SVEUILITE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU

ZAVRNI RAD
sveuilinog preddiplomskog studija

Marko aban
0035179061
12145620

Mentor zavrnog rada:

prof. dr. sc. Stjepan Arai

Slavonski Brod, 2016.

 I. AUTOR

Ime i prezime: Marko aban

Mjesto i datum roenja: 21.05.1989., Zagreb
Adresa: Klekova 13, 10 000 Zagreb

STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU

II. ZAVRNI RAD

Naslov: Zatita metala fosfatiranjem

Naslov na engleskom jeziku: Protecting metal phosphating

Kljune rijei: korozija, zatita, tehnologija, fosfatiranje,priprema

Kljune rijei na engleskom jeziku: corrosion, protection, technology, phosphating, preparation

Broj stranica: 35 slika: 6 tablica: 4 priloga: 0 bibliografskih izvora: 8

Ustanova i mjesto gdje je rad izraen: STROJARSKI FAKULTET U SLAVONSKOM BRODU

Steen akademski naziv: Sveuilini prvostupnik inenjer strojarstva

Mentor rada: prof. dr. sc. Stjepan Arai

Obranjeno na Strojarskom fakultetu u Slavonskom Brodu

dana 12.7.2016.

Oznaka i redni broj rada: 24/2016.

IZJAVA

Izjavljujem da sam zavrni rad izradio (izradila) samostalno, koristei se vlastitim znanjem,
literaturom i provedenim eksperimentima.

U radu mi je pomagao savjetima i uputama mentor zavrnog rada prof. dr. sc. Stjepan
Arai te mu iskreno zahvaljujem.

Isto tako zahvaljujem i asistentu Tomislavu oliu.

SAETAK

U radu se obrauje klasifikacija korozije, metode zatite od korozije koje se danas koriste
u zatiti metalnih konstrukcija i postrojenja, priprema povrine i na koncu postupak fosfatiranja
kao priprema za antikorozivnu zatitu premazima.
 ABSTRACT

The paper deals with the classification of corrosion, methods of corrosion protection used
today to protect metal structures and equipment, surface preparation and at the end of the process
phosphating preparation for corrosion protection coatings.
SADRAJ

PREGLED VELIINA, OZNAKA I JEDINICA

1 UVOD ......................................................................................................................................... 1
1.1 to je fosfatiranje? ................................................................................................................ 1
1.2 Povijest fosfatiranja .............................................................................................................. 1
2 VRSTE KOROZIJE I ZATITE METALA .......................................................................... 2
2.1 Mehanizmi korozijskih procesa ............................................................................................ 2
2.1.1 Kemijska korozija ......................................................................................................... 3
2.1.2 Elektrokemijska korozija............................................................................................... 3
2.2 Geometrijska klasifikacija korozije ...................................................................................... 3
2.2.1 Opa korozija ................................................................................................................ 3
2.2.2 Lokalna korozija ............................................................................................................ 4
2.2.3 Selektivna korozija ........................................................................................................ 6
2.3 Vrste zatite metala ............................................................................................................... 7
2.3.1 Elektrokemijske metode zatite..................................................................................... 7
3 MEHANIZMI KEMIJSKE REAKCIJE .............................................................................. 13
3.1 Mehanizam fosfatiranja ...................................................................................................... 13
4 TEHNOLOGIJA, OPREMA I POSTUPAK FOSFATIRANJA ........................................ 14
4.1 Redoslijed operacija pri vruem fosfatiranju ubrzanim kupeljima na bazi primarnih fosfata
Mn i Fe................................................................................................................................ 16
4.2 Tehnoloki postupak fosfatiranja podloge za lienje u vruoj kupelji na bazi primarnih
fosfata Zn i Fe ........................................................................................................................ 18
4.2.1 Tehnoloki postupak brzog, hladnog fosfatiranja iz kupelji na bazi primarnih .......... 19
4.3 Greke kod fosfatiranja ....................................................................................................... 20
4.3.1 1. Greke pripreme povrine ....................................................................................... 20
4.3.2 2. Greke fosfatiranja .................................................................................................. 21
5 PRIPREMA POVRINE ........................................................................................................ 22
5.1 Mehanika obradapovrine ................................................................................................. 22
5.2 Kemijska obrada povrine .................................................................................................. 23
5.3 Elektrokemijska obrada povrine ....................................................................................... 23
5.4 Odmaivanje ..................................................................................................................... 23
6 ULOGA FOSFATIRANJA .................................................................................................... 25
6.1 Primjena fosfatnih prevlaka u kombinaciji s organskim premazima ................................. 25
6.2 Primjena fosfatnih prevlaka za olakanje hladne deformacije ........................................... 26
6.3 Primjena fosfatnih prevlaka za spreavanje troenja .......................................................... 26
6.4 Primjena fosfatnih prevlaka za elektroizolacijske svrhe .................................................... 26
7 ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 27
8 LITERATURA ........................................................................................................................ 28
PREGLED VELIINA, OZNAKA I JEDINICA

