan, s ob-
zirom na smo dva prava fonemska samoglasnika (ne raunajui
diftonge), no to i nije neki argumenat zato to je oito da takav su-
stav i jest bio vrlo nestabilan te se zato brzo i raspao. Naravno, pi-
tanje je koliko je pravomu jeziku uope bitno to e lingvisti u nje-
mu tono analizirati kao foneme.
No nekima nije dosta tvrditi da je (pred)ie. imao smo dva fonem-
ska samoglasnika nego tvrde da je predie. zapravo imao smo je-
dan samoglasniki fonem! Zato to? Pogleda li se ie. fonoloki su-
stav, lako je vidjeti da samoglasnici tu ne igraju pretjeranu ulo-
gu, pogotovu rekonstruiramo li laringale njima se puno *a-ova
moe svesti na *h2e ili *CHC, svako * na *eh2, velik broj glasova
*o na *h3e, te velik broj glasova * na *eh3. Nakon toga je jasno
da se u najveem broju ie. rijei nalazi samoglasnik *e, dok je *o
puno rjee i javlja se u odreenim, i to uvijek izvedenim, katego-
rijama, uglavnom kao prijevojna inaica prema *e. Ve rekosmo

230
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

sve o poloaju dugih * i * (javljali su se smo u odreenim ka-

tegorijama). Sve upuuje na to da je u ie. *o smo naknadna ina-
ica prema *e koja je nastala u odreenim sluajevima na razne
naine te je ostala sekundarna prema *e. Krenemo li dublje, u
nostratike vode, vidjet emo da se praktiki ni u jednoj teoriji ko-
ja ie. povezuje s kojim drugim prajezikom ne mogu nai nikakve
podudarnosti ie. samoglasnika sa samoglasnicima toga drugoga
prajezika. Eventualne se podudarnosti mogu nai smo u sugla-
snicima. Takoer, pogledamo li doista sloen ie. okluzivni sustav,
on kao da nas mami da pretpostavimo da su stari samoglasnici u
nekom predie. bili izbrisani, stopivi se svi u kakvo va, iji bi po-
tomak onda bilo nae ie. *e. Tragovi bi pak starih samoglasnika
bili vidljivi na suglasnicima, primjerice *e bi upuivalo na sta-
ro *ke/ki, *kwe na staro *ko*/ku, *k na staro *ka itd. (vidi 49).
Tipoloki se slina stvar dogodila u toharskom, gdje su se stopili
ie. *e, *i i *u, ali s razlikom da prvo dvoje palataliziraju prethod-
ni suglasnik, to *u ne ini. Dakle stare se razlike vie ne uvaju
na samoglasnicima nego na suglasnicima. No nekima je i jedan
samoglasnik bio previe pa smatraju da se za najraniju fazu ie.
moe pretpostaviti bezsamoglasniki sustav u kojem bi postoja-
la smo slogovnost te zapravo ne bi bilo samoglasnikih fonema
(Lehmann 1953, 1993)! No dakako, sada e opet skoiti tipolozi.
Tko se rogui na dvosamoglasniki sustav *e i *o, normalno je da
e tek pretpostavku o jednosamoglasnikom jeziku ili, ne daj Bo-
e, o bezsamoglasnikom jeziku doekati na no. Argumenat je
da nema jezika koji bi imao smo jedan fonemski samoglasnik.
No nije da nije bilo takvih tvrdnja. Poznata je Kuipersova (1960)
analiza kabardinskoga kao jezika sa smo jednim samoglasni-
kim fonemom (no to, izgleda, ne stoji), a Allen (1965) to isto ini
za abazinski (oba na Kavkazu, gdje se takva uda jedino mogu
nai, i oba dio abhasko-adigejske porodice). No s takvim se anali-
zama, dakako, mnogi ne slau340. No postoji jo jedan jezik koji bi
se na jako dubinskoj strukturi moda mogao analizirati kao jed-
nosamoglasniki jezik sanskrt. Sanskrt poznaje sljedee fonet-
ske samoglasnike a, , e, o, i, u, , . No kao i u ie., i i u su zapra-
vo poloajne inaice sonanata (to je dodue poprilino nategnuto
za skr.), duljina se moe raunati kao prozodijska, a ne fonemska
opreka, a e i o se u sanskrtskoj gramatikoj tradiciji smatraju za-
pravo dvoglasima, to nije opravdano smo povijesno (e nastaje od
ie. *ey/oy/ay, a o od *ew/ow/aw), nego i sinkronijski jer e i o stoje u

340
Vidi npr. Halle 1970 i Kyao 1973.

231
 POREDBENA FONOLOGIJA

pravilnu prijevojnom odnosu prema ay/ai/y i av/au/v (gdje ay i

aw potjeu od ie. *ey/oy i *ew/ow ispred samoglasnika, ai i au od
ie. *y/y u zatvorenom slogu, a y i v od ie. *y/y ispred samo-
glasnik). Dakle, odbacivi sve ove samoglasnike kao ne ba pra-
ve fonemske samoglasnike, ostaje smo na a (koji se je u stind.
najvjerojatnije izgovarao upravo kao []. Dakako, ova analiza ima
i svojih manjaka, ponajprije to to je poprilino apstraktna341, ali
je svakako mogua, a ako je mogua za sanskrt, zato ne bi bila
mogua i za predindoeuropski?342
I na kraju nam onda preostaje smo tipologija. to s njom? Jasno
je da nam tipologija u mnogo sluajeva moe pomoi i da nam mo-
e rei to je vjerojatnije ili nevjerojatnije. No smo zato to neto
nije tipoloki potvreno ne znai nuno da je to i nemogue, a i ne
valja okretati glavu od neega na to sve upuuje, smo zato to
je to moda tipoloki nemogue ili neobino343. Dovoljno je sjetiti
se erupcije nezadovoljstva kod nekih koja je nastala 1876. nakon
to je mladi Brugmann predloio rekonstrukciju ie. slogovnih so-
nanata, jer se je tada i to smatralo tipoloki neuvjerljivim. Pa ipak
danas to vie nije sporno. Osim toga, da je sve to tako sigurno, on-
da jamano ne bi bilo ni obiljeja koja se primjerice nalaze smo
u jednom jeziku na svijetu, a takvih obiljeja ipak ima. Stoga se
pretpostavke o predindoeuropskom kao moguem jednosamogla-
snikom ili ak i bezsamoglasnikom jeziku ipak moraju, ako ni-
ta drugo, barem uzeti u obzir. to se pak tie zadnje faze ie., koju
mi rekonstruiramo, ie. je imao sustav od dvaju samoglasnikih fo-
nema *e i *o, kojima se jo pridruivalo neto rjee *a (te alofonsko
*a uz *h2) uz dvoglase i duge varijante * i * te fonetske samogla-
snike *i i *u. Taj kasnoindoeuropski sustav po svoj prilici ipak ne
treba smatrati tipoloki neuobiajenim.

341
Takva je i Kuipersova analiza kabardinskoga jer kabardinski, na fonetskoj razini, ima
sasvim solidan broj samoglasnika te se na prvi pogled nikako ne bi reklo da je to jezik bez
samoglasnik. ini se da kabardinski ima dva samoglasnika i a (usp. Matasovi 2006).
342
Valja napomenuti da Gamkrelidze (1966) primjerice i za prakartvelski rekonstruira
smo jedan samoglasni fonem, dok Pulleyblank (1984) u srednjokineskom analizira sve
samoglasnike kao slogotvorne varijante kliznik.
343
Za dobre i loe strane porabe tipologije u indoeuropeistici usp. Matasovi 2000b. Za
loe strane tipolokoga pristupa, a i djelomino za problem ie. kao jednosamoglasnikoga
jezika, vidi sjajan Kortlandtov lanak (1995). On istie slabosti tipolokoga pristupa: it
causes bias toward what is regular, normal, or frequent in the languages of the world and
thereby renders the reconstruction of deviant patterns impossible. Jasno je da nisu svi
jezici prosjeni, a tipologija prouava upravo prosjek.

232
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Winterov zakon
72 U bsl. se kratki samoglasnici (*e, *o, *a/h2e; *i, *u) du-
lje ispred ie. zvunih okluziva i taj slog dobiva akutsku intona-
ciju, usp. ie. *sed- sjesti (lat. sede) > bsl. *sd-ty > lit. ssti,
stsl. ssti (hrv. sjsti) (pravilno *dt > st u bsl.), ie. *h2ebl- jabuka
(eng. apple) > bsl. *bl- > lit. obuols, A. buol, stsl. ablko (hrv.
j buka) itd. Winterov je zakon vaan iz vie razloga kao prvo,
neizravno nam pokazuje razliku izmeu odraz ie. *b, *d, *g, *gw
u bsl. (ispred kojih djeluje Winterov zakon) i ie. *bh, *dh, *gh, *gwh
(ispred kojih ne djeluje Winterov zakon). To nam govori da je u re-
lativnoj kronologiji bsl. glasovnih zakona Winterov zakon djelo-
vao prije nego to su se ie. *bh, *dh, *gh stopili s ie. *b, *d, *g u bsl.
Kao drugo, Winterov nam zakon takoer neizravno pokazuje i ra-
zliku izmeu odraza ie. *h2e/a i ie. *o koji su se inae u bsl. stopi-
li u *a. Kada se ti glasovi produlje po Winterovu zakonu, tada vi-
dimo da se je staro *a/h2e produljilo u * (lit. o, latv. ), dok se je
staro *o produljilo u * (lit., latv. uo)344, usp. ie. *h2ebl- > bsl. *bl-
> lit. obuols, ali ie. *h3ed- smrdjeti, smrad (lat. odor) > bsl. *d-
ty > lit. osti. To nam takoer pokazuje da je Winterov zakon na-
stupio prije promjene *o > *a u bsl. S obzirom na to da je ta pro-
mjena (koju bsl. dijeli s germanskim), kao i stapanje ie. zvunih
i zvunih aspiriranih okluziva, vjerojatno meu najstarijim bsl.
promjenama, moemo zakljuiti da je Winterov zakon ne smo ta-
koer jedna od najstarijih bsl. promjen, nego i da je po svoj prili-
ci zapravo i najstarija bsl. promjena uope (dakle prva zajednika
bsl. izoglosa).
Winterov je zakon dobio ime po Nijemcu Werneru Winteru koji
ga je 1979. otkrio pretpostavivi pravilno duljenje samoglasnika
u bsl. ispred ie. zvunih okluziva. No iako je doista bilo dosta pri-
mjer za ovakvu promjenu te je taj zakon uglavnom primljen s
oduevljenjem, sm je Winter priznao da ima i poprilian broj
protuprimjera postavi li se pravilo tako openito, usp. npr. stsl. vo-
da < *wodr (usp. het. widr < *wedr zbirne imenice prema ie.
*wod voda), stsl. pod < *pod-, stsl. xod < *sod- (s *x- iz sandhi-
ja vjerojatno) itd. Nije jasno u kojim je tono uvjetima Winterov za-
kon djelovao. Neki smatraju da je djelovao uvijek (npr. Kortlandt
2007) pa iznimke objanjavaju na razne naine, drugi misle da je
zakon djelovao smo u zatvorenom slogu (Matasovi 1994b, 1995),

344
Ta se razlika vidi u lit. gdje se razlikuju odrazi bsl. * i *, ali u slavenskom ne jer su
se ondje bsl. * i * stopili u *, usp. ie. *meh2tr > stsl. mati = ie. *deh3r/n- > stsl. dar,
ali lit. mt =/= duons.

233
 POREDBENA FONOLOGIJA

trei da je djelovao samo ispred naglaska (Shintani 1985) itd. Pre-

gled potpune grae relevantne za Winterov zakon nalazi se u gole-
mu Diboovu lanku ( 2002).

Laringali i vokalizam
73 Ve smo govorili o sluajevima kada se ie. laringali odraa-
vaju kao suglasnici (vidi 53), no kako rekosmo, tragovi su ie. la-
ringal ipak u veini sluajeva neizravni (dakle nisu odraeni kao
suglasnici) i njihovi se odrazi moraju promatrati meu odrazima
samoglasnikoga sustava.

Otkrie laringal
Laringale je otkrio veliki Ferdinand de Saussure, tada 21-ogodi-
njak (sic!), koji je 1878. u prosincu dovrio svoje uveno djelo
Mmoire sur le systme primitif des voyelles dans les langues indo-
europennes. To je djelo diglo poprilinu prainu, a rijetki su na nj
povoljno reagirali. Jedan od udaka koji su prihvatili njegovu te-
oriju bio je de Saussureov prijatelj, Danac Herman Mller koji de
Saussureove sonantske koeficijente (kako je sm mladi de Sau-
ssure zvao kasnije laringale) nazva laringalima neuvjerljivo ih po-
vezujui sa semitskim laringalima. Taj je naziv, premda netoan
(laringali sasma sigurno nisu bili ba laringali), ostao do dana
dananjega. De Saussureova je briljantna teorija bila zasnovana
iskljuivo na osnovi fonoloke analize ie. morfolokih obrazaca i
ostala je prilino opskurnom i neprihvaenom sve dok poljski indo-
europeist Jerzy Kuryowicz nije 1927. u lanku indoeuropen et
h hittite pokazao da hetitsko esto stoji na upravo onom mjestu
na kojem je de Saussure 49 godina prije toga pretpostavio svoje
sonantske koeficijente, odnosno laringale. Otkrie je hetitskoga
i materijalna potvrda laringal koje je de Saussure pretpostavio
na osnovi strogo strukturalnih kriterija jedan od najveih uspjeha
poredbenopovijesne metode i unutarnje rekonstrukcije. Danas je
laringalna teorija opeprihvaena u indoeuropeistici345.
Kako je de Saussure doao do ideje o sonantskim koeficijentima?
Ponimo od poetka. Indoeuropski je prajezik poznavao tzv. prije-
voj (njem. Ablaut, franc. apophonie) morfoloki uvjetovanu pro-

345
ak i n koji joj nisu pretjerano skloni dakako rekonstruiraju laringal u sluaju
izravna odraza u anatolijskom.

234
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

mjenu samoglasnika (vidi 91). To je znailo da su se samoglasni-

ci u indoeuropskome mogli pravilno smjenjivati pa bi isti korijen
u jednoj tvorbi bio u jednom prijevoju, a u drugoj tvorbi u drugom
prijevoju, ili bi ista rije u jednom padeu ili licu bila u jednom pri-
jevojnom stupnju, a u drugom obliku u drugom prijevojnom stup-
nju (klasian je hrvatski primjer br-m, z-bor, br- ti, br-ati ili
plt-em, plt). Klasian je indoeuropski prijevoj smjena samogla-
snika *e, *o, *, * i * punina *e, punina *o, praznina, duljina
* i duljina *. Usporedi za to npr. ie. *bheroh2 > lat. fer nosim,
stsl. ber, *bhoros > gr. danak, *bhtis > stind. bht no-
enje, *bhr > lat. fr kradljivac itd.
No, osim toga klasinoga prijevoja, indoeuropeisti su od samih po-
etaka zapazili i drugaiji, ne ba posve jasan prijevoj koji se je
odraavao npr. u sljedeim staroindijskim, grkim i latinskim pri-
mjerima:

stind. ddhmi djenem, stind. hits napravljen,

gr. gr. ?, lat. factus
stind. tthmi stavim, stind. sthits stavljen,
gr. gr. , lat. status
stind. ddmi dadem, stind. dits dt, gr. ,
gr. lat. datus
U ovim i slinim primjerima umjesto uobiajena prijevoja ie. *e
: * nailazimo na neobian dug samoglasnik (stind. , a gr. ,
, ) umjesto kratkoga te na i u stind. u praznini, ali na , , o u
grkom i a u latinskom. De Saussure se je pitao kakav je to u-
dan prijevoj, a dotadanja indoeuropeistika na to nije imala pravo-
ga odgovora nego je to smatrala jednostavno razliitim morfolo-
kim klasama. Tradicionalno su se, brugmannovski, ovi korijeni
rekonstruirali kao:
*dh- : *dh-
*d- : *d-
*st- : *st-
U sadanjem je vremenu bio rekonstruiran dug samoglasnik, a u
participu va koje se je iz nepoznata razloga u grkom odraavalo
trojako (kao , ili o). Ve je na prvi pogled jasno da je ta rekon-
strukcija bila jako klimava, a de Saussure je imao ideju kako to ri-
jeiti svodei taj neobian prijevoj na obian prijevoj *e : *:

235
 POREDBENA FONOLOGIJA

*dh- : *dh- > *dhe1- : *dh1-

*d- : *d- > *de2- : *d2-
*st-:*st->*ste3-:*st3-
Ti se korijeni i danas tako rekonstruiraju, smo se umjesto va
obino pie h *dheh1- : *dhh1-, *deh2- : *dh2- i *steh3-:*sth3-. De
Saussure je pretpostavio tri va (=sonantska koeficijenta), budue
indoeuropeistiko sveto trojstvo, koji su, ako su bili iza samoglasni-
ka mijenjali njegovu boju i duljili ga. U slogotvornom su poloaju u
grkom davali tri razliita odraza , ili o, u sanskrtu su dava-
li i, a u veini ostalih jezika a (usp. latinski factus, datus, status).
Tako je de Saussure taj neobian prijevoj sveo na obian, a njegovu
je pretpostavku 1927. potvrdio, kako rekosmo, Jerzy Kuryowicz
na osnovi hetitske grae. Hetitski, naime, na mjestu de Saussure-
ova *2 u naelu ima fonem .
De Saussereova je pretpostavka, osim tih dotad neobinih prije-
voja, objasnila i dotada takoer pomalo neobine ie. korijene *dh-
staviti ili *a- voditi. Naime, veina ie. korijena ima struktu-
ru C(C)VC(C)-, tj. poinje bar jednim i zavrava bar jednim sugla-
snikom. Korijeni su tipa *dh- ili *a- bili u tom pogledu devijan-
tni. Meutim, ti su korijeni u svojoj laringalistikoj interpretaciji
(*dheh1- i *h2e-) posve normalni ie. korijeni strukture CVC- (kao
primjerice *bher- nositi i sl.).

Odraz laringal u ie. jezicima

74 Ie. su laringali mijenjali boju samoglasnika *e koji bi se na-
ao uz njih:
*h1e (ostaje isto)
*h2e > *h2a > *a
*h3e > *h3o > *o
U veini jezik, dakle, *h2e dakle daje preko *h2a na kraju *a, a
*h3e preko *h3o daje *o. To dakako ne vrijedi za one jezike u koji-
ma su se *h2 i *h3 izravno odrazili u nekim poloajima hetitski,
armenski itd. (vidi 53).
Ako je laringal stajao iza samoglasnika u zatvorenu slogu, *e nije
smo mijenjalo boju uz *h2 i *h3, nego se je samoglasnik i duljio u
zamjenu za ispadanje laringala:

236
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*eh1 > *
*eh2 > *
*eh3 > *
Laringal nije utjecao na kvalitetu susjednoga *o ili susjednoga du-
goga * i *, no u zatvorenom je slogu duljio prethodno *o: *oH > *
(kao i *iH > *, *uH > *). Kratko se *a esto svodi na ie. *h2e, a
svako se * svodi na ie. *eh2. Da su *, * i * zapravo bili *eh2, *iH
i *uH u ie., vidi se i po tome to njihovi odrazi u bsl. uvijek imaju
akut (vidi dolje). Nestanak se laringal uz duljenje prethodnoga slo-
ga dogodio u naelu vie-manje slino ili jednako u svim ie. jezicima
(osim to u hetitskom *eh2 u dosta poloaja ostaje a bez nestanka
laringala itd.), ali je taj proces najvjerojatnije posljeindoeuropski, tj.
nije se dogodio u ie. prajeziku nego tek nakon njegova raspada346 ia-
ko su ve u samom praie. stvoreni preduvjeti da se to dogodi, tj. ve
je ondje postojala takva tendencija347. Ispadanje je laringala u za-
tvorenom slogu duljilo i prethodne slogovne sonante (vidi 62).
U bsl. slogovi zatvoreni laringalom (*eH, *oH, dvoglasi *e/oRH,
*H) dobivaju tzv. akutsku intonaciju, za razliku od prijevojnih du-
gih slogova (*, *, *y, *y, *w, *w) koji dobivaju cirkumfleksnu
intonaciju. Cirkumfleksna je intonacija vjerojatno bila zapravo ne-
postojanje intonacije (fonetski silaznost), a za akutsku je intonaci-
ju fonetska realizacija sporna (tradicionalno se pretpostavlja uzla-
znost, ali je mogla biti i glotaliziranost i sl.). Odraz je bsl. akuta:
hrv. (na starim dugim slogovima, dakle na svima osim *e, *o, *,
*)348; sln. na kraju rijei, a u neposljednjem slogu; e. (dulji-

346
U nekim su ie. jezicima laringali zapravo prilino kasno nestali. Tako su laringali na
poetku rijei opstali u slav. bar do ranoga praslavenskoga to vidimo po tome to od ie.
*h2emn kamen (stind. m) dobivamo u lit. pravilno akmu, ali u stsl. imamo kamy
umjesto oekivana **omy < **okmy. U predpsl. je naime bsl. *Hakmn promijenjeno me-
tatezom poetnoga *H (odraza laringala) i *k u *kaHmn(s) to pravilno daje stsl. kamy.
Ovaj nam primjer dokazuje da je u doba premetanja, koje je smo slavenska pojava, u
predpsl. jo postojao poetni laringal koji je premetnut, nakon ispadanja, produio slav.
*a u *. Da toga poetnoga laringala nije bilo, ne bi se mogla objasniti slavenska metateza
kakva **akmns u **kamns, a to bi **kamns moralo dati u stsl. **komy jer bez larin-
gala ne moemo objasniti duljenje psl. *a.
347
Usporednica se moe nai u nestanku slavenskih poluglasa i . Oni su takoer
nestali tek u pojedinim slavenskim jezicima, nakon raspada praslavenskoga i opesla-
venskoga, ali su opa naela njihova nestanka i vokalizacije bila ista (uz, dakako, i neke
razlike u njihovim odrazima).
348
U jednosloicama je i dvosloicama na starom dugom slogu u naelu uvijek od
akuta, a u trosloicama i viesloicama moe biti i od pokraena , usp. sn, N. mn. snovi,
prse, G. jd. prseta (usp. Kapovi 2003a: 60-61, 2005a: 80-81). U slav. akut nestaje u po-
minoj naglasnoj paradigmi (vidi 92) te ondje onda imamo slav. , usp. lit. galv, A. gl-
v, latv. gava, ali hrv. glva (dij. i st. glv), A. glvu (a ne **glvu) od *gholHweh2. Kod
imenic i pridjev prema latv.  stoji slav. akut (hrv. ) , a prema latv. slav. cirkumfleks
(hrv. ) , dok lit. u obama sluajevima ima .

237
 POREDBENA FONOLOGIJA

na) u jednosloicama i dvosloicama; lit. ( u dvoglasima m, n,

l, r < ie. *H); latv.  (u nepominoj naglasnoj paradigmi), (u
pominoj naglasnoj paradigmi). Odraz je bsl. cirkumfleksa: hrv. 
( u trosloicama i viesloicama), sln. , e. kraina, lit. , latv. .
Usp. za odraz akuta ie. *neh3- znati (gr. , lat. gnsc)
> hrv. znti, zno (zn je stegnuto od starijega *znje), sln. znti,
znl, e. znt(i), lit. inti, nenti, latv. zint. Vidi za primjere jo
i 62, 65, 75.

*h1e
ie. *h1esti jest > stind. sti (av. asti), gr. , lat. est, stsl. j-est
(protetsko j dodato na poetak), lit. sti, got. ist (eng. is, njem. ist),
het. zi, stir. is (gal. edi), alb. sht, arm.
ie. *h1ed- jesti (1. l. jd. prez. *h1edmi) > stind. dmi jedem (av.
aiti jede), gr. , lat. ed, stsl. jasti (< *sti < *h1edty, dulje-
nje po Winterovu zakonu, vidi 72), lit. sti (kao u slav.), got. itan,
stnord. eta (eng. eat, njem. essen), het. tmi jedem, stir. esse jeo
ie. *h1elh1n (G. *h1olh1nos) jelen > gr. lane (< *h1el-
nos), jelen (< *h1elbhos, Elafti), stsl. jelen (protetsko
j-)349, lit. lnis, stir. elit divokoza, arm. en, toh. B yal gazela
Kako se odraz ie. *h1e u naelu ne razlikuje od odraza obinoga
*e, kod nekih sluajeva poetnoga *h1e- nemamo konkretnih do-
kaza da to nije bilo poetno *e-. No ipak se u rijeima kao to su
*h1elh1n ili *h1ewos konj (stind. vas, lat. equus, got. ahwa-)
poetno *h1- rekonstruira zato to se pretpostavlja da je svaka ie.
rije (osim moda zamjenica) morala poinjati suglasnikom. U
drugim pak sluajevima, kao to su ie. *h1esti jest i *h1edti je-
de ima pak i konkretnih dokaza za postojanje poetnoga laringa-
la. Smi se oblici *h1esti i *h1edti nikako ne bi odrazom razlikova-
li od moguih *esti i *edti, no da je tu ipak bio laringal vidimo po
drugim oblicima. U het. prema 1. l. jd. mi jesam i zi jedem
u 3. l. mn. stoji aanzi jesu i adanzi jedu s poetnim #a- prema
poetnom - < *e- u svim ostalim licima. To je #a- odraz ie. slo-
gotvornoga *h1- u poetnom slogu ispred suglasnika. Naime, u
prezentskoj paradigmi glagola *h1es- postoji prijevoj pa se jednina
tvori od prijevojnoga stupnja *e, dakle *h1es- (> het. -), a mnoi-
na od prijevojne praznine, dakle od *h1s- (het. a-). Kako u mnoi-
ni radi poetnoga het. a- moramo rekonstruirati *h1 kada se no
nalazi ispred suglasnika, onda to inimo i u jednini kada se nalazi
349
Ie. *h1olh1n- > hrv. lne.

238
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ispred *e. Jo je jedan dokaz da je ie. oblik doista bio *h1es- to to

ved. u negativnom participu sat- koji nije ima dugo - ne koje
je inae kratko (a- < ie. *-). To nam dugo - pokazuje da se to mo-
ra izvoditi od ie. *h1st-, a ne od *st-.
Ie. *h1e daje u naelu, kako rekosmo, isto to i ie. *e, dakle e u svim
jezicima, osim u iir. gdje daje a i u got. gdje daje i.

*h2e
ie. *h2erh3 - orati, *h2erh3trom ralo > stind. ritram, gr. ,
, lat. ar, artrum, hrv. rati, lit. rti, rklas, got. arjan
(stisl. arr ralo), stir. airim, arathar, het. ar-, arm. araur, toh.
AB re plug
ie. *h2es os > stind. kas (av. aa-), gr. , lat. axis, stsl.
os, lit. as, stvnj. ahsa (njem. Achse), stir. aiss kola
ie. *h2e- otar > stind. ris otrica, gr. iljat, lat.
acus igla ( akupunktra), acis otrica, stsl. ostr (hrv. tar
sa -st- > -t-), lit. atrs (stlit. atras), stnord. egg kut (< germ.
*aj, eng. edge otrica, njem. Ecke ugao), stir. a(i)cher, ?het.
aku- otar kamen (nedostaje - na poetku, nepravilan odraz),
arm. asen igla, alb. atht trpak, kiseo, toh. B ke kraj
Ie. *h2e, kako ve rekosmo, u naelu u svim jezicima daje *a (za
jezike koji uvaju izravan odraz laringala vidi 53). U naelu se
svako poetno *a- (kako se prije rekonstruiralo), moe zapravo sve-
sti na poetno *h2e- (vidi 74). To nam katkada potvruje hetit-
ski, ako je dotini korijen ondje posvjedoen (usp. het. ar-), a na
rekonstrukciju nam poetnoga *h2e- umjesto *a- ukazuje i pretpo-
stavka da su sve ie. rijei morale poinjati suglasnikom.
U bsl. se ie. *o i ie. *h2e > *a stapaju u *a to je ouvano u lit. kao a,
dok oboje prelazi u o u stsl. (vidi 68). Razlika se ie. *o i *a (< *h2e)
uva posredno pri Winterovu zakonu (vidi 72).

*h3e
ie. *h3ekw- oko > stind. n. dv. ki oi (av. ai), gr. N. dv. 
oi, 99 pogled; vid (9 koji se tie vida ptika),
lat. oculus ( oklist), stsl. oko, lit. aks, arm. akn, toh. B ek
ie. *h3ewis ovca > stind. vi, gr. < ", lat. ouis, stsl. ovca
(~ stind. avik), lit. avs, got. awistr ovje stado (eng. ewe, njem.
Au), stir. i, luv. awi-, arm. hoviw pastir

239
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *h3etoh1 osam > stind. at (av. ata), gr. ( ktogn

itd.), lat. oct ( ktt, oktva itd.), stsl. osm, lit. atuon, got. ah-
tau (eng. eight, njem. acht), stir. ochtn, arm. ut, toh. B okt, novo-
frig.
Odraz se ie. *h3e u naelu ne razlikuje od odraza ie. *o u veini ie.
jezik (za jezike s izravnim odrazom laringala vidi 53). U sluaju
poetnoga o- u jezicima, nemamo li potvrde dotine rijei u anato-
lijskom (kao luv. awi-), nemamo konkretna dokaza da je to doista
u ie. bilo *h3e-, a ne *o-, no kako ie., kako ve rekosmo, nije mogao
imati smo samoglasnik na poetku rijei, u svim ovim sluajevi-
ma valja pretpostaviti ie. *h3e-. Kako rekosmo, *h3e se u naelu
odraava jednako kao *o, a za odraz ie. *o vidi 68.
Neki lingvisti umjesto *h3e- u rijeima kao *h3ewis rekonstruiraju
*h2owis tako poetnim *h2- objanjavaju laringal u anatolijskom
ne morajui pritom pretpostavljati i da *h3- na poetku rijei daje
- u anatolijskom. Premda je takvo rjeenje teoretski posve mogu-
e, ipak izgleda malo artificijelno. Valja napomenuti da se u nekim
sluajevima ipak moe sigurno rekonstruirati poetno *h2o- u
korijenima koji pokazuju varijaciju poetnoga a- i o- (s obzirom na
to da *a-/o- teko moe biti prijevoj u praie.), npr. *h2ewis > lat. au-
is ptica, ali *h2wyom > lat. uum jaje ( ovulcija).

*eh1
ie. *meh1(ns)- mjesec (i lna i mnsis) > stind. ms (av. m), gr.
, lat. mnsis ( menstrucija), stsl. msc (hrv. mjsc), lit.
mnuo, got. mena, menos (eng. moon, month, njem. Mond, Mo-
nat), stir. m, arm. amis, alb. muaj, toh. B mee
ie. *dheh1- staviti, djeti, initi > stind. d-dhmi (*dhedheh1mi
prezentska reduplikacija), gr. -? (*dhidheh1mi prezentska
reduplikacija, ? spremite tka), lat. fc uinio sam,
stsl. dti (hrv. djti), lit. dti, steng. dd djelo (eng. deed)350, het.
te-i ( je tu dio nastavka, a ne korijena), novofrig. polo-
io je (pravilno < *)
ie. *seh1- sijati, *seh1men sjeme > lat. smen sjeme (
semnr), stsl. sti, sm (hrv. sjati, sjme), lit. sti, steng. sd
(eng. seed), stir. sl

350
Usp. od drugoga ie. prijevojnoga stupnja, *dhoh1-, steng. dn initi (eng. do, njem.
tun).

240
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

75 Odraz se ie. *eh1 u veini jezika poklapa s odrazom ie. *, no

ipak ne u potpunosti (vidi 69 npr. za razliku u anatolijskom). Je
li u ie. bilo *eh1 ili * utvruje se na razne naine. Poznato je u ko-
jim sluajevima najee dolazi dugo * (vidi 69). Kako su ti slu-
aji poprilino ogranieni, veina odraz dugoga potjee od ie.
*eh1, a ne od ie. *. esto moemo prema drugim oblicima korijena
zakljuiti da je posrijedi upravo *eh1, a ne *, usp. prema gr. -
? oblik ? poloaj (*dhh1tis) tza. Tu prema gr. odrazu
 u obliku u kojem se oekuje praznina vidimo da je to moralo biti
ie. *h1 izmeu suglasnika (vidi 76) te da je u prijevojnom stup-
nju *e u ie. u tom korijenu oito bilo *eh1. Usp. takoer za korijen
*meh1 (ns)- u praznini gr. mjera (*mh1trom, mtar).
U bsl. *eh1 daje * s akutskom intonacijom (hrv. ; sln. na kraju ri-
jei, inae; lit. ; latv. ) , za razliku od * koje daje * s cirkumflek-
snom intonacijom (hrv. , sln. , lit. , latv. ) . Akut u bsl. pravilno
nastaje u slogu zatvorenom laringalom. Bsl. akut daje u lit. akut
(danas silazni a neko vjerojatno uzlazni naglasak), a u hrv.
kratki silazni naglasak . Usp. ie. *dhugh2tr > lit. dukt, ie. aor.
*wrks > hrv. dij. rijh rekoh, ali ie. *meh1(ns)- > lit. mnuo,
hrv. mjsc, ie. *leh1to- (stir. la(i)the dan) > hrv. ljto.

*eh2
ie. *sweh2dus sladak > stind. svd, gr. dor. , at. (
naslada, pouda itd. hedonzam), lat. suuis (< *swdwis), st-
eng. swti (eng. sweet, njem. s), gal. ime Suadrx, doslovce slat-
ki kralj (takoer i gal. ime Suadgenus, stir. ensko ime Sadb)
ie. *bheh2- govoriti > stind. sa-bh zbor, sabor, skuptina,
gr. dor. kaem, at. , lat. fma glas, pria ( fma,
fmzan), fbula pripovijest ( f bula), hrv. bjati (~ b sna,
bjka), steng. bn molba < germ. *bni-, bg(i)an hvaliti se,
arm. bam velim, toh. A p- prosjaiti
ie. *peh2(s)- pasti (uvati stoku; hraniti se za stoku) > lat.
psc, stsl. pasti (hrv. psti, stariji nagl. p sti), got. fodjan hrani-
ti (eng. food hrana), het. pa-, srir. s rast, toh. A psantr
uvaju
Ie. *eh2 u veini jezika daje * (u hetitskom je, dakako, uglavnom
ouvano kao a). Svako se dugo * koje se moe rekonstruirati svo-
di na *eh2.

