NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

-Seminarski rad-

Predmet: Komunikologija

Mentor: Prof. dr. Larisa ovi

1
1. UVOD

ovjek najvei dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim

ljudima. Meutim, pri govornom komuniciranju, svaku poruku, osim samih
rijei, ine jo dvije komponente: koritenje glasa (ton glasa, njegova boja,
brzina govora, glasnoa, izgovor, pauze u govoru) i koritenje tijela (mimika i
gestikulacija).

ovjek se pri interakcijama, licem u lice, ponajvie usredotouje na svoje

rijei, pa zaboravlja kako pri tom njegovi pokreti, stavovi i izrazi lica kazuju
svoju priu.Neverbalna komunikacija sastoji se od mnotva znakova od kojih
svaki ima svoje znaenje. Mi svakodnevno komuniciramo pomou tih znakova i
''itamo'' ih kod drugih ljudi, a da toga nismo ni svjesni. U veini sluajeva ne
znamo nama svojstvene pokrete i izraze lica.
Mnoge geste apsorbiramo iz socijalne sredine u kojoj ivimo i one se
tokom naeg ivota snano modificiraju nesvjesnim podraivanjem drutvenih
obiaja. I uroeni su izraaji esto drastino modificirani pod drutvenim
pritiscima.

Ljudska strast vjebanja pokreta je tolika da su u prolosti pokuavali

nauiti ''govorniku gestikulaciju'' uprkos injenici da su malom broju ljudi
potrebne takve instrukcije.
Pri svakoj interakciji odailjemo emocionalne signale, a ti signali utjeu
na osobe oko nas. to smo drutveno umjeniji, to bolje nadziremo signale koje
upuujemo. Do ovakvog prijenosa dolazi zbog nesvjesnog oponaanja emocija
koje vidimo na nekom drugom, pomou nesvjesne motorike mimikrije
njihovih izraza lica, gesta, tona i drugih neverbalnih izraza emocija.

Neverbalna komunikacija puno je vaniji i kompleksniji aspekt

meuljudske interakcije nego to se to naprvi pogled moe uiniti.

2
 2. PRENOENJE FUNKCIJA NEVERBALNOG PONAANJA

Jedan od osnovnih preduvjeta koji omoguavaju socijalnu interakciju jest

mogunost komuniciranja. Verbalna se komunikacija odnosi na stvarne rijei
koje se koriste pri razgovoru. Smatra se da je osnovna funkcija jezika
izvjetavanje o idejama, dogaajima i stvarima koje nisu neposredno prisutne.
Neverbalna komunikacija je sve meuljudsko ponaanje osim izgovorenih
rijei. Bilo da je verbalna ili neverbalna, komunikacija se odvija pomou
znakova. Znaci su, uz neke uvjete, ta god bilo, ako za primaoca poruke imaju
neka znaenja, odnosno dekodiraju se u ''znaenje''. Jasno je da e karakteristike
primaoca, kao i socijalni kontekst determinirati znaenje koje e on pridati
nekom primljenom znaku. Dakle, kad je rije o neverbalnom ponaanju,
znakovi predstavljaju drutvene norme koje se podrazumijevaju.

Da bi se ponaanje interpretiralo kao komunikativno, potrebna je

prisutnost triju obiljeja. To su poiljalac, poruka i primalac, odnosno koder,
kod i dekoder. To znai da u interakciji izmeu dvoje ljudi jedna osoba (koder)
prenosi poruku kroz sustav (kod) koji zajedniki razumiju oba sudionika, a
tumai je druga osoba (dekoder). Odluujue da neki akt bude komunicirajui
jest da se zanima na zajednikom kodu znaenja. Namjere i svjesnost kodera
nisu nuni preduvjeti, budui da neverbalno esto prenosimo i ono to ne
elimo, ili ne namjeravamo otkriti o sebi.

Neke su nae radnje mehanike i pruaju vrstu informacija na koju ni mi

ni oni oko nas nisu svjesno upozorani. Vrimo neku radnju i ona je zapaena.
Njeno znaenje je proitano ali ne naglas. Kad ''emitiranje raspoloenja'' postaje
svjesno, ono se moe kontrolirati.