p tlak/bar

V - max izlazni napon/ Volt

A - max struja ispravljaa/ Amper
F - faktor gubitaka
m - masa elektrolita/ gram
t - temperatur/ oC.
- vrijeme zagrijavanja/minute
- specifina toplina elektrolita
- koeficijent iskoritenja
f faktor sigurnosti
1 UVOD

1.1 to je fosfatiranje?

Fosfatiranje je proces obrade metala u otopinama fosfata i fosforne kiseline radi poveanja
otpornost prema atmosferskoj koroziji ili predobrade za bojenje i lakiranje. Fosfatiranje
moe biti kemijsko i elektrokemijsko. Elektrokemijsko nema veu primjenu jer je skupo, a ne daje
kvalitetne prevlake. Kemijski postupci fosfatiranja se provode ili potapanjem u otopini ili
rasprivanjem. Mogu biti vrui i hladni.
1.2 Povijest fosfatiranja

Ideja o primjeni fosfatnih prevlaka za zatitu od korozije rodila se kada su u rimskoj tvravi
Saalburg kod Hamburga u prvoj polovini prolog stoljea pronaeni eljezni predmeti stari oko
1700.god., koji su bili prekriveni eljeznim fosfatom.

Ideju je iskoristio engleski kapetan Ross, koji je eljezne predmete zagrijavao do crvene ari
i zatim uranjao u fosfornu kiselinu u cilju formiranja zatitnog fosfatnog sloja. Pravi fosfatni proces
uveo je tek engleski kemiar T.W. Coslett 1906. godine, kada je primijenio razrijeenu otopinu
fosforne kiseline zasienu primarnim fosfatom za tretiranje eljeznih predmeta. Ovaj postupak je
uskoro doivio znatne promjene u cilju poveanja stabilnosti otopine, skraenja samog procesa i
snienja radne temperature. Dodatkom MnO2 (1911.g. R.G. Richards) kasnije primarnog Mn-
fosfata (1916.g. Allen), zatim dodaci Cu (1919.g. Tanner i Darsey) te primjena oksidacijskih
agenasa (1931.g. Tanner i Lodensen) dolo se do takovog sastava otopine za fosfatiranje koje rade
na sobnoj temperaturi, a vrijeme samog fosfatiranja iznosi oko 5 min.

Posljednjih tridesetak godina razvio se cijeli niz specijalnih preparata za fosfatiranje ne

samo elinih materijala nego i Al, Mg i sl., npr. 1943.g. razraena su tri postupka: predobrada u
kaloidnoj otopini Trifosfata u cilju dobivanja sitnokristalinih slojeva, zatim cink-fosfatne prevlake
na Al i formiranje vrlo tankih savitljivih Fe-oksi-fosfatnih prevlaka primjenom NH4-fosfata.
1945.g. primijenjen je tzv. "Alodine-100" postupak za dobivanje fosfatnih prevlaka na Al; 1950.
godine u SAD se pojavio specijalni postupak za dobivanje mikrokristalnih Zn-fosfatnih prevlaka.
Kasnije su razraeni i drugi postupci npr. fosfatiranje nehrajuih elika, Ti, Zr i drugih metala,
postupci koji istovremeno odmauju i fosfatiraju, postupci za istovremeno fosfatiranje i lakiranje,
za stvaranje organofosfatnih prevlaka itd.

1
2 VRSTE KOROZIJE I ZATITE METALA

Procesi korozije klasificiraju se prema:

mehanizmu procesa
mediju u kojem se nalazi konstrukcijski materijal
materijalu koji korodira
industrijskoj grani ili vrsti postrojenja
odnosu izmeu korozije i drugih tetnih procesa
geometrijskom obliku korozije [1]

Budui da korodiraju i metalni i nemetalni konstrukcijski materijali, temeljna je podjela na

koroziju metala i koroziju nemetala. Korozija metala prema mehanizmu procesa dijeli se na
koroziju u neelektrolitima, ili kemijsku (neeleletrokemijsku) koroziju, i koroziju u elektrolitima, ili
elektrokemijsku koroziju. [1]

2.1 Mehanizmi korozijskih procesa

Slika 2.1. Klasifikacija procesa korozije [7]