241
 POREDBENA FONOLOGIJA

U iir. *eh2 > * ostaje * i stapa se, dakle, s odrazima drugih ie.
dugih samoglasnika (stind. svd). U lat. takoer * ostaje ne-
promijenjeno (suuis) u prvom slogu, kao i u keltskom (stir. s).
U grkim je dijalektima (primjerice u dorskom) ie. *eh2 > * ouva-
no kao (dor. ). U atiko-jonskom pak to dalje prelazi preko
meufaze / / u (at. ) i tako se stapa s odrazom ie. */eh1. U
istonojonskom taj prijelaz bijae potpun, dok se u atikom / /, koje
se jo nije bilo stopilo s od ie. */eh1, iza glasova , , vratilo u ,
usp. at. zemlja, ali hom. (=jonski) . Prijelaz je staroga
// u // bio poprilino dugotrajan i postupan, a u atikom su i u
potpunosti stopljeni tek krajem 5. st. pr. K.
U bsl. ie. *eh2 > * ostaje dugo *. To je dugo * ouvano u latvij-
skom i staropruskom kao (u stprus. i ie. */eh3 takoer daje
pa se ti odrazi stapaju kao u slav.) i u stsl. kao a (gdje se stopilo s
odrazom ie. */eh3 koje je takoer u slav. dalo * > a). U litavskom
je pak staro * prilino kasno, neposredno prije prvih tekstova,
promijenjeno u o [] (to se novo o nije stopilo s odrazom staroga */
eh3 jer no daje uo u lit., vidi 69). Usp. od ie. *steh2- stati > stsl.
stati (hrv. st ti), latv. stt, stprus. postt, ali lit. stti; ie. *meh2tr
mati > stsl. mati (hrv. m ti), latv. mte, ali lit. mt ena. U
bsl. opet na laringal ukazuje i prozodija ie. *eh2 redovno daje
akutirano * u bsl. (no laringal je, ini se, u nekim poloajima i u
nekom obliku bio zadran jo nakon raspada bsl. prajezika, vidi
74 za primjer slav. kamy), odnosno lit. , latv.  (uzlazan nagl.) i
hrv.  (hrv. m ti, sln. mti, latv. mte, lit. mt).
U germanskom staro * daje * kao i u lit. i alb. (got. fodjan). Usp.
i ie. *meh2tr > steng. mdor (s Vernerovim zakonom od *mtr).
U arm. * daje a (bam). U toh. ie. *eh2 > * daje (toh. A psantr),
osim u zadnjem slogu gdje daje o (ie. *peh2nts sav > toh. AB po,
gr. 9).
U alb., kao i u lit. i germ., * daje o (i stapa se tako s odrazom ie.
*/eh1 to takoer daje o), usp. ie. *meh2tr mati > alb. motr se-
stra, ie. *kweh2s-l- kaalj > alb. koll, hrv. k alj, steng. hw-
san.

*eh3
ie. *deh3 - dati > stind. dti daje, d-dmi dajem (*dedeh3mi
prezentska reduplikacija), gr. (*dideh3mi prezentska
reduplikacija), lat. dnum dar ( doncija), stsl. dati (hrv. d ti),

242
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

lit. doti (latv. dut, stprus. dtwei), stir. dn dar, het. d-i
uzimam (-i je nastavak, a ne dio korijena), arm. tur dar, ve-
net. zonasto (< *dnsto)
ie. *neh3 - znati > stind. jyte poznato je (av. zn-, stperz.
dn-), gr. , lat. co-gnsc, stsl. znati (hrv. zn ti), lit.
inti (latv. zint), het. kanezi priznati, alb. njoh, toh. AB knn
ie. *peh3 - piti > stind. pti pije, gr. lezbijski pijem, lat.
pt pijanujem, pti napitak
Ie. se *eh3 u naelu odraava jednako kao i ie. * i *oH. U bsl. na
laringal opet upuuje naglasak, usp. hrv. d ti, lit. doti < *deh3ty,
ali lit. sesu sestra < ie. *swesr (stind. svs).

*CHC
76 Laringali su poseban odraz imali u poloaju izmeu samo-
glasnika. U svim su se jezicima, osim u gr. (i frig.), tu sva tri la-
ringala stopila i daju iste odraze. Laringali u ovom poloaju u ne-
kim jezicima esto i nestaju, pogotovu u nepoetnom slogu.

*Ch1C
ie. *h2enh1mos dah, duh itd., *h2enh1- disati > stind. niti mi-
rie, gr.  disanje, vjetar, lat. animus duh (< *anmos <
*anamos, usp. osk. A. anamm)
ie. *enh1tr roak, predak > stind. janit, gr.  otac,
pradjed; potomak, lat. genitor roditelj, otac (< *gentr <
*genatr), stsl. zt (hrv. zt), lit. ntas (bsl. naglaskom ukazuje
na ie. *-enh1-), alb. dhndr zet
ie. *wemh1- povraati > stind. vamiti pvra, gr.
pvram, lat. uomitus povraanje (< *wemtos < *wematos),
lit. vmti (-m- od ie. *-emh1-)

*Ch2C
ie. *ish2ros svet > stind. iirs, gr. dor. 351
ie. *dhugh2tr ki > stind. duhit (av. dugdar-), gr. ?,
stsl. dti, lit. dukt, got. dahtar, gal. duxtir (u bsl., germ. i kelt.

351
Atiko je  najvjerojatnije sekundarno (v. Kapovi 2003b).

243
 POREDBENA FONOLOGIJA

laringal ispada jako rano352: *dhuktr < *dhugtr < *dhugh2tr),

arm. dustr
ie. *senh2- pobijediti > stind. sanit, het. an-

*Ch3C
ie. *h2erh3trom ralo > stind. ritram, gr. , lat. artrum
(umj. *artrum analogijom prema arre, artum), lit. rklas (akut
ukazuje na laringal u ie.), stir. arathar
ie. *dh3tos dt (ptcp. pas. od *deh3-) > stind. dits dt, gr.
, lat. datus
ie. *ph3tos ppt (ptcp. pas. od *peh3-) > gr. 9 pitak
U veini ie. jezika laringal izmeu dvaju suglasnika daje a (u stsl.
dakako o) ili nestaje, ovisno u kojem je slogu (u nepoetnom slogu
obino nestaje u germ. i bsl.). U iir. laringal u tom poloaju daje i
(katkada nestaje), a u gr. *h1 >  353, *h2 > , a *h3 > o. Usp. i ie.
*ph2tr otac > stind. pit, pitar- (ali Gav. pt, pitar-), gr. 9,
lat. pater, got. fadar, stir. ath(a)ir, arm. hayr, toh. B pcer. esto se
kae da su laringali u tim poloajima bili slogotvorni, no pitanje je
jesu li oni doista bili nositelji sloga ili se uz njih izgovaralo kakvo
va, iako to na kraju krajeva i nije toliko bitno.
U stind. se i gr. laringali jednako odraavaju i na kraju rijei, od-
nosno u poloaju *-CH#. Usp. ie. *meh2 veliko > ved. mhi, gr.
( mega-). Zanimljivo je da se u stind. *-h2 ne odraava smo
kao -i nego i aspirira prethodni okluziv *j < * u *jh > h (vidi 53).
To vidimo i u stind. sthits < ie. *sth2tos (lat. status), stind. duhit
< *dhugh2tr, ali ne u pit < *ph2tr ili dits < *dh3tos. No usp. u
av. pt, pitar-, fdri i dugdar-/duar- te ved. vnit pobjed-
nik, ali n. vantras, to ukazuje da je laringal katkada vokalizi-
ran, a katkada ne, to je poslije zamueno analogijama. Ovi nam
odrazi moda govore da je u poloaju *CHC nefonemsko * moglo
stajati, ovisno o strukturi sloga, i ispred i iza laringala, no da su
naknadno pojedini oblici ujednaeni354.

352
U bsl. se vidi da je laringal ispao jako rano zato to ne djeluje Winterov zakon koji je
sm jako rana pojava (vidi 72), a on ne djeluje zato to se je *g nakon ispadanja laringala
obezvuilo ispred *t.
353
Usp. za frig. - od ie. *dhh1s- (gr. ?).
354
Beekes (1988a) misli da je aspiracija potekla iz onih sluajeva kada laringal nije bio
vokaliziran. Ipak, pretpostavka da su laringali morali dati ili va pa i u iir., ili aspirirati
prethodni suglasnik i nestati, nije nuna ako se pretpostavi nefonemsko, pomono va
koje stoji ispred ili iza laringala.

244
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

*#HC-
77 Na poetku rijei prije suglasnika laringali nestaju u svim
jezicima osim u grkom, armenskom i frigijskom gdje se vokalizi-
raju (isto se dogaa i s *h1 u het.). Ti se vokalizirani laringali zo-
vu protetskim vokalima. Od ovoga treba dakako razlikovati odraz
*h2 i *h3 kao - u odreenim skupinama na poetku rijei u hetit-
skom (vidi 53). Tu laringali nisu vokalizirani, nego su ouvani.
Za het. *h1C- > aC- vidi 74.

*#h1C-
ie. *h1senti jesu > stind. snti, gr. mik. e-e-si /ehensi/ < *ehenti,
got. sind, het. aanzi
ie. *h1lewdh- rasti, rod, narod > slobodan > stind. rdhati raste
(av. raoaiti), gr. ? slobodan, lat. lber slobodan (
librl itd.), stsl. ljudje, lit. liudis narod, ljudi, got. liudan ra-
sti, stvnj. liut ljudi (njem. Leute)
ie. *h1su- dobro > stind. su- (av. hu-), gr. - ( eu-tnzija),
stsl. s- (npr. u sdrav zdrav), lit. su-, germ. su-, gal/stir. su-

*#h2C-
ie. *h2str zvijezda > stind. str-, gr. ( asterd), lat.
stella (< *h2sterleh2, kon-stelcija), het. aterza, eng. star
(njem. Stern), arm. ast
ie. *h2weh1- puhati; vjetar > av. vta- vjetar, gr. (<
F) p , lat. untus vjetar, stsl. vtr, lit. vtra bura,
het. uwanza vjetar
ie. *h2mel- musti > ?stind. mri, mjti obrie, ist (av.
marzaiti dr ), gr. muzem, lat. mulge, stsl. mlsti,
mlz, lit. mlti, steng. melcan (eng. milk, njem. melken), stir. bli-
gim (< *mligim), alb. mjel, toh. AB malk-

*#h3C-
ie. *h3neyd-/h3nid- koriti; rugati se > stind. nidns ukoren,
nndati kr, gr.  prijekor, lit. nedti, got. naiteins
hula, arm. anicem kletva
ie. *h3bhel- > gr. : mnoim, blagoslovim, arm. awelum
mesti

245
 POREDBENA FONOLOGIJA

ie. *h3nom ime > stind. nma (av. nma), gr. ( ono-
matopja), lat. nmen ( nomintv), het. lman < *nman, arm.
anun, novofrig.
Kako rekosmo, u svim jezicima laringali nestaju u poloaju *#HC-
, osim u gr., arm. i frig. (te moda u macedonskom355) gdje se
oni vokaliziraju (kao i *h1- u hetitskom). U grkom *#h1C- > -,
*#h2C- > -, a *#h3C- > - kao i u poloaju *CHC (vidi 76). U ar-
menskom *#h1C- > e- (to sekundarno moe dati i i-), *#h2C- > a-,
a *#h3C- > o- to uglavnom daje sekundarno a- (vjerojatno smo u
otvorenom slogu). U frigijskom su, kao i u gr. i arm., odrazi tako-
er -, -, o-. Usp. jo i ie. *h2nr mukarac; sila > gr. , arm.
air < *anr, frig. , ali stind. nras, osk. niir mukarac, stsl.
nrav narav, vel. ner junak, alb. njeri itd. Poetno *h2- ov-
dje dokazuju i sloenice u iir. koje imaju neoekivanu duljinu: ved.
viv-nara- svih ljudi, Gav. kumn-nar- koji ima malo ljd. Za
protetske vokale usp. jo i ie. *h1regwos tama > gr. , arm.
erek veer, ali stind. rjas-, got. riqis. U arm. nema protetskoga
vokala ispred *w (za *Hy- u gr. 57): ie. *h2wes- boraviti, ostati
gdje > stind. vsati, gr. aor.  < F proboravih, got. wi-
san (eng. was bio), het. uizi, srvel. gwest (gw- pravilno od *w-
), arm. goy (g- pravilno od *w-, vidi 56).

Pinaultov zakon356
Pinaultov zakon glasi: u ie. laringali nestaju ispred *y. Usp. ie.
*krewh2s sirovo meso, krv > stind. krav sirovo meso, gr.
meso (*h2 se u slogotvornom poloaju odraava oekiva-
no kao -i- u stind. i kao -- u gr.). No usporedi stind. kravy-, lit.
krajas krv koji ukazuju na ie. *krewyo- bez laringala (nema -i-
u stind., a u lit. je cirkumfleks, a ne akut)357.

355
Usp. ie. *h3bhrus obrva (s fakultativnim duljenjem u jednosloici, vidi 90) > stind.
bhr (av. brvat-), hrv. -brva (slav. *bry), lit. bruvs, steng. br (eng. brow), srir. brad,
toh. B prwne (dv.), ali gr. , macedonski N. mn. ".
356
Po suvremenom francuskom indoeuropeistu Georgesu Jean-Marieu Pinaultu (roen
1955).
357
Izravan se trag ovoga pravila vidi u akcentuaciji nekih slavenskih glagola, usp. od
ie. *melH- mljeti (het. mallai-, u het. *lH pravilno daje -ll-, a *e > a ispred toga, vidi
67) > hrv. mljti (stsl. mlti) s  kao odrazom akuta, odnosno laringala; usp. lit. mlti, ali
u prezentu mljte s  koji nije odraz akuta (jer akut kao dugi uzlazni naglasak ne moe
biti na kratkom e) nego ukazuje na staro *mel-ye-te, a ne na *melH-ye-te. Ovdje dakako
ne moemo ulaziti u detalje.

246
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Kraenje ie. *VH u italskom, keltskom i germanskom

78 U italskom, keltskom i germanskom se u odreenim uvjeti-
ma krate dugi samoglasnici nastali od ie. sljedova samoglasnika i
laringala (*VH) tonije bi bilo rei da u tim sluajevima nestaje
laringal u dotinim jezicima (to onda daje krainu). Npr. ie. *wi-
Hros mukarac (stind. vrs, lit. vras) > got. war, stir. fer, lat.
uir, ali umbrijski veir- (s duljinom); ie. *bhuh2- biti, postati (stind.
bhts, stsl. byti) > lat. futurus ( ftr), stir. ro-both; ie. *gwi-
h3wos iv (stind. jvs, stsl. iv, lit. gvas) > got. qius, vel. byw,
osk. A.mn. bivus, ali lat. uuus; ie. *suHnus (stind. sn, stsl.
syn, lit. sns) > got. sunus (steng. sunu, eng. son) itd.
Dibo (1961) pokazuje da se u italskom i keltskom kraenje doga-
a smo ispred naglaska (usp. odraz *H, vidi 63), dok duljina
ostaje pod naglaskom, a za germanske glagole ( 2007a) po-
kazuje da ie. *VHy/ VHw u germanskom daje *V y/V w (dakle dug
samoglasnik i obino *w/y) kada srodni glagol u bsl. ima nepomi-
nu naglasnu paradigmu, ali *Vyy/Vww (kratak samoglasnik i dvo-
struko *y/w) kada srodni glagol u bsl. ima pominu naglasnu pa-
radigmu (tj. ispred pragermanskog naglaska). Dibo to interpreti-
ra u okviru svoje hipoteze o praie. kao tonskom jeziku (vidi 92).
Nastanak se dvostrukih *yy i *ww od ie. *Hy i *Hw u german-
skom zove Verschrfung. Usp. primjere: ie. *keh2w- udarati, ko-
vati > hrv. dij. kje, latv. kat (pomina naglasna paradigma) ~
pragerm. *xwwa- (vedski hugga s -gg- od *-ww-, stvnj. houvan,
steng. hawan), ali *spyeh2w-/spih2w- pljuvati > hrv. pljj, latv.
spat (nepomina naglasna paradigma) ~ pragerm. *spwa- (got.
speiwan, steng/stvnj. spwan) itd.

Dvoglasi
79 U ie. su dvoglase (diftonge) inili spojevi samoglasnik *e, *o
i *a sa sonantima *y, *w, *m, *n, *l, *r358. Rijetkim dvoglasima s
*a- se pridruuju oni s *h2e-:
*ey *oy *ay/h2ey
*ew *ow *aw/h2ew

358
U lit. se takoer spojevi samoglasnik s m, n, l, r smatraju dvoglasima, za razliku
od veine drugih jezika gdje se takvi spojevi smatraju obinim slijedom samoglasnika i
sonanta. U lit. je status dvoglasa skupine poput ar potvren time to u sluaju uzlaznoga
naglaska, naglasak stoji na drugom dijelu dvoglasa, odnosno na r, usp. lit. gadas ograda,
ograeno mjesto.

247
 POREDBENA FONOLOGIJA

*em *om *h2em

*en *on *h2en
*el *ol *h2el
*er *or *h2er
Kako su se odrazi dvoglas sa sastavnicama *m, *n, *l, *r uglav-
nom odraavali kao odrazi pojedinih samoglasnik i sonantske sa-
stavnice zasebno, tj. njihovi su odrazi predvidljivi na osnovi odraz
njihovih sastavnih dijelova (usp. ie. *wert- vrtjeti > stind. vrta-
te, lat. uert gdje se ie. *e pravilno odraava kao a u stind., e u lat.,
a *r ostaje r u obama jezicima dakle, nema posebna, drugaijega
odraza za dvoglas *er u stind. i lat.), ovdje ih neemo posebno pri-
kazivati (za metatezu likvid u slav. vidi 83). Posebne su odraze
u veini ie. jezika imali ie. dvoglasi sa sastavnicama *y i *w pa e-
mo ih ovdje i posebno obraditi.
Dvoglasi se *ay i *aw, kao i *a, esto javljaju u nekim pukim i ek-
spresivnim rijeima ili posuenicama i dijalektalno ogranienim
rijeima (vidi 70). Na poetku rijei umjesto *ay- i *aw- uvijek
stoje *h2ey- i *h2ew-. U sredini se pak *-ay- i *-aw- u laringali-
stikoj interpretaciji obino ne mogu zamijeniti s *-h2ey- i *-h2ew-
(jer u ie. nisu bili uobiajeni, a vjerojatno ni doputeni, slogovi ti-
pa CHVC) nego s *-eh2i- i *-eh2u- koji se od *-ay- i *-aw- razlikuju
u naelu smo po tome to dobivaju akutsku intonaciju u bsl. (dok
*-ay- i *-aw- daju cirkumfleksnu intonaciju). Isto vrijedi i za *-eh3i-
> *-oy- i *-eh3u- > *-ow-. Za primjere usp. ie. *peh3im/n pastir
> gr. 9, lit. piemu (mlai naglasak, usp. pridj. pemenikas
za akut), ie. *neh2us laa > stind. na(v), gr. , lat. nuis,
stir. nau itd. Kao *oy se odraava dakako i *h3ey itd.
Vano je takoer rei da se dvoglasima naravno smatraju smo
slogovi tipa VR u zatvorenom slogu (u tautosilabikom poloaju359
odnosno kada se i V i R nalaze u istom slogu). Ako iza VR slijedi
opet V (heterosilabiki poloaj360 V pripada jednomu, a R drugo-
mu slogu), onda taj slijed uope ne predstavlja dvoglas nego obian
slijed samoglasnika i sonanta te se shodno tomu tako i odraava.
Usp. ie. N. mn. i-osnove *-eyes > stind. -ayas gdje se ie. *ey u hete-
rosilabikom poloaju, dakle onom u kojem *e pripada jednomu, a
*y drugomu slogu (*e-yes) pa ne ine dvoglas, odraava kao stind.
ay (*e > a, *y > y pravilno), a ne kao e to je odraz dvoglasa *ey (u
tautosilabikom poloaju).
359
Gr. isto.
360
Gr.  drugi.

248
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Odrazi su dvoglas u ie. trojaki: mogu ostati nepromijenjenima (ie.

*ey > gr. ), mogu se monoftongizirati (ie. *ey > stsl. i), to je jako
esto, ili mogu dati, to je rjee, drugi dvoglas (ie. *ew > kelt. *ow).
Moe se dogoditi i vie promjena; tako se u istonobalt. ie. *ey pr-
vo monoftongizira u * pa se ponovno diftongizira u ie. U kelt. ie.
*ey > * to se onda u stir. opet diftongizira u a. Openito su u je-
zicima monoftongizacije diftonaga i diftongizacije dugih monofto-
naga jako este promjene. Indoeuropske je dvoglase najbolje ou-
vao grki jezik.

*ey
ie. *deywos bog > stind. devs bog (av. dava- demon361), lat.
duus boanski, stsl. divii divlji < boanski362, lit. divas
bog, deiv boginja (latv. devs, stprus. deyws), stnord. twar
bogovi (< ie. N. mn. *deyws), gal. Duo- u imenima (keltib. Tei-
uo- [tvo]), stir. da bog
ie. *h1ey- ii > stind. mi idem (av. aiti), gr.  idem, lat. re
ii (< *h1eysi), stsl. iti (< *h1eyty), lit. eti ii (latv. it, stprus.
eit)
ie. *weyd- vidjeti; znati > stind. vdate zna, gr.  < F
vidjeh, lat. usus vid, stsl. vidti, lit. veizdti vidjeti
80 Ie. je *ey ouvano smo u ranom gr., stlat. i u nenaglaenom
slogu u lit. U svim je ostalim jezicima promijenjeno, uglavnom mo-
noftongizirano na razne naine.
Kao to *e, *o, *h2e/a daju u iir. *a, tako i *ey, *oy, *h2ey/ay daju u
iir. *ay. To je *ay ouvano u stperz. kao ai, u stind. je odraeno kao
e (devs) koje je uvijek bilo dugo, a u avestikom kao a u otvore-
nom (dava-), a kao i u zatvorenom slogu. Potpuno usporedno to-
mu, *ew, *ow, *h2ew/aw daju *aw u iir. to je ouvano u stperz. kao
au, u stind. daje o, a u av. ao u otvorenom, odnosno u u zatvore-
nom slogu. Monoftongizacija je *ay > e i *aw > o bila dosta kasna
u stind. to se vidi i po tome to stind. gramatiari zovu glasove e
i o dvoglasima. Oni su naime po sinkronijskim pojavama u stind.
mogli vidjeti da je e nastalo od a + i, a o od a + u. Recimo, stind.

361
Kada je Zaratustra uveo novu vjeru, stari su iranski bogovi (jednaki onima indij-
skima) postali demonima, odnosno vrazima. Iz perz. je div < dv, ekvivalenta av. dava-,
posueno tur. div to je dalo nau posuenicu dv.
362
Za znaenjski razvoj usp. latv. dieva zosis divlje guske (dosl. boje guske), dieva
zles korov (dosl. boje zelenje).

249
 POREDBENA FONOLOGIJA

je prijevoju : ar (ie. * : *er) odgovarao prijevoj i : e (ie. *i : *ey) po

em su gramatiari mogli zakljuiti da a + i > e.
U najstarijem je gr. ie. *ey ouvano kao dvoglas  to je jasno po
pisanju. No u 5. se stoljeu pr. K. to /e/ u atikom monoftongizira
u dugo zatvoreno / / iako se i dalje nastavlja pisati kao <Q>. Da je
to <Q> zapravo bilo / /, vidi se po tome to no ne potjee smo od
ie. *ey, nego nastaje i sekundarno, spajanjem dvaju , npr. -
/legeen/ >  /leg n/ brojiti, itati. Usporedno tomu, staro o
< ie. *ow daje / /, ali se takoer i dalje nastavlja isto pisati. Grko
se <Q>, odnosno zatvoreno / /, razlikovalo od <> (ie. *, *eh1) , od-
nosno otvorenoga //. Jo kasnije u grkom, ve od 2. st. pr. K., / /,
// > // te se tako stapaju s grkim (ie. *iH).
U stlat. je ie. *ey bilo ouvano kao ei sve do Plautova i Terencijeva
vremena. Nakon toga /ey/ daje, najvjerojatnije preko meufaze / /,
dugo // jo prije 2. st. pr. K. i tako se stapa s odrazom ie. *iH.
U bsl. je ie. *ey bilo ouvano, a upravo je tako ostalo i u stprus.
(deyws). U slavenskom je to *ey monoftongizirano u i (stsl. divii), a
u litavskom je izvorno *ey ouvano u nenaglaenom slogu (deiv),
dok je u naglaenom slogu *ey monoftongizirano u * koje se je po-
slije opet diftongiziralo u ie. Isto se je dogodilo u latv. to je bila
istonobaltijska izoglosa (lit. divas, latv. devs). U lit. se jo na ne-
kim primjerima vidi stara razdioba odraz ei/ie (divas : deiv), ali
je u mnogim sluajevima ona prikrita novijim pojavama; primjeri-
ce eti ii vjerojatno nastaje od starijega *eit pa tu ie. *h1ey- osta-
je pravilno ouvano u lit. Kako je naglasak u lit. pomian, nuno je
moralo doi do ujednaavanja; tako je n. dieva nastao analogijom
prema N. divas, dok je N. vidas vid nastao analogijom prema
n. veida (te vjerojatno prema glagolu veizdti) , a N. iem zima
prema A. im itd.363
U germ. je ie. *ey dalo *. U gotskom se // po uzoru na grki (u ko-
jem se je tada <Q> italo //; vidi gore) pisalo kao <ei>.
U prakeltskom je fonem * praktiki bio nestao s obzirom na to da
je staro ie. * dalo * (vidi 69). Da bi se ta rupa popunila, novo *
nastaje od ie. *ey. To se prakeltsko * u stir. opet diftongizira u a
(da), osim ispred palataliziranih suglasnika gdje daje . Odraz se
ie. *ey u keltib. pie kao <ei> (Teiuo-), no ini se da je to u keltib.
predstavljalo jednoglas //, a poslije // (McCone 1996: 63).

363
Vidi vie u Stang 1966: 52-64.

250
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

U praanatolijskom je ie. *ey monoftongizirano u dugo zatvoreno *

koje valja razlikovati od obinoga * < ie. * i od * < ie. *eh1 (vidi
69). U hetitskom su praanat. * i * stopljeni u // koje je najvje-
rojatnije ostalo razliito od / / iako su se pisali jednako (Melchert
1994: 145). Nako velara / / je postajalo // u het., usp. ie. *ey- le-
ati (stind. te) > anat. * - > het. k-.
U arm. ie. *ey, kao i *oy, biva monoftongizirano u . U alb. i toh. ie.
*ey daje i, usp. alb. geg. dimn < ie. *heym- (stsl. zima).

*oy
ie. *loykwos ostatak > stind. ati-rekas, gr. 9, stsl. lk (hrv.
u frazi ni za lijek)364, otlk (< *otlk), lit. lakas rok (< vri-
jeme koje je jo ostalo), tlaikas ostatak, stvnj. lhan lno (<
germ. *layxwna-)
ie. *woy- selo > stind. veas seljak, gr. < Fo dom
( ekonmija, ekolgija itd.), lat. ucus, lit. vi-pats gospodin,
gospodar (stprus. A. wais-pattin gospou)365
ie. *(H)oynos (ili *h3eynos) jedan > stind. kas (< *(H)oykos), av.
ava- (stperz. aiva-), gr. jedinica (broj jedan) na kockici,
stlat. oinos > klas. lat. nus, stprus. ains (fin. ainoa jedinstven
posueno iz baltijskoga), got. ains (eng. one, njem. ein), stir. on
U iir. *oy > *ay to daje stperz. ai, stind. e, av. a, i.
U gr. je ie. *oy ouvano kao o ().
U stlat. je ie. *oy ouvano kao dvoglas oi, no poslije se razvoj za-
komplicirao. Stlat. se je oi monoftongiziralo u , osim u sedam rije-
i gdje je ostalo dvoglasno oe [o], kako se poslije poelo pisati (kao
i <ae> za [ay], vidi dolje). To se je /oy/ puno kasnije stopilo s //. U
svim se rijeima u kojima je ouvano oe no nalazi izmeu labijala
i dentala to je oito bitno, no nisu tone pretpostavke o semanti-
koj motiviranosti rijei koje su ouvale oe. To su rijei (Sihler 1995:
54): proelium bitka, foedus savez ( federcija, usp. stsl. bda
oboje od ie. *bhoydh-), poena kazna (ali pni kaznim, impne
nekanjeno), Poenus Pun, Kartaanin (ali pnicus punski),
moenia zidine (da bi se razlikovalo od mnia slubene duno-

364
Ova rije lijk iz fraze nema veze s rijeju lijk ono to lijei. Ta je rije psl. posue-
nica iz germanskoga.
365
U slav. je ovaj korijen posvjedoen smo u praznini *wi- > stsl. vs (tok., ak. vs,
kajk. v|s).

251
 POREDBENA FONOLOGIJA

sti?, ali mni zidam), foedus gadan, foete smrdim. Osim

njih se jo javlja koja rije s oe sekundarnoga porijekla. Ie. *oy na-
kon *w daje u lat. (ucus), usp. i unum < *woynom, a isto se do-
gaa izmeu l i labijala, usp. ie. *loywo- obronak, uspon > lat.
cluus, got. hlaiw grob.
U bsl. se ie. *oy stapa s ie. *h2ey/ay u *ay (kao to se *o i *h2e/a sta-
paju u *a) to je ouvano u stprus. (ains). U slav. *ay daje (stsl.
lk) koje se od < * razlikuje po tome to jat () nastao od *
uzrokuje prvu, a od *ay drugu palatalizaciju (vidi 51). U lit. *ay
> ai u nenaglaenom slogu (lakas je prema N. mn. laika i prema
tlaikas), a u naglaenom slogu daje * koje se onda diftongizira
u ie (vi-).
U gotskom se, kao i u stsl., ie. *oy i *h2ey/ay stapaju u *ay to je
ouvano u gotskom kao ai (ains).
U keltskom je ie. *oy ostalo ouvano, a to se kelt. *oy odraava kao
stir. o (on) [oy]366.
U anatolijskom je ie. *oy bilo ouvano. U hetitskom se no pak sta-
pa s odrazom anat. *ay/h2ey i ostaje ai ispred dental, a inae se
monoftongizira u / / (pie se <e>, <e-e>) i tako stapa s odrazom ie.
*ey.
U armenskom ie. *oy, kao i *ey, daje , a u alb. se ie. *oy stapa s
*ay/h2ey (kao i *o, *h2e/a; vidi 68) pa oba odraza daju alb. e. Usp.
alb. be zakletva < ie. *bhoydh- (lat. foedus, stsl. bda). U toh. ie.
*oy i *h2ey/ay daju e/ai.

*hey/ay
ie. *h2eydh- paliti > stind. edhas drvo za ogrjev (av. asma-),
gr. ?, lat. aestus vruina, lit. esm drvo za ogrjev, stisl.
eldr vatra (< germ. *aydl-), stir. ed vatra, maced. (Hesihije)

ie. *kaykos slijep > stind. kekara- kiljav, razrok, lat. caecus
slijep, got. haihs, stir. cech
ie. *leh2iwos lijev > gr. , lat. laevus, stsl. lv (hrv. lijv),
lit. livti zapetljati, preplesti (akut ukazuje na laringal)367

366
Stir. se dvoglas /oy/ u dananjim izdanjima stir. tekstova obino pie kao o, no u
samim se tekstovima zapravo pisao na vie naina (duljina je i inae bila nedosljedno
zapisivana u stir.): e, o, oe, i, o.
367
Ali usporedi i ilaivti skretati.

252
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Ie. *ay u *kaykos oekivano dolazi nakon *k, usp. i ie. *skaywos
lijev > gr. , lat. scaeuus ( Mcije Scvola). I tu bi se, do-
due, *ay moglo zamijeniti s *eh2i (koje se u sredini rijei, osim in-
tonacije u bsl., odraava jednako kao *ay), ali nemamo razloga re-
konstruirati laringal. Na poetku je rijei *ay- uvijek *h2ey-.
U iir. se *h2ey/ay odraava jednako kao i *ey/oy (stperz. ai, stind. e,
av. a, i). U gr. je ie. *h2ey/ay ouvano kao (?).
U lat. je ie. *h2ey/ay ouvano. U stlat. se ono pie oekivano kao ai,
a od poetka se 2. st. pr. K. poinje pisati kao ae (kao i oi > oe) to
zacijelo govori o promjeni u izgovoru (tj. da je drugi dio dvoglasa
sputen od [i] prema [e]). Taj je glas svakako ostao dvoglasom tipa
/a/ sve do klasinoga latinskoga u urbanom govoru viih klasa, a
jo je jedan od dokaza za ouvanje dvoglasa to to je ime Caesar u
prazapadnogermanski preuzeto kao *kasar- (steng. csere, stvnj.
keisur, njem. Kaiser), a i u onodobnom se gr. pie kao K . To
ipak nije bogzna kakav dokaz jer ne bi bilo udno da se imperato-
rovo ime izgovara arhaino (dakle uzvieno) ili da se dozna iz jav-
nih proglasa i sl. u kojima e se teiti uenomu izgovoru. ini se
da je u lat. ve od 2. st. pr. K. postojala tenja da se /a/ monofton-
gizira to se vidi po pogrekama i zamjenama u pisanju pie se
E umjesto AI ili AE, a gr. se rije pozornica pie u lat. kao
scaena ( scna). Oito su ve tada pojedini govornici latinskoga,
najvjerojatnije nii slojevi ili dio niih slojeva, izgovarali // umje-
sto /a/. Pa ipak, ini se da govor toga dijela rimskoga drutva nije
preivio jer se lat. <ae> u romanskim jezicima ne odraava kao /
/ (to bi bilo oekivano s obzirom na to da je to monoftongizirani
diftong), nego kao kratko /e/. Moda je u nadmetanju dviju varija-
bla prestini izgovor /a/ potisnuo manje prestian izgovor // pa je
to /a/ poslije ponovno monoftongizirano, ali ovaj put kao /e/, a ne
kao //368.
U bsl. se je odraz ie. *h2ey/ay stopio s odrazom ie. *oy u bsl. *ay pa
to, kako rekosmo, daje stprus. ai, lit. ie (nagl.), ai (nenagl.) i slav.
.
U germ. se takoer ie. *h2ey/ay stapa s *oy u germ. *ay (got. ai).
368
Sociolingvistiki su takve stvari dobro posvjedoene. Primjerice, poetkom je 19. st.
u Londonu u niim slojevima bilo jako proireno stapanje /w/ i /v/. Danas pak nitko vie
tako ne govori jer je t pojava bila tako stigmatizirana da je zatrta i govornici su koji su
bili izjednaili t dva glasa, pod pritiskom drugih, prestinijih, govornika, ponovno uveli
njihovu razliku. U sluaju je engleskoga to dokumentirano, no kod nepisanih ili slabo
posvjedoenih jezika takve pojave mogu ostati potpuno nezabiljeene. Da je neto tomu
slino bilo posrijedi i u lat., svjedoi Varon koji sredinom 1. st. pr. K. smatra izgovor //
umjesto /ay/ dijalektalizmom.

253
 POREDBENA FONOLOGIJA

U kelt. je ie. *h2ey/ay bilo ouvano kao *ay to onda u stir. daje e/
a /a/ (pie se na vie naina).
U anat. je *ay bilo ouvano. To je *ay u het., kao i anat. *oy bilo
monoftongizirano u / / (koje se pie kao obino e ili kao e-e) osim
ispred dental gdje ostaje ai.
U alb. se je ie. *h2ey/ay odrazilo kao i ie. *oy > alb. e (usp. gr.
koza i alb. edh); u arm. je ay ouvano, a u toh. daje e/ai.