Razlika izmeu verbalne i neverbalne komunikacije nainjena je jer se

misli da svaka od njih ispunjava razliite funkcije.

Verbalna komunikacija, u formi jazika, bolja je za prenoenje logikih ili

apstrktnih ideja.
Neverbalna vri tri funkcije. Jedan dio naeg neverbalnog ponaanja
usmjeren je reguliranju samog mehanizma socijalne interakcije, drugi dio se
odnosi na istraivanje stavova, a trei je vezan za izraavanje emocionalnih
stanja.

3
 2.1. Uroena osnova izraaja

Postoje upadljive, povrne razlike izmeu ljudskih ponaanja, ali iza njih
se ponekad kriju mnoge osnove linosti, posebno u izraavanju emocija putem
izraza lica. Specifini rituali pozdravljanja moda se moraju nauiti, ali potreba
da se vri neka vrsta vidljivog izraavanja naklonosti pri susretu ili rastanku
zajednika je svim ljudima.
Dokazi pokazuju da se kod pozdrava obino koristi ''bljesak obrvama'', to
se smatra univerzalnim znakom.
Takoe je globalno rasprostranjeno pokazivanje razlike u statusu u malim
grupama, gdje radnje vodeih pojedinaca upadljivo odskau od radnji njihovih
sljedbenika.
Istraivanja su pokazala da djeca koja su roena gluha i slijepa pokazuju
osnovne izraze lica za izraavanje smijeha, osmjehivanja, plakanja, iznenaenja
i bijesa. Te se radnje vre nezavisno od uenja, zbog ega moraju biti uroene.

4
 3. KANALI NEVERBALNE KOMUNIKACIJE

3.1. Vizualna komunikacija

Mnogi socijalni psiholozi smatraju vizualnu komunikaciju jednim od

najvanijih kanala ako ne i najvanijim kanalom navarbalne komunikacije.

Vizualna komunikacija odnosi se ne samo na gledanje i kontakt oima,

nego i na vienje dostupnih i korisnih socijalnih znakova.

Kontakt oima se dogaa kad oboje ljudi gledaju jedno drugo u podruje
oiju. Obino su razdoblja kontakta oima vrlo kratka. Kad su produena, ili
kad jedna od osoba pone buljiti u drugu, moe doi do pojave tjeskobe i to se
moe protumaiti kao prijetnja. Izbjegavanje pogleda i gledanja u oi povezuje
se s nepostojanim ponaanje, to navodi na prepredenost, pa ak i na
nepotenje. Ta se gesta moe smatrati neprijateljskom eljom jedne osobe da se
socijalna interakcija prekine.
Pokazalo se da su gledanje i kontakt oima sinhronizirani s govorom,
posebno s izmjenama govornika izmeu dvoje ljudi.

Kod bilo koje interakcije dvoje ljudi licem u lice mogue je uzeti tri mjere
gledanja.To su trajanje pogleda, broj pogleda i prosjena duljina pogleda, mjere
koje se mogu uzeti i kod kontakta oima. Te se mjere esto uzimaju posebno za
gledanje i posebno za sluanje.

Ustanovilo se da gledanje i kontakt oima variraju s temom

razgovora(manji su kad je tema intimnija), fizike bliskosti (manji su kad je
osoba blizu druge), spolom osoba u interakciji i znaajkama linosti.

Dokazano je da se dvostruko due gleda pri sluanju, nego to se gleda pri

govorenju. Kontakt oima je obino vrlo kratak, u prosjeku traje jednu sekundu,
dok je prosjena duljina pogleda oko tri sekunde.

Veza izmeu dvoje ljudi rezultira razliitom koliinom gledanja i kontakta

oima, individualne varijacije su velike. Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju
oima od stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, gledanje i posebno
kontakt oima puno su ei nego kod bilo koje druge socijalne veze.

Takoer, pri istraivanju submisivni ispitanici gledali su manje pri

sluanju od dominantnih ispitanika. Isto tako, ekstraverti gledaju vie i
pokazuju vie kontakta oima od introverata.