2
2.1.1 Kemijska korozija

Kemijska korozija metala zbiva se u neelektrolitima, tj. u medijima koji ne provode

elektrinu struju, pri emu nastaju spojevi metala s nemetalnim elementima (najee oksidi i
sulfidi). Najvaniji neelektroliti koji u praksi izazivaju kemijsku koroziju metala svakako su
vrui plinovi i organske tekuine.
Kemijska korozija u vruim plinovima (plinska korozija) tee samo uz uvjet da su ti plinovi
suhi, tj. da zbog visoke temperature na metalu ne mogu nastati ni tekua voda ni vodena otopina,
bilo kondenzacijom bilo adsorbcijom, jer im doe do jedne od tih pojava, odvija se
elektrokemijska korozija. Plinska korozija najee tee u vruem zraku i u sagorijevanim
plinovima. Do nje moe doi kod vrue obrade metala, u pirometalurkim i termoenergetskim
postrojenjima, u industrijskim peima, u motorima s unutarnjim izgaranjem i sl.
Organske tekuine mogu izazvati kemijsku koroziju samo ako su bezvodne jer inae dolazi
do elektrokemijske korozije. Najvanije su bezvodne tekuine nafta i njezini derivati, otapala za
odmaivanje i razrjeivanje lakova i boja, te otopine neioniziranih tvari u takvim tekuinama.
Ova vrsta korozije u tehnici najee nastaje djelovanjem maziva na dijelove strojeva.[1]

2.1.2 Elektrokemijska korozija

Elektrokemijska korozija metala zbiva se u elektrolitima, tj. u medijima s ionskom

vodljivou. To je redoks proces pri kojemu dolazi do oksidacije atoma metala kao reducensa
(donora elektrona) u slobodni kation uz istodobnu redukciju nekog oksidansa, tzv. Depolarizatora
(akceptora elektrona).
Elektrokemijska korozija se odvija u prirodnoj i tehnikoj vodi, u vodenim otopinama
kiselina, luina, soli i drugih tvari, u vlanom tlu, usokovima biolokog porijekla, u talinama soli,
oksida i hidroksida te u atmosferi. Atmosferska se korozija zbiva uz oborine, odnosno u vodenom
adsorbatu ili kondenzatu koji zbog vlanosti zraka nastaju na povrini metala i imaju karakter
elektrolita.
Elektrokemijska je korozija vrlo rairena jer je velik broj metalnih konstrukcija i postrojenja
izloen vodi ili otopinama, vlanom tlu ili vlanoj atmosferi. Posebno dobri uvjeti za razvoj ovih
procesa postoje u energetskim i metalurkim postrojenjima te u kemijskoj, prehrambenoj, tekstilnoj
i metalopreraivakoj industriji. [1]

2.2 Geometrijska klasifikacija korozije

Prema geometrijskom obliku korozijskog razaranja, korozija se dijeli na opu, lokalnu,

selektivnu i interkristalnu .[1]

2.2.1 Opa korozija

Opa korozija zahvaa itavu povrinu materijala, a moe biti ravnomjerna ili
neravnomjerna. Ravnomjerna opa korozija tehniki je najmanje opasna jer se proces moe lako
pratiti i predvidjeti kada treba odreeni dio popraviti ili ga zamijeniti s novim. Neravnomjerna opa
korozija je puno opasnija. Do ope korozije dolazi kada je itava povrina materijala izloena
agresivnoj sredini pod priblino jednakim uvjetima s obzirom na unutranje i vanjske faktore
korozije.[1]

3
 Slika 2.2. Opa korozija [8]

2.2.2 Lokalna korozija

Lokalna korozija napada samo neke dijelove izloene povrine, te je ujedno i najraireniji
pojavni oblik korozije. Lokalna korozija se moe podijeliti na pjegastu, rupiastu, potpovrinsku i
kontaktnu. Pjegasta korozija ograniena je na pojedine vee dijelove povrine. [1]

Lokalna korozija Pjegasta korozija Rupiasta korozija

Potpovrinska Korozija u procijepu

korozija

Slika 2.3. Vrste lokalne korozije [7]

4
 a) Rupiasta korozija

Rupiasta korozija je usko lokalizirani oblik korozije koji se dogaa kada medij koji
uzrokuje koroziju napada materijal i uzrokuje nastajanje malih rupa. To se obino dogaa na
mjestima gdje je zatitna prevlaka probijena uslijed mehanikog oteenja ili kemijske degradacije.
Rupiasta korozija je jedan od najopasnijih oblika korozije jer ju je vrlo teko predvidjeti i
sprijeiti, te relativno teko otkriti, dogaa se vrlo brzo te prodire u metal bez da uzrokuje vidljivi
gubitak mase. esto moe doi do iznenadnih havarija mada je gubitak materijala neznatan. To se
obino dogaa na konstrukcijama koje su mehaniki optereene.
Rupiastu koroziju je teko mjeriti i predvidjeti jer se pojavljuje u obliku mnogih rupica sa
razliitim dubinama i promjerima, koje se ne pojavljuju pod odreenim specifinim uvjetima.[1]
b) Potpovrinska korozija

