Llil = 3426 - 2683 = 743 [kJ/kg)

Lli I = 818,5 - 641,0 = 177,5 [kcal/kg].

Prema tome, potrebni pad entalpije pri smanjenoj snazi stroja bit ce

Lliz = Llil . Pz
Pl = 743 . ~20 = 670 [kJ/kg)

Lli2 = Lli! . ~: = 177,5' ~~ = 160 [kcal/kg].

Konacni tlak bit ce opet pz = 2,95 b (= 3 ata). Pomocu ravnala, duinu u
mjerilu dijagrama od 670 kJ/kg (= 160 kcal/kg) moramo smjestiti tako da
od horizontale il= konst. do izobare tlaka pz cini vertikalni pravac (adija-
batu) I' - 2'. Priguivanje u RV predoceno je promjenom stanja 1 - I'.
Od I' do 2' tece adijabatska ekspanzija kojom se postie snaga Pz.
Tako iz i-s dijagrama nalazimo da je tlak na koji treba paru priguivati
(za Pz = 18 MW)
Pl' = 39,9 [b)
Pr' = 40,7 [ata].

3. RASHLADNI UREAJI

U razdoblju brzog porasta standarda i sve vecih zahtjeva za d higijen-

skijim i ekonomicnijim nacinom ivota, tehnika hladenja razvila se u zasebnu
disciplinu nauke o toplini. U industrijski najvie razvijenoj zemlji SAD in-
dustrija rashladnih uredaja zauzima jedno od vodecih mjesta, odmah iza
automobilske.

Osnovni ciklus rashladnog procesa

Zadatak je svakog rashladnog uredaja da odrava temperaturu nekog

prostora ili tvari niom od temperature okoline. U tom ce slucaju toplina
s okoline prelaziti na tu tvar i nastojati da je zagrije do izjednacenja s tem-
peraturom okoline. Da bismo,' dakle, odravali nisku temperaturu tvari
konstantnom, potrebno je tu kolicinu topline od tvari oduzimati i predavati
nekom rashladnom spremniku. Jedini rashladni spremnik kojim raspolaemo
je ta okolina (atmosfera okoline ili rashladna voda). Jasno je da toplina nece
prelaziti s tijela nie temperature na okolinu vie temperature. No, prema
drugom glavnom stavku termodinamike, ta toplina nece prelaziti sama od
sebe. Mi je, dakle, moramo na to prisiliti. Prema istom stavku, toplinu je
moguce podici na viu potencijalnu razinu - na viu temperaturu. Time
omogucujemo da ona prelazi na tijela bilo kakve visoke temperature ako
smo temperaturu tvari koja nju nosi podigli na jo vecu vrijednost. Uvjet

332
da toplinu treba na takav prijelaz )}prisi1itizadovoljen je time to cemo za
takav proces morati utroiti neki rad. Najpovoljniji rash1adni proces bio bi,
s toplinskog stajalita, 1jevokretni Carnotov proces prikazan na sl. 217. U
dijagram je ucrtan takav proces rashladne tvari jednoga rash1adnog uredaja.
Toplina iz h1adnjaka H u kojem je temperatura tH prelazi na tu tvar nie
temperature to (dio procesa 4 --:--1). Nakon toga, tvar se adijabatskom kom-
presijom 1 --:--
2 die na viu temperaturnu razinu, u kompresijskom ci-

T
3

Sl. 217. Sl. 218.

lindru (KG na sl. 218). Tada je toplina s tvari temperature t, vie od one
okoline, u stanju da na nju prelazi (2 --:--3). Da bi rash1adna tvar bila u stanju
da toplinu iz h1adnjaka ponovno primi, potrebno je i njenu temperaturu ponov-
no sniziti ispod temperature tH' To se vri u ekspanzijskom ci1indru EC gdje
tvar ekspandira (3 --:--4), pa njena temperatura pada sa t na to.
Kao pri svakom krunom procesu, i ovdje je rad, ali utroeni, jer je
proces 1jevokretan

Valjanost nekoga rash1adnog postrojenja mjeri se stupnjem rash1adnog ucina

s. Taj je jednak omjeru iz h1adnjaka odvedene topline Qo (svrha procesa)
i utroenog rada W
Qo
s= W'

Pri Carnotovu procesu, taj je stupanj jednak (uz Sl = S2 i S3 = S4)

To (S 1 - S4) . _ To
T(S2 - S3) - To (Sl - S4) - T- To'

To je, medutim, samo osnovni princip rash1adnog procesa - dizanje topline.