5
 Meutim, kontakt oima manje je funkcionalan nego to se to mislilo.
Predvia se da je stupanj vizualnog pristupa drugoj osobi, nazvan ''vienje'',
vaniji od specifinih pojedinih znakova. Dakle, to vie neverbalnog ponaanja
druge osobe moemo vidjeti, to e nam vie socijalnih znakova biti dostupno.

Istraivanja Ruttera iz 1984. godine pokazala su da kako se broj dostupnih

neverbalnih znakova smanjuje i dolazi do razine ''nepostojanja znakova'' osjeaj
psiholoke udaljenosti postaje vei. Sadraj razgovora postaje manje osoban,
to rezultira veom usmjerenou na zadatak. Dokazana je vea izmjena
informacija povezanih sa zadatkom, rasprava o rezultatima i izbjegavanje
nevanih (osobnih) informacija. Promjena sadraja utjee na stil razgovora koji
postaje manje spontan (prekidi se dogaaju ee).

Vizuelna komunikacija obavlja dvije osnovne funkcije. Prva je izraajna,

znai odnosi se na prenoenje stavova i emocija. Druga je informacijska;ona
upravlja i nadgleda drutvene susrete.

Poto se upravo te funkcije navode kao osnovne i kad je rije openito o

neverbalnoj komunikaciji, moemo zakljuiti da je vienje dostupnih socijalnih
znakova, odnosno vizuelna komunikacija zaista najvaniji kanal koji
omoguava neverbalne interakcije i uvelike olakava verbalne.

3.2. Izrazi lica

Izraavanje emocija izrazima lica bilo je prouavano znatno prije svih

vidova neverbalne komunikacije. Lice je najizraenija i najprepoznatljivija
znaajka svih ljudskih bia. Njime se izraavamo, a da ne upotrebljavamo
rijei. Pomnim promatranjem facijalne espresije mogue je saznati mnogo o
ljudima iza nestale maske kojom namjerno ili nesvjesno iskazuju svoje reakcije
na dogaaje i podraaje oko sebe. Veina socijalnih psihologa tvrdi da obino
svi mogu prepoznati est osnovnih emocija: srea, tuga, strah, bijes,
iznenaenje, gaenje.

Srea se izraava smijehom pri emu se donji kapci uzdiu i nabire se

koa oko vanjskog kuta oka.

Kada je osoba iznenaena irom otvara oi, obrve joj se uzdignu i zakrive, a
donja eljust padne i usne joj se rastave.

6
 Kod straha se oi takoer otvore, ali donji kapci su napeti; obrve se
uzdignu i priblie. Usne se povuku u vodoravnom poloaju.

Za gnjevan izraz lica karakteristino je sputanje obrva, izravan pogled i

intenzivno gledanje u oi, gornji kapci su sputani, a donji su napeti i suavaju
pogled.

Zgaeno lice ima podignute donje kapke i stisnute eljusti ili otvorene
eljusti i esto ga prati boranje nosa.

Izrazi lica se pojavljuju u nizu, u kontekstu i okviru cjeline ponaanja,

tako da se promatra, obino ne mora oslanjati iskljuivo na njih. On tumai
neije emocionalno stanje kroz konfiguraciju znakova.

Meutim, facijalni izraaji pod veom su kontrolom nego tjelesni pokreti.

Ljudi esto potiskuju emocije i maskama zatvaraju socijalnu okolinu.

3.3. Govor tijela

Govor tijela pokriva znakove dodira, orijentacije tijela, dranje tijela, gesti
rukama i kimanja glavom.

Dodir ili openito tjelesni kontakt, varira sa stupnjem intimnosti koji

postoji izmeu dvoje ljudi. Kad se to dogaa, onda je ono to vidimo proces
meusobnog povlaenja u privrenost koja savlauje prirodnu tenju svakog
pojedinca da titi svoj osobni prostor. Poto u osnovi postoji konflikt izmeu
''dranja na udaljenosti '' i ''uspostavljanja kontakta'' posljedica je toga da se
javljaju mnoge varijantne i razliiti stepeni prijateljskog dodirivanja.