Potpovrinska korozija se pojavljuje kada se arita rupiaste korozije ire u dubini

materijala te ga raslojavaju. Najrairenija je u valjanim metalima u dodiru s morskom vodom i s
kiselinama. Na povrini materijala pri tome esto nastaju mjehuri jer se u njegovoj unutranjosti
gomilaju vrsti korozijski produkti kojima je volumen vei od volumena unitenoga materijala.[1]
c) Kontaktna korozija
Kontaktnu koroziju moemo podijeliti na galvansku kontaktnu koroziju koja se javlja pri dodiru
dvaju razliitih metala te na pukotinsku kontaktnu koroziju pri dodiru dvaju dijelova od istoga
metala ili metala i nemetala.
Galvanska korozija se javlja kada su dva metala sa razliitim elektrinim potencijalima elektrino
povezani, bilo fizikim kontaktom ili kroz medij koji provodi elektricitet. Sustav koji zadovoljava
navedene uvjete formirat e elektrokemijsku eliju koja e provoditi elektricitet. Inducirana
elektrina energija tada odvlai elektrone od jednog metala, koji se ponaa kao anoda, suprotan
metal, katoda, prima elektrone.
Galvanska korozija je najvea u blizini povrine gdje su dva metala u kontaktu. Smanjenje
sklonosti galvanskoj koroziji postie se odabirom materijala koji imaju relativno bliske korozijske
potencijale, izolacijom kontakta razliitih metala,izolacijom anodnog metala od korozivnog
okolia. [1]

5
 d) Napetosna korozija

Napetosna korozija nastupa kada je dio istovremeno izloen djelovanju agresivnog

medija i vlanog naprezanja. Ovaj tip korozije nastupit e najee na hladno deformiranim
lokalitetima, jer tamo zaostaju napetosti. To su npr. hladno deformirana koljena cjevovoda.
Takoer nastaje u okolini zavarenih mjesta gdje su poviena zaostala naprezanja.
Pukotine napreduju okomito na smjer vlanog optereenja, a ire se interkristalno ili
transkristalno, a ne po granicama zrna.
Da bi se smanjila predispozicija za pojavu napetosne korozije, potrebno je provesti
arenje sa smanjenje zaostalih naprezanja pri temperaturama od 850 do 900 C.[1,2]

e) Interkristalna korozija

Interkristalna korozija razara materijal na granicama zrna irei se na taj nain u dubinu.
Ta vrsta korozije uglavnom se pojavljuje na legurama. Interkristalna korozija je najopasniji
oblik korozije jer moe dugo ostati neprimjeena, a naglo smanjuje vrstou i ilavost
materijala. [1]

Slika 2.4. Interkristalna korozija [7]

2.2.3 Selektivna korozija

Selektivna korozija napada samo jednu (ili samo neke) od faza ili komponenti
viefaznog ili viekomponentnog materijala. Selektivna korozija moe biti fazna samo na
viefaznim materijalima (npr. grafitizacija sivog lijeva i sl.). Selektivna korozija moe biti
opa i lokalna, a ea je u elektrolitima nego u neelektrolitima. [1,2]

6
 2.3 Vrste zatite metala

Korozijska postojanost je svojstvo otpornosti materijala na djelovanje okolnog medija.

U praksi se kombiniraju razliiti naini zatite od korozije: [2]

primjena korozijski postijanog materijala,

povrinska zatita manje postojanog materijala razliitim metalnim i nemetalnim
prevlakama,
katodna zatita,
konstrukcijske mjere,
dodavanje inhibitora korozije u okolni medij i dr. [2]
2.3.1 Elektrokemijske metode zatite

Metode se temelje na tome da se metal odrava ili u pasivnom stanju (u podruju

potencijala pasivacije) ili u imunom stanju (pri potencijalima niim od stacionarnih) kada ne
korodira. Elektrokemijske metode zatite se upotrebljavaju kao antikorozivna zatita elinih
konstrukcija prvenstveno u konstrukcijama koje su ukopane i uronjene (cjevovodi, brodovi,
luka postrojenja, rezervoari, kondenzatori, izmjenjivai topline i dr.).
Ovisno o nainu polarizacije elektrokemijska zatita moe biti katodna i anodna. [3]

a) Katodna zatita

Katodna zatita je jedna od najznaajnijih metoda zatite od korozije u elektrolitima.