S razvojem rashladne tehnike, s pronalaenjem sve prik1adnijih rash1adnih
tvari i usavravanjem pojedinih elemenata, razlucio se s vremenom veliki
broj
I sasvim nacelno razlicitih tipova rash1adnih uredaja.

333
 Dizalica topline

Nacelo rashladnog procesa moe se primijemt1 na grijanje. Razlika je

jedino u tome to se proces podie u via temperaturna podrucja jer smo iz
prijanieg razmatranja vidjeli da se temperature l i lo mogu odabrati po volji.
Hladnoj vodi, na primjer, iz neke pristupacne rijeke moe se pomocu
prikladne radne tvari oduzimati toplina. Utrokom rada toplina se die na
viu temperaturnu razinu, toliku da se moe predati prostorijama koje se
griju. Pri projektiranju takvih uredaja nuno je racunati s ekonomicnocu
pogona jer u nekim bi slucajima rad utroen za dizanje topline mogao biti
veci od energije koja bi bila potrebna za neposredno grijanje prostorija.

Vrste rashladnih procesa

Za dizanje topline nije uvijek bitno da se utroi neki mehanicki rad.

Da se zadovolji drugi glavni stavak, nuno je utroiti energiju bilo kojeg
oblika jer u tom slucaju toplina nece prelaziti s nie na viu temperaturu
>}samaod sebe.
Rashladne procese, prema tome, moemo podijeliti u dvije osnovne
skupine:
1. procesi s utrokom mehanickog rada,
2. procesi s utrokom nekoga drugog oblika energije.
Najvie su raireni predstavnici prve ,skupine, kompresorski procesi,
a druge apsorpcijski.
Ovdje cemo se pozabaviti samo rashladnim kompresorskim procesima,
koji kao radnu tvar iskoricuj u parovito stanje za to prikladnfh tvari.

Parni kompresorski rashladni procesi

Za rashladne je uredaje povoljno da se u dijelovima procesa 'gdje se
izmjenjuju topline Ql i Qo temperatura rashladne tvari povecava to manje.
Da bi toplina mogla teci u eljenom smjeru, temperatura te tvari mora biti
uvijek via od temperature okoline kada toplinu predaje (Ql)' a nia od tem-
perature u hladnjaku kada toplinu (Qo) prima. S tog stajalita, najpovoljnija
je mokra para kod koje se, pri stalnom tlaku, toplina predaje i prima i pri
stalnoj temperaturi. Na sl. 219. prikazan je shematski takav proces, a na 220.
njegov tok u T -5 dijagramu. Para stanja 4 ulazi u hladnjak gdje se isparuje
do stanja 1. Toplinu isparivanja ona prima od tvari kojoj radi odravanja
niske temperature tu toplinu oduzimamo. Ta je toplina hladenja q o u T-5
dijagramu prikazana povrinom ispod izobare - izoterme isparivanja 4-1.
Paru stanja 1 provodimo u kompresor gdje se adijabatskom kompresijom
njeno stanje >}diedo stanja 2 (suhozasicena para). Iz kompresora para se
vodi u kondenzator u kojem kondenzira do stanja 3 i predaje toplinu koju
je u hladnjaku prilikom isparivanja primila. Temperatura kondenzacije mora
biti via od temperature okoline. Da bi se snizio tlak i time postigla

334
 Sl. 220. T

Sl. 219. I {(

T
kondenzator

~o/
y
//
To

isparivac
to

s
eljena temperatura isparivanja koja mora biti nia od temperature u hlad-
njaku, vrela se kapljevina (3) mora ekspandirati do tlaka Po. Povrina ispod
linije promjene stanja 4-1 predocuje iz hladnjaka odvedenu toplinu qo
koja se cesto
naziva i rasWadnimucinom .
Ekspanzijski je cilindar nepodesan jer cesto rad ekspanzije jedva dostaje
da svlada otpore trenja mehanizma u takvu stroju. Stoga se, u ciklus ras-
hladnog procesa, umjesto njega ugraduje regulacijski ventil RV (sl. 221).
U tom se ventilu priguivanjem uz konstantnu entalpiju (i = konst.), sni-
zuje tlak s velicine P na Po pri kojem se vri i isparivanje u hladnjaku. U
T -5 dijagramu na sl. 222. taj je dio procesa prikazan promjenom stanja
3 -4 i
po krivulji = konst. Time se uredaj pojednostavnjuje i osigurava
tocno podeavanje eljenog tlaka po, manjim ili vecim priguivanjem u regu-
lacijskom ventilu.