Najuobiajeniji oblik dodira pojavljuje se kad se sretnemo ili se

opratamo. Najee dolazi do rukovanja, koje je oekivana formalnost pri
pozdravljanju. Toplina pozdrava esto se izraava prenaglaavanjem te radnje
na razliite naine. Ona se progresivno amplicirahvatanjem ake objema
rukama, hvatanjem za nadlakticu, hvatanjem za rame i zagrljajem oko ramena.

Potreba da se pri konverzaciji ogranii sugovornikovo kretanje, esto se

pokazuje sputanjem obuzdavajue ruke na njegovo rame, dok ga dodiriva
nastavlja uvlaiti u razgovor.

Morris, Desmond, ''Otkrivanje ovjeka'', str. 29

7
 Grljenje predstavlja snaan doivljaj u djetinjstvu, a kod odraslih osoba je
rezervirano za duboko emocionalne trenutke. Mladi ljubavnici ine taj znak
prisnosti ee nego drugi. To je jedan od najjaih pokazatelja intimnosti.

Poljubac kao javni znak veze prikazuje varijacije od jedne kulture do

druge. U veini zemalja ee je ljubljenje u obraz na javnim mjestima, nego
ljubljenje u usta koje se, opet, pripisuje ljubavnim parovima.

Orijentacija tijela i dranje tijela vani su za socijalnu interakciju. Obino

orjentiramo svoje tijelo prema osobi s kojom priamo, tako da okretanje od
osobe zahtjeva pokret tijela.

Kad se spremamo izvesti neku radnju, esto radimo pripremne pokrete.

Oni djeluju kao nagovjetaji onog to namjeravamo uiniti. injenica je da se
sluimo pokretima nakane i da reagiramo na njih kod drugih u mnogim
situacijama, a da toga nismo svjesni.

Primjerice, smatra se da smjerajui pokret ka ustajanju sa stolice esto

djeluje kao nagovjetaj nae potrebe da prekinemo razgovor.

Dranje tijela takoer moe biti dobar pokazatelj jeli osoba napeta ili
oputena.

Geste rukama usklaene su s govorom i predstavljaju vanu dopunu

emocionalnim izrazima lica. One su toliko integralan dio naeg verbalnog
iznoenja da ponekad gestikuliramo ak i kad razgovaramo s nekim preko
telefona. Nezavisno od razlika izmeu grupa i razlika izmeu pojedinaca,
postoje varijacije u uestalosti gestikuliranja, od prilike do prilike, kod istog
pojedinca.

Naglaavanje, ili precizniji opis sadraja koji verbalno iznosimo

popraeno je estom gestikulacijom.

Kimanje glavom slui kao povratna informacija govornika, upuujui na

to da se razumije ono to se govori, i kao potkrepljenje govorniku da nastavi.

Uz to, kimanje i odmahivanje glavom dva su najrasprostranjenija znaka za

''da'' i ''ne''. Meutim, odmahivanje glavom esto se zamjenjuje mahanjem
kaiprstom i pobonim mahanjem akom.

8
 3.4. Osobni prostor

Osobni prostor pretpostavlja stupnjeve fizike blizine koji su dozvoljeni

zavisno od intimnosti odnosa s osobom s kojom smo u interakciji. Postavljaju
se nevidljive granice unutar koje ''uljezi ''ne smiju ui. Intimni i dobri prijatelji
ne ine nam neugodu ako nam priu blizu, dok poznanike i strance s kojima
razgovaramo obino drimo na veoj udaljenosti. Drutveni kontekst moe
promjeniti te udaljenosti. Uvelikim guvama u svij intimni, osobni prostor
prisiljeni smo pustiti neznanca to izaziva negodovanje.
Uinci naruavanja tog ''nepisanog pravila'' nastoji se drastino smanjiti
izbjegavanjem pogleda. Isto tako, ako je rije o prevelikoj udaljenosti, potreba
za intimnou nadoknauje se estim i duim vizuelnim kontaktom.

