Materijali PDF

Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet
Odsjek za politehniku
Zvonimir Kolumbi, Nikola Tomac
podloge za diskusiju
Rijeka,
2005.
2 MATERIJALI
Sadraj
Predgovor 3
Popis kratica 4
1. Uvod u materijale 5
2. Struktura supstancija graa materijala 11
3. Fizikalno-kemijski temelji materijala 21
4. Svojstva, karakteristike i izbor materijala 35
5. Metali 45
6. Keramike 59
7. Polimeri 71
8. Kompoziti 83
9. Prirodni konstrukcijski materijali 95
10. Pogonski materijali 109
Literatura 121
00 Sadraj, predgovor, popis kratica 3
Predgovor
Napredak je tehnike i poveanje kvalitete ivljenja usko povezan s otkrivanjem i kori-
tenjem novih materijala. Na primjer, razvoj metalnih zrakoplova omoguen je Wilmovim ot-
kriem, 1909. godine, kako se aluminiju dodatkom magnezija i bakra, te pogodnom toplin-
skom obradom, moe 5 puta poveati vrstoa (Rm). Izuzetne karakteristike suvremenih ma-
terijala danas potiu razvoj poboljanih/novih tehnologija i proizvoda, na primjer, specifina
vrstoa (Rm/) kompozita s polimernom matricom, ojaanom ugljinim vlaknima, 4 puta je
vea od legura aluminija i titana, a specifina krutost (E/) 2 puta vea. Primjena novih mate-
rijala u velikoj je mjeri izmijenila izgled graevina, a donedavno nezamislivi razvoj kompju-
tora ne bi bio mogu bez otkria i primjene novih materijal.
Cilj je ovog udbenika pobuditi u studenata Odsjeka politehnike, Filozofskog fakulteta
u Rijeci, zanimanje za materijale i pomoi im u usvajanju znanja potrebnih za razumijevanje
suvremenog izbora optimalnog materijala za izradu/izgradnju aktualnog dijela/sustava. Speci-
finim se oblikom udbenika pokuavaju na pogodan nain rijeiti problemi:
1. velikih razlika u predznanjima studenata
Prva etiri dijela udbenika ukratko obuhvaaju temelje potrebne za razumijevanje biti mate-
rijala (1. Uvod u materijale, 2. Struktura supstancija graa materijala, 3. Fizikalno-kemijski
temelji materijala, 4. Svojstva, karakteristike i izbor materijala);
2. brojnosti i razliitosti tehnikih materijala
U drugih su est dijelova ukratko obuhvaeni: (a) osnove, (b) najznaajniji predstavnici, te
(c) promjene svojstava tijekom uporabe, za materijale svrstane po namjeni (konstrukcijski i
pogonski) i sastavu (5. Metali, 6. Keramike, 7. Polimeri, 8. Kompoziti, 9. Prirodni
konstrukcijski materijali 10. Pogonski materijali goriva, maziva i vode);
3. obilja kvalitetnih informacija u literaturi i na internetu
Udbenik obuhvaa knjigu s kratkim presjecima gradiva, kao podlogama za diskusiju, te CD s
istom knjigom (grafika u bojama i linkovi) i dopunama: (a) detaljnija obrada najznaajnijih
dijelova gradiva, (b) upute na literaturu i (c) upute na kvalitetne relevantne internet stranice;
4. potekoa u pobuivanju zanimanja studenata
Posebna je pozornost posveena: (a) neodbojnom izgledu teksta i grafike, (b) ukljuivanju
kvantitativnih informacija o svojstvima materijalima kako bi se mogli provoditi semi-
kvantitativni izbori materijala za izradu/izgradnju zanimljivih dijelova/sustava.
Rijeka, listopad 2005. Autori

4 MATERIJALI
Popis kratica
A austenit
A istezljivost, %
BCC prostorno centrirana kubina reetka (Body-Centred Cubic)
cM jedinina cijena materijala, kn/kg
c specifina toplina, J/(kgoK)
D/d vanjski / unutarnji promjer, mm
E modul elastinosti, kN/mm2
Ek napon proboja, kV/mm2
F ferit
F sila, N
FCC plono centrirana kubina reetka (Face-Centred Cubic)
H entalpija, J
HB / HRC / HV tvrdoa po Brinellu / Rockwellu / Vickersu
HCP gusto sloena heksagonalna reetka (Hexagonal Close-Packed)
KIC lomna ilavost, N/m3/2
m masa, kg
L duljina, mm
p tlak, N/mm2
P perlit
Q toplina, J
R molarna konstanta idealnog plina, 8,314 kJ/(kmoloK)
Rd,is dinamika izdrljivost pri istosmjernom optereivanju, N/mm2
Re / RE granica teenja / granica elastinosti, N/mm2
Rm / Rm,t vlana / tlana vrstoa, N/mm2
S povrina presjeka, mm2
t temperatura, C
tmin , tvmax minimalna / maksimalna temperatura trajne upotrebe, C
v brzina, m/s
V volumen, m3
wi maseni postotak i-te supstancije, % (kg/kg)
wR reciklinost, (kg/kg)
W rad, J
xi molnarni postotak i-te supstancije, % (mol/mol)
toplinska rastezljivost, m/(mK)
debljina, mm
deformacija, % (L/L)
koeficijent gubitaka energije, ; dinamika viskoznost, Paos
toplinska vodljivost, W/(moK)
koeficijent trenja,
Poissonov koeficijent, (L/L)
elektrina otpornost, cm
gustoa, kg/dm3
, d naprezanje, doputeno naprezanje, N/mm2
vrijeme, s
1. Uvod u materijale
1.1 Materija materijali ................................................................................. 5
1.1.1 Supstancije i tvari.................................................................................................. 5
1.1.2 Materijali............................................................................................................... 5
1.1.3 Oznake i opisi supstancija i materijala.................................................................. 6
1.2 Konstrukcijski materijali.......................................................................... 6
1.2.1 Vrste konstrukcijskih materijala ........................................................................... 6
1.2.2 Primjeri primjene konstrukcijskih materijala........................................................ 7
1.2.3 Izbor konstrukcijskog materijala........................................................................... 7
1.3 Vrijednosti veliina.................................................................................... 8
1.3.1 Brojani iznosi ...................................................................................................... 8
1.3.2 Koliina materijala................................................................................................ 9
1.4 Koritenje kompjutora.............................................................................. 9
1.4.1 Softver ................................................................................................................ 10
1.4.2 Internet................................................................................................................ 10
1.1 Materija materijali

Materijom se naziva sve to formira objektivnu
stvarnost prirode, koja istinski postoji, neovisno
o ljudskoj spoznaji. Posebni oblici pojavljivanja
materije imaju brojna razliita svojstva, a zajed-
niko im je stalnost razliitih oblika gibanja.
1.1.1 Supstancije i tvari

Supstancije su prije teorijske nego prirodne skupine jednorodnih estica, npr. kisik (O
ili O2), vodik (H ili H2), voda (H2O). Vode koje se sreu u prirodi i tehnici su pak tvari.
Tvari su prirodni oblici po-

javljivanja materije, formi-
rane od estice. U "istoj
tvari" dominira sadraj jed-
ne supstancije.
1.1.2 Materijali
Materijalima, u irem smislu, nazivaju se krute, tekue i plinovite tvari, koje se koriste
u izradi dijelova, te izgradnji, pogonu i odravanju sustava.
6 MATERIJALI
Materijali koriteni pri izradi dijelova i izgradnji

sustava, u pravilu kruti, nazivaju se konstrukcijski
materijali (graevinski, strojarski, elektrotehniki,
specijalni). U literaturi se esto koristi i termin ma-
terijali u uem smislu, pri emu se podrazumijeva-
ju samo konstrukcijski materijali.
Kruti, tekui i plinoviti materijali koji se koriste (u
pravilu i troe), pri pogonu i odravanju dije-
la/sustava nazivaju se "pogonski materijali".
1.1.3 Oznake i opisi supstancija i materijala

Supstancije se oznaavaju meunarodno prihvaenim kemijskim simbolima (O, Fe) i
formulama (O2, FeO), a svojstva im se odreuju ekstrapolacijama svojstava tvari. Svojstva se
supstancija (tvari) nalaze u fizikalno-kemijskim prirunicima. Na primjer, svojstva su eljeza:
eljezo, Fe
atomski broj = 26 relativna atomska masa = 55,847 3
struktura elektronskog omotaa 1s 2 s2 2p6 3s2 3p6 3d6 4s2
2
alotropske modifikacije: Fe < 770 C < -Fe < 928 C < -Fe < 1530 C < -Fe < 1535 C
Oznake su pojedinih materijala odreene u nacionalnim i internacionalnim normama,

ali i u normama velikih proizvoaa. U propisima objavljenim u Narodnim novinama su raz-
raeni detalji privremenog preuzimanja Jugoslavenskih standarda, objavljenih do 1991. godi-
ne. Naziv "Jugoslavenski standardi" se mijenja u "Hrvatske norme", a kratica JUS u HRN.
Danas je u Hrvatskoj u tijeku usvajanje Europskih normi (EN) za podruje materijala.
Opis materijala u normama bitno se razlikuje od opisa supstancija u fizikalno-
kemijskim prirunicima. Na primjer, svojstva su .0363 (po EN je oznaka S235J0) :
"opi konstrukcijski elik", .0363 (HRN C.B0.500)
kemijski sastav w, %: 0,17 C 0,03 0,3 Si 0,2 0,5 Mn; max: 0,045 P 0,045 S 0,009 N 0,02 Al;
Rm = 340 470 N/mm2, Rp0,2 = 225 N/mm2, A5 = 26 %, KV = 27 J (pri 20 C)
kovanje: 1200 90 C; normalizacija: 900 930 C
1.2 Konstrukcijski materijali

Iz kemijskih spojeva, u kojima su zastupljeni u prirodi, konstrukcijski materijali se pro-
izvode pogodnim fizikim i kemijskim postupcima tehnolokim (nemetali) i metalurkim
(metali). Sirovina za proizvodnju materijala, u industrijskim razmjerima, uglavnom su rude
(anorganski spojevi minerali) i nafta (organski spojevi).
Osnovna svojstva konstrukcijskih materijala su odreena normama, meutim, kao to se
dijelovi mogu oblikovanjem pogodne geometrije prilagoditi napravi, stroju ili postrojenju, ta-
ko se i pogodnim postupcima toplinske obrade svojstva konstrukcijskih materijala mogu pri-
lagoditi zahtjevima (ponekad ak i oprenim).
1.2.1 Vrste konstrukcijskih materijala

Konstrukcijski materijali se mogu grupirati prema razliitim kriterijima. Na primjer,
prema kemijskom sastavu razlikuju se:
01 Uvod u materijale 7
U novije se vrijeme sve vie primjenjuju "inteligentni materijali" koji ovisno o prom-
jenama izazvanim djelovanjem okoline (mehaniko optereenje/rastereenje, toplinsko grija-
nje/hlaenje) mijenjaju vlastita svojstva (vrstou, oblik).
1.2.2 Primjeri primjene konstrukcijskih materijala

Konstrukcijski materijali se koriste za izradu dijelova i izgradnju sustava namijenjenih
graevinarstvu, strojarstvu, elektrotehnici, medicini, zabavi, sportu i rekreaciji. Otkria i uvo-
enja u primjenu novih materijala potiu i usmjeravaju razvoj dijelova i sustava.
Zgrade
Vozila
Kompjutori
1.2.3 Izbor konstrukcijskog materijala

Sve jaa konkurencija na tritu namee sve stroe zahtjeve konstruktorima i projek-
tantima koje je nemogue ispuniti bez sustavnog pristupa izboru konstrukcijskih materijala.
8 MATERIJALI
Pri konstrukciji/projektiranju dijela/sustava izbor materijala zapoinje s kvalitativnom

analizom zahtijeva popisom svih znaajnih svojstava i uvjeta rada dijela/sustava, te svih
znaajnih svojstava raspoloivih materijala.
1.3 Opis svojstava materijala

Svojstva (karakteristike) materijala odreuju se kvantitativnom analizom.
Mjerenje neposredno/posredno odreivanje brojanih iznosa koji pokazuju koliko pu-

ta mjerena veliina sadri u sebi istovrsnu veliinu dogovorom utvrenu kao mjernu jedinicu.
U izrazima vrijednosti veliina se znak mnoenja izmeu brojanog iznosa i jedinice u

pravilu ne pie i podrazumijeva se (to je vano imati na umu pri proraunima).
Greka ( ) odstupanje rezultata mjerenja od istinite vrijednosti veliine. Ovisi o ko-
ritenom mjernom instrumentu i postupku mjerenja. Bez opaske podrazumijeva se odstupanje
posljednje znamenke aktualnoga brojanog iznosa (oitanog s instrumenta) za 0,5.
Podrazumijeva se:
= 0,05 mm
51,85 L < 51,95 mm
Pojava greaka pri mjerenjima je neizbjena, a treba razlikovati:
Umjeravanje opreme s ko-

jom se provodi mjerenje obav-
ljaju ovlateni laboratoriji.
Pokus (eksperiment) izazivanje pojave/procesa radi prozuavanja (uz teorijsku anali-
zu) detalja ili pojave/procesa kao cjeline.
U normama (HRN, EN) propisan je niz
jednoznano i jasno definiranih laborato-
rijskih pokusa na temelju ijih se rezultata
usporeuju svojstva materijala.
U pravilu pokusi ukljuuju brojna mjerenja i statistike obrade rezultata mjerenja.
Pouzdani rezultati mjerenja dobivaju se
ponavljanjem mjerenja (pri ponavljanju se
ne dobivaju isti rezultati) i pogodnom sta-
tistikom obradom rezultata mjerenja.
1.3.1 Brojani iznosi

Potpuni (toni) brojani iznosi poznate su
sve znamenke; nepotpuni (netoni) brojani
iznosi poznat je samo dio znamenki.
01 Uvod u materijale 9
Broj jedinki u mnoini supstancije od 1 mol: Brzina svjetlosti:

23
6,0221367(36)o10 (nepotpuno netono) 2,99792458o108 m/s (potpuno tono?)
Znaajne su one znamenke brojanih iznosa (nepotpuni brojani iznosi) koje imaju
fizikalni smisao (mjerenja). U zapisima brojanih iznosa u znaajne znamenke spadaju:
Jedino kod znanstvenog zapisa

ne moe doi do neizvjesnosti
o tonosti vrijednosti veliine.
1.3.2 Koliina materijala

Koliina se materijala (tvari, supstancija) moe izraziti na tri naina:
U pravilu, masa i volu-
men se mjere, a mnoina
supstancije izraunava.
Mase kondenziranih agregacija (tekuine i krutine) mjere se razliitim vagama, od la-
boratorijskih (dozvoljenog optereenja mmax = 2 g) do platformskih za vozila (mmax = 100 t).
Volumeni fluida (tekuine i plinovi) mjere se pogodnom laboratorijskom opremom ili

se odreuju na temelju rezultata mjerenja duina (dimenzije spremnika).
1.4 Koritenje kompjutora

Razvoj i irenje koritenja suvremenih kompjutora u biti je izmijenilo prirodu strunog
rada tako to kompjutor: (a) rastereuje od memoriranja brojnih informacija koje se rijetko
koriste, (b) rastereuje od zamornih izraunavanja podlonih grekama, te (c) pomae u
stjecanju sigurnosti. Uz malo panje u potpunosti se izbjegavaju greke u sloenim dugot-
rajnim proraunima, koji pri koritenju pogodnih softvera u pravilu traju nekoliko sekundi.
10 MATERIJALI
1.4.1 Softver
Danas se mogu nabaviti softveri za izbor materijala uz koritenje kompjutora (CAMS
Computer Aided Material Selection), ali ne treba oekivati da e takav softver rijeiti sve pro-
bleme izbora materijala. U ovoj se knjizi za usporedne analize svojstava materijala koristi sof-
tver CES (Cambridge Engineering Selector) tvrtke GRANTA Materials Intelligence.
Na internetskoj adresi http://www.grantadesign.com/products/ opi-
sana su osnovna svojstva CES-a. Grafiki su prikazani temeljni mo-
duli softvera (obuhvaena polja) i njihova uzajamna povezanost, a
do vie detalja se dolazi aktiviranjem obuhvaenih polja.
CES je prije svega namijenjen inenjerima proizvoaa i korisnika
konstrukcijskih materijala, ali se u novije vrijeme iroko koristi i na
fakultetima u izobrazbi studenata o materijalima.
1.4.2 Internet
Internet je skupina mrea kompjutora na koju se osobni kompjutori u pravilu povezuju
telefonskom linijom. Preko interneta se uspostavlja uinkovita komunikacija mnogobrojnih
kompjutora rasporeenih po cijelom svijetu, te brzo dolazi do brojnih korisnih informacija.
Do brojnih korisnih informacija o materijalima moe se doi na internetskim adresama:
http://www.matweb.com/ http://www.eevl.ac.uk/
http://www.engnetbase.com/ http://www.psigate.ac.uk/newsite/
http://www.nap.edu/ http://www.tms.org/TMSHome.html
U pretragama interneta treba biti racionalan. Tijekom obavezne faze pripreme dobro
razmisliti o cilju pretrage i razini potrebnih informacija: (a) osnove, (b) za uenje, (c) struni
ili (d) znanstveni, te paljivo odrediti kljune rijei.
2. Struktura supstancija
graa materijala
2.1 Kemijski elementi .................................................................................11
2.1.1 Atomi............................................................................................................. 11
2.1.2 Struktura elektronskog omotaa atoma.......................................................... 12
2.2 Kemijski spojevi ....................................................................................12
2.2.1 Kemijske veze ............................................................................................... 13
2.2.2 Anorganski kemijski spojevi ......................................................................... 14
2.2.3 Organski kemijski spojevi ............................................................................. 14
2.3 Agregacije..............................................................................................15
2.3.1 Meumolekulske sile..................................................................................... 16
2.3.2 Plinovi ........................................................................................................... 16
2.3.3 Tekuine ........................................................................................................ 16
2.3.4 Krutine........................................................................................................... 17
2.3.5 Mjeovite agregacije...................................................................................... 18
2.4 Graa kristalnih krutina .........................................................................18
2.4.1 Struktura kristalne reetke i jedinine elije .................................................. 18
2.4.2 Pokazatelji svojstava jedininih elija ........................................................... 19
2.4.3 Zrna i greke kristalnih reetki ...................................................................... 20
2.1 Kemijski elementi

Kemijski elementi (skraeno, elementi) razliiti su oblici pojavljivanja supstancije
koji se kemijskim postupcima ne mogu razloiti na jednostavnije stabilne oblike ( nuklear-
na kemija). Svaki kemijski element ima meunarodno usvojeni naziv iz koga je izveden nje-
gov simbol. Pri normalnim uvjetima jedanaest elemenata je plinovito: H, O, N, F, Cl, He, Ne,
Ar, Kr, Xe, Ra, dva su tekua: Br, Hg, dok su ostali kruti.
2.1.1 Atomi
Najmanji mogui dijelovi elemenata su atomi. Polumjer im je reda veliina 100 pm .
Od broja protona i neutrona u jezgri ovise mase atoma, dok od broja elektrona i njiho-
vog rasporeda ovise njihova kemijska svojstva. Za atom karakteristini broj protona naziva se
atomskim brojem (Z), a zbroj broja protona i neutrona masenim brojem (A). Broj protona i
elektrona isti je u atomu elementa. Kako je proton nosilac jedinine pozitivne, a elektron jedi-
nine negativne naelektriziranosti, atom je kao cjelina elektrino neutralan.
Svi su kemijski elementi po odreenim pravilima svrstani u periodnom sustavu kemij-
skih elemenata. Poevi od vodika, s jednim protonom (ZH = 1, AH = 1) i jednim elektro-
nom, svaki sljedei element u periodnom sustavu ima po jedan proton i jedan elektron vie
(Zprethodnog + 1). Prema tome, redni broj elementa u periodnom sustavu = Z.
12 MATERIJALI
2.1.2 Struktura elektronskog omotaa atoma

Periodine promjene svojstava pri kontinuiranom porastu atomskog broja navela je is-
traivae na pretpostavku kako mora postojati ovisnost svojstava o rasporedima i energijama
elektrona, a ne samo o njihovim mnoinama. Problem rasporeda i energija elektrona u elek-
tronskom omotau atoma uglavnom je rijeen Schrdingerovom jednadbom, koja upuuje
na to da u prostora u kojem se kreu elektroni atoma treba razlikovati tri tipa potprostora:
1. ljuska, s elektronima odreenih energetskih razina,
2. podljuska, s elektronima odreenog energetskog podrazina i
3. orbitala, u kojoj se gibaju pojedinani elektroni ili elektronski parovi koji se vrte u
suprotnim smjerovima oko vlastitih osi.
Vie orbitala formira podljusku, vie podljuski ljusku, vie ljuski elektronski omota atoma.
Kako bi se izbjeglo crtanje, pri analizi struktura elektronskih omotaa atoma esto se
koriste formule podljuski koje sadre informacije o kvantnim brojevima i broju elektrona:
2 2 6 2 2 2
11Na 1 s , 2 s , 2 p (2px , 2py , 2pz ), 3 s
1
[ 10 Ne ] , 3 s1
U tenji k formiranju povoljnijih (stabilnih) struktura elektronskih omotaa (plemeniti

plinovi), kada im se za to ukae povoljna prilika (neposredan dodir, dovoljna energija aktiva-
cije), metali otputaju, a nemetali primaju elektrone.
2.2 Kemijski spojevi

Kemijski spojevi (skraeno: spojevi) razliiti su oblici pojavljivanja supstancije koji
se kemijskim postupcima mogu razloiti na jednostavnije oblike. Najmanja mogua jedinka
kemijskog spoja je molekula, koja se najee opisuju bruto formulama kvalitativno (koje
atome sadri molekula) i kvantitativno (po koliko tih atoma sadri molekula).
Anorganske spojeve grade svi kemijski elementi, ali je broj
anorganskih spojeva daleko manji od broja organskih koje
gradi relativno mali broj kemijskih elemenata.
02 Struktura supstancija graa materijala 13
2.2.1 Kemijske veze

Pri sudarima atoma kemijskih elemenata moe doi do uspostavljanja kemijskih veza
ako su strukture elektronskih omotaa molekula spojeva (elemenata: H2 , O2), energetski i/ili
prostorno povoljnije od struktura elektronskih omotaa atoma kemijskih elemenata.
Elektroni koji sudjeluju u formiranju kemijskih veza nazivaju se valentnim elektroni-
ma, i esto se oznaavaju tokama. Prema nainu postizanja povoljnih struktura elektronskog
omotaa razlikuju se tri tipa kemijske veze ionska, kovalentna i metalna.
Ionska veza
Ako pri sudaru atoma, teei povoljnijim strukturama elektronskih omotaa jedna vrsta
atoma otputa, a druga vrsta atoma prihvaa otputene elektrone uspostavlja se ionska veza
razliito naelektriziranih iona. Na primjer, pri sudaru atoma Na i Cl formira se NaCl.
Kation i anion se nakon sudara uzajamno udaljavaju uslijed prevladavajueg elektrosta-
tikog odbijanja izmeu njihovih istorodno naelektriziranih dijelova. Pri udaljavanju postupno
prevladava elektrostatiko privlaenje uzajamno razliito naelektriziranih iona. Na odreenom
razmaku iona javlja se minimum potencijalne energije EP,min.
Broj otputenih elektrona opisuje se oksidacijskim brojem (OB), a ioni oznaavaju:

SIMBOL IONA ELEMENTAOB i FORMULA SLOENOG IONAOB
s tim to se oksidacijski broj 1 ne pie i podrazumijeva i pie se samo predznak.
Kovalentna veza
Ako pri sudaru atoma, teei povoljnijim strukturama elektronskih omotaa, atomi for-
miraju zajednike elektronske parove uspostavlja se kovalentna veza. Zajedniki elek-
tronski parovi oznaavaju se crticama (slika a).
Kovalentna je veza zastupljena kod glavnine organskih spojeva (npr. CH4 metan,
C2H6 etan) kod kojih ugljik sudjeluje u formiranju elektronskih parova s etiri valentna e-
lektrona. Pri formiranju kovalentnih veza metana dolazi do "hibridizacije" orbitala ugljika i
uspostavljanja etiri jednake veze s atomima vodika (2(sp)4 , slika b).
14 MATERIJALI
Metalna veza
Kod metalne veze dio atoma metala otputa elektrone
i formira se "oblak slobodnih elektrona" kemijske
su veze posljedica uzajamnog privlaenja negativno
naelektriziranih slobodnih elektrona i pozitivno nae-
lektriziranih kationa, koji su te elektrone otpustili.
2.2.2 Anorganski kemijski spojevi
Kompleksni spojevi se toliko meusobno razlikuju da im nije mogue odrediti opa svojstva.
Spojevi dva elementa
Nazivi kemijskih spojeva dva elementa dobivaju se kada se nazivu prvog, manje elek-
tronegativnosti (slabije privlai elektrone), doda naziv drugog s nastavkom -id. Spojevi dva
elementa obuhvaaju sve tri kombinacije: metal-metal, metal-nemetal, nemetal-nemetal.
Kiseline, luine i soli

U Materijalima je dovoljan stariji pristup definicijama:
Kiseline , Hn+An spojevi s vodikom, koji pri otapanju u vodi disociranju (razlau
se) na katione vodika (H+) i anione kiselinskog ostatka (An). Upravo ion vodika iza-
ziva kiseo ukus i specifino kemijsko ponaanje kiselina.
Luine , K+m(OH)m spojevi s OH grupom. U vodenim otopinama one disociraju
na hidroksilne anione (OH) i katione luinskog ostatka (K+m).
Soli, Kn+mAmn spojevi formirani od kationa luinskog ostatka (K+m) i aniona kise-
linskog ostatka (An), na koje soli disociraju pri otapanju u vodi.
2.2.3 Organski kemijski spojevi

Organski kemijski spojevi sastoje se od relativno malog broja razliitih gradbenih di-
jelova koji se mogu povezati na gotovo bezbroj razliitih naina. Gradbeni su dijelovi:
(a) zasiene ugljikove grupe ili radikali (CH3, CH3CH3, ) i
(b) funkcionalne grupe (C=C, COH, ).
Termin "funkcionalne" koristi se u smislu "kemijski aktivne". Iako ni zasiene ugljikove gru-
pe nisu kemijski inertne, ipak ne ulaze u toliko kemijskih reakcija kao funkcionalne grupe.
Prema kemijskom sastavu se organski spojevi mogu svrstati u:
Ugljikovodici su izgraeni iskljuivo od ugljikovih i vodikovih atoma, dok su u deriva-

tima zastupljeni i atomi drugih elemenata ee halogeni elementi (Cl, F) i O, a rjee: S i N.
Prema zasienosti kemijskih
veza, alifati se grupiraju u:
Alifati su s lancima ugljikovih atoma, alicikli s prstenima, dok je osnovna gradbena je-
dinica aromata benzen (C6H6). Alkani sadre samo zasiene veze, alkeni bar jednu dvostru-
ku vezu (dva elektronska para), a alkini bar jednu trostruku vezu (tri elektronska para).
Nazivi sljedeih lanova niza su izvedeni iz

grkih naziva brojeva: pentan (5), heksan
(6), heptan (7), oktan (8), .
Kod naziva ugljikovodika s granama:
a) funkcionalne grupe imaju nastavak -il ( an)
b) mjesto se u nizu oznaava znamenkom
c) mnoina ugljikovodinih funkcionalnih grupa
oznaava se prefiksima
2.3 Agregacije
Koritenjem terminom "agregacije" naglaava se znaaj fiziko-kemijskih svojstava
analizirane nakupine estica. Prema osnovnom agregatnom stanju razlikuju se tri vrste agre-
gacija, a ovisno o kemijskom i konstitucijskom sastavu razlikuju se etiri vrste agregacija.
Komponente (kemijski sastav) agregacije su razliite kemijske supstancije koje sadri aktu-
alna agregacija, a faze (konstitucijski sastav) po svojstvima su uniformni dijelovi agregacije.
Agregacije imaju brojna razliita svojstva (npr. miris, tlak, modul elastinosti), koja se
opisuju razliitim pokazateljima. U pravilu, ako se agregacija analizira kao fiziko-kemijski
sustav svojstva se opisuju "veliinama stanja", a ako se agregacija analizira kao materijal
(konstrukcijski ili pogonski) svojstva se opisuju "karakteristikama materijala".
16 MATERIJALI
2.3.1 Meumolekulske sile

Pored uzajamnih privlanih/odbojnih djelovanja kemijski vezanih atoma (ionska, kova-
lentna, metalna veza), prisutna su u agregacijama uzajamna privlana/odbojna djelovanja po-
larnih molekula "van der Waalsove sile". Kod polarnih molekula su prostorno dislocirani
centar pozitivne i centar negativne naelektriziranosti formirani su elektrini dipoli, ija se
jakost opisuje dipolnim momentom, .
Radi usporedbe, za raskidanje su veza ato-

ma spojeva i molekula agregacija potrebne
energije:
kovalentna veza
200 500 kJ/mol
van der Waalasove sile
6 12 kJ/mol
Kod kondenziranih su agregacija razmaci
molekula znaajno manji nego kod plinova
manji je utjecaj van der Waalsovih sila.
2.3.2 Plinovi
Zbog velikih razmaka molekula, kod plinova slabo djeluju meumolekulske van der
Waalsove sile. Kako se molekule plinova stalno gibaju to oni ispunjavaju cijeli raspoloivi
prostor (spremnik) i poprimaju njegov oblik.
U teoriji "idealnog plina" zanemareni su volumeni molekula i meumolekulske sile.
Veliine stanja idealnog plina povezuje jednadba stanja idealnog plina (pV = nRT), a ods-
tupanja koja se javljaju kod realnih plinova obuhvaena su nizom manje ili vie sloenih izra-
za. Posebno su velika odstupanja u blizini toke kondenzacije, kada se plin naziva parom.
Najznaajniji je plin kisik (O2). Pri radu s plinovima stalno treba imati na umu njihovo
irenje koje esto dovodi do opasnosti od poara, eksplozija, te trovanja i oboljenja.
2.3.3 Tekuine
Kod idealnog plina je zastupljen idealan nered, dok je kod idealne krutine prisutan ide-
alni red. Negdje se na sredini izmeu ovih granica nalaze tekuine (fluidi i kondenzati).
Razmaci su molekula tekuina znaajno manji nego kod plinova. Djelovanje je van der
Waalsovih sila dovoljno jako da dri molekule na bliskim razmacima, te tekuine ne ispunja-
vaju cijeli raspoloivi prostor. Meutim, njihovo djelovanje nije dovoljno jako da tekuine
formiraju vlastiti oblik usprkos djelovanju vanjskih sila (na primjer, gravitacijskih).
Najznaajnija je tekuina voda (H2O). Pri radu s tekuinama treba imati na umu razlije-
vanje koje esto dovodi do opasnosti od poara, eksplozija, te trovanja i oboljenja.
2.3.4 Krutine
Krutine se pojavljuju u prirodi u dva osnovna oblika:
Amorfne krutine nemaju pravilan prostorni raspored estica i
nemaju izraeno talite, tt pri grijanju postupno omekavaju do
potpunog prijelaza u tekuinu.
Najee amorfne krutine su stakla. Neke naizgled amorfne krutine zapravo su kristalne
s vrlo sitnim esticama (npr. prah grafita).
Kristalne krutine imaju pravilan prostorni raspored estica
i izraeno talite. Pravilno rasporeene estice formiraju kri-
stal iju stabilnost odravaju ionske, kovalentne i metalne
veze, te van der Waalsove sile (molekularni kristali).
Ionske kristale formiraju ioni pozitivni (kationi) i negativni (anioni), ija su uzajam-
na djelovanja elektrostatike prirode. Primjeri su natrij-klorid (NaCl), magnezij-oksid (MgO).
Po svojoj prirodi ionska veza nije prostorno
usmjerena te su elektrina privlaenja oko iona
ravnomjerna. Svaki je ion opkoljen ravnomjer-
no po prostoru rasporeenim maksimalno mo-
guim brojem suprotno naelektriziranih iona.
Zbog jakog elektrinog privlaenja suprotno naelektriziranih estica krutine s ionskom
kristalnom reetkom imaju velike module elastinosti i vrstoe, te visoka talita. Deforma-
bilnost im je mala (krhki su) jer intenzitet elektrinih privlaenja jako opada s poveanjem
razmaka, a pri deformiranju dolazi i do uzajamnog pribliavanja suprotno naelektriziranih io-
na koji se odbijaju. Zbog malog broja slobodnih elektrona ionske krutine su male elektrine i
toplinske vodljivosti. Prisutnost iona u krutini ima za posljedicu dobru topljivost u vodi te do-
bru elektrolitiku vodljivost vodenih otopina i talina krutina s ionskim kristalnim reetkama.
Kovalentne kristale formiraju atomi nemetala, meusobno povezani kovalentnim ve-
zama. Primjeri su C (grafit/dijamant), SiO2 (kvarc). Kovalentna je veza jaka, ali u velikoj mje-
ri slabi s poveanjem razmaka atoma. Krutine s kovalentnom kristalnom reetkom imaju veli-
ke module elastinosti, vrstoe i visoka talita. Zbog malog broja slobodnih elektrona male
su elektrine i toplinske vodljivosti, a zbog odsutnosti iona u vodi su slabo topljivi.
Posljedica razliitih struktura grafita i dijamanta je u nji-
hovim razliitim svojstvima. Grafit (kruto mazivo), za
razliku od dijamanta (materijal za rezne alate), ima razli-
ite vrstoe u razliitim pravcima. Pojava razliitih svoj-
stava u razliitim pravcima naziva se anizotropijom.
Metalne kristale formiraju atomi i kationi metala koji su otpustili elektrone. Zbog jakih
privlaenja kationa metala i otputenih elektrona metali imaju visoke module elastinosti,
vrstoe i talita. Velika pokretljivost otputenih elektrona i relativno male promjene intenzi-
teta privlaenja s promjenama razmaka (u usporedbi s ionskim i kovalentnim krutinama) ima-
ju za posljedicu dobru elektrinu i toplinsku vodljivost metala, te njihovu veliku istezljivost.
Molekulske kristale formiraju molekule, s kovalentno vezanim atomima (npr. H2O,
CO2 , C12H26), uzajamno povezane van der Waalsovim silama. Posljedica relativno slabih van
der Waalsovih sila mali su moduli elastinosti i vrstoe. Posljedica velike pokretljivosti dipo-
18 MATERIJALI
la je velika deformabilnost. Zbog odsutnosti slobodnih elektrona imaju vrlo nisku elektrinu i
toplinsku vodljivost djeluju kao izolatori. Kristalne agregacije s molekulskim kristalnim re-
etkama slabo su topljive u vodi i dobro topljive u organskim otapalima.
2.3.5 Mjeovite agregacije

Prema prostornoj uniformnosti i vrsti sadranih komponenata razlikuju se:
Otopine su homogene, jednofazne mjeovite agregacije, s dvije ili vie komponenti. Za

razliku od kemijskih spojeva, otopine imaju promjenljive sastave i iz njih se komponente mo-
gu izdvojiti fizikim postupcima (npr. destilacija). Smjese su pak heterogene i viefazne.
Otopine se dijele u mikrohomogene i makrohomogene. Mikrohomogene otopine se na-
zivaju pravim otopinama (ioni, atomi, molekuli), a makrohomogene disperzijama (kristali i
vei djelii). Kod pravih otopina je otopljena supstancija otopljena u otapalu, a kod disperzija
je dispergirana supstancija dispergirana (rasprena) u disperzantu.
Pod sastavom mjeovite podrazumijeva se pregled koliina svih znaajnih sastojaka ak-
tualne agregacije, a pod sadrajem koliina jednog sastojka. Sadraji i sastav mogu se izraziti
na razliite naine: postocima (dio u 100 dijelova, npr. 25 kgX / 100 kg wX = 25 %), ud-
jelima (dio u 1 dijelu, npr. 0,25 kgX / 1,00 kg wX = 0,25) i apsolutnim vrijednostima
(dio u aktualnoj koliini, npr. 1,25 kgX / 5 kg mX = 1,25 kg).
2.4 Graa kristalnih krutina

Termini struktura i graa nisu sinonimi. O strukturi se govori pri analizi idealiziranih
agregacija, a o grai pri analizi strukture s grekama realnih agregacija.
2.4.1 Struktura kristalne reetke i jedinine elije

Strukture kristala se mogu analizirati po:
(a) kristalnim reetkama kristali kao cjeline i
(b) jedininim elijama jedinke karakteristine za kristale.
Izuavanjem po jedininim elijama stjee se jasnija predodba o strukturi te bolji osjeaj za
svojstva kristala i uzajamne odnose struktura/svojstva, dok se rezultati mjerenja (npr. ren-
dgenska analiza) pri analizi strukture kristala lake povezuju s kristalnim reetkama.
Razmaci a, b, c, i kutovi , , definiraju geometriju kristalne
reetke i nazivaju se parametrima kristalne reetke.
Poloaj vora opisuje se parametarskim koordinatama, od-
vojenim zarezima, u okrugloj zagradi.
Kristalografski pravac opisuje se parametarskim koordina-
tama druge toke na pravcu, bez zareza, u uglatoj zagradi.
Kristalografska ravnina opisuju se recipronim vrijednos-
tima parametarskih koordinata sjecita ravnina s koordinatnim
osima (Millerovi indeksi), bez zareza, u okruglim zagradama.
Prirodne se kristalne reetke mogu svrstati u sedam kristalografskih sustava.