Ti 1_'
1\
\""

kandenza tar I ('";;\ I \\

T I \% K
R.v. K Lv \
\

TI /~ ~
~J.-'

Sl. 221.
isparivac I
To
I /! \ . I \ ///

s
Sl. 222.

335
 T Sl. 223.
~;
ff; \-g

\& \~
\~ \?.
\0
\% \
\
\ \
T T

rp
TOk

Takvim se nacinom, medutim, znatno smanjuje rashladni ucin qo, kako

se zorno vidi iz sl. 222. Adijabatskom ekspanzijom 3-4' postigao bi se ucin
predocen povrinom 4'- I -a-b', a ucin qo postignut uz priguivanje pre-
docuje povrina 4- I -a-b.
Namece se zakljucak da se poboljanjem izaz-
valo veliko pogoranje. No taj se nedostatak moe otkloniti jednostavnim
konstruktivnim rjeenjima tako da se u kompresor sie suha para. Na sl. 223.
crtkano je naznacen tok procesa s priguivanjem 1'-2'-3'-4' rashlad-
nog ucina qo. Postignemo Ii, konstruktivno, da u kompresor ulazi suha para
stanja I umjesto mokre stanja I', rashladni ce se ucin povecati za velicinu
LI q l' Kompresija 1-2 pada u pregrijano podrucje, Tok je procesa tada
1-2-3'-4' .
U kondenzatoru se para rijetko hladi upravo toliko da na izlazu iz njega
bude cisti kondenzat stanja 3', Redovno je taj kondenzat i pothladen do
neke temperature Tp, nie od temperature kondenzacije T. Priguivanje u
regulacijskom ventilu tece tada po nekoj drugoj krivulji i2 = konst, pa se ta
promjena u dijagramu prikazuje linijom 3-4. Time se, kako je iz dijagrama
vidljivo, rashladni ucin povecao za neki iznos LI q 2 koji moe biti znatan.
Iz toga proizlazi da je pothladivanje kondenzata povoljno. No temperatura
je pothladivanja ogranicena temperaturom okoline ili rashladne vode jer
mora biti Tek < Tp

Zadaci

221. zadatak. Da ne bi od rashladne tvari dolazilo do zagadivanja hrane

koja se hladi u nekom rashladnom uredaju, izvode se tzv. indirektni rashladni
procesi. Na sl. 224. prikazan je takav uredaj za hladenje mlijeka kojega I 000 I
treba u jednom satu ohladiti sa 288K (15C) na 27rK (4C). Ono se u
hladnjaku povrinski hladi pomocu tzv. rasoline. To je vodena otopina soli.
Sol u vodi snizuje ledite, pa se moe hladiti i do temperatura niih od 273K
(OC). 22,4%-tna otopina kuhinjske soli, na primjer, ima ledite pri 252K
(- 21,2C). Rasolina se hladi u isparivacu sa 273K (OC) na .270oK (- 3C).

336
Rashladnatvarjeamonijak(NH3). "ce
- a) Koliko se topline mora u
isparivacu od rasoline predati
amonijaku ako je specificna top-
lina mlijeka ~ 4,186 kWl (~ 1
kcaI;oI)? b) Kolika kolicina raso-
line cirkulira u tom uredaju ako
je njena specificna toplina cp =
= 3,35 kJrkg (=0,8 kcal/kg)?
c) Koliko protjece kroz rasWadni -3e
stroj amonijaka na sat ako pro-
ces radi u podrucju zasicenja
(prema sl. 222. 1-2-3-4) i
ako najmanja temperaturna raz-
lika u isparivacu i kondenzatoru I ~nn(JI mhipknll SI. 224.
treba da je 2? d) Kolika je teo-
retski potrebna snaga kompresora ? e) Koliki je stupanj rashladnog ucina s?
f) Koliki je potroak rashladne vode u kondenzatoru ?
Rjeenje. a) Toplina koju rasolina primi u hladnjaku hladenjem mlijeka,
ako zanemarimo gubitke, predaje se u isparivacu amonijaku. To je, dakle,
toplina hladenja Qo koja, uz zadanu kolicinu mlijeka (1 000 l/h = 0,278 11s)
izadano njegovoohladivanje (sa 15 na 4C), iznosi .