Dakle, kod ljudi kao i kod ivotinja, naruavanje osobnog prostora

predstavlja naruavanje onoga to netko smatra vlastitim teritorijem.
Naruavanje teritorija smatra se prijeteim i na njega se reagira borbom ili
bijegom, ili tjeskobom.

ak i kad nam je sasvim jasno da neiji motivi nisu ni neprijateljske ni

seksualne prirode, teko nam je potiskivati reakcije na njegovo primicanje,
dolaenje u nau neposrednu blizinu.

Kad postoje problemi u konverzaciji, onda je jasno da su tekoe jo vee

kad ljudi moraju obavljati svoje privatne poslove u nekoj zajednikoj prostoriji.

U nekim sluajevima oni podiu male fizike barijere kao to su zakloni i

pregrade koje materijaliziraju nevidljive granice njihovih osobnih prostora.

3.5. Prikazivanje sebe

Odjea koju nosimo, nain na koji se eljamo, koristimo minku i

ukraavamo tijelo drugim umjetnim proizvodima predstavljaju naine
izraavanja sebe.

Nain na koji projektiramo sebe prua ljudima informacije o drutvenoj

klasi, etnikoj identifikaciji, branom statusu.

Moe se zakljuivati i o karakternim crtama linosti. Primjerice,

vjerojatnije je da e ekstravertirani ljudi ee oblaiti izrazito jake boje od
introverata.

9
 Aktivirajui drutvene stereotipe ljudi upravljaju dojmovima koje drugi o
njima stvaraju.Na taj nain doprinosimo predvidljivosti socijalne interakcije, to
je uvelike olakava.

3.6. Parajezik

Parajezik je zajedniki za prodiziju (visinu, naglasak, vremenski raspored

i stanke), emocionalni ton glasa, naglasak i pogreke u govoru kao to je
zamuckivanje, glasovi na ''aaa'', ''hm'' itd.

Te paralingvistike aspekte govora, primjerice intonaciju, koristimo da

bismo naglasili reenice, a ponekad i da bismo izmjenili upotrebnu gramatiku.
Podiui glas tvrdnju moemo pretvoriti u pitanje.

Brzina kojom osoba govori moe biti indikator emocionalnog stresa.

Tjeskobni ljudi esto govore vrlo brzo. Ponavljanja i zamuckivanja su takoer
pokazatelji anksioznosti, dok ''hm'' i ''ovaj'' slue za dobivanje vremena, a
istovremeno signaliziraju da se govor i dalje nastavlja.

10
 4. NEVERBALNI ZNAKOVI I RAZGOVOR

Prisustvovati u najjednostavnijoj drutvenoj interakciji zahtjeva upotrebu

sloenog niza znakova, meutim, jasno je da se razgovor izmeu dvoje ljudi ne
prekida kad se oni ne mogu vidjeti.

Tri su znaka vana za glatke izmjene govornika.To su verbalni znakovi

(zavretak reenice i izreke kao to su ''zna''), znakovi u intonaciji(otezanje
zadnjih slogova i pad u jaini) i geste (posebno geste rukama koje oznaavaju
kraj izreke). Znai, i glasovi i naglasovni aspekti spontanog govora doprinose
glatkom naizmjeninom preuzimanju rijei.

Uvijek kad je rije o spontanom govoru, prisutno je i okolijevanje. Prazno

okolijevanje je tiina izmeu rijei ili reenica dua od 200 milisekundi. Postoje
etri vrste ispunjenih okolijevanja. Prvo je ponavljanje istih rijei ili izraza.
Uzgredne opaske su druga vrsta, zatim stanke ispunjene glasovima na ''aaa'' ili
''hm'' i na kraju lani poeci (pogreke u govoru koje govornik brzo ispravi).

Ispunjeno oklijevanje pomae govorniku da zadri rije jer ga je teko

prekinuti u takvim okolnostima, a prazno oklijevanje pomae govorniku pri
planiranju onog to e rei. Istraivanja su pokazala da je vjerojatnije da se
planiranje dogodi na poetku reenice. to je dua izjava, stanka e biti dua.

Kod spontanog govora esti su i prekidi koji upuuju na slom socijalne

interakcije budui da naruavaju pravila o izmjeni govornika. S tenjom
prekidanja uveliko su povezane znaajke linosti ali i sposobnost iznoenja
prepoznavanja neverbalnih znakova.

esta je prisutnost simuliranog govora ili nedostatak zavretka izjave

prvog govornika.