Redni Naziv kristalografskog Parametri kristalne reetke
broj sustava razmaci kutovi osi
1 kubini a=b=c = = = 90
2 tetragonski a=bc = = = 90
3 rombni abc = = = 90
4 romboedarski a=b=c = = 90
5 heksagonski a=bc = = 90 ; = 120
6 monoklinski abc = = 90 ; 90
7 triklinski abc ( 90)
U drugom se pristupu iz kristalnih reetki izdvajaju karakteristine jedinine elije
najmanje jedinke koje obuhvaaju sva geometrijska svojstva tipina za aktualnu kristalnu re-
etku. Jedinine se elije mogu klasificirati na niz razliitih naina, a najee se koristi etr-
naest Braveovih konvencionalnih jedininih elija. Tijekom skruivanja ak 90 % metala
koji se najvie koriste u tehnici pri kristalizaciji formira: BCC i FCC (prostorno i plono cen-
trirana kubna kristalna reetka), te HCP (gusto pakirana heksagonalna kristalna reetka).
Jedinine se elije uglavnom prikazuju, ovisno o
potrebi, na jedan od tri naina:
tokama u teitima atoma, smjetenim u
vorove kristalne reetke,
atomima, s teitima u vorovima kris-
talne reetke,
dijelovima atoma koji pripadaju jednoj
eliji, s teitima u vorovima reetke.
Prednost je prvog naina u preglednosti, drugog u
zornosti, a treeg u izbjegavanje moguih zabuna
oko pripadnosti atoma jedininim elijama.
Najgue mogue slaganje atoma postie se kod FCC i HCP jedininih elija.
2.4.2 Pokazatelji svojstava jedininih elija

Pri opisima kristalnih elija, pored parametara kristalnih elija, esto se koriste:
(1) volumen kristalne elije, VK , nm3 VK = f(parametara reetke)
(2) kordinacijski broj (NK, ): broj susjednih atoma, s kojima se atom dodiruje
V
(3) faktor slaganja atoma: FSA = A,U gdje je: VA,U ukupni volumen atoma koji
VK pripadaju kristalnoj eliji, nm3
Primjer Pri t 20 C eljezo formira BCC elije, s atomima polumjera R = 0,124 nm.
parametri reetke: a = b = c = 0,286 nm

= = = 90
volumen kristalne elije: VK = 0,0234 nm3
koordinacijski brojevi: NK = 8
pripadni broj: NP = 2
faktor slaganja atoma: FSA = 0,680
20 MATERIJALI
2.4.3 Zrna i greke kristalnih reetki

Kristalne su krutine u pravilu polikristaline agregacije (rijetko monokristaline), for-
mirane skruivanjem talina (ali i: taloenjem iz otopina, sublimacijom para).
t > ttalita t = ttalita t < ttalita
Z zrno ili
"kristalit"
GZ granica
zrna
Atomi se metala u talini (t > ttalita) gibaju relativno brzo i nasumino. Kada se hlae-
njem taline dostigne talite (t = ttalita), metalne veze svladavaju kinetike energije atoma i
formiraju se brojna kruta vieatomska inicijalna zrna. Dalje hlaenje prati rast inicijalnih zrna.
Graa prirodnih i umjetno formiranih kristalnih krutina obuhvaa brojne greke (ukupna
je duina linijskih nepravilnost kristalne reetke u jedininom volumenu metala, na primjer,
reda veliina km/mm3). Prema dimenzijama se one mogu podijeliti na:
SA supstitucijski (zamjenski) atom (T)

Pr praznina (T)
IA intersticijski (uglavljeni) atom (T)
BD bridna dislokacija (L)
GZ granica zrna (P)
GF granica faza (P)
Ps prskotina (V)
Po pora (V)
Pored razliitih tipova kristalnih reetki, razliiti metali formiraju i razliite oblike zrna.
Na primjer, metali na bazi eljeza formiraju:
isto eljezo austenitni elik martenzitni elik eutektiki elik
okruglasta zrna poliedarska zrna igliasta zrna perlitna zrna
Veliine su zrna metala od ispod 1 m do oko 100 m. Finozrne grae imaju veu
vrstou i deformabilnost od krupnozrnih. Finoa se zrna metala moe mijenjati pogodnim
toplinskim obradama.
3. Fizikalno-kemijski
temelji materijala
3.1 Fizikalno-kemijski sustavi .................................................................21
3.1.1 Identifikacija sustava ......................................................................................... 21
3.1.2 Razmjene sustava s okolinom ........................................................................... 23
3.2 Transformacije fizikalno-kemijskih sustava ...................................24
3.2.1 Fazne promjene ................................................................................................. 25
3.2.2 Kemijske reakcije .............................................................................................. 25
3.2.3 Sloene transformacije ...................................................................................... 27
3.3 Kemijska termodinamika ..................................................................28
3.3.1 Funkcije kemijske termodinamike .................................................................... 29
3.3.2 Kemijsko-termodinamika izraunavanja ......................................................... 29
3.4 Kemijska kinetika i ravnotea ..........................................................30
3.4.1 Uvjeti kemijskog reagiranja .............................................................................. 31
3.4.2 Kinetika kemijskih reakcija ............................................................................... 32
3.4.3 Kinetika difuzije ................................................................................................ 33
3.4.4 Kinetika i difuzijska kontrola procesa ............................................................. 34
3.1 Fizikalno-kemijski sustavi

Pod fizikalno-kemijskim sustavom (skraeno: sustavom) podrazumijeva se izdvojeni
dio materije, koji je od okoline (drugog sustava) odvojen definiranim granicama.
Fizikalno-kemijski sustavi:
obuhvaaju velike brojeve
jedinki (npr. 1 m3 O2 sadri
preko 26o106 molekula), ko-
je se stalno gibaju uz uza-
jamna privlana i odbojna
djelovanja,
mogu razmjenjivati s okoli-
nom energije i supstancije na
razliite naine
3.1.1 Identifikacija sustava

Za identifikaciju je potrebno odrediti dovoljan broj svojstava po kojima se aktualni
sustav razlikuje od drugih sustava. Identifikacija obuhvaa kvantitativne opise sljedeih svoj-
stava sustava:
kemijskog sastava odreuje se postupcima kemijske analize,
konstitucijskog sastava odreuje se postupcima konstitucijske analize,
kemijsko-termodinamikog stanja odreuje se mjerenjima i izraunavanjima.
22 MATERIJALI
Kemijski sastav fizikalno-kemijskog sustava

Kemijski sastav sustava pregled sadraja komponenata obuhvaenih sustavom.
KEMIJSKI SASTAV
molarni sadraji maseni sadraji volumni sadraji koncentracije
udjeli postoci apsolutne vrijednosti
Nain izraavanja kemijskog sastava ovisi o nainu odmjeravanja koliina komponenata

tijekom pripreme smjesa i namjeni pripremljenih smjesa.
Molarni udio, xi , , ili molarni postotak, xi , % pruaju neposredne informacije o
brojevima prisutnih atoma.
n n
xi,1 = i xi = i 100 % ni mnoina i-te komponente, mol,
n n
n = ni ukupna mnoina komponenti, mol.
xi,1 = 1 xi = 100 %
Kod pripreme otopine krutine u krutini (legura), sastav se u pravilu opisuje masenim
udjelima i postotcima mase se krutina lako mjere vagama. U pripremi otopina tekuine u
tekuini, sastav se u pravilu opisuje volumnim udjelima i postocima volumeni se tekuina
lako mjere mjernim posudama.
Maseni udio, wi , , ili maseni postotak, wi , %

m m
wi,1 = i wi = i 100 % mi masa i-te komponente, kg,
m m
m = mi ukupna masa komponenti, kg.
wi,1 = 1 wi = 100 %
Volumni udio, i , , ili volumni postotak, i , %
V V
i,1 = i i = i 100 % Vi volumen i-te komponente, dm3,
V V
V = Vi ukupna masa komponenti, dm3.
i,1 = 1 i = 100 %
Kada se priprema otopina krutine u tekuini, sastav se u pravilu opisuje koncentraci-
jom lako se mjeri masa krutine (vaga) i volumen tekuine (mjerne posude).
mOS OS otopljena supstancija,

Koncentracija, OS , g/dm3 OS =
VOtn Otn otopina.
Molaritet, cOS, mol/dm3 mnoina otopljene supstancije u odreenom cOS =
nOS
volumenu otopine VOtn
03 Fizikalno-kemijske osnove materijala 23
Kemijsko-termodinamiko stanje sustava

Stanje sustava opisuje se skupom znaajnih veliina stanja.
Unutarnja energija pokazatelj je ukupne kinetike i potencijalne energije estica sadr-

anih u sustavu te pokazatelj sposobnosti sustava za obavljanje razmjena s okolinom.
Dijagrami stanja pregledi ravnotenih

svojstava agregacija u razliitim uvjeti-
ma. Za jednokomponentne sustave obuh-
vaaju:
tri karakteristine linije ravnotee
uvjeti pod kojima vlada ravnote-
a dviju faza,
trojnu toku uvjeti pod kojima
vlada ravnotea triju faza i
kritinu toku temperatura iz-
nad koje poveanjem tlaka nije
mogue prevesti plin u tekuinu
(nije mogua kondenzacija plina)
3.1.2 Razmjene sustava s okolinom

Kemijska termodinamika izuava samo ravnotena stanja sustava i razmjene sustava s
okolinom izmeu dvaju ravnotenih stanja, dok odvijanje procesa razmjena pri uspostavljanju
ravnotenih stanja izuava kemijska kinetika.
Volumni rad:
W1/2 = poV1/2 , J
(fizikalna konvencija)
Uvjeti su razmjene W: pokretna stjenka, p1 p2. Unutarnja energija raste (+ U) kada

okolina obavlja rad nad sustavom (prema fizikalnoj konvenciji je znak: W).
Toplina:
Q1/2 = ToS1/2 , J
S entropija, JoK1
24 MATERIJALI
Uvjeti su razmjene Q: dijatermalna (toplinski vodljiva) stijenka, t1 t2. Unutarnja ener-

gija raste (+ U) kada okolina grije sustav (+ Q).
Razmjena supstancija:
M1/2 = ioni,1/2 , J
kemijski potencijal,
Jomol1
n mnoina supstanci-
je, mol
Uvjeti su razmjene M: polupropusna stjenka (za i-tu supstanciju), 1 2. Unutarnja
energija raste (+ U) kada se iz okoline dovode supstancije sustavu (+M).
Razmjena topline bez transformacija

Razmijenjena koliina topline, bez transformacija, moe se odrediti uz koritenje speci-
finih toplinskih kapaciteta, c, J/(kgoK):
Q = mocoT ili Q = mocot
Specifini toplinski kapacitet je pokazatelj odreene vrste razmjene topline (ne svojstva sus-
tava), odreuje se pokusima i ovisi o prirodi agregacije, agregatnom stanju i temperaturi.
Kalorimetrija eksperimentalno odreivanje specifinih toplinskih kapaciteta.
Jednake su koliine topline koje preda tijelo kalorimetru i

kalorimetar tijelu (t1 < trav < t2):
Q2 = Q1 m2oc2o(t2 trav) = m1oc1o(trav t1)
m o (t t )
c2 = c1o 1 rav 1
m2 o ( t 2 trav )
trav temperatura nakon uspostavljanja stanja ravnotee.
3.2 Transformacije sustava

Pri faznim promjenama mijenja se konstitu-
cijski sastav, a pri kemijskim reakcijama
kemijski sastav sustava.
Razmijenjena koliina topline za odreenu vrstu fazne promjene, na konstantnoj tempe-
raturi, moe se odrediti na temelju jednadbe:
Q = moL L latentna toplina fazne promjene, Jokg1
Latentna toplina fazne promjene je pokazatelj odreene vrste fazne promjene (ne svojstva sus-
tava), odreuje se pokusima, a ovisi o prirodi agregacije i aktualnom paru agregantnih stanja.
Razmijenjena koliina topline za odreenu kemijsku reakciju, na konstantnoj temperatu-
ri, moe se odrediti na temelju jednadbe:
Q = moH0 H0 standardna reakcijska entalpija, Jokg1
Standardna reakcijska entalpija je pokazatelj odreene kemijske reakcije, odreuje se pokusi-
ma i ovisi o prirodi reaktanata i produkata te uvjetima odvijanja kemijskih reakcija.
3.2.1 Fazne promjene

Pri faznim promjenama u sustavu dolazi do
znaajnih promjena u meumolekularnim
djelovanjima supstancija, bez raskidanja po-
stojeih i uspostavljanja novih kemijskih
veza.
Skraeno se fazne promjene opisuju jednadbama faz-
nih promjena. Na primjer, promjene osnovnoga agregatnog
stanja vode jesu:
taljenje leda: H2Ok H2Ot
sublimacija leda: H2Ok H2Op
isparavanje/kondenzacija: H2Ot H2Op
Znakom u jednadbama faznih promjena naglaena je rav-
notea, na primjer, izjednaavanje brzine isparavanja H2Ot i
brzine kondenzacije H2Ot.
Pri dovoenju topline atomi

kristalne reetke krutine sve
bre titraju oko ravnotenih
poloaja rastu kinetike
energije atoma (raste t). Po
dostizanju talita, bez porasta
t, odvija se masovno raskida-
nje veza izmeu atoma kris-
talne reetke krutine i njihovo
prelaenje u tekuinu talje-
nje.
Kada se nakon potpunog taljenja krutine formirana tekuina i dalje grije, atomi se nas-
tavljaju sve bre gibati. Kada parcijalni tlak plina dostigne tlak okoline, dolazi do vrenja
plin se masovno formira u itavom volumenu tekuine. Temperatura na kojoj atomi tekuine
masovno prelaze u plin naziva se vrelitem, a plin temperature bliske vrelitu parom.
3.2.2 Kemijske reakcije

U kemijski reagirajuim sustavima, tijekom kemijskih reakcija raskidaju se postojee
kemijske veze reaktanata i uspostavljaju nove kemijske veze produkata. Kemijska svojstva
produkata znaajno se razlikuju od kemijskih svojstava reaktanata. Na primjer, kemijskom
reakcijom dvije vrlo opasne kemikalije: "vitriola" (H2SO4) i "kaustine sode" (NaOH) dobiva
se otopina lijeka "Glauberova sol" (Na2SO4) u vodi.
Kemijske se reakcije opisuju jednadbama kemijskih reakcija, za navedeni primjer:
OS otopljena supstancija
H2SO4,t + 2 NaOHk Na2SO4,OS + 2 H2OOtp
Otp otapalo
Broj atoma reaktanata i produkata izjednaavaju se odgovarajuim stehiometrijskim koefici-
jenatima (zakon o ouvanju materije = 2 ispred NaOH i H2O). Koeficijent = 1 se ne
pie ispred H2SO4 i Na2SO4 i podrazumijeva se.
26 MATERIJALI
Generalizirani je fizikalno-kemijski opis kemijskih reakcija:

stehiometrijski koeficijent; negativan za reaktante (nestaju) i
ioXi = 0 pozitivan za produkte (nastaju),
X simbol ili formula reaktanata/produkata.
Po elementima: ne = 0 (osnova za izjednaavanje) me = 0
Po spojevima: ni 0 mi = 0 (osnova za izraunavanje)
ni
= const ni promjena mnoine i-te supstancije (reaktanta ili produkta)
i
Razlikuju se:
Reakcije izmjene
Reakcijama izmjene nazivaju se kemijske reakcije pri kojima ne dolazi do promjena
stanja oksidiranosti sudionika ne mijenja se oksidacijski broj. Reakcije izmjene prate fazne
promjene, na primjer, pri neutralizaciji vodenih otopina:
sumarno: detaljno:
NaOHOS + HClOS NaClOS + H2OOtp Na OS + OH OS Na+OS + ClOS + H2OOtp
+
Od etiri vrste iona reaktanata u otopini nakon reakcije ostaju dvije vrste iona i odgovarajua
dodatna koliina molekula otapala.
Redoks-reakcije
Kod redoks-reakcija dolazi do promjena stanja oksidiranosti reaktanata rastu oksida-
cijski brojevi reaktanata, koji otputaju elektrone, i opadaju oksidacijski brojevi reaktanata,
koji primaju elektrone. Oksidacijska sredstva izazivaju oksidaciju (otputanje elektrona), pri
emu sama reduciraju (primaju elektrone). Redukcijska sredstva izazivaju redukciju (prijem
elektrona), pri emu sama oksidiraju (otputaju elektrone). Broj primljenih elektrona mora biti
jednak broju otputenih elektrona. Na primjer, za elektrolizu vode:
sumarno: detaljno:
2
2 O OS 4 e 2 OOS oksidacija otputanje elektrona
2 H2OOtp 2 H2, OS + O2, OS
4 H+OS + 4 e 4 HOS redukcija prijem elektrona
Ovisno o mehanizmu razlikuju se dvije vrste redoks reakcije:
kemijske (npr. izgaranje): elektrokemijske (npr. korozija):
Kod kemijskih reakcija se otputanje/prijem elektrona odvija pri uzajamnim sudarima reak-
tanata. Kod elektrokemijskih reakcija se reaktanti ne sudaraju otputanje i prijem elektro-
na odvija se na manje ili vie udaljenim lokacijama, te elektroni prolaze kroz metalni vodi.
Organske kemijske reakcije

U organskim kemijskim reakcijama sudjeluju:
organske podloge razliiti organski spojevi
reagensi elementi/spojevi s kojima organske podloge stupaju u kemijsku reakciju .
Kod reakcija adicije (adicija do-
davanje) reagens se dodaje na pod-
logu, pri emu ona ne gubi niti jedan
atom, npr. adicija broma na 2-pentin:
Za supstitucijske reakcije (supstitu-

cija zamjena) je karakteristina zam-
jena atoma podloge atomima reagen-
sa, npr. supstitucija H s NO:
Reakcije eliminacije (eliminacija ukla-

njanje) atomi podloge bivaju uklonjeni uz
formiranje viestrukih veza ili prstena, npr.
eliminacija Cl iz etil-klorida:
Zakon o ouvanju materije

Iskustvima je utvren jedan od temeljnih zakona prirode zakona o ouvanju materije:
Materija ne moe nestati u nita, ali ni nastati iz niega. Iz ovog zakona direktno slijede:
zakon o ouvanju mase sustava, koji vrijedi uz uvjet odsutnosti razmjene supstan-
cija izmeu sustava i okoline, (stehiometrijska izraunavanja)
zakon o ouvanju energije sustava, koji vrijedi uz uvjet odsutnosti razmjene ener-
gije izmeu sustava i okoline, (termodinamika izraunavanja)
Einsteinova jednadba, koja vrijedi uz uvjet odsutnosti razmjene supstancija i ener-
gije izmeu sustava i okoline.
3.2.3 Sloene transformacije

U prirodi i tehnici se u pravilu odvijaju sloene transformacije sustava s kemijskim rea-
kcijama i faznim promjenama.
Korozija eljeza u vodenim sredinama:
sumarna transformacija: 4 Fek + 3 O2, OS + 6 H2OOtp 4 Fe(OH)3,k
sumarna elektrokemijska redoks reakcija: sumarna kemijska redoks reakcija:
4 Fek + 2 O2, OS + 4 H2OOtp 4 Fe(OH)2, OS 4 Fe(OH)2,r + O2, OS + 2 H2OOtp 4 Fe(OH)3, OS
oksidacija i redukcija
+2
4 Fek 4 Fe OS + 8 e 4 Fe+2 OS 4 Fe+3 OS + 4 e
2
4 O2, OS + 8 e 4 O OS 2 O2, OS + 4 e 2 O2 OS
elektrolitika disocijacija vode
4 H2OOtp 4 H OS + 4 OH OS
+
2 H2OOtp 2 H+ OS + 2 OH OS
2 +
4 O OS + 4 H OS 4 OH OS 2 O2 OS + 2 H+ OS 2 OH OS
28 MATERIJALI
3.3 Kemijska termodinamika

Kemijska termodinamika izuava razmjene kemijsko termodinamikih sustave s oko-
linom. Izborom skupine znaajnih razmjena odreen je i broj znaajnih veliina stanja.
U biti kemijska termodinamika izuava promjene izmeu dvaju stanja ravnotee:
opisuje kemijsko termodinamike sustave u stanju ravnotee (p, t, vn , ci , i , ...),
odreuje smjer promjena stanja u aktualnim uvjetima (p1/p2 , t1/t2 , 1/2 ),
odreuje koliine razmjena sustav/okolina izmeu ravnotenih stanja (WV , Q, M).
Broj stupanja slobode sustava

Pri identifikaciju sustava kao prvo se postavlja pitanje koliki mu je broj stupanja slo-
bode (N), odnosno koliko je potrebno odrediti (izmjeriti ili usvojiti) veliina stanja za cjelovit
opis stanja kemijsko-termodinamikog sustava. Podrazumijeva se stanje ravnotee.
Broj stupanja slobode K-komponentnog P-faznog kemijsko termo-
N=K+2P
dinamikog sustava, u kome se ne mogu odvijati kemijske reakcije:
Ako se u kemijsko termodinamikom sustavu mogu odvijati kemijske reakcije:
X broj razliitih supstancija (X simbola ili formula),
N = X R +2 P
R broj moguih kemijskih reakcija (R jednadbi)
Prvi zakon kemijske termodinamike bilanca razmjena

Promjena je unutarnje energije: dU = W1/2 + Q1/2 + M1/2 = podV + TodS + iodni , J
Kvantitativnu primjenu ovog izraza u velikoj mjeri ograniava sloenost promjena veliina
stanja tijekom odvijanja procesa, ali je izraz veoma koristan u kvalitativnim analizama.
Entropija
Entropiju treba sagledati s dva stajalita:
termokemijskog naboj za ravnotenog pokazatelj tenje ravnomjernoj raspodjeli
razmjenu Q: estica po prostoru i energije po esticama
Q = TdS S 0
Statistikom obradom se dobiva:
k konstanta,
S = kln
statistika teina aktualnog stanja.
Statistika teina je pokazatelj vjerojatnosti uspostavljanja nekog stanja aktualnog sustava u
odnosu na druga mogua stanja. Najvea je za ravnomjernu raspodjelu estica po prostoru i
energije po esticama, koja se uspostavlja u stanju ravnotee:
mala vjerojatnost velika vjerojatnost
Kemijski potencijal
Kemijski potencijal se takoer moe sagledati s dva stajalita:
termokemijskog pokazatelj ravnotenog pokazatelj tenje sustava razmjeni
koliine razmjene R: supstancija s okolinom uvjet ravnotee:
Ri = idni i,1 = i,2
otapanje/taloenje isparavanje/kondenzacija
Na temelju su pokusa, za standardne uvjete: p = 101325 Pa, t = 298,15 K (25 C),

koji su razliiti od normalnih uvjeta: 100 kPa, 273,15 K (0 C), odreene vrijednosti kemij-
skih potencijala brojnih supstancija standardni kemijski potencijali. U drugim uvjetima:
c c generalizirana koncentracija,
i = i + RTln i i oznaka i-te supstancije,
ci
oznaka za standardno stanje.
3.3.1 Funkcije kemijske termodinamike

Pored unutarnje energije koriste se pomone funkcije kemijske termodinamike eks-
tenzivne veliine stanja, definirane jednadbama:
entalpija: H U + pV
Helmholtzova funkcija: A U TS
Gibbsova funkcija: G H TS
Cilj njihovog uvoenja je lake izraunavanje. Na primjer, koritenje entalpije za izraunava-
nja je pogodno kada se promjena odvija pri p = const i ni = const:
H U + pV
dH = pdV + TdS + idni + pdV + Vdp
dH = Td S dp = 0 idni = 0
Prema tome, pri konstantnom tlaku, bez razmjena supstancija, promjena entalpije jednaka je
toplini koju sustav razmijeni s okolinom.
3.3.2 Kemijsko-termodinamika izraunavanja

Termokemija
Pri kemijskim reakcijama dolazi do transformacija kemijske energije (kemijske veze) u
unutarnju energiju (gibanje molekula), a za kvantitativnu analizu se koristi entalpija.
Standardna reakcijska entalpija jednaka je promjeni entalpije fizikalno-kemijskog
sustava uslijed odvijanja kemijske reakcije reagiranja reaktanata i formiranja produkata, pri
standardnim uvjetima (p = 101325 Pa, T = 298,15 K):
H = iHi , J i stehiometrijski koeficijent i-te supstancije
30 MATERIJALI
Standardna entalpija formiranja (Hi) jednaka je promjeni entalpije fizikalno-

kemijskog sustava pri formiranju i-te supstancije, iz elemenata u obliku koji se najee sree
u prirodi pri standardnim uvjetima. Negativne vrijednosti standardnih entalpija formiranja po-
kazuju kako je pri formiranju supstancija, uslijed odavanja topline sustava okolini (grijanja
okoline), dolo do energetskog osiromaivanja (znak ) sustava.
Kemijsko-termodinamika ravnotea
Prema prvom postulatu ravnotee, fizikalno-kemijski sustavi tee stanju ravnotee, pri
emu dolazi do izjednaavanja potencijala sustava i okoline.
Pri konstantnim vrijednostima temperature i tlaka nekog fizikalno-kemijskog sustava,

to praktino znai da se s okolinom razmjenjuju samo supstancije (fazne promjene i/ili ke-
mijske reakcije), u stanju ravnotee Gibbsova funkcija ima minimalnu vrijednost, te je:
dG = idni = 0
Fizikalnom integracijom (pri poveanju volumena sustava ne dolazi do promjena kemijskih
potencijala sadranih supstancija, a njihove mnoine se sumiraju) dobiva se:
G = ini = 0
Kako je kod kemijskih reakcija:
ni = consti po usvajanju: const = 1, dobiva se:
ii = 0
to predstavlja najee koriteni kriterij ravnotee u kemijsko termodinamikim sustavima.
3.4 Kemijska kinetika i ravnotea

Na temelju zakonitosti kemijske kinetike, naelno se mogu za razliite uvjete odvija-
nja kemijskih reakcija odrediti promjene sadraja komponenti sustava tijekom vremena.
Stehiometrijska izraunavanja su jednostavna. Na primjer, kod fizikalno-kemijskog sus-
tava s dva mola vodika (H2) i jednim molom kisika (O2), kemijskom se reakcijom formiraju
dva mola vode (H2O):
2 H2 + O2 2 H2O
Na temelju stehiometrijskih izraunavanja dobivaju se sadraji komponenti takvog fizi-

kalno-kemijskog sustava:
prije poetka kemijske reakcije:
xH2 = 2/3 = 66,66 % xO2 = 1/3 = 33,33 % nH2O = 0,00 %
nakon potpune kemijske reakcije:
xH2 = 0,00 % xO2 = 0,00 % nH2O = 100,00 %
Meutim, u praksi se stehiometrijskim izraunavanjima esto ne dolazi do tonih predvianja

eksperimentalnom provjerom se utvrdi kako je u fizikalno-kemijskom sustavu formirano
manje produkata kemijske reakcije od stehiometrijski izraunate koliine.
Na temelju zakonitosti kemijske kinetike, uzrok manjih koliina formiranih produkata
od stehiometrijski izraunatih koliina mogu biti:
(a) spore reakcije eksperimentalno je koliina formiranih produkata odreena prije ne-
go to se kemijska reakcija odvila do kraja;
(b) uspostavljanje stanja ravnotee pri odreenom odnosu koliina produkata i reak-
tanata uspostavljena je ravnotea pri kojoj su jednake brzine formiranja i razlaganja
produkata kemijskih reakcija.
Za razliku od stehiometrijskih izraunavanja i kemijsko termodinamikih izraunavanja,
kemijsko kinetika izraunavanja su izuzetno sloena esto je jednostavnije obaviti ekspe-
rimentalno odreivanje od izraunavanja. Pri obavljanju pokusa uzorci se "zamrzavaju" na-
glim se sniavanjem temperature brzina kemijske reakcije svede praktino na nulu (ovisnost
brzine kemijskih reakcija o temperaturi je eksponencijalna).
3.4.1 Uvjeti kemijskog reagiranja

Tri su uvjeta moguega kemijskog reagiranja estica reaktanata:
Za reagiranje estica reaktanata, mora doi do njihovog sudara.