Qo = GM cp LIe = 0,278 . 4,186 . (15 - 4) ~ 12,8 [kW]

Qo = GM cp.dt ~ 1 000 . 1 . (15 - 4) = 11 000 [kcalih].

b) Prema slici, rasolina se u isparivacu hladi za

.dt = t, - t2 = O- (- 3) = 3 [0].

Tim hladenjem G [kgIh] rasoline prima netom izracunatu toplinu Qo, pa

je uz zadanu specificnu toplinu rasoline (cp) R = 3,35 kJtkg (=0,8 kcaI;okg).

a odavde

12,8 = 1,273 [kgls] = 4580 [kgIh]

GR =" Qo
A.
_ 11 000
- 0,8 . 3
= 4 580 [kgih].

c) Skicirajmo najprije proces u dijagramu T -5 (sl. 225). Temperaturna

razlika, kako je zadano, treba da je LI t = 2. Kako je najnia temperatura

22 Nauka otoplini 337

 T Sl. 225.

I I 1 -. .Y
//
. T
f<'..~ ',).~
~), >~L
:1,- , j&.t
291 ,0K , (180C)
,(-3OC)
, , ,~
27001<

~/'

s
~
rasoline U isparivacu T R2 = 2700K (tR2 =- 3C), temperatura isparivanja
amonijaka treba da je

To = TR2 - Llt = 270 - 2 = 268 [1<]

to = tR2 - Llt =- 3 - 2 =- 5 [0C].

U kondenzatoru je najvia temperatura vode T w2 = 291 K (tw2 = l8C),

pa ce temperatura kondenzacije amonijaka biti

T = TW2 + LI t = 291 + 2 = 293 [OK]

t = tw2 + Llt = 18 + 2 = 20 [0C].

Iz parne tablice za amonijak nalazimo pripadne tlakove zasicenja

za To = 268 [OK] pz = Po = 35,5 [Nfcm2]

za to =- 5 [0C] pz = Po = 3,62 [ata]

za T = 293 [OK] pz =P = 85,7 [Nfcm2]

za t = 20 [0C] pz =P = 8,74 [ata].

Isparivanjem amonijak preuzima toplinu Qo, pa je kolicina amonijaka

G = Qo
qo

gdje Je
qo = il - i4 rashladni ucin po kg NH3'

338
Da odredimo entalpiju il> treba naci stanje 1 pare amonijaka. Znamo da za mokru paru
vrijedi

Kako je kompresija 1 - 2 adijabatska, bit ce

a S2 = S2" pri tz =t= 20C, pa iz parne tablice nalazimo

Sl = S2 = S2" = 4,378. [kJ/kgOK]

Sl = S2 = S2" = 1,0459 [kcal/kgO].

Pri temperaturi isparivanja To = 268K (to =- 5C) vrijednosti su entropije granicnih

stanja (iz tablica)

s/ = - 0,0846 [kJ/kgOK]

s/ =- 0,0202 [kcal/kgOK];

s/' = 4,688 [kJ/l<gOK]

s/' = 1,1199 [kcal/kgOK].

Vrijednost S 1 ima negativni predznak jer je za tekucinu temperature OC dogovorom oda-

brana vrijednost s' = O. Isto vrijedi i za entalpiju i'
pri temperaturama ispod OC. Prema
tome, stanje je 1
mokre pare dano velicinom x

Xi = 4,378
",rOn - (-
, 0,0486) nr .....= 0,935
.........

X1 = 1,0459
nn - (-
/
0,0202)
n n~n~' = 0,935.