11
 4.1. Socijalne vjetine

Ponaanje koje se dogaa pri socijalnim interakcijama nazivamo

socijalnim vjetinama. Meuljudska komunikacija bila bi nemogua kad ne
bismo mogli protumaiti neverbalne znakove druge osobe i prikladno na njih
reagirati. Razmiljanje o meuljudskoj interakciji na ovaj nain dovelo je do
razumjevanja i razvoja terapijskih postupaka koji se naziva Trening socijalnih
vjetina ili TSV. Michael Argyle opisao je glavne aspekte socijalnih vjetina.

One su usmjerene prema nekom cilju, kao to je ostavljanje dojma ili

prenoenje emocionalnih stanja, selektivne su i zahtjevaju kontrolu nad onim
to se kae i kako se kae. Od bitne je vanosti kako ono to se kae i uini
djeluje na drugu osobu, kao i usklaivanje vremenskog rasporeda svojih
reakcija kako bi pristajale sugovorniku. Svaka osoba neovisno djeluje na drugu
osobu i sposobna je empatizirati s time to druga osoba misli i osjea. I
naravno, druge ljude privlaimo ako smatraju da boravak s nama prua nagradu.
''Ukratko, rei da je netko socijalno vjet znai da ta osoba posjeduje
perceptivnu osjetljivost, ''slae se '' s neverbalnim ponaanjem drugih,kontrolira
vlastito ponaanje i ima sposobnost da preuzme ulogu drugoga.''

Pennington, Donald C., Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap, Jastrebarsko, 1997., str. 240

12
 5. ZAKLJUAK

Neverbalna komunikacija stalni je podtekst svega to inimo; ne moemo

prestati pokazivati izraze lica ili dranje, ili prikrivati ton kojim neto govorimo.
Ako grijeimo u odabiru emocionalnih poruka koje upuujemo bit emo
odbacivani.

Ta spoznaja naglaava koliko je za drutvene sposobnosti kljuno opaati,

tumaiti i odgovarati na emocionalne i meuljudske signale. Od iznimne je
vanosti usvojiti neizgovorena pravila drutvenog sklada, ija je funkcija
omoguiti svima koji sudjeluju u drutvenoj interakciji da se osjeaju ugodno;
nelagoda potie tjeskobu.

Osobe kojima nedostaju ove vjetine nesposobne su, ne samo kada je rije
o uljudnom razgovoru i gestama, nego i u suoavanju s emocijama onih s
kojima se susreu.

Promatrane zajedno, vjetine neverbalne komunikacije stvar su

meuljudske uglaenosti, nuni sastojci arma i drutvenog uspjeha. Osobe koje
ostavljaju sjajan dojam u drutvu, vjete su u praenju vlastitih izraza emocija i
sposobne su empatizirati s drugima, dakle, socijalno su vjete.

13
LITERATURA

1. Gahagan, Judy, ''Interpersonalno i grupno ponaanje '', Nolit, Beograd, 1975.

2. Galogaa, Milan, ''Komunikologija'',Umijee pregovaranja & voenje

poslova

3. Galogaa, Milan, ''Socijalna psihologija'', MM College, Novi Sad, 1999.

4. Morris, Desmond, ''Otkrivanje ovjeka ''

5. Pennington, Donald C.,Osnove socijalne psihologije, Naklada Slap,

Jastrebarsko, 1997.

6. Rot, N. Psihologija linost, Zavod za udbenike i nastavna sredstva Beograd,

1994.

7. Young, Lailan ''Govor lica '' Zagreb, 1994.

14
 MAPA UMA

parajezik Vizualna
komunik
acija

Izrazi Govor
lica tijela

Kanali neverbalne
komunikacije
Osobn
Prikazi i
v-anje prosto
sebe r

NEVERBALNA
KOMUNIKACIJA

Prenoenje
Neverbal funkcija
ni neverbalnog
znakovi i ponaanja
razgovor

Uroena
Socijalne osnova
vjetine izraaja

15