Bez sudara estice jednostavno ne dolaze na razmake na kojima
je mogue uspostavljanje kemijskih veza uz razmjenu (ionska
veza) ili udruivanje elektrona (kovalentna veza).
Ovaj je uvjet potreban, ali ne i dovoljan. Naime, iz kinetike teorije plinova, pri normal-
nim uvjetima, slijedi red veliina od 1010 sudara estice u sekundi, te bi brzine kemijskih rea-
kcija u sustavima s plinovima trebale biti vrlo velike i pri niim temperaturama.
Za savladavanje uzajamno odbojnih sila estica na njihovim srednjim meusobnim ras-
tojanjima potreban je odreeni viak energije u odnosu na prosjek kada to ne bi bilo tako
sustavi s plinovima bi reagirali tijekom vremena reda veliine nanosekundi. Prema tome, dru-
gi je uvjet kemijskog reagiranja dovoljno velika kinetika energija estica (odnosno dovolj-
no velika brzina estica), a pokazatelj kinetike energije estica je temperatura. Minimalna
energija estica potrebna za kemijsko reagiranje naziva se energijom aktivacije (Ea).
Kod estica sloenog oblika potrebno je ispuniti i treu uvjet kemijskog reagiranja es-
tica povoljnu uzajamnu prostornu orijentaciju.
Sudari pri kojima dolazi do raskidanja kemijskih veza estica reaktanata i formiranja e-
stica produkata (ispunjena su sva tri uvjeta reagiranja), nazivaju se uinkovitim sudarima.
Energija aktivacije za neku kemijsku reakciju je konstantna veliina ne mijenja se
promjenama temperature. S promjenama temperature mijenja se brzina (kinetika energija)
32 MATERIJALI
estica, kao i raspodjela mnoina estica po brzini. Prema tome, slijedi zakljuak da su brzine
kemijskih reakcija vee to je:
manja energija aktivacije kemijske reakcije i
vea temperatura kemijski reagirajueg sustava.
Brzine kemijskih reakcija

Prema preporukama IUPAC-a (International Union of Pure and Applied Chemistry) br-
zine se reagiranja supstancija opisuju na dva naina:
(a) brzina porasta koncentracije i-te supstancije u fizikalno-kemijskom sustavu je:
d ci ci koncentracija i-te supstancije, mol/m3 ,
vi = , molm3s1
d vrijeme, s.
1 dci
(b) brzina kemijske reakcije je: v= o , molm3s1
i d
Uspostavljanje stanja ravnotee

Na temelju "zakon o djelovanju masa", brzine kemijskih reakcija proporcionalne su
"aktivnim masama" (koncentracijama, ili preciznije: aktivnostima komponenata tekuih oto-
pina ili fugacitetima komponenata plinova). Prema tome, za kemijski reagirajui sustav:
A+BC+D
slijedi:
vA,B brzina reagiranja supstancije A sa supstancijom B, (vi)
vA,B = kA,BcAcB
kA,B konstanta brzine reagiranja supstancije A sa supstancijom B.
Za reakciju:
2A+B=A+A+BC+D vA,B = kA,BcAcAcB vA,B = kA,BcA2 cB
Slijedei ovu logiku dolazi se do:
vi = kiocii i stehiometrijski koeficijent i-te reagirajue supstancije
Ravnotea kemijski reagirajueg sustava podrazumijeva izjednaavanje brzina kemijskih rea-
kcija reaktanata i produkata, a izvoenjem se konano dobiva veza konstante ravnotee, K, s
kemijskim potencijalima, i:

ln K =
i o i
R oT
3.4.2 Kinetika kemijskih reakcija

U okvirima analize mehanizma kemijske reakcije, koja se provodi eksperimentalnim
metodama, utvruju se detalji razvoja aktualne kemijske reakcije. Pri tome treba imati u vidu
uobiajenu klasifikaciju kemijskih reakcija:
Osnova za klasifikaciju Vrste reakcija
Sloenost mehanizma Elementarne i sloene
Broj estica koje sudjeluju u sudaru Mono-, bi- i tri-molekulske
Prema vremenu odvijanja pojedinih koraka Paralelne i uzastopne
Nain formiranja intermedijara Lanane i nelanane
Broj faza u fizikalno-kemijskom sustavu Homogene i heterogene
Utjecaj prisutnosti drugih supstancija Katalitike, nekatalitike i autokatalitike
Utjecaji na brzinu kemijskih reakcija
U izrazima za brzinu kemijskih reakcija, cii obuhvaa utjecaje koncentracija reaktanata

i tlaka, a u ki obuhvaa utjecaje kemijske prirode reaktanata i temperature.
Utjecaj temperature
Utjecaj temperature na konstante brzina kemijskih reakcija opisuje jednadba:
E
A1 konstanta
a
log k = A1 e R oT Ea energija aktivacije (kemijske reakcije)
R konstanta idealnog plina
Kataliza
Kataliziranjem se ubrzava (ubrzavanje procesa izgaranja), a inhibiranjem usporava
(usporavanje procesa korozije) odvijanje termodinamiki moguih kemijskih reakcija.
katalizatori ubrzavaju kemijske reakcije smanjivanjem Ea reaktanata, a
inhibitori blokiraju djelovanje prisutnih katalizatora i/ili mijenjaju mehanizme odvi-
janja kemijskih reakcija.
Upotrebom katalizatora omoguava se odvijanje procesa dovoljnim brzinama i pri niim tem-
peraturama, te dalje poveavanje brzina procesa pri viim temperaturama. Dodavanjem inhi-
bitora smanjuju se brzine odvijanja neeljenih kemijskih reakcija.
Uinkovitost katalizatora (inhibitora) ovisi o njihovoj prirodi i prirodi katalizirane ke-
mijske reakcije, a zajednika svojstva katalizatora jesu:
katalizatori poveavaju brzinu formiranja produkata, ali i brzinu njihovog razlaganja,
te ne utjeu na poloaj kemijske ravnotee;
sumarno, katalizatori ne podlijeu kemijskim promjenama, ali im se tijekom korite-
nja mogu mijenjati fizikalna svojstva.
3.4.3 Kinetika difuzije

Difuzija proces uspostavljanja ravnomjerne raspodjele estica komponenata i/ili faza
u nehomogenom viekomponentnom i/ili viefaznom sustavu uslijed spontanoga nasuminog
gibanja estica komponenata.
G granica sustava
S stjenka
1 2 1 = 2
Brzina difuzije, vA,x, mol/s:
DAB koeficijent difuzije supstancije A u
dc A supstanciji B, m2/s
vA,x = DABo
dx cA koncentracija supstancije A, kg/m3
x razmak u pravcu difuzije, m
34 MATERIJALI
Koeficijent difuzije (DAB, m2/s) ovisi o:

svojstvima supstancije A supstancije koja difundira,
svojstvima supstancije B supstancije u koju difundira supstancija A
temperaturi s kojom rastu brzine nasuminog gibanja/titranja estica:

Ea Ea energija aktivacije (difuzije)
DAB = DAB,0 e R oT
DAB,0 konstanta difuzije, m2/s
U nepokretnom ili laminarno tekuem fluidu difuzija je posljedica nasuminog gibanja
molekula fluida. Kod turbulentnog toka dolazi do poveanja brzine difuzije uslijed vrtloenja:
dc A
vA,x = (DAB + EVD)o EVD koeficijent vrtlone difuzije, m2/s
dx
Uspostavljanje vrtloenja (mjeanje) moe dovesti do znaajnog porasta brzine difuzije.
Tri su mehanizma difuzije u kristalnim krutinama:
zamjena mjesta intersticijski supstitucijski
3.4.4 Kinetika i difuzijska kontrola procesa

Na brzinu procesa pored brzine kemijskih reakcija
utjee i brzina difuzije koja dovodi do kontakta rea-
ktanata i odvoda produkata. Prema tome, mogua su
dva krajnja sluaja kontrole brzine procesa:
U graninim sluajevima:
kinetike kontrole su brzine kemijskih reakcija >> brzina difuzije, te brzinu procesa
odreuju zakonitosti kinetike kemijskih reakcija. U kinetikoj oblasti se odvijaju
procesi u homogenim smjesama, a brzina se procesa moe uinkovito poveati grija-
njem aktualnog sustava;
difuzijske kontrole su brzine kemijskih reakcija << brzina difuzije, te brzinu proce-
sa odreuju zakonitosti difuzije. Takvi se sluajevi javljaju kod heterogenih smjesa, a
brzina se procesa moe uinkovito poveati mijeanjem pospjeivanjem vrtloenja.
d ci Ea dc A Ea
vA,B = kA,BcAcB log k = A1 e

R oT vA,x = DABo DAB = DAB,0 e

R oT
d dx
Koja je kontrola dominantna moe se odrediti po promjenama brzina procesa s temperaturom
porast temperature dovodi do daleko veeg porasta brzina kinetiki kontroliranih procesa.
4. Svojstva, karakteristike
i izbor materijala
4.1 Svojstva i karakteristike materijala.................................................................35
4.1.1 Izbor znaajnih karakteristika materijala........................................................................36
4.1.2 Definicije znaajnih karakteristika materijala ................................................................36
4.2 Mehanike karakteristike materijala ..............................................................37
4.2.1 Elastinost ......................................................................................................................39
4.2.2 vrstoa..........................................................................................................................40
4.3 Usporedba materijala........................................................................................41
4.3.1 Dijagramska usporedba ..................................................................................................41
4.3.2 Tablina usporedba.........................................................................................................42
4.4 Izbor materijala .................................................................................................43
4.1 Svojstva i karakteristike materijala

U ovom se odjeljku pod "materijalima" podrazumijevaju konstrukcijski materijali.
Zbog brojnosti materijala i raznolikosti njihovih svojstava teko je postaviti sveobuhva-
tnu klasifikaciju svojstava materijala (miris, okus). Necjelovito se svojstva mogu razvrstati:
Svojstva se materijala opisuju jednoznanim ili kombiniranim "karakteristikama" koje

su definirane u tehnikim normativima, a njihove se vrijednosti nalaze u literaturi u obliku:
semikvantitativnih opisa i slika,
dijagrama i matematikih izraza, te
jednoznanih vrijednosti i tablica.
esto se karakteristike materijala moraju i odrediti/provjeriti provedbom u pravilu normiranih
mjerenja/pokusa.
Treba imati u vidu da se namjerno/spontano svojstva materijala mijenjaju tijekom:
a) prerade: sirovine poluproizvodi proizvodi i
b) koritenja: umor (promjena mehanikih svojstava), korozija (metala), otapanje
(keramika), starenje (polimera), truljenje (biljni i ivotinjski prirodni materijali).
36 MATERIJALI
4.1.1 Izbor znaajnih karakteristika materijala

Zbog obima je u u ovoj knjizi nemogue obuhvatiti sve karakteristike za sve materijale
(izbor diktira namjena). Za sve su grupe materijala najee znaajne karakteristike:
Karakteristika materijala
naziv i oznaka tvrdoa po Vickersu otpornost na: troenje
kemijski sastav dinamika izdrljivost oksidaciju pri 500
graa maksimalna radna temperatura paljenje
gustoa minimalna radna temperatura ultra-ljubiaste zrake
vlana vrstoa specifina toplina slatku vodu
tlana vrstoa toplinska vodljivost morsku vodu
modul elastinosti toplinska rastezljivost jake kiseline
Poissonov koeficijent napon proboja jake luine
granica razvlaenja elektrina otpornost slabe kiseline
istezljivost reciklinost slabe luine
lomna ilavost cijena organska otapala
Za pojedine su grupe materijala najee znaajne karakteristike:
Karaskteristika materijala Mt Kr Pl Km Pj Dr
Modul savijanja
Naprezanje zguivanja
Otpornost na umor
Poroznost
Postotak punioca
Razliitost skupljanja
Relativna gustoa
Skupljanje pri suenju
Stupanj anizotropnosti
Temperatura postojanosti oblika
Temperaturna ovisnost otpornosti
Upojnost vode
Veliina zrna
Vrsta punioca
4.1.2 Definicije znaajnih karakteristika materijala

Sastav, wi , %: pregled masenih sadraja supstancija od kojih je formiran materijal.
Gustoa, , kg/dm3 : masa jedinice volumena materijala.
m m masa materijala, kg
= , kg/dm3
V V volumen materijala, dm3
Vlana vrstoa, Rm , N/mm2 (= MPa) : maksimalno naprezanje koje se moe postii pri
statikom vlanom optereivanju normirane epruvete.
Tlana vrstoa, Rm,t , N/mm2 : maksimalno naprezanje koje se moe postii pri statikom
tlanom optereivanju normirane epruvete.
Modul elastinosti, E, kN/mm2 : omjer naprezanja i deformacija u elastinom podruju.
Poissonov koeficijent (Poisson's Ratio) , , : omjer radijalne i aksijalne deformacije pri op-
tereivanju materijala:
r radijalna deformacija (D/D0),
= r ,
a a aksijalna deformacija (L/L0),
04 Svojstva materijala 37
Granica razvlaenja, Re, N/mm2 : najnie vlano naprezanje koje izaziva trajno istezanje
normirane epruvete.
Istezljivost, A, % : deformacija normirane epruvete definiranih dimenzija pri pojavi loma.
Lomna ilavost, KIC , N/m3/2 : pokazatelj otpora materijala irenju pukotine.
Tvrdoa po Vickersu, HV , : pokazatelj otpornosti materijala prodiranju normirane dija-
mantne piramide definiranih dimenzija, optereene definiranom silom.
Dinamika izdrljivost, Rd,is (is istosmjerno), N/mm2 : najvee vlano naprezanje do koga
se normirana epruveta moe istosmjerno optereivati, a da pri tome izdri beskonaan broj
ciklusa bez pojave loma.
Maksimalna radna temperatura, tMax , C: iznad tMax je materijal neupotrebljiv.
Minimalna radna temperatura, tmin , C: ispod tMax je materijal neupotrebljiv.
Specifina toplina, c, J/(kgK) : koliina topline potrebna da bi se jedinici mase materijala
poveala temperatura za 1 K ( = 1 C) :
Q dovedena toplina, J
Q
c= , J/(kgK) m masa materijala, m2
m o T T porast temperature, K
Toplinska vodljivost, , W/(mK): koliina topline koja prolazi kroz jedinicu duljine vodia
topline od aktualnog materijala, po jedinci presjeka vodia, po jedinici razlike temperatura na
krajevima vodia, u jedinici vremena:
Q dovoena toplina, J
L duljina vodia, m
Q
= o L , W/(mK) S povrina presjeka vodia, m2
S o T o T razlika temperatura krajevima vodia, K
vremenski interval, s
Toplinska rastezljivost, , m/(mK): deformacija (linijska) komada od aktualnog materija-
la po jedinici porasta temperature:
L L promjena duljine uslijed porasta temperature, m
= , m/(mK)
L0 o T T porast temperature, K
Napon proboja, Ek, MV/m : razlika potencijala koja izaziva elektrini proboj materijala
skok je jakosti struje, u pravilu, praen oteenjem materijala.
Elektrina otpornost, e0, cm : elektrini napon potreban za uspostavljanje jedinice ja-
kosti struje kroz elektrini vodi jedinine duljine i jedininog presjeka:
U elektrini napon, V
U oS I jakost elektrine struje, I
= , m/(mK)
I oL S povrina presjeka vodia, m2
L duljina vodia, m
Reciklinost, wR (= 0 1) , kg/kg : maseni udio materijala koji se nakon isteka vijeka traja-
nja proizvoda moe ponovno vratiti u uporabu.
Cijena, , kn/kg : cijena po jedinici mase materijala.
4.2 Mehanike karakteristike materijala

Mnogi su materijali tijekom uporabe izloeni razliitim mehanikim optereenjima koja
izazivaju razliita naprezanja i razliite deformacije.
38 MATERIJALI
Naprezanje i deformacije se opisuju razliitim jednadbama, ovisno o vrsti optereenja

Na primjer, pri vlaku su naprezanje (v) i deformacija istezanje (v) :
F Fv vlana sila, N
v = v , N/mm2
S S povrina presjeka okomitog na silu, mm2
L L0 L0 duljina bez optereenja, mm
v = ,%
L0 L duljina pod optereenjem, mm
Razlikuju se: Elastine deformacije deformirano tijelo po prestanku opte-

reenja poprima prvobitni oblik i dimenzije.
Plastine deformacije deformirano tijelo po prestanku opte-
reenja ostaje trajno deformirano.
U podruju elastinosti vrijedi Hookeov zakon, a konstanta k Hookeova zakona ovisi o
prirodi materijala, te obliku i dimenzijama komada (razliiti oblici i dimenzije opruga).
Ponaanje materijala pri mehanikom optereivanju moe se ocijeniti na temelju meha-

nikih karakteristika materijala koje se odreuju provedbom mjerenja/pokusa u laboratori-
jima za ispitivanje materijala, s normiranim uzorcima (epruvetama), na normiranim strojevi-
ma (kidalicama), po normiranim postupcima (HRN, EN).
Na temelju pokusa crtaju se dijagrami, npr. za vlano optereenje v = f().

S porastom vlane sile raste vlano napre-
zanje (rauna se s konstantnom, poetnom
povrinom poprenog presjeka epruvete) do:
Re granice razvlaenja pri vlanom
optereenju,
Rp,0,2 konvencionalne granice razvla-
enja zaostaje = 0,2 % nakon
prekida vlanog optereenja,
Rm vrstoe materijala pri vlanom
optereenju.
U toki X dolazi do prekida epruvete.
1. Keramika aluminij-oksid, Al2O3 , krhka je i ve

pri vrlo malim deformacija dolazi do pojave loma.
2. Metal niskougljini elik, ima relativno usko
podruje elastinih deformacija i iroko, manje ili
vie nepravilno podruje plastinih.
3. Plastomer poli(etil-metakrilat) pri 122 C, ima
slinu ovisnost v = f() kao i metal, ali uz znaajno
nia vlana naprezanjima,
4. Elastomer umreena prirodna guma, u irokom
je podruju elastina, ali ne vrijedi Hookeov zakon.
U odnosu na metal, do prekida dolazi pri znaajno
manjim naprezanjima i veim deformacijama.
Pored vlanih karakteristika, u laboratorijima se utvruju i druge karakteristike materi-

jala pri drugim vrstama optereenja. Prema uvjetima ispitivanja u laboratorijima razlikuju se:
4.2.1 Elastinost
Osnovni su pokazatelji elastinosti materijala:
Modul elastinosti
Izraava se kao pojedinana vrijednost ili kao funkcija
E= , N/mm2
E = f(t), s podatkom o vrsti optereenja.
Primjena:
metalni materijali, polimeri, keramike;
40 MATERIJALI
proraun krutosti dijela pod djelovanjem vlanog, tlanog ili savojnog optereenja u
elastinom podruju;
usporedba razliitih materijala.
Granica razvlaenja
Fe Izraava se kao pojedinana vrijednost ili kao funkcija Re = f(t),

Re = , N/mm2 s podacima o tipu i debljini epruvete te brzini optereivanja za
S0
polimerne materijale.
Primjena:
metalni materijali s izraenim granicom razvlaenja, polimerni materijali;
prorauni dimenzija;
usporedba razliitih materijala i kontrola kvalitete.
Konvencionalna granica razvlaenja

F Naprezanje koje nakon rastereenja ostavlja trajnu deformaciju
R = , N/mm2 koja se zadaje u postocima poetne mjerne duljine, npr. x = 0,2 %.
S0 Izraava se kao pojedinana vrijednost ili kao funkcija Rp,x = f(t).
Primjena:
metalni materijali bez izraene granice razvlaenja;
prorauni dimenzija;
usporedba materijala.
Istezljivost
Lu L0 Lu konana duljina epruvete pri pojavi loma, mm
A= o 100 , %
L0 L0 poetna duljina epruvete, mm
Izraava se kao pojedinana vrijednost, pri emu je:
A = A5 za kratke epruvete s L0 = 5od0 A = A10 za duge epruvete s L0 = 10od0
Uz rezultate se navode podaci o: brzini optereivanja za plastomere, keramike i stakla, obliku
epruvete za elastomere i stakla, te o dimenzijama i nainu prihvata epruvete za stakla.
Primjena:
metalni materijali, plastomeri i elastomeri.
4.2.2 vrstoa
Vlana vrstoa
Izraava se kao pojedinana vrijednosti ili kao funkcija Rm = f(t) ,
F 2 s podacima o brzini optereenja za plastomere, keramike i stakla,
Rm = m , N/mm
S0 obliku epruvete za elastomere i stakla, te o dimenzijama i nainu
prihvata epruvete za stakla.
Primjena:
metalni materijali, plastomeri i elastomeri, keramiki materijali i stakla;
usporedba materijala;
kontrola i osiguranje kvalitete (toplinska obrada materijala);
klasifikacija metalnih materijala;

analiza teta (greke u materijalu);
orijentacijsko izraunavanje Vickersove i Brinellove tvrdoe;
procjena zavarljivosti i lemljivosti (osnovni i dodatni materijal).
Tvrdoa
Postupak Utiskivano tijelo Otisak Formula
0, 204 o F
HB =
Brinell
o D o D D d
2 2

F
Vickers HV = 0,189 o
2
d1
4.3 Usporedba materijala

Svojstva se materijala usporeuju dijagramski (preglednije) i tablino (tonije).
4.3.1 Dijagramska usporedba

Na dijagramima s osima: (a) cijena vlana vrstoa i (b) gustoa vlana vrstoa us-
poreuju se svojstva velikog broja razliitih materijala (program CES). Klikom na neko od
obuhvaenih polja ulazi se u datoteke s brojnim informacijama o odabranom materijalu.
(a) Cijena vlana vrstoa
WKC89,01 volfram-karbid (89%) kobalt BVP beton visokih performanci

W volfram, ica promjera 25 m LB laki beton
NL5160 niskolegirani elik AISI 5160 PMIP poli(metakril-imid) pjena
DKL dijamant karbid laminat ZrP cirkonijska pjena
SLLG sivi ljev s lamelarnim grafitom UP ugljina pjena
ZK zlato komercijalne istoe LIB laki izolacijski beton
EPA epoksid s aramidnnim vlaknima ASKP aluminij cilicij-karbidna pjena
42 MATERIJALI
(b) Gustoa vlana vrstoa
WK volfram komercijalne istoe Bls(L) balsa, longitudinalno

DKL dijamant karbid laminat OK olovo komercijalne istoe
PEEKC poli(eter-eter-keton) s ugljinim vlaknima BVG beton velike gustoe
EPA epoksid s aramidnnim vlaknima PMIP poli(metakril-imid) pjena
PI plationa iridij legura MP melamin pjena
Bmb(L) bambus, longitudinalno optereenje LIB laki izolacijski beton
ZK zlato komercijalne istoe ASKP aluminij cilicij-karbidna pjena
4.3.2 Tablina usporedba

Za usporedbu su prikazane karakteristike (datoteke CES) est materijala razliitih vrsta:
hrast ugljini elik cement polietilen poliester s
Materijal vlaknima
Quercus falcata AISI 1020 Portland PE stakla
0,170,23 C 6467 CaO
L T
Sastav, masenih % 36 Mn 1725 SiO2 CH2CH2
longitudinalno transverzalno <0.04P <0.05S 38 Al2O3
, kg/dm3 0,690,84 7,87,9 33,2 0,9170,932 1,62,0
Rm, N/mm2 105128 5,26,4 355435 1,92,1 13,326,4 207345
Rm,t, N/mm2 5466 7,89,5 265325 18,720,7 10,817,4 172345
E, kN/mm2 1619 2,73,0 205215 40,241,6 0,170,28 14,131
, 0,350,40 0,020,04 0,290,30 0,200,24 0,440,46 0,310,35
Re, N/mm2 5567 3,13,8 265325 1,92,1 5,310,6 166276
A, % 1,82,2 0,60,7 2843 0 100650 12
KIC, N/mm3/2 210250 1923 13302120 1114 38107 338661
HV 8,19,8 5,97,2 110130 5,66,2 2,74,4 49,782,8
Rd,is, N/mm2 3341 1,61,9 207240 0,901,41 5,310,6 82,8138
tMax, C 120140 340356 627857 8195 173189
tmin, C 7020 6843 163173 12373 12373
c, J/(kgK) 16601710 465505 813867 18421916 11671214
, W/(mK) 0,330,40 0,120,15 5054 0,80,9 0,320,35 0,650,68
, m/(mK) 6011 3344 11,512,5 8,79,1 180396 2754
Ek, MV/m 0,40,6 12 0,40,6 1522 17,739,4 13,819,7
e0, Gcm 0,060,2 0,20,7 1618 11

210 210
12 24
3,310 310
25
10181019
wR 0,40,5 0,80,9 0,050,10 0,450,55 0,0180,022
Cijena, kn 912 3,05,5 0,600,72 9,910,9 5966
Otpornost na:
troenje slaba vrlo dobra slaba srednja srednja
oksidaciju (500C) vrlo slaba dobra srednja vrlo slaba vrlo slaba
paljenje slaba vrlo dobra vrlo dobra slaba slaba
UV zrake dobra vrlo dobra vrlo dobra slaba vrlo dobra
slatku vodu srednja dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
morsku vodu srednja srednja dobra vrlo dobra vrlo dobra
jake kiseline vrlo slaba slaba slaba dobra srednja
jake luine slaba srednja slaba dobra srednja
slabe kiseline srednja srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra
slabe luine dobra dobra dobra dobra srednja
organska otapala dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja srednja
hrast ugljini elik cement polietilen poliester sa
Materijal vlaknima
Quercus falcata AISI 1020 Portland PE stakla
4.4 Izbor materijala

U pravilu je odgovorni inenjer za izbor materijala tijekom razvoja proizvoda uklju-
en u sve faze iterativnog postupka sistemske analize konstruiranja/projektiranja dije-
la/sustava, imajui u vidu da ponaanje materijala ovisi o:
svojstvima materijala,
konstrukcijskim rjeenjima i tehnologijama izrade/izvedbe dijelova/sustava te
uvjetima u kojima se koristi dio/sustav.
Odgovorni inenjer, prije svega, temeljitom kvalitativnom analizom utvruje popis
svih znaajnih svojstava materijala. Ako se temeljita kvalitativna analiza preskoi, ili se mora-
ju kvantitativno odrediti sva svojstva materijala (to je besmisleno) ili se manje-vie nasumi-
no odabire i kvantitativno odreuje samo dio svojstava (to je opasno).
ObTr odrada trita, OdCi odreivanje cilja, DfZh definiranje zahtjeva

IzPr izrada proizvoda, SK/TrPr skladitenje i transport proizvoda,
EkPr eksploatacija proizvoda, OdPr odlaganje proizvoda
Tim za primjenu materijala tijekom razvoja proizvoda koristi raunalnu podrku koja
obuhvaa potrebne baze podataka i pogodne programe za izbor materijala.
44 MATERIJALI
U pravilu, osobito je znaajan zahtjev minimalne cijene materijala, odnosno ukupnih je-
dininih trokova:
tu = t1om + t2 + t3 + t4 + t5 , kn/proizvodu
gdje je: t1 trokovi nabavke samog materijala (svi pratei trokovi, transport, carina, ak-
ciza, skladitenje), kn/kg,
m masa materijala potrebna za izradu jednog proizvoda, kg/proizvodu,
t2 trokovi izrade jednog proizvoda od aktualnog materijala, kn/proizvodu,
t3 trokovi koritenja proizvoda (vezani za materijal, npr. podmazivanje, zatita
od korozije) tijekom vijeka trajanja proizvoda (pogon, odravanje, popravke),
kn/proizvodu,
t4 trokovi zbrinjavanja (recikliranje/odlaganje) materijala nakon isteka vijeka
trajanja proizvoda, kn/proizvodu,
t5 nepredvidljivi trokovi (iskustveni podatak), npr. 5 % od tu , kn/ proizvodu.
Teko je izraunati tone ukupne trokove, ali se pogodnim eliminacijama zajednikih tro-
kova lako dolazi do usporedivih procjena.
U fazi kvantitativnih prorauna dijela/sustava, bira se materijal s vrijednostima
svojstava optimalno usklaenim sa zahtijevanim vrijednostima svojstava sa stajalita
proizvoda. U pravilu su prihvatljive razlike u pozitivnom podruju vrijednost svojstva
materijala pogodnija je od zahtijevane, sa stajalita proizvoda. Na primjer, materijal ima vei
modul elastinosti (proizvod se pod optereenjem manje deformira) ili manju gustou (manja
masa proizvoda).
Razlike u negativnom podruju mogu se otkloniti izmjenama konstrukcijskih parameta-

ra dijela/sustava. Na primjer, poveavaju se dimenzije proizvoda jer se proizvodi veih di-
menzija manje deformiraju, ali imaju veu masu. Isti se uinak postie i uvoenjem ojaanja
(u pravilu se mijenja i tehnologija izrade) kojima se deformacije odravaju u zahtijevanim
granicama uz nepromijenjenu masu proizvoda.
5. Metali
5.1 Osnove metala ....................................................................................................... 45
5.2 eljezni metali ....................................................................................................... 47
5.2.1 elici ....................................................................................................................................48
5.3 Neeljezni metali ................................................................................................... 52
5.3.1 Aluminij ...............................................................................................................................52
5.3.2 Bakar ....................................................................................................................................52
5.3.3 Nikal.....................................................................................................................................53
5.3.4 Titan .....................................................................................................................................54
5.3.5 Magnezij ..............................................................................................................................54
5.4 Korozija i zatita od korozije................................................................................. 54
5.4.1 Korozija................................................................................................................................54
5.4.2 Zatita od korozije................................................................................................................57
5.4.3 Kemijska korozija ................................................................................................................58
5.1 Osnove metala

U kemiji se pod metalima podrazumijevaju kemijski elementi lijevog dijela periodnog
sustava, koji lako otputaju elektrone te formiraju metalne kristalne reetke i katione u spoje-
vima ionskog tipa. Pod metalima se u ovoj knjizi podrazumijevaju:
1. jednokomponentni metali, s prisutnim prateim elementima i neistoama, te
2. viekomponentne legure smjese s dominantnim udjelima dva ili vie metala.
Metali se dobivaju iz ruda (kemijski spojevi s nemetalima) metalurkim postupcima.
U pravilu se dobivanje metala iz ruda odvija u koracima:
Provedba pojedinih koraka dobivanja razliitih metala je u velikoj mjeri razliita. Na primjer,
redukcija je oksida eljeza kemijska (ugljik), a oksida aluminij elektrokemijska (talina).
Metali imaju visoka talita i vrelita. Dobri su vodii elektrine struje i topline. vrsti
su, plastini, tvrdi i ilavi. Metalni se komadi lako oblikuju u proizvode razliitim tehnolo-
kim postupcima (lijevanje, plastina deformacija, skidanje strugotine, spajanje). Postojani su
u organskim sredinama (ulja, alkoholi), ali ne i u anorganskim (voda, vodene otopine). Lako
se dobavljaju u obliku razliitih poluproizvoda (limovi, trake, ipke, cijevi, specijalni profili),
jeftini su i lako se recikliraju.
Pogodnim izmjenama sastava i strukture, metali se mogu u irokom opsegu prilagoditi
potrebama, npr. granica plastine deformacije kemijski istog eljeza je oko Re = 10 N/mm2,
a legiranjem sa samo 0,8 % ugljika i pogodnom toplinskom obradom ona se pomie sve do
oko Re = 2.000 N/mm2.
Prema osnovnom metalu (komponenta s najveim udjelom), razlikuju se:
Od neeljeznih materijala su najvaniji za konstrukcijske
namjene po slijedu znaaja: aluminij (Al), bakar (Cu), nikal
(Ni), titan (Ti).
46 MATERIJALI
Karakteristike metala
OSK osmij komercijalne istoe NLBL nisko legirani bijeli lijev

WK volfram komercijalne istoe PdK paladij komercijalne istoe
NUAAISIP3 nisko-ugljini alatni elik AISI P3 SLLG sivi lijev s lamelarnim grafitom
NLAISI5160 nisko-legirani elik AISI 5160 PbK olovo komercijalne istoe
ReK osmij komercijalne istoe BiK bizmut komercijalne istoe
LW25%Re legura wolframa s 25 % renija InK indij komercijalne istoe
RhK rodij komercijalne istoe LiK litij komercijalne istoe
OSK osmij komercijalne istoe PtK platina komercijalne istoe

AAISIM46 alatni elik AISI M46 AuK zlato komercijalne istoe
AAISIT6 alatni elik AISI T6 CaK kalcij komercijalne istoe
WK volfram komercijalne istoe TlK talij komercijalne istoe
TLB265 titanova legura LB 265 BiK bizmut komercijalne istoe
AL8091 aluminijeva legura 8091 InK indij komercijalne istoe
BeLS-200 berilijeva legura S-200 LiK litij komercijalne istoe
05 Metali 47
ugljini nehrajui legirani legirani

sivi lijev mesing
Materijal elik elik aluminij titan
AISI 1020 AISI 304 BS 100 2024, T0 B265 5 C36000
0,170,23 C 17.520 Cr 3.64.0 C 4,4 Cu 60 Cu
6 Al
Sastav, % 36 Mn 811 Ni 2.42.6 Si 1,5 Mg
4V
36 Zn
<0.04P <0.05S <2 Mn <1 Si 0.50.7 Mn 0,6 Mn 3 Pb
, kg/dm3 7,87,9 5,26,4 7,858,06 2,742,8 4,434,51 8,188,35
Rm, N/mm2 355435 510620 100150 176194 8621200 360400
Rm,t, N/mm2 265325 205310 130200 7179 8481080 150160
E, kN/mm2 205215 190203 80100 7377 110119 99105
, 0,290,30 0,270,28 0,260,27 0,330,34 0,310,37 0,340,35
Re, N/mm2 265325 205310 6598 7179 786910 150160
A, % 2843 3057 0,50,7 1922 518 3640
KIC, N/mm3/2 13002100 37607200 630760 11501200 27003400 19002000
HV 110130 170210 90216 5258 337373 7580
Rd,is, N/mm2 207240 175260 4068 3943 259566 165177
tMax, C 340356 750925 350450 77177 347417 97107
tmin, C 6843 273 15050 273 273 273
c, J/(kgK) 465505 490530 165360 858893 553570 376378
, W/(mK) 5054 1417 5072 189197 7,17,3 120125
, m/(mK) 11,512,5 1618 1113 22,523,7 8,79,1 19,420,6
Ek, MV/m 0,40,6 12 0,40,6 12 0,40,6 12
e0, cm 1618 6577 8086 3,63,8 168170 6,56,9
kreciklinosti 0,80,9 0,650,75 0,850,95 0,80,9 0,550,65 0,40,5
Cijena, kn 3,05,5 21,631,2 1,21,9 9,114,7 180300 14,415,3
Otpornost na:
troenje vrlo dobra dobra vrlo dobra srednja srednja vrlo dobra
oksidaciju (500C) dobra vrlo dobra dobra vrlo slaba dobra srednja
paljenje vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra
UV zrake vrlo dobra
slatku vodu dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
morsku vodu srednja vrlo dobra srednja dobra vrlo dobra vrlo dobra
jake luine slaba dobra slaba vrlo dobra dobra slaba
jake luine srednja vrlo dobra srednja slaba dobra vrlo dobra
slabe kiseline srednja vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra
slabe baze dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra
organska otapala vrlo dobra
5.2 eljezni metali