Temelji se na usporavanju korozije katodnom polarizacijom metala tj. pomakom
elektrokemijskog potencijala metala u negativnom smjeru. U praksi se upotrebljavaju dva
naina katodne zatite:

- katodna zatita u kojoj je zatieni predmet katodno polariziran djelovanjem

vanjskog izvora istosmjerne struje.
- katodna zatita u kojoj se katodna polarizacija ostvaruje kontaktom zatienog
metala s neplemenitijim metalom rtvovanom anodom (protektorom).

Izmeu dva navedena postupka katodne zatite nema bitne teorijske razlike jer se oba
temelje na istim elektrokemijskim temeljima. Uspostavljanjem sustava katodne zatite sa
vanjskim izvorom, metal se spaja na negativni pol izvora istosmjerne struje, tako da se na
granici faza konstrukcije i elektrolita, uspostavlja razlika potencijala (elektrodni potencijal),
pri kojoj se na cijeloj povrini konstrukcije odvija katodna reakcija, dok se anodna reakcija
odvija na protuelektrodi anodi. Anode za ovaj sustav zatite mogu biti topljive i netopljive.
Topljive su najee od konstrukcijskog ugljinog elika, a netopljive se izrauju od
ferosilicija, grafita, ugljena magnetita, nikla, olova, platiniranog titana itd. Potpuno su
netopljive samo platinirane, dok se ostale, ipak, polako troe. Prednost elinih anoda je
jeftinoa, a nedostatak topljivost, dok su grafitne i ugljene anode trajnije, ali lako lomljive.
Grafitne se radi svoje lomljivost impregniraju lanenim uljem. Za zatitu podzemnih
konstrukcija s vanjskim izvorom struje, anode se redovito ukopavaju u leita punjena
krupicom od koksa, ugljena ili grafita koja je dovoljno vodljiva da i sama sudjeluje u
prijenosu struje na tlo, ime bitno smanjuje potroak anoda. Anode mogu biti ukopane i vie
od 500 m daleko od zatiene konstrukcije. [3]

7
 Kod ukopavanja anoda u gradovima i u tvornikim krugovima sa mnogo podzemnih
instalacija postoji opasnost da dio zatitne struje iz vanjskog izvora kao lutajua struja izazove
koroziju oblinje nezatiene metalne konstrukcije (tzv. interferencija). Zato se esto izvodi
zajednika katodna zatita dviju ili triju bliskih instalacija (npr. plinovoda i vodovoda). Vijek
trajanja anoda trebao bi biti najmanje 10 do 20 godina.

Prednosti ove metode su:

- neovisnost o izvoru struje,

- jednostavnost ugradnje,
- ne preesto kontroliranje,
- neznatni utjecaj na susjedne konstrukcije.

Nedostaci metode su:

- nepovratni gubitak materijala anode i potreba za povremenim mijenjanjem

- zagaivanje okolia od strane produkata korozije anoda,
- neprimjenjivost u sredinama sa veim otporom,
- relativno male zatitne struje. [3]

Slika 2.5. Katodna zatita [7]

b) Anodna zatita

Anodna zatita temelji se na usporavanju korozije anodnom polarizacijom metala tj.

pomakom elektrokemijskog potencijala metala u pozitivnom smjeru. U praksi se
upotrebljavaju dva naina anodne zatite:

- izvorom istosmjerne struje (spajanjem sa pozitivnim polom istosmjerne struje),

- protektorom (spajanjem sa elektropozitivnijim metalom)

Kod anodne zatite izvorom istosmjerne struje korozija elika se smanjuje

odravanjem u podruju pasiviranja. Anodna zatita djeluje upravo u tom ogranienom
podruju potencijala, pa je pri izvedbi najznaajnije odreivanje podruja potencijala u kojem
se metal nalazi u pasivnom stanju. [3]

8
 Kod ugljinog elika mora se u prvom stadiju anodne zatite pasivirati sa veom
gustoom struje (reda veliine A/m2 ), to se obavlja najee tijekom 15-60 min pomou
posebnog ispravljaa, generatora ili akumulatorske baterije, a zatim se prelazi na normalni
reim anodne zatite, pri kojem je gustoa struje daleko manja nego pri katodnoj zatiti [3].