*ew
ie. *bhewdh- bdjeti, biti budan > stind. bdhati bdije, uva, gr.
9? pitam, saznam, stsl. bljusti gledati, paziti, uvati,
got. ana-biudan zapovjediti, far-biudan zabraniti (stisl. bj-
da, steng. bodan, stvnj. biotan; eng. bid, njem. bieten nuditi,
eng. forbid, njem. verbieten zabraniti)
ie. *Hyew(g)- svezati; upregnuti > av. yaona- posao, zanimanje,
gr. o jaram, stlat. N. mn. IOVXMENTA > lat. imentum
teglea marva, lit. jutis vol
ie. *h1ews- gorjeti, paliti > stind. ati, gr.  smudim, opa-
lim (< *Qh), lat. r palim, alb. ethe groznica
81 Ie. se *ew, *ow i *h2ew/aw stapaju u *aw u iir. To je ouvano
kao au u stperz., u stind. daje o (bdhati), a u av. ao u otvorenom
(yaona-), a u u zatvorenom slogu. Stind. je o uvijek dugo s obzi-
rom na to da nastaje od dvoglasa (a i stind. su ga gramatiari i da-
lje smatrali dvoglasom).
U grkom je ie. *ew ouvano kao  (9?).
U arhajskom je latinskom ie. *ew jo moda bilo ouvano kao eu
(oblik Leucesie na spomeniku Carmen Saliare), no vrlo se rano eu
promijenilo u ou (ta se promjena bila dogodila ve u praitalskom
ako je *ew bilo ispred samoglasnika /vidi 67/, a u lat. se to poop-
ava i u poloaju ispred suglasnika). To se stlat. ou oko 200. g. pr.
K. monoftongizira u (usp. stlat. A. loucom umu > klas. lat.
lcum).
U bsl. ie. *ew daje *yaw u istonobaltijskom i slavenskom to je
odraeno u lit. kao iau, a u slav. kao ju tj. u (u koje jotira prethod-
ni suglasnik), usp. ie. *h1lewdh- slobodan; ovjek > stsl. ljudje,
lit. liudis narod, ie. *kewh1dos > stsl. udo, hrv. do (*kuh1dos
> gr. slava). U literaturi se esto nalazi tvrdnja da ie. *ew

254
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

katkada daje i slav. u, lit. au umjesto ju, au369, no u tim je sluaje-

vima najvjerojatnije rije o drugom prijevoju. Tako bi se stsl. plju-
ta, sln. plja itd. izvodilo iz ie. *plewty- (gr. 9), a hrv.
pla, lit. plaiai, stprus. plauti iz ie. *plowty-. U slavenskom je
prijelaz bio *jaw > *j > ju (vidi dolje). ini se da sm prijelaz *ew
> *yaw nije bio opebaltoslavenski jer su neki dijalekti staropru-
skoga (kao dijalekat Elbinkoga rjenika) izgleda ouvali ie. *ew,
usp. stprus. peuse bor < ie. *pew(y)eh2 (gr. 9).
U pragerm. je ie. *ew bilo ouvano. U got. to *ew > iu s obzirom na
to da *e > i (-biudan), ali usp. u stvnj. *ew > eo/io/iu.
U kelt. *ew prelazi u *ow to se u stir. odraava kao a, osim ako
nije ispred velara ili nenaglaeno u tom se sluaju odraava kao
.
U anatolijskom je ie. *ew monoftongizirano u * jo u prajeziku.
Tako je ostalo i u het.
U albanskom ie. *ew daje e (ethe), u armenskom oy (kao i ie. *ow),
a u toharskom u.

*ow
ie. *bhowdheye- buditi (kauzativ od *bhewdh-, vidi gore) > stind.
bodhyati bd (av. baodayeiti priopava), stsl. buditi, lit. basti
zapovjediti, budyti pobuivati (stprus. etbaudinnons koji se
probudio)
ie. *lownis bok > stind. ri (av. sraoni-), lat. clnis, lit.
launs, stisl. hlaun, vel. klun
ie. *Hrowdhos crven > stind. lohs crvenkast (za l- vidi 55),
lat. rfus (posuenica iz kojeg drugog italskog jezika zbog -f-, usp.
umbr. rufu), stsl. rud (hrv. rda), lit. radas, got. raus (eng. red,
njem. rot), stir. rad (gal. Roudus osobno ime)
U iir. se ie. *ow odraava kao i ie. *ew (vidi gore).
U najstarijem je grkom ie. *ow ouvano kao dvoglas o, no u ati-
kom se u 5. st. pr. K. taj dvoglas ve bio monoftongizirao u dugo za-
tvoreno [ ] (za razliku od < ie. */eh3/oH koji je bio dug i otvoren
glas) to se vidi po tome to se o + o u grkom steu u o [ ]. Da se
to <o> izgovaralo [ow] ili kao danas [], to stezanje ne bi imalo

369
Za kratak pregled razliitih miljenja o tome v. Mihaljevi 2002: 153-154.

255
 POREDBENA FONOLOGIJA

puno smisla. To je zatvoreno / / u gr. poslije prelo u // (kako je

u novogr. koji dodue nema razlikovne duljine).
U stlat. je ou, kako rekosmo, ouvano, a poslije se monoftongizira
u .
U bsl. ie. *ow > *aw (usporedno s promjenom *o > *a) i tako se sta-
pa s odrazom ie. *h2ew/aw. U lit. je i stprus. to au ouvano (lit.
baudti), dok je u slav. *aw preko meufaze * monoftongizirano
u u (stsl. buditi). Po posuenicama se vidi da je u slav. *aw prvo
prelo u * pa tek onda u u, usp. od germ. *bk (ie. *bheh2g/os >
lat. fgus) bukva > psl. *bk (germ. je doetak *- tu zamijenjen
slav. *- to nije glasovni razvoj) > stsl. buky, germ. *lawka- lk
(njem. Lauch) > psl. *lawku > *lku > stsl. luk. Rije je buky u
slav. posuena jo dok su Slaveni imali * na mjestu staroga *aw,
a rije luk prije nje, jo dok su Slaveni imali staro *aw ouvano.
U germ. ie. *ow > *aw i tako se stapa s odrazom ie. *h2ew/aw (stisl.
hlaun, u got. takoer au).
U kelt. je ie. *ow ouvano (a isto daje i ie. *ew). To keltsko *ow daje
u stir., kako rekosmo, a/, usp. stir. gaire, av. gaona- dlake370,
lit. garas pramen, uperak < ie. *gowr-/n- ivotinjska dlaka.
U anat. je *ow bilo ouvano (za razliku od ie. *ew koje je ve tada
bilo monoftongizirano u *). To je anat. *ow ouvano u het. ispred
dental, a inae daje (usp. istovjetan razvoj ie. *oy i *h2ey/ay).
U alb. je ie. *ow stopljeno s odrazom ie. *h2ew/aw u a, u arm. daje
oy kao i ie. *ew (usp. arm. loys svjetlo, stsl. lu < ie. *lowk-), a u
toh., kao i *h2ew/aw daje o/au.

*h2ew/aw
ie. *h2ews- sjajiti > zora, zlato > gr. sutra371, lat. aurra
zora, aurum zlato (sabinski ausum), stsl. jutro (< *ustro), lit.
aur zora, uksas zlato (stlit. ausas), stnord. austr istok
(eng. east, njem. Ost)372

370
Iz iranskoga se ova rije proirila po europskim jezicima, odakle u hrv. gnj pokri-
va, eng. gown haljina itd.
371
U jezicima je svijeta prilog sutra esto izveden od imenice jutro, usp. jo hrv.
j-tro : s-tra, lit. rtas : rytj, panj. maana jutro; sutra, eng. morning : to-morrow, jap.
asa : ashita, fin. huomen (arh.) : huomenna itd.
372
Za znaenjsku vezu zora/jutro ~ istok usp. i lit. rtas jutro : ryta istok.

256
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ie. *h2ews- uho > perz. h, lat. auris, stsl. uxo, lit. auss (latv.
uss), got. auso (eng. ear, njem. Ohr), stir. u, , arm. unkn, alb. ve-
sh373
ie. *h2ewg- rasti, poveavati se > stind. jas snaga (av. aojah-,
aogah-), gr. , lat. auge, lit. ugti, got. aukan
Svako je *aw- na poetku rijei u ie. zapravo *h2ew-. Malobrojne ri-
jei imaju u sredini upravo *aw; za jednu takvu, ie. *tawros, posu-
enicu iz semitskoga, vidi 75.
U iir. se *h2ew/aw odraava jednako kao i ie. *ew i *ow (vidi gore).
U grkom je ouvano ().
U latinskom je au ouvano, no ono se poput ae, takoer natjecalo s
pukim monoftongiziranim izgovorom (gdje je umjesto auris iz-
govarano ris itd.). U romanskim je jezicima ouvan odraz i mo-
noftongizirana i dvoglasa au.
U bsl. i germ. se *h2ew odraava kao i *ow, odnosno stapa se s njim
u *aw (vidi gore).
U kelt. *aw ostaje nepromijenjeno, no u stir. se stapa s odrazom
kelt. *ow (< ie. *ew, *ow) pa daje u stir. u/.
U anat. je *aw ouvano, no u het. se stapa s odrazom anat. *ow
(vidi gore). Usp. het. auli- cijev, grlo prema lit. alas konica s
ouvanjem dvoglasa au u het. ispred dentalnoga l.
U alb. ie. *h2ew/aw daje a kao i ie. *ow (usp. alb. thaj suh pre-
ma lit. sasas), dok na poetku rijei izgleda daje alb. ve- (vesh). U
arm. je aw ouvano (kao i ay < *h2ey/ay), a u toh. daje o/au kao i
ie. *ow.

Ie. dugi dvoglasi

82 Ie. su dugi dvoglasi, *y, *y, *w, *w, bili prilino rijetki;
javljali su se smo u jednosloicama (kao *gwws govedo), na
kraju rijei (nastavak *-y u nekih imenica) ili stezanjem (D. o-
osnova *-y < *-o-ey).
Njihov je odraz najjasniji u iir. U iir., kako rekosmo, *ey, *oy, *h2ey/
ay daju *ay (stind. e, av. a, i), a *ew, *ow, *h2ew/aw daju *aw
(stind. o, av. ao, u). Ie. pak *y, *y, *eh2y daju iir. *y (stind. ai,

373
Usp. i gr. o, G. ( oto-rinolaringolgija) gdje je N. vjerojatno od *h2ows- iako
neki tu rekonstruiraju, uz *h2-, i varijantu s *h3- (vidi Snoj 2003: 797).

257
 POREDBENA FONOLOGIJA

av. i), a ie. *w, *w, *eh2w daju iir. *w (stind. au, av. u). Usp. od
ie. I. mn. *wkwys s vukovima > stind. v kai, av. vhrki, ie.
*gwws > stind. gau, ali G. *gwews > stind. go.
U grkom se dugi dvoglasi uglavnom krate po Osthoffovu zako-
nu374 po kojem se dugi samoglasnici krate ispred *m, *n, *l, *r,
*w, *y u zatvorenom slogu. Kako su dugi dvoglasi po definiciji za-
pravo dug samoglasnik + *w, *y, logino je da se svaki dugi samo-
glasnik u zatvorenom slogu u grkom krati, usp. ie. *gwws > gr.
[bos] > [b s], ie. *dyws nebo (stind. dyau) > gr. , ie.
I. mn. *wkwys s vukovima > gr. itd. Na kraju se rije-
i dugi dvoglasi uvaju, usp. od ie. D. *wkwy vuku > stariji gr.
. Poslije // > // pa se pie - s iota subscriptum. U bsl. se
nedoetnom poloaju ie. dugi dvoglasi odraavaju isto kao i krat-
ki, ali valja istai primjer ie. *h2wyom jaje (gr. ) > stsl. ja-
je gdje * > a pravilno, a *w nestaje. Kako se dugi dvoglasi esto
nalaze upravo u doetnom slogu u sklonidbi (usp. D. o-osnov na
*-y, i. na *-ys), ovdje ne moemo ulaziti u njihove odraze s obzi-
rom na to da su odrazi na kraju rijei u veini jezika posebni (ra-
zliiti od odraza u nedoetnom slogu), a i korisnije ih je obraivati
u kontekstu morfologije nego fonologije.

Saetak razvoja ie. dvoglas

Kako glasovne promjene ne valja gledati izolirano nego u okviru
sustava, ovdje emo saeti razvoj ie. dvoglasa u pojedinim ie. jezi-
cima.
U stind. svi kratki dvoglasi sa sastavnicom *y daju e, a n sa sa-
stavnicom *w daju o. Ako su dvoglasi dugi, daju u stind. ai, odno-
sno au. U avestikom tomu odgovaraju redom a, odnosno i (u za-
tv. slogu), ao, odnosno u (u zatv. slogu), i i u.
U najstarijoj su fazi alfabetskoga grkoga svi dvoglasi ouvani: ,
o, ; , o, . U atikom se poslije, u klasino doba,  izgovara
kao / /, a o kao / /.
U nastarijem su lat. svi dvoglasi takoer ouvani: ei, oi, ai; eu
(moda), ou, au. U klasinom latinskom nemonoftongizirani osta-
ju smo oi > oe (rijetko), ai > ae i au, ali, ini se, ne u svim varijan-
tama latinskoga (u nekim su govorima niih klasa vjerojatno svi
dvoglasi bili monoftongizirani). Ostali su se dvoglasi monoftongi-

374
Po njemakom indoeuropeistu Hermannu Osthoffu (1847-1909).

258
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

zirali: ei > , oi > (uglavnom), eu rano prelazi u ou pa se skupa s

njim monoftongizira u .
U slavenskom su svi dvoglasi monoftongizirani, no prilino kasno:
*ey > i, *oy/ay > ,375 *ew > ju, *ow/aw > u.
U litavskom *ey > ie/ei (nagl./nenagl.), *oy/ay > ie/ai, *ew > iau, *ow/
aw > au. Diftonzi ostaju diftonzima, osim onih sa sastavnicom *y
koji se pod naglaskom monoftongiziraju pa ponovno diftongiziraju.
U gotskom se smo *ey monoftongizira u <ei> [], a svi ostali osta-
ju diftonzima: *oy/ay > ai, *ew > iu, *ow/aw > au.
U stir. nepromijenjenima ostaju *oy > o i *ay > a. Ie. *ey daje
keltsko * to u stir. daje a ili (ispred palataliziranih suglasni-
ka). Ie. *ew, *ow, *h2ew/aw daju u stir. a, odnosno ispred velar
i u nenaglaenom slogu.
U het. su *ey i *ew uvijek monofongizirani u / / i , dok *oy/ay i
*ow/aw ostaju redom ai, au ispred dentala, a inae postaju / / odn.
.
U armenskom su smo *ey i *oy monoftongizirani u , dok ostali
ostaju dvoglasima: ay i aw su ouvani, a *ew/ow daju oy.
U albanskom su svi dvoglasi monoftongizirani: *ey > i, *oy/ay/ew
> e, a *ow/aw > a.
U toharskom *ey > i, *ew > u, dok *oy/ay > e/ai, a *ow/aw > o/au.

Metateza likvid
83 U slavenskim je jezicima vladao tzv. zakon otvorenih slogo-
va, tj. tenja da ne bude zatvorenih slogova (stsl. je doista bio ta-
kav, nije uope imao zatvorenih slogova). Tomu su zakonu meu
ostalim smetale i skupine *e i *a (koje e poslije dati o u slav.) s li-
kvidama *l i *r (skupine sastavljene od *e i *a s nazalima *m i *n
daju slav. nosne samoglasnike i , vidi 54; u zakon se otvorenih
slogova uklapaju i monoftongizacija dvoglas, otpadanje doetnih
suglasnika npr. aor. 3. l. jd. ree < *reket, N. jd. o-osnov - < *-us
itd., pojednostavljenje nekih suglasnikih skupina u sredini rijei
npr. tonti < *topnti, usp. topiti itd.). Stoga su te skupine *eRC i
*aRC (R stoji za *r/l) morale biti nekako uklonjene u slavenskom, a
t se promjena razliito odigrala u pojedinim slavenskim jezicima.

375
Na kraju je rijei, u ne ba jasnim uvjetima, ie. *oy/ay moglo u slav. dati i -i, usp. N.
mn. vlci od ie. *-oy, imperativ pci! od ie. 2. lica jd. optativa *pekwoys itd.

259
 POREDBENA FONOLOGIJA

Tu promjenu, koja se je dogodila negdje u 8. st., nazivamo metate-

zom likvida. Slavenske su rijei bez metateze likvida zabiljeene
u inojezinim izvorima tako Grk Teofan biljei slavenska imena
i (u stsl. bi ta imena glasila *Radogost
i *Dragomr). Metatezu likvida vidimo i u brojnim toponimima,
lat. Arba > hrv. R b, lat. Albna > hrv. Labin, lat. Scardna > hrv.
Skrdn itd.
U junoslavenskom samoglasnik i likvida mijenjaju mjesta, a sa-
moglasnik se pritom dulji (*e > * > , a *a > * > a): *al > la, *ar >
ra, *el > l, *er > r. Usp. psl. *gardu > stsl. grad (hrv. grd), psl.
*walti > hrv. vlt, psl. *wermn > stsl. vrm (hrv. vrijme), psl.
*melko > stsl. mlko (hrv. mlijko). Usp. i lit. gadas, vltis, stind.
vrtman put, eng. milk gdje se vidi VRC u drugim jezicima pre-
ma premetnutom RVC u junoslavenskom.
Na poetku se rijei metateza s duljenjem dogaa u junim i sre-
dinjim slovakim dijalektima u svim uvjetima (dakle jednako
Jslav.), a u ostalim Zslav. i Islav. jezicima smo pod akutom, usp.
psl. *ardla > hrv. r lo, e. rdlo. Ako slog nije bio akutiran, meta-
teza se u Zslav. i Islav. dogaala bez duljenja pa *a ostaje kratko i
daje o, usp. psl. *lkuti > hrv. lkat, ali e. loket.
U sredini se rijei pak dogaa sljedee: u lehitskim se jezicima
(polj., glu. i dlu.) provodi metateza bez duljenja, usp. polj. br-
zeg, mleko, groch, mot prema hrv. brijg, mlijko, gr h, mlt. U SZ
lehitskom (kaupskom, slovinskom, pomoranskom i polapskom)
*CarC ostaje nepromijenjeno (bez metateze), *CalC i *CelC daju
CloC, a *CerC > CreC (bez duljenja). Usp. polapski pors prema
hrv. prse i pomoranski gard (esto u toponimima, npr. Biaogard
i sl.) prema hrv. grd. U e. se i sl. metateza u sredini rijei od-
vija uz duljenje, kao u Jslav., usp. e. mlat, hrch s a prema polj.
mot, groch s o. U Islav. se jezicima dogaa tzv. punoglasje ondje
*CarC > CoroC, *CerC > CereC, a *CalC/CelC > ColoC, usp. rus.
, , , . Ondje se zatvoren slog rjeava uba-
civanjem jo jednoga samoglasnika iza likvide. U SZ je lehitskom i
Islav. odraz *CelC izjednaen s odrazom *CalC.
Smatramo li metatezu potpunom smo ako se odvijala uz istodob-
no duljenje samoglasnika, na se je kao takva, dakle, odvila smo
u Jslav. i dijelu slovakoga te u nepoetnom poloaju u cijeloj e-
ko-slovakoj skupini. Potpuna je metateza provedena u svim je-
zicima na poetku rijei pod akutskom intonacijom. Pod neakut-
skom intonacijom na poetku rijei nije bilo duljenja samoglasnika

260
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

osim u Jslav. i dijelu slovakoga. U sredini je rijei potpuna meta-

teza, osim u Jslav., provedena, kako rekosmo, i u e.-sl. skupini;
u lehitskim je jezicima metateza provedena bez duljenja, a u SZ le-
hitskom metateze uope nije ni bilo kod slogova tipa *CarC (ina-
e je provedena nepotpuna metateza bez duljenja). U Islav. je tu
provedeno punoglasje *CVRC > CVRVC. Odraz je kod *l u SZ lehit-
skom i Islav. uvijek tvrd.

Kombinacije samoglasnika i laringala (opi prikaz)

*h1e > *e *eh1 > * *Ho > *o *H > * *H > *
*h2e > *a *eh2 > * *oH > * *H > * *H > *
*h3e > *o *eh3 > *
*eh2i > *ay *eh3i > *oy
*eh2u > *aw *eh3u > *ow

Tablica odraza ie. samoglasnik

ie. stind. av. gr. lat. stsl. lit. got. stir. het. arm. alb. toh.
*e a a Q e e e i e e/i e je/ja
*o a/ a/ o o o a a o a o/a a e
*h2e/a a a a o a a a a a a
* /eh1 e i o a/e
*/eh3 a uo a u e
*eh2 > a o a a o
*ey e a /i Q i ie/ei ei a/ e i i
*oy e a /i o oe/ ie/ai ai e e/ai e e/ai
*h2ey/ay e a /i ae ie/ai ai e e/ai ay e e/ai
*ew o ao/u Q ju iau iu a/ u oy e u
*ow o ao/u u au au a/ u/au oy a o/au
*h2ew/aw o ao/u au u au au a/ u/au aw a o/au

261
 POREDBENA FONOLOGIJA

INDOEUROPSKA FONOTAKTIKA

84 Fonotaktika nam odreenoga jezika govori kako su fonemi,

odnosno segmenti u tom jeziku mogli biti rasporeeni i koje su za-
konitosti meu njima vladale.
Ovdje emo ukratko prikazati neka fonotaktika pravila indoeu-
ropskoga prajezika.

Struktura sloga

Slog se sastoji od dvaju osnovnih dijelova od pristupa i od rime.

Tako je u rijei/slogu bog b- pristup, a -og rima. Rima se sastoji od
jezgre (gdje stoji nositelj sloga slogotvorni elemenat), to je -o- u
rijei bog, i od kode, to je u naem primjeru -g (slogovi se s kdm
nazivlju zatvorenima). Slog ne mora imati pristupa, kao npr. u ri-
jei os, ne mora imati ni kd, kao u rijei zlo (slogovi se bez ko-
de nazivaju otvorenima), a ne mora imati ni pristupa ni kode, kao
npr. hrv. veznik i.
Struktura sloga ovisi o jeziku, hrvatski primjerice doputa prili-
no sloene suglasnike skupove u kodi, pa i u pristupu, dodue
manje od gruzijskoga, dok mnogi svjetski jezici (kao npr. polinezij-
ski) uope ne trpe slogove s kodom tj. uvijek imaju otvorene slogo-
ve. Strukturu sloga shematski prikazujemo znakovima C (za su-
glasnike) i V (za samoglasnike), pa je otvoreni slog CV, zatvoreni
CVC, slog bez pristupa VC, slog sa sloenim pristupom i kodom
CCVCC itd.
Za indoeuropski je prajezik tipina struktura sloga CVC (koja je
mogla biti i sloenijom npr. CCVCC). Za razliku od hrvatskoga u
kojem slog moe bez problema biti bez pristupa (npr. os), u indoeu-
ropskom su slogovi bez pristupa u naelu bili nemogui. Dakle, za
nj su bili tipini slogovi tipa *bher- nositi ili *pekw- pei.
Svi indoeuropski korijeni koji su se neko rekonstruirali s poetnim
samoglasnikom, zapravo poinju laringalom; tako stind. m, lit.
akmu nije u ie. *amn nego *h2emn itd. Svako je poetno *a-
zapravo *h2e-, poetno je *o- *h3e- ili *Ho-, a poetno *e- u naelu
*h1e-.
Katkada se to *h1e- umjesto *e- moe i dokazati; primjerice sa-
svim je sigurno da je ie. bilo *h1esti jest, a ne **esti zato to je

262
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

laringal vokaliziran u mnoini u grkom (*h1ste > jeste376) i u

hetitskom (*h1sonti > aanzi), a i po ved. participu sat- < *-h1st-
(vidi 74). Ako ga je bilo u mnoini, morao je ondje biti i u jedni-
ni. Za primjere poput *h1ewos konj umjesto *ewos ne moemo
strogo dokazati da je tu bio *h1- na poetku, ali s obzirom na to da
inae nema ie. rijei koje bi poinjale samoglasnikom, ini se razu-
mnim rekonstruirati *h1- i ovdje377. Postoje jo dvije skupine svoje-
vrsnih iznimaka od ovoga pravila. Katkad se tvrdi da su zamjeni-
ce mogle poinjati samoglasnikom, primjerice ie. *i- onaj (lat. is,
stsl. i-e) ili *e ja (stlit. e), a ne *h1e, ali i tu je u naelu uvijek
mogue rekonstruirati poetni laringal378. Isto tako, rijei su mogle
poeti slogovnim sonantom (*-, *-, *-, *-, *i-, *u-), npr. *ish2ros
svet (stind. iirs) ili *gnis oganj (stsl. ogn, lat. ignis) iako je i
u veini takvih sluajeva mogue rekonstruirati laringal na poet-
ku (npr. *Hish2ros umjesto *ish2ros).
Svaki je ie. korijenski morfem u naelu imao i kodu (dakle slog je
morao biti zatvoren), npr. *bher- nosim. Korijenski morfemi koji
su prije bili rekonstruirani bez kode, zapravo su svi imali zavr-
ni laringal; tako je staro *dh- staviti (stsl. dti, hrv. djti) s pri-
vidnim otvorenim slogom zapravo bilo u ie. *dheh1-. Morfemi su se,
odnosno slogovi, bez kode i pristupa javljali primjerice u gramati-
kim nastavcima (npr. *-mi, nastavak 1. l. jd. prezenta atematskih
glagola, stsl. -m, stind. -mi ili *-i, nastavak za L. jd.), a u korijen-
skim morfemima kod zamjenica koje su mogle imati strukturu CV
(primjerice ie. *to- to, stsl. to), pa ak i smo V (vidi gore).
Kao to rekosmo, u ie. su svi slogovi imali strukturu *CVC, *CV-
CC, *CCVC ili *CCVCC uz mogue dodatno *s u svim poloajima,
npr. *sCCVCC itd.379 No unutar korijenskih morfema u ie. prajezi-
ku nisu bile mogue sve kombinacije okluziva, kako se ini. Nemo-
gue su bile kombinacije aspiriranih i bezvunih okluziva (dakle
nije moglo biti korijena poput *pedh- ili *ghet-), dvaju zvunih oklu-
ziva (dakle nije moglo biti korijena kao *ged-) i dvaju istih okluziva
(dakle nije bilo korijena tipa *kek- ili *tet-) iako ta pravila nisu be-
376
To dodue nije uvjerljivo jer bi moglo biti i analogijom prema jednini.
377
Dakako, to je u naelu stvar pristupa. Posve je opravdano i ne rekonstruirati larin-
gale u sluajevima kada im nema izravnih tragova.
378
Pretpostavlja se da su zamjenice iznimne zato to su iznimne i u drugim sluajevi-
ma, primjerice mogu imati slogove tipa CV, dakle bez kode, ega kod drugih korijenskih
morfema nema.
379
Kao poseban izvanslogovni element *s se moglo pojavljivati kao dodatan glas u su-
glasnikoj skupini na bilo kojem mjestu u ie. slogu, osim u jezgri (Matasovi 1997a: 114).
Tako je i u hrv. gdje su doputeni pristupi od okluziva i sonanta (npr. krv), a pred takve
se skupove moe pridodati smo s- (npr. skrvte).

263
 POREDBENA FONOLOGIJA

ziznimna. Iznimke su od posljednjega ekspresivne rijei, vjerojat-

no iz pukoga jezika, kao to je *kaykos slijep (koja je ionako ne-
obina zbog rijetkoga *ay) ili *kark(r)- rak (stind. karkaas, gr.
( karcnm), lat. cancer < *karkros (disimilacija)380 itd.
Kombinacija je dvaju aspiriranih okluziva u korijenu bila mogua
u ie., za razliku od gr. i iir. gdje su takve kombinacije uklonjene
Grassmannovim zakonom (vidi 45).

Pristup sloga
85 Slogovi su (a time i rijei) u ie. mogle poeti bilo kojim sugla-
snikom, osim *r (Matasovi 1992). To se vidi po tome to sve rije-
i koje u ie. jezicima poinju s r-, ako su posvjedoene u grkom,
imaju ondje protetski vokal ispred toga /r/ nastao od ie. laringala,
usp. stind. rudhirs, lat. ruber i stsl. rdr prema gr. ?, a
od ie. *h1rudhros crven. Dakle, sve su rijei, koje u ie. prividno
poinju s r-, imale zapravo laringal na poetku (*Hr-) vidi i 54.
U ie. su na poetku sloga dolazile u obzir sve kombinacije okluziv
i sonanata osim ako su dotini okluzivi i sonanti bili homorganski
(tako je primjerice bila nedoputena kombinacija usnenih okluziva
i sonanta) tj. nisu bili doputeni skupovi: **pm-, **bm-, **bhm- te
*tn-, *dn- i *dhn-. Pristupi su sa *s i sonantima takoer bili uobia-
jeni (ie. *srew- tei > stind. srvati, stsl. struja, gr. ), a *s- se
moglo predmetnuti, kao i u hrvatskom, i ispred skupine okluziva i
sonanta (ie. *strebh- okretati > gr. ). to se tie skupova
koji se sastoje od dvaju sonanata, malo ih je bilo mogue smo
*wl- i *wr- (npr. *wrotom zapovijed > stind. vratm, stsl. rota) te
*ml- (npr. *mlewH- govoriti > stind. bravti, e. mluviti) 381. U
ie., izgleda, nije bilo suglasnikih skupina sonanata i laringala u
pristupu sloga (vidi 70 ipak za mogue *nh2es- itd.), ni sonana-
ta i drugih suglasnika (kad bi se sonant naao ispred suglasnika,
postao bi automatski slogotvoran, npr. *gnis oganj, pa nikako
nije moglo doi do suglasnike skupine s poetnim sonantom). Po-
etne su skupine laringal i sonanata bile prilino este to je ja-
sno po odrazima dotinih laringala kao protetskih vokala u gr. i
arm. (vidi 76). Skupine su laringal i okluziv u pristupu bile pu-
no rjee, ali takoer mogue (ie. *h2kows- uti > gr. , got.
hausjan), kao i poetno *Hs- (*h1su- dobro > gr. -, stind. su-).
Nasuprot tomu, poetne su skupine okluziv i laringala i *s i la-

380
S dotinim je rijeima povezana i hrv. rije rk, jamano od *kark- > *ark- (disimila-
cijom), ali akut u rijei nije jasan.
381
Za druge mogue poetne pristupe od dvaju sonanata vidi Matasovi 1997b.

264
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

ringala, izgleda, bile nedoputene. U tim se sluajevima, izgleda,

dogaala metateza laringala (vidi 88)382. ini se da su pristupi s
dvama okluzivima bili nedoputeni te da su primjeri s takvim pri-
stupom u ie. jezicima sekundarni, usp. prema ie. *petr- pero u
stind. ptra-, u lat. penna < *petn-, u stsl. pero, ali u gr. 9 s
poetnim *pt- kojega nema u drugim jezicima (Matasovi 1997b:
174). Za poetne skupine dentalnih i velarnih te velarnih i dental-
nih okluziva vidi 87. Neki primjeri upuuju da je pristup poet-
noga okluziva i *s bio mogu, usp. ie. *kes- grepsti, eati (stsl.
esati, luv. ki- poeljati), u praznini *ks- (stind. k uti brs,
strue, gr. strugati, grepsti). Poetni su pristupi
triju suglasnika bili jako rijetki, jedan je od rijetkih primjera ie.
*h2str zvijezda (gr. , lat. stella, het. aterza)383.

Jezgra sloga
86 U ie. su osim samoglasnika (*e, *o, *, *, *a) i dvoglasa (*ey,
*oy, *ay, *ew, *ow, *aw) u jezgri sloga mogli stajati i sonanti *m, *n,
*l, *r, *y, *w koje, kada su slogotvorni, odnosno u jezgri, piemo
kao *, *, *, *, *i, *u (vidi 54). Kada bi se laringal naao izme-
u dvaju suglasnika, kao npr. u *ph2tr otac, tu se zapravo naj-
vjerojatnije umetalo ispred njega pomono nefonemsko va pa je ta
rije zapravo glasila *ph2tr. U nekim se primjerima va, izgleda,
iz nekoga razloga umetalo nakon laringala, ako je suditi po aspira-
ciji u stind., usp. *sth2tos tj. *sth2tos > stind. sthits (prema pit
s p- a ne s ph-). va se vjerojatno umetalo i kada bi se dogodio ne-
doputen skup dvaju okluziva, usp. od ie. *kwetwor- etiri (stind.
catvras, stsl. etyre) prazninu *kwtwor- (zapravo *kwtwor-) po-
svjedoenu u lat. quattuor 384 . Takvo nefonemsko umetnuto va
(koje se u veini jezika odraava kao a, a ne moe se iskljuiti ni
da je u ie. prajeziku to zapravo bilo *a, a ne va) moda objanjava
i neke prividne sluajeve ie. *a (vidi 70).

382
Valja napomenuti da je u sluajevima poput ie. *dh3tos dat (stind. dits) laringal
bio u tzv. slogotvornom poloaju te da nije inio suglasniki skup s poetnim okluzivom
nego da je vjerojatno uza se imao pomoni nefonemski samoglasnik radi lakega izgovora
(vjerojatno va), vidi 86.
383
Mogue je da se je u nekim takvim skupinama takoer zapravo umetalo nefonemsko
va (Matasovi 1997b: 175), tj. da je poetni laringal bio slogotvoran (ali je svejedno
vokaliziran smo u grkom).
384
Matasovi 1997a: 75-76, Matasovi 1997b: 175-176.

265
 POREDBENA FONOLOGIJA

Koda sloga
Govorei o moguim suglasnikim skupinama u kodi sloga, uglav-
nom je rije o suglasnikim skupinama koje su mogle doi na kra-
ju rijei. Doputene je suglasnike skupine na kraju rijei katkada
zahtjevno odrediti jer su se esto mijenjale u jezicima potomcima
pa je teko rei je li se koja promjena ve dogodila u ie. prajeziku
ili tek nakon njega u zasebnim jezicima potomcima. Od suglasni-
kih se skupina na kraju rijei, odnosno u kodi sloga, u ie. prajeziku
javljaju: *s + okluziv (ie. *h1est jest, 3. l. jd. injunktiva neodre-
enoga glagolskoga vremena), okluziv + *s (ie. *pds noga), dva
okluziva + *s (ie. *nokwts no > lat. nox, noctis, G. jd. *nekwts >
het. nekuz), okluziv + *s + okluziv (ie. *Hywgst upregnu, 3. l. jd.
korijenskoga aorista), rijetko sonant + *s (G. jd. *h3mens ime-
na > stir. anmae), sonant + okluziv (nastavak 3. l. jd. tematsko-
ga aorista *-ont), sonant + okluziv + *s (nastavak participa pre-
zenta aktivnoga *-onts), laringal + *s (*muHs mi > lat. ms) i
laringal + okluziv (*deh3t dde, 3. l. jd. korijenskoga aor., stind.
adt). Kombinacije su laringala i suglasnika u kodi jasno razrije-
ene nestajanjem laringala uz duljenje prethodnoga suglasnika. U
skupinama je suglasnik i laringal na kraju rijei jamano ume-
tano nefonemsko epentetsko *, npr. ie. *meh2 veliko (sr. r.) tj.
*meh2 (va na kraju s obzirom na aspiraciju u stind.) > stind.
mhi, gr. (vidi 76). Skupine su sonanata i *s, poput gore
navedena primjera, bile rijetke i sekundarne jer su predie. skupi-
ne *-VRS davale *-V:R, odnosno doetno se *-s gubilo uz duljenje
u naknadu samoglasnika ispred sonanta, usp. *ph2ters > *ph2tr
otac, *h2emons > *h2emn kamen itd.

FONOLOKA PRAVILA U IE. PRAJEZIKU

Umetanje *s izmeu dentala
87 U ie. se izmeu dvaju dentalnih okluziva, koji bi se nali za-
jedno (u naelu *-tt- ili *-dt-), umetalo *s. To se *-tst- zatim razlii-
to razvijalo u pojedinim jezicima. Najpoznatiji je primjer ie. *wid-
tos vien (pasivni particip od *weyd- vidjeti). Zapravo je *wid-
tos bilo *witstos (< *widstos) to se odrazilo kao stind. vitts (av.
vist znan), gr. , lat. usus (s mlaom, analogijskom du-
ljinom), stsl. vst (s mlaim --), got. -wiss (stvnj. gi-wiss odre-
en), stir. fess. Kao to se vidi, u iir. je *-tst- bilo ouvano, ali je u
stind. pojednostavljeno u -tt-, u av. u -st-; *-tst- je dalo -st- i u slav.