Entalpija je tog stanja onda

il = i/ + (i/' - i/) X1

gdje je

i/ = - 23 [kJ/kg] entalpija kondenzata pri 268K (- 5C)

(= - 5,5 kcal/kg)

i/' = 1256 [kJ/kg] entalpija suhozasicene pare pri 268K (- 5C)

(= 300,1 kcal/kg)
pa je
il = - 23 + [1256 - (- 23)] 0,935 = 1173 [kJ/kg]

il = - 5,5 + (300;1 + 5,5) . 0,935 = 280,2 [kcal/kg].

339
Kako je promjena stanja 3 - 4 priguivanje, bit ce

i4 = i3

a i3 = ip' entalpija kondenzata vrele kapljevine pri temperaturi kondenzacije t = 20C,

pa pomocu parne tablice za amonijak nalazimo

i3 = i4 = ip' = 93,8 [kJ/kg]

i3 = i4 = ip' = 22,4 [kcal/kg].

Konacno, s odredenim enta1pijama stanja 1 i 4, moemo izracunati i rash1adni

ucin

qo = il - i4 = 1173 - 93,8 ~ 1 079 [kJ/kg]

qo = il - i4 = 280,2 - 22,4 = 257,8 [kcal/kg]

a odavde i kolicinu radne rashladne tvari (NH 3)

G = Qo
qo
= 12,8
1079
= 0,011 85 [kg/s] = 42,6 [kg/h]

G = Qo 11000
qo = 257,8 = 42,6 [kg/h].

d) Kompresor tlaci G kg/s (kg/h) amonijaka s tlaka Po na tlak p. Ta je kom-

presija adijabatska, pa kako za svaki parni kruni proces, tako vrijedi i ovdje

Po = G(il - i2)

gdje je

i2 = ip" = 1 280 [kJ /kg]

12 = ip" = 305,9 [kcal/kg]

enta1pija suhozasicene pare pri 293K (20e),

pa je

Wo = 0,011 85 (1173 - 1280) =- 1,27 [kW]

Wo = 42,6 (280,2 - 305,9) =- 1090 [kcal/h]

odnosno teoretski potrebna snaga >}idea1nog kompresora

Po = Wo = 1,27 [kW]

Po = 860
W, [_kcal/kWh
kcal/h] = 1860
090 = 1,27 [kW].

340
e) Stupanj je raWadnog ucina (kao i svaki stupanj djelovanja) postignuto
(Qo) kroz )}utroeno (Wo)

s =~ _12,8
Wo - 1,27 = 10,1
c =~ .11000
Wo = 1090 = 10,1.

Utrokom rada od 1 kJ (1 kcal) moci cemo mlijeku odvesti kolicinu topline

od 10,1 kJ (10,1 kcal).
f) U kondenzatoru se rashladnoj vodi koja vri funkciju rash1adnog spremnika
predaje toplina

Velicine enta1pija granicnih stanja i" i i', pri temperaturi kondenzacije

t = 20oe, nalazimo u parnoj tablici, pa je

Ql = 0,01185 (1280 - 93,8) = 14,05 [kW]

Ql = 42,6 (305,9 - 22,4) = 12080 [kcal/h].

Rash1adna voda u kondenzatoru prima po 1 kg, prema slici

L1iw~ 4,186 L1tw = 4,186 (18 - 12) = 25,1 [kJ/kg]

Lliw~ Lltw = 18 - 12 = 6 [kcal/kg]

pa Je potroak rashladne vode

Ql 14,05
Gw = L1iw= ~ = 0,56 [kg/s] = 2010 [kg/h]

W Ql
= Lliw = 12080
6 .
= 2010 [kg/h].

Provjera. Prema prvom glavnom stavku za krune procese vrijedi (vidite

dijagram)
Ql = Qo + Wo = 12,8 + 1,27 = 14,07 [kW]

Ql = Qo + Wo = 11 000 + 1090 = 12090 [kcal/h].

Rezultat potvrduje tocnost prethodnog racuna.

222. zadatak. Ako se povecava povrina kondenzatora i protok rasWadne

vode rash1adnog uredaja iz prethodnog zadatka, kondenzat ce se pothladivati.
- a) Koliki je rash1adni ucin qo ako se kondenzat pothladuje do temperature

341