c) Zatita oblikovanjem i konstrukcijskim mjerama

Pokretanje mnogih korozijskih procesa mogue je ukloniti ili barem usporiti pravilnim
oblikovanjem elinih konstrukcija, raznim projektnim rjeenjima i tehnologijom izrade.
Ovim mjerama moe se znatno utjecati prvenstveno na koroziju u procjepu, galvansku
koroziju, erozijsku i napetosnu koroziju. [4]

d) Zatita odabirom korozijski postojanih materijala

Pri projektiranju nekog objekta, bez obzira da li proizvodnog (tvornica), transportnoga

(brod ili avion), graevine (zgrada ili most) ili drugog tipa ili namjene, potrebno je uzeti
uobzir sve imbenike od kojih e ovisiti njegova trajnost i upotrebna vrijednost. Objekt treba
tokom predvienog vremena upotrebe zadrati svoja fizika i kemijska svojstva.
Jednostavnije reeno, objekt tokom predvienog trajanja ne smije mijenjati svoja upotrebna
svojstva vie nego to je predvieno projektom. Do smanjenja uvijek dolazi, ali pri
projektiranju treba koristiti materijale i konstrukcijska rjeenja kojima e se osigurati njegova
tehnoloka upotrebljivost i ekonomska opravdanost. Primjenom korozijski postojanih
materijala nastoji se smanjiti afinitet za nastajanje korozije. Izbor odgovarajueg materijala
ovisi o nizu faktora, kao to su: mehanika svojstva, oekivani vijek trajanja, estetski izgled,
korozijska postojanost i cijena.

e) Zatita prevlakama

Nanoenje prevlaka na povrinu elinih konstrukcija najrairenija je metoda zatite

od korozije. Pritom je potrebno osigurati takvu tehnologiju koja omoguuje dovoljnu
postojanost same prevlake, njenu trajnost i pouzdanost.
Primarna zadaa nanoenja prevlaka na eline konstrukcije je zatita od korozije, a
sekundarna moe biti npr. popravljanje estetskog dojma, postizanje odreenih fizikalnih
svojstava, popravak loih proizvoda i dr.
Osnovna podjela prevlaka je na anorganske i organske. Anorganske mogu biti metalne
i nemetalne, a organske su nemetalne.
Metalne prevlake se nanose fizikalnim, kemijskim i elektrokemijskim putem odnosno
postupcima

Fizikalni postupci nanoenja su [10]:

- vrue uranjanje
- metalizacija prskanjem
- platiranje
- nataljivanje
- navarivanje
- oblaganje
- lemljenje, lijepljenje

9
 Kemijski postupci su [10]:

ionska zamjena
katalitika redukcija

Elektrokemijski postupak je [10]:

galvanotehnika

Metalne se prevlake (tablica 2.1) mogu nanositi uranjanjem osnovnog metala u talinu
pokrivnog metala. Pritom moraju biti ostvarena dva uvjeta: da osnovni metal ima mnogo vie
talite od pokrivnoga i da se oba metala legiraju, bilo meusobnim otapanjem bilo tvorbom
intermetalnih spojeva. Na povrini podloge u tijeku obradbe nastaje legura na kojoj pri
vaenju zaostaje film taline. On se hlaenjem skruuje tako da se prevlaka sastoji od
povrinskog sloja prema sastavu istovjetnog talini i od meusloja legure u kojoj se udio
osnovnog metala poveava s udaljenou od povrine prevuenog predmeta.
Meusloj osigurava vrlo vrsto prianjanje prevlake uz podlogu, ali je nastala legura
obino krhka pa je, u pravilu, poeljno da njezina debljina bude to manja.Dobivanje
kvalitetne prevlake vruim uranjanjem mogue je samo onda ako talina potpuno kvasi sve
obraivane plohe. Da bi se to postiglo, predobradom se mora osigurati potpuna istoa
povrine podloge i taline. Vruim se uranjanjem najee nanose prevlake cinka, kositra,
olova, Pb-legura i aluminija, i to obino na ugljini elik ili lijevano eljezo, a rjee na bakar,
Cu-legure i drugemetale.
Priprema predmeta za vrue uranjanje redovito se izvodi uobiajenim metodama (npr.
odmaivanjem i nagrizanjem uz ispiranje), nakon ega slijedi fluksiranje (obrada fluksom),
tj. zavrna predobrada koja osigurava kvaenje osnovnog metala talinom. Samo prevlaenje
metala izvodi se uranjanjem u talinu pri emu je potrebno voditi rauna o temperaturi, trajanju
obrade, brzini uranjanja i vaenja te o sastavu taline i o drugim imbenicima. [1,4]