266
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

i gr., dok je u ital., kelt. i germ. *-tst- dalo *-ss-. Zanimljivo je da

je ovo pravilo jo ivo u hrvatskom i ostalim slavenskim jezicima,
gdje se svako -tt- i -dt- na granici morfema mijenja u -st- (usp. hrv.
bd-em, ali bs-ti).

Ie. alofoni *, * i *h
Ako bi se u kasnom ie. (nakon odcijepljenja anatolijskoga) na po-
etku sloga nali dentalni i velarni okluziv, dogodila bi se metateza
(TK > KT) zamijenili bi mjesta. U tako bi se dobivenu suglasni-
kom skupu, sada, velara i dentala, kao i u izvornom skupu velara
i dentala koji nije nastao metatezom, dogaala jo jedna promjena.
Kako u pristupu sloga nisu mogla stajati dva okluziva (vidi 85), to
je izbjegavano tako to je drugi okluziv u skupini, tj. dentalni oklu-
ziv, postajao frikativom, pa je *t tu postajalo *, *d je postajalo *,
a vjerojatno i *dh > *h. Kako su ti frikativi *, * i *h bili fonolo-
ki predvidljivi, odnosno nisu bili fonemi nego smo alofoni obinih
dentalnih okluziva, u rekonstrukciji se obino njihov izgovor ne bi-
ljei posebno. Rije je *dhehm zemlja posvjedoena u het. tkan.
G. je jd. dotine rijei imao korijen u praznini i glasio je *dhhmos
(usp. het. takn- u kosim padeima bez premetanja dentala i ve-
lara), to je, kako rekosmo, pravilno postajalo *hdhmos, odnosno
*hhmos. To *hhm- je posvjedoeno u stind. km i gr. ?
(oboje od *dmn to je mlai oblik, stvoren analogijom prema
G. jd., umjesto starijega *dhehm). Usporedi takoer i lat. humus
< *hsomos. Usp. takoer i ie. *h2tos (het. artagga /artkas/ bez
premetanja) > *h2tos tj. *h2os > lat. ursus (< *orksos), gr.
, stind. k as, lit. irtv medvjei brlog. Kako je oito pre-
ma ovim primjerima, u grkom su odrazi interdentalnih frikativa
jednaki odrazima obinih dentalnih okluziva, u stind. su skupine
*KT (velar + dental tj. interdentalni frikativ) odraene uvijek kao
k-, dok u lat. interdentalni frikativi daju s.

Sieversov zakon385
88 Sieversovim zakonom zovemo sinkronijsko pravilo u ie. pra-
jeziku po kojem su se *y i *w iza dva suglasnika ili iza dugoga sa-
moglasnika i suglasnika u sredini rijei, te iza suglasnika na po-
etku rijei u jednosloicama ostvarivali kao *iy i *uw:
-VCyV-, ali -V:CiyV- i -VCCiyV-

385
Po njemakom lingvistu Eduardu Sieversu (1850-1930).

267
 POREDBENA FONOLOGIJA

Odrazi su ovoga zakona jasni u indoiranskom i germanskom. U

staroindijskom, primjerice, vidimo da se nastavak dativa mnoine
-bhyas < *-bhyos iza sloga s dugim samoglasnikom ili iza dva su-
glasnika zapravo ostvaruje kao -bhias < *-bhiyos, dok se u gotskom
prezentski sufiks *-ye- normalno odraava kao -ji-, a iza sloga s
dugim samoglasnikom ili iza dva suglasnika daje -ei- [] < *-ii- <
*-iyi- < *-iye-. U pojedinim su se jezicima mogle uopiti pojedine
varijante. Usp. ie. korijen *derw- drvo s prijevojnim varijanta-
ma: stind. darva- (drvena) zaimaa, *dru- > stind. drums dr-
vo itd., te s poopenom sieversovskom varijantom *druw- (umje-
sto *dw-) u slavenskom *drvo (hrv. d vo).

Metateza laringala
Ako se u ie. prajeziku na poetku rijei naao neki suglasnik iza
kojega su bili laringal i (slogotvorni) sonant, dolazilo je do metateze
laringala, tj. laringal i sonant bi mijenjali mjesta (CH- > CH-).
Usp. korijen *peh3- piti (> lat. pt pijanujem) i stsl. piti (hrv.
pti) od ie. *pih3-, to nastaje metatezom laringala od *ph3i- to je
prijevojna praznina od proirena korijena *peh3y-.

Bartholomaeov zakon386
89 Bartholomaeov zakon djeluje kao sinkronijsko pravilo u san-
skrtu, a najvjerojatnije je zapravo djelovao jo u ie. prajeziku iako
su njegovi tragovi u drugim jezicima jako oskudni (uglavnom su
uklonjeni analogijom). Zakon glasi: ako se aspirirani okluziv na-
e ispred neaspiriranoga, aspiracija se premjeta na drugi okluziv
(prije toga neaspiriran). Dakle, drugi okluziv postaje aspiriran, a
prvi se deaspirira. Tako, primjerice, od *-dht- dobivamo *-ddh-. Tu
se opet pokazuje zvuna narav aspiriranih okluziva u ie. jer deas-
pirirani okluziv ostaje zvuan, a bezvuni okluziv postaje (fonet-
ski) zvuan dobivi aspiriranost. Kada od stind. korijena budh-
buditi < ie. *bhudh- (~ stsl. bdti > hrv. bdjti) tvorimo pasivni
particip sufiksom -ta- < ie. *-to- (~ usp. hrv. -t u zt), od budh-
ta- dobivamo pravilno buddha- probuen ( Buddha). Kada se
aspiracija u skr. seli na t (bezvuni okluziv) ono postaje dh (dakle
zvuni aspirirani okluziv) zato to ie. aspirirani okluzivi daju skr.
zvune aspirirane okluzive.

386
Prema njemakom indoeuropeistu Christianu Bartholomaeu (1855-1925) koji ga je
otkrio 1882.

268
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

Stangov zakon387
U ie. su laringali i sonanti *w i *y ispadali u zadnjem slogu ispred
nazala uz kompenzatorno duljenje prethodnoga samoglasnika.
Usp. ie. *gwws govedo (stind. gau), ali akuzativ *gwm (stind.
gm) od starijega *gwowm388. U akuzativu jednine eh2-osnova ta-
koer *-eh2m > *-m. Da je laringal ondje nestao jo u ie. pra-
jeziku, jasno je po baltoslavenskom, gdje je akuzativni nastavak
(primjerice litavski -) cirkumflektiran (da je laringal bio ouvan,
oekivao bi se akutiran nastavak).

Duljenje u jednosloicama
90 U ie. su se prajeziku jednoslone rijei (osobne zamjenice, pri-
lozi i estice) mogle fonetski produiti. Tako su nastajali ne samo
fonetski dugi * i * nego i dugo * i * nelaringalnoga porijekla.
Duljenjem se u jednosloicama objanjavaju primjeri poput ie. *tu/
t ti (latvijski tu, gr. dor. , ali lat. t, stsl. ty, lit. t, stir. t, alb.
ti), ie. *ne/n ne (stind. n, stsl. ne, lat. ne-que, got. ni-h, ali lat.
n, stir. n, got. ne, stsl. n-) ili *nu/n sada (stind. n, gr. , lat.
nu-nc, het. nu, stir. nu, no, ali stind. n, gr. , stsl. ny-n, lit. n).
Tu se duljina ne moe objasniti laringalom zbog postojanja krat-
kih varijanata. Kako ovdje, dakle, nema smisla rekonstruirati ka-
kvo *tuH, *neH ili *nuH, bit e da su te rijei izvorno imale kratko
*u koje je onda moglo biti fonetski, no ne i fonoloki, produeno, to
nije tipoloki neobino u jednosloicama. Duljenje je u jednosloi-
cama bilo sporadino, tj. nije se dogaalo uvijek. U jednoslonim je
imenicama tipa *pds noga duljina uvijek postojana, tj. nema ko-
lebanja tipa *ne/n koje bi ukazivalo na sekundarno fonetsko dulje-
nje u jednosloicama. Zanimljivo je da se ini da obina prijevojna
duljina u baltoslavenskom daje cirkumfleksnu intonaciju, dok du-
ljina nastala duljenjem u jednosloicama daje akutsku intonaciju
(usp. hrv. n- < starije nj- u njtko, njto itd. od ie. *ne). Vie o du-
ljenju u jednosloicama vidi u Kapovi 2006.

PRIJEVOJ
91 Prijevojem nazivamo pravilnu, morfoloki uvjetovanu smjenu
samoglasnika u ie. morfemima. Prijevojno se smjenjuju svi ie. sa-
moglasnici (tj. *e, *o, * i *). Postoje: punina *e, punina *o, dulji-
387
Prema norvekom baltoslavistu Christianu Stangu (1900-1977).
388
Ali usp. npr. *new devet (stind. nva, gr. ).

269
 POREDBENA FONOLOGIJA

na *, duljina * i praznina *, tj. odsutnost samoglasnika. Ako se

u korijenu nalazio sonant, on je u prijevojnoj praznini postajao slo-
gotvornim (primjerice *ey, *oy, *y, *y i praznina *i). Usp. od ie.
*steygh- koraati, hodati lit. stegti, od *stoygh- latv. staiga, a od
*stigh- stsl. stza. Klasian je primjer gr. 9! oe < *ph2ter!,
9o! sirotane (koji nema oca) < *ph2tor!, 9 otac <
*ph2tr, 9 sirotan < *ph2tr, 9 oca < *ph2tros. Pri-
jevoj je vezan uz pojedine morfoloke kategorije tako se prijevojni
stupanj *e javlja u indikativu prezenta, prijevojni stupanj *o u per-
fektu, prijevojni stupanje * u sigmatskom aoristu, praznina u par-
ticipu itd. Stoga se prijevoj mora prouavati u vezi s morfologijom.

INDOEUROPSKI NAGLASAK
92 Indoeuropski se jezici po naglasku dijele na n koji imaju
slobodan naglasak i na n koji imaju vezan naglasak. Slobodan
naglasak, ili njegove tragove, kao nasljee iz praie., uvaju vedski
(od suvremenih iir. jezika, prema nekima, pato tj. afganski), gr-
ki, germanski (Vernerov zakon, vidi 40), baltoslavenski i anato-
lijski (tragovi u vokalizmu).
Vedski je imao slobodan naglasak, usp. ved. nvas nov, ali yu-
gm jaram, koji se je u paradigmi mogao i mijenjati; usp. pt
noga, G. pads, ali A. pdam. Inae je naglasak u deklinaciji
uglavnom na istom mjestu usp. N. v kas vuk, G. v kasya, N.
mn. vks (baritona naglasak na prvom slogu), ili sn sin,
G. sn, N. mn. snvas (oksitona naglasak na zadnjem slogu).
Tradicionalno se smatra da je vedski naglasak najarhainiji. Za
razliku od vedskoga, u avestikom naglasak nije zapisan, ali zna-
mo da je i ondje do nekoga doba bio ouvan slobodan naglasak. U
avestikom se *r obezvuuje (tj. daje -hr-) ispred bezvunih oklu-
ziva nakon naglaska ako naglasak nije bio na slogu ispred, *r
se ne obezvuuje. Usp. av. vhrka- vuk s obezvuenjem prema
ved. v kas, gr. , ali av. mrta- bez obezvuenja prema ved.
mts, gr. o smrtan.
Grki takoer ima slobodno mjesto naglaska, ali naglasak moe
biti najdalje na treem slogu od kraja (ako je zadnji slog dug, on-
da na drugom od kraja), usp. gr. o nov, jaram. Kao
u vedskom, u nekim je paradigmama naglasak bio pomian, usp.
N. 9 noga, G. 9, A. 9, ali je inae bio na istom mjestu
N. vuk, G. o, N. mn. (baritona), ili N. ?
bog, G. ?o, N. mn. ? (oksitona). Glagolski je grki naglasak

270
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

irelevantan jer kod njega vrijedi naelo da naglasak ide to dalje

moe prema poetku rijei (najdalje do treega sloga od kraja).
Pragermanski je jo imao slobodan naglasak, da bi poslije bio za-
trt ostavivi trag u djelovanju Grimmova/Vernerova zakona (vidi
40): got. broar brat (ved. bhrt, gr. ), ali got. fadar
otac (ved. pit, gr. 9); usp. i got. tunus zub (Grimm), ali
ahwa-tundi- kupina (dosl. konjski zub) (Verner) < ie. *h1dt-. U
germanskom je poslije poopen naglasak na prvom slogu. U ger-
manskom se, keltskom i italskom (koji svi u povijesno doba imaju
vezan naglasak) jo, izgleda, vidi trag staroga slobodnoga nagla-
ska po razvoju ie. nekih glasova, kraenjima samoglasnika (tj. ne-
stanku laringal) itd. Vidi 63, 78.
U anatolijskim se jezicima tragovi staroga naglaska vide neizrav-
no po duljenju staroga naglaenoga sloga, usp. het. tru- drvo
(ved. dru, gr. )389, het. wtar voda, ali het. widr vo de
kod zbirne imenice (usp. drugaiji naglasak u gr. ).
Bsl. je takoer ouvao slobodan naglasak. Za rekonstrukciju su
bsl. naglaska bitni litavski i latvijski (tradicionalno se litavski
smatrao bitnijim, ali tu ulogu sve vie preuzima latvijski) te sla-
venski jezici, meu kojim vanu ulogu u rekonstrukciji igraju i hr-
vatski jezik i njegovi dijalekti390. Latvijski ima uvijek silinu na
prvom slogu, a najarhainiji govori imaju tri tona: duna kruh
(uzlazni naglasak), roka ruka (silazni naglasak), dut dati
(slomljeni naglasak, zapravo glotalni zatvor). Tonovi  i se jav-
ljaju i u nenaglaenim, tj. nepoetnim slogovima, a u nekim govo-
rima se javlja i nenaglaeno . Litavski ima slobodan naglasak
dona kruh (akut silazni naglasak), snie}gas kruh (cirkum-
fleks uzlazni naglasak), rank (kratki naglasak). Naglasak se
moe mijenjati u paradigmi (tj. postoje pomina i nepomina na-
glasna paradigma), usp. vrna vrana, G. vrnos, A. vrn, ali
galv glava, G. galvs, A. glv. Praslavenski je takoer imao
slobodan naglasak *ba ba, *lopa ta (akut), *zvno, *mso (cirkum-
fleks silazni naglasak, kratki i dugi), *snp, *pt (neoakut
kratki i dugi)391. Naglasak se takoer mogao mijenjati u paradi-
gmi, usp. *vorna, G. *vorny, A. *vorn, ali *golva, G. *golvy, A.

389
U-osnove srednjega roda u grkom i vedskom su uvijek baritone, tj. uvijek imaju
naglasak na prvom slogu.
390
Za opirniji uvod u slav. akcentuaciju vidi npr. Stang 1957 ili 2000. Dobar je
krai pregled dan u Carlton 1991.
391
Za vie podataka o praslavenskom naglasnom sustavu i razvoju istoga do hrvatsko-
ga vidi Kapovi uskoro.

271
 POREDBENA FONOLOGIJA

*glv. Prije se mislilo da bsl. ima inovativan naglasni sustav, ali

danas, prema nekim istraivaima, preuzima glavnu ulogu u re-
konstrukciji ie. naglaska. Za razvoj akuta od sloga zatvorenog ie.
laringalom vidi 74.
Tradicionalno se ie. naglasak vrlo jednostavno rekonstruirao us-
poredbom vedskoga, grkoga i germanskoga, npr. ie. *ph2t5r pre-
ma ved. pit, gr. 9, got. fadar. Kada bi se naglasak tih jezika
poklapao, za ie. bi se rekonstruirao naglasak na dotinom mjestu.
Pri tom se smatralo da je vedski naglasak najarhainiji te se je
kod problematinih sluajeva obino priklanjalo vedskomu. Poka-
zalo se i da se bsl. naglasak poklapa s tim pretpostavljenim ie. na-
glaskom rekonstruiranim na osnovi ved. i gr. (-
1963) tako prema gr.-ved. baritonama imamo u bsl. nepominu
naglasnu paradigmu, a prema gr.-ved. oksitonama (tj. imenica-
ma pominoga naglaska) bsl. pominu naglasnu paradigmu. Usp.
ved. svs ~ hrv. sstra, A. sstru, ali ved. ras ~ hrv. rsa, A. rsu.
Meutim, oko etvrtine se primjer izmeu gr. i ved. uope ne po-
klapa naglaskom, npr. gr. ~ ved. jras polje, gr. ~
ved. vuras svekar, gr. 9 ~ ved. katars koji itd.
U novije vrijeme ruski jezikoslovci Vladimir A. Dibo i Sergej L.
Nikolajev rekonstruiraju praie. naglasni sustav kao sustav dvaju
tonova: + i (vjerojatno visoki i niski ton)392. Ie. ne bi, dakle, imao,
kao to se uobiajeno rekonstruira, sustav slobodna naglaska vie-
manje ouvana u vedskom, nego bi ondje svaki morfem bio inhe-
rentno visok ili nizak (tj. dominantan ili recesivan, s obzirom na to
da se ne moe znati kako su se ta obiljeja doista fonetski ostvari-
vala), a mjesto bi naglaska poslije bilo odreeno u raznim jezicima
na razne naine (ovisno o kombinacijama (+) i (-)morfema), pri em
vedski nikako vie ne bi bio apsolutno najarhainiji jezik. Mnoge
bi podudarnosti izmeu ie. jezik, kao i pojedine pojave u raznim
ie. jezicima ovisne o ie. Tonovima, to trebale potvrivati (vidi npr.
63, 78). Dibo (2007a) kao mane klasina pristupa rekonstrukci-
ji ie. naglaska navodi nekoliko stvari. Meu ostalim, pogreno vje-
rovanje u neposrednu vezu izmeu ie. naglaska i prijevoja to za-
pravo ne objanjava mjesto naglaska u ie. Obino se, naime, misli
da bi prijevojna praznina trebala biti nenaglaena, meutim u ie.
to uope nije tako oito, usp. ie. *w5kwos vuk ili *sept; sedam
prema tradicionalnoj rekonstrukciji. Osim toga, Dibo veli kako ne-
ma nikakva fonolokoga, semantikoga ili morfolokoga razloga za
392
Usp. npr. Dybo, Nikolayev & Starostin 1978, & C 1982,
1999, 2007a: 47-50.

272
 POREDBENA INDOEUROPSKA FONOLOGIJA

pripadnost odreene rijei odreenu naglasnomu tipu, tj. ne moe
se objasniti zato je ved. v kas vuk baritona, a devs bog oksi-
tona. Prema Dibou, takve se razlike mogu objasniti pretpostavlja-
njem leksikoga tona u praie.

273
 IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

93 Ovaj opis izgovora glasova u pojedinim ie. jezicima valja shva-

titi uvjetno. Kako je rije uglavnom o mrtvim jezicima, ne moemo
tono znati kako su se izgovarali (unato tomu to za neke jezike
postoje i opisi izgovora starih autora, primjerice za stind., gr. ili
lat.). Za neke je jezike dan izgovor uvjetniji nego kod drugih (pri-
mjerice nemamo starih opisa kako se izgovarao stsl. ili het.), no u
naelu se za veinu jezika moe znati kako se to izgovaralo, ak
i bez eksplicitnih opisa. Izgovor je dan smo u grubim crtama jer
bi opis fonetskih detalja primjerice stir. ili lit. zauzeo previe mje-
sta. Ovdje je dan izgovor, dakle, vie pomagalo nego iscrpan i pre-
cizan opis. Ovdje navodimo klasian, realan izgovor, a ne izgovor
koji se upotrebljava u kolskoj nastavi dotinih jezika. Tako se, re-
cimo, tradicionalno kolniki gr. <> izgovara kao [f] iako je po-
sve jasno da je to zapravo bilo [ph]. Katkada je potrebno dati i vie
izgovora jer se izgovor u jezicima mijenjao s vremenom. Uobiaje-
ni se znaci ne tumae, primjerice jasno je da je stsl. <> u latini-
noj transkripciji (ili lit. <>) jednako hrv. . Neki su izgovori radije
opisani nego oznaeni posebnim fonetskim znakom ako je procije-
njeno da poraba posebnoga znaka ne bi pridonijela objanjenju.

staroslavenski
x velarno [x], kao u nekim hrv. govorima
y kao stranje i ili kao dvoglas [j] pri em je [] stranje va
([])
nosno e
nosno o
vjerojatno otvoreno e [] (u drugim slavenskim jezicima
drukije)
stranje va, kao rumunjsko <> tj. <>
prednje va, kao rumunjsko <>

274
 IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

latinski
c [k] (uvijek)
qu [kw] (kao u eng. qu)
u [] tj. [w] dvousneni sonant (kao eng. w)
ae ovisno o razdoblju i sociolektu [a], [ae@], [] u starije doba
oe [o], [oe@] (vrijedi to i za <ae>)

grki
[ph], kao eng. pen
= [th], kao eng. ten
[kh], kao eng. Ken
bezvuno r (kao doetno -r u makedonskom)
stariji izgovor [] (kao tal. z), klasini izgovor [z]
, [k], [g]
spiritus lenis, ne ita se, ali se uvijek pie na poetnom samo-
glasniku393
spiritus asper (na samoglasnicima na poetku rijei), ita se
kao h
stariji izgovor [u], klasini gr. [] (kao njem. i franc. u)
stariji izgovor [], klasini gr. [ ]E (otvoreno)
o stariji izgovor [ou ]@ , klasini gr. [] (zatvoreno)
stariji izgovor [], klasini gr. [] (otvoreno)
Q stariji izgovor [e], klasini gr. [] (zatvoreno)
naglasak na kratkom slogu, a uzlazna intonacija na dugom
 silazna (ili preciznije uzlazno-silazna) intonacija na dugom
slogu

staroindijski
c kao hrv. <>
j kao hrv. <>, tj. []
retrofleksno n (kao vedsko rn)

393
Moglo bi se primjerice spekulirati da je tu rije o fonetskom protetskom glotalnom
zatvoru. U mnogim se jezicima na poetku rije koje poinju samoglasnikom javlja fonet-
ski glotalni zatvor.

275
 POREDBENA FONOLOGIJA

retrofleksno t (kao vedsko rt)

retrofleksno d (kao vedsko rd)
(pie se i ) retrofleksno s tj. (otprilike kao hrv. )
kao hrv. u lie
kao hrv. nj
kao n u hrv. banka ili eng. -ng tj. [I ]
ph, th, kh, ch [ph], [th], [kh], [h]
bh, dh, gh, jh [bh], [dh], [gh], [h]
kao nazalizacija na prethodnom samoglasniku, npr. <a> []
y [] (kao hrv. j)
a va []

avestiki
= [] (kao eng. th u think, bezvuni frikativ)
[] (kao eng. th u that, zvuni frikativ)
[] (kao panj. g u sredini rijei, zvuni frikativ)
[], kao hrv. d
y [], kao hrv. j
xv [xw], kao stariji izgovor eng. wh
i
kao palatalizacija sljedeega suglasnika (filoloka praksa; u
avestikom se pisalo kao obino i)

litavski
y []
, , , prije nazalni [], [], [ ], [ ], danas smo dugi samogla-
snici [], [], [], []
o uvijek dugo [] (osim u novijim posuenicama)
e [] (otvoreno)
[] (zatvoreno)
svi se suglasnici palataliziraju ispred prednjih samoglasnika
 uzlazna intonacija na dugom slogu
silazna intonacija na dugom slogu
` naglasak na kratkom slogu

276
 IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

latvijski
[] (palatalizirano)
[] (palatalizirano)
kao hrv. nj
[] (otvoreno)
` silazna intonacija na dugim slogovima
 uzlazna intonacija na dugim slogovima
tzv. slomljeni ton na dugim slogovima, zapravo glotalni za-
tvor []

gotski
q [kw] (kao eng. qu)
[xw] (kao stariji izgovor eng. wh)
kao eng. th u think tj. []
gk, gg [k], [g]
ai [a]
a [Q] (otvoreno); razlika je <ai> i <a> filoloka; Goti su to jed-
nako pisali
au [a]
a [] (otvoreno); razlika je <au> i <a> filoloka; Goti su to jed-
nako pisali
ei []
e []
o []

staronordijski/staroislandski
kao eng. th u think (bezvuni frikativ)
kao eng. th u that (zvuni frikativ)
y [] (kao njem. , franc. u)
kao dugo njem.
duljina samoglasnika

277
 POREDBENA FONOLOGIJA

staroengleski
c [k] ispred stranjih samoglasnika, [] ispred prednjih
g [g], [j] ili [] kako kad
kao eng. th u think (bezvuni frikativ)
kao eng. th u that (zvuni frikativ)
s [s] ili [z] (u sredini)
sc []
y [] (kao njem. , franc. u)
[] (jako otvoreno, kao eng. bad)
ea vjerojatno [Q] (Q blago otvoreno, kao eng. bed)
eo vjerojatno [e]
duljina samoglasnika

hetitski
-p-, -t-, -k- nenapeti (lenis) okluzivi
-pp-, -tt-, -kk- napeti (fortis) okluzivi
> na poetku i na kraju rijei se piu jednako, neudvojeno
z [c]
ku [kw] (kao eng. qu)
[s]
glas tipa [x]

staroirski
c [k]
p, t, c u sredini i na kraju [b], [d], [g], na poetku rijei [p], [t],
[k]
b, d, g u sredini i na kraju [], [], [] (zvuni frikativi, kao panj.
b, d, g u sredini rijei), na poetku rijei [b], [d], [g]
cc, tt u sredini i na kraju [k], [t], ali nedosljedno
th []
ch [x]
n
oznaava da rije nazalizira prvi glas sljedee rijei
h
oznaava da rije lenira prvi glas sljedee rijei
svi se suglasnici palataliziraju ispred prednjih glasova
278
 IZGOVOR U POJEDINIM JEZICIMA

duljina samoglasnika

armenski
t, k [th], [kh]
j [] (kao tal. z)
[] (kao hrv. d)
velarizirano l

albanski
[]
th [] (kao eng. think)
dh [] (kao eng. that)
gj [] (palatalizirano)
q [] (palatalizirano)
l [], umekano/palatalizirano l
ll [l]
sh []
zh []
xh [] (kao hrv. d)
va [], na kraju se u naelu ne ita
y [] (kao njem. , franc. u)

toharski
ts [c]
c vjerojatno []
vjerojatno [] kao u hrv. lie
kao hrv. nj
ly kao hrv. lj
vjerojatno va []
nekakav stranji samoglasnik tipa [a]

279
 LITERATURA

Allen, W. S. 1965, On one-vowel systems, Lingua 13: 111-124

Andersen, Henning 1996, Reconstructing prehistorical dialects: Initial
vowels in Slavic and Baltic, Mouton de Gruyter, Berlin
Arapogianni, Polyxeni; Rambach, Jrg & Godart, Louis 1999,
Linscription en linaire B de Kafkania Olympie (OL Zh 1),
u: Floreant Studia Mycenaea. Akten des X. Internationalen
Mykenologischen Colloquiums (Salzburg 1995), Wien: 39-43
ARj = Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 1-97 [dijelovi I-XXIII],
JAZU, Zagreb 1881-1976
Beekes, Robert Stephen Paul 1969, The Development of the PIE
Laryngeals in Greek, Mouton, The Hague/Paris
Beekes, Robert Stephen Paul 1988a, Laryngeal developments: A
survey, u: Alfred Bammesberger (ur.), Die Laryngaltheorie, Winter,
Heidelberg 1988: 59-105
Beekes, Robert Stephen Paul 1988b, A Grammar of Gatha-Avestan, E.
J. Brill, Leiden
Beekes, Robert Stephen Paul 1995, Comparative Indo-European
Linguistics: an Introduction, John Benjamins Publishing Company,
Amsterdam/Philadelphia
Benveniste, mile 2005, Rijei indoeuropskih institucija, Disput,
Zagreb
Broderick, George 1999, Language Death in the Isle of Man: An
Investigation into the Decline and Extinction of Manx Gaelic as a
Community Language in the Isle of Man, Max Niemayer Verlag,
Tbingen
Brozovi, Dalibor & Ivi, Pavle 1988, Jezik, srpskohrvatski/
hrvatskosrpski, hrvatski ili srpski, Jugoslavenski leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb
Brugmann, Karl 1906-19112, Grundriss der vergleichenden Grammatik
der indogermanischen Sprachen, sv. 1, 2, Trbner, Strassburg
Brugmann, Karl & Delbrck, Berthold 1897-1916, Grundriss der
vergleichenden Grammatik der indogermanischen Sprachen I/1-2,
II/1-3, Strassburg Berlin

281
 POREDBENA FONOLOGIJA

Burrow, Thomas 1973, The Sanskrit Language, Faber and Faber,

London
Carlton, Terence R. 1991, Introduction to the phonological history of
the Slavic languages, Slavica Publishers, Inc., Columbus Chadwick,
John 19902, The Decipherment of Linear B, ambridge UP
Collinge, N. E. 1985, The Laws of Indo-European, John Benjamins
Publishing Company, Amsterdam/Philadephia
Cowgill, Warren 1965, Evidence in Greek, u: Evidence for Laryngeals,
Werner Winter (ur.), The Hague London Paris: 142-180
Damjanovi, Stjepan 20055, Staroslavenski jezik, Hrvatska sveuilina
naklada, Zagreb
Dixon, Robert M. W. 1997, The Rise and Fall of Languages, Cambridge
University Press, Cambridge
, . 1961, --

- ,
o 5: 9-34
, . 1981, .

, ,
, A. 1999,
, Slavia 68:
115-120
, . 2000, Mop -
. T . To I,
,
, . 2002, Balto-Slavic accentology and Winter's
Law, Studia Linguarum 3/2: 295-515 [http://starling.rinet.ru/
Texts/winter.pdf]
, . 2007a, -a
pey a (
e cyc , u:
Tones and Theories. Proceedings of IWoBA 2005, Kapovi, Mate
& Matasovi, Ranko (ur.), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje,
Zagreb: 47-73
, . 2007b, Pe
- (B
X. ), Aspects of Comparative
Linguistics, vol. 2, RSUH Publishers, Moscow: 11-27
Dybo, V.A., Nikolayev, S.L. & Starostin, S.A. 1978, A tonological
hypothesis on the origin of paradigmatic accent systems, Estonian
papers in phonetics 1978: 16-20

282
 LITERATURA

e, . . 1973, . ,
32: 540-546
Endzelns, Jnis 1923, Lettische Grammatik, Carl Winters
Universittsbuchhandlung, Heidelberg
Endzelns, Jnis 1944, Altpreussische Grammatik, Latvju grmata,
Rga
Endzelns, Jnis 1971, Comparative phonology and morphology of
the Baltic languages, Mouton, The Hague [prijevod djela: Balt
kalb garsai ir formos, Valstybin politins ir mokslins literatros
leidykla, Vilnius 1957]
Fortson, Benjamin W. IV 2004, Indo-European Language and Culture,
an Introduction, Blackwell Publishing, Padstow
Fraenkel, Ernst 1950, Die baltischen Sprachen, Carl Winter,
Heidelberg
Freeborn, Dennis 19982, From Old English to Standard English,
Palgrave
Gamkrelidze, Tamaz 1966, A Typology of Common Kartvelian,
Language 42: 69-83
Gamkrelidze, Tamaz & Ivanov, Vjaeslav 1973, Sprachtyplogie und
die Rekonstruktion der gemeinindogermanischen Verschlsse,
Phonetica 27: 150-156
Gamkrelidze, Tamaz & Ivanov, Vjaeslav 1984,
,
,
Halle, Morris 1970, Is Kabardian a Vowel-less Language,
Foundations of Language 6: 95-103
Hamm, Josip 19703, Staroslavenska gramatika, kolska knjiga, Zagreb
Hamp, E. P. 1979, The North European word for apple, Zeitschrift
fr celtische Philologie 37: 158-166
Hirt, Hermann 1921-37, Indogermanische Grammatik, I-VII,
Heidelberg
Holzer, Georg 1995, Die Einlichkeit des Slavischen um 600 n. Chr.
und ihr Zerfall, Wiener Slavistisches Jahrbuch 41: 55-89
Holzer, Georg 1996, Zu Lautgeschichte und Dialekten des
mittelalterlichen Slavischen in sterreich, Wiener Slavistisches
Jahrbuch 42: 81-110
Holzer, Georg 2007, Historische Grammatik des Kroatischen.
Einleitung und Lautgeschichte der Standardsprache, Peter Lang,
Frankfurt am Main
Hopper, Paul J. 1973, Glottalized and murmured occlusives in Indo-
European, Glossa 7: 141-166

283
 POREDBENA FONOLOGIJA

Hyllested, Adam 2004, Greek and the Indo-European word

for blue, u: J. Clackson i B. A. Olsen (ur.), Indo-European Word
Formation, Copenhagen: 59-64
-, B M. 1963,
,
, [prijevod: Nominal Accentuation in Baltic and
Slavic, The MIT Press Cambridge & London 1979]
, . B. & To, B. H. 1958, On the Relations between
Slavic and Baltic Languages, 4th International Congress of Slavic
Studies, Moscow
Ivi, Pavle 1975, O uslovima za uvanje i ispadanje poluglasa u
srpskohrvatskom, Xenia Slavica, Mouton, The Hague: 61-73
Ivi, Stjepan 1970, Slavenska poredbena gramatika, kolska knjiga,
Zagreb
Ivi, Stjepan 1971, Izabrana djela iz slavenske akcentuacije
(Gesammelte Schriften zum slavischen Akzent), mit einer
Einleitung sowie Berichtigungen und Ergnzungen des Verfassers
herausgegeben von Christian Alphonsus van der Berk, Slavische
Propylen, Texte in Neu- und Nachdrucken, Band 96, Wilhelm Fink
Verlag, Mnchen
Janhunen, Juha 1998, Samoyedic, u: Abondolo, Daniel (ur.), The
Uralic Languages, Routledge, London & New York: 457-479
, K. [= Jaunis, K.] 1908-1916, ,

Jedvaj, Josip 1956, Bednjanski govor, Hrvatski dijalektoloki zbornik
1: 279-330
Jurii, Bla 1992, Nacrt hrvatske slovnice. Glasovi i oblici u
povijesnom razvoju, Matica hrvatska, Zagreb [pretisak]
Kapovi, Mate 2003a, Razvoj starih dugih samoglasnika u hrvatskom
i ostalim slavenskim jezicima, Filologija 41: 51-82 [http://mudrac.
ffzg.hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate 2003b, Poloaj mikenskoga meu grkim dijalektima,
Suvremena lingvistika 55-56: 61-83 [http://mudrac.ffzg.
hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate 2005a, The Development of Proto-Slavic Quantity (from
Proto-Slavic to Modern Slavic Languages), Wiener Slavistisches
Jahrbuch 51: 73-111 [http://mudrac.ffzg.hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate 2005b, Nove duljine u hrvatskom jeziku (nakon
opeslavenskoga razdoblja), Filologija 44: 51-62 [http://mudrac.ffzg.
hr/~mkapovic]