Sirovo je eljezo relativno jeftino jer se rude eljeza u prirodi nalaze u velikim kolii-
nama, a proizvodnja mu je relativno jednostavna. Koriteno se eljezo lako reciklira (50 %).
Pogodna svojstva Nepogodna svojstva
visoko talite (1540 C) krhkost pri niskim t
velika vrstoa i pri visokim t (450 C) velika gustoa (preko 7,87 kg/dm3)
od uobiajenih metala najvei E (200 kN/mm2)
dobra toplinska i elektrina provodljivost
dobra duktilnost (kovanje, valjanje, izvlaenje)
lako legiranje (Cr, Ni, Co, Cu)
lako lijevanje
lako zavarivanje
mogua znaajna prilagodba svojstava toplinskom obradom
niska cijena
48 MATERIJALI
Pri hlaenju taline eljeza:

talite: Fet -Fe pri t = 1538 C
po formiranju krutine dolazi alotropskih modifikacija u tokama zastoja:
A4 : -Fe -Fe pri t = 1392 C
A3 : -Fe -Fe pri t = 898 C
A2 : -Fe -Fe pri t = 769 C
Osnovna je komponenta eljeznih metala eljezo, a razlikuju se:

elici su namijenjeni izradi proizvoda plastinim deformaci-
jama, skidanjem strugotine i spajanjem, a eljezni lijevovi
izradi proizvoda lijevanjem.
5.2.1 elici
elici su legure eljeza i ugljika (wC 2 %), s pratiocima (Si, Mn, ...) i neistoama (P,
S, ...), te s jednim ili vie dodanih legirajuih elemenata. Svojstva elika ovise o kemijskom
sastavu (osobito je velik utjecaj sadraja ugljika) i grai (struktura i greke).
Prema kemijskom sastavu razlikuju se:
Kod legiranih je udio najmanje jednog od elemenata vei od:
Si Mn Cr Ni W Mo V Co Ti Cu Al
wi , % 0,60 0,80 0,20 0,30 0,10 0,05 0,05 0,05 0,05 0,03 0,05
Prema namijeni se razlikuju:
Od konstrukcijskih elika izrauju se razliiti strojar-
ski dijelovi i sustavi, a od alatnih se izrauju razliiti
proizvodni (plastina deformacija, rezanje) i mjerni
alati
05 Metali 49
Dijagram stanja FeFe3C (stanja ravnotee).
BCC reetka
FCC reetka
BCC reetka
Fe3C cementit
Cw maseni
postotak
ugljika
Few maseni
postotak
eljeza
Fe3Cw maseni
postotak
cementita
T talina
F ferit
A austenit
P perlit
L ledeburit
C cementit
Rezultati oekivani na temelju dijagram stanja FeFe3C dobivaju se samo pri vrlo spo-
rom hlaenju krutine (dovoljno vremena za odvijanje potpunih faznih pretvorbi). Za predvi-
anje rezultata breg hlaenja (nedovoljno vremena za odvijanje potpunih faznih pretvorbi)
koriste se "TTT" dijagrami (Time-Temperature-Transformation vrijeme-temperatura-
pretvorbe).
Tvrdoe od 670 HB odnos-

no 330 HB dobivaju se
hlaenjem komada iz auste-
nitnog podruja u toploj
vodi (bre) odnosno ulju
(sporije). Pri jo sporijem
hlaenju dobiva se jo ma-
nja tvrdoa 230 HB.
B bainit
M martenzit
50 MATERIJALI
elik s cw = 0,8 %, t > 723 C elik ugrijan na temperaturu otvrdnjavanja

Graa austenit FCC austenit Graa austenit FCC austenit
elik ohlaen ispod temperature od 723 C Otvrdnuti elik

Graa perlit BCC perlit Graa martenzit BCC martenzit
Pored oznaka elika prema Europskim normama (EN), danas se u Hrvatskoj esto sre-
u i oznake elika prema Hrvatskim normama (HRN), Jugoslavenskim normama (JUS), Nje-
makim normama (DIN), njemakim Brojevima elika (W.Nr.) i Amerikim normama
(AISI). Usporedne oznake za elike nalaze se u literaturi "kljuevima" za elike.
Oznake su elika normirane. U Europskim normama (EN) elici se oznaavaju:
prema kemijskom sastavu, na primjer: visokolegirani elik: X20CrMoV12-1
X maseni udio najmanje jednog legirajueg elementa wX 5 %,
20 wC = 0,20 % , ( 100 = 20)
Cr, Mn, V krom, mangan, vanadij,
12-1 maseni udjeli: wCr = 12 %, wMn = 1 %.
05 Metali 51
prema namjeni, mehanikim i fizikalnim svojstvima, na primjer:

konstrukcijski elik: S235JRG2
S konstrukcijski elik,
235 granica razvlaenja, Re = 235 N/mm2 ,
JR udarni rad loma, KV = 27 J pri + 20 C,
G2 jami se udarni rad loma, KV = 27 J pri + 20 C.
brojano, na primjer: 1.3551
1 broj vrste materijala, 1 = elik,
35 broj skupine materijala, 30 39 = razni elici,
51 serijski broj.
Konstrukcijski elici
Od konstrukcijskih elika izrauju se razliiti dijelovi/sustavi za: preuzimanje sila i/ili
momenata u mirovanju ili gibanju (nosai, mostovi, vratila, zupanici), skladitenje ili tran-
sport plinova i tekuina (spremnici, cijevi), zatvaranje i spajanje (oplata brodova, zavarena
kuita, poklopci, vijci).
Svojstva su konstrukcijskih elika:
mehanike visoka granica razvlaenja, vrstoa, ilavost i dinamika izdrljivost,
postojanost otpornost na troenje i koroziju,
tehnoloka hladna oblikovljivost plastinom deformacijom, rezljivost i zavarivost.
Prema namijeni se razlikuju:
Alatni elici
Namijenjeni su izradi alata za oblikovanje metala odvajanjem estica i plastinim de-
formiranjem, kalupa za oblikovanje polimera te izradi mjernih alata. U pravilu su kruti (de-
formacije izazivaju promjene dimenzija izraivanih proizvoda), ilavi (alat mora biti otporan
na udare) i tvrdi (troenje alata izaziva promjene dimenzija izraivanih proizvoda).
Prema uvjetima koritenja se razlikuju:
Radne su temperature:
hladni rad, tr < 200 C
topli rad, tr 200 C
eljezni lijevovi
Kod elinih je ljevova: 0 < wC < 2,03 %, u praksi: wC < 0,5 %.
wC > 2,14 %, u praksi: 3,0 < wC < 4,5 %.
Talite je lijevova izmeu 1150 i 1300 C
znatno nie od talita elika.
52 MATERIJALI
Cementit je nestabilni spoj i pod odreenim uvjetima se razlae:

Fe3C 3 Fe () + C (grafit)
Uobiajen je kemijski sastav bijelog lijeva:
C Si Mn P S
wi , % 2,5 3,5 < 0,6 3,5 4,0 < 0,9 < 0,25
Graa: krupni kristali cementita u austenitnoj, perli-
tnoj ili martenzitnoj osnovi.
Bijeli je lijev tvrd i krhak, izvrsne je otpornosti na
troenje, te visoke tlane vrstoe. Zbog sklonosti
formiranju upljina i napetosti pri lijevanju koristi se
za izradu proizvoda jednostavnijih oblika.
5.3 Neeljezni metali

Najvie su koriteni neeljezni metali:
5.3.1 Aluminij
Vrlo niski kemijski potencijali oksida aluminija onemoguavaju njegovo dobivanje iz
ruda kemijskom redukcijom uz koritenjem jeftinoga redukcijskog agensa (ugljik u obliku
koksa). Aluminij se dobiva elektrolitskom redukcijom taline oksida. Pri hlaenju krutine alu-
minija od talita sobne temperature ne dolazi do faznih pretvorbi (FCC kristalna reetka).
Glavni su legirajui elementi aluminija Cu, Mg, Mn, Si i Zn.
mala gustoa (2,7 kg/dm3) nisko talite (660 C)
povoljan omjer vlane vrstoe i gustoe
velike elektrine vodljivosti (2,7 cm)
velike toplinske vodljivosti (230 W/mK)
izuzetno povoljan omjer elektrine vodljivosti i gustoe (vei nego kod Cu)
dobra otpornost na atmosfersku koroziju i koroziju u vodama
velika duktilnost, koja se zadrava i pri vrlo niskim temperaturama
isti se aluminij koristi za izradu elektrinih vodia (omjer elektrine vodljivosti i gus-
toe aluminija je najpovoljniji od svih metala), dok se legure koriste u izradi graevinskih
konstrukcija, zrakoplovnoj industriji, industriji vozila, za izradu ambalae (veoma je povoljan
omjer Rm/ vrst i lak proizvod) i prehrambenoj industriji (poetna brzina korozije je veli-
ka, ali je tanki korozijsko-zatitni sloj oksida svodi na zanemarive vrijednosti).
Osobito se mogu dobro oblikovati legure za plastinu deformaciju, s legirajuim doda-

cima Cu, Mn, Mg i Si. Imaju visoku vrstou i otporne su na atmosferske utjecaje.
Od legura za lijevanje, uglavnom s legirajui dodatkom Si, mogu se odliti proizvodi s
tankim stijenkama. Odliveni su proizvodi vrsti i uz pogodne legirajue dodatke otporni na
djelovanje slatke i morske vode. Korozijska je otpornost legura Al-Mg dobra, a Al-Cu slaba.
05 Metali 53
vrstoa se dijela legura aluminija moe poveati toplinskom obradom "precipitacij-

skim ovrivanjem" tijekom koga se sporo formira disperzija submikroskopskih precipitata u
kristalnoj reetki dobivenoj brzim ohlaenjem prezasiene krute otopine.
5.3.2 Bakar
Na bazi bakra proizvedena je prva legura kositrena bronca, koja se koristila ve prije
oko 11000 godina. vrstoa je bakra mala i lako se plastino deformira, ali teko lijeva.
velike elektrine vodljivosti (1,8 cm) velika gustoa (8,9 kg/dm3)
velike toplinske vodljivosti (390 W/mK) nepovoljan omjer vlane vrstoe i gustoe
vrlo velika duktilnost (valjanje, izvlaenje) u dodiru s hranom se mogu formirati otrovne tvari
dobra otpornost na koroziju
legure bakra imaju razliite boje
Tehniki ist bakar se koristi za izradu elektrinih vodia od metala veu elektrinu
vodljivost imaju samo zlato i srebro. Bakar se dobro spaja mekim lemjenjem te se oko 50 %
proizvedenog bakra koristi u elektronici i elektrotehnici. Zbog dobre se toplinske vodljivosti
bakar koristi i za izradu cijevi protustrujnih i krinih cijevnih toplinskih izmjenjivaa.
Svojstva se bakra mogu u velikoj mjeri prilagoditi potrebama legiranjem.
Mjedi su vrste, te otporne na troenje i koroziju, a mogu se vrlo dobro polirati. Lako se
lijevaju, oblikuju deformiranjem i reu. Koriste se u izradi cijevnih spojnih elemenata, koro-
zijski otpornih vijaka i opruga, sitnih dijelova, ali i posuda pod tlakom.
Dodatak do oko 15 % Sn poveava se vrstou bronci i otpornost na troenje. Dio je
bronci izuzetno otporan na koroziju, a dio ima dobra klizna svojstva. Bronce se koriste za iz-
radu izmjenjivaa topline, te u brodogradnji, kemijskoj i petrokemijskoj industriji.
5.3.3 Nikal
Nikal ima feromagnetina svojstva (moe se magnetizirati), a najvanije mu je svojstvo
izvrsna otpornost na koroziju. Legira se s Cr, Mn, Mg, Al, i Be, a u ovisnosti od legirajuih
dodataka ima izraeno visoku vrstou, elastinost, temperaturnu i korozijsku postojanost.
vrlo velika otpornost na koroziju velika gustoa (8,9 kg/dm3)
54 MATERIJALI
5.3.4 Titan
Titan ima vrstou i krutost slinu eliku, ali je 40 % manje gustoe ( = 4,5 g/cm3).
Legure titana dostiu vrstou do 1400 N/mm2 i imaju dobra svojstva na povienim tempera-
turama. Talite je titana 1670 C.
povoljan omjer vlane vrstoe i gustoe visoka cijena
velika otpornost na koroziju
implantati su kompatibilni s ljudskom organizmom
Pri hlaenju taline javljaju se dvije alotropske modifikacije (BCC), stabilna pri vi-
im temperaturama, te (HCP), stabilna pri temperaturama ispod 880 C.
Zbog izvrsne otpornosti na koroziju titan se koristi u kemijskoj industriji, brodogradnji i
medicini. U zrakoplovnoj se industriji titan koristi za izradu dijelova trupa aviona i dijelova
mlaznih motora. Legiranjem titana s niobijem moe se formirati supravodiki intermetalni
spoj, a legura s niklom pokazuje efekt memoriranja oblika.
5.3.5 Magnezij
Magnezij ima najniu gustou od svih konstrukcijskih metala, ali se zbog niske vrsto-
e, otpornosti na troenje i umor, te kemijske otpornosti rijetko koristi bez legirajuih dodata-
ka (Al do 10 %, Zn do 6 %, Mn 1 2 %, Cu, Si, Ce cer, Th torij i Zr cirkonij).
3
vrlo mala gustoa (1,74 kg/dm ) mala otpornost na koroziju
povoljan omjer vlane vrstoe i gustoe visoka cijena
izvrsna obradivost, dobra lijevljivost i zavarivost
Legure za gnjeenje mogu se rezati velikim brzinama, ali treba poduzeti mjere osigura-
nja od paljenja strugotina. Legure za lijevanje (pjeani, kokilni i tlani lijev) pogodne su za
izradu dijelova s tankim stjenkama koji moraju biti laki, npr. kuita runih elektrinih alata.
Magnezijeve legure se upotrebljavaju za izradu dijelova aviona, prenosivih ureaja, ra-
unala, instrumenata i fotoaparati. Povrina se dijelova se zatiuju kromiranjem.
5.4 Korozija i zatita od korozije

Jedan od oblika djelovanja okoline na metalne materijale je korozija tetno elektro-
kemijsko otapanje metala u elektrolitima, uz formiranja sloja produkata korozije ili bez njega.
Pored gubitaka metala javljaju se i indirektne tetne posljedice korozije, koje u pravilu zna-
ajno nadmauju tete uzrokovane gubicima metalnog materijala. Na primjer, kroz probojno
korozijsko oteenje vodovodne cijevi promjera 1 mm, pod tlakom od 3 bar, dnevno e biti
izgubljeno oko 1 m3 pitke vode.
5.4.1 Korozija
Korozija:
elektrokemijska reakcija metala s agensima korozije sadranim u okolini,
odvija se na dodirnoj povrini metal/okolina,
izaziva mjerljive promjene svojstava metala i okoline.
05 Metali 55
Razvoj se korozije moe opisati na primjeru korozije ispod kapljice vode na metalnoj povri-
ni. Uzrok je korozije neravnomjerna aeracija (razliite koncentracije otopljenog kisika).
U biti, na tijek korozije uslijed ne-
ravnomjerne aeracije znaajno utje-
e formiranje produkata korozije.
Brzina korozije je vea u podruju
manje koncentracije kisika zbog od-
sustva sloja produkata korozije koji
imaju uinak korozijski zatitnog
sloja. Naime, u odsutnosti ovog u-
inka korozija bi bila najbra u pod-
ruju najvee koncentracije kisika.
Korozijske veliine pokazatelji svojstava metala i okoline koja bitno utjeu na mogu-
nost (termodinamika) i brzinu (kinetika) razvoja korozije.
Razlikuju se:
(a) vrste korozije, prema uzrocima:
(b) vidovi korozije, prema posljedicama:
Korozijsko oteenje gubitak funkcije metalnog dijela/sustava izazvan korozijom.

Osnovni je uzrok korozije elektrokemijska neravnotea.
Metal se otapanju u elektrolitu opire formiranjem elektrinog dvojnog sloja. to je jaa

tenja otapanja metala u elektrolitu i slabije privlaenje iona i elektrona u metalu to e za us-
postavljanje elektrokemijske ravnotee biti potrebno formiranje jaega elektrinoga dvojnog
sloja (npr. morska voda / cink), kao i obrnuto (npr. morska voda / bakar). Jakost se dvojnog
56 MATERIJALI
sloja moe opisati elektrodnim potencijalom, EM u V, te izmjeriti voltmetrom (V), koristei

se usporedbom s referentnom elektrodom poznatog elektrodnog potencijala. U laboratorijima
se najee koristi standardna zasiena kalomelova elektroda (SZKE).
Uspostavljena elektrokemijska ravnotea se remeti:
(a) elektrolitikim i elektrinim spajanjem metala s drugim metalom,
(b) lokalnim promjenama svojstava metala ili elektrolita.
Uslijed poremeaja ravnotee, uspostavlja se korozijski lanak (anoda | elektrolit | katoda) i
razvija se korozija uz tenju:
1. ravnomjerne raspodjele elektrona u krutoj fazi metala elektroni gibaju iz
podruja vee u podruje manje koncentracije,
2. zaustavljanja otapanja iona metala formiranjem dovoljno jakog dvojnog sloja
opeg ili lokalnog.
Brzina korozije se moe opisati jakou korozijske struje, IM u A , te izmjeriti ampermet-
rom (A). Tijekom razvoja korozije se u naelu mogu pratiti elektrodni potencijali i jakosti ko-
rozijske struje, ali se racionalna mjerenja u praksi teko provode.
Sa stajalita elektrokemije korozija je anodna oksidacija metala praena katodnom
redukcijom agensa korozije. U vodenim su sredinama najei agensi korozije otopljene
molekule kisika i uvijek prisutni ioni vodika, a razvoj korozije se moe opisati jednadbama:
anodna oksidacija metala:
M n e M+n na primjer: 2 Fe 4 e 2 Fe+2
(oksidacija otputanje elektrona, anoda mjesto na kome se odvija oksidacija)
katodna redukcija agensa korozije:
utroak otopljenog kisika oslobaanje vodika
2 +
(O2 ) 2 O + 4 e 2 O redukcija 4 H + 4 e 4 H redukcija
2 O2 + 2 H+ 2 (OH) spajanje 4 H 2 H2 spajanje
Pokazatelj koncentracije vodikovih iona:
pH = log c(H+)
i moe se zakljuiti kako u oba sluaja tijekom razvoja korozije raste pH elektrolita. U neut-
ralnim vodenim otopinama je c(H+) = 107 mol H+/l pH = 7.
Termodinamika analiza korozije

Termodinamikim pristupom se utvruje mogunost razvoja korozije, a u analizi se es-
to koriste Pourbaixovi dijagrami elektrokemijske ravnotee:
voda eljezo bakar
05 Metali 57
Razliito su oznaene oblasti:
korozije metal oksidira, te ioni metala prelaze u elektrolit

pasivnosti metal oksidira, a oksidi metala formiraju korozijski zatitni sloj
imuniteta metal ne oksidira
Na temelju Pourbaixovih ravnotenih dijagrama se ne moe pouzdano predvidjeti tijek

elektrokemijskih i prateih kemijskih reakcija strogo uzevi, oni vrijede samo za ist metal i
istu vodu. esto dodatak male koliine legirajueg elementa osnovnom metalu ili otapanje
male koliine kemijskog spoja u vodi rezultira znaajnim izmjenama veliina i oblika oblasti
u dijagramima elektrokemijske ravnotee.
5.4.2 Zatita od korozije

Zatita od korozije obuhvaa postupke spreavanja ili smanjivanja brzine korozije:
Pravilno konstruiranje
Pravilnim se konstruiranjem strojarskih dijelova/sustava izbjegavaju pojave nehomoge-
nosti metala i/ili elektrolita.
Izmjene svojstava metala

Izmjenama svojstava metala on se prilagoava zadanoj okolino.
58 MATERIJALI
Izmjene svojstava okoline

Izmjenama svojstava se okoline prilagoavaju zadanom metalu.
Formiranje izolacijskih slojeva

Formiranjem izolacijskih slojeva se korozijski neotporan metal elektrolitiki odvaja od
okoline.
Elektrokemijska zatita
Elektrokemijskom zatitom se metal iz oblasti korozije (dijagrami elektrokemijske rav-
notee) prevode u oblasti imuniteta (katodna zatita) ili pasivnosti (anodna zatita).
Katodna se zatita provodi sa: (a) rtvenom anodom i (b) izvorom struje i korozijski ot-
pornom anodom. Kako bi se smanjila potronja rtvene anode ili struje, tieni se metal prev-
lai elektrino izolacijskim slojem polimera (nalii).
5.4.3 Kemijska korozija

Kemijska se korozija odvija direktnim sudarima atoma reaktanata kisika i metala.
Znaajne se brzina kemijske korozije metala dostiu tek pri visokim temperaturama (ka-
ljenje, visokotemperaturna korozija u loitima kotlova).
6. Keramike
6.1 Osnove keramika ................................................................................................... 59
6.1.1 Graa keramika .................................................................................................................59
6.1.2 Osnovna svojstva...............................................................................................................61
6.1.3 Primjena keramika.............................................................................................................63
6.2 Tradicionalne keramike ......................................................................................... 64
6.3 Tehnike keramike................................................................................................. 65
6.3.1 Strojarske keramike...........................................................................................................65
6.3.2 Elektrotehnike keramike..................................................................................................67
6.4 Stakla ..................................................................................................................... 69
6.1 Osnove keramika

Termin "keramika" potjee od grke rijei keramikos () izraen (peen)
od gline. Keramiki su proizvodi koriteni jo u pretpovijesnim vremenima, u mulju rijeke Nil
su naeni dijelovi proizvoda od peene gline stari preko 10 000 godina.
Keramike materijale, skraeno, keramike formiraju:
1. nemetalni kruti elementi (jednovrsni atomi, npr. C grafit/dijamant, Si silicij), te
2. anorganski spojevi (raznovrsni atomi, npr. SiO2 kremen, Al2O3 korund).
Razlikuju se:
Keramike u uem smi-
slu su kristalne, a stak-
la amorfne grae.
6.1.1 Graa keramika

Kemijski i konstitucijski sastavi keramika su veoma razliiti, od jednokomponentnih e-
lementarnih jednofaznih sve do viekomponentnih viefaznih smjesa anorganskih spojeva.
Kristalne keramike
Kemijske veze atoma su preteito ionske ili kovalentne, a struktura ovisi o:
(a) radijusu atoma/iona i
(b) broju razmijenjenih/sparenih elektrona.
Radijusi se atoma, kationa (Km+) i aniona (An+) smanjuju otputanjem, a poveavaju prije-
mom elektrona.
Stabilne se ionske kristalne strukture keramika postiu kada su svi anioni (kationi) u
dodiru s kationom (anionom) koga opkoljavaju.
60 MATERIJALI
Prema tome, slaganjem aniona/kationa i izraunavanjem se dobiva:

NK = 2 NK = 3 NK = 4 NK = 6 NK = 8
rK/rA < 0,155 0,155 < rK/rA < 0,225 0,225 < rK/rA < 0,414 0,414 < rK/rA < 0,732 0,732 < rK/rA < 1
S NK je oznaen koordinacijski broj, koje je kod keramika najee 4, 6 ili 8. Radijusi iona
keramika s NK = 6:
Kation rK , nm Kation rK , nm Anion rA , nm
3+
Al 0,053
Mg2+ 0,072 Br 0,196
Ba2+ 0,136
Mn2+ 0,067 Cl 0,181
Ca2+ 0,100
Na+ 0,102 F 0,133
Cs+ 0,170
Ni2+ 0,069 I 0,220
Fe2+ 0,077
Si4+ 0,040 O2 0,140
Fe3+ 0,069
Ti4+ 0,061 S2 0,184
K+ 0,138
Tri su primjera strukture keramika tipa KA:
Silikatne keramike
Silikatne keramike sadre dva najzastupljenija elementa Zemljine kore kisik i silicij.
Osnovna gradbena jedinica silikatnih keramika je silikatna
grupa (SiO4)4 etiri atoma kisika formiraju tetraedar u
ijem se centru nalazi atom silicija. U parove elektrona ko-
valentne kemijske veze SiO ukljuena su etiri valentna
elektrona Si i po jedan O, te na raspolaganju za formiranje
kemijskih veza preostaju jo etiri valentna elektrona O.
Kao to su polimerni materijali formirani od niza grupa povezanih preko C atoma, tako
su i silikatne keramike formirane od silikatnih grupa povezanih preko zajednikih O atoma u
jedno-, dvo-, ili tro-dimenzijske strukture.
Razvojem silikatne tetraedarske strukture u tri dimenzije formira se umreena makro

molekula empirijske formule (SiO2)n. U makromolekuli je svaki atom Si okruen s etiri ato-
06 Keramike 61
ma O, a svaki atom O uspostavlja vezu s dva susjedna Si atoma. Na taj su nain iskoritene
sve valentne veze Si i O i dobivaju se tvrde, krute, umreene strukture. Takva je struktura
kvarca koji je tvrd i lomi se na nepravilan nain jer su u svim pravcima sve veze jednake.
Silikatne grupe keramika esto se vezuju s ionima metala (Ca+2, Na+, Mg+2, Al+3).
Amorfna stakla
Za razliku od keramika u uem smislu, stakla su amorfne (nekristaline) grae.
6.1.2 Osnovna svojstva

Uslijed razliitosti njihovih sastava (kemijskih i konstitucijskih) te zastupljenosti kemij-
skih i meumolekulskih veza (van der Waalsove sile), razliite keramike imaju u velikoj mjeri
uzajamno razliita svojstva. U odnosu na metale keramike imaju:
Prednosti Nedostaci
vei: znatno manji:
Rm,t i tvrdoa, osobito pri povienim t ilavost vea krhkost
krutost (E) otpornost na toplinski umor
otpornost na troenje (ne formiraju se mikrozavari) Rm
kemijska postojanost vei:
manji: trokovi sirovina i izrade proizvoda
rasipanje vrijednosti mehanikih karakteristika
, i e0 tehnologija spajanja jo nije potpuno zadovoljava-
problem opskrbe sirovinama je dugorono rijeen jua
Na svojstva keramika znaajno utjee i tehnologija izrade proizvoda:
Keramika
, Rm , Rm,s , Rm,t , E, KIC ,
kg/dm 3
N/mm2 N/mm2 N/mm kN/mm MPamm3/2
2 2
Si3N4 (vezan reakcijom) 2,5 140 240 1000 210 90

Si3N4 (vrue prean) 3,2 550 900 3400 310 150
ZrO2 (djelomino stabiliziran) 5,8 450 830 1900 210 330
ZrO2 (ojaan transformacijom) 5,8 350 790 1700 200 360
Krhkost keramikih dijelova znaajno poveava greke u njihovoj izradi i/ili ugradnji:
Napukline se u mehaniki optereenim keramikama brzo ire uz pratei porast koncentracija

naprezanja, zbog odsustva apsopcije energije plastinim deformacijama. Prema tome, kada se
pone iriti napuklina, irenje se nastavlja sve do pojave loma. Pore, ukljuci i krupna zrna
pogoduju formiranju mikronapuklina.
62 MATERIJALI
Karakteristike keramika
CD ugljik u obliku dijamanta VPN vapnenac

ZrO cirkonij-oksid BVP beton visokih performanci
ZrC cirkonij-karbid LKB laki konstrukcijski beton
BC borkarbid NaCl natrij-klorid
AlN aluminij-nitrid CUA ugljik, ugalj, antracit
AlOS aluminij-oksid, safir VONG vatrostalna opeka niske gustoe
Ge germanij LIB laki izolacijski beton
CD ugljik u obliku dijamanta BSiS2405 bor-silikatno staklo 2405

ZrC cirkonij-karbid NaS0070 natrijevo staklo 0070
WD wolfram karbid led formiran smrzavanje vode
AlOSZ aluminij-oksid sitnog zrna CVG cement visoke gustoe
BC borkarbid PCS portland cement otporan na sulfate
SiCVP silicij karbid, vrue preani VONG vatrostalna opeka niske gustoe
CG ugljik u obliku grafita, isti LIB laki izolacijski beton
06 Keramike 63
silicij-
grafit dijamant Na staklo B staklo cement
Materijal karbid
C C 0070 2405 Portland SiC
71 SiO2 3 Al2O3 70 SiO2 1 Al2O3 6467 CaO
Sastav, % 100 C 100 C 13 Na2O 1 K2O 12 B2O3 5 Na2O 1725 SiO2 100 SiC
7 CaO 5 MgO 11 ZnO CdS Se 38 Al2O3
, kg/dm3 2,22,26 3,443,58 2,472,52 2,452,50 33,2 3,113,18
Rm, N/mm2 10110 28002930 30,332,2 31,935,1 1,92,1 381420
Rm,t, N/mm2 43350 1042104 303322 319351 18,720,7 10001700
E, kN/mm2 1025 10501210 6872 66,369,7 40,241,6 350410
, 0,220,30 0,180,22 0,210,22 0,200,21 0,200,24 0,130,17
Re, N/mm2 10110 28002930 30,332,2 31,935,1 1,92,1 381420
A, % 0 0 0 0 0 0
KIC, N/m3/2 6,312,6 95120 2021 2021 1114 4,15,4
HV 450 42004900 8998,4 95,4105 5,66,2 24002800
Rd,is, N/mm2 26,931,3 23002500 28,231,2 30,233,4 0,901,41 324378
tMax, C 13251725 15251725 201472 200480 627857 15001650
tmin, C 273 273 273 273 163173 273
c, J/(kgK) 700720 500520 850950 760800 813867 674868
, W/(mK) 80240 200400 0,71,3 1,11,2 0,80,9 90160
, m/(mK) 0,64,3 0,81,2 8,929,28 4,214,38 8,79,1 4,44,5
Ek, MV/m 1020 0,40,6 12 1522 12
e0, cm 34,76030 10101020 10221024 10221024 2101121012 1091011
kreciklinosti 0,150,20 0,50,55 0,70,8 0,70,8 0,050,10 0
Cijena, kn 6598 6
1,810 3,610
6
8,29,6 2436 0,600,72 85120
Otpornost na:
troenje srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra slaba vrlo dobra
oksidaciju (500C) srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja vrlo dobra
paljenje srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
UV zrake vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
slatku vodu vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
morsku vodu vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra
jake kiseline dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra slaba vrlo dobra
jake luine slaba dobra dobra dobra slaba dobra
slabe kiseline vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja vrlo dobra
slabe luine vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra
organska otapala vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
6.1.3 Primjena keramika

Keramike se iroko koriste u tehnici, na primjer, za izradu graevinarskih opeka, crje-
pova i betonskih blokova, sanitarne opreme kuanstava, alata za rezanje metala, vatrostalnih
obloga loita, vjetrobrana i stakala vozila, svjeica motora SUI, dielektrika kondenzatora,
senzora, magnetnih memorija. Na jednoj svemirskoj letjelici (Space Shuttle) ugraeno je oko
25000 lakih poroznih keramikih ploica koje tite aluminijsku oplatu od prekomjernog grija-
nja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu.
Primjeri su primjene:
Namjena Primjena Primjeri
alati za rezanje Al2O3 , silicij-aluminij-oksid-nitrid
strojarstvo
abrazivi SiC, Al2O3 , dijamant, BN, ZrSiO4
graevinarstvo zgrade opeka, crijep, beton, staklo, sanitarna oprema
64 MATERIJALI
dielektrici kondenzatora BaTiO3 , SrTiO3 , TaO5

mikrovalni dielektrici Ba(Mg1/3Ta2/3)O3 , Ba(Zn1/3Ta2/3)O3 , BaTi4O9 , Al2O3
supra-vodii YBa2Cu3O7x
izolatori porculan
gorivi lanci ZrO2 , LaCrO3
elektrotehnika
piezoelektrici Pb(ZrxTi1x)O3 , Pb(Mg1/3Nb2/3)O3 , LiNbO3
memorije Fe2O3 , CrO2
fero-fluidi Fe3O4
vodii, izolatori nikl-cink-ferit
induktori, magneti mangan-cink-ferit
stakla stakla na bazi SiO2
optika laseri Al2O3 , itrij-aluminij-granat
rasvjeta Al2O3 , stakla
senzori kisika, gorive elije ZrO2
automobilska nosioci katalizatora kordijerit
industrija svjeice Al2O3
vjetobranska stakla, prozori stakla na bazi SiO2
kemijska katalize, filtracija zraka i
Al2O3 , ZrO2 , ZnO, TiO2 i drugi oksidi
tehnologija tekuina, boje, gume
keramike ploice, sanitarna
keramike na bazi gline, kremena i feldspata, staklo na bazi
domainstvo oprema, posue, grnarija,
SiO2, dijamant, rubin, kubni cirkonij i drugi kristali
umjetnika djela, dragulji
implatati hidroksi-apatit
biomedicina zubarstvo porcelan, Al2O3
ultrazvuno snimanje olovo-cirkonat-titanat
obrana B4C, olovo-cirkonat-titanat
B
senzori SnO2
ostalo
nuklearna UO2
proizvodnja metala kremen i vatrostalna keramika na bazi silicija
Namjena Primjena Primjeri
6.2 Tradicionalne keramike
Tradicionalne su keramike smjese:
Glina u pravilu ima najvei maseni udio u smjesi i osigurava lako oblikovanje proizvo-
da prije njegovog otvrdnjavanja peenjem. Osnovna je komponenta gline hidratizirani alumi-
nij-silikat (Al2O3oSiO2oH2O).
06 Keramike 65
Kvarc (silicij-dioksid, SiO2) ima visoko talite i osigurava proizvodu vatrostalnost.