Tablica 2.1 Postupci nanoenja, metode i glavna svojstva metalnih prevlaka [4]

postupak prevlake / podloge metoda prevlaenja znaajke postupka i svojstva prevlaka

vrlo brz postupak, prikladan za kontinuirani

Zn, ZnAl-legure, Sn, SnPb-
legure, Pb-legure, Al i Al-
vrue uranjanje legure na ugljine elike, sivi
lijev, Cu i Cu-legure
vrue prskanje gotovo svi metali i legure na
(trcanje) ili gotovo sve metalne i
opiranje nemetalne podloge
platiranje
nehrajui elici, Al, Zn, Pb,
plastinom Cu, Ag, Au, Ni i Ti na ugljini
deformacijom elik, Al i Cu (bimetali)
nataljuju se lako taljivi
materijali na ugljini elik,
nataljivanje i
Cu i Cu-legure; navaruju se
navarivanje
legirani elici, monel i stelit
na ugljini elik i sivilijev
uranjanje obradaka u talinu koja
kvasi podlogu i tvori s njom
supstitucijske legure i/ili
intermetalnespojeve
prskanje metalne taline plinskim,
elektrolunim, plazmenim ili drugim
pitoljem
zajedniko valjanje, provlaenje ili
preanje dvaju ili vie metala;
eksplozijsko platiranje; platiranje
prahom
nataljivanje prevlake bez taljenja
podloge; navarivanje uz taljenje
podloge
rad; samo za nanoenje lako taljivih metala;
slabo iskoritenje metala prevlake; tekoe pri
regulaciji debljine sloja na profiliranim
proizvodima; vrsto prianjanje na podlogu
zbog meusloja legure ilispoja
univerzalan postupak glede materijala
prevlake i podloge; mogunost prevlaenja
mnogim nemetalima; prikladno za velike
proizvode, ak i na terenu; mogui su debeli
slojevi i gruba regulacija debljine; tanke
prevlake porozne, povrina hrapava; veliki
gubici pri prevlaenju duguljastih predmeta
nemogunost nanoenja tankih slojeva;
prikladno za debele prevlake; skupi ureaji;
tekoe pri spajanju i pri preradi otpadaka
nataljivanje tanjih prevlaka bez strukturnih
promjena u podlozi; navarivanje debljih,
hrapavih prevlaka uz strukturne promjene u
podlozi uz prevlaku

10
 Tablica 2.1 Postupci nanoenja, metode i glavna svojstva metalnih prevlaka (Nastavak) [4]
nanose se folije Cu, Sn i Pb
lemljenje i
na metalne i nemetalne
lijepljenje
podloge
prevlake Zn (erardizi -
iranje), Al i AlFe-legura
difuzijska (alitiranje), Cr i CrFe-legura
metalizacija (inkromiranje ), FeSi-legura,
B i Fe2B te V na elicima i
Fe- lijevovima
gotovo svi metali, legure te
mnogi metalni spojevi
naparivanje
(karbidi, nitridi ) na metalnim
i nemetalnimpodlogama
galvanotehnika
Zn, Ni, Cr, Cu, Sn, Cd, Ag,
(galvanostegija, Au, mjed na ugljini elik, Cu
galvanizacija, i Cu-legure; na nemetale
elektroplatiranje) nakon posebne pripreme
Cu, Sn, Ag, Au i Zn na
ionska zamjena neplemenitije metale (Cu i
( cementacija ) Sn na elik, Sn, Ag i Au na
Cu i Cu-legure, Zn naAl)
NiP- i NiB-legure na ugljine
katalitika elike (kemijsko niklanje,
redukcija niklanje bez struje ); rjee
Cu-legure na elike
spajanje folija meu -slojem mekog skupi ureaji; samo za tanke savitljive podloge
lema ili ljepila s podlogom
spor postupak, prikladan za male obratke;
visokotemperaturno izlaganje
izvrsno prianjanje; ogranien izbor prevlaka i
praku ili plinskoj smjesi uz
podloga; debljina sloja raste s temperaturom i
difuzijsku tvorbu legura i spojeva s
vremenom izlaganja; mogue strukturne
metalompodloge
promjene u podlozi
fizikalno: skruivanje para na
obino se provodi u vakuumu, esto uz
obratku (PVD-
elektrino pranjenje; prikladno za male
postupak); kemijsko:taloenje
obratke; skupa oprema; irok izbor prevlaka i
prevlake reakcijom u plinskoj fazi
podloga
(CVD-postupak)
skupa oprema; sporo nanoenje; lako se
regulira prosjena debljina sloja, ali je
katodna redukcija pri elektrolizi
neravnomjerna na profiliranim proizvodima;
vodenih otopina metalnih spojeva
mogue dobiti sjajne prevlake; Al se izluuje iz
nevodenih otopina
metal podloge ili neplemenitiji metal jednostavna i jeftina oprema; brz postupak;
u kontaktu s njim ( Al, Zn ) ionizira tanki slojevi (do 2m) ravnomjerne debljine;
dajui elektrone koji reduciraju ion kupelji se brzo kvare; esto slabo prianjanje i
metala u vodenoj otopini tvorei poroznost; ogranien izbor prevlaka i podloga
prevlaku
redukcija Ni2+ iz vodene otopine
spor postupak; usko ogranien izbor prevlaka;
tromim reducensom(hipofosfitom ili
vrlo ravnomjerna debljina sloja i mogunost
spojevima B i H) uz katalizu
njezine regulacije; teko odravanje kupelji
povrinske podloge i prevlake