284
 LITERATURA

Kapovi, Mate 2006, Rekonstrukcija baltoslavenskih osobnih zamjenica

s posebnim osvrtom na naglasak, Sveuilite u Zadru (doktorska
disertacija) [http://mudrac.ffzg.hr/~mkapovic]
Kapovi, Mate uskoro, Razvoj hrvatske akcentuacije, Filologija
Katii, Radoslav 1976, The Ancient Languages of the Balkans 1-2,
Mouton, The Hague-Paris
Ko, 1965, , Ko
Pa C/
Kortlandt, Frederik 1975, Slavic Accentuation. A Study in Relative
Chronology, The Peter de Ridder Press, Lisse/Netherlands
Kortlandt, Frederik 1978, IE Palatovelars befere Resonants in
Balto-Slavic, u: J. Fisiak (ur.), Recent Developments in Historical
Phonology, Mouton, The Hague 1978: 237-248
Kortlandt, Frederik 1995, General Linguistics and Indo-European
Reconstruction, [http://www.kortlandt.nl]
Kortlandt, Frederik 2002-3, Indo-European e-, a-, o- in Slavic,
International Journal of Slavic Linguistics and Poetics 44-45:
279-282
Kortlandt, Frederik 2007, Winters law again [http://www.kortlandt.
nl]
Kuipers, Aert Hendrik 1960, Phoneme and Morpheme in Kabardian,
Mouton, The Hague
Kyao, B. A. 1973,
, 6: 54-68
Labov, William 1994, Principles of Linguistic Change, Volume I:
Internal Factors, Blackwell, Oxford UK & Cambridge USA
Lehmann, Winfred P. 1955, Proto-Indo-European Phonology,
University of Texas Press, Austin
Lehmann, Winfred P. 1967, A Reader in Nineteenth Century Historical
Indo-European Linguistics, Indiana University Press [http://www.
utexas.edu/cola/centers/lrc/books/readT.html]
Lehmann, Winfred P. 1993, Theoretical Bases of Indo-European
Linguistics, Routledge, London & New York
Lewis, Henry & Pedersen, Holger 1937, A concise comparative Celtic
grammar, Gttingen
LIV 20012 = H. Rix & M. Kmmel (ur.), Lexikon der Indogermanischen
Verben, Wiesbaden
Lorentz, Friedrich 1903, Slovinzische Grammatik, St. Petersburg

285
 POREDBENA FONOLOGIJA

Lubotsky, Alexander 1989, Against a Proto-Indo-European Phoneme

*a, u: Theo Vennemann (ur.), The New Sound of Proto-Indo-
European, De Gruyter, Berlin: 53-67
Macdonell, A. A. 1910, Vedic Grammar, Verlag von Karl J. Trbner,
Strassburg [pretisak: Munshiram Manoharlal Publishers Pvt. Ltd.,
New Delhi 2000]
Maddieson, Ian 1984, Patterns of Sounds, Cambridge University Press,
Cambridge
Mallory, James P. 2006, Indoeuropljani. Zagonetka njihova podrijetla
jezik, arheologija, mit, kolska knjiga, Zagreb [izvornik: In
Search of the Indoeuropeans. Language, Archeology and Myth,
Thames&Hudson Ltd, London 1989]
Martinet, Andr 1953, Remarques sur le consonantisme smitique,
Bulletin de la Societ de Linguistique de Paris 49: 67-78
Martinet, Andr 1987, Indoevropski jezik i Indoevropljani, Knjievna
zajednica Novog Sada
Matasovi, Ranko 1992, Distribucija indoevropskog fonema *r:
kavkasko-indoevropska tipoloka podudarnost?, Suvremena
lingvistika 34: 201-207
Matasovi, Ranko 1994a, Proto-Indo-European *b and the Glottalic
Theory, The Journal of Indo-European Studies: 22: 133-149
Matasovi, Ranko 1994b, Winterov zakon i baltoslavensko jezino
zajednitvo, Suvremena lingvistika 38: 5-24
Matasovi, Ranko 1995, A Re-examination of Winters Law in Baltic
and Slavic, Lingua Posnaniensis XXXVII: 57-70
Matasovi, Ranko 1997a, Kratka poredbenopovijesna gramatika
latinskog jezika, Matica hrvatska, Zagreb
Matasovi, Ranko 1997b, The Syllabic Structure of Proto-Indo-
European, Suvremena lingvistika 43/44: 169-184
Matasovi, Ranko 2000a, Kultura i knjievnost Hetita, Matica
hrvatska, Zagreb
Matasovi, Ranko 2000c, A Grammatical Sketch of Some Less-known
Indo-European Languages (rukopis)
Matasovi, Ranko 2000b, Uses and Misuses of Typology in Indo-
European Linguistics, u: 125 Jahre Indogermanistik in Graz, hg.
von Michaela Ofitsch & Christian Zinko, Leykam, Graz: 327-340
Matasovi, Ranko 2001, Uvod u poredbenu lingvistiku, Matica
hrvatska, Zagreb
Matasovi, Ranko 2003, The Proto-Indo-European Vowel System from
the Typological Point of View, Govor 20: 249-262

286
 LITERATURA

Matasovi, Ranko 2004a, Gender in Indo-European, Universittsverlag

Winter, Heidelberg
Matasovi, Ranko 2004b, The Proto-Indo-European syllabic resonants
in Balto-Slavic, Indogermanische Forschungen 109: 337-354
Matasovi, Ranko 2004c, Kamen kraljeva, srednjovjekovne irske sage,
Ex libris, Zagreb
Matasovi, Ranko 2005, The Centum Elements in Balto-Slavic, u:
Sprachkontakt und Sprachwandel. Akten der XI. Fachtagung der
Indogermanischen Gesellschaft, Meiser, Gerhard & Hackstein, Olav
(ur.), Reichert, Wiesbaden 2005: 171-179
Matasovi, Ranko 2006, Pregled gramatike kabardinskoga jezika
(neobjavljeno) [http://mudrac.ffzg.hr/~rmatasov]
Mayrhofer, Manfred 1986, Indogermanische Grammatik, Bd. I, 2.
Halbband: Segmentale Phonologie des Indogermanischen, Carl
Winter, Heidelberg
Mayrhofer, Manfred 2002, Sanskrtska gramatika sa poredbenim
objanjenjima, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia,
Sremski Karlovci-Novi Sad [izvornik: Sanskrit Grammatik mit
sprachvergleichenden Erluterungen, Walter de Gruyter, Berlin-
New York 19783]
Maiulis, Vytautas 2004, Prs kalbos istorin gramatika, Vilniaus
universiteto leidykla, Vilnius
McCone, Kim 1996, Towards a Relative Chronology of Ancient and
Medieval Celtic Sound Change, Department of Old and Middle Irish,
St. Patricks College, Maynooth
Meier-Brgger, Michael 20028, Indogermanische Sprachwissenschaft.
(8., berarbeitete und ergnzte Auflage der frheren Darstellung
von Hans Krahe. Unter Mitarbeit von Matthias Fritz und Manfred
Mayrhofer), Walter de Gruyter, Berlin/New York
Meillet, Antoine 19378, Introduction a ltude comparative des langues
indo-europennes, Librairire Hachette, Paris
Melchert, H. Craig 1993, Historical Phonology of Anatolian, The
Journal of Indo-European Studies 21: 237-259
Melchert, H. Craig 1994, Anatolian Historical Phonology, Rodopi,
Amsterdam/Atlanta
Mihaljevi, Milan 2002, Slavenska poredbena gramatika. 1. dio. Uvod i
fonologija, kolska knjiga, Zagreb
Minshall, Robert 1955, Initial Indo-European */y/ in Armenian,
Language 31/4: 449-503
Morgenstierne, Georg 1945, Indo-European k in Kafiri, New
Testament Studies 13: 225-238

287
 POREDBENA FONOLOGIJA

, . . & C, C. A. 1982,
, -ce
1981: 261-343
Olsen, Birgit Anette 2004, On the Conditioning of Laryngeal
Breaking in Greek, predavanje na 12. kongresu Indogermanische
Gesellschaft u Krakovu
Pedersen, Holger 1951, Die gemeinindoeuropischen und die
vorindoeuropischen Verschlusslaute, Historisk-filologiske
Meddelelser 32/5, Munksgaard, Kbenhavn
Pinault, Georges-Jean 1989, Introduction au tokharien, Lalies 7: 5-224
Pokorny, Julius 1959, Indogermanisches etymologisches Wrterbuch,
Bern-Mnchen
Pritsak, Omelyan 1983, The Slavs and the Avars, u: Gli Slavi
Occidentali e Meridionali nell alto Medioevo, Settimane di studio
del Centro Italiano di Studi sull Alto Medioevo, XXX: 353-435
Pulleyblank, Edwin G. 1965, The Indo-European Vowel System and
the Qualitative Ablaut, Word 21: 86-99
Pulleyblank, Edwin G. 1984, Middle Chinese: A study in historical
phonology, The University of British Columbia Press, Vancouver
Rasmussen, Jens Elmegrd 1992, Initial h3 in Anatolian: A vote for
chaos, Copenhagen Working Papers in Linguistics 2: 63-77
Rasmussen, Jens Elmegrd 1999, Selected papers on Indo-European
linguistics. With a section on comparative Eskimo linguistics, 1-2,
Museum Tusculanum Press, Copenhagen
Rix, Helmut 19922, Historische Grammatik des Griechischen: Laut-
und Formenlehre, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt
Schmalstieg, William R. 1974, An Old Prussian Grammar:
the phonology and morphology of the three catechisms, The
Pennsylvania State University Press, University Park London
Schmidt, Gernot 1978, Stammbildung und Flexion der
indogermanischen Personalpronomina, Otto Harrassowitz,
Wiesbaden
Schrijver, Peter 1991, The Reflexes of the Proto-Indo-European
Laryngeals in Latin, Rodopi, Amsterdam & Atlanta
Schrijver, Peter 1995, Studies in British Celtic Historical Phonology,
Amsterdam/Atlanta
Senn, Alfred 1966, Handbuch der litauischen Sprache, Band I:
Grammatik, Carl Winters-Universittsverlag, Heidelberg
Shintani, Toshihiro 1985, On Winters Law in Balto-Slavic,
Arbejdspapirer udsendt af Institut for Lingvistik Kbenhavens
Universitet V: 273-296

288
 LITERATURA

Sihler, Andrew L. 1995, New Comparative Grammar of Greek and

Latin, Oxford University Press, New York/Oxford
Sihler, Andrew L. 1997, The Myth of Direct Reflexes of the PIE
Palatal Series in Kati, u: Disterheft, Dorothy, Huld, Martin &
Greppin, John A. C. (ur.), Studies in Honor of Jaan Puhvel. Part one:
Ancient Languages and Philology, Institute for the study of Man,
Washingotn D. C.
Skok, Petar 1971-4, Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga
jezika, Knjiga prva: A-J. Knjiga druga: K-poni1. Knjiga trea:
poni2-. Knjiga etvrta: Kazala. Uredili akademici Mirko Deanovi
i Ljudevit Jonke. Suraivao u predradnjama i priredio za tisak
Valentin Putanec. JAZU, Zagreb
Snoj, Marko 2003, Slovenski etimoloki slovar, Modrijan, Ljubljana
Stang, Christian S. 1957, Slavonic accentuation, I kommisjon hos H.
Aschehoug & Co. (W. Nygaard), Oslo
Stang, Christian S. 1966, Vergleichende Grammatik der baltischen
Sprachen, Universitetsforlaget, Oslo Bergen Troms [takoer
i: Ergnzungsband. Register, Addenda und Corrigenda zur VGbS,
Universitetsforlaget, Oslo-Bergen-Troms]
Stber, Karin 1998, The Historical Morphology of N-stems in Celtic,
The Department of Old Irish, National University of Ireland,
Maynooth
Szemernyi, Oswald 19893, Einfhrung in die Vergleichende
Sprachwissenschaft, Wissenschaftliche Buchgesellschaft,
Darmstadt
Thumb, Albert & Scherer, Anton 1959, Handbuch der griechischen
Dialekte, Bd. II, Carl Winter Universittsverlag, Heidelberg
Vaillant, Andr 1950, Grammaire compare des langues slaves, Tome I:
Phontique, IAC, Lyon
Ventris, Michael & Chadwick, John 1953, Evidence for Greek Dialect
in the Mycenaean Archives, Journal of Hellenic Studies LXXIII:
84-103
Villar, Francisco 1993, The Indo-European Vowels /a/ and /o/
Revisited, u: B. Brogyanyi & R. Lipp, J. Benjamins (ur.),
Comparative-Historical Linguistics: Indo-European and Finno-
Ugric (Papers in Honor of Oswald Szemernyi, Vol. 3), Amsterdam:
139-160
Watkins, Calvert 1969, Indogermanische Grammatik III. 1. Geschichte
der indogermanischen Verbalflexion, Heidelberg
Whitney, William Dwight 2005, Sanskrit Grammar, Motilal
Banarsidass Publishers Private Limited, Delhi [pretisak]

289
 POREDBENA FONOLOGIJA

Winter, Werner 1979, The distribution of short and long vowels in

stems of the type Lith. sti: vsti: msti and OCS jasti: vesti: mesti in
Baltic and Slavic languages, u: J. Fisiak (ur.), Recent Developments
in Historical Linguistics, Mouton, The Hague
Wood, Michael 1985, In Search of the Trojan War, Plume, New York
Zinkeviius, Zigmas 1998, The History of the Lithuanian Language,
Mokslo ir enciklopedij leidybos institutas, Vilnius

290
KAZALA
 NAPOMENA UZ KAZALA

Budui da je u knjizi sadrano obilje oblika i pojmova, bilo ih je po-

trebno popisati tako da graa bude to pristupanija. S tom smo
namjerom pojmove popratili brojkom koja upuuje na stranu (a ne
na paragraf). Ako je brojka otisnuta debelo to e rei da se na tom
mjestu daje definicija ili ire odreenje pojma. Osim toga, brojka
moe imati argument, npr. hetitski 19F. U tom sluaju alfabetski
eksponent preciznije upuuje na pojavnicu (i) u fusnoti 19. strane.
U Kazalu rijei i oblika nalazi se velik broj razliitih jezika. S ob-
zirom na to da filoloka sprema vie nije to je nekada bila, ne bi
bilo praktino poredati natuknice staroindijskim ili kojim drugim
nelatininim ili slogovnim redom slov. Stoga su rijei jezik ko-
ji se izvorno piu drugim pismima u kazalima poredane uobiaje-
nim latininim poretkom slov. Ipak, originalnim slijedom slov
navodimo: 1) jezike koji se piu latinicom (albanski, eki, latin-
ski, litavski, njemaki, turski itd.) i 2) jezike koje autor pie izvor-
nim pismom (bugarski, (novo)frigijski, grki, macedonski, make-
donski, ruski itd.).
Za sve ostale jezike u osnovi vrijedi latinini poredak slova. Vo-
dei se grafikim mjerilom, *h1 dolazi nakon latininoga h, a *h1e
nakon he, dok, dakako, got. agkjan, tj. [akjan] dolazi ispred
ahan (iako u izgovoru nema glasa g). U ovom se simplificiraju-
em duhu nismo osvrtali na jo neke konvencije, poput toga da se
u hetitskim rjenicima sumerogrami piu zasebno na kraju, a da
rijei koje poinju homorganim okluzivima dolaze jedna za dru-
gom bez obzira je li okluziv zvuan ili bezvuan (s obzirom na to
da razlike u izgovoru nije bilo) itd.
to se tie oblika u kojem se promjenjive rijei pojavljuju, veina
imena je 1) u N. jd. (het. paur, gr. , lat. acer, alb. un itd.)
ili 2) u osnovi (het. ati-, stind. bhnt-, mik. te-mi). Ova dva
oblika nisu posebno naznaena. Isto tako, nisu posebno oznae-
ni ni kanonski oblici glagola, koji se pojavljuju: 1) u 1. licu jd. ind.
prez. akt. (stind. bhrmi, gr. , lat. doce, arm. dizanem); 2) u
3. licu jd. ind. prez. akt. (het. zi, stind. gcchati, av. paaiti, stir.
ibid); 3) u prvom licu ili u infinitivu (lit. kal, klti, stsl. kolj, kla-
ti, got. timrjan); 4) u osnovi (het. luk(k)-, av. grab-, frig. dak-). Svi
ostali nekakonski oblici su protumaeni, a ako koji oblik ima vie
tumaenja (kao to je sluaj s epigramom iz Bazela), kazalo se pri-
klanja autorovu razumijevanju oblik. Ako se o morfologiji jezika
ne zna dovoljno ili gotovo nita, kazalo uti (npr. kod zlatnog prste-
na iz Ezerova).
Kazalo glasovnih zakona i pravila sadri popis vanijih glasovnih
zakona i pravila koji imaju posebna imena, a spominju se u knjizi.
Kazalo pojmova donosi najvanije instance kljunih misli i termi-
na. Kazalo jezika i dijalekata nabraja gdje se spominje koji jezik, i
to samo ako je tema reenice. Kazalo imena i Kazalo mjesta nisu
u strogom smislu rijei struna kazala, ali smo smatrali da nee
biti na odmet. Nasuprot tome, neophodno je Kazalo oblika iscrpan
inventar rijei iz mnogih jezika; leme su izostavljene samo u izni-
mnim sluajevima, a iz oitih razloga.

293
 KAZALO IMENA
1. LINGVISTI
Allen, W. Sidney 231
Arapogianni, Polyxeni 43
Bartholomae, Christian 268F
Beekes, Robert S. P. 130F, 141F,
159F, 162F, 181, 204F, 244F
Benveniste, mile 148F
Broderick, George 70F
Brozovi, Dalibor 103F
Brugmann, Karl 218F, 229F, 232
Bugge, Sophus 23
Burrow, Thomas 148F, 187F
Carlton, Terence 271F
Chadwick, John 43
Collinge, Neville E. 128F
Courtenay, Jan N. J. B de 169F
Cowgill, Warren 218F
Damjanovi, Stjepan 102F
Dibo, Vladimir 197F, 207F, 234,
247, 271F, 272, 272F, 273
Dixon, Robert M. W. 126F
Edelman, D. I. 162F
Endzels, Jnis 90, 100
Gamkrelidze, Tamaz 141F, 232F
Georgijev, Vladimir 114
Gimbutas, Maria 18
Godart, Louis 43
Grassmann, Hermann G. 146F
Grimm, Jakob 137
Halle, Morris 231F
Hamm, Josip 102F
Hamp, Eric P. 141F
Havet, Louis 218F
Havlk, Antonn 202F
Hirt,Hermann 23
Holzer, Georg 91F, 94, 219F
Hopper, Paul J. 141F
Hrozn, Bedich 23, 24, 40, 43
Hbschmann, Johann H. 85
Hyllested, Adam 210F
Ilji-Sviti, Vladislav M. 272
Ivanov, Vjaeslav V. 91, 141F
Ivi, Stjepan 130F, 203F
Jakobson, Roman 145
Janhunen, Juha 186F
Jei, Mislav 31F
Kapovi, Mate 47F, 91F, 153F,
185F, 196, 199, 202F, 215F,
269, 271F
Katii, Radoslav 114
Knudtzon, Jrgen A. 23
Kortlandt, Frederik H. H. 141F,
165F, 215F, 232F, 233
Kuipers, Aert H. 231F, 232
Kumahov, V. A. 231F
Kuryowicz, Jerzy 234, 236
Labov, William 130F
Lehmann, Winfred 231
Lewis, Henry 207F
Lubotsky, Alexandar 213F, 226
Mallory, James P. 16, 17
Martinet, Andr 141F
Matasovi, Ranko 19F, 53F, 67F,
74F, 141F, 144F, 146, 156,
165F, 166, 186F, 198F, 199F,
204F, 229, 230, 232F, 233,
263F, 264, 264F, 265, 265F
Mayrhofer, Manfred 145F, 218F,
229F
McCone, Kim 62F, 197F, 250
Meillet, Antoine 90
295
 KAZALA

Melchert, Craig H. 150F, 162F, Texier, Charles F. M. 22

180F, 197, 216F, 220, 222, 251 Thumb, Albert 199F
Mihaljevi, Milan 130F, 255F Thurneysen, Rudolf 218F
Minshall, Robert 192 Toporov, Vladimir N. 91, 97
Mller, Hermann 234 Torp, Alf 23
Moreno, Manuel G. 117
Morgenstierne, Georg 39 Ventris, Michael 43
Verner, Karl 137F
Nikolajev, Sergei L. 272, 272F Villar, Francisco 229

Olsen, Birgit 211F Whitney, William D. 136F

Osthoff, Hermann 258F Winckler, Hugo 23
Winter, Werner 233
Pini 32 Wright, William 22, 23F
Pedersen, Holger 141F, 155F,
207F 2. OSTALI
Perrot, Georges 22
Pinault, Georges-Jean 246F Aasen, Ivar 83
Pulleyblank, Edwin G. 229, Agamemnon 27, 41
232F Agni 31
Ahriman 36
Rambach, Jrg 43F Ahura Mazda 36
Rask, Rasmus 137F Alarik 73
Rasmussen, Jens E. 180F, 227F Albrecht od Brandenburga 96,
Rix, Helmut 153F, 190F, 194F, 99
199 Aleksandar, v. Paris
Rozwadowski, Jan M. 90, 215F Aleksandar Makedonski 38
Alkej iz Mitilene 49
Saussure, Fedinand de 234, Amenofis IV. Ehnaton 23
235, 236 Andronik, Livije 56
Sayce, Archibald H. 22, 23F Aneirin 71
Scherer, Anton 199F Annita 26, 27
Schleicher, August 90 Aristofan 49
Schmidt, Gernot 181F Aristotel 67
Schrijver, Peter 178, 207F, 208F, Artakserkso 29
219F Artaumara 29
Shintani, Toshihiro 234 Artatama 29
Sievers, Eduard 267F Arunail, v. Varua
Sihler, Andrew L. 144F, 145F, Aoka 33, 187
148F, 155F, 162F, 189F, 190F, Atila 74
204F, 250 Atrej 41
Snoj, Marko 182F, 257F
Stang, Christian 250F, 269F, Bakhilid 49
271F Barakovi, Juraj 218F
Starostin, Sergei A. 272F Bismarck, Otto E. L. von 95
Sturtevant, Edgar H. 19, 146F Bretke, Johannes 99
Stber, Karin 195F Burbur, Tuone Udaina 61
Szemernyi, Oswald 159F, 162F, Burckhardt, Johann L. 22
229F Busbecq, Ogier Ghiselin de 77
Buzuku, Gjon 112

296
 KAZALO IMENA

Cezar, Gaj Julije 59, 65, 73F Klein, Daniel 99

Christian, Donelaitis 99 Kohbaci, Eznik 85
Ciceron, Mako Tulije 59, 60 Koneski, Blae 105
Korenski, Movses 85
iril 102F Korun 85
Kras, Lucije Papirije 177
Darije 36, 37 Krez 20
Dauaka, Mikolajus 99 Kserkso 36
Kurtivaza, v. Mattiwaza (29F)
Eck, Johann 100
Endlicher 65 Lorentz, Friedrich 111
Enije, Kvint 56, 57 Luther, Martin 96, 109
Eshil 49
Euripid 49 MacAlpine, Kenneth 69
Macelius, Georgius 101
Gaj, Ljudevit 104F Maddrell, Edward Ned 70F
Gediminas 98 Manije 55
Gelije, Aulo 57 Marije, Gaj 74
Glck, Ernst 101 Matoc, Mesrop 85
Gring, Hermann 95F Matej, evanelist 112
Grunau, Simon 96, 97 Matrnge, Lek 112
Mattiwaza 29
Harff, Arnold von 112 Mavydas, Martynas 99
Hattuili 26, 27 Metod 85, 102F
Hattuili III. 28, 41 Mida 116
Helena 40 Mitra 29, 30, 31
Hera 52 Mitrail, v. Mitra
Heraklit 49 Motil 40
Herodot iz Halikarnasa 88, 116 Murili I. 27
Hesihije iz Aleksandrije 37F, 252 Murili II. 26, 27
Hohenzollern, Wilhelm 95 Muwatalli 27, 28, 40
Homer 40F, 41, 49
Hoxha, Enver 113 Nala 33
Hus, Jan 210F Nsatye 29
Naattiyanna, v. Nsatye
Indar, v. Indra Nestor 40
Indra 29, 30, 31 Nevije, Gnej 56
Indaruta 29 Numerije 55
Indorot-, v. Indaruta
Ivan, evanelist 77 Obradovi, Dositej 104
Odoakar 74
Jadwiga 98
Jagelovii 98 Paris 40
Jeronim 60 Parmenid 49
Jogaila 98 Pentreath, Dolly 71
Petar I. 107
Klidsa 33 Petronije Arbiter, Gaj 59, 60
Karadi, Vuk Stefanovi 104 Pithana 27
Karlo Veliki 60 Plaut, Tit Makcije 56, 57, 59,
Kikkuli 30 250

297
 KAZALA

Porfirogenet, Konstantin 91F Tej, Harigast 74

Ptolemej, Klaudije 63, 67, 97, Telipinu 26, 27
112 Teofan 260
Terencije Afer, Publije 56, 59,
Ramm, Nikolaus 100 250
Ramzes II. 27, 28, 51 Tolgsdorff, E. 101
Rehehusen, J. G. 101 Tudhalia IV. 28
Romul Augustul 74
Unhaziti 27
Salustije Krisp, Gaj 56
Sapfa 49 Varon, Marko Terencije 250F
Scipioni 56 Varua 29, 30, 31
Simonid s Keja 49 Vergilije Maron, Publije 60
Sofoklo 49 Vilim Osvaja 78
Sturluson, Snorri 82 Vysa 33
Subandhu, v. ubandu Vytautas 98

irvydas, Konstantinas 99 Will, Abel 96

ubandu 29 Wulfila 77, 85
upiluliuma 26, 27, 29
Zaratustra 36, 249F
F
Tacit, Kornelije 73 , 75 Zarautra, v. Zaratustra
Tales 49 Zeus 52
Tarhuna 26 Zinov 97

298
 KAZALO MJESTA

Afganistan 29, 37, 38, 39 Behistun 37

sjeverni Afganistan 39 Belgija 80F, 81
Afrika 55, 61 Beneluks 114
juna Afrika 80 Bihar 34
sjeverna Afrika 74, 76 Bitola 112
Albanija 61, 113F, 114, 116 Bizant 50, 91
Alentejo 114 Bjelorusija 96, 97, 98, 99, 107
Alpe 59, 63, 64, 74F Blatno jezero 102
Amerika Bliski Istok 17, 28, 29
Juna Amerika 60 Boaz Kale 23F
Srednja Amerika 60 Boaz Ky 22, 23F, 29
Amu Darja 38 Boka 202F
Anatolija 17 Bombaj 36
Andora 61 Bosna 61, 86
Ankara 22 Botorrita 63
Apeninski poluotok 54, 55, 58, Boyne 67
114 Brazil 60
Apulija 50, 57, 58 Bretanja 63, 70, 72
Aralsko jezero 38 Britanija 63, 69, 703, 72, 78,
Ararat 86F 112, 117
Araratska dolina 86 Brutija 57
Arbanasi 113F Budyin 109
Arkadija 49 Bugarska 16, 114, 222
Armenija 85F, 86F, 87, 116 Burgundija 76
Arzawa 19, 23, 27F
Austrija 65, 74F, 92F, 103, 219F Carigrad 86, 91
Austro-Ugarska monarhija 74F Chamalires 65
Azerbajdan 15, 86, 87 Chotbuz 109
Azija 15 Cipar 45, 48, 87, 153F
Mala Azija 16, 17, 19, 21, Civit Castellana 54
40, 41F, 55, 59, 63, 65, 85, Coligny 65
116 Como 64
Cork 70
Babilon 27 Cornwall 66, 70, 78
Bagastn, v. Behistun Crna Gora 105, 202F
Baktrija 17, 38, 88F Crno more 18, 37, 55, 74
Balkan 77, 113, 114
Baltik 17, 92, 110 eka 63, 74, 92F, 108, 110
Bar 61F , 113F
Baskija 116 iarija 61
Bath 70
Bavarska 63 Dacija 114

299
 KAZALA

Dalmacija 61 Hamadn 27
Danska 73, 74, 75, 78, 83 Hamburg 92
Dekanski poluotok 34 Harapp 32
Dubrovnik 61, 104 Hatti 21F, 23, 27
Dunav 73, 74, 77 Hattua 22, 23, 26, 27, 28, 46,
51
Efez 40 Hetitska drava 19, 23, 27, 48,
Egipat 21, 23, 28, 51, 59 51
Ekbatana, v. Hamadn Hinduku 39
Elbing 95 Hotan 38
Engleska 67, 69, 70, 71, 78, 98F Hrvatska 16, 17, 44F, 61, 102,
Epir 112 113, 220, 222
Erevan 86F Hunsko Carstvo 74
Essex 78
Estonija 100 Iberski poluotok 55, 63
Etrurija 59 Iguvij, v. Gubbio
Europa 15, 17, 21, 36, 55, 63, 97 Ilij 40F, 42
istona Europa 80, 81, 91, 92 Ilirik 55, 112, 114
srednja Europa17 Indija 17, 21, 31F, 32 , 33, 34, 36,
zapadna Europa 81 86, 89F
Extremadura 114 istona Indija 34
Ezerovo 114 juna Indija 34, 50
sjeverozapadna Indija 187
Farski otoci 82 Indokina 33
Firenza 61 Irak 38, 87
Francuska 15, 61, 63, 64, 70, Iran 31F, 36, 37, 382, 85, 86, 87
72, 81, 86, 116, 128 juni Iran 37
Frankfurt 80 sjeverni Iran 37
Freising 103 Irska 63, 65, 66, 67, 68, 69, 71 ,
Frigija 115, 116 117, 153F
Island 82
Galicija 60 Istra 58, 61, 114, 142F
Galija 55, 58, 65, 74, 116 Italija 54, 55, 58, 60, 65, 74, 76,
Gallehus 75 103, 113
Garda 59, 64 juna Italija 16, 55, 57, 58,
Gardno 111 74
Gaskonja 116 sjeverna Italija 16, 58, 59,
Gdask 110 61, 64, 77
Genova 58 Ivris 22
Gjirokastr 113 Izrael 45, 81, 87
Gotland 82
Grka 28, 43, 45, 49, 50, 54, 55, Jadransko more 58, 112, 185
61, 67, 91F, 113, 116 Japan 33
Velika Grka 50, 55, 58
Grunwald-Tannenberg, v Kade 27
algiris Kafiristan, v. Nuristan (39)
Gruzija 38,87 Kafkanija 42
Gubbio 57 Kalabrija 49, 57
Kalinjingrad 17, 94, 99, 101
Hama 22 Kalinjingradska oblast 95F

300
 KAZALO MJESTA

Kampanija 57 Loyalty 141F

Kanada 69 Lugano 64
Kanalski otoci 78 Lukanija 57
Kane 21F, 27 Luther 80
Kapadokijsko Carstvo 86 Luvija 41
Karaahr 88 Luxemburg 81
Karkemi 22
Kaspijsko jezero 17, 37, 38 ebsko 111
Katalonija 61
Kavkaz 17, 18, 21, 37, 38, 229, Macedonija 115
231 Madhyadea 187
Kazahstan 15, 37 Magadhi 34
Kent 78 Maggiore 64
Kina 33, 88, 89 Makedonija 16, 61F, 113
Kineski Turkestan 17, 33, 38, Man 65, 66, 69, 70
88 Maroko 61
Kirena 46 Marseille 65
Kirgistan 37 Mathura 34
Kitera 42, 45 Mecklenburg 110
Klaipde 99 Mel 46, 48
Knos 42 Mersija 78
Knigsberg, v. Kalinjingrad Mikena 28, 42, 48, 51
Kosovo 113 Milano 66, 185
Koszalin 110 Milet 40, 41F
Kreta 43, 45, 48 Mitanni 27, 29, 30
Krim 17, 77 Mohendo Daro 32
Krk 61, 202F Moskva 91
Ku 88 Mnchen 103
Kurdistan 38 Munster 67
Kurska prevlaka 95
Kuansko Carstvo 89 Narew 96, 97
Kuara 27 Negau, v. Negova
Negova 16F, 74F
Laba 109 Nea, v. Kane
Lacij 54, 55 New York 80
Lakonija 49 Nil 59
La Manche 78 Nizozemska 79
Larzac 65 Normandija 78
Latvija 95, 97, 100, 101 Northubrija 78
Lavinij 56 Norveka 74, 82, 83F, 84
Leiden 141F Nova Kaledonija 141F
Lemn 59 Nova Scotia 69
Letonija, v. Latvija Novgorod 91, 94, 106, 169, 170
Lezb 41 Nubija 21
Libija 61 Nuristan 39
Lidija 20
Ligurski zaljev 58 Njemaka 23, 73, 79, 80, 81, 92,
Litva 94, 95F, 97, 98, 99, 100, 94, 108, 109, 110, 111
101, 106, 107 juna Njemaka 74, 75F
London 78, 253F sjeverna Njemaka 75F, 79

301
 KAZALA

Odra 110 Sirija 20, 21, 22, 27, 28, 85F, 87

Orkney 83 Skandinavija 77
Ovji otoci 82 Slovaka 108
Slovenija 65, 74F, 103
Pad 58, 65 Sogdija 37
Pakistan 37, 39, 89 Solun 91, 101, 1022
Pal 20 Spreva 109F
Pandab 31, 32 Srbija 108F
Panonija 92F, 102F Sredozemlje 25, 51, 61, 74
Peloponez 45, 48, 91F, 92 SSSR 100, 106
Perzija 38 Sudeti 108
Petrograd 106 Sussex 78
Piacenza 59 Szczecin 110
Picen 58
Pil 42, 51 kotska 63, 67, 69F, 71, 78, 83,
Pireneji 116 98F, 117, 156
Poljska 77, 92F, 94, 96, 98, 99, panjolska 15, 63, 74, 77, 114,
106, 108, 110, 111F, 222 116, 117
Pomesanija 95 vedska 74, 77
Pompeji 57 vicarska 61, 64
Portugal 16, 55, 60, 63, 114
Prag 108 Tadikistan 38
Preneste 55 Tartarij 44F
Prikavkazje 18 Tavij 22
Primoskovlje 97 Teba 42
Pruska 94, 95, 97 Tell el-Amarna 23, 29
Pskov 169, 170 Tera 45, 46, 48
Tiber 54
Rajna 74 Tibet 33
Raa 114 Tibur, v. Tivoli
Riga 100 Tirint 42
Rim 54, 56, 57, 59, 64, 74, 76, Tivoli 56
112 Torino 66
Rimsko Carstvo 73, 74, 76, 77 Toskana 54
Rod 48 Trakija 114
Rovinj 61 Troada 40
Rumunjska 16, 44F, 55, 61, 74, Troja 40F, 41
92F, 113, 114 Turfan 38, 88
Rusija 18, 81, 86, 91, 92, 94, 99, Turska 15, 19, 20, 22, 38, 86F,
106 87, 113
Tursko Carstvo 86
SAD 68, 86, 153F
Sambija 96 Ugarit 51, 52
Sanktgallen 66 Ugarska 108
Sardinija 51, 59, 61 Ukrajina 73, 77, 92, 107
Satrik 56 Ulster 67
Shetland 83 Umbrija 65
Shkumbin 113 Uzbekistan 37, 38
Sicilija 51, 58, 59
Sikerevci 183 Van 21, 86

302
 KAZALO MJESTA

Vilnius 98, 101 Xn Jing, v. Kineski Turkestan

Visla 77, 100
Volga 81 Yazlkaya 22, 28
Zadar 61F, 113
Wales 63, 66, 70, 71, 78 Zapadno Rimsko Carstvo 73, 74
Wessex 78 Zagreb 59
Wight 78
Wrzburg 66 algiris 98