Feldspat kalija (K2OoAl2O3o6 SiO2) ima relativno nisko talite, te pri peenju formira
staklastu masu koja vezuje vatrostalnu komponentu.
Najvie se tradicionalne keramike koriste u graevinarstvu, manje u elektrotehnici (izo-
latori).
Od grubih keramika izraene su opeke, crjepovi, ka-
nalizacijske i dimnjake cijevi te vatrostalni komadi,
a od finih su izraene ploice i sanitarna oprema.
Opeke i crjepovi
Graevinske opeke najmasovniji su keramiki proizvod. Koriste se u graevinarstvu za
izradu nosivih i pregradnih zidova, stupova, svodova, poploavanje. Razlikuju se po oblicima,
dimenzijama i svojstvima.
Opeke se izrauju od slabijih vrsta glina. Po potrebi se glini dodaje pijesak za sprjea-
vanje prekomjernog smanjivanja volumena, krivljenja i pucanja komada tijekom njihovog su-
enja i peenja.
Crjepovi se koriste za pokrivanje krovova. Izrauju se od istih sirovina kao i opeke, s
tim da se one bolje pripreme, a peenje obavlja pri viim temperaturama.
6.3 Tehnike keramike

Mogu se razlikovati konstrukcijske keramike namijenjene izradi dijelova i funkcionalne
keramike namijenjene izradi senzora. Pored toga, razlikuju se:
6.3.1 Strojarske keramike

Strojarske su tehnike keramike preteito isti spojevi (izuzetak je elementarni ugljik),
preteito dva elementa oksidi, karbidi i nitridi. Vana su svojstva osobito vanih i iroko
koritenih strojarskih keramika:
Ugljik:
C, dijamant vrlo velike Rm,t , E , HV, male , vrlo velike , vrlo male e0 , proziran,
C, grafit vrlo male Rm,t , E , HV, male ,vrlo velike e0.
Oksidi:
Al2O3 velike Rm,t , E , HV, postojan pri visokim temperaturama,
MgO postojan pri visokim temperaturama,
Al6Si2O13 (mulit) male , postojan pri visokim temperaturama,
SiO2 (kvarc) male , proziran,
ZrO2 velike KIC .
Karbidi:
SiC velike Rm,t E i HV,
WC velike Rm,t E i HV, .
Nitridi:
BN vrlo velike Rm,t E i HV.
Si3N4 velike Rm,t , HV, postojan pri visokim temperaturama.
66 MATERIJALI
U strojarstvu se iroko koriste "tvrdi metali", od kojih se izrauju rezni alati, alati za
plastino deformiranje, te dijelovi razliitih strojeva (valjci, turbinske lopatice). Karbidne
komponente (volfram, titan, tantal) tvrdih metala najee su povezane s kobaltom:
Sadraj komponenata, w, % Rm,sav, Rm,t,
, kg/dm3 HV 2
WC TiC TaC Co N/mm N/mm2
94 6 14,9 1600 200 5500
85 15 14,0 1200 2400 4100
92 2 6 14,4 1650 1900 5700
70 12 8 10 12,4 1430 1750 5000
75 4 8 13 12,7 1350 1900 4700
Keramike visokog talita jesu:
Keramika tT, C Keramika tT, C
hafnij-karbid, HfC 3890 volfram-karbid, WC 2850
tantal-karbid, TaC 3880 magnezij-oksid, MgO 2798
cirkonij-karbid, ZrC 3540 kalcij-oksid, CaO 2710
ugljik, C 3527 berilij-oksid, BeO 2550
niobij-karbid, NbC 3500 silicij-karbid, SiC 2500
vanadij-karbid, VC 3330 bor-karbid, B4C 2450
titan-karbid, TiC 3120 aluminij-oksid, Al2O3 2050
Izrada proizvoda od tehnikih keramika

Osnovna sirovina za proizvodnju tehnikih keramika je prah koji se dobiva:
(a) mehanikim usitnjavanjem,
(b) kemijskom redukcijom ili
(c) elektrolitikim taloenjem.
Keramiki proizvodi se od praha izrauju u etiri koraka:
1. priprava sirovine za oblikovanje,
2. oblikovanje poluproizvoda,
3. peenje/sinteriranje,
4. zavrna obrada.
Keramiki se proizvodi u pravilu izrauju kao jednodijelni (problem sklapanja viedjelnih).

Al2O3 SiC Si3N4 ZrO2
06 Keramike 67
6.3.2 Elektrotehnike keramike

Za razumijevanje svojstava elektrotehnikih keramika potrebno je razumjeti osnovne
postavke teorije vrpci, temeljene na kvantnoj teoriji.
Teorija vrpci
Strukture se elektronskih omotaa ugljika, silicija i germanija mogu prikazati:
6C [ 2 He] 2s , 2p
2 2
14Si [ 10 Ne] 3s2, 3p2 32Ge [ 18 Ar ] 3d10, 3 s2 , 3 p2
Svakom atomu C, Si i Ge nedostaje po etiri elektrona za formiranje stabilnih konfiguracija
elektronskih omotaa C [ 10 Ne ] , Si [ 18 Ar ] , Ge [ 36 Kr ] . U kristalnoj se re-
etci C, S i Ge stabilne konfiguracije uspostavljaju sparivanjem valentnih elektrona (elektrona
koji sudjeluju u formiranju kemijskih veza).
Na temelju naela kvantne teorije slijedi da u kristalnoj reetci pri uzajamnom djelova-
nju bliskih atoma dolazi do umnoavanja energetskih razina formiranja energetskih vrpci. U
vodljivim vrpcama gibaju elektroni koji prenose naelektrisanje (elektrina struja), u valen-
tnim vrpcama gibaju elektroni koji sudjeluju u formiranim kemijskim vezama, a u pripad-
nim vrpcama gibaju elektroni koji pripadaju pojedinanim atomima.
Vodljiva se vrpca vodia preklapa s valentnom vrpcom te elektroni lako prelaze iz va-
lentne vrpce u vodljivu, doprinosei elektrinoj vodljivosti. Kod izolatora je vodljiva vrpca
udaljena od valentne. Kod vodia je porast otpora s temperaturom posljedica remeenja pra-
vilnosti vrpci uslijed intenziviranja titranja atoma S porastom temperature kod izolatora raste
broj sve brih elektrona koji iz valentne vrpce prelaze u vodljivu te otpor opada.
Kako se pri prelasku svakog elektrona iz valentne vrpce u vodljivu formira jedan par e-
lektron/upljina, javljaju se dva mehanizma vodljivosti:
n-vodljivost u elektrinom polju kroz poluvodi gibaju negativni elektroni
p-vodljivost u elektrinom polju kroz poluvodi gibaju pozitivne upljine.
Poluvodii
Poluvodii se koriste za izradu dijelova kompjutora (45 %), razliitih potroakih proi-
zvoda (23 %) i komunikacijske opreme (13 %) te u proizvodoj (12 %), automobilskoj (5 %),
i vojnoj industriji (23 %).
Industrija je poluvodia ogromna, jo uvijek rastua, rairena je po industrijski razvije-
nim zemljama i obre milijarde dolara.
68 MATERIJALI
Svojstva su istih poluvodia:

Energetski Elektrina Pokretljivost Pokretljivost
Materijal
procjep, eV vodljivost, /m elektrona, m2/(Vos) upljina, m2/(Vos)
elementarni
Si 1,11 4o104 0,14 0,05
Ge 0,67 2,2 0,38 0,18
spojevi elemenata iz III i V grupe periodnog sustava elemenata
GaP 2,25 0,05 0,002
4
InSb 0,17 2o10 7,7 0,07
spojevi elemenata iz II i IV grupe periodnog sustava elemenata
CdS 2,40 0,03
ZnTe 2,26 0,03 0,01
Od poluvodikih materijala se najvie koristi silicij. U prisutnosti elektrinog polja, kod

istog silicija su zastupljeni n-vodljivost i p-vodljivost.
U prisutnosti atoma s veim brojem valentnih elektrona raste udio n-vodljivosti
U prisutnosti atoma s manjim brojem valentnih elektrona raste udio p-vodljivosti
Spajanjem se poluvodia razliitih mehanizama vodljivosti elektrina polarizacija:

polarizacija
polarizacija
inverzna
direktna
06 Keramike 69
Supravodii
Pri temperaturama niim od kritine supravodii postaju savreni vodii (e0 = 0).
Metal Tc , K Metal/metaloid Tc , K Keramika Tc , K
W 0,015 SiV3 17,1 YBa2Cu3O7x 93
Al 1,18 GaV3 16,80 TlBa2Ca3Cu4O11 122
Sn 3,72 Nb3Sn 18,05 BaPb0.75Bi0.25O3 138
Prema tome, za postizanje supravodljivosti potrebno je odravanje vrlo niskih tempera-
tura. Vrelite je helija 4 K, neona 27 K, duika 77 K.
6.4 Stakla
Stakla su amorfni (nekristalini) materijali formirani od anorganskih spojeva. Osobito
su vana stakala:
SiO2 , silikatno u veoma istom stanju se koristi za izradu optikih vlakana,
SiO2-Na2O-CaO, natrij-kalcijevo staklo lako se proizvodi i niske je cijene, te se najee koristi (flae,
ae, prozori) ,
SiO2-B2O3, bor-silikatno staklo male te se koristi za izradu komada otpornih na termook,
SiO2-PbO, olovo-silikatno staklo "kristal", velikog indeksa refrakcije to daje kristalu sjaj.
Za razliku od kristal-
nih keramikih mate-
rijal, kod stakala se ne
uoava izraen skok
krivulje = f(t) u tali-
tu (tt). Izvjestan dis-
kontinuitet u promjeni
nagiba se opaa u
toki "staklastog pri-
jelaza" (tp) pri niim
temperaturama je sta-
klo kruto, a pri viim
postupno omekava.
Osnovna komponenta stakala su silikati (SiO2), a dodavanjem drugih oksida (Na2O,

CaO, K2O, Al2O3) svojstva se stakala prilagoavaju potrebama.
Tip stakla Sadraj komponente, w, % Svojstva i primjena
SiO2 Na2O CaO Al2O3 B2O3
B drugi
staljeno silikatno > 99,5 visoka tt , vrlo niska (otporno na termook)
otporno na termook i kemikalije (laboratorij-
96%-silikatno 96 4
sko posue)
bor-silikatno 81 3,5 2,5 13 otporno na termook i kemikalije (oprema pei)
NaCa-silikatno 74 16 5 1 4MgO niska tt , lako obradivo, trajno
staklena vlakna 55 16 15 10 4MgO lako izvlaenje u vlakna (stakloplastika)
37PbO
optiko-kristalno 54 1 visoka , visok indeks refrakcije (optike lee)
8K2O
6,5TiO2 laka proizvodnja, vrsto, otporno na termook
staklo-keramika 43,5 14 30 5,5
0,5As2O3 (oprema pei)
Zajedniko je svojstvo stakala prozirnost i jednostavnost izrade proizvoda prozora,

rasvjetnih tijela, lea, optikih vlakana, ekrana, flaa, aa, kuhinjskog posua, ojaala kom-
pozita.
70 MATERIJALI
Izrada proizvoda od stakla
U tehnologiji izrade proizvoda od stakla vana je promjena dinamike viskoznosti () s

temperaturom. Pri porastu temperature kontinuirano opada viskoznost stakala, bez izraenog
skoka u talitu.
Definirano je pet temperatura:

1. talite, = 10 Paos, na viim se t
staklo ponaa kao tekuina
2. radna toka, = 103 Paos, pri
viim se t staklo lako deformira
3. toka mekanja, = 4o106 Paos,
pri rukovanju, na ovoj i niim t ko-
madi se od stakla ne deformiraju zna-
ajno
4. toka kaljenja, = 1012 Paos,
difuzija atoma je dovoljna za ukla-
njanje zaostalih naprezanja tijekom
15 min
2. toka deforiranja, = 3o1013
Paos, na ovoj i niim t, prije pojave
plastinog deformiranja staklo puca
Glavnina postupaka izrade proizvoda od stakla provodi se na temperaturama izmeu radne

toke i toke mekanja. Temperatura staklastog prijelaza je via od toke deformiranja.
Optika vlakna
Optika su vlakna formirana od tri sloja: (a) jezgre od stakla velike istoe i velikog in-
deksa refrakcije, (b) prevlake od stakla manjeg indeksa refrakcije koje titi jezgru od zareza i
drugih nesavrenosti povrine i (c) obloge od polimera koje titi optiko vlakno od oteenja.
Kako je indeks refrakcije jezgre vei od indeksa refrakcije prevlake to e svjetlost gibati
kroz jezgru jer se u potpunosti odbija od granine povrine jezgra/prevlaka. Potpuno odbijanje
i istoa stakla jezgre omoguavaju duge putove svjetlosti uz male gubitke njenog intenziteta.
7. Polimeri
7.1 Osnove polimera ....................................................................................................71
7.1.1 Graa polimera.................................................................................................................. 73
7.1.2 Osnovna svojstva polimera ............................................................................................... 74
7.1.3 Izrada proizvoda od polimera............................................................................................ 77
7.2 Plastomeri 78
7.2.1 Polietilen PE................................................................................................................... 78
7.2.2 Poli(vinil-klorid) PVC.................................................................................................... 78
7.2.3 Poliamid PA ................................................................................................................... 79
7.2.4 Teflon PTFE................................................................................................................... 80
7.3 Duromeri 80
7.3.1 Nezasieni poliester UP ................................................................................................. 80
7.3.2 Epoksid EP ..................................................................................................................... 81
7.4 Elastomeri i elastoplastomeri 81
7.4.1 Prirodni kauuk ................................................................................................................. 81
7.4.2 Sintetiki kauuk............................................................................................................... 82
7.5 Starenje polimera 82
7.1 Osnove polimera

Rije polimer je sloenica koja potjee od grkih rijei: (poli) mnogo i
(meros) dio.
Polimerima se nazivaju materijali formirani od organskih makromolekula, koji se do-
bivaju uspostavljanjem kemijskih veza jednostavnijih molekula organskih spojeva monome-
ra. Na primjer, makromolekula polietilena dobiva se spajanjem molekula etena (etilena):
n C2H4 (C2H4)n n molekula etena formira makromolekulu polietilena
Zbog vrlo velikog broja atoma sadranih u makromolekuli, polimeri imaju vrlo velike relativ-
ne molekularne mase, koje premauju 1 000 000. Meutim, makromolekule su polimernih
materijala razliitih veliina, te se RAM izraavaju kao srednje vrijednosti, koje bi trebao pra-
titi i podatak o rasipanju oko srednje vrijednosti (standardna devijacija). Veliine makromole-
kula polimera se mogu opisati stupnjem polimerizacije, kao i prosjenim brojem monomera
koji formiraju makromolekule polimera.
Polimeri se mogu sistematizirati s obzirom na (a) formiranje te (b) ponaanje pri zagri-
javanju i elastinim svojstvima:
72 MATERIJALI
Prirodnim polimerima pripadaju proteini, enzimi, krob i celuloza. Oni su biljnog (kau-
uk, pamuk) i ivotinjskog porijekla (koa, svila). Danas se prirodni polimeri, ali i polimeri
koji ne postoje u prirodi, sintetiziraju spajanjem jednostavnih malih organskih molekula (mo-
nomera). Najee su koriteni sintetski polimerni materijali: polietilen i poli(vinil-klorid).
Plastomeri pri rastu temperature omekavaju (formiran komad se moe zagrijati i preob-
likovati) te se potom, pri opadanju temperature skruuju. Duromeri pri rastu temperature ne
omekavaju (formiran komad se ne moe preoblikovati). Elastomeri imaju izraena elastina
svojstva. Elastoplastomeri imaju elastina svojstva kao elastomeri, a pri rastu/opadanju tem-
perature se omekavaju/skruuju kao plastomeri. esto se duromeri i plastomeri nazivaju pla-
stinim masama, a elastomeri i elastoplastomeri gumama.
Od danas koritenih polimernih materijala (preko 10 000 komercijalnih), s masenim
udjelom od 80 %, dominira grupa s etiri "masovna" plastomera: PE, PP, PS i PVC. Slijedi
skupina konstrukcijskih polimera PA, PC i ABS, a iri se i primjena polimernih smjesa. U
tablici su obuhvaeni najee koriteni polimeri. Navedene oznake polimera izvedene su iz
njihovih naziva na engleskom jeziku i meunarodno su prihvaene.
Oznaka Naziv na hrvatskom Vrsta1 Oznaka Naziv na hrvatskom Vrsta1
ABS akrilnitril/butadien/stiren P, K PIB poliizobutilen P
BR butadienski kauuk E PMMA poli(metil-metakrilat) (pleksiglas) P
CA celulozni acetat P POM poli(oksimetilen) P
CN celulozni nitrat (celuloid) P PP polipropilen P
CR polikloroprenski kauuk E PPO poli(fenilen oksid) P
EP epoksidna smola D PPS poli(fenil-sulfid) P
NBR akrilonitril/butadien kauuk E, K PS polistiren (polistirol) P
NR prirodni kauuk E PSU polisulfon P
PA poliamid (najlon) P PTFE poli(tetrafluor-etilen) (teflon) P
PBT poli(butilen-tereftalat) P PUR poliuretan (linearni) EP
PC polikarbonat P PVC poli(vinilklorid) P
PE polietilen P PVDF poli(viniliden-fluorid) P
PEEK poli(eter-eter-keton) P SAN poli(stiren/akrilonitril) P, K
PET poli(etilen-tereftalat) P SBR stiren-butadien kauuk E, K
PF fenol-formaldehidna smola (bakelit) D TPUR poliuretan (elastoplastomerni) EP
PI poliimid P UP nezasiena poliesterska smola D
* P plastomer, D duromer, E elastomer, EP elastoplastomer, K kopolimer
U odnosu na druge konstrukcijske materijale polimeri imaju niz prednosti i nedostataka:
Prednosti Nedostaci
male mali E
male i e0 male tvrdoa
deformabilne su pri povienim temperaturama male i e0
dobro guenje vibracija velike
dobra kemijska postojanost utjecaj prerade na svojstva
mali faktori trenja ovisnost svojstava o vanjskim utjecajima
dobra otpornost na troenje podlonost starenju
ekonomina serijska izrada proizvoda neekonomina izrade manjeg broja proizvoda
07 Polimeri 73
7.1.1 Graa polimera

Polimeri formirani od samo jedne vrste monomera nazivaju se homopolimerima, a po-
limeri formirani od dvije ili vie vrsta monomera kopolimeri. U pravilu se u nazivima poli-
mera podrazumijevaju homopolimeri (PVC poli(vinil-klorid)), dok se kopolimeri naglaava-
ju (PVC poli(vinil-klorid)-kopolimer).
Monomeri i makromolekule
Makromolekule su polimera formirane od monomera:
PE PP PS PVC PTFE PMMA PF
PA PET PF
Polimeri se dobivaju razliitim tehnolokim postupcima. Na primjer, kruti materijal PE

dobiva se iz plinovitog C2H6 na pogodnom tlaku i temperaturi u prisutnosti katalizatora.
Polimeri i kopolimeri
Polimeri se na nivou makromolekula mogu razliito oblikovati, pri emu se postiu raz-
liita svojstva.
linearni polimeri granati polimeri popreno vezani polimeri umreeni polimeri
Monomeri lanaca linearnih polimera uzajamno su povezani kovalentnim vezama dok su

lanci uzajamno povezani van der Waalsovim vezama. Pri formiranju granatih polimera dolazi
mjestimino do bonog odvajanja grana kovalentno povezanih s osnovnim lanacem. Linearne
i granate oblike formiraju brojni plastomeri, na primjer: PE, PP, PS, PVC, PTFE, PMMA,
PA. Kod popreno vezanih polimera, tipinih za elastomere, susjedni osnovni lanci polimera
mjestimino su povezani kovalentnim vezama. Prostorno umreene strukture polimera formi-
raju monomeri s tri vezna C atoma, na primjer, PF.
Svojstva se polimera mogu prilagoditi zahtjevima kopolimerizacijom:
nasumini kopolimeri naizmjenini kopolimeri blok-kopolimeri cijepljeni kopolimeri
Dalja prilagodba svojstava polimera moe se postii mijeanjem razliitih vrsta polimera, na
primjer, PC i ABS.
Osim amorfnih graa se kod polimera mogu formirati i grae s pravilnim rasporedima
molekula kristalne grae, a zastupljenost je kristalne grae 0 95%.
74 MATERIJALI
Dodaci polimerima
Jednokomponentni polimeri rijetko se primjenjuju u tehnici. U pravilu, radi bolje prila-
godbe svojstava polimera zahtjevima, te smanjenja cijene i produljenja vijeka trajanja proiz-
voda, osnovna se komponenta mijea s pogodnim dodacima. Na primjer, za poboljanje savit-
ljivosti dodaju se osnovnoj komponenti omekala teko hlapiva organska otapala.
Naziv skupine dodataka Primjeri
reakcijske tvari umreavala, pjenila, dodaci za smanjenje gorivosti
modifikatori mehanikih svojstava dodaci za poveanje: ilavosti, vrstoe i modula elastinosti, omekavala
modifikatori povrinskih svojstava dodaci za smanjivanje neravnina, regulatori adhezivnosti, antistatici
modifikatori optikih svojstava bojila, pigmenti
poboljavai preradljivosti regulatori viskoznosti, toplinski stabilizatori, odvajala
poboljavai postojanosti svjetlosni stabilizatori, atioksidansi, biocidi
dodaci za smanjivanje cijene punila (drvno i kameno brano)
ostali dodaci mirisi, dezodoransi
7.1.2 Osnovna svojstva polimera

Za konstruktore je znaajan niz razliitih svojstava polimera:
Grupa svojstava Svojstva
mehanika vrstoa, istezljivost. modul elastinosti, tvrdoa, ilavost, faktor trenja
toplinska vodljivost, toplinska rastezljivost, temperatura omekavanja (plasto-
toplinska
meri), postojanost oblika pri povienoj temperaturi (duromeri)
elektrina vodljivost, elektrini otpor, vrstoa proboja, faktor dielektrinih gu-
elektrina
bitaka, relativna dielektrinost
kemijska postojanost, otpornost na troenje, temperaturna granica kratkotrajne
postojanost
izloenosti, temperaturna granica dugotrajne primjene
ostala gustoa, propusnost svjetla, indeks loma, udjeli dodataka
Fizikalna svojstva polimera ovise o njegovom kemijskom sastavu, strukturi (oblik mak-
romolekula) i grai (raspored makromolekula i dodaci). Utjecanjem na vrijednost molekulske
mase, granatost makromolekula i ureenost grae mogu se u velikoj mjeri mijenjati svojstva
polimera.
U sljedeoj su tablici prikazana mehanika i toplinska svojstava najee koritenih pla-
stomera, te njihove kemijske postojanosti u razliitim sredinama. Mehanika i toplinska svoj-
stva se opisuju brojanim ocjenama to je ocjena vea, to je svojstvo bolje. Kemijske posto-
janosti (kolone 1 8) polimera ocjenjuju se sa "+" otporan, "0" djelomino otporan, ""
neotporan. U tablici se koriste oznake:
mehanika svojstva: ak1 udarni rad loma epruvete bez ureza, ak2 udarni rad loma
epruvete s urezom, H tvrdoa dobivena mjerenjem s kuglicom. Oznaka "b.l. " znai
da pri ispitivanju nije dolo do loma;
toplinska svojstva: tg1 temperaturna granica kratkotrajne izloenosti, tg2 tempera-
turna granica dugotrajne primjene;
kemijske postojanosti: 1 voda, 2 jake anorganske kiseline, 3 organske kiseline,
4 jake luine, 5 alkoholi, 6 aromatski spojevi, 7 benzini, 8 ulja.
Oznaka Rm Ep A ak1 ak2 H tg1 tg2 1 2 3 4 5 6 7 8

ABS 3 4 2 b.l. 3 3 1 2 2 2 + + + + + + +
CA 3 4 2 5 3 2 3 3 1 1 + 0 + + +
CN 3 2 2 5 3 3 1 2 + + + +
07 Polimeri 75
EP 2 5 5 5 5 2 1 4 3 + + + + + +
PA6 3 2 3 b.l. 5 3 3 2 3 2 + + + + + + +
PA66 4 3 3 b.l. 3 3 3 1 4 2 + + + + + + +
PA610 3 3 2 b.l. 3 3 3 2 2 3 + + + + + + +
PA11 2 2 3 b.l. 4 3 3 2 3 1 +
PA12 2 2 3 b.l. 3 3 3 2 3 1 + + + + + + +
PC 4 4 3 b.l. 3 3 3 1 3 2 + + + +
PE-HD 2 2 5 b.l. 3 3 5 3 1 + + + + + + +
PE-LD 1 1 5 b.l. b.l. 1 5 5 1 + + + + 0 +
PF(31) 2 5 1 2 1 5 4 1 3 2 + + + + +
PF(77) 4 5 3 3 5 5 1 + + + + +
PI 5 5 1 2 5 1 5 5 + + +
PMMA 4 5 1 1 1 5 1 1 2 1 + + 0 + +
POM 4 5 2 5 2 4 4 3 3 2 + + + + + + +
PP 2 2 4 b.l. 3 3 3 4 3 2 + + + + + +
PPO 4 4 2 3 1 3 2 + + + +
PS 3 5 1 1 1 3 1 1 1 1 + + + + + +
PSU 5 4 2 b.l. 1 3 1 4 4 + + + +
PTFE 2 1 3 b.l. 2 2 4 2 5 5 + + + + + + + +
PUR-ln 3 2 3 b.l. b.l. 3 2 5 2 1 + 0 + + + + +
PVC-H 3 5 2 b.l. 1 3 1 1 2 1 + + + + + + +
SAN 4 5 1 1 1 4 1 1 2 1 + + + + + + +
SBR 3 4 2 3 2 3 1 2 1 1 + 0 + + +
UP 2 5 3 2 5 5 1 4 4 + 0 + + +
Oznaka Rm Ep A ak1 ak2 H tg1 tg2 1 2 3 4 5 6 7 8
Karakteristike polimera
U sljedea su dva dijagrama prikazane usporedne karakteristike polimera cijene i vla-
ne vrstoe, te gustoe i vlane vrstoe.
PAI poliamid-imid PP polipropilen

PI poliimid PG prirodna guma
PA6 poliamid tip 6 FEP fluorinirani etilen-propilen
PEEK polietereterketon PVC poli(vinil-klorid)
PA46 poliamid tip 46 BK butil kauuk
PEs poliester EPK etilen propilen kopolimer
PS polistiren ESIL4122 silikon Eccosil 4122
76 MATERIJALI
PAI poliamid-imid EPKP etilen-propilen kopolimer

PEs poliester EPBP epoksid bez punila
PA6 poliamid tip 6 PTFE poli(tetrafluor-etilen)
PI poliimid NBR akrilonitril/butadien kauuk
ABS akrilnitril/butadien/stiren BRBP butadienski kauuk bez punila
PENGS polietilen niske/srednje gustoe ESIL4954 silikon Eccosil 4954
PPKP polipropilen kopolimer ESIL4122 silikon Eccosil 4122
butadien akrilonitril akrilonitril
poliester epoksid bez
kuuk bez butadien polietilen butadien
Materijal punjenja kauuk stiren
(kruti) punjenja
BR NBR PE ABS EP
CH2CHCHO CH2CHCHCH2 OOCC6H4 OC6H4CH3C
Sastav, % CH2CH2CN
CH2CH2 CH2CHC6H4
CH2 COOC6H10 CH3C6H4
, kg/dm3 0,910,94 0,981,0 0,9170,932 1,021,08 1,041,40 1,111,40
Rm, N/mm2 510 724 13,326,4 3050 41,489,6 4589,6
Rm,t, N/mm2 2,22,5 8,328,8 10,817,4 3669 140207 103172
E, kN/mm2 1032103 21034103 0,170,28 22,9 2,14,4 2,352,47
, 0,5 0,480,50 0,440,46 0,390,42 0,360,40 0,390,41
Re, N/mm2 22,2 6,924 5,310,6 29,644,1 3340 3672
A, % 500550 400600 100650 20100 2,02,6 36
KIC, MPam1/2 0,070,1 0,10,3 1,213,39 1,92,1 1,091,70 0,570,63
HV 2,74,4 8,913,2 9,921,5 10,821,5
Rd,is, N/mm2 0,850,94 3,1110,8 5,310,6 1220 16,635,8 3035
tMax, C 67117 110115 8195 6277 112128 122138
tmin, C 7343 5848 12373 12373 12373 12373
c, J/(kgK) 18002500 20002200 18421916 13861414 15061567 14941554
, W/(mK) 0,060,1 0,140,15 0,320,35 0,230,24 0,290,30 0,180,20
, m/(mK) 130150 690710 180396 22,523,7 99180 81117
Ek, MV/m 2025 1012 17,739,4 13,819,7 1519,7 11,819,7
e0, cm 10131014 10171020 3,3102431025 3,3102131022 3,3101831019 102161020
kreciklinosti 0,020,04 0,020,04 0,450,55 0,450,55 0,050,06 0,40,5
Cijena, kn 7,28,4 1236 9,910,9 14,115,5 180300 11,112,6
Otpornost na:
troenje dobra dobra srednja slaba srednja srednja
07 Polimeri 77
oksidaciju (500C) vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba
paljenje vrlo slaba vrlo slaba slaba slaba slaba dobra
UV zrake dobra dobra slaba srednja vrlo dobra dobra
morsku vodu vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
jake kiseline srednja srednja dobra dobra srednja srednja
jake luine srednja srednja dobra srednja srednja vrlo dobra
slabe kiseline vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra
slabe luine dobra vrlo dobra dobra dobra srednja vrlo dobra
organska otapala srednja srednja srednja slaba srednja dobra
butadien akrilonitril akrilonitril
poliester epoksid bez
kuuk bez butadien polietilen butadien
Materijal (kruti) punjenja
punjenja kauuk stiren
BR NBR PE ABS EP
7.1.3 Izrada proizvoda od polimera

Najei su postupci prerade polimernih materijala:
Naziv postupka prerade Primjena Naziv postupka prerade Primjena
injekcijsko preanje PiD* ekstrudiranje P
preanje D viekomponentno preanje P
puhanje P injekcijsko puhanje P
rotacijsko lijevanje PiD kalandriranje P
toplo oblikovanje P zavrna obrada PiD
* P plastomeri D duromeri
Preanje
Postupak preanja koristi se uglavnom za

izradu proizvoda od duroplasta.
Odmjerena se koliina polimera, u obliku
granulata ili prethodno oblikovanog komada,
ubacuje u zagrijani donji dio kalupa. Nakon
punjenja se na gornji dio kalupa djeluje dovolj-
nim tlakom kako bi se ispunile sve upljine ka-
lupa polimerom. Formirani se izradak po otva-
ranju kalupa izbacuje istiskivaem.
Injekcijsko preanje
Granulat se tali u zoni grijaa te

se rastaljeni polimer, potiskivan puni-
com, utiskuje u hladni elini kalup.
Uslijed hlaenja u kalupu polimer se
skruti, kalup se otvara i izradak izbacu-
je djelovanjem pogodnog istiskivaa.
Trokovi dobave/instalacije stroja
za injekcijsko preanje visoki su, te se
ovaj postupak koristi u proizvodnji ve-
ih serija izradaka.
78 MATERIJALI
7.2 Plastomeri
7.2.1 Polietilen PE
Polietilen, PE, najjednostavniji je polimerni materijal. Homopolimer se
dobiva se polimerizacijom monomera etena (stari je naziv etena "etilen"
"polietilen"), uz raskidanje dvostrukih veza atoma ugljika:
n H2C=CH2 (C2H4)n
Formirani PE je djelomino kristalne strukture (zamuen).
Odgovarajuim se tehnologijama proizvodi vie vrsta polietilena, a najvaniji su:
, kg/dm3 Rm, N/mm2 Rmt, N/mm2 Ep, N/mm2 A, % KIC, N/mm3/2 HV C, kn/kg
PE-LD 0,92 0,93 11 17 13 26 170 280 100 650 38 110 2,7 4,4 9,9 11
PE-HD 0,95 0,97 19 25 22 31 1070 1090 1120 1290 48 58 7,9 9,9 89
PE-UHMW 0,93 0,95 26 33 38 48 890 960 350 530 54 160 6,4 8,3 19 23
tMax, C tt, C tmin, C c, J/kgK , W/mK , m/mK Up, V/m , Zcm

PE-LD 80 95 100 115 120 75 1840 1920 0,32 0,35 180 400 18 40 3 30
PE-HD 110 130 130 135 120 75 1800 1870 0,46 0,50 110 200 18 20 3 30
PE-UHMW 105 125 125 140 120 75 1820 1890 0,19 0,20 230 360 27 29 3 60
Otpornost na troenje i kemijska postojanost se PE povisuju s porastom gustoe.