Anorganske nemetalne prevlake su mehanikim ili kemijskim putem nastali filmovi ili
slojevi odgovarajueg kemijskog spoja na povrini metala. Mehanikim putem se dobivaju
emajlirane prevlake koje slabije prianjaju za osnovni metal. Te prevlake se koriste za zatitu
metala od korozije u vrlo agresivnim sredinama.
Kemijskim putem dobivene prevlake mogu i obojiti metal. Zatieni metali dobivaju
ovim postupkom drugu boju koja je rezultat kemijske reakcije izmeu metala i komponenata
same okoline. Na taj nain nastaje umjetno izazvana korozija jer se stvaraju prevlake
korozijskih produkata koje djeluju zatitno. Najee primjenjivane anorganske nemetalne
prevlake su oksidne i fosfatne prevlake. [1,4]

Tablica 2.2 Postupci nanoenja, metode i glavna svojstva anorganskih nemetalnih prevlaka
[4]

znaajke postupka i svojstva

postupak prevlake / podloge metoda prevlaenja
prevlaka

obino dvoslojno; skupi ureaji; lijepe, glatke, tvrde, ali

mokro: uranjanje u vodenoglinenu krhke prevlake; korozijski otporne
borosilikatno staklo na kau, prelijevanje i prskanje; suenje, (osim u HF); na eliku i Al do 0.2
emajliranje niskougljini elik peenje; mm; na sivom lijevu do 2 mm; za
suho: puder na vrui sivi lijev (za procesnu opremu deblje
pokrovni sloj) (vieslojno)
crna ili tamnosmea prevlaka,
izlaganje vruoj luini s oksidansima, najee debela do 2 m, porozna,
Fe-oksidi na ugljine
bruniranje vruem zraku, oksidativnim talinama upija svjetlo; bolje titi impregnirana
elike
itd. strojnim uljem; prikladno za optike
ureaje i vojnu opremu
skupa oprema; mogunost
anodna oksidacija pri elektrolizi u regulacije debljine sloja(10-25
anodizacija
Al2O3 na Al i Al-legure kiselim otopinama; naknadno m); prevlaka tvrda, krhka i
( eloksiranje) zaepljivanje pora ravnomjerna; mogue dekorativno
bojenje vodenim otopinama

11
Tablica 2.2 Postupci nanoenja, metode i glavna svojstva anorganskih nemetalnih prevlaka
(Nastavak) [4]
nestabilne otopine; sive prevlake;
uranjanjem ili prskanjem pomou lako fosfatiranje (<1m ) izvrsna
netopljivi metalni fosfati fosfatno-kisele otopine topljivih Zn-, priprema za lienje; teko
fosfatiranje na ugljini elik, Zn i Al Mn- i Fe-fosfata pretvorbom u fosfatiranje (>3m ) uz maziva
netopljive protiv korozije i abrazije; prevlake
vrstoprianjaju
na Zn i Cd bezbojni, uti i zeleni
kromati Zn, Cd, Cr i Mg
uranjanje u kiselu otopinu kromata; za filmovi (0.1-1m); na Mg-legurama
kromatiranje na prevlakama Zn i Cd
te na Mg-legurama
Mg-legure i elektrolizom (anodno) kemijski do 5 m, anodno do 20 m;
titi od atmosferske korozije
smjese hidroksida tekih
metala s karbonatima,
obrada uranjanjem ili trljanjem dekorativno - zatitni uinak; zeleni,
patiniranje sulfatima itd., metalni
razliitim vodenimotopinama smei i sivi slojevi
sulfidi na Cu, Cu-
legurama, Ag itd.

12
3 MEHANIZMI KEMIJSKE REAKCIJE

3.1 Mehanizam fosfatiranja

Sredstva za fosfatiranje su razrijeene otopine, koje sadre u prvom redu slobodnu

fosfatnu kiselinu i topive fosfate tekih metala. elini predmet uronjen u otopinu najprije
reagira sa slobodnom fosfatnom