303
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

1. INDOEUROPSKI PRAJEZIK *dh3tos, ptcp. perf. pas. 244

F *din- 201
*atta 221 *dHghos 206
*attikos 169 *dh2tos, ptcp. perf. pas.
*bak- 226 204
*bel- 139, 141 *(d)huh2 163, 201
*dm 139
*bheh2- 241 *domh2-, v. dm
*bher- 213, 236, 262, 263 *doru 218, 220
*bheroh2, 1. l. jd. ind. prez. *d(u)woh1 196F
akt. 129, 142, 262, 263 *(d)widtih1 196
*bherh- 166 *dyws 170, 258
*bhewdh- 146, 254, 255
*bhewH-, v. *bhuH- *dh- 236, 263
*bhht- 196 *dhegwh- 159, 171, 216
*bhobh- 144F, 219 *dhegwhoh2 158
*bholyom 219 *dhehm 163, 223, 267
*bhr 235 *dhhmos, G. jd. 223, 267
*bhordheh2 143, 219 *dheh1- 236, 240, 263
*bhoros 235 *dheyh- 151, 163
*bhowdh-, v. *bhewdh- *dhhuh2 163
*bhoydhs- 174, 251, 252 *dhub-, v. *dhewb- 139
*bhreh2tr 129, 138F, 142, *dhugh2ter- 181F, 201, 221F,
221F 241, 243
h
*b tis 235 *dhuh2mos 143
*bhudh- 268 *dhwh2tos, ptcp. perf. pas.
*bhuh2- 247 205
*bhuH- 142
*eh2oh2 181F
*dap- 224
*deh2iwr 227F *ged- 263
*deh3- 242, 224, 244 *genh1- 163
*deh3r/n- 224, 233F *enh1esos, G. jd. 176
*de(t) 148, 163, 171, 195, *genh1tr 243
196F *ger- 163
*des- 139, 216 *gerh2nos 140, 163
*demh2- 139 *gerh2us, v. *gerh2nos
*der- 213
*derw- 268 *ghladhros 144
*deywos 74F, 190, 249 *gholHweh2 237F
*deywy, D. jd. 221 *ghostis 144, 217
*deyws, N. mn. 221, 249 *ghrebh- 144

305
 KAZALA

*ghredh- 144 *hew- 144, 150

*ghrewd- 145F *heym- 150, 251
*ghbh-, v. *ghrebh- *him-, v. heym-
*hordhos 166
*gwen(e)h2 156, 169 *horHdhos 166
*gweneh2m, A. jd. 171
*gwerh3- 158, 166 *h1don(ts) 139, 197
*gwerH- 156 *h1dte/os, G. jd. 139
*gwih3w(os) 168, 169, 209, 247 *h1ed- 24, 139F, 238
*gwh1tos 206 *h1edmi, 1. l. jd. ind.
*gwtis 195 prez. akt. 238
*gwsoh2 197 *h1edti, 3. l. jd. ind. prez.
*gwws 156, 157, 257, 258, akt. 238
269 *h1edhl- 143
*gwm, A. jd. 156, 269 *h1ehero- 150F
*gwowes, N. mn. 218F *h1eh2(om) 181, 263
*gwriHweh2 209 *h1eweh2 215
*gwH- *h1ewos 148, 155 , 238, 263
*gwHi- 168 *h1elh1n 238
*gwHus 157 *h1olh1nos, G. jd. 238
*h1ep- 216
*gwhen- 158, 159, 169 *h1es- 142F
*gwhenti, 3. l. jd. ind. *h1esmi, 1. l. jd. ind. prez.
prez. akt. 158, 168 akt 124, 184, 201
*gwhn-onti, 3. l. mn. ind. *h1esi, 2. l. jd. ind. prez.
prez. akt. 158 akt. 124
*gwherm- 159, 171, 216 *h1esti, 3. l. jd. ind. prez.
*gwhermo- 158, 159 akt. 124, 170, 176, 215,
*gwhon-, v. *gwhen- 238, 262,
*gwhrendh- 157 *h1senti, 3. l. mn. ind.
prez. akt. 245, 263
*enh3- 238, 243 *h1esh2 180
*erh2- 149 *h1ews- 254
*ews- 149 *h1ey- 249, 250
*lakt 163 *h1le(n)gwhu- 158, 187, 193,
*neh3- 195F 216
*h1tos, ptcp. perf. pas. *h1lewdh- 245, 254
205 *h1lgwhu-, v. *h1le(n)gwhu-
*h3tos, ptcp. perf. pas. *h1ne- 148, 199
205 *h1- 199
*ombhos 142, 150, 163, 220 *h1onos 148
*onu 218 *h1regwos 246
*ows-, v. *ews- *h1rowdh-, v. *h1rudhros
*reh2u- 166 *h1rudhros 142, 143, 187,
*h2nom 150F, 206 188, 264
*us-, v. *ews- *h1su- 245
*h1widheweh2 142, 190
*heh2ns 228F
*hel- 150 *h2ebl-, v. *h2ebl
*hes 151 *h2ebl 139, 140, 141F, 233

306
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

*h2e- 236 *h3esteh1 178, 180, 181

*h2eros 149, 225 *h3ewis 181, 239, 240
*h2ekmn 165, 262, 237F, *h3mighleh2 144
262, 266 *h3neyd- 245
*h2e- 182, 239 *h3nogwh- 204F, 217
*h2esis 173, 239 *h3nom 195
*h2elbh- 182 *h3gwh- 197
*h2elsno- 181
*h2eml-, v. *h2ebl *Hneh2s 228
*h2enu- 150F *Hnh2sos, G. jd. 228
*h2enh1mos 243 *(H)oynos 251
*h2enti 170 *Hrs 149F, 222
*h2eph3l, v. *h2ebl *Hroseh2 218F
*h2erh3- 239 *Hros(H)- 186
*h2erh3trom 239, 244 *Hrowdhos 255
*h2ew- 181 *Hyeh2- 194
*h2ewg- 257 *Hyeh3s- 193, 224
*h2ewHl- 182 *Hyes- 193
*h2ews- 174, 256 *Hyew- 193
*h2ewss 173 , 177, 257 *Hywgst 3. l. jd. ind.
*h2eydh- 252 aor. akt. 266
*h2er- 166 *Hyorks 194
*h2iss- 166 *HyowHs-, v. *HyuHs-
*h2kewH- 169 *Hyu- 191
*h2mel- 245 *Hyugom 140, 163, 185, 193
*h2nepts 213
*h2nr 185 246 *i- 263
*h2o- 149 *ish2ros 243, 263
*h2wyom 192, 221, 223,
240, 258 *kan- 226
*h2tos, v. *h2tos *kap 224, 226
*h2tos 180, 198 *kaput- 226
*h2sawsos 174, 175, 225, 227 *kap(y)- 163
*h2str 245, 265 *karkros 264
*h2sterleh2 245 *karp- 226
*h2weh1- 245 *kaykos 227, 252, 253, 264
*h2weh1nt- 171, 181, 221 *keh2ulos 227F
*h2wes 246 *keh2w- 247
*kel- 163
*h3bhel- 245 *kelh2- 137
*h3ed- 181, 233 *kerp- 163
*h3egwhi- 158 *kes- 162
*h3ekw- 220, 239 *ks- 155, 171
*h3etoh1 137 *kewh1dos 254
*h3el(e/on)-, v. *h3el(n)- *kleh2wis 136
*h3el(n)- 187, 215 *klem- 166
*h3epos 218F *kolh2-, v. *kelh2-
*h3er- 180, 215 *koylo- 169
*h3erhis 181 *krewh2s 162
*h3esk- 181 *kp- 198

307
 KAZALA

*ktus 138, 199 *ldeh2 197

*ksowd- 174 *lowk- 136, 163, 256
*kuh1dos 254 *lowkos 168, 171
*kweh2/3(t)s- 156F *lowkis 168, 169
*kw(t)s- 156 *loykwos 251
*loyseh2 173
*-kwe 62, 154
*kwekwlos 152, 214 *medhu 184
*kwel- 155 *medhyes 168
*kwetwores 152, 155, 171, *medhyos 168, 184, 194
265 *meh2 181, 199, 244, 266
*kwi- 154, 162 *meh1 222, 223
*kwin- 152 *meh1(ns)- 222, 240, 241
*kwitis 152 *meh2lom 140
*kwolo-, v. *kwekwlos *meh2tr 221F, 233F, 242
*kwoyneh2 152, 169 *meh2ter, A. jd. 196
*kwmis 198 *meld- 140F
*melh1- 216F
*ns- 155 *melH- 246F
*rd- 148, 155, 162, 163, *melit 201
184, 198, 222 *mems- 216
*dos, G. jd. 148, 184 *men- 184
*erh2- 166 *mlewH- 264
*erh2s 163 *mdus 198
*lem- 166 *mHdho- 206
*lownis 255 *mtis 195
*loywo- 252 *moneyoh2 219
*h2- 204 *mori 18, 219
*tom 163, 195, 197 *morm- 217, 219
*okH- 182 *morw- 217
*opos 163 *moysos 174
*red-dheh1 148 *mt- 189
*d-, v. *rd- *muHs 173, 209, 266
*h2srn 206
*wes- 156 *nebhos 185, 216
*won- 156, 163, 219, 223 *neh2us 248
*woytsus 174 *new 184F, 195
*new(y)os 171, 176, 185, 218
*laku- 156 *nisdos 172, 176
*le- 216 *nokwts 137, 185, 220, 266
*leh1to- 241
*leh2iwos 252 * 263, 264
*lep- 199 *gwen- 157
*lewk-, v. *lowk- *h3tos, ptcp. perf. pas.
*lew- 166 197
*leyh- 186, 187
*leyH- 187 *ped-, v. *pds
*leykw- 153 *pedom 220
*lih-, v. *leyh- *peh2(s)- 241, 268
*linkw-, v. *leykw *peh2w 180

308
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

*peh3- 140, 180, 243, 244 *skor- 175

*pekw- 136, 262 *skorm- 174, 175
*pekwete, 2. l. mn. ind. *skbh- 175
prez. akt 169 *(s)ok- 175
*pekwoys, 2. l. jd. opt. *sme- 199
prez. akt. 259F *smoru- 165, 166
*peleus 156 *s-gwelbh- 157
*pelewom 156 *sh3nogwho- 204
*penkwe 53, 138, 153, 154, *sneygwh-, v. *snoygwh-
155, 168, 170, 214, 216 *snigwh-, v. *snoygwh-
*pet 146, 265 *snoygwh- 17, 158, 184
*peysk-, v. *pisk- *snigwhos, G. jd. 184
*ph2tr 135, 138F, 171, 221, *snuseh2 173
226, 244, 265 266, 270, *snusos 176, 201
272 *sod- 175
*ph2tros, G. jd. 270 *sm 204F
*ph2ter, V. jd. 270 *srew- 176, 186, 264
*ph3tos, ptcp. perf. pas. 244 *sp- 163
*pisk- 137 *(s)teg- 140
*plewty- 255 *steh2- 143F
*plow-, v. *plu- *stewros 227
*plu- 188, 221 *steygh- 163, 169, 270
*ph1nos 205 *steh2- 173, 242
*pth2us 181, 198 *sth2dhlom 143
*pod-, v. *pds *sth2tos, ptcp. perf. pas.
*pds 135, 221, 224, 266, 269 244, 265
*pede/os, G. jd. 218F *stigh-, v. *steygh-
*podes, N. mn. 218F *stisteh2-, v. *steh2-
*poHim 179 *stog- 137
*por- 149 *strebh- 264
*potis 171 *sth3nos 206
*pstos 174 *suHnus 174, 247, 209
*pth2keh1so- 155 *suHnw, L. jd. 221
*suHnewom, G. mn. 214F
*sed- 233 *suHs 176, 209
*sedos 178 *supnos 178, 201
*sehoh2 176 *swe- 175
*sehoh2, 1. l. jd. fut. I. *sweh2dus 241
akt. 176 *swesde 178
*seh1(men)- 240 *sweruh2 165
*seh2ls 228 *sweuros 175
*sh2los, G. jd. 228 *swepnos 201F
*sekweti, 3. l. jd. ind. prez. *swesr 177, 185, 243
akt 168 *swl- 175
*senh2- 244
*senos 178 *tawros 227, 257
*sept 138, 171, 173, 175, *tkwsom, 1. l. jd. ind. aor.
176, 197, 272 akt. 173
*serp- 178 *temesi, L. jd. 176
*skaywos 253 *tenk- 136

309
 KAZALA

*tern-, v. *tn- *yenh2tr 191, 221F

*teys- 174 *yewdh- 143
*th2us 136, 196, 201 *yoh1ro-, v. *yeh1ro-
*tod 136 *yos 193
*treyes 15, 186, 191, 182 *yowHn- 191
*tn- 136 *yowo- 191
*ts- 178 *yudh- 193
*t 269
*uh-, v. *wehoh2
*ukwsn 184 2. INDOEUROPSKA ZNAENJA
h bdjeti 254
*we - 188
*wehoh2 144, 151 biti 124, 142, 176, 201,
*welh1- 188, 190 215, 262, 238, 245, 247,
*welh2mi 216 262, 266
*wemh1- 243 bob 219
*werdhom 143 bog 190, 249
*wert- 153F, 188, 248 bok 255
*westu- 178 boraviti 246
*wet- 190 boriti se 193
*weyd- 249 brada 143, 199, 219
*widtr 189 brat 129, 138, 142, 221
*widtos, ptcp. perf. pas. 266 brati, kositi 163
*wiHros 190, 208, 247, 216 buditi 255
*wi- 148, 251F bukva 17
*wloyos 190
*wh2neh2 190, 206 crv 198
*wkwos 154, 178, 197, 206, crven 142, 255, 264
272
*wkwe, V. jd. 168 etiri 152, 265
*wpos 197F uti 264
*wod 24, 146, 184, 220, 233
*udnos, G. jd. 179, 184, dah 243
203 dan 225
*woh-, v. *weh- dat 244
*wolh1-, v. *welh1- derati 213
*wort-, v. wert- deset 148, 163, 171, 195,
*woyd- 189 196F, 216
*widet, 3. l. jd. ind. aor. desni 139, 216
akt. 190 devet 184F, 195, 269F
*woy- 148, 251 dim 143
*woynom 252 disati 243
*wrotom 264 dobiti
*wmis 198 dobro 245, 264
*ws- 174 drvo 218, 220, 268
*wt-, v. wert- dubok 139
dg 205
*ya- 193, 226 dvadeset 196
*yeh1ro- 193
*ykw 193 gladak 144

310
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

glava 163 laa 248

gnijezdo 172, 176 lagan 187, 193
godina 193 lakat 215
gora 156 leati 251
gorjeti 171, 216, 254 list 218
gospodar 171, 217 liti 187
gost, tuinac 144, 217 lizati 186
govedo 156, 257, 269 losos 18, 173
govoriti 241, 264 magla 144
grabiti 144 malen 174
grana 182 mama 221F
grepsti 265 mati 221, 242
guska 227 med 184, 201
medvjed 180
hodanje 195 mek 198
hodati 144, 270 meso 216
htjeti 188 misao 195
hvatati 163 misliti 184
mi, mii 173, 266, 209
i 62, 154 mjesec 223, 240
ii 249, 250 mlad 191
ime 195, 246 mlijeko 163
mljeti 216F, 246F
ja 181F, 263 more 18, 219
jabuka 139, 140, 233 musti 245
jaje 221, 223, 240, 258 mukarac 185, 209, 246,
jaram 140, 185, 193 247
jasen 181
ne 222, 223, 269
jedan 251
nebo 185, 258
jednokopitan 204
neak 213
jelen 238
nepoznat 197
jesti 24, 238
no 137, 185, 220, 266
jetra 193
noga 135, 266, 269
jetrva 191, 221
nokat 218
jezik 163
nos 227
juha 191
nositi 129, 213, 236, 262
nov 171, 176, 185
kamen 165, 199, 237F, 266
kaalj 242 obraz, brada 165
ki 201, 221, 243 obronak 252
kobila 215 obrva 246F
koljeno 149, 216, 218 oganj 263, 264
konj 155, 238, 263 oko 220, 239
koraati 163 okretati 264
koriti 245 onaj 263
kosa na vratu 209 orati 18, 239
kost 181, 220 os 173, 239
kota 152 osa 218
kralj 149F, 222 osam 140
kua 148 ostatak 251

311
 KAZALA

ostaviti 153 sjeme 240

osveta, kazna 152 sjesti 233
otar 239 skupljati 163, 166
otac 132, 171, 244, 265, sladak 241
266 slijep 264, 227, 252
ovca 239 smrad 233
smrt 189
paliti 252 snaga 139
pas 219, 223 snaha 173, 201
pastir 248 snijeg 17, 158
pei 136, 262 sol 227
pet 53, 138, 153, 154, 155, srce 148, 198, 222
170, 216 srednji 184, 194
pitati, iskati 166 srna 194
piti 180, 268 stati, stajati 173, 242
pljuvati 247 staviti 236, 240
pobijediti 244 sto 163, 195, 197
pojas 193, 224 stog 137
pokrivati 140 strljen 206
polje 149 suh 175, 225, 227
popit 244 svet 243
povraati 243 svezati 254
poznat 205 svinja 176, 209
prase 149F svjetlo 136
prati 218
ptica 221 irok 181
puhati 245 tovati 193
pun 205
taj 193
raditi, umoriti se 204 tama 246
rak 264 tanak 136
ralo 239, 244 tei 176, 186, 264
rasti 163, 245, 257 to 136, 263
ravan 174 topao 158, 216
razasut 206 tri 15, 186, 191, 192
riba 137, 163 tui, udarati 137, 247
rije 143
roak 243 udarati 158
roen 205 udovica 142, 190
rog 166 uho 184, 257
ukroen 204
sada 269 umro 205
san 178, 201 upregnuti 266
sedam 171, 173, 175, 176, uzimati 216
272
selo 251 velik 181, 199, 266
sestra 185 vidjeti 266
sijati 240 visok 196
sin 174, 209 vjetar 171, 223
sjajiti 256 voziti 151, 188

312
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

voda 24, 220, 233 djeg 158, 216

voditi 236 dor 151, 223
vonj 181 dhmb 142, 150, 221
voziti 188 dhndr 243
vreti 193
vrh 174 edh 254
vrtjeti 155, 188 elb 220
vuk 197, 272 sht 238
zapovijed 264 ethe 254
zasun, kuka 136
zatita 174 grua 166
zec 224 gur 156
zelen, ut 150 gjan 191
zemlja 218, 223, 267 gjanj 158
zima 150 gjarpr 178
znalac 189 gjind 171
znati 189, 238, 243, 249 gjum 178, 201
zora 173
zreti, star 149 hal 181
zrno 150F, 206 herdh 181
zub 221
zubac 142 je 216
zvati 150 jep 216
zvijezda 245, 265
kam 163, 226
dral 140, 163 kapas 224
ena 156 katr 152
iv 209, 247 koh 155, 171
ivotinjska dlaka 258 koll 242

leht 158
3. ALBANSKI lr 187
lis 186
3.1. Toskijski
ah 181 mal 206
ang 150F mbledh 216
ari 198 mi 173, 209
asht 178, 220 miell 216F
at 221F mish 216
ath(t) 149 mjegull 144
atht 239 mjekr 166
mjel 245
be 252 mjet 185
buj, 1. l. jd. ind. prez. akt. mos 223
142 mot 223
motr 221, 242
del 216 muaj 223
dilni 216 mund 184
dit 201
djatht 139, 216 nat 185, 220

313
 KAZALA

ngah 197 Alakandu 40, 41

ngjesh 191, 193, 224 alpa 182
nip 213, 216 anda 216, 220
njeri 186, 246 Apaa 40, 41
njoh 243 atta() 220, 221F
nuse 201 auli- 182

par 207 di 243

pes 155, 170 dmi 213
pjek 136 ekutteni, 2. l. mn. ind. prez.
plot 223 akt. 24
pzi 216
qind 171 ear 180
mi 124, 201, 238
sjell 153, 155 i, 2. l. jd. ind. prez.
shtat 173, 197 akt. 124
shum 178 zi, 3. l. jd. ind. prez.
akt. 124, 170, 238
ti 269 aanzi, 3. l. mn. ind.
tmer 224 prez. akt. 238, 245, 267
tre 186, 191, 192 tmi 238
thi 209 ezzatteni, 2. l. mn. ind. prez.
thom 155 akt. 24
ulk 197 ganu, v. gnu
ve 142 gnu 149, 216
vesh 257 giemi 150
vit 216 gimmanza 150
vjedh 188, 190
vjet 190 anz(a) 170
aran 180
zej 191, 193 ara 216
zjarm 158, 216 ar- 239
zjerm 170 artagga- 198, 267
a- 176
3.2. Gegijski a()ik- 181
dhmb 221 ati 178, 180, 182F
dimn 150, 251 aterza 245, 265
URU
grun 150F, 206 atti 25
uizi 246
ulana- 206
4. ANATOLIJSKI JEZICI uwanza 171, 245

4.1. Hetitski innarawant- 186

adan(t)-, ptcp. 139 iukan 140, 185, 193
adanzi, 3. l. mn. ind. prez.
akt. 238 karwar 147F
Aiya 41 kear 151
Aiyawa 41F ki- 251
aku- 239 kr 148, 199

314
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

kiar 223 tu ae- 211F

-kku 154 tuui- 143
krimb 198
kuenzi, 3. l. jd. ind. prez. ulippana- 197F
akt. 158
kunanzi, 3. l. mn. ind. walmi 216
prez. akt. 158 walku(w)a- 197
kui- 154 wtar, A 24, 146, 220, 271
kuinna 156, 158 wetena, G. jd. 24
kuwa- 154 weteni, D. jd. 24
widr 216, 224, 233, 271
lman 45, 195, 197, 246 w(i)dati- 142
Lazpa 41 Wilua 40, 41
linkai 216
luk(k)- 136 4.2. Hijeroglifski luvijski
azuwa 148
ma 24 ka-i- 144
mala- 140 pat- 135
mallai 246F ta-ma- 139
mur 222 tru- 271
mema- 184 tkan 267
Milawanda 40 wawa- 156
Milawata 40, 41 zrt- 148
militt- 201
4.3. Lidijski
nekuz 185, 266 bu(v)- 142
npi 184, 216
newa- 185, 214
4.4. Likijski A
NINDA-an, A. 24, 25
ninikzi 148 esbe 148
nu 24, 269 ti- 154
wawa- 156, 158
paur 180
pa- 241 4.5. Likijski B
pattar 146 ki- 154
pdan 220
4.6. Luvijski
am(a)lu- 141 awi- 239, 240
an- 244 kai- 217
arpa- 163F ki- 265
ipanzakimi 25 kai- 162
ipta- 173 -ku 154
iu 170 kui- 154, 162
suwana- 209
tru- 220 walwa- 197
Taruia 40 wnatti- 156, 158
Tawalagawa 41 zrt- 162
tei 240
tekan 223, 224 4.7. Palajski
terijanna- 186 amluwa- 141

315
 KAZALA

5. ARMENSKI hing 216

hoviw 181, 239
air 185, 246 imnam 184
akn 220, 239 inn 195
amis 240
anicem 245 jaunem 150
anun 195F, 246 jern 151
araur 239 jiun 150
ar 198 erm 159, 171
asen 239 ju 223, 224
ast 245 ur 192
atamn 139
ateam 220 keray, 1. l. jd. ind. aor.
audi 181 medpas.158
awelum 245 kin 158
kov 156
bam 241, 242 krunk 140
berem 213 kcoyr 186
bin 156
busanim 142 lizem 186
cer 149 lois 136, 256
ccax 182 luc 140
corkc 152, 155, 171 mard 198
dz 151 mayr 221
dizanem 151F mg 144
dustr 201 m 185
mi 222
ebayr 142 muaj 240
en 238 mukn 173, 209
em 124
es, 2. l. jd. ind. prez. akt ner 191
124 nu 201
, 3. l. jd. ind. prez. akt.
124, 238 olokc 187, 215
erekc 186, 191, 192, 246 oror 215
148 otn 135, 220
ewtcn 173
ganel 158 sirt 148, 155, 222
gayl 197F
ge 190 un 223, 224
gemn 206
goy 246 tasn 195, 216
taun 224
hacc 136 terem 213, 216
hacci 181 tun 139
hasi 148 tur 224, 243
haw 181 tcakn 140
hayr 135, 244 tcakceay 155
hin 178 tcanjr 136

316
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

tcaramim 178 baidti 174

baiss 174
udhe 151 barzd 143, 219
u 182 budyti 255, 256
unkn 257 basti 255
utc 240 blus 188
vetasun 178 brlis 142
broterlis 142
zgest 178 bruvs 246F
bti 142
dangs 185F
6. BALTOSLAVENSKI JEZICI dants 139
debess 185
6.1. Starolitavski deiv 249
ausas 256 der 213
dimt 148, 195, 196
esm 124, 132, 201 dinas 139
es, 2. l. jd. ind. prez. akt. devitas 195, 196
124 dti 240
sti, 3. l. jd. ind. prez. divas 190, 249, 250
akt. 124 dieva, n. 250
e 263 dubs 139
dukt 201F
liti 186 dmai 143, 209
dona 271
navas 185, 214 duons 233F
nepuotis 213, 214 doti 224, 243
eti 249, 250
snus 209
lnis 238
malas 215
6.2. Litavski erlis 215
aks 239 ev 148, 215
akmu 165, 237F, 262
alkn 187 gajs 209F
arlis (dij.) 215 galv 271
rklas 239, 244 galvs, G. jd. 271
rti 239 glv, A. 271
arilas 181 gadas 166, 247F, 260
as 239 garas 256
menys 165 grti 166
atrs 239 grv 140
atuon 240 giti 158
av, v. ev gr 156, 168, 208
ugti 257 giri 156
uksas 256 gvas 172, 247
alas 182 glods 144
auss 257 grbti 144
aur 173, 174, 256 gribti 175F
avs 239 gurkls 201

317
 KAZALA

gvas 209 mlti 245

mnuo 240, 241
iesm 252 migl 144
iekti 166 miti 184
lgas 206 mints 185, 195
irtv 198 mit, A. 205
ilaivti 252F miti 201
mirts 198
junas 191 mom 221F
jutis 254 mt 221, 233F, 242
jvas 193
jnt 191 nag 128
jnters, G. jd. 191 nakts 185
jngas 140, 193 nmas 139
jostas 224 nasas 185
josti 193 najas 185
jra 192 nti 148
j 191 nenti 238
niedti 234
kain 152, 169 nras 186
kklas 153 norti 186
klti 137 nsis 228
katrs 218F n 269
kulas 227
klti 163 obuols 139, 233
kpti 136 buol, A. 233
kerp 163
ketur 152 pdas 135
kirms 198, 199 pts 217
krajas 246 pantas 205
penk 172
lakas 251, 252 pemenikas 248
laika, n. 252 piemu 248
laivti 252 pitas 174
lis 18 plaiai 255
lakas 136, 163
legvas 158 rank 185, 271
liudis 245, 254 radas 142, 255
leti 187 rtas 256F
liti 186 ryta 256F
lti 187
sasins 224
maas 174 sasas 174, 178, 227
mlti 246F septyn 173
mam 221F sesu 186, 243
marnti 201 seses, G. jd. 186
marti 171 skauds 174
maris, G. jd. 172 smakr 165
md 184 smkras 165
meds 184 snigas 158, 271

318
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

stgas 140 lias 150

stti 173, 242 abas 142
su- 245 rdas 166
sns 174, 209, 247 avti 150
ss 228
ak 182 etas 150
pas 163 ntas 243
uras 165 erlikas 166
itas 195 iem 150, 250
irds 148 im, A. 250
iru 206 inti 238, 243
s 150F rnis 206, 207
u 163, 219, 223, 224 uvs 163
viess 174
6.3. Starolatvijski
ts 136 atras 239
taras 227 vulks 197
tavs, G. jd. 215
teiss 174
6.4. Latvijski
tvas 136
amu(o)ls 215
trs 186
t 269 alis 182
tkstantis 201 uss 257
tugus 201
desimt 195
olektis 187 dieva zles 249F
osti 233 dieva zosis 249F
devs 249, 250
vltis 260 dut 224, 243, 271
vadas 143 dzvs 172, 209
vagas 198F
vamas 198F lks 215
vrna 271
vrnos, G. jd. 271 gribt 175F
vrn, A. 271 grva 209
vidas 250 govs 156
veida, n. 250
veizdti 249 it 249
vmti 243 ilgs 206
vesti 188
vtra 245 kals 227
vti 188 kat 247
vi- 252
vipats 251 mdus 184
vikas 197, 199
vlna 206 nss 228
virs 174 nest 148
vras 190, 203, 208, 216,
247 peci 171
vti 208F prsts 174

319
 KAZALA

roka 271 newints 195

nikoyte 96
s ls 227
suss 227 pennega, G. jd. 96
smts 195 peuse 255
sids 148 prsten 174
spat 247 plauti 255
stt 242 pomedian 95
postt 242
trgus 201 poyte 96
tu 269
tumsa 201 rekyse, V 96
seyr 148
ulekts 187 spoayno 179
vlks 197 thewelyse, V. jd. 96
thoneaw, V. jd. 96
zint 238, 243 tsimtons, A. mn. 201
zoss 228 wais-pattin, A. jd. 251
wargan 198F
6.5. Staropruski widdewu 142
ains 251, 252 woaltis 187
alkunis 215
arelis 215 6.6. Jatvinki
ast 215
ilg 206
wuks 197
dtwei 243
dessimts 195
deyws 249 6.7. (Pra)slavenski i
doyte 96 opeslavenski
*akitu 169
eg 96 *akuna 220
eit 249 *ardla 260
emelno 215 *atiku 169
est 215 *baba 271
etbaudinnons 255 *bk 256
*borno 219
genna 125, 156, 169 *bry 246F
giwan 172
*drvo 268
insuwis 201 *gardiki 202
*gardu 260
kayle 96 *golva 271
koyte 96 *golvy, G. jd. 271
*golv, A. jd. 272
labonache 96 *gwajzd 170
lindan, A. 197
*jaw 255
meddo 184 *jmela 215
*jm 195F

320
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

*kaina 94 brg 166

*karta 220 buditi 146, 255, 256
*Kibitt- 202 buky 256
*kirk 170 bdti 268
*krv 199 byti 142, 247
*kuningu 169
*kwajtu 170 Cvtat 202
cl 169
*lawku 256 cna 152, 169
*lopata 271 crky 170
cvt 170
*melko 260
*mrtv 199 as 155, 171
*morv 188 esati 265
etyre 152, 265
*olkt 215 rmn 198
rn 198F
*plt 199 rv 198
udo 250
*satan 220 uti 169
*srdce 199 dar 224, 233F
*stig 169 dati 224, 242
*stikla 202 der 213
dest 129, 130, 148, 195,
*taga syna 219F 196, 215
desn 139, 216
*vlk 199 devt 129, 130, 195, 196,
*vorna 271 215
*vorny, G. jd. 271 dti 240, 263
*vorn, A. jd. 271 dver 227
divii 249, 254
*wermn 260 dn 201
*wixu 169 dlg 206
dom 139
*xelmu 169 dga 185F
dno 139
6.8. Staroslavenski dti 201, 243
ablko 139, 233 dym 143
az 181
gladk 144
ber 127, 142, 213, 235 gnzdo 172
bda 251, 252 goniti 158
bs 174 gora 156
blxa 188 gospod 217
bljusti 254 gost 144, 217
bob 144F, 219 govdo 156
bolii 139 gradc 202
brada 143, 219 grad 166, 260
brano 219 grd 144
bratr 127, 142 greti 144

321
 KAZALA

grst 163 mati 221, 233F, 242

med 184
igo 140, 163, 193 melj 216F
imela 215 meda 184
iskati 166 mso 216
iti 249 mra 223
ie 193, 263 msc 222, 223, 240
mx 174
jaje 258 mgla 144
jasti 139, 238 mnti 184
jelen 238 mr 201
jesm 124 , 132, 201 mlad 140
jesi, 2. l. jd. ind. prez. mlko 260
akt. 124 mlsti 245
jest, 3. l. jd. ind. prez. mlti 246F
akt. 124, 176, 215, 238 mlz 245
jtry 191 monisto 30
jzyk 163, 201 more 18
jun 191-kntsa mrtv 190, 198, 199
jutro 256 my 173, 209
juxa 191
ne 269
kamy 165, 237F, 242 nebo 185
klati, v. kolj nesti 148, 199
klju 136 netii 213
kolo 153 nevsta 215F
kolj 137 n- 269
kotoryi 218F nogt 204F, 218
krava 166 nos 228
krv 159, 199 not 185, 220
kn 169 nov 185, 189, 214
kvas 156 nrav 186, 246
ny-n 269
lakt 187, 215
ldina 197 oct 170
lk 251, 252 ogn 253
lp 222F oko 220, 239
ls 190 okno 220
lv 252 osa 218
lxa 173 os 239
lik 169 osm 240
liti 186 ostr 182, 239
lizati 186 otc 169, 221F
lgk 158 otlk 251
loky 156 ovca 239
lokve, G. jd. 156 zk 150F
lu 136, 169, 256
luk 256 pamt 185, 195
pasti 241
ljudje 245, 254 pek 136

322
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

peete, 2. l. mn. ind. prez. stati 173, 242

akt. 169 stig 163
pci, 2. l. jd. imp. 259F stklo 202
pero 265 stza 169, 270
peti, v. pek stog 137, 140
pti 196 struja 176, 186, 264
pna 179 sux 174
piti 268 s- 245
pn 196 smrt 198
ploviti 221 sn 201
pln 188 sto 195
plt 199 svekry 167
pljuta 255 svt 174
pod 135, 215, 233 svinija 209F
pojas 193 svoj 175
pop 220 syn 209, 247
potbga 217 synovi, D. jd. 214
pras 149F
prst 174 lm 169
prv 206
tix 174
ree, 3. l. jd. ind. aor. akt. tma 201
259 tnk 136, 196, 201, 208
rosa 186, 218F to 136, 263
rka 170, 185 trije 15, 186
rc, L. 170 trn 136
rud 255 tur 227
rdr 142, 264 ty 269
tysti 201
sam 204F
sedm 173 uxo 174, 257
sestra 186
sm 240 vez 144, 151
ssti 233 vesti, inf. 188
sti 240 vdti 31, 189
s 150F vst 266
srp 163 vtr 181, 245
sren 206 vidti 249
skor 175 vrtti 153F
skrb 175 vs 169, 251F
slab 208 vlk 168, 197
slovo 187, 215F vle, V. jd. 168
slovese, G. jd. 215F vlci, n. 259F
sng 17, 158 vlna 190, 206
snxa 173, 201 voda 184, 233
sol 227 voziti 188
sotona 220 vrag 198F
soxa 182 vrat 153F
srdce 162, 163, 199 vrm 260
srna 166 vrtti 188

323
 KAZALA

vrx 174 6.10. Bjeloruski

vdova 142, 190 170
vydra 132 , L. 170
xoditi 175
xod 175, 233 6.11. Ukrajinski
xotti 175 170
xram 174 , L. 170
xrom 175
xud 174 6.12. Poljski
xtti 175 brzeg 260
xvala 175
xvatati 175 groch 260
gwiazda 170
zelen 150
zt 243 mga 202
zima 150, 251 mleko 260
zrti 149, 166 mot 260
zlato 150 mysz 210
znati 243
zb 142, 163 szko 203
zrno 150F, 206
zvati, v. zov 6.13. Polapski
zvzda 170 pors 260

ena 156, 169 6.14. Pomoranski

ti 158, 169 Biaogard 260
gard 260
iv 169, 171, 209, 247
6.15. Staroeki
6.9. Ruski
ve 169
e 260
6.16. eki
169
deska 203
123
hrch 260
po 201
166, 260 kvt 170
o 260 loket 260
o 260
210 mhla 202
mlat 260
170 mluviti 264
, L. jd. 170 my 210

cpe 199 rdlo 260

175F
sklo 203
201 skora 179

324
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

skromn 175 dsni 139

devsilj 195
vlk 129 dijlekat, v. dijlekt
dijlekt 132
znt(i) 238 dm 210, 211F
dv 249F
6.17. Slovaki djti 240, 263
jemelo 215 djvr 227F
my 210 dobrom, DL. jd. 122
omelo 215 dobrome, L. jd. 122
dobromu, D. jd. 122
6.18. Standardni hrvatski drzd 123
apotka 133 dvo 268
rn 187F dg 206
dga 185F
bjati 241 dh 183
bjka 241 dpsti 139
brjk 132 dv 122
bsna 241
bdjti 268 glZu, I. jd. 132
brm 127, 235 glva 237F, 202
brati 235 glvu, A. jd. 237F
bti 142F grbiti 175F
jsam, 1. l. jd. ind. prez. grd 260
akt. 131F grdac 202
bg 37F, 185F, 262 grh 183, 260
bga, G. 185F grehta 183F
bsti 189F, 267 grva 209
bdem, 1. l. jd. ind. prez. glo 201
akt. 189F, 267 gnj 256F
brt 122, 127
brti 235 hu 131F
brijg 260 hr]Za 122
hrm 175F
ckva 170 hr]vati se 132, 181
j 124 hvla 159
rapa 124
lik 124 mm, 1. l. jd. ind. prez. akt.
sati, v. ati 131F
ati 130F imla 215
etiri 131 spiti 133
do 254 susa, A. 131
zbor 235
dbar 30
dh 183 jbuka 233
dm, 1. l. jd. ind. prez. akt. jje 123, 192, 223
131F jl 194
dn 123 jrbol 133
dska 202 jsn 181
dti 242, 243 jdm 24