PE-HD je postojan u kipuoj vodi i relativno postojan prema UV zraenju, goriv je i
potreban mu je dodatak antistatika. Ekolokim dodacima postie se razgradivost.
PE-UHMW ima samopodmazujua svojstva (nizak faktor trenja) i otporan je na troe-
nje. Izvrsna mu je dinamika izdrljivost. istoa mu je dovoljna za primjenu u prehrambenoj
industriji.
Polietilen se koristi za izradu:
PE-LD cijevi, boce, igrake, spremnici, kugle, brtve, izolatori vodia, kemijski otpor-
ne ispune.
PE-HD cijevi, folije, vreice, igrake, posude, boce, cisterne, spremnici, kugle.
PE-UHMW ploe za potrebe kemijske industrije i industrije papira, dijelovi za potre-
be prehrambene industrije (dijelovi pumpi, dijelovi filtara, zupanici), dijelovi vozila i poljop-
rivrednih strojeva.
7.2.2 Poli(vinil-klorid) PVC

Poli(vinil-klorid), PVC, (stari je naziv etena bez jednog H atoma "vinil"
vinil-klorid). Vinil-klorid je plin koji na 8 C prelazi u tekuinu. Polimeri-
zira uz raskidanje C=C veze:
n H2C=CHCl (C2H3Cl)n
Graa PVC-a je amorfna proziran je.
07 Polimeri 79
Razlikuju se:
Tvrdi poli(vinil-klorid) je vrst i krut, a ispod temperature od 5
do 25 C postaje krhak. Osjetljiv je na ureze.
Meki poli(vinil-klorid) se dobiva dodavanjem omekala.
Svim PVC-ima se moraju dodavati stabilizatori, koji je ine otpornima na UV zrake i
toplinu. PVC se dodaju i punila i ojaala kako bi se postigla eljena svojstva. PVC je mogue
obojiti.
Karakteristike su tvrdog PVC -a (karakteristike savitljivog PVC -a u velikoj mjeri ovise
od koliine dodanog omekala):
, kg/dm3 Rm, N/mm2 Rmt, N/mm2 Ep, N/mm2 A, % KIC, N/mm3/2 HV C, kn/kg
PVC 1,3 1,6 55 90 41 52 2400 4100 40 80 64 128 12 13 8 12
tMax, C tt, C tmin, C c, J/kgK , W/mK , m/mK Up, V/m , Ycm

PVC 50 65 125 75 1360 1410 0,15 0,21 90 180 14 20 0,1 10
Poli(vinil-klorid) je najsvestraniji i po koliini najvie koriteni polimer. Kemijski je ot-

poran (kiseline, luine i velik broj organskih otapala), ima samogasiva svojstva, otporan je na
troenje, ne upija vodu i ne proputa plinove.
Tvrdi PVC koristi se za izradu: vodovodnih (p = 6, 10 i 16 bar) i kanalizacijskih cijevi
oluka, spojnih komada za cijevi (dijelovi se spajaju lijepljenjem) dijelova crpki, spremnika,
elektrino izolacijskih dijelova, folija, boca, ambalae za prehrambenu industriju.
Meki PVC koristi se za izradu: podnih podloga, umjetne koe "skaja", cijevi za zali-
jevanje vrtova, izolacija elektrinih vodia, filmske folije, igraaka, razliitih profila, obloga
metala.
7.2.3 Poliamid PA
Danas je mogue proizvesti vrlo veliki broj (preko
3000) razliitih poliamida (PA), a najvie se koris-
te: PA 6, PA66, PA 610, PA 11 i PA 12. Broje-
vima se opisuje broj ugljikovih atoma u monomeru.
PA se esto naziva "najlon". Velike je ilavosti i izdrljivosti na troenje. Dobra klizna

svojstva mogu se poboljati dodavanjem molibden-disulfida (kruto mazivo). Vlanu vrstou
mu je mogue poveati izvlaenjem, odnosno usmjeravanjem PA vlakana.
U odreenoj mjeri PA upija vodu i ne koristi se za izradu elektrino izolacijskih dijelo-
va. Poboljanje otpornosti na UV zrake i toplinu postie se dodavanjem stabilizatora. Otporan
je na djelovanje veine organskih otapala i slabih luina.
80 MATERIJALI
Koristi se za izradu razliitih optereenih strojarskih dijelova: kotaa, zupanika, lana-

nika, dijelova mjenjaa i spojki vozila, leaja i kliznih staza (nije potrebno odravanje), opre-
me za domainstva.
7.2.4 Teflon PTFE

Teflon je uobiajeni naziv za polimer poli(tetrafluoretilen), PTFE. Izuzetne
je kombinacije pogodnih svojstava. Pri sobnoj je temperaturi mek, veoma
ilav i velike istezljivosti. Vrlo je malog faktora trenja, izuzetno je otporan-
kemijski (najotporniji meu polimerima) i na UV zrake. Talite mu je viso-
ko, maksimalna radna temperatura 260 C, a ostaje duktilan skoro do 0 K.
Veliki dio svojstva PTFE je posljedica njegovog kemijskog sastava kemijske su veze
ugljika i fluora, te ugljika i ugljika meu najjaim vezama u organskoj kemiji.
PTFE se koristi za izradu samopodmazivih kliznih leaja, brtvi i brtvila, klipnih prste-
na, spremnika, cijevi i ventila za opasne kemikalije, elektrinih izolatora vodia izloenih dje-
lovanju visokih temperatura, prevlaka unutarnjih dijelova kuhinjskog posua i dijelova stroja
za pranje sua, zamjenskih dijelova ljudskog tijela.
7.3 Duromeri
Proizvod izraeni od duromera moe se promatrati kao jedna ogromna molekula. Du-
romeri su vri i krtiji od plastomera i mogu podnijeti vie radne temperature. Po otvrdnja-
vanju se duromer ne moe rastaliti, ali se moe otopiti pomou odgovarajuih kemikalija. Te-
ko se recikliraju.
7.3.1 Nezasieni poliester UP

Nezasiena poliestarska
HC smola, UP smola, se
O H CH2 O H H O H O proizvodi iz ugljikohid-
rata, alkohola i organ-
O C C C C O C C O C C C C skih kiselina. UP smola
CH H H H H je tekuina i moe se
lijevati bez punila. Na
H H
H CH2 H sobnoj temperaturi, pri
O C C C C C O C C O C C O atmosferskom tlaku, po
dodatku pogodnog kata-
O CH2 H H O H H O O lizatora dolazi do manje
HC ili vie brzog skruiva-
nja UP smole.
Proizvodi od UP smola su otporni na atmosferske utjecaje, otopine soli i slabe kiseline.
Sama UP smola nema zadovoljavajua mehanika svojstva za konstrukcijske namjene. Zado-
voljavajua svojstva se postiu formiranjem kompozita s matrice od UP smole ojaane sa sta-
07 Polimeri 81
klenim vlaknima, koji se koristi u brojne razliite konstrukcijske namjene. UP smola se koris-
ti za oblaganje povrina drveta, a takve su obloge otpornije na udare, te na djelovanje vode i
drugih medija od lakova.
Lijevanjem UP smola izrauju se elektrino-izolacijski dijelovi, te dijelovi opreme za
kuanstvo i urede.
7.3.2 Epoksid EP
Epoksidne smole, EP smole, duromeri su s epoksidnim grupama. Skruivanje se odvija

na sobnoj temperaturi i atmosferskom tlaku uz vrlo mali postotak skupljanja.
EP smole imaju izuzetno izraena svojstva lijepljenja i zbog toga se koriste kao lijep-
ljenje dijelova i oblaganje povrina. Formirane su obloge ilave i otporne na kemikalije. Ko-
riste se za izradu lakova i otopina za elektrinu izolaciju dijelova oblaganjem.
Kompoziti s epoksidnom matricom, ojaani razliitim vrstama vlakana, imaju vrlo dob-
ra mehanika svojstva.
7.4 Elastomeri
Visoko elastinim se nazivaju materijali koji pod vlanim optereenjem mogu poveati
duinu najmanje dvostruku i to bez zaostalih deformacija po prestanku vlanog optereenja.
Elastini se materijali esto nazivaju gumama.
Postoji samo mali broj makromolekularnih materijala s visokom elastinou. Da bi ma-
terijal bio visoko elastian, meumolekulske veze ne smiju biti prejake i ne smiju se formirati
kristalna zrna.
7.4.1 Prirodni kauuk

Molekule su u prirodnom kauuku formirane polimerizacijom
izoprena (2-metil-1,3-buten C5H8). Prirodni se kauuk dobiva
zasijecanjem tropskog drva kauukovca (latinski je naziv Hevea
braziliansis, a domorodaki naziv "ka hu i" znai drvo koje plae)
i prikupljanjem mlijenog soka lateksa, koji istjee iz zasjeka.
Lateks je koloidna vodena otopina (disperzija) produkata metabolizma kauukovca, ko-
ja sadri 30 40 % kauuka. Iz lateksa se prirodni kauuk dobiva:
Vulkanizacija
Svojstva prirodnog kauuka vulkanizacijom se prilagoavaju potrebama poveane
vrstoe, elastinosti i otpornosti na bubrenje. Vulkanizacijom se umreava strukture popre-
nim vezama lanaca makromolekula, na mjestima dvostrukih veza atoma ugljika, preko atoma
dodanog sumpora "sumpornih mostova". Prije vulkanizacije elastomeri su plastini i mogu
82 MATERIJALI
se lako oblikovati, a vulkanizacijom se elastomeri prevode u visoko-elastino stanje. Proces

se vulkanizacije odvija pod tlakom na temperaturi od 150 C, tako da se gumeni proizvodi
istovremeno oblikuju u pogodnim alatima (npr. proizvodnja automobilskih guma).
7.4.2 Sintetiki kauuk

Danas se izrauju sintetiki kauuci ili umjetne gume, koje se po svojstvima u potpu-
nosti usporedive s prirodnim. Sirovine za izradu su ugljen, vapnenac, krumpir i sirova nafta.
7.5 Starenje polimera

Kao to pod utjecajem okoline metali korodiraju, tako i polimeri stare. Tijekom kori-
tenja proizvoda dolazi do nepoeljnih promjena svojstava polimernih materijala. Starenje po-
limera obuhvaa razliite fizikalne i kemijske procese:
(a) bubrenje,
(b) otapanje,
(c) raskidanje kovalentnih veza.
Zbog sloene grae polimera mehanizmi starenja nisu potpuno razjanjeni.
Tijekom uporabe mijenjaju se mehanika svojstva polimera, a dinamika ovisi o vrsti i
tipu materijala.
Polietilen PE-HD Poli(vinil-klorid) PVC kruti
8. Kompoziti
8.1 Osnove kompozita..................................................................................................83
8.1.1 Graa kompozita ............................................................................................................... 83
8.1.2 Osnovna svojstva kompozita............................................................................................. 84
8.1.3 Primjena kompozita .......................................................................................................... 86
8.2 Kompoziti s esticama 87
8.2.1 Male i velike estice.......................................................................................................... 87
8.2.2 Primjena kompozita s esticama ....................................................................................... 88
8.3 Kompoziti s vlaknima 90
8.3.1 Svojstva kompozita s vlaknima......................................................................................... 90
8.3.2 Proizvodnja kompozita s vlaknima ................................................................................... 92
8.4 Strukturni kompoziti 92
8.4.1 Slojeviti kompoziti ............................................................................................................ 93
8.4.2 Sendvi konstrukcije ......................................................................................................... 93
8.4.3 Stanini kompoziti ............................................................................................................ 93
8.1 Osnove kompozita

Kompoziti smjese dvaju ili vie materijala razliitih sastava (metali, keramike, poli-
meri) i/ili oblika (vlakna, lamele, zrna) formirane u cilju postizanja potrebne neuobiajene
kombinacije svojstava (vrstoa, gustoa, krutost, tvrdoa, toplinska i elektrina vodljivost).
Za izradu niza dijelova/sustava (industrije vozila, zrakoplova, sportske opreme, opreme
za kuanstva, brodogradnja, vodoopskrba, sanacija otpadnih voda) kompoziti mogu zamijeniti
najee koritene metale eljezo i aluminij, pri emu se esto postiu bolje performanse di-
jelova/sustava. Na primjer, s kompozitima se postie manja masa, u sluaju zamjene elika za
60 80 %, u sluaju zamjene aluminija 20 50 %.
8.1.1 Graa kompozita

U grai se kompozita razlikuju:
matrica osnovni materijal odreenih svojstava

dodatak materijal ijim se dodavanjem posti-
u potrebne kombinacije svojstava kompozita
Kompoziti se mogu sistematizirati na vie naina:

prema matrici prema dodatku
84 MATERIJALI
U pravilu se kod kompozita s metalnom matricom s dodacima smanjuju trajne deforma-

cije pri viim temperaturama, kod kompozita s keramikom matricom poveava ilavost, a
kod kompozita s polimernom matricom poveava vrstoa i krutost.
Najvie se koriste kompoziti s duromernom (polimernom) matricom, a jo iru primjenu
im ograniavaju potekoe uz automatizaciju proizvodnje dijelova. Razvoj tehnologije obli-
kovanja prahova potie ire koritenje kompozita s metalnom matricom. Primjena kompozita
s keramikom matricom najmanje je rairena.
Primjeri su esto koritenih kompozita:
s dodatkom velikih estica beton, smjesa cementa i ljunak (keramika matrica i
keramiki dodatak);
s dodatkom dugim vlaknima staklom ojaana plastika, smjesa EP smole i staklenih
vlakana (polimerna matrica i keramiki dodatak);
strukturni slojeviti "perploa", izmjenini slojevi: (a) tanka ploa od drveta (smjer
vlakana susjednih slojeva je u pravilu 90 ili 45), (b) ljepilo za drvo (polimer).
8.1.2 Osnovna svojstva kompozita

Svojstva kompozita ovise o komponentama (matrica/dodatak), njihovim:
1. svojstvima,
2. udjelima,
3. oblicima, veliinama i raspodjelama,
4. prirodama i jakostima uzajamnih veza.
Karakteristike kompozita
PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 0 PET15s PET sa 15 % staklenih vlakana

EPu0 EP s ugljinim vlaknima, 0 PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 90
EPs0 EP sa staklenim vlaknima, 0 PFp PF s tvornikim punilom
EPs EP sa staklenim vlaknima EPa EP s aramidnim vlaknima
PIu90 PI s ugljinim vlaknima, 90 PP10kk PP s 10 % CaCO3
PA6660s PA66 sa 60 % staklenih vlakana ABS40Al ABS s 40 % estica aluminija
PET45s PET sa 45 % staklenih vlakana PTFE25s PTFE s 25 % staklenih vlakana
08 Kompoziti 85
PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 0 PP1020s PP s 10 20 % staklenih vlakana

EPu0 EP s ugljinim vlaknima, 0 PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 90
EPs0 EP sa staklenim vlaknima, 0 As alkid sa staklenim vlaknima
EPa EP s aramidnim vlaknima, 0 BFsk bisfenil sa staklenim sferama
PA6660u PA66 sa 50 % ugljinih vlakana PP10kk PP s 10 % CaCO3
PA630u PA6 sa 30 % ugljinih vlakana ABS40Al ABS s 40 % estica aluminija
PP1030s PP s 10 30 % staklenih vlakana PTFE25s PTFE s 25 % staklenih vlakana
matrica Titan Ugljik Poliester Epoksid

Materijal titan-karbid ugljina stakleno stakleno aramidno ugljino
dodatak
estice vlakna tkanje tkanje tkanje tkanje
Sastav, wi % 20 TiC(p) 50 C(Vf) tvorniko tkanje tkanje (kil) tkanje (kil) tkanje (kil)
, kg/dm3 4,524,58 1,681,72 1,62,0 1,751,97 1,38 1,541,61
Rm, N/mm2 9501040 220250 175345 31,935,1 92106 470668
Rm,t, N/mm2 9601050 1423 210350 319351 129152 450649
E, kN/mm2 140160 90100 1431 66,369,7 2431 4448
, 0,330,35 0,310,33 0,300,35 0,310,32 0,330,35 0,330,34
Re, N/mm2 9401040 1423 166276 207304 129152 450649
A, % 0,30,31 0 12 0,850,95 0,370,42 0,840,93
KIC, N/m3/2 580890 180200 340660 190950 1901400 1902800
HV 240270 6774 5083 1122 1122 1122
Rd,is, N/mm2 26,931,3 1517 83138 4191 7199 247477
tMax, C 380430 20002100 170190 140220 140220 140220
tmin, C 273 273 12070 12070 12070 12070
c, J/(kgK) 585590 754758 11501210 10201120 510690 9501090
, W/(mK) 5,56,0 1070 0,650,68 0,420,51 0,190,26 1,12,2
, m/(mK) 7,78,4 0,68,2 2754 8,633 9,413 5,529
Ek, MV/m 1020 1420 1220 1220
e0, cm 180190 11002700 10181019 2102121022 3101921021 21057105
kreciklinosti 0 0 0,015 0,015 0,015 0,015
Cijena, kn 600850 6085 5866 70156 910990 470550
Otpornost na:
troenje dobra dobra srednja srednja srednja srednja
oksidaciju (500C) vrlo dobra slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba
86 MATERIJALI
paljenje vrlo dobra srednja slaba dobra dobra dobra

UV zrake vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra dobra
morsku vodu vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra
jake kiseline dobra dobra srednja srednja srednja srednja
jake luine dobra slaba srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
slabe kiseline vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
slabe luine vrlo dobra vrlo dobra srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
organska otapala vrlo dobra vrlo dobra srednja dobra dobra dobra
matrica Titan Ugljik Poliester Epoksid
Materijal titan-karbid ugljina stakleno stakleno aramidno ugljino
dodatak
estice vlakna tkanje tkanje tkanje tkanje
8.1.3 Primjena kompozita

Elektrotehnika:
elektrina izolacija dijelova, izolacija od utjecaja elektromagnetnih valova, podloge sklopki, podloge tiskanih
kola, oklopi, kuita, poklopci, satelitske antene, radarske antene, kupole, vrhovi TV tornjeva, kanali za kab-
love, vjetrenjae
Graevinarstvo:
stambene jedinice, dimnjaci, betonske konstrukcije, razliiti pokrovi (kupole, prozori), bazeni za plivanje,
proelja zgrada, profili, unutarnji zidovi, vrata, namjetaj, kupaone, telefonske kabine
Transport cestama:
dijelovi karoserije, kompletne karoserije, volani, branici, reetke hladnjaka, vratila transmisije, opruge ogib-
ljenja, spremnici za plin, asije, zglobovi ogibljenja, navlake, kabine, sjedita, autocisterne, hladnjae, priko-
lice
Transport eljeznicom:
eoni dijelovi lokomotiva, konstrukcijski dijelovi vagoni, vrata, sjedita i unutarnje pregrade putnikih vago-
na, kuita ventilatora, kabine iara
Transport morem:
brodovi lebdjelice (hoverkrafti), brodovi za spaavanje, patrolni brodovi, male ribarice, ribarski brodovi, op-
rema za iskrcaj, minolovci, regatne brodice, brodice za zabavu, kanui
Zrani transport:
konstrukcijski dijelovi putnikih zrakoplova, jedrilice, kupole, usmjerivai zraka, krilca, vertikalni stabiliza-
tori, krakovi elise helikoptera, propeleri, vratila transmisije, diskovi konica zrakoplova, svemirske letjelice
Svemirski transport:
startne rakete, spremnici, sapnice, oplate za ulazak u atmosferu
08 Kompoziti 87
Ope strojarstvo:
zupanici, leajevi, zatitni pokrovi, tijela dizalica, ruke robota, naplatci, letve za tkanje, cijevi, dijelovi ploe
za crtanje, boce za komprimirani plin, cijevi za morske platforme, radijalni pneumatici
Sport i rekreacija:
reketi za tenis i skvo, tapovi za pecanje, skije, tapovi za skok preko motke, jedrilice, daske za jedrenje,
daske za surfanje, daske za koturanje, lukovi i strijele, atletska koplja, zatitne kacige, okvir bicikla, oprema
za golf, oprema za sportsko veslanje
8.2 Kompoziti s esticama

U matrici su ravnomjerno rasporeene estice dodatka.
Orijentacijska je granica dimenzija estica dodatka:
male estice (za disperzije) < 0,1 m 1 m < velike estice
Neka se svojstava kompozita s esticama mogu predvidjeti na temelju zakona o ouva-

nju mase. Na primjer, gustoa je kompozita:
gdje je: K kompozit
mK = mi VKoK = Vioi i i-ta komponenta
K = ioi (i = Vi/VK)
8.2.1 Male i velike estice

Male estice dispergirane su u matrici, a dimenzije su im 10 250 nm. Svojom prisut-
nou male estice ometaju gibanje dislokacija matrice, te je na taj nain ojaavaju. Kompozi-
ti s dodanim malim esticama se zbog toga nazivaju disperzijski ojaanim kompozitima.
Za uinkovito ometanje gibanja dislokacija matrice moraju dispergirane male estice bi-
ti tvrde (oksidi metala), a uinak ojaanja osim o tvrdoi ovisi i o:
dispergiranih estica. U materijalu matrice se dispergirane estice ne smiju otapati niti s njom
kemijski reagirati. S druge strane male estice moraju biti vrsto povezane s materijalom mat-
rice.
Dodane velike estice ne mogu uinkovito sprijeiti gibanje dislokacija matrice, te na
taj nain ne ojaavaju matricu. Pri optereivanju kompozita se jednako deformiraju matrica i
dodane estice (K = m = ), ali se u matrici i dodanim esticama javljaju razliita
naprezanja (m = ). Modul elastinosti kompozita kree u se granicama:
Em o E
gornja: EK,Max = Emom + Emom donja: E =
Em o m + E o m
88 MATERIJALI
FK = Fm + F EK,Max
FK = Fm = F EK,min
Kako bi se smanjila cijena proizvoda, esto se kompozit formira uz dodavanje matrici

jeftinijih velikih estica.
8.2.2 Primjena kompozita s esticama

Beton
Beton formiraju keramika matrica (relativno skupa) i dodane krupne keramike estice
(relativno jeftine). Matrica koja povezuje estice naziva se cementom (portland-cement), a
kao dodatak se koriste pijesak i ljunak. Za postizanje optimalne vrstoe i oblikovanja smje-
sa mora sadrati odgovarajue udjele dodatka, u pravilu, 60 80 %. Gusto pakirana struktura
i dobri uzajamni kontakti postiu se s dvije dimenzije dodatka sitnije estice pijeska popu-
njavaju prostore izmeu krupnijih estica ljunka. Formiranoj smjesi se dodaje odgovarajua
koliina vode. Vezivanje je nepotpuno ako je koliina dodane vode premala, a ako je preveli-
ka, formira se prekomjerno porozan beton. Tijekom skruivanja betona odvija se kemijska
reakcija:
2 CaO-SiO2 + x H2O 2 CaO-SiO2-x H2O
Prednosti Mane
niska cijena mala Rm (10 15 puta manja od Rm,t)
formiranje iz komponenata i lijevanje na gradilitu krhkost
skruivanje pri atmosferskim uvjetima, a i pod vodom velike , i
velika Rm,t , HV i E prskanje povrinskih slojeva pri kvaenju i
smrzavanju
vrstoa betona se poveava:
ojaanjem elinom "armatutom" icama (D < 12 mm), ipkama (D > 12 mm),
mreama i profilima. Armature se postavljaju u beton prije njegovog skruivanja;
uvoenjem prednapetosti postavljena se elina armatura prije skruivanja optereti
na vlak (ispod granice elastinosti elika). Nakon skruivanja betona armatura se
rastereti i ona pri svom skupljanju povlai za sobom skrueni beton uspostavljajui u
njemu trajnu tlanu napetost.
Metalni matrini kompoziti s esticama

Metalnoj se matrici (mala , velika ) za postizanje potrebnih svojstava dodaju estice
keramike (velika Rm,t , HV, E i otpornost na troenje, a ta svojstva zadravaju i na povienim
temperaturama). Najee se kao matrice koristi Al legure za lijevanje s dodatkom 10 30 %
08 Kompoziti 89
volumnih SiC ili Al2O3 estica veliina 10 20 m. Formirani su kompoziti jeftini, mogu se
lijevati i zavarivati, a relativno su im dobre obradivosti plastinom deformacijom i rezanjem.
Koriste se za izradu dijelova konica, motora i mjenjaa motokotaa i automobila.
Abrazivi
Brusne i rezne ploe proizvode se iz dodatih, manje ili vie sitnih, vrlo tvrdih i krhkih
reznih estica aluminijevog oksida (Al2O3), silicij karbida (SiC) i kubinog bor nitrida (BN),
povezanih staklenom ili polimernom matricom u krutu plou. Dijamantne se estice povezuju
metalnom matricom. Kod brusnih i reznih ploa moraju estice i matrica biti dobro uzajamno
povezane (kako se estice optereene silama rezanja ne bi otkidale od matrice), a njihovi
udjeli takvi da istroene estice mogu zamijeniti nove estice iz dubljih slojeva ploa.
Tvrdi metal
Tvrde metale formiraju estice tvrde keramike, na primjer
WC, rasprene u metalnoj matrici, na primjer Co. Sam WC je
vrlo tvrd, ali krhak, te se od njega ne mogu izraivati ploice
za obradu metala rezanjem. Pri proizvodnji volfram-
karbidnih/kobaltnih ploica za rezanje metala:
mjeaju se prahovi WC i Co,
formirana smjesa se prea u kompaktne ploice i
ploice se griju iznad talita Co.
Po hlaenju se dobiva konani proizvod tvrda i ilava
ploica.
Elektrini kontakti
Nedovoljno kvalitetni elektrini kontaktni dijelovi (sklopke, releji) ostvaruju slabe
elektrine kontakte, griju se, troe i iskre. Kako za izradu dovoljno kvalitetnih elektrinih
kontaktnih dijelova nema homogenog materijala pogodnih svojstava, potrebno je formirati
kompozit. Kompozit pogodnih svojstava se formira s metalnom matricom od Ag koja
povezuje metalni dodatak estice W. Ag ima oko 4 puta manju e0 i oko 3 puta veu od W,
a W oko 30 puta veu Rm,t , oko 15 puta veu HV, te oko 3 puta viu tt od Ag. U proizvodnji
elektrinih kontaktnih dijelova, prvo se pod tlakom, pri visokoj temperaturi, izrauju ploice
od praha W. Formirane se ploice uranjaju u talinu Ag koja popunjava raspoloive pore.
Polimerni kompoziti s esticama

Dodatkom se mogu poboljati razliita svojstva polimernih matrica, najee smanjiti
cijenu, dodatkom jeftinijih estica CaCO3 , SiO2 , gline ili staklenih kuglica.
90 MATERIJALI
8.3 Kompoziti s vlaknima

U matricu kompozita s vlaknima se dodaju jednodimenzionalna vlakana razliitih dulji-
na i orijentacija.
kratka duga ili kontinuirana
sluajno rasporeena usmjerena sluajno rasporeena usmjerena
8.3.1 Svojstva kompozita s vlaknima

Matrica i vlakna
Materijal matrice u pravilu mora ispuniti vie funkcija, od kojih su neke kljune za pos-
tizanje zadovoljavajuih performansi dijela/sustava. Matrica:
objedinjava vlakna i na njih prenosi optereenje, te osigurava oblik i krutost konstrukcije,
izolira pojedinana vlakna koja se ne mogu samostalno optereivati, te se na taj nain uspo-
rava irenje pukotine,
osigurava dobru kvalitetu povrine, te na taj nain potie proizvodnju dijelova u konanom
obliku ili blisko konanom obliku,
osigurava zatitu ojaavajuih vlakana od kemijskih utjecaja i mehanikih oteivanja,
svojom duktilnou polimerna matrica (plastomeri) poveava ilavost kompozita,
svojim svojstvima i kompatibilnou s vlaknima u velikoj mjeri utjee na vid oteenja.
Osnovni su zadaci vlakana:
prihvat optereenja kod konstrukcijskih kompozita vlakna nose 70 90 % optereenja,
osiguranje vrstoe, krutosti, toplinske stabilnosti
osiguranje elektrine vodljivosti ili izolacije, ovisno o namjeni kompozita.
Najire se koriste kompoziti s polimernom matricom i vlaknima te treba usporediti nji-
hove karakteristike s karakteristikama tipinih predstavnika drugih vrsta materijala.
Materijal /kgodm3 E/kNomm2 Rm/Nomm2 (E/)/MJokg1 (Rm/)/kJokg1 tMax/C
Metali
lijevano Fe 7,0 100 0,14 14,3 0,02 230300
ugljini elik 7,8 205 0,57 26,3 0,073 500650
legirani Al 2,7 73 0,45 27,0 0,17 150250
Polimeri
poliamid 6 1,15 2,9 0,082 2,52 0,071 75100
polipropilen 0,9 1,4 0,033 1,55 0,037 5080
epoksid 1,25 3,5 0,069 2,8 0,055 80215
Keramike
Al2O3 3,8 350 0,17 92,1 0,045 14251540
MgO 3,6 205 0,06 56,9 0,017 9001000
K , kratka vlakna
epoxid / 35 % staklo 1,90 25 0,30 8,26 0,16 80200
poliester / 35 % staklo 2,00 15,7 0,13 7,25 0,065 80125
poliamid / 35 % staklo 1,62 14,5 0,20 8,95 0,12 75110
K , usmjerena vlakna
epoxid / 45 % staklo 1,81 39,5 0,87 21,8 0,48 80215
epoxid / 61 % ugljik 1,59 142 1,73 89,3 1,08 80215
epoxid / 53 % aramid 1,36 63,6 1,1 47,1 0,81 80215
08 Kompoziti 91
Karakteristike su najee koritenih vlakana:

Materijal /kgodm3 E/kNomm2 Rm/kNomm2 (E/)/MJokg1 (Rm/)/MJokg1
Viskeri
grafit, C 2,2 700 20,7 318 9,41
silicij-nitrid, Si3N4 3,2 350380 57 109118 1,562,2
aluminij-oksid, Al2O3 4,0 7001500 1020 175375 2,55,0
silicij-karbid, SiC 3,2 480 20 150 6,25
Vlakna
aluminij-oksid 3,95 379 1,38 96 0,35
aramid (Kevlar 49) 1,44 131 3,64,1 91 2,52,85
ugljik 1,782,15 228724 1,54,8 106407 0,702,70
E-staklo 2,58 72,5 3,45 28 1,34
bor 2,57 400 3,6 156 1,40
silicij-karbid 3,0 400 3,9 133 1,30
PE-UHMW (Spektra 900) 0,97 117 2,6 121 2,68
Metalna ica
visoko-vrsti elik 7,9 210 2,39 26,6 0,30
molibden 10,2 324 2,2 31,8 0,22
volfram 19,3 407 2,89 21,1 0,15
Najire se koriste staklena vlakna E-staklo (wi/% = 52 56 SiO2 , 16 25 CaO, 12
16 Al2O3 , 5 10 B2O3). S-staklo (wi/% = 64 66 SiO2 , 24 26 Al2O3 , 9 11 MgO). Bez
opaske se podrazumijeva E-staklo. Uobiajeni su promjeri vlakana 10 150 m.
Karakteristike kompozita s vlaknima u velikoj mjeri ovise i o duljini vlakana i o kutu
pravca pod kojim djeluje optereenje u odnosu na pravac vlakana. Na primjer, kod epoksidne
matrice s E staklenim vlaknima
Vea koliina vlakana u pravilu poveava Rm i E formiranog kompozita pravilo ne

vrijedi za v > 80 %, jer pri tako visokim postocima nisu sva vlakna okruena s matrinim
materijalom. Poboljanje svojstava kompozita postie se s pogodnim tkanjima vlakana, na
primjer:
jednostavno tkanje jednostavno 45 saten saten 45 2/2 keper
92 MATERIJALI
8.3.2 Proizvodnja kompozita s vlaknima

Primjeri su postupaka proizvodnje s vlaknima:
SMC Sheet Molding Compound , SRIM Structural Reaction Injection Molding

BMC Bulk Molding Compounds , RTM Resin transfer molding
Runo polaganje
Proizvodi od vlaknima ojaanih polimera prvobitno su izraivani postupkom runog po-
laganja, a postupak se i danas koristi u izradi plovila i modela.
Kod runog polaganja se na povrine izraenog kalupa nanose:
(a) odvaja (olakava vaenje proizvoda iz kalupa) i (b) materijal
matrice. Potom se polae sloj ojaanja pogodno oblikovanih
vlakana (npr. saten tkanja staklenih vlakana) i ponovo se valjkom
nanosi sloj materijala matrice uz uklanjanje pora (zrak)
valjanjem. Nadalje se izmjenino nanose slojevi ojaanja i
matrice sve do postizanja zahtjevane debljine stijenke proizvoda.
Kod suvremenih se postupaka proizvodi od vlaknima ojaanih polimera oblikuju u
dvostrukim kalupima ili u zatvorenim kalupima s uloenim pogodno formiranim zranim
jastucima.
Poltrudiranje
Dugi proizvodi nepromjenjivoga poprenog presjeka (tapovi, profili, cijevi) izrauju se
poltrudiranjem.
8.4 Strukturni kompoziti

Strukturni kompoziti, u pravilu, formirani su od homogenih materijala i kompozita, a
svojstva im ne ovise samo od svojstava i koliina komponenata nego i od geometrijskih obli-
ka obuhvaenih dijelova.
08 Kompoziti 93
8.4.1 Slojeviti kompoziti

Slojeviti kompoziti su formirani od slojeva razliitih vrsta, karakteristika i debljina.
Proizvodi izraeni od slojevitih kompozita mogu biti jednostavni, kao to je npr. kompaktni
disk (CD), te vrlo komplicirani, kao to su npr. skije za snijeg.
1. vrh skije homogeni polimer, ABS, obloga, estetika
2. dvosmjerni sloj UP sa staklenim vlaknima 45,
torziojska krutost
3. strana homogeni polimer, ABS, obloga, estetika
4. jednosmjerni sloj UP sa staklenim vlaknima 0 (ne-
to malo 90), uzduna krutost
5. jezgra homogeni polimer, PUR, punilo
6. obloga jezgre dvosmjerni laminat, UP, torzijska kru-
tost i povezivanje vanjskih slojeva
7. priguni sloj homogeni polimer, PUR, poveava ot-
pornost titranju
8. rub ovrsnuti elik, omoguava skretanje sjeenjem
snijega
9. osnova stlaeni ugljik u polimernoj matrici, tvrdoa,
otpornost na abraziju.
Najee se sreu povrinski slojevi kojima se osiguravaju eljena svojstva povrina di-
jelova/sustava (tvrdoa, otpornost na troenje i koroziju, poboljanje izgleda) koja nema os-
novni materijal. Povrinski se slojevi nanose postupcima prskanja, sol-gel postupcima i ke-
mijskim naparavanjem (CVD).
8.4.2 Sendvi konstrukcije

Sendvi konstrukcije ukljuuju sloene trodimenzionalne dodatke jezgre (vlakna su
jednodimenzionalna, slojevi dvodimenzionalni), namijenjene prije svega poveanju vrstoe i
krutosti pri savojnom i sminom poprenom, te lokalnom tlanom optereenju. Jezgre su s ob-
je strane vezane za oblogu. Poznat je primjer sendvi konstrukcije valoviti kartonski papir s
obje strane valovite jezgre zalijepljen je ravni papir vee debljine (karton).
sendvi konstrukcija valovita jezgra sae aluminijska pjena
Sendvi konstrukcije se koriste za izradu dijelova zgrada (toplinska i zvuna izolacija

krovovi, zidovi, podovi, vrata), dijelova vozila (ukruenje pragovi, stupovi, branici) i
letjelica (veliki Rm/ i E/ krila, usmjerivai zraka, elise).
8.4.3 Stanini kompoziti

Staninu (elijsku) strukturu formiraju sjedinjene elije s tankim krutim stjenkama (ma-
trica), ispunjene plinom (dodatak). elije mogu biti otvorene i zatvorene.
Keramike pjene
Poroznost je keramikih pjena 75 90 %, te su niske i , velike specifine povrine
i specifine vrstoe, te velike kemijske i toplinske otpornosti.
94 MATERIJALI
Primjenjuju se za izradu konstrukcijskih dijelova letjelica, filtara izloenih djelovanju

agresivnih kemikalija i/ili visokih temperatura, podloga za katalizatore.
Metalne pjene
Poroznost je metalnih pjena 40 90 % . Najvie se koriste aluminijske pjene niskih i
, visoke krutosti. Dobro priguuju vibracije i zvukove. Koriste se za izradu konstrukcijskih
dijelova vozila i letjelica.
Polimerne pjene
Polimerne pjene s otvorenim elijama su fleksibilne, a pjene sa zatvorenim elijama
krute. Karakteristino su im niske i .
Za dobivanje pjena koriste se:
duromeri PS, PE, PMMA i
duromeri PUR, UP.
Najee se koristi polimerna PS pjena "stiropor", za toplinsku izolaciju graevina i pakira-
nje proizvoda osjetljivih na udare. Za poboljanje svojstava se polimernoj matrici dodaju raz-
liiti aditivi, npr. za poboljanje vatrootpornosti i vrstoe.
9. Prirodni konstrukcijski
materijali
9.1 Kamen ....................................................................................................................95
9.1.1 Graa i vrste kamena......................................................................................................... 95
9.1.2 Primjene i prerada kamena................................................................................................ 98
9.2 Drvo 99
9.2.1 Graa i svojstva drveta.................................................................................................... 100
9.2.2 Vrste, karakteristike i primjene drveta ............................................................................ 101
9.2.3 Prerada drveta.................................................................................................................. 103
9.3 Koa 105
9.3.1 Graa i svojstva koe ...................................................................................................... 105
9.3.2 Prerada koe .................................................................................................................... 106
9.4 Papir 107
9.4.1 Graa i svojstva papira.................................................................................................... 108
9.4.2 Prerada papira.................................................................................................................. 108
Za razliku od sirovina (rude, nafta), prirodni konstrukcijski materijali (dalje, prirodni

materijali) nalaze se u prirodi u velikoj mjeri pripravni za izradu proizvoda. Obuhvaeni su:
Raspoloive su koliine kamena neiscrpne, a drvo je prirodno ob-
novljivi, ekoloki materijal. Kou je prije uporabe potrebno obra-
diti, a papir se dobiva industrijskom preradom drveta.
9.1 Kamen
Kamen se u vrlo velikim koliinama koristi u graevinarstvu, a dobiva se buenjem,
lomljenjem, rezanjem i drobljenjem razliitih stijena.
Stijene su formirane od jednog ili vie minerala (anorganski spojevi) i tvore vei dio
krute Zemljine kore litosfere.
9.1.1 Osnove kamena

Vaniji su minerali koji formiraju stijene od kojih se dobiva graevinski kamen:
oksidi sulfidi fosfati
hematit, Fe2O3 cinabarit, HgS feldspati su:
kasiterit, SnO2 galenit, PbS K2OAl2O36SiO2
korund, Al2O3 halkopirit, CuFeS Na2OAl2O36SiO2
kvarc, SiO2 pirit, PbS CaOAl2O32SiO2
magnetit, Fe3O4 sfalerit, ZnS kaolinit, Al2O32SiO2nH2O
karbonati silikati hidroksidi
dolomit, CaCO3MgCO3 boksit, Al2O3nH2O
anhidrit, CaSO4
kalcit, CaCO3 limonit, Fe2O3nH2O
gips, CaSO42H2O
magnezit, MgCO3 opal, SiO2nH2O
96 MATERIJALI
1. kvarc 2. pirit 3. galenit 4. smjesa: 1, 2 i 3
5. kalcit 6. gips 7. kaolinit 8. dolomit

Prema postanku se razlikuju:
eruptivne skruivanje magme
sedimentne taloenje tvari
metamorfne preobrazba eruptivnih i
sedimenatnih stijena
Gabro Bazalt Pjear Mramor

1. magnetit, 2. plagioklas, 1. magnetit, 2. plagioklas, 1. kvarc, 2. glinenac, monokomponentni agregat
3. piroksen 3. piroksen, 4. plagioklas 3. muskovit, 4. matriks koji formira kalcit
1. gabro 2. pjear 3. vapnenac 4. mramor

Prema mjestu formiranja razlikuju se:
Povrinske su formirane na povrini Zemlje, a
dubinske u Zemljinoj kori
Prema nainu formiranja se razlikuju:
mehanike nagomilavanje i povezivanje raspad-
nutih eruptivnih stijena
kemijske taloenje iz vodenih otopina
biogene taloenje ostataka biljaka i ivotinja
Svojstva kamena ovise o svojstvima stijena iz kojih je kamen dobiven, a svojstva stijena
od svojstava minerala iz kojih su stijene formirane, te njihovih sadraja i rasporeda (graa sti-
jena). Prema tome, zbog razliitosti kemijskog i konstitutitucijskog sastava, u velikoj su mjeri
09 Prirodni konstrukcijski materijali 97
razliita svojstva stijena, time i kamena. Za primjenu kamena osobito su znaajna dva svoj-
stva relativno visoka tlana vrstoa i niska cijena.
Karakteristike stijena
Materijal granit vapnenac pjear A pjear B mramor

glinasta matrica /
Sastav, % Al2O3-SiO2 CaCO3 SiO2 zrna kvarca CaCO3
3
, kg/dm 2,62,66 2,62,71 2,062,64 2,592,69 2,682,71
Rm, N/mm2 20003000 20002500 200400 9501050 480600
Rm,t, N/mm2 1618 2025 1020 1227 810
E, kN/mm2 5172 5477 57100 127133 3572
, 0,240,3 0,250,27 0,070,12 0,240,26 0,140,27
Re, N/mm2 1618 2025 1020 1227 810
98 MATERIJALI
A, % 0
KIC, MPa/m3/2 2870 1932 2021 2047 1938
HV 698772 7596 200400 285315 1215
Rd,is, N/mm2 1416 1821 1113 1517 78
tMax, C 330430 330380 330530 330530 230330
tmin, C 273
c, J/(kgK) 800900 900940 840920 840920 850890
, W/(mK) 1,74 1,22 0,93,2 5,55,7 2,53,8
, m/(mK) 1622 2024 2832 812 1922
Ek, MV/m 512
e0, cm 10131014 1081012 10101014 10101014 1081012
kreciklinosti 0,40,5
Cijena, kn 636 26 24 24 26
Otpornost na:
troenje srednja srednja srednja srednja srednja
oksidaciju (500C) srednja srednja srednja srednja srednja
paljenje vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
UV zrake vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
slatku vodu dobra dobra dobra dobra dobra
morsku vodu dobra dobra dobra dobra dobra
jake kiseline vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba
jake luine srednja srednja srednja srednja srednja
slabe kiseline srednja srednja srednja srednja srednja
slabe luine dobra dobra dobra dobra dobra
organska otapala vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
Materijal granit vapnenac pjear A pjear B mramor
9.1.2 Primjene i prerada kamena

Gabro
Gabro je zrnaste strukture, pri emu se zrna razliitih minerala uklapaju prodirui jedna
u druge. Teko se obrauju, ali se mogu izglaati do savrenstva.
Boja je gabra najee tamno smea i crna, ali moe bit siva, zelenkasta i zelena.
Od gabra se izrauju kocke za kaldrmu i ploe za poploavanje trgova.
Granit
Graa je granita zrnasta sa zrnima dimenzija 0,1 10 mm. to su zrna sitnija to je gra-
nit kvalitetniji graevinski materijal obrada mu je laka i finija, a kamen se tee raspada.
Sivu boju granitu daju feldspati, a moe biti i crvenkast, crven, bijelo-siv i zelenkast.
Usprkos tee obrade, zbog lijepe boje, velike vrstoe i postojanosti granit se u graevi-
narstvu koristi kao dekorativni materijal, za zidanje fasada, izradu portala i spomenika.
Vapnenac
Graa je vapnenca zrnasta, a zrna mogu biti s otrim bridovima ili okruglasta. Vie je
vrsta vapnenca, a najvie se koriste:
(a) Jedri je vapnenac kristalne strukture. esto se koristi umjesto mramora. Tee se obrau-
je, a koristi se u obliku blokova za zidanje monumentalnih graevina, u obliku ploa za
oblaganje zidova i poploavanje trgova, te za izradu spomenika.
(b) Oolitski vapnenac je formiran od CaCO3 zrnaca povezanih vapnenim vezivom. Mek je i
lako se ree i tee. Koristi se za zidanje kao lomljeni kamen, u obliku tesanih blokova i
ploa.
isti vapnenac je bijele boje, a primjese (glina, oksidi eljeza, pijesak) daju mu manje
ili vie tamnu i arenu boju.
Mramor
Dominantna je komponenta mramora kalcit, ali u manjim koliinama sadri i druge mi-
nerale. Kristalna su zrna dimenzija 0,25 1,25 mm.
isti je mramor bijele boje. Mramor s primjesama moe biti ukast, svijetlo-mrk, pla-
viast, ruiast i crn.
Mramor je cijenjen materijal i iroko se koristi u graevinarstvu i kiparstvu.
Razlikuju se:
stijene se lome u kamenolomima
kamen se obrauje u kamenolomima, posebnim
pogonima ili na samom mjestu koritenja
9.2 Drvo
Termin "drvo ima znaenja: (a) specifian oblik pojavljivanja biljaka i (b) materijal
koji se dobiva iz tih biljaka.
Drvo kao biljka visine je preko 5 m. Formira ga:
(a) podzemni korijen i
(b) nadzemno stablo.
Pod debljinom stabla podrazumijeva se promjer stabla bez kore na visini od 1,30 m.
Kronja: grane, granice, lie, pupoljci, cvjetovi i plodovi.
Razlikuju se debla: (a) pravo os je pravac, stablo okomito na
tlo, (b) koso os je pravac, ali stablo nije okomito na tlo i (c) kri-
vo os je krivulja.
Najveu visinu doseu australijski eukaliptusi (do 156 m) i kalifornijske sekvoje (do
110 m), a najvee obujme (35 40 m) afriki baobab. U Hrvatskoj jela i smreka doseu vi-
sine do 60 m, a bukva i hrast do 50 m.
100 MATERIJALI
Drvo dosee najveu starost od svi ivih bia, drvo zmajevac do 6000 godina, sekvoja
preko 4000, pitomi kesten 2000 3000, bukva 600 1000 godina.
Dominantni su kemijski spojevi sadrani u drvetu:
celuloza, (C6H10O5)n: 41,5 42,5 %;
semiceluloza, spojevi slini celulozi: 22,5 30,3 %;
lignin, (C10H13O3)n: 2,5 3,9 %.
Manji su sadraji spojeva: smola, tanin, krob, eeri, ulja, guma, minerali.
Kemijskom preradom drva se dobiva vie razliitih iroko koritenih proizvoda.
Postupci Proizvodi
celuloza za proizvodnju papira, eksploziva i tekstilnih vlakana
smole (terpentin i kolofonij) za proizvodnju umjetnih tvari, boja i lakova
ekstrakcija
tavila za industriju koe (tanin)
suha destilacija
drveni ugljen za metalurgiju, proizvodnju baruta i apsorbensa
koksiranje
kemijska razgradnja octena kiselina za kemijsku i prehrambenu industriju
metil alkohol za kemijsku industriju
lignina za stabilizaciju asfaltne emulzije
Po primarnoj funkciji, drvo formiraju dvije vrste stanica:
(a) fizioloke koje provode drvni sok, izmjenjuju tvari i spremaju rezerve hrane,
(b) mehanike koje daju drvu potrebnu vrstou.
Tijekom debljanja unutarnji dijelovi drveta prestaju biti fizioloki aktivni i zadravaju meha-
niku funkciju. Prema tome, vanjski sloj drveta "bijel" sadri fizioloki aktivne stanice, dok ih
unutarnji dio "sr" ne sadri.
Godovi se formiraju uslijed razliitih brzina debljanja drveta tijekom godine. Proljetni
slojevi stanica su manje gustoe, meki i svjetliji, dok su ljetni i jesenji gui, tvri i tamniji.
Kako drvo deblja radijalno, u vanjskim se slojevima javljaju vlane napetosti koje se smanju-
ju deformacijama i dijeljenjem stanica, dok se u kori javljaju napukline.
Drvo kao konstrukcijski materijal obuhvaa deblo, granje i korijenje sa skinutom ko-
rom.
9.2.1 Graa i svojstva drveta

Graa drveta je mikro i makro heterogena.
Za primjenu drva kao konstrukcijskog materijala osobito su znaajna dva svojstva:

relativno visoka vrstoa pri niskoj gustoi,
lako oblikovanje postupcima rezanja.
Drvo je izrazito anizotropno, a kao konstrukcijski materijal se najvie koristi u graevinarstvu
i industriji namjetaja, ali i u brodogradnji, industriji vozila, poljoprivredi i rudarstvu.
Uslijed longitudinalnih vlakana je vlana vrstoa (Rm) pri longitudinalnom optereenju
najvea, a pri transverzalnom najmanja. Pri longitudinalnom optereenju je zbog izvijanja vla-
kana je tlana vrstoa (Rm,t) oko polovice vlane (Rm,t 0,5oRm), dok je savojna (Rm,sav)
izmeu te dvije vrijednosti (Rm,t > Rm,sav > 0,5oRm). Pri sminom optereenju je smicajna
vrstoa (Rm,sm) vea pri transverzalnom optereenju.
Zbog greaka grae konstruktori koriste relativno velike koeficijente sigurnosti.
Utjecaj vlage
Drvo bubri (iri se) tijekom primanja vlage i skuplja se tijekom otputanja vlage, mje-
njajui pri tome karakteristike. Omjeri su promjena dimenzija za smjerove:
aksijalno : radijalno : tangencijalno = 1 : 10 : 20
Sa svakim postotkom porasta sadraja H2O smanjuje se longitudinalna vrstoa Rm za 2 3
%, Rm,t za 4 do 6 %.
Periodine promjene vlanosti drveta izloenog vlanom zraku dovode do truljenja.
Stalno suho (suh zrak) ili stalno vlano drvo (pod vodom) moe trajati vrlo dugo.
Preporueni su sadraji vlage po namjenama drva:
graevno 20 25 %
stolarsko 15 %
za namjetaj 12 %
za parkete 8%
za ploe od ukoenog drveta 6%
9.2.2 Vrste i karakteristike drveta

Razlikuju se tri vrste drveta:
Liari imaju plosnato, manje ili vie iroko i dugako lie, a etinari igliasto ili ljus-
pasto lie. Egzote rastu u dalekim prekomorskim, osobito tropskim krajevima.
102 MATERIJALI
Kora Daska
Karakteristike drveta
hrast bukva jela

Materijal
Quercus falcata Fagus grandifolia Abies procera
Pravac vlakana L T L T L T
, kg/dm3 0,69 0,84 0,65 - 0,79 0,39 0,48
Rm, N/mm2 105128 5,26,4 86105 6,37,7 6275 1,41,7
Rm,t, N/mm2 5466 7,89,5 4555 6,37,7 3846 3,23,9
E, kN/mm2 1619 2,73,0 1214 2,22,5 1214 0,50,56

, 0,350,40 0,020,04 0,350,40 0,020,04 0,350,40 0,020,04
Re, N/mm2 5567 3,13,8 4960 3,84,6 3644 0,841,0
A, % 1,82,2 0,60,7 2,02,4 0 1,41,7 0,81,0
KIC, MPam1/2 6,58,0 0,600,73 67,3 0,550,67 2,83,5 0,260,32
HV 8,19,8 5,97,2 7,08,6 5,26,4 2,32,8 1,62,0
Rd,is, N/mm2 3341 1,61,9 2834 1,92,3 2024 0,40,5
tMax, C 120140
tmin, C 7020
c, J/(kgK) 16601710
, W/(mK) 0,330,40 0,120,15 0,310,38 0,150,19 0,190,242 0,010,08
, m/(mK) 6011 3344 211 3243 211 2534
Ek, MV/m 0,40,6 12 0,40,6 12 0,40,6 12
e0, Gcm 0,060,2 0,20,7 0,060,2 0,20,7 0,060,2 0,20,7
kreciklinosti 0,40,5
Cijena, kn 912 79 67
Otpornost na:
troenje slaba
oksidaciju (500C) vrlo slaba
paljenje slaba
UV zrake dobra
slatku vodu srednja
morsku vodu srednja
jake kiseline vrlo slaba
jake luine slaba
slabe kiseline srednja
slabe luine dobra
organska otapala dobra
Materijal
hrast bukva jela
Quercus falcata Fagus grandifolia Abies procera
9.2.3 Primjena i prerada drveta

Primjeri su primjene:
1. bukva visokogradnja, niskogradnja i vodogradnja (impregnirana), gradnja rudnikih podgrada, a-
viogradnja (lamelirana/perovana), kolarstvo; izrada namjetaja (savijana), baava, klavira, gospo-
darskih i kuanskih orua, eljeznikih pragova; proizvodnja parketa, furnira, klompi, kundaka, et-
ki, igraaka, sportske opreme, strojarskih dijelova, celuloze; grijanje
2. hrast izrada pragova, podova i graevne stolarije; gradnja brodova, rudnikih podgrada; izrada
namjetaja, baava, klavira, elisa za avione, ermova; proizvodnja eljeznikih pragova, parketa,
furnira, vinogradarskog kolja, klinova, modanika, komadnog i briketiranog drvenog uglja, talina;
grijanje
3. orah aviogradnja, oblaganje; izrada namjetaja, kundaka, muzikih instrumenata; proizvodnja
parketa, furnira
4. javor gradnja vagona, brodogradnja (interijer), rezbarstvo; izrada namjetaja, elisa aviona, reme-
nica za strojeve, muzikih instrumenata, kuhinjskog sua, bilijarskih tapova, elisa za avione, etki,
kalupa za cipele; proizvodnja parketa, mjerila, igraaka, postolarskih avala, drvenog ugljena
5. topola gradnja amaca, mostova, zgrada, aviona i vagona, kolarstvo; izrada namjetaja (unutarnje
drvo, slijepi furnir), stolova i daski za crtanje; proizvodnja sanduka i kutija, ploa iverica i vlaknati-
ca, igica (kutije i palidrvca), klompe; drvo za koenje, zamjena za pluto
6. jela gradnja zgrada (dijelovi koji nisu izloeni djelovanju vlage), izrada stupova, namjetaja, mu-
zikih instrumenata; proizvodnja vrata, furnira, ploa vlaknatica, sanduka, celuloze
7. bor gradnja zgrada (dijelovi izloeni vlazi) i mostova (ipovi), vodogradnja; izrada podova, namje-
taja, elisa aviona; proizvodnja jarbola, stupova za vodove, prozora, vrata, kocki za podove, ploa za
pokrivanje krovova, brodskog poda, ploa vlaknatica, celuloze, drvenog ugljena
104 MATERIJALI
8. ari gradnja mostova i zgrada (nosai), vodogradnja; izrada jarbola, baava, cijevi; proizvodnja
stupova za vodove, eljeznikih pragova, kocki za podove, ploa za pokrivanje krovova
U umama, nakon procjene (koliine i kvalitete sortimenta), obaraju se stabla, te djelom
na terenu i dijelom u pilani, nakon uklanjanja kore, izrauje se sortiment trupci i namjenski
proizvodi (piloti, jarboli, stupovi za vodove, tesane grede, rudniko drvo, eljezniki pragovi,
celulozno i taninsko drvo, drveni ugalj, ogrjevno drvo, otpaci).
Drvo se prerauje u pogonima drvne industrije u koracima:
Izluivanje u vodi ili vodenoj pari uklanjanje biljnih sokova iz drveta; trajanje izlu-
ivanja ovisi o vrsti drveta, dimenzijama i tehnologiji suenja
o prirodno izluivanje dranjem u vodi jezera ili rijeke je dugotrajno (jedan mjesec do jedne godine);
u morskoj vodi se drvo manje razara, ali je izluivanje sporije
o prinudno je izluivanje bre u toploj vodi (temperature oko 70 C) traje desetak dana, u pari dva
do tri dana
Suenje uklanjanje vlage iz drveta; poinje odmah po obaranju stabla, a trajanje su-
enja ovisi o vrsti drveta, njegovoj vlanosti, dimenzijama i tehnologiji suenja
o prirodno suenje na otvorenom zraku traje dugo (do nekoliko godina)
o prinudno suenje propisanim reimima u suarama (strujanje zraka temperature oko 40 C) traje
od jednog dana do jednog mjeseca
Mehanika prerada
o rezanje pilom longitudinalno, lateralno i transferzalno
o cijepanje sjekirom uz koritenje klina longitudinalno, lateralno
o tesanje sjekirom lateralno
o ljutenje noem tangencijalno/spiralno
Pored skoenog razlikuju se:
Drvene ploe
Rezanjem i ljutenjem dobivaju se tanke lamele (furniri) letvice.
Pri formiranju ploa se lamele uz lijepljenje polau jedna preko druge s vlaknima pod
kutovima:
(a) 0 relativno visoka vrstoa u smjeru vlakana;
(b) 90 (ukoeno drvo) ili 45 (zvjezdasto drvo) jednolina vrstoa neovisna o smjeru.
Tako izraene ploe se malo skupljaju, za razliku od koritenog drva.
Panel ploe su troslojne unutarnji se sloj sastoji od lijepljenih letvica, a na unutranji
sloj su obostrano izvana zalijepljeni furniri sa smjerom vlakana okomitom na vlakna letvica.
Zatita drveta
Drvo se od agresivnih gljivica i insekata titi:
(a) kemijski aktivnim sredstvima vodenim otopinama: cink-klorida, cink-klorida-bikromata, cink-
silikon-fluorida, te soli fluora i spojeva s arsenom. Na taj se nain tite rubni slojevi polusuhog i suhog
drveta. Ove su otopine bez mirisa, ali mogu izazvati djelominu promjenu boje drveta. Ne ometaju na-
knadnu povrinsku obradu, ali tijekom vremena moe doi do njihovog izluivanja i izazivanja korozi-
je metala.
(b) katranskim uljima kojima se tite rubni i dublji slojevi drveta. Ulja se ne izluuju i ne korodiraju meta-
le, ali imaju neugodan miris i znaajno mijenjaju boju drveta.
Za postizanje uinkovite zatite mora se uporabiti koliina vea od minimalno preporuene,
koju drvo upija tijekom odgovarajueg vremena uranjanja.
Za smanjenje gorivosti koriste se otopine fosfata, karbonata, oksida i silikata.
9.3 Koa
Termin koa ima dvostruko znaenje:
organ koji pokriva i titi tijela ljudi i ivotinja od vanjskih utjecaja i
materijal koji se dobiva preradom koa ivotinja.
9.3.1 Graa i svojstva koe

Na poprenom se presjeku koe kao organa razlikuju tri sloja:
pokoni sloj proizvodi razliite pokone tvo-
revine, npr. dlake sisavaca, perje ptica
potkoni sloj povezuje kou s unutarnjim or-
ganima
Koa (cutis) obuhvaa:
vezivne stanice i vlakanca koje koi daju vrstou i elastinost,
miine i ivane stanice, krvne i limfne ile,
razliite kone tvorevine, npr. ljuske riba, ploe gmazova.
Kao materijal se koristi samo koa dok se tijekom prerade pokono i potkono tkivo uk-
lanjaju. Koa se kao materijal dobiva preradom koe kao organa domaih i divljih sisavaca,
gmazova i riba.
Glavni su izvori sirove koe slabije nastanjene zemlje bogate panjacima i stokom.
Vrste i karakteristike koe

Koa je materijal koji ima vrlo razliite karakteristike, ovisne prije svega o porijeklu,
postupku prerade, vlanost i starosti.
Vrste koe se razlikuju prema:
(a) porijeklu,
(b) namjeni i
(c) postupku prerade.
domae ivotinje: goveda, konji i telad (boks),

koze i ovce (evro), svinje;
divlje ivotinje srne, divokoze, jeleni, krokodili,
zmije, guteri, morski psi
Za razliite namjene se koriste koe razliitih karakteristika, na primjer, za gornje dije-
love obue koa mora biti meka i elastina, a za onove je kruta i debela minimalno 5 mm.
106 MATERIJALI
Razliitim postupcima prerade dobivaju se koe razliitih svojstava, na primjer:

boks sa sjajnom prevlakom laka od lanenog ulja;
evro koji je vrlo mekan i izdrljiv, dobiven kromnim sredstvom za tavljenjem;
semi s barunastom prevlakom, dobiven masnim sredstvima za tavljenje.
Karakteristike koe
Sastav, % proteini, 12 % H2O kreciklinosti 0,2 0,4
, kg/dm3 0,8 1,1 Cijena, kn 90 120
Rm, N/mm2 20 50
Rm,t, N/mm2 12 Otpornost na:
E, kN/mm2 0,1 0,5 troenje dobra
, 0,05 0,5 oksidaciju (500C) vrlo slaba
Re, N/mm2 25 paljenje slaba
A, % 18 75 UV zrake dobra
KIC, MPam1/2 35 slatku vodu dobra
HV 23 morsku vodu dobra
Rd,is, N/mm2 49 jake kiseline vrlo slaba
tMax, C 105 125 jake luine vrlo slaba
tmin, C 85 75 slabe kiseline srednja
c, J/(kgK) 1530 1730 slabe luine srednja
, W/(mK) 0,155 0,160 organska otapala slaba
, m/(mK) 40 50
Ek, MV/m 68
e0, cm 1108 11010
9.3.2 Prerada koe

Vlana sirova koa brzo truli, dok vlana preraena koa ne truli, a kada se ponovo osu-
i, ostaje meka i gipka.
Zbog velike sklonosti truljenja, sirova se koa mora za skladitenje do prerade konzervi-
rati suenjem i/ili soljenjem.
Postupak prerade koe obuhvaa tri koraka:
Priprema:
kvaenje, pranje i luenje u vodenoj otopini vapna i natrijevog sulfida;
mehaniko uklanjanje pokoice i potkoice;
odvapnjivanje, mekanje fermentima i moenje u kiseloj otopini.
tavljenje koa se prevodi u stabilno stanje (prestaje biti podlona truljenju), zadra-
va vrstou, elastinost i mekou, te postaje nepropusnija za vodu uz zadravanje
propusnosti za zrak. Pri postupku tavljenja koa se kroz 6 10 bazena podvrgava
djelovanju sve koncentriranijih otopina sredstava za tavljenje. Kao sredstva za
tavljenje se koriste:
vegetabilna koriste se koncentrirani biljni ekstrakti,
kromna otopine soli kroma,
bijela dobiva se vrlo meka, njena koa,
masna dobiva se koa s barunastom prevlakom.
Zavrna prerada neugledna tavljena koa se podvrgava razliitim zavrnim postup-
cima: mehanike obrade, suenja, maenja, zbijanja, glaanja, bojenja.
Koa se koristi u industrijama: obue, odjee, kone galanterije, tekstila, namjetaja,

vozila i strojeva. Oko 80 % preraene koe se upotrebljava za proizvodnju obue, a ostatak
za izradu kone odjee, rukavica, kaieva i remenja, torbi i kofera, dijelova luksuznog namje-
taja, dekorativnih unutarnjih dijelova vozila, brtvi, pogonskog remenja.
Proizvodi se oblikuju:
rezanjem na mjeru,
spajanjem (ivanje, lijepljenje, metalne spojke).
Po potrebi, proizvodi se oblikuju uz koritenje kalupa.
9.4 Papir
Termin papir potjee od grke rijei (, papiros) i oznaava tanku, kao list plos-
natu tvorevinu, formiranu od isprepletanih finih kratkih vlakanaca.
108 MATERIJALI
9.4.1 Graa i svojstva papira

Komponente su papira:
Sirovine su za dobivanje biljnih vlakanaca prije svega:

celuloza dobivena iz drveta i drvenjaa (biljna vlakanca dobivena bruenjem
drveta),
ali se dobivaju i iz:
krpa i otpadaka tekstila (lan, pamuk)
slame i krumpirovih stabljika
Celulozna vlakna se dobivaju iz drveta raznim kemijskim postupcima.
Vrste i karakteristike papira

Sastav, % celuloza kreciklinosti 0,4 0,5
, kg/dm3 0,7 1,2 Cijena, kn 12 72
Rm, N/mm2 15 35
Rm,t, N/mm2 40 55 Otpornost na:
E, kN/mm2 24 troenje vrlo slaba
, 0,3 0,45 oksidaciju (500C) vrlo slaba
Re, N/mm2 15 35 paljenje vrlo slaba
A, % 0 UV zrake slaba
KIC, MPam1/2 23 slatku vodu vrlo slaba
HV 69 morsku vodu vrlo slaba
Rd,is, N/mm2 14 25 jake kiseline vrlo slaba
tMax, C 75 125 jake luine vrlo slaba
tmin, C 273 slabe kiseline vrlo slaba
c, J/(kgK) 1340 1360 slabe luine srednja
, W/(mK) 0,17 0,35 organska otapala slaba
, m/(mK) 5 20
Ek, MV/m 0,2 0,3
e0, cm 11013 11015
9.4.2 Prerada papira

Namjena papira odreuje izbor vrsta i sadraja komponenti te proizvodnog postupka.
Papir se koristi za pisanje i crtanje, tiskanje asopisa i knjiga, pakiranje, izradu fotogra-
fija i cigareta, filtriranje, izradu brtvi.
10. Pogonski materijali
10.1 Goriva i izgaranja .................................................................................................109
10.1.1 Osnove goriva ................................................................................................................. 110
10.1.2 Goriva.............................................................................................................................. 111
10.1.3 Izgaranje.......................................................................................................................... 114
10.2 Tribologija i maziva 114
10.2.1 Osnove tribologije........................................................................................................... 114
10.2.2 Maziva............................................................................................................................. 117
10.3 Vode 118
10.3.1 Osnove voda.................................................................................................................... 118
10.3.2 Svojstva voda .................................................................................................................. 120
10.3.3 Postupci obrade voda ...................................................................................................... 120
Pogonski materijali koriste se za pogon i odravanje dijelova i sustava.

goriva osiguranje potrebnih koliina energija,
maziva smanjivanje trenja i troenja,
vode skladitenje/transport energija i tvari,
10.1 Goriva i izgaranja

Energija sposobnost obavljanja rada (u uem
smislu), odnosno, pretvorbi (u irem smislu).
U prvi mah udi to je jo i danas razvoj tehnologija i drutva u znaajnoj mjeri ograni-
en problemima osiguranja dovoljnih koliina energija. Danas se bez veih potekoa tehni-
ke prirode obavljaju uzajamne transformacije razliitih oblika energije, a neki su resursi ener-
gije praktino neogranieni (nuklearna energija, termika energija dubljih slojeva Zemlje).
Meutim, ba su ti neogranieni resursi energije sa stajalita tehnike nepogodni za koritenje,
a koliine su najpogodnijih resursa (kemijska energija) u velikoj mjeri ograniene.
Gorivo (u uem smislu nisu obuhvaena nuklearna goriva) materijal koje je mogue
podvri kontroliranoj kemijskoj redoks reakciji izgaranju.
Izgaranje relativno brza kemijska redoks-reakcija (bra je eksplozija, sporija trulje-
nje) goriva s kisikom iz zraka. Treba razlikovati:
1. sagorijevanje izgaranje goriva u cilju dobivanja topline i/ili rada
(uvijek praeno gubicima energije),
2. spaljivanje izgaranje otpadnih tvari u cilju njihovog racionalnog
odlaganja (bez koritenja energije)
110 MATERIJALI
Primjeri su primjene goriva/sagorijevanja za pogon:

1. toplane (T) komunalnog sustava (KS):
SG spremnik goriva, K kotao, G gorionik, L loite, IT izmjenjivai topline,

VPT vodeno-parni trakt, O objekti daljinskog grijanja, PT potroai topline
2. motora s unutarnjim izgaranjem (MUI) vozila (V):
RG spremnik goriva, C cilindarski prostor, S/B okolica elektroda/sapnica, K elo

klipa, KM klipni mehanizam, Kl klip, KV koljenasto vratilo, M,D mjenja i diferencijal,
PK pogonski kotai
10.1.1 Osnove goriva

Podjela se goriva moe izvriti po vie osnova:
Uvjeti koje mora ispunjavati gorivo

Uvjeti su koje mora ispunjavati gorivo:
dovoljno velika toplinska vrijednost za dobivanje potrebne koliine energije,
dovoljno brza kemijska reakcija za dobivanje potrebne snage,
kemijska stabilnost za siguran transport i skladitenje,
bezopasnost produkata izgaranja po okolinu,
dovoljno mala brzina korozije (rastvaranja, starenja) materijala koji dolaze u dodir s
gorivom i/li produktima izgaranja,
dovoljno niska cijena za ekonominu aktualnu upotrebu.
Moraju se potovati granice izvan kojih je koritenje nekog goriva nedopustivo. Njih je
mogue proiriti provedbom odgovarajuih mjera:
mjere sigurnosti u transportu i skladitenju goriva zatita od poara i eksplozija,
proiavanje dimnih plinova zatita okolia,
izbor pogodnih konstrukcijskih materijala koji dolaze u dodir s gorivom i/ili dimnim
plinovima dovoljno dug vijek trajanja.
10 Pogonski materijali 111
Sastav goriva
Od kemijskog i konstitucijskog sastava nekog goriva ovise njegova svojstva, uvjeti nje-
gove primjene, stupanj/brzina transformacije kemijska energija goriva unutarnja energija
dimnih plinova, kao i konstrukcijska rjeenja komponenti aktualnog sustava.
Kemijski sastav goriva odreuje se postupcima kemijske analize pri emu se uglav-
nom ograniava na dominantne kemijske elemente (spojeve):
ugljik, C, pri ijem se potpunom izgaranju formira ugljik-dioksid:
C + O2 CO2
dok se pri nepotpunom izgaranju formira vrlo otrovni ugljik-monoksid:
C + 0,5 O2 CO
vodik, H, pri ijem se izgaranju formira voda:
2 H + 0,5 O2 H2O
kisik, O smanjuje koliinu kisika, odnosno zraka, kojeg je potrebno osigurati za
potpuno izgaranje,
duik, N formiranje malih koliina oksida duika ima zanemariv energetski uinak,
ali se esto ne moe zanemariti djelovanje oksida duika na okolinu i
sumpor, S, pri ijem se izgaranju formiraju sumpor-dioksid i sumpor-trioksid :
S + O2 SO2 + 0,5 O2 SO3
te na hladnijim mjestima trakta dimnih plinova kondenzira sulfatna kiselina:
SO3 + H2O H2SO4
to dovodi do razvoja niskotemperaturne korozije.
Konstitucijski sastav goriva prikazuje razliite komponente radne mase goriva koje se
razliito ponaaju pri preradi i izgaranju goriva.
Sorg sumpor vezan u gorivu

u organskim spojevi-
ma
Spir sumpor vezan u gorivu
u obliku pirita
Pepeo, P, inertni je balast (rezultat konstitucijske analize i njegov sadraj nije jednak
sadraju mineralnih tvari u gorivu) i
vlaga, W, takoer je balast, ali nije inertna jer je za isparavanje H2Ot H2Og potre-
bna izvjesna koliina topline, koju dimni plinovi predaju okolini pri kondenzaciji
H2Og H2Ot , ime se smanjuje energetski uinak postrojenja (kondenzacija se od-
vija izvan oblasti izmjenjivaa topline kotla).
10.1.2 Goriva
112 MATERIJALI
Kruta goriva
primarna kruta goriva nalaze se u prirodi,
sekundarna kruta goriva dobivaju se preradom primarnih.
Primarnim krutim gorivima pripadaju:
drvo dragocjena je sirovina za industriju i neracionalno ga je koristiti kao gorivo;
treset vano je industrijsko gorivo, a najvei je problem eliminacija vlage. U siro-
vom je tresetu W0 = 80 90 %, a ostaje visok i nakon suenja W1 = 25 30 %;
bituminozni kriljci koristi se kao gorivo i kao sirovina za destilaciju (produkti sli-
ni produktima destilacije nafte). Visok je sadraj mineralnih tvari (oko 50 %), a sa-
draj je ugljika u sagorljivoj masi wC = 60 70 %;
ugljevi najire su koritena kruta goriva, a znatno se razlikuju po kemijskom sasta-
vu, grai i svojstvima, ovisnim o: prirodi dominantnog izvornog bilja, geolokih uv-
jeta i starosti. Tijekom starenja uglja raste sadraja ugljika i opada sadraja kisika.
Elementarni je sastav suhih krutih goriva:
Kemijski elementi, wE , %
Vrsta goriva
C H O N S*
drvo 48 52 5,8 6,2 43 45 0,05 0,1
treset 52 58 67 32 40 23 0,1 1,0
lignit 65 70 56 25 30 0,5 1,5 0,5 3,0
mrki ugljen 73 76 5,5 7,0 12 18 12 0,5 3,0
kameni ugljen 80 85 5,0 5,8 10 15 1,0 1,5 0,5 1,5
antracit 94 97 1,0 2,5 12 0,5 1,0 0,5
* sagorljivi sumpor
Sekundarna kruta goriva jesu:
Sirovina i proces dobivanja Proizvodi
ugljen fizikalna prerada oprani ugljen, osuen ugljen, ugljeni prah, briketi
ugljen pirogena prerada koks, polukoks, termoantracit, drveni ugljen
nafta destilacija petrol-koks
rude i kemijski elementi sinteza metali i organo-metalni spojevi
Tekua goriva
Prirodno je tekue gorivo nafta, a njenom se preradom dobiva i glavnina koritenih te-
kuih goriva.
Sirovina i proces dobivanja Proizvodi
nafta odvajanje i termo-kemijska prerada petrolej, benzin, loiva ulja
derivati nafte i ugljena kemijska prerada motorni benzin, dizel gorivo, alkoholi
poljoprivredni proizvodi prerada alkoholi
kemijski elementi sinteza goriva za raketne i reaktivne motore (npr. borovodici)
Proizvodni program INA-e (Industrija nafte d.d.) obuhvaa (nepotpun pregled):

MOTORNI BENZINI (koriste se skladno preporukama proizvoaa vozila)
INA SUPER 98 benzin s olovom pogon vozila bez ugraenog katalizatora
INA EUROSUPER 95 bezolovni benzin pogon vozila s ugraenim katalizatorom
INA SUPER 95 bezolovni benzin pogon vozila s ugraenim katalizatorom
INA SUPER PLUS 98 bezolovni benzin pogon vozila s ugraenim katalizatorom
INA AB 100 LL avionski benzin pogon klipnih avionskih motora
Svojstvo SUPER 98 EUROSUPER 95 SUPER 95 SUPER PLUS 98 AB 100 LL
, 15 C 725 780 720 775 725 780 725 785
pp , ljeti/zimi , kPa 3570 / 5590 4560 / 6090 3570 / 5590 3570 / 5590 3849 (37,8 C)
OB, istraivaki/motorni > 98/87 > 95/85 > 95/85 > 98/87 > 99,5
cPb , g/l 0,15 0,005 0,013 0,013 0,56
Boja plava plava
OB oktanski broj
cPb koncentracija olova, g/l
DIZELSKA GORIVA
INA EURODIZEL eurodizel pogon brzohodnih dizel motora sa sustavima za obradu ispunih plinova
INA DIZEL dizel pogon brzohodnih dizel motora
INA EURODIZEL - PLAVI plavi dizel pogon dizel motora brodica i poljoprivredne mehanizacije
Svojstvo EURODIZEL DIZEL EURO DIZEL PLAVI
, 15 C 820 845 820 860 820 860
tf , C < 0 (10 , 15) < 0 (5 , 10 , 15) < 0 (5 , 10 , 15)
tp , C > 55 > 55 > 55
CB/CI > 51,0 / 46,0 > / 46,0 > / 46,0
Boja plava
CB/CI cetanski broj / cetanski indeks
tp toka paljenja, C , tf toka filtrabilnosti (vrijednost ovisi o godinjem dobu), C
LOIVA ULJA (lo ulja)
INA LU EKSTRA LAKO energent za domainstva i industriju, u ureajima bez grijaa goriva
INA LU LAKO I energent za pei s grijaima goriva
INA LU SREDNJE I energent za industrijske pei i kotlove velikih energana, s grijaima goriva
BRODSKA GORIVA
destilatna pogon srednjohodnih i sporohodnih dizelovih pomonih brodskih motora
INA F DMX (vrlo lako), INA F DMA (lako), INA F DMB (srednje), INA F DMC (teko)
ostatna pogon srednjohodnih i sporohodnih dizelovih brodskih motora
INA F RBA 10 (vrlo lako A), INA F RBB 10 (vrlo lako B), INA F RBD 15 (vrlo lako D),
INA F RBE 25 (vrlo lako E), INA F RBH 45 (srednje H), INA F RBK 45 (srednje K)
OSTALA GORIVA
INA PETROLEJ M petrolej za motore gorivo za motore s unutarnjim izgaranjem
INA PETROLEJ L petrolej za loenje gorivo za pei bez dimnjaka
INA JET A-1 gorivo za mlazne motore pogon turbomlaznih i turboelisnih aviona
Plinovita goriva
U plinovita se goriva ubrajaju goriva koja se pod standardnim uvjetima (25 C, 1 bar)
nalaze u plinovitom agregatnom stanju, te se u njih ubrajaju i ukapljeni plinovi (p > 1 bar).
Najvie se koristi zemni plin, koji se vodi do potroaa magistralnim plinovodima (du-
ljina i vie tisua kilometara) i gradskim plinskim mreama. Zemni se plin nalazi u tlu samos-
talno ili iznad slojeva nafte. U najveoj koliini sadri metan CH4 = 60 90 %, a ukupni je
sadraj sagorljivih supstancija sag = 70 90 % (pored C2H6 , C3H8 , , tu pripada i CO). Ne-
sagorljive su supstancije CO2 , O2 i N2 .
114 MATERIJALI
Proizvodni program INA-e (Industrija nafte d.d.) obuhvaa (nepotpun pregled):

UKAPLJENI NAFTNI PLINOVI
INA UNP PB trgovaka propan-butan smjesa energent u industriji i domainstvu
INA UNP A PB plin za automobile pogon vozila s OTTO motorom
Svojstvo UNP PB UNP A PB
pp , 40 C , kPa 1430 1550
OB 89
Miris intenzivan intenzivan
10.1.3 Izgaranje
Stehiometrija izgaranja
Koliina zraka potrebnog za potpuno izgaranje i formirana koliina produkata izgaranja:
izgaranje butana C4H10 + 6,5 O2 4 CO2 + 5 H2O
1 mol + 6,5 mol 4 mol + 5 mol
molarna koliina
58 kg + 146 m3N 90 m3N + 112 m3N
10 kg butana 10 kg + 25 m3N 16 m3N + 19 m3N
Vzraka = 25 m3N o 5 = 125 m3N (O2 20 %)

Ako je u proces izgaranja uvedeno vie zraka od potrebnog, javljaju se u produktima izgaranja
O2 i N2 , a ako je uvedeno manje zraka, javlja se produkt nepotpunog izgaranja CO.
Termodinamika izgaranja
Osloboena se koliina topline pri potpunom izgaranju (Hizg , J/mol) dobiva kemij-
sko-termodinamikim bilanciranjem entalpija kemijskih reakcija formiranja (Hfor,i , J/mol):
izgaranje Hizg,C4H10 = Hfor,C4H10 + 6,5 Hfor,O2 4 Hfor,CO2 5 Hfor,H2O, p
Hizg,C4H10 = (124700) 6,5 (0) + 4o(392200) + 5o(238300)
molarno
Hizg,C4H10 = + 124700 1569000 1192000 = 2636000 kJ/kmol
10 kg butana Hizg,C4H10 = 2636000 kJ/kmol o 5,8 mol/10 kg C4H10 = 454500 kJ/10kg C4H10
Dobivene rezultate treba oprezno koristiti jer oni vrijede: (a) samo za standardne uvjete, a
odstupanja aktualnih uvjeta reaktanta i produkata obraunavaju se termodinamikim izrau-
navanjima, (b) samo za potpuno izgaranje, a posljedice nepotpunog izgaranja izraunavaju se
korekcijama stehiometrijskih koeficijenata.
Kinetika izgaranja
Uzroci netonosti rezultata stehiometrijskih i kemijsko-termodinamikih izraunavanja
su: (a) prespore kemijske reakcije ili (b) znaajne koliine disociranih produkata izgaranja pri
viim temperaturama. Brzine se kemijskih reakcija u pravilu odreuju provedbom pokusa, a
koliine disociranih produkata izraunavaju na temelju zakonitosti kemijske ravnotee.
10.2 Tribologija i maziva

10.2.1 Osnove tribologije
Tribologija prouava i opisuje procese trenja, troenja i podmazivanja.
Trenje otpor uzajamnom gibanju tijela koja se dodiruju. Trenje prate u pravilu tetni
gubici energije. Kod konica je trenje korisno njime se namjerno sustavu oduzima energija.
Troenje povrinski gubici materijala tijela koja se uzajamno gibaju. Brzinu troenja
poveava: (a) mehaniko djelovanje prisutnih stranih tijela i (b) kemijski agresivno djelovanje
okoline. (skidanje strugotine i troenje alata)
Adhezija tijela prianjaju na mjestima dodira uslijed djelovanja
meumolekulskih sila (mikrododiri neravnina mikrozavari).
Lokalne deformacije na mjestima dodiria dolazi do deformira-
nja povrinskih slojeva tijela (elastine i plastine deformacije).
Brazdanje pri gibanju vre mikro neravnine razaraju meke.
Vuna sila sila kojom se vue tijelo

Sila trenja (FT) uvijek ima suprotan smjer od vune sile (FV); sila trenja sprjea-
va/usporava uzajamno gibanje tijela
gdje je: Fn intenzitet normalne sile, N, (n ukazuje na okomitost)
FT = Fno
faktor trenja (makropristup), .
Suho trenje trenje uz neposredan dodir uzajamno pokretnih tijela. (praktino ne pos-
toji vlaga, praina, oksidi)
Trenje uz podmazivanje trenje se znaajno smanjuje ako se izmeu uzajamno pokre-
tnih tijela unese u pravilu sloj fluida. (suho trenje unutarnje trenje fluida maziva)
Trenje
Statiko trenje (neposredno prije pokretanja)
je vee od dinamikog trenja (u pokretu), a
trenje klizanja je vee od trenja kotrljanja.
Problemi trenja se u pravilu rjeavaju makropristupom eksperimentalnim odreiva-
njem faktora trenja za aktualne uvjete gibanja: kl,st , kl,din , kot,st , kot,din .
Materijali kl,st,Max kl,dn

drvo/drvo 0,5 0,3
elik/elik, bez maziva 0,15 0,09
elik/elik, s mazivom 0,03 0,03
guma/beton, suho 1,0 0,7
guma/beton, vlano 0,30 0,25
elik/teflon 0,04 0,04
U tablici su date maksimalne vrijednosti faktora statikog trenja, naime,

u odsutnosti vune sile: kl,st = 0
neposredno prije pokretanja tijela: kl,st = kl,st,Max
Pri poetnom rastu vune sile (vlak) rastu u tijelu naprezanja sve do momenta savladavanja
sile statikog trenja. Nadalje se tijelo giba uz savladavanje sile dinamikog trenja.
116 MATERIJALI
Ubrzanje gibanja tijela (porast brzine u jedinici vremena) odreuje rezultanta:

F = FV FTR,din = moa
Sila trenja klizanja (kl,dn) ne ovisi o brzini gibanja tijela do oko 1,5 m/s, dok se sila
trenja klizanja pri daljem poveanju brzine gibanja smanjuje, to osobito dolazi do izraaja pri
brzinama preko 600 m/s.
Troenje
Posljedice su troenja promjene geometrije povrina uzajamno pokretnih dijelova. Istra-
ivanja su pokazala kako je preko 50 % zastoja strojarskih sustava izazvano oteenjima stro-
jarskih pokretnih sklopova troenjem.
Razlikuju se etiri vrste troenja:
Adhezijsko troenje je posljedica djelovanja meuatomskih/meumolekulskih sila u

tokama dodira tijela i formiranje mikrozavara, koji se raskidaju pri uzajamnom gibanja tijela
uz "preraspodjelu materijala".
Abrazijsko troenje je posljedica prodiranja vrhova tvreg materijala u povrinske slo-

jeve mekeg materijala i njegovim brazdanjem pri uzajamnom gibanju tijela.
Adhezijska/abrazijska se troenja mogu smanjiti: (a) izborom parova materijala otpornih
na adhezijsko/abrazijsko troenje, (b) obradom povrinskih slojeva postupcima inenjerstva
povrina, kao i sprijeiti razdvajanjem povrina slojem fluida maziva.
Erozijsko troenje je posljedica djelovanja djelia fluida (bez ili uz prisutnost krutih e-
stica noenih fluidom) koji velikim brzinama udaraju o povrinu tijela. Erozijsko se troenje
moe smanjiti: (a) eliminacijom krutih estica iz fluida, (b) smanjivanjem relativne brzine flu-
ida, (c) promjenom kuta udara fluida u tijelo, (d) izborom pogodnog materijala i (c) pogodnim
izmjenama povrine materijal postupcima inenjerstva povrina.
Povrinski umor je posljedica stalnih promjena veliina i smjerova naprezanja povrin-
skih slojeva tijela pri uspostavljanju i prekidu kontakta tijela koja se uzajamno gibaju.
Sve vrste troenja materijala, u veoj ili manjoj mjeri, ubrzava korozija.
Podmazivanje
Podmazivanje unoenje sredstva (plinovito, tekue ili kruto mazivo) koje smanjuje
trenje i troenje tijela koja se uzajamno gibaju.
Granino podmazivanje dolazi do neposrednog dodira tijela koja

se uzajamno gibaju uslijed: (a) prevelikog optereenja tijela ili (b)
nedovoljne koliine sredstva za podmazivanje.
Hidrodinamiko podmazivanje tijela uzajamno gibaju u potpu-
nosti razdvojena plinovitim ili tekuim sredstvom za podmazivanje.
Suho podmazivanje tijela koja se uzajamno gibaju su razdvojena
krutim sredstvom za podmazivanje (grafit, molibden-disulfid).
10.2.2 Maziva
Mazivo sredstvo namijenjeno prije svega podmazivanju primarni su zadaci maziva
smanjenje trenja i troenja. Mazivo esto ispunjava i sekundarne zadatke:
hlaenje,
zatita od korozije,
brtvljenje,
odravanje istoe,
smanjenje buke.
Ne postoji idealno mazivo koje bi ispunjavalo sve zadatke koje nameu suvremeni strojarski
sustavi, te se koristi iroka lepeza maziva, razliitih po vrstama i karakteristikama.
Maziva se mogu klasificirati po vie osnova agregatnom stanju, porijeklu, sastavu,
namjeni, karakteristikama.
Agregatno stanje Porijeklo i sastav
zrak
plinovito inertni plinovi
pod tlakom
prirodna biljna sintetska
tekue maziva ulja ivotinjska zamaena mineralna + prirodna
mineralna dobivena preradom nafte legirana mineralna + sintetska
prirodna
polukruto mazive masti mineralna mineralna ulja + sapuni
sintetska
grafit
kruto molibden-disulfid
suspenzije u ulju
Maziva ulja
Tri su osnovne karakteristike mazivih ulja:
1. Viskoznost (dinamika), , moPaos. otpor ulja teenju. Uobiajeni je pokazatelj
viskoznosti i SAE gradacija (s porastom broja gradacije opada ulja).
2. Indeks viskoznosti, IV, otpor ulja smanjivanju s porastom temperature,
3. Tecite, tt, C temperatura ispod koje se ulje skruuje.
Primjeri su mazivih ulja iz proizvodni program INA-e:
Sintetsko motorno mazivo ulje za osobna vozila "INA Millennium SAE 5W-40"
= 3500 (25 C) moPaos ( = 14,5 (100 C) mm2/s) IV = 165 tt, = 45 C
Mineralno motorno mazivo ulje za osobna vozila "INA Delta 5 SAE 15W-40"
= 3500 (15 C) moPaos ( = 14,5 (100 C) mm2/s) IV = 150 tt, = 30 C
Polusintetsko mjenjako mazivo ulje "INA Umol ZC SAE 75W-90"
= 120 (40 C) mm2/s IV = 130 tt, = 40 C
118 MATERIJALI
Mazive masti
Dvije su osnovne karakteristike mazivih masti:
1. Konzistentnost otpor masti prodiranju krutog tijela. Uobiajeni je pokazatelj kon-
zistentnosti NLGI broj (s porastom broja raste konzistentnost masti).
2. Kapljite, tk, C temperatura iznad koje se iz masti izdvaja ulje.
Primjeri su mazivih masti iz proizvodni program INA-e:
Vienamjenska mineralna/litijeva mast za valjne/klizne leaje "INA LIS 1"
NLGI 1 tk, = 180 C
Vienamjenska mineralna/kalcijeva mast za valjne/klizne leaje "INA EKS HD 1"
NLGI 1 tk, = 85 C
10.3 Vode
Vodu, kao kemijski spoj,
formiraju dva atoma vodika
i jedan atom kisika.
U irem smislu vodom se naziva niz tekuih otopina s dominantnim sadrajem H2O destili-
rana voda, pitka voda, rashladna voda, tehnoloka voda, rijena voda, otpadna voda Ovisno o
uvjetima (t, p), u prirodi se voda javlja u sva tri osnovna agregatna stanja krutom ("led"),
tekuem ("voda") i plinovitom ("para").
U Povelji o vodi Europskog savjeta navodi se izmeu ostalog:
I Bez vode nema ivota. Ona je dragocjeno dobro, neophodno u mnogobrojnim ljudskim djelatnostima.
II Slatkovodne rezerve vode nisu neiscrpne. Neophodno ih je sauvati, a po mogunosti i poveati.
III Zagaenjem se voda nanose ogromne tete ljudima i svim ivim biima.
X Voda je ope dobro iju vrijednost moraju svi poznavat. Zadatak je svakog njeno racionalno koritenje.
10.3.1 Osnove voda

Osnovna fizikalna svojstva vode
Svojstvo Oznaka Brojana vrijednost Jedinica
relativna molekulska masa RMM 18,02
ledite (1,013 bar) tL 0,00 C
vrelite (1,013 bar) tV 100,00 C
gustoa (20 C) 998,2 g/dm3
dinamika viskoznost (20 C) 1,002 mPaos
specifina toplina (20 C) c 4,182 J/(goC)
elektrina provodnost (20 C) 4,2 S/m
Led na 0 C ima gustou 917 g/dm3,

a pri njegovom topljenju dolazi do
skokovitog porasta gustoe tekua
voda na 0 C ima = 998,84 g/dm3.
Pri grijanju iznad 0 C, s porastom
temperature raste gustoa tekue vode
do maksimalne vrijednosti na tempe-
raturi od 3,98 C, a pri daljem grija-
nju, s porastom temperature, opada
gustoa vode.
U vodi se dobro otapa niz anorganskih i organskih supstancije, a od plinova je osobito

znaajno otapanje kisika (O2) i ugljik-dioksida (CO2). Ravnoteni su sadraji O2 i CO2 :
t/C 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50
wO2/(mg/kg) 69,45 62,32 53,68 48,02 43,39 39,31 35,88 33,15 30,82 28,58 26,57
wCO2/(g/kg) 3,346 2,774 2,318 1,970 1,688 1,449 1,257 1,105 0,973 0,860 0,761
Ako je sadraj plina manji od ravnotenog, plin se rastvara u vodi, a ako je vei, izdvaja iz
vode. Ravnoteni je parcijalni tlak plina (pi):
pi = wi/k bar gdje je: k konstanta ovisna samo o prirodi plina i temperaturi
Pri atmosferskom tlaku od 1 bar je pO2 = 0,20946 bar, pCO2 = 0,00032 bar.
10.3.2 Svojstva voda

Svojstva se voda opisuju nizom opih i fizikih te kemijskih, fiziko-kemijskih i biolo-
kih pokazatelja, koji se odreuju provedbom normiranih laboratorijskih analiza uzoraka.
Osnovni opi i fiziki pokazatelji

Neotopivi sadraji
Za razliku od grubo disperziranih estica, koloidno disperzirane estice se ne izdvajaju iz vo-

de pod djelovanjem gravitacije.
Okus i miris ista voda je bez mirisa i okusa.
Temperatura vode ovisi prije svega o temperaturi okoline i strujanju vode.
Osnovni kemijski pokazatelji svojstava vode

Ukupne otopljene tvari odreuju se isparavanjem (na 105 C) uzorka vode iz koga
su prethodno uklonjene netopivi sadraji filtriranjem.
Sadraj vodikovih iona opisuje se s pH vrijednou:
pH = log cH+ gdje je: c molarna koncentracija, mol/l
U neutralnoj vodi, pri 24 C, pH = 7,0000 (cH+ = 107.0000 mol/l), a mijenja se s rastvara-
njem kiselina (pH vrijednost opada), rastvaranjem luina (pH vrijednost raste) i s temperatu-
rom (pH vrijednost opada s porastom temperature).
Alkalitet opisuje sposobnost neutralizacije dodataka kiselina (H+ iona), a posljedica je
prisutnosti najee OH, karbonatnih (CO32) i hidrogen-karbonatnih (HCO3) iona.
Tvrdoa opisuje sadraj kalcijevih (Ca+2) i magnezijevih (Mg+2) iona,
Otopljeni plinovi (prije svega, kisik i ugljik-dioksid) pri otapanju dolazi do elektroli-
tike disocijacije (razlaganja na ione) ugljik-dioksida (ali ne i kisika):
120 MATERIJALI
CO2,p + H2O CO2,o + H2O HCO3 + H+ CO32 + 2 H+

Prema prirodi, razlikuju se tri dijela otopljenog ugljik-dioksida:
Dio CO2 je vezan (stehiometrijski) za katione otopljene u vodi, dio odrava
otopinu u ravnotei (kemijska), a agresivni dio je sposoban otapati neke
krutine s kojima voda doe u kontakt (Ca(CO)3 stijene), te korozijski za-
titne slojeve koji se formiraju na metalnim dijelovima u dodiru s vodom.
Organski sadraji su u vodi otopljeni i dispergirani razlikuju se:
Organski sadraji se procjenjuju na temelju: "biokemijskog utroka
kisika" (BPK) i "kemijskog utroka kisika" (KPK). Razlika upuuje
na bioloki nerazgradive organske sadraje.
Vrste voda
U tehnologiji voda se razlikuju:
prirodne vode prema gibanju stajaice i tekuice,
napojne vode pitke, energetske i procesne,
otpadne vode oborinske, kuanske, industrijske energetske.
Voda koju koriste potroai se dobiva iz izvora i nakon upotrebe isputa u recipijent.
Sustav za pripremu napojne vode prilagoava svojstva prirodne vode potrebama potroaa, a
sustav za proiavanje otpadne vode prilagoava svojstva vode koju isputa izvor otpadne
vode recipijentu. Tehnikim su zahtjevima odreena po pojedinim namjenama svojstva na-
pojne vode, a zakonskim su propisima odreena svojstva proiene otpadne vode koja se is-
puta u pojedine recipijente.
10.3.3 Postupci obrade voda

Filtracija vode
Vode koje koriste potroai u pravilu ne smiju sadrati netopive tvari, koje se u pripremi
napojne vode odstranjuju filtracijom. Najee su filtri izvedeni u obliku otvorenih betonskih
bazena (spori gravitacijski filtri) ili zatvorenih elinih posuda (brzi tlani filtri), ispunjenih
pijeskom. Pri protjecanju vode kroz pjeanu ispunu filtra izdvajaju se iz nje grube neistoe i
grubo disperzirane tvari. etiri su ciklusa pogona filtra:
Literatura
1. S. G. Advani, E. M. Sozer: Process Modeling in Composites Manufacturing; CRC Press,

Boca Raton, 2002.
2. D. R. Askeland: The Science and Engineering of Materials, 3. Edition; Wadsworth Publi-
shing Company, Belmont, 1994.
3. D. R. Askeland, P. P. Phule: Materials Science for Engineers, Lecture Notes, Spring 2004.
http://www.ccm.udel.edu/Personnel/homepage/class_web/Lecture%20Notes/lecturenotes.htm
4. P. W. Atkins: Physical Chemistry, 5. Edition; Oxford University Press, Oxford, 1994.
5. J. Besla: Materijali u arhitekturi i graevinarstvu; kolska knjiga, Zagreb, 1989.
6. W. D. Callister, Jr: Materials Science and Engineering An Introduction, 5. Edition; John
Wiley & Sons, New York, 2000.
7. R. Chang: Chemistry, 4. Edition; McGraw-Hill, New York, 1991.
8. H. D. Dobler, W. Doll, U. Fischer, W. Gnter, M. Heinzler, E. Ignatowitz, R. Vetter:
Fachkunde Metal, 54. Auflage: Europa-Lehrmittel, Haan-Gruiten, 2003.
9. T. Filetin: Izbor materijala pri razvoju proizvoda; Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojar-
stva i brodogradnje, Zagreb, 2000.
10. T. Filetin: Pregled razvoja i primjene suvremenih materijala; Hrvatsko drutvo za materi-
jale i tribologiju, Zagreb, 2000.
11. T. Filetin, F. Kovaiek, J. Indof: Svojstva i primjena materijala; Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002.
12. D. Gay, S. Van Hoa, S. W. Tsai: Composite Materials Design and Applications; CRC
Press, Boca Raton, 2002.
13. B. A. Gustafsson: Materialteknikk, stlands-Posten, Larvik Norway, 1991.
14. F. Kreith, Y. Goswami: The CRC Handbook of Mechanical Engineering, 2. Edition; CRC
Press, Boca Raton, 2004.
15. D. Krumes: Toplinska obradba; Sveuciliste Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Strojar-
ski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2000.
16. I. Kuzmani, R. Vlai, I. Vujovi: Elektrotehniki materijali; Sveuilite u Splitu, Visoka
pomorska kola u Splitu, Split, 2001.
122 MATERIJALI
17. S. T. Lee, N. S. Ramesh: Polymeric Foams: Mechanisms and Materials; CRC Press, Boca
Raton, 2004.
18. K. G. Schmitt-Thomas: Metallkunde fr das Maschinenwesen, Band I Aufbau und Ei-
genschaften metallischer Werkstoffe, 2. Auflage; Springer-Verlag, Berlin, 1990.
19. K. G. Schmitt-Thomas: Metallkunde fr das Maschinenwesen, Band II Gleichgewichts-
und Ungleichgewichtszustnde; Springer-Verlag, Berlin, 1989.
20. M. Schwartz: Encyclopedia of materials, parts, and finishes, 2. Edition; CRC Materials
Science and Engineering Handbook, 3. Edition; CRC Press, Boca Raton, 2002.
21. J. F. Shackelford, W. Alexander: CRC Materials Science and Engineering Handbook, 3.
Edition; CRC Press, Boca Raton, 2000.
22. L. H. Van Vlack: Elements of Materials Science and Engineering, 6. Edition; Addison-
Wesley, Reading, 1989.
23. H. D. Young, R. A. Freedman: Sears and Zemansky's Universitiy Physics, with Modern
Physics, 10. Edition; Addison-Wesley Publishing Company, San Francisco, 2000.
24. Inenjerski prirunik ip4, Proizvodno strojarstvo (u tri sveska), prvi svezak Materijal,
urednitvo sveska: A. Mulc, D. Taborak, I. Budin; kolska knjiga, Zagreb, 1998.
25. Tehnika enciklopedija, Svezak 1 13; Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb,
1963 1997.

Materijali PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Materijali PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet

Zvonimir Kolumbi, Nikola Tomac

Rijeka, listopad 2005. Autori

1.1 Materija materijali

1.1.1 Supstancije i tvari

Tvari su prirodni oblici po-

Materijali koriteni pri izradi dijelova i izgradnji

1.1.3 Oznake i opisi supstancija i materijala

Oznake su pojedinih materijala odreene u nacionalnim i internacionalnim normama,

1.2 Konstrukcijski materijali

1.2.1 Vrste konstrukcijskih materijala

1.2.2 Primjeri primjene konstrukcijskih materijala

1.2.3 Izbor konstrukcijskog materijala

Pri konstrukciji/projektiranju dijela/sustava izbor materijala zapoinje s kvalitativnom

1.3 Opis svojstava materijala

Mjerenje neposredno/posredno odreivanje brojanih iznosa koji pokazuju koliko pu-

U izrazima vrijednosti veliina se znak mnoenja izmeu brojanog iznosa i jedinice u

Umjeravanje opreme s ko-

1.3.1 Brojani iznosi

Broj jedinki u mnoini supstancije od 1 mol: Brzina svjetlosti:

Jedino kod znanstvenog zapisa

1.3.2 Koliina materijala

Volumeni fluida (tekuine i plinovi) mjere se pogodnom laboratorijskom opremom ili

1.4 Koritenje kompjutora

2.1 Kemijski elementi

2.1.2 Struktura elektronskog omotaa atoma

U tenji k formiranju povoljnijih (stabilnih) struktura elektronskih omotaa (plemeniti

2.2 Kemijski spojevi

2.2.1 Kemijske veze

Broj otputenih elektrona opisuje se oksidacijskim brojem (OB), a ioni oznaavaju:

2.2.2 Anorganski kemijski spojevi

Spojevi dva elementa

Kiseline, luine i soli

2.2.3 Organski kemijski spojevi

Ugljikovodici su izgraeni iskljuivo od ugljikovih i vodikovih atoma, dok su u deriva-

Nazivi sljedeih lanova niza su izvedeni iz

2.3.1 Meumolekulske sile

Radi usporedbe, za raskidanje su veza ato-

2.3.5 Mjeovite agregacije

Otopine su homogene, jednofazne mjeovite agregacije, s dvije ili vie komponenti. Za

2.4 Graa kristalnih krutina

2.4.1 Struktura kristalne reetke i jedinine elije

Prirodne se kristalne reetke mogu svrstati u sedam kristalografskih sustava.

2.4.2 Pokazatelji svojstava jedininih elija

parametri reetke: a = b = c = 0,286 nm

2.4.3 Zrna i greke kristalnih reetki

SA supstitucijski (zamjenski) atom (T)

3.1 Fizikalno-kemijski sustavi

3.1.1 Identifikacija sustava

Kemijski sastav fizikalno-kemijskog sustava

Nain izraavanja kemijskog sastava ovisi o nainu odmjeravanja koliina komponenata

Maseni udio, wi , , ili maseni postotak, wi , %

mOS OS otopljena supstancija,

Kemijsko-termodinamiko stanje sustava

Unutarnja energija pokazatelj je ukupne kinetike i potencijalne energije estica sadr-

Dijagrami stanja pregledi ravnotenih

3.1.2 Razmjene sustava s okolinom

Uvjeti su razmjene W: pokretna stjenka, p1 p2. Unutarnja energija raste (+ U) kada

Uvjeti su razmjene Q: dijatermalna (toplinski vodljiva) stijenka, t1 t2. Unutarnja ener-

Razmjena topline bez transformacija

Jednake su koliine topline koje preda tijelo kalorimetru i

3.2 Transformacije sustava

3.2.1 Fazne promjene