325
 KAZALA

jla 143 m 122, 209, 210

jtrva 191 mjsc 240, 241
jzik 123 mlt 260
jha 181 mlijko 260
jha 191F mljti 132, 246F
jnk 191 mljete, 2. l. mn. ind.
jne 191 prez. akt. 132, 246F
jtro 256F mnti 184
mnm 184
kp 170 mgu 125, 131F
kplju, I. jd. 170 me, 2. l. jd. ind prez.
kalj 242 akt. 125
k 123 me, 3. l. jd. ind. prez.
knz 169 akt. 177
komr 132 mrati 177
kra 178 mrv 188, 217F
ksiti 170
ken, ptcp. perf. pas. nrav 186
170 nk 213
Ktor 220 nevsilj 195
krsati 130F nas 150F
krm, 1. l. jd. ind. prez. noga 128
akt. 130 nkat 218F
krv 263 nkta, G. jd. 218F
krh 183 ns 122
nsiti 131
Lbn 260
lbd 182 njh 183
lkat 260
lne 238F brva 246F
ld 185F ganj 31
lda, G. jd. 185F ko 123
lijk 251F onako 131
lijs 190 rah 183
lijv 252 rati 239
lsica 131 os 262
lkva 156 sor 220
tar 239
ljto 241
ljbavlju, I. jd. 132 pmt 185
psti 241
mgla 202 pela 122
mknula 131 peete, 2. l. mn. ind. prez.
mma 123, 221F akt. 130
mti 122, 242 peku, 3. l. mn. ind. prez.
mter, A. 122 akt. 130
mdvjed 154F piti 63, 268
mZa 184 pjvati 130
mtar 241 pltiti 170
msao 170 plen, ptcp. perf. pas
mlju, I. jd. 170 170

326
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

plsati 130F stmbeni 133

plm, 1. l. jd. ind. prez. stti 143F, 242
akt. 130 statstika 132
pltem, 1. l. jd. ind. prez. stropr 133
akt. 235 stlica 131
plt 235 strh 183
pla 255 stljn 206
pljj, 2. l. jd. ind. prez. stp 129
akt. 247 sh 227F
prh 183 smnja 133
prse 237F, 240 snce 122
pr seta, G. jd. 237F stra 256F
prsega 169 svt 123
priszati 169 svijt 130
ps 203F svnja 122
ph 183
ljva 210
rditi 170
rZen, ptcp. perf. pas. tako 131
170 tanak 123
rme 207 tom, DL. jd. 122
r]Za 122, 142F tome, L. jd. 122
rd 185F tomu, D. jd. 122
rda, G. jd. 185F topiti 259
rpa 130, 222F trva 202
rZ 142F tr]buh 183
rsa 272 tg 201
rsu, A. 272 tr 15, 123
rv 191 trn 123
rda 142, 255 trm 123
rka 130, 170
rci, L. 170 uiti 121
r]vati se, v. hr]vati se ho 123
lica 182
s v 169 umrati 201
sstra 122, 272
sstru, A. 272 v s 169
sjati 240 veliki 131
sn 122, 237F vidjev, v. vidjevi
snovi, n. 237F vidjevi, ptcp. perf. 122
sjme 240 vti 208F
skk 175 vjtar 181
skrman 175F vlda 202
sl b 208 vlt 260
slh 183 vda 122, 146
smo 222F vdila, ptcp. perf. pas. 131
Sln 220 vl 191
sra 222 F vlio, ptcp. perf. pas. 130
sp 163 vosak 132
stklo 202 vrg 125

327
 KAZALA

vre, V. jd. 125 ckl 203

vh 183
vrijeme 130, 260 ela 122
vr]tjeti 30 etri 131
vk 12, 191
d x 183
vna 206
dx 183
zpti 196 fla 159
zt 243 gr 183
zlo 262 grijta 183F
zn ti 238, 243
zn o, ptcp. perf. pas. 238 ssa, A 131
zn, 2. l. jd. ind. prez.
akt 238 korm 132
z no 206 krv 183
kje, 2. l. jd. ind. prez. akt.
drl 123, 140F 247
lva 211
na 124 lsca 131
enam, D. mn. 121, 122
enama, DLI. mn. 121, mknla 131
122 ma, G. jd. 203F
erav 140 mre, 3. l. jd. ind. prez. akt.
v 209 177

6.19. akavski dijalekti nako 131

glv 237F ntijk 213
nst 131
grd, 2. l. jd. ind. prez.
x 183
akt. 144
dar 142F
or 183
vs 251F
zm 90F psa, G. jd. 203F
zim, G. jd. 90F peu, 3. l. mn. ind. prez. akt.
zmu, A. jd. 90F 1302
zme, N. mn. 90F pr v 183
px 183
6.20. Kajkavski dijalekti
devar 227F rijh, 1. l. jd. ind. aor. akt.
hoem, 1. l. jd. ind. prez. 241
akt. 131F
moem, 1. l. jd. ind. prez. skl 203
akt. 131F slx 183
onak 131 stropl 133
rde 142F stlca 131
tak 131 str 183
vs 148 smlja 133

6.21. tokavski dijalekti tica 203

apatka 133

328
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

trbx aira-kunds 205

akrs 149
uit 121 aleina 187
anabiudan 254
vs 251F arjan 239
velki 131 arms 207
vdla 131 atta 220, 221F
v x 183 aukan 257
auso 257
6.22. Makedonski awistr 239
135
135 baran 213
, 2. l. jd. ind. prez. batiza, komp. 177
akt. 222F bauan 142
broar 138, 142, 271
6.23. Slovenski brufas 217
m 198
jmla (dij.) 215 dahtar 201F, 203, 243
mti 242 distaran 213
omla (dij.) 215 diups 139
plja 255
znti 238 fadar 135, 138, 244, 271,
zn l, ptcp. perf. pas. 238 272
v 209 farbiudan 254
fidwor 152
fimf 138, 154
7. GERMANSKI JEZICI fodjan 241, 242
fotus 135, 224
7.1. Pragermanski
*aj 239 gamunds 184, 195, 196
*aydl- 252 ganah 148
*bk 256 gaqums 195, 196
*bni- 241 gasts 74, 144, 217
*kinnuz 167 gawigan 188
*kunningaz 169 graban 144
*lawka- 256 gu 150
*layxwna- 251
*skermaz 174 hafjan 163
*spwa- 247 haihs 227, 252
*su- 245 hails 169
*tewaz 74F harto 148
*wulfaz 178 hardus 138, 199
*xawwa- 247 hari 74
*xelmaz 169 hausjan 169, 264
hlaiw 252
7.2. Gotski hoha 182
ahtau 240 hunda 195, 196
ahwa- 148, 155, 238 a 154
ahwa-tundi- 148F, 271
ains 251, 252 im, 1. l. jd. ind. prez. akt.

329
 KAZALA

124 -steigan 163

is 2. l. jd. ind. prez. akt. stiur 227
124 sunus 209, 247
ist 3. l. jd. ind. prez. akt. svistar 186
124, 238
itan 139F, 215, 238 tahswa 139
tahun 195, 196
jer 192 timrjan 139
juggs 191 tuggo 163, 201
juk 140, 193 tulgus 206
tunus 139
karn 206, 207
karus 208 ata 136
kausjan 149F arnus 136
kiusan 149F reis 186
kniu 149
-kuns 205 war 203, 215, 247
waran 188
land 197 wait 189
leiht 158 ward 143
leiu 187 warm 198
liudan 245 widuwo 142
liuha 136 wisan 246
wulfs 154, 178, 197F, 206
marka 219 wulla 206
mena 240
menos 222, 240
midjis 184 7.3. Krimskogotski
mili 201 ada 223
schnos 177
nahts 137, 185
naiteins 245
ne 269 7.4. Staronordijski
nih 269 arr (stisl.) 239
nists 172, 176 askR 181
niujis 185 austR 256
niun 195
bjda (stisl.) 254
qino 156
qius 209, 247 egg 239
ek 75
raus 142, 255 eldr (stisl.) 252
reis 15 eta 215, 238
riqis 246
gunnr (stisl.) 158, 159
sibun 138, 173
sind, 3. l. mn. ind. prez. akt. hlaun (stisl.) 255, 256
245 HlewagastiR 75
snaiws 17, 158, 159 HoltijaR 75
speiwan 247 horna, A 75

330
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

jli 182 dn 240F

kambR 142 eoh 148

mir (stisl.) 221 fisc 137

raur (stisl.) 142F geard 166

gloian 150
stakkr (stisl.) 137, 140 grot 144F
grindan 157
tafn 224 hawan 247
tawido, 1. l. jd. ind. perf. hraw 162
akt. 75 hwt 154
Twar, n. 249 hwol 153F
hweowol 153F
unnr (stisl.) 136 hwogol 153F
hwsan 242
ulfR 178
liccian 186
vargR 198F lungre 158

7.5. vedski mnan 184

hugga 247 melcan 245
mist 144
jag 175F mdor 242
ms 209
pratar, prez. 175F
nefa 213
sjuk 173F nse 228
svenska 175F
sd 240
tid 140 sar 178
snoru 177, 201
vad 154 spwan 247
varg 198F stondan 173
vatten 24 s 209
sunu 247
7.6. Staroengleski swti 241
ppel 139
tunus
bana 158, 159
bn 241 wearg 198F
bodan 254 wearm 159
br 246F -wiss 266
wulf 178, 197
ceorl 149
cran 140 7.7. Engleski
c 156 acre 149
anguish 135
dd 240 apple 233

331
 KAZALA

bad 123 glad 144

bane 158 glow 150
be 142 got 150
am, 1. l. jd. ind. prez. gown 256F
akt. 142F grab 144
is, 3. l. jd. ind. prez. akt. guest 217
238
was, 1, 3. l. jd. ind. perf. hard 138
akt. 246 hare 224
bear 213 heart 148
beard 143 helm 169
beech 17, 75 hornet 209
better 177 hundred 195
bid 254
book 75 Ken 135
brother 122, 138, 142 king 169
brow 246F knee 149

chin 167 land 197

choose 149F lick 186
comb 142 light 136, 158
cook 138F, 140 lip 187
corn 209
cow 156, 157 mane 30
crane 123, 140 mare 123
marsh 18
daughter 123, 201 mead 184
day 123 mean 184
deed 240 mere 18
deep 139 mid(dle) 184
do 240F milk 245, 260
mind 195
ear 123, 257 mist 144
east 73F, 256 molten, ptcp. perf. pas. 198
eat 238 month 240
edge 239 moon 240
egg 223F morning 256F
eight 240 mother 122, 221
ell 187 mouse 122, 173, 209
ewe 239 murder 198
eye 123
name 123
father 135, 138 new 185
fish 137 night 185
five 138, 154 nine 129, 195
foam 179 nose 122
food 241
foot 135, 224 one 251
forbid 254 ox 184
four 152 oxen, pl. 184

332
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

pen 135 word 143F

penny 139 worm 198
wulf 152, 178, 197
quean 156
queen 135, 156, 157 year 193
quick 209 yeast 193
yoke 140
red 142, 255
young 191
saint 1232
seed 240 7.8. Starovisokonjemaki
seven 138, 173 ahsa 239
sister 122, 186
berg 166
sleep 209
biotan 254
snow 158
son 209, 247 giwiss 266
sow 209
stand 173 ei 223
star 245 haban 226
steer 227 hasan 224
stick 140 havan 224
sun 122 hornaz 206
sweet 241 houvan 247
swine 122 hwaz 154
tear 213 jesan 193
ten 129, 135, 195
that 136 Keisur 253
thin 123, 136, 208 kund 205
think 143F kundig 205
thorn 123, 136 lhan 251
thou 136 liut 245
three 123, 186
thursh 123 metu 184
tide 140F ms 173
timber 139 phaffo 220
tomorrow 256F
tongue 123, 201 rho 194
tooth 139 snur 201
two 122 spwan 247
wasp 218 toum 143
water 24, 122, 140F
weal 153F
7.9. Njemaki
weigh 188
Achse 239
west 73F
acht 240
what 154
Acker 149
wheel 153F
Apfel 139
when 153F
Au 239
who 153F, 154
widow 142 Bart 143
wool 209 bauen 142

333
 KAZALA

bewegen 188 Korn 206

bieten 254 Krahn 140
bin, 1. l. jd. ind. prez. akt. Kuh 156
142
Bruder 138, 142 Lachs 18
Buch 75 Lauch 256
Buche 75 lecken 186
leicht 158
das 136 Leute 245
Dorn 136 Licht 136
drei 186
du 136 Maus 173, 209
dnn 136 meinen 184
melken 245
Ecke 239 Met 184
ein 251 Mitte 185
Elle 187 Monat 240
essen 238 Mond 240
Mutter 221
Fu 135
fnf 138, 154 Nacht 185
Nebel 185
Gast 144, 217 Neffe 213
genug 148 neu 185
glhen 150 neun 195
Gott 150
graben 144 Ohr 257
Ost 73F, 256
hart 138
Hase 224 Pfennig 139
Helm 169
Herz 148 rot 142, 255
Hornisse 206
hundert 195 Sau 209
Schirm 174
ist, 3. l. jd. ind. prez. akt Schnee 158
238 Schnur 177, 201
Schwein 209F
Jahr 193 Schwester 186
Joch 140 sieben 138, 173
jung 191 Sohn 209
Stecken 140
Kaiser 253 stehen 173
Kamm 142 Stern 245
keck 209 Stier 227
Kerl 149 S 241
Knie 149
Koch 138 tief 139
kochen 140 Tochter
Knig 169 Tun 240F

334
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

Vater 135, 138 , N. mn. 193

verbieten 254 (F), part. perf. 204
vier 152 199
F 46
was 154 198
Wasser 140F () 194
werden 188 , N. mn. 204
West 73F 201
wissen 31 217
Witwe 142 242
Wolf 154, 178, 197
Wolle 206 8.3. Klasini grki
Wort 143F 193
Wurm 198 149, 225, 272
159
Zahn 139 157
zehn 195 204
zehren 213 , 1. l. jd. ind. aor. akt.
Zeit 140 246
Zimmer 139 , 3. l. jd. ind. prez. akt.
zimmern 139 245
205
252
7.10. vicarski njemaki
254
Kchoch 138
165
264
7.11. Srednjonizozemski 182, 239
noemen 195F 40
227
7.12. Frizijski 182
pall 139 198
245
186
8. GRKI
243
186, 246
8.1. Mikenski 270
a-to-ro-qo 46 o, V. 270
e-e-si, 3. l. mn. ind. prez. 180, 198, 267
akt. 245 239, 244
i-qo 148F 239
ko-no-so 46 163
ko-wo 46 245, 265
pa-te 46 190
to-pe-za 199 189, 190
tu-ka-ta-si, d. 199 221F
wo-ro-ne-ja 199 169
182
8.2. Homerski grki 182
, G. jd. 176
, N. mn. 191 178, 225

335
 KAZALA

178 238
256 , 3. l. jd. ind. aor. akt.
195 190
41, 42 , 1. l. jd. ind. aor. akt.
249
226 201
157, 208 , 3. l. jd. ind. prez.
195, 196 akt. 176, 238
, komp. 139 249
157, 209 195
140F, 198 272
, glag. pridjev I. 206 238
156 158
156, 157, 258 158, 187, 193
163 245
, G. jd. 163F 243
205 191
243 , inf. aor. akt. 148
140, 163 195
149 138, 173, 176
149 246
238, 243 142, 264
189
o 205
41
205
248 F
142, 163
190, 216
149, 218
- 245, 264
166
254
156, 157 E 40
227 176
224 , 1. l. jd. fut. I. akt.
42 176
40
156 192
148, 195, 216 o 254
139 258
213 193
217 194
235, 242 194
205 140, 185, 270
206 191
139 (F) 209, 210
218, 271 191
, glag. pridjev I. 235,
244 241
139 142
224 193

, N. mn. 189 158

178 244F, 270

336
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

, G. jd. 270 186

, N. mn. 270 136, 163
241 206
, glag. pridjev I. 235 187
240 218
181, 201, 243 270
143, 211F o, G. jd. 270
, D. jd. 258
67 , N. mn. 270
I 40 , d. 258
148 210
173
189 226
51, 163 221F
, V. jd. 221F
K 253 - 196
58F 181, 244, 266
224 199
163 184
163, 208 201
148, 198 , G. jd. 201
58F 184
264 () 184, 194
226 241
205 222
227 140
150 240
148 221
137 40
136 M 40
207 217
() 46 o 217
137 173, 209
, v.
138, 199
248
, sup. 199
, 3. l. jd. ind. prez. akt.
, sup. 199
158
162, 246
176, 185, 189, 270
254
185
152, 156, 187
, A 158
223
269
, G. 223
185
, G. jd. 185
252
156
216 265
, inf. prez. akt. 250 265
153
, 3. l. jd. ind. prez. 148, 218
akt 153, 188 175

337
 KAZALA

, 1. l. jd. ind. perf. akt. 210

189
148, 189, 251 188
251 176, 186
239
240 253
144 175
245 253
195, 246 195
204F, 218 , glag. pridjev I. 235
181 () 140, 179
239 206
239 176, 209
217
180, 215 136, 208F
181 136
193 45, 227
, Ndu. 239 248F
179F, 181 - 62 , 154
o 257F 153
, G 257F 136
245 152
158 51
246F 235, 240, 241
152
242 152
46, 135, 138, 244, 136
270, 271, 272 15, 186, 192
, G. jd. 270 40
, V. jd. 270 51
220
156 271
156 , G. jd. 203
138, 153, 168, 216 209
136 201, 203
, 1. l. jd. ind. prez. 176, 209
medpas. 146, 254 193
255
181, 198 , inf. aor. akt. 227
255 o 226
248 129, 142, 213
152, 169 17
152 241, 242
204 158
218 235
o 218F 129, 138, 142
244 218
135F, 270 142
, G. jd. 135F, 270 142
, A. jd. 270

338
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

150 o 51
, v.
151 8.11. Dimotiki
144 51
223, 267 51
150
150
242 9. INDOIRANSKI JEZICI

192, 223, 258 9.1. Vedski

187 ajras 272
193 aratn- 188
sat- 263
8.4. Arkadijski yukta, 3. l. jd. ind. aor.
196 medpas. 192
h 196
198 bhrt 271

8.5. Beotijski ckra- 188

194
ddhmi 144F
devs 273
8.6. Eolski
dhita-, ptcp. perf. pas. 144F
198, 199, 270
, n. 139
hu- 144
8.7. Dorski is, ptcp. perf. pas 168
241
195F katars 272
205 k p- 198
243
136 mhi 181, 244
206
! 221F nvas 270
204
135 pru- 188
269 prs 188
241, 242
ragh 158, 187, 193
8.8. Lezbijski r 149F
196 rhi 186
153 rih- 188
243 rihati 186
rikti 187
8.9. Pamfilijski jnas- 228F
F 188
198F sn 270
sn, G. jd. 270
8.10. Katarevusa snvas, N. mn. 270
o 51 svas 272

339
 KAZALA

rvas 188 vas 148, 238

vuras 272 at 244
ta 207
uras- 228F atharva- 31
atirekas 251
vanit 244 avik 239
vantras, N. mn. 244 vi 239
vijte, 3. l. jd. ind. prez.
medpas. 168 blam 139
vikts, ptcp. perf. pas. 168 bhjati 227
vivnara- 246 bhakt- 227
v kas 270, 273 bhrmi 129
v kasya, G. jd. 270 bhrati 142, 213
v ks, N. mn. 270 bhvati 142
bhrt 129, 138, 142
yjate, 3. l. jd. ind. prez. bht 235,
medpas. 168 bhts 247
yak t 193 bdhati 146, 254
ys 193 bodhyati 255
yvan- 194 brhmaa 32
yugm 270 bravti 264
bhnt- 166, 196
9.2. Staroindijski budh- 268
adt 266 buddha- 268
dmi 139F, 238
ahm 181 -ca 62, 154, 214
hi- 158 cakrs 152, 187, 214
jras 149, 225 crman 174
ka- 173, 239 catvras 152, 265
ki, Ndu. 239 cyate, 3. l. jd. ind. prez.
niti 243 medpas. 152
aks 218
pas 218F ddmi 235, 242
rayake 32 ddhmi 235
aratn- 187, 188 dham 224
ritram 239, 240 dahati 159
rya- 31F dkinas 139
sat- 239 damas 139
smi 124, 201 dts 204
si, 2. l. jd. ind. prez. dn 139
akt. 124 dntam, A. 139
sti, 3. l. jd. ind. prez. dar- 213
akt. 124, 170, 238 dru 218, 220
snti, 3. l. mn. ind. prez. darva- 268
akt. 244 da 148
sthi 178, 180, 181 deh 151
am 165, 262, 237F devr- 227
aman- 165 devs 74F, 190, 249
anoti 148 dhms 143, 210
ris 182, 239 dhvnts 205

340
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

dnam 201 jrati 149

drghs 206 jtas 205
dits, ptcp. perf. pas. 182, jvs 209, 210, 247
235, 244, 265 jvati 168
drums 268 ja- 149
duhit 143, 181, 201, 243, jor-, v. ja
244
dyau 170, 258 kapcchala- 226
karkaas 264
edhas 252 ks 214
ka- 30, 251 katars 218F
mi 249 kekara- 252
klam- 166
gacchati 197 kp- 198
gti 195, 196 krav 162, 246
gu 156, 257, 269 kmi
 198
go, G. jd. 258 ks 197F, 198F
gm, A. jd. 269 km 267
gvas, n. 218F kuti 265
gyas 209F kudrs 174
gharms 159
ghnnti, 3. l. mn. ind. prez. lahgu (skr.) 187
akt. 158 lajyate, 3. l. jd. ind. prez.
gir- 156, 168, 208 medpas. 188
gras 207 lhi (skr.) 186
gn 156 lih- (skr.) 188
grv 209 lihati (skr.) 186
gbhti 144 lohs 255
ghs 166 lhita- 188
gur 157, 208 m 222
mad- 226
has- 227
mdhu 184
hnti 158, 168
mdhyas 168, 184, 194
hasta- 151
hvate, 3. l. jd. ind. prez. magh- 30
medpas. 150 mhi- 266
heman 150 maala 31
hemants 150 man- 30
hrayam 150 manyate 184
hitas, ptcp. perf. pas. 235 mri 245
hd 148 mrya- 30
ms 240
icchati 166 mat 195, 196
rms 206 meghs 144
iirs 243, 263 mes 174
md 198
jmbhas 142 mjti 245
jni- 156 mts 198
janit 243 mrdhan- 206
jnu 149 m 173, 209

341
 KAZALA

n 269 rdhati 245

nbhas 185, 216 rhita- 188
nak 185 roks 136, 168
nktam, A. 185 ruc- 166
nma- 45, 195, 246 rudhirs 142, 188, 264
npt- 213 ruk- 166
naptam 218F ruant- 166
nras 186, 246
ns, N. dv. 228 c 31
nass, G. dv. 228 kas 198
naati 148 ta- 29
nva 30, 195, 269F
nvas 185 sabh 241
nidns 245 scate, 3. l. jd. ind. prez
ns 172 medpas. 168
nndati 245 sagarbhya- 157
n 269 sal- 227
sman 31
jas 257 sahita 31, 32
ati 254 sanit 244
sapt 30, 138, 173, 175, 197
pcati 136 snih- 158
pli 33 sneha- 158
palita 30 snu 173, 201
pca 30, 53, 138, 155, 168 srvati 176, 186, 264
pt 135F, 228F str- 245
pads, G. jd. 135F, 228F sty- 179
pdam, A. 228F sthagayati 140
pti 140, 180, 243 sthits, ptcp. perf. pas. 235,
pti 171, 217, 218F 244, 265
patrm 146 strs 206
phna- 179 su- 245, 264
pbati 140, 180 skta 31
pingala 30 sn 174, 209, 247
pit 135, 138, 244, 265 stra 32
plu- (skr.) 188 svd 241, 242
pli- (skr.) 188 svpnas 201F
prkta, ptcp. perf. pas. 30 svrati 175
prtka 210 svas 243
ph 181, 198
prs 188 kh- 182
prvs 207 as- 155
ts 204
rjas 246 pas 163
rajyate, 3. l. jd. ind. prez. aas 224
medpas. 188 atm 195
ras 186 te 251
r 222 iras 163, 208
rikti 187 loka- 188
roc 168 mru- 165

342
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

oas 174, 175, 225 v kas 168, 175F, 197

raddha  148F v ka, V. jd. 168
ram- 166 v kai, i. 258
rvas 188 vktt- 197F
ri 255
yati 225 yjati 193
v 156, 163 yajate, 3. l. jd. ind. prez.
vasati 156 medpas. 31
var- 165 yaju 31
vuras 175 yog- 192
yugm 140, 163, 185
td 136 y 191, 210
tan 136, 208 yuva- 191
ti (skr.) 221
ty- 179 9.3. Pali
tthmi 235 supina- 201
tihati 173
tryas 186, 191, 192 9.4. Gatha-avestiki
trys 30 kumnnar- 246
t n
 am 136 pitar- 135, 244
pt 135, 244
ud-gras 206
dr 132 9.5. Avestiki
ukan- 184 aiti 238
upaniad 32 asma- 252
rdhvs 207 aiti 249
r 206 ava- 251
us 173 ahmi 201
aogah- 257
vadh 189 aojah- 257
valmka- 188 apvaya- 223
vamiti 243 ar 198
varms 188, 217 aspa 148
vrtati 30, 188 aa- 239
vrtate, 3. l. jd. ind. prez. ai 239
medpas. 248 ata 240
vrtman 260
vsati 246 baodayeiti 255
vdate, 3. l. jd. ind. prez. baraiti 142, 213
medpas. 249 brvat- 246F
veas 251 awr 152
vti 208F axra- 152
vidhv 142
vilinti 187 dava- 249, 249F
viati- 196 dantan 139
vipula- 188 dasa 148
vrs 203, 208, 216, 247 dain 139
vi- 148 dm(i) 139
vitts 266 dugdar- 143, 201, 243, 244
vratm 265 dudar-, v. dugdar-

343
 KAZALA

fdri 244 tat 136

i ry 186
ga ri- 156
gaona- 256
vta- 181, 245
gu 156
vhrka- 258, 270
grab- 144
vhrk 197
haaiti 168 viav 142
haota- 225 vis- 148
hapta 173, 175 vist 266
hitaiti 173
hu- 245 ykar 193
huka 175, 225 yaona- 254
yar 193
ainti 158, 168 y 193
vaiti 168
kan 152 zn- 243
khrp- 198 znu 149
zaranya- 150
mau- 184 zta- 205
maa- 144 zavaiti 150
maiya- 184 z 223
maiti- 195, 196 zy 150
marzaiti 245 zim, G. jd. 150
mrta 270
mrt 198 9.6. Staroperzijski
m 240 aiva- 30, 251
minyeite 184
nma 195, 246 baga- 37F
napt- 213
nar 186 daa- 148
nasaiti 148 dn- 243
nava 185, 195 daraniya- 150
drayavahu 36
paaiti 136 dautar 149
pad- 135
paiti- 217 stn- 37F
pitar- 244
pt 244 ya 223
i ayra 36
raza te, 2. l. mn. ind. prez.
akt. 186
vi- 148
rau- 158, 187
raoah- 136
9.7. Srednjoperzijski
raoaiti 245
duxt 143
satm 195
snaa- 158 9.8. Perzijski
sp 223 arani- 187F
sraoni- 255 bd 123
staora- 227 div 249F

344
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

h 257 ra 176
lab 187 artrum 239, 244
litan 187 arba 260
mm( ) 221F arbor 133, 177
arboris, G. jd. 177
9.9. Hotanski arduus 207
ttura- 227 armus 207
ar 239
9.10. Kati Atta 221F
du 148 auge 257
auis 181, 221, 240
auris 257
10. ITALSKI JEZICI aurra 177, 256
aurum 256
10.1. Starolatinski axis 173, 239
aser 180
Castorei, D. jd. 56 baculum 226
duenos 214 barba 143, 219
fhefhaked, 3. l. jd. ind. perf. bib 140, 180
akt. 55 bonus 214
IOVXMENTA 254 bs 156
Leucesie 254
loucom, A. 254 caecus 252
Manios 55 Caesar 253
med, A. jd. 55 campus 58F
Numasioi, D. jd. 55 cancer 264
oinos 251 canis 156, 163, 219
Papisios 177 can 226
Podlouquei, D. jd. 56 capi 163, 226
Popliosio, G. jd. 56 capis 224
-que 56 caput 226
qurois, D. mn. 56 carcer 58F
Valesiosio, G. 56, 177 carp 163, 226
cseus 156
10.2. Latinski caulis 227
absarum 220 cense 155
acetum 170 centum 167, 171, 195
acis 239 cluis 136
acus 182, 239 cluus 136
aestus 252 cluus 252
ager 149, 225 clnis 255
albna 260 cognmen 195F
albus 182 cognsc 195F
alnus 181 colus 153
angustum 150F conuentus 195
angustus 150F coquna 154
animus 243 coqu 136
nser 144F, 227 cor 148, 162
antae 207 cordis, G. jd. 148
ante 170 corn 166

345
 KAZALA

corpus 198 fmus 143

crbro 206 fund 144
cred 148 fr 235
cruor 162 futurus, ptcp. fut. akt. 247
daps 224 genitor 243
datus, ptcp. perf. pas. 235, gente- 171
236, 240 genu 149
deambul 139 glaber 144
dbilis 139 gnrus 205
decem 129, 148, 195, 196, (g)ntus 205
216 gnsc 238
defend 158 gradior 144
dns 139, 197 grnum 150, 206
dentis, G. jd. 139, 197 gravis 157
dexter 139 grex 163
dingua 163 grs 140
disertus 177 gustus 149
duus 249
domus 139 haba, v. faba
dnum 224, 242 habilis 139
hnser, v. nser
ebulus 143 hiems 150
ed 24, 139F, 238 hospes 217
eg 181F hospitis, G. jd. 217
equus 148, 156, 238 hostis 144, 217
equi, G. jd. 156 humus 267, 218
excell 163
ianitrix 191
faba 144F, 219 ianitrcs, nav. 191
fbula 241 iecur 193
factus, ptcp. perf. pas. 235, ignis 263
236 igntus 197, 224
fgus 17, 256 ille 123
fma 241 impne 251
farna 219 inguen 157
fascis 226 ire 249
febris 159 is 214, 263
fc, 1. l. jd. ind. perf. akt. iube 143
240 iugum 140, 163, 185
fer 127, 129, 142, 213, 235 imentum 254
foedus, adi. 174, 252 is 191, 210
foedus, subst. 251, 252 iutta 191
foete 252 iuuencus 191
folium 218, 219
formca 188, 217, 219 labium 187
formus 159 labor 208
foue 218 lac 163
frter 127, 129, 142, 143 lactis, G. jd. 163F
frend 157 lacus 156

346
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

laevus 252 ntus 207

lna 190, 206 nuis 248
lapis 199 n 269
lau 218 nebula 185
luir 227 neque 269
leuis 159 neps 213
lber 245 Ner 186
linqu 153 ndus 172, 176
linquit, 3. l. jd. ind. prez. ninguit 159
akt. 153, 188 nix 17, 158
lra 173 niuis, G. jd. 17, 158, 159
ltus 187 nmen 45, 195, 246
luor 209 nonenaria 195F
lcum, A. 254 nouem 129, 195
lupus 154, 197F nouus 176, 185, 214, 218
lx 136 noctis, G. jd. 185, 266
lcis, G. jd. 136 nox 185, 266
made 226 nunc 269
magis 181F nndinae 201
mlum 140 nurus 176, 201
mamma 221F oct 240
mare 18, 219 oculus 239
marg 219 odium 220
mter 221 odor 233
mteris 204 opus 218F
medius 168, 184, 194 os 178, 220
melior, komp. 141 Ostrogothi, n. 73F
memin, 1. l. jd. ind. perf. ouis 239
akt. 184 uum 223, 240
mns 195
mentis, G. jd. 195, 196 psc 241
mnsis 222, 240 pater 135, 226, 244
miser 177 patre(m), A. 146F
moenia 251 percell 137
molna 219 ps 135F
mollis 140F, 199 pedis, G. jd. 135F
mone 219 piscis 137
mors 198 plnum 185F
mortis, G. jd. 198 plnus 174F
mortuus, ptcp. perf. pas. plns, D. mn. 177
198, 199 proelium 251
mulge 245 popna 154
multa 218 porcus 149F
mni 252 potens 217
ms 173, 208, 266 pti 243
mris, G. jd. 173 potis 217
pt 180, 243, 268
nancscor 148, 199 pni 251
nris 228
Nso 228 quattuor 152, 265

347
 KAZALA

-que 62, 154 ss 176

queror 156
qunque 53, 218 tectum 174F
quis 154, 162 teg 140
quod 154 temere 176
tenuis 136, 208
relinqu 153 torre 178
relictum, ptcp. perf. pas. tstum, ptcp. perf. pas.
153 178
rx 222 trs 15, 186, 192
rs 186 t 269
rosa 146F Tusc, n. 59
ruber 142, 143, 264
rdus 144 ueh 144, 151, 188
rfus 255 ux, 1. l. jd. ind. fut. akt.
221
sl 227 ueni 197
salis, G. jd. 227 -uentus 196
Salna 220 untus 171, 223, 245
sarp(i) 163 uermis 198F
scaena 253 uerto 188, 248
scaeuus 253 uespa 218
secundus 153F uesper 189, 218
sede 233 uestis 178
smen 240 ucus 148, 189, 251, 252
senex 178 uidua 142, 143
senior, komp. 178 ugint 196
sequitur, 3. l. jd. ind. prez. unum 252
pas.153F
uir 190, 208, 215, 247
septem 173
us 208
sist 173
Uisigoth, n. 73F
somnus 201F
usus, ptcp. perf. pas. 249,
soror 176
spma 179 266
stabulum 143F uiuus 157, 208, 247
stella 245, 265 ulna 187, 215
st 143F, 173 uncus 218
stre, inf. prez. akt. 143 unda 184, 203
status, ptcp. perf. pas. unguis 197, 204F
235, 236, 244 nus 251
strtus 206 uomitus 243
suuis 241, 242 r 254
sunus 209F ursus 154F, 180, 198, 267
sum 124
s, 2. l. jd. ind. prez. akt. 10.3. Faliskiki
124 haba 144F
est, 3. l. jd. ind. prez. akt. Kaisiosio, G. jd. 56
124, 170, 176, 238 neven 195
esse, inf. prez. akt. 142F
fu, 1. l. jd. ind. perf. akt. 10.4. Oskiki
142 anamm, A. jd. 243

348
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

bivus 247 11. KELTSKI JEZICI

ftr 181F, 201
v 181F 11.1. Keltiberski
mais 181F e-Ku-a- 148
niir 186, 346 Ka-n-To-m 195, 196, 197
patir 135 Ko-n-Te-Pi-a 63
-Ku-e 62, 154
10.5. Sabinski Te-i-u-o- 249, 250
ausum 256 Te-i-u-o-re-Ki-s 63, 190
Ti-ri- 186
10.6. Umbrijski
alfu 182 11.2. Galski
bum, A. 156F, 157 Arduenna silua 207
plener, D. mn. 177
-bena 156
rufu 255
Brigant- 196
veir- 247
canto- 195, 196
10.7. Francuski Cintugntus 205
bonbon 128
cent 167 - 195, 196
lande 197 duo- 249
rose 146F Duorx 190
Dubno- 139
10.8. Logudorski duxtir 201, 243
kentu 167
edi, 3. l. jd. ind. prez. akt.
10.9. Portugalski 238
cento 167 Epo 148, 155

10.10. Rumunjski Iouantucarus 191

sticl 202 Iouincillus 191

10.11. panjolski -lnum 185F

rbol 133 litano- 198
ciento 167
materem, A. 196, 197
estadstica 132
Mediolnum 184
gracias 176F
manana 256F Novio(dnum) 185, 214
padre 146F
petuar- 152
10.12. Talijanski
cento 167 -rix 222
guanto 135 roudus 255
padre 146F
piano 174F su- 245
quando 135 Suadgenus 241
rosa 146F Suadrx 241

349
 KAZALA

TARVOS 227 dn 224, 243

deichn 195
11.3. Lepontijski dess 139
-pe 62 dt 139, 197
TETU 216 da 190, 249
venia 156 d 223
ech 148, 155
11.4. Ogamski staroirski
elit 238
MAQI, G. jd. 154
riu 67
esse 238
11.5. Staroirski
ed 252 fedb 142, 190
a(i)cher 239 fn 188
(i)lid 194 fer 190, 208, 247
airim 239 fertes 188
aiss 239 fess 266
anmae 266 flesc 190
arathar 239, 244
ard 207 giss 228
s 242 gimred 150
ath(a)ir 135, 244 glan 150
u 257 gonid 158, 159
grn 206
ba, 2. l. jd. imp. 142 gaire 256
balc 139 asc 137
b 156 ibid 63, 140, 180
ben 156 ingen 197
bo 209 ingnad 197
berid 213 is 238
bligim 245 s 135
b 156 th 191
brthir 142
brad 246F la(i)the 241
land 197
cech 252 lethan 198
cach 227 ligid 186
canid 226 loch 156
ct 195, 197 lach 136
ceth(a)ir 152
-ch 62, 154 maicc 154
clr 137 marb 190, 198
cl 136 mthir 221
cnim 207 m 240
cic 53 man 184
cretim 148 mid 184
cride 148 mide 185
cruim 198 mlith 207
c 223 moirb 220
cul 153 muir 219

350
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

nau 248 cuaille 227

necht 216, 214 laigiu 158
n 269 moirb 217
na 213
nath, G. jd. 213 11.7. Velki
nocht 185 blydd 140F
non 195 byw 247
nl 144 cant 195, 197
nem 185 carw 166
na 185 dant 139
elfydd 182
257 elin 187
oac 191 garan 140
ochtn 240 halen 178
i 239 iwrch 194
on 251, 252 klun 255
olc 197 ner 246
-p 154
r 222
pedwar 152
roboth 247
wy 223
roicc 148
rad 142, 255
11.8. Srednjovelki
salann 178 gwest 246
scu(i)chid 175 hed(d) 178
sechtn 173 ieuanc 191
sen 178 -p 62
sl 240 sed(d) 178
siur 186
smech 165, 199 11.9. Starokorniki
snigid 158 haloin 178
su- 245
11.10. Bretonski
tanae 136, 208 holenn 178
tarb 227 kant 195
tech 174F
t 136
tr 186, 191, 192 12. TOHARSKI
tromm 123
T 269 12.1. Toharski A
re 239
ubull 139
uillind 187 knn 243
uirge 181 kri 148
kua 158
11.6. Srednjoirski
basc 226 lew- 187
cap(p) 224 luk- 136, 171
cin 152
cinad, G. jd. 152 malk 245

351
 KAZALA

nokte 185 plewe 221

po 242
p- 241
pcar 171 ratre 142
psantr 241, 242
pats 171, 217 ste, 3. l. jd. ind. prez. akt.
po 242 173
k 171 ak 171, 195
m A 171 ana 156
rme 171 ano, A. 171
pt 171, 173 em 216F
(t)wr 152
tsk 171
twe 143 er 185
want 171, 223 pne 201
wrt- 188 ukt 171

tpp- 224
12.2. Toharski B
trey 186
ke 239
re 239 tsk 171

ek 239 warme 217

ek- 148
yakwe 148, 155
knte 195, 197 yal 238
keme 142 yente 171, 223
keu 156
knn 243 13. FRAGMENTARNO
-kntsa 205
POSVJEDOENI JEZICI
kokale 153

luk- 136, 171 13.1. Frigijski

lyam 187 , 3. l. jd. ind. prez.
lyuke 171 akt. 213
186, 246
mcer 221 - 244F
malk 245 o 246
mee 240 240
mit 184
13.2. Luzitanski
u 171 porcom, A. 149F
uwe 185 tavros 227

okt 240 13.3. Macedonski

F , n. 246F
pcer 135, 171, 244 252
pai 135
parwne 246F 13.4. Mesapski
petso 171, 217, 221 benna 156

352
 KAZALO RIJEI I OBLIKA

13.5. Novofrigijski tny 42

, A. jd. 191 twra 51
193 tyekeryw 51
wyry 42
13.6. Traki yhws 42, 51
Azerates 150F
eantilezy 115F 14.5. Etrurski
lta 115F mi 59
ereneatil 115F mina, G. jd. 59
ptamie 115F mini, G. jd. 59
raz 115F
razeadom 115F 14.6. Finski
rolisteneasn 115F ainoa 251
teanskoa 115F akkuna 220
huomen 256F
13.7. Venetski huomenna 256F
zonasto 243 kymmenen 123

14.7. Havajski
14. NEINDOEUROPSKI JEZICI ekahi 175

14.1. Akvitanski 14.8. Hebrejski

Andere 116 goyim, pl. 123
Cison 116 r 227
Nescato 116
14.9. Hurijski
Sahar 116 babru-nnu, v. papru-nnu
maka-nni 30
14.2. Arapski mani-nnu 30
kfir 39 marya-nnu 30
nr 39 papru-nnu 30
sabatun 173F parita-nnu 30
awrun 227 pinkara-nnu 30
14.3. Baskijski 14.10. Japanski
andere 116 asa 256F
gizon 116 ashita 256F
neskato 116 chichi 167
zahar 116 gaijin 123
kumi 123
14.4. Egipatski namae 123
aaiwaa 51 shimasu 167
drdny 40 uma 123
kn 42
ktr 42 14.11. Kineski
lwkka 51 m 123
mkn 42 mma 123
pwlisati 51
ekle 51 14.12. Malgaki
erden 51 vorona 123

353
 KAZALA

14.13. Maorski 14.19. Turski

kotahi 175 arn 187F
bakkal 51
14.14. Samoanski bayrak 132
tasi 175 ay 124
elik 124
14.15. Semitski orap 124
*sab<atum 173F div 249F
*awru(m) 227 istatistik 132

14.16. Sumerski 15. NEPOSVJEDOENI OBLICI

dingir 25 ** (gr.) 146
sal 25 **esti (ie.) 262
uru 25 **F (gr.) 41
**kamn (stsl.) 237F
14.17. Svahili **komy (stsl.) 237F
ile 123 **krati (hrv.) 130
yai 123 **mirer (lat.) 177
**o (psl.) 173F
14.18. Tonganski **plati (hrv.) 130
taha 175 **taruus (lat.) 227

354
 KAZALO GLASOVNIH ZAKONA
I PRAVILA
Bartholomaeov zakon 268
Brugmannov zakon 128F, 218
Cowgillov zakon 218
Grassmannov zakon 146, 176,
264
Grimmov zakon 137, 138, 149,
150, 153F, 154, 157, 159, 160,
271
Havlkov zakon 202
jotacija 170
grka jotacija 194
Lidnov zakon 190
Osthofov zakon 258
palatalizacija 167-172
albanska 170-171
arijska 167-168, 217
armenska 171
baltijska 172
slavenska 168-170
1. 168, 169b, 252
2. 94, 168, 169-170, 252
3. 168, 169
toharska 171
Pedersenov zakon 155
Pinaultov zakon 246
pravilo Rozwadowskoga 215
rotacizam 176-177
RUKI-pravilo 173-175
Saussureov zakon 128F
sibilarizacija, v. 2. palatalizacija
Sieversov zakon 267
Stangov zakon 269
starovisokonjemaki glasovni
pomak 138
Sturtevanov zakon 146-147
Vernerov zakon 137-138, 153F,
154, 160, 177, 242, 270, 271
Verschrfung 247
Winterov zakon 142F, 219, 230,
233, 234, 238, 239 ,244F
zakon Thurneysena i Haveta
218
355
 KAZALO POJMOVA

afereza 131 glotalna teorija 141

aliteracijski stih 78, 80, 82
alofon 135, 144F, 172, 175, 184,
267
analogija 129, 130-131, 174,
215F, 224, 227
anaptiksa 132
anusvra 204
apokopa 131
arabica 113F
aramejsko pismo 34
arapsko pismo 38
arakidsko pismo 85
asimilacija 132-133, 154F, 204,
219, 224, 264F
brhm 34, 88, 89
crta Kalinjingrad Krim 17
irilica 102, 104, 105, 106
determinativ 24, 25
devangar 34
189
diglosija 50-51
disimilacija 133, 152F, 153F
dopunbena razdioba 162, 184
ekskrescencija 132
epenteza 122, 132
feniko pismo 34
fonotaktika 262
gajica 104
genealoko stablo 126-127
glagoljica 102, 104
glasovni zakon 127, 128-130
glotalni zatvor 180, 181
gotsko pismo 77
grki alfabet 40, 77, 102, 113F,
114
hebrejsko pismo 80
Heterosilabiki poloaj 248
hiragana 25
ibersko pismo 25, 63-64, 117
ideogram 24, 45
indoeuropeistika, v. poredbeno-
-povijesna lingvistika
indoeuropska pradomovina 17-18
indoeuropski prajezik 15, 16, 17,
123
iota subscriptum 258
italokeltska hipoteza 53
izoglosa 126, 127
jezgra sloga 262, 265
jezici potomci 15
jezina porodica 15, 122, 126,
127
jezini savez 53, 54
kanji 25
kharoth 34
klinopis 23, 24, 25, 36, 44, 64,
146
koda sloga 262, 266
49, 67, 91, 92, 104, 203
konsonantska mutacija 178
kretsko pismo 45
kurganska teorija 18
latinica 63, 66, 77, 81, 82, 102,
104, 113

356
 KAZALO POJMOVA

leksika difuzija 129-130 pristup sloga 262, 264

lenicija 178 proteza 132, 238, 24b5, 246
linear psiloza 176
linear A 44, 45, 46F
linear B 25, 40, 42F, 43, 44- redukcija 219
46, 46F, 63, 64 reduplikacija 45, 152F, 180
lingua franca 92 rima 262
lomljene laringala 210-211 rune 74-75, 77
l-pinguis 218
lugansko pismo 59, 64, 65 sandhi 175F, 179, 233
scriptio plena 45
metateza 132, 174, 267, semitistika 122
metateza laringala 268 sinkopa 122, 131
metateza likvida 186, 187, slog 262
248, 259
s-mobile 165F, 178-179, 227
sociolingvistika 130
ngar 34
spiritus
naglasak 137, 138 spiritus asper 176, 189, 192,
slobodni naglasak 138 203
vezani naglasak 138 spiritus lenis 189
neposvjedoeni jezici 122, 124 Stammbaumtheorie, v.
genealoko stablo
ogamsko pismo 66, 117 sufiks 45
supletivizam 142F
pismo diska iz Festa 45 svarabhakti, v. anaptiksa
poredbenopovijesna lingvistika
16, 121, 122, 192, 203
tautosilabiki poloaj 248
poredbenopovijesna metoda
124, 125, 126, 127, 128
visarga 175F
posvjedoeni jezici 122, 127
prefiks 45
zijev 183F
prijevoj 234, 269

357
 KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA
abazinski 231
abhaski 229
abhasko-adigejski 21, 186F
afganski 39
afrazijski 128
afrikaans 80
ahejski 47, 48
akadski 21, 23F, 24, 37, 147F,
180F
akvitanski 116-117
alanski 38
albanski 15, 16, 53F, 58, 143
112-113, 144, 149, 150F, 151,
152, 155, 159, 161, 162, 166,
167, 170, 178, 180, 191, 197,
206, 216, 220, 223, 224, 225,
230, 242, 251, 252, 254, 255,
256, 257, 259
algonkijski 125
anatolijski 16, 19-28, 115, 127,
139, 140, 147, 151, 157, 159,
161, 162, 167, 180, 186, 197,
216, 220, 220F, 222, 223, 224,
225, 226, 234F, 240, 241,
252, 254, 255, 256, 257, 271
anglijski 78
arapski 128, 141, 185
araratski 86
ardhamagadhi 33
argolidski 46
arkadijski 47, 48, 153F, 196
arkadijsko-ciparski 43, 47F, 48,
153, 198
armenski 16, 85-87, 124, 136,
137, 139, 140, 142, 144, 145,
149, 150F, 151, 152, 155, 158,
159, 161, 162, 167, 171, 173F,
175, 178, 180, 181, 182, 185,
186F, 190, 193, 197, 216, 217,
220, 222, 224, 225, 226, 230,
236, 242, 245, 246, 251, 252,
255, 256, 257, 259
358
arumunjski 61, 112F
akunski 39
atiki 47, 153, 199
auktaitski 99
zapadno auktaitski 99
aurunkanski 57
austroazijski 31F
austronezijski 145F
avestiki 16, 29, 36, 142, 148,
149, 167, 168, 181, 189F, 258,
270
azerski 15
baktrijski 38
balkanski savez 53F, 92F, 105
baltijski 90, 91F, 92F, 94-101,
166, 173, 174
baltoslavenski 15, 16, 90-111,
127, 139, 140, 142F, 143,
144F, 148, 149, 155, 167, 190,
196, 199, 205, 205, 206, 207,
214, 217, 219, 221, 222, 223,
224, 225, 227, 233, 237,238,
239, 241, 242, 243,244F, 247,
248, 250, 252, 253, 254, 256,
257, 258, 269, 271
balui 38
baskijski 15, 116, 117, 121
bengalski 31
beotijski 47, 48
berberski 61
bizantijski grki, v. srednjogrki
bjeloruski 92, 106, 107, 170, 190
bokml v. riksml
bosanski, v. bonjaki
bonjaki 92, 103, 105
bretonski 62, 63, 70, 72
britski 62, 63, 70-72, 175
bugarski 53F, 92F, 93F, 105
burgundski 75
cakonski 49, 189F
 KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA

cincarski, v. arumunjski feniki, v. punski

ciparski 47 ferojski, v. farski
cisalpinski 55 finski 15, 121, 173F, 185
cockney 143F flamanski 80F
crkvenoslavenski 102F fokidski 46
crnogorski 92, 103, 105 francuski 15, 60, 61, 78F, 81,
126
akavski 92F, 103, 104, 190, frigijski 16, 85, 116, 185, 186,
202F 193, 245, 246
juno akavski 103 novofrigijski 116
sjeverno akavski 103 starofrigijski 116
eki 15, 92F, 93F, 104F, 108, frizijski 75, 79
109, 237, 238, 260 furlanski 61

daki 16, 55, 114 galicijski 60

dakorumunjski, v. rumunjski galatski 65
dalmatski 61, 167 galindski 94, 97
danski 75, 78, 81, 83F, 162F, galski 16, 58, 62, 63, 64, 65, 70
203F gatha-avestiki 36, 180, 181
dardski 39 gegijski 112-113, 150F, 220, 551
delmato-panonski 114 gelski, v. goidelski
dimotiki 50-51 germanski 15, 16, 58, 73-84,
donjolitavski, v. emaitski 114, 131, 136, 137F, 138F,
donjoluiki 92, 108-109, 260 139, 140F, 143, 144, 145, 149,
donjonjemaki, v. niskonjemaki 150, 152F, 154, 155, 157, 159,
dorski 46, 47F, 48, 189, 198, 242 160, 177, 178, 191, 196, 197,
otoni dorski 47F 205, 206, 207, 215, 217, 219,
dravidski 31F, 32 220, 222, 224, 225, 233, 242,
243, 244, 247, 250, 251F,
ekvijski 54, 55, 57 253, 256, 257, 268, 271
elamski 37 goidelski 62F, 65-70, 154
elidski 47, 48 gornjolitavski, v. emaitski
elimijski 59 gornjoluiki 92, 108-109, 260
engleski 15, 16, 65F, 68, 69, 71, gornjonjemaki, v.
75, 78-79, 78, 154, 157, 167, visokonjemaki
191, 253F gotlandski 82
enijanijski 46 gotski 16, 75F, 77, 124, 136F,
eolski 46, 47F, 48, 153, 198 138F, 142F, 149F, 177, 178,
epirski 46 182, 215, 216, 222, 224, 250,
eretrijski 177 252, 253, 255, 256, 259
estonski 15, 121 grabar, v. staroarmenski
etolski 46 grki 15, 16, 40-52, 53F, 54, 55,
etrurski 54, 55, 59, 64 58F, 59, 62, 67, 91F, 113, 115,
etruanski, v. etrurski 116, 138F, 140F, 142, 143,
eubejski 47 145, 146, 153, 154, 155, 156F,
157, 159, 160, 167, 173F, 175,
faliskiki 54, 144F 176, 185, 186F, 189, 192, 193,
farerski, v. farski 194, 196 , 197F, 198,199,
farsi, v. novoperzijski 203, 206, 207, 210, 214, 217,
farski 75, 81, 82 218, 221, 223, 225, 226, 235,

359
 KAZALA

236, 239, 241, 241, 244, 246, 230, 231, 232, 233, 234, 235,
249, 250, 251, 253, 254, 255, 237, 262, 269
256, 257, 258, 263, 270 sjeverno indoeuropski 140
grki dijalekti 48-49, 57, 153F indohetitski 19
grekanski 50, 58 indoiranski 15, 16, 29, 53, 127,
gruzijski 177, 262 142, 143, 144, 146, 148, 149,
guduratski 36 151, 155, 167, 168, 173, 173,
gutnijski, v. gotlandski 174, 181, 187, 196, 214, 217,
218, 221, 223, 225, 242, 244,
hatski 21 246, 249, 251, 253, 254, 255,
hausa 128 257, 268
havajski 175 iranski 29, 35-39, 85, 142, 144,
hebrejski 80, 128 148, 149, 151, 158, 175, 187,
herniki 57 256F
hetitski 16, 19F, 21F, 23F, 24, 25, irski 62, 63, 65, 66-69, 70, 71
26, 29, 30, 41, 45F, 46, 63, islandski 75, 82, 104F, 136F
64, 89, 124, 136, 139, 140, istonoarmenski 87
142,143, 144, 145, 146, 147F, istriotski, v. istroromanski
167, 170, 180F, 185, 186, 216, istromletaki 61F
217, 220, 222, 224, 225, 229, istroromanski 61
234, 236, 237, 239, 241, 245, italokeltski 53
246, 251, 252, 254, 255, 256, italski 15, 53-61, 62, 136, 145,
257, 259, 263 146, 207, 247, 271
hijeroglifski hetitski 19 italski savez 177
hijeroglifski luvijski 19, 20, 21
hindi, v. hindski jadertinski 61F
hindski 31, 34, 145F jagnopski 37, 38
hindustanski 34 japanski 25, 144F
histarski 114 jatvinki 92, 94, 96-97
horazmijski 38 jazgulamski 39, 162F
hotansko sakanski, v. sakanski jezik Arzawskih pisama 23
hrvatski 15, 16, 90F, 92, 93F, jidi 80, 81
102F, 103, 104, 105, 108, 123, jonski 47, 176, 177
125, 129, 190, 241, 262 maloazijski jonski 47
hurijski 21, 30 otoni jonski 47
jonsko-atiki 46, 47F, 48, 189
iberski 117 jutski 78
ilirski 16, 55, 58, 112, 114 junopicenski 58, 59, 114
indijski 29, 31
indoarijski 29-35, 145F, 187 kafirski, v. nuristanski
indoeuropski 15, 23, 53, 59, 86, kajkavski 92, 103, 104
88, 89, 112, 114, 121, 122, kannada 32
124, 125, 126, 127, 127-128, kantonski 15
134-135, 136, 137, 138F, karijski 19, 21
140F, 141, 142F, 143F, 144, kartvelski 186F
145F, 146, 147, 149, 151, 152, kastiljski 60
153, 156, 164, 168, 173, 178, kamirski 39
185, 186, 187, 189, 191, 194, kaupski 92, 108, 109, 110, 260
196, 206, 207, 209, 213, 214, katalonski 61
217, 217F, 219F, 225, 228, katarevusa 50-51

360
 KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA
kati 39
katomilumeni 50-51
kazaki 15
kelabitski 145F
keltiberski 25, 55, 62, 63-64,
154, 250
keltski 16, 53, 58, 62-72, 114,
136, 139, 140, 142, 143, 144,
154, 155, 157, 160, 175, 196,
207, 216, 217, 220, 222, 224,
225, 226, 242, 243, 247, 249,
252, 254, 255, 256, 257, 271
kontinentalni keltski 62, 63,
64-65
otoni keltski 62, 63, 65-72
kentski 78
kentumski 144F, 147, 149, 151,
152, 155, 157, 162, 165-167
kimriki, v. velki
kineski 88F, 122, 147F
klinopisni luvijski 19, 146, 147F
koptski 128
korejski 186F
korintski 46
korniki 62, 70, 71-72
kretski 46
krimskogotski 77
kuanski, v. toharski B
kurdski 38
kurski 94, 96, 97, 101
labeatski 61F
ladino, v. sefardski
lakonski 46
lakonsko-mesenijski, v.
lakonski, mesenijski
landsml 83-84
latgalski 100
latinski 16F, 21, 25F, 31, 46, 54
-56, 57, 59, 60, 64, 65, 70, 74,
98, 108, 112F, 122, 124, 131F,
142, 143F, 144F, 145, 152F,
153F, 156F, 157, 158, 160,
177, 191, 196, 197F, 199, 214,
217, 218, 219, 219F, 221, 223,
224, 225, 226, 235, 236, 242,
248, 253, 257, 258
afriki latinski 61
vulgarni latinski 59-60
latinsko-faliskiki 54
latvijski 90, 91, 92, 94, 97, 108,
148, 149, 151, 167, 172, 177,
215F, 224, 237F, 238, 241,
242, 250, 271
leceburki, v. luksemburki
lehitski 108, 260, 261
lepontijski 55, 58, 59, 62, 63, 64
lezbijski 47, 48, 176, 189
liburnski 114
lidijski 19, 20, 220, 222
lifu 141F
ligurski 58, 114
likijski 16, 155, 217, 220, 222
likijski A 19, 20, 21, 149,
150
likijski B 19, 20, 21
litavski 16, 90F, 91, 92, 94, 97,
98-100, 104, 108, 128F, 149,
167, 172, 174, 189F, 191, 215,
215 F, 219, 221, 223, 224,
233F, 238, 239, 241, 242,
246, 247F, 249, 250, 252,
253, 255, 256, 259, 271
livski 97
logudorski, v. sardski
lokridski 46
luksemburki 81
luvijski 16, 19, 20, 21, 23F, 26,
41, 149, 150, 151, 152, 155,
158, 162F, 180, 186, 220,
222, 225, 240
luzitanski 16, 55, 114, 117
luzitanski A 149F
juno luzitanski, v.
tartesanski
luiki 92F, 108-109
luikosrpski, v. luiki
macedonski 16, 114, 246
maarski 15, 121
magadhi 33, 187
maharatri 31, 33, 34
makedonski 16, 92, 102F, 105,
135, 169, 177
malajalamski 32
mandarinski 15
manski 62, 65, 70
maorski 175
marsijski 54, 55
marucinski 54, 57
361
 KAZALA

mazovski 110
mazurski, v. mazovski pahlavi, v. srednjoperzijski
medijski 37 pajai 33
megarski 46 palajski 19, 20, 21, 146, 147F,
meglenorumunjski 61 186, 220, 222
mersijski 78 pali 31, 33, 89
mesapski 54, 58, 114, 217 pamfilijski 46, 47
mesenijski 46 pamirski 39
mikenski 25, 40, 42-44, 47F, 48, partski 37
63, 64, 153F, 176, 189, 192, pato, v. afganski
194, 196 pehlevi, v. srednjeperzijski
milijski, v. likijski B pelazgijski 115
pelignijski 54, 57
nako-dagestanski 21, 186F perzijski 16, 38, 187
navaho 141 piktski 117
neindoeuropski 116-117 pisidijski 19, 21
nesijski 21F polapski 92, 108, 109-110, 260
niskonjemaki 75F, 79, 80, 81, polinezijski 175, 262
111, 138 poljski 92F, 97, 98, 104F, 107,
nizozemski 75, 79, 80, 138, 108, 109, 110, 260
180F, 191F malo poljski 110
sjevernonizozemski 191F veliko poljski 110
normandski 78F pomoranski 92, 108, 109, 110,
nornski 75, 83 260
northumbrijski 71 portugalski 60
norveki 75, 78, 81, 83, 162F, pragermanski 24, 74, 75, 137F,
203F 138F, 271
novoanatolijski 19, 20, 21 praindoiranski 167
novoarmenski 86 praitalski 53, 142, 143, 144, 254
novogrki 50, 176, 189F, 256 prakartvelski 232F
novoindijski 31, 34-35 prakeltski 53, 141, 154, 157,
novoiranski 35, 38-39 159, 161, 191, 250
novoirski 65, 66, 67 prakrti, v. srednjoindijski
novokorniki 72 prapolinezijski 175
novoperzijski 37 praslavenski 15, 91F, 93, 101,
nuristanski 29, 39, 148F 190, 202, 219, 237F, 242,250,
nynorsk v. landsml 251 F, 255, 256, 259
prastaroslavenski 102
njemaki 75, 81, 92F, 94, 101, prasunski 39
108, 109, 140F, 147F, 191 pratoharski 197, 216F, 217, 221,
austrijski njemaki 138F 224
vicarski njemaki 138F prauralski 186F
predsamnianski 57
okcitanski 61 protosardski 59
opeslavenski 91F provansalski, v. okcitanski
osetski 38 pruski 90
oskiki 16, 54, 55, 62, 177 punski 59
oskiko-umbrijski 54, 153, 154, putu, v. afganski
156, 157
ostrogotski 75 raguzejski 61

362
 KAZALO JEZIKA I DIJALEKATA

retoromanski 61 108, 169F, 260, 261

retski 59 juno slavenski 93F, 94, 101-
g-vedski 36 105, 169F, 260, 261
riksml 83-84 zapadno slavenski 93F, 94,
rodski 46 108-111, 169F, 260
romanski 15, 55, 60, 122, 144, slavjanosrpski 104
167, 191, 202F slovaki 92, 102F, 104, 108, 260,
rumunjski 53F, 61, 202 261
rusinski 92, 107 slovenski 15, 93, 103, 104, 108,
ruski 15, 16, 92, 104, 105 , 106, 190, 237, 238, 241, 260
107F, 170 slovinski 92, 111
sjeverozapadno ruski 106 sogdijski 37
srednjoarmenski 86, 87
sabelijski, v. oskiko-umbrijski srednjogrki 50, 85
sabinski 54, 55 srednjoindijski 31, 33-34, 144F,
sakanski 38 158F, 188F
saksonski 78 srednjoiranski 35, 37
sambijski 96 srednjoirski 65, 66
samnorsk 83-84 srednjojunoslavenski 103-104
samoanski 175 srednjokinseki 232F
samojedski 196F srednjokorniki 72
sanskrt 16, 21, 29, 30, 32-33, srednjolatvijski 100
srednjoperzijski 36, 37
34, 89, 124, 142, 144, 145,
srednjovelki 71
182, 187, 188, 231, 232, 236
srpski 53F, 92, 93F, 103, 104
sardski 61F, 167
srpskohrvatski 93
sarikolski 39
staroanatolijski 19, 21, 146, 147
saronski 46 staroarmenski, v. 85, 86, 87
satemski jezici 147, 148, 149, staroasirski 26
150, 152, 155, 157, 158, 159, starobjeloruski 98
162, 165-167 starobugarski, v. staroslavenski
scots 65F, 69, 78, 79 (102F)
sefardski 61 staroengleski 75, 78-79, 136F
selonski 94, 101 starofranaki 79, 80
semitski 21, 59, 122, 125, 141F, starofrancuski 78
147F starofrizijski 75, 79
sidetski 21 staroindijski 31-33, 36, 124,
sikulski 58, 59 144F, 149, 151, 158F, 173,
sindhi 31 175, 187, 189F, 232, 235, 244,
sirski 85F 246, 248, 249, 251, 253, 254,
sjevernopicenski 58, 59 258, 268
sjeverozapadni blok 114 staroiranski 35
skitski 37F, 38 staroirski 16, 65, 66, 67F, 70,
slavenski 15, 37F, 80, 90, 91F, 117, 136F, 137F, 161, 190,
92F, 93, 94, 99, 106, 101-111, 216, 249, 250, 252, 252F,
125, 128F, 130, 148, 167, 168, 254, 255, 256, 257, 259
169, 174, 175F, 185, 191F, staroirski ogamski 154
202F, 215, 215 F, 217 F, 219, staroislandski 75, 81, 82
220, 223, 224 starokineski 15, 122
istono slavenski 93F, 105- starokorniki 72

363
 KAZALA

starolitavski 124 140, 142, 143, 144, 152, 155,

staroniskofranaki 75, 80 158, 159, 161, 166, 167, 171,
staronizozemski 78 197, 216, 217, 223, 224, 225,
staronordijski 75, 81, 223F 226, 230, 231, 251, 252, 254,
staronorveki 75, 81 255, 256, 259
staroperzijski 29, 36, 148, 149, toharski A 16, 88-89
249, 251, 253, 254 toharski B 16, 88-89
staropoljski 110 tonganski 175
staropruski 91, 92, 94-96, 148, torlaki 92F, 103
215F toskanski 61
staroruski 93, 105-106, 107, toskijski 112-113, 221
242, 252, 253, 256 traki 16, 115, 150F
staroruska redakcija 105F tunguski 186F
starosaski 75, 79 turfanski, v. toharski A
staroslavenski 15, 82, 101-102, turkijski 15, 37
105F, 106, 124, 151, 189F, turski 15, 113, 123, 132, 177
215, 221, 230, 239, 242, 244,
252, 253, 255 ukrajinski 92, 106, 107, 170
starovedski 75, 81 ulsterski 70
starovisokonjemaki 80, 136F, umbrijski 16, 54, 55, 57, 62, 177
138, 140F, 143, 255 uralski 15, 97, 122, 125, 164
sumerski 21, 24, 25F, 45F urartski 21
urdu 34
auraseni 31, 33, 34
kotski 62, 63, 65, 69, 70, 79 vahanski 39
leski 110 vajgalski 39
panjolski 60, 132, 137, 173F, vandalski 75
175, 176F vedski 29, 31-32, 36, 46, 138F,
tokavski 92F, 93F, 103, 104, 144F, 187, 188, 198, 270
129, 190 velki 16, 62, 63, 70, 71, 140F,
istono tokavski 93F 157
zapadno tokavski 93F, 1032 veljotski 61
vedski 24, 75, 81, 82, 83F, 162F, venetski 54, 55, 58, 114
173F, 175F, 177, 191, 203F veseki 78
vestinski 54, 57
tadiki 38 visokolatvijski, v. latgalski
talijanski 15, 61, 112F, 1263 visokonjemaki 75F, 79, 80, 138F
tamijski 100 vizigotski 75F
tamilski 32 volanski 54, 55, 57, 58
tartesanski 117
telugu 32 zapadnoargolidski 46
tesalijski 47, 48 zapadnoarmenski 87
tesalijsko-beotijski 48 zemgalski 94, 101
tirolski 61
toharski 16, 17, 38, 88-89, 139, emaitski 99

Kazala sastavio Orsat Ligorio

364
 BILJEKA O AUTORU

Mate Kapovi roen je 5. kolovoza 1981. u Zagrebu, gdje je i matu-

rirao. Na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zagrebu diplomirao
je 2003. lingvistiku i kroatistiku.
Godine 2007. doktorirao je kod profesora Ranka Matasovia s te-
zom o rekonstrukciji baltoslavenskih osobnih zamjenica na Filozof-
skom fakultetu Sveuilita u Zadru.
Radi kao vii asistent na Odsjeku za lingvistiku Filozofskoga fa-
kulteta u Zagrebu, gdje predaje povijesnu indoeuropsku fonologiju
i morfologiju.
Objavio je vie od dvadeset znanstvenih lanaka u domaim i ino-
zemnim asopisima i sudjelovao na brojnim domaim i meunaro-
dnim skupovima.
Bavi se poredbenopovijesnom lingvistikom (ponajvie slavistikom i
indoeuropeistikom), akcentologijom, dijalektologijom i sociolingvi-
stikom.

365
 KAZALO

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
Pokrate i znakovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8

PREGLED INDOEUROPSKIH JEZIKA

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
Anatolijski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Indoiranski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
Indoarijski (indijski) jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
Iranski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
Grki jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Grki dijalekti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
Italski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
Keltski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 62
Kontinentalni keltski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . 64
Otoni keltski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
Britski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
Germanski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Istonogermanski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77
Zapadnogermanski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Ingveonski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78
Istveonski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Erminonski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
Sjevernogermanski (skandinavski) jezici . . . . . . . . . 81
Istoni sjevernogermanski jezici . . . . . . . . . . . . 81
Zapadni sjevernogermanski jezici . . . . . . . . . . . . 82
Armenski jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
Toharski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Baltoslavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
Baltijski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
Slavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
Junoslavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
 Istonoslavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
Zapadnoslavenski jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
Albanski jezik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
Slabo posvjedoeni jezici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Neindoeuropski jezici stare Europe . . . . . . . . . . . 116

POREDBENA FONOLOGIJA
Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121
Poredbena indoeuropska fonologija . . . . . . . . . . . . . . 134
Indoeuropski okluzivi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
Indoeuropski tjesnanici . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Indoeuropski sonanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183
Indoeuropski samoglasnici . . . . . . . . . . . . . . . 213
Indoeuropska fonotaktika . . . . . . . . . . . . . . . . 262
Fonoloka pravila u ie. prajeziku . . . . . . . . . . . . 266
Prijevoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 269
Indoeuropski naglasak . . . . . . . . . . . . . . . . . 270
Izgovor u pojedinim jezicima . . . . . . . . . . . . . . . . . 274
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Kazala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Biljeka o autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 365
 MATICA HRVATSKA
BIBLIOTEKA THEORIA /

Mate Kapovi
Uvod u indoeuropsku lingvistiku

Za nakladnika Igor Zidi

Likovno oblikovanje Luka Gusi
Priprema Tehnika priprema MH
Tiskanje dovreno u lipnju 2008.
u tiskari GZH, Zagreb

ISBN 978-953-150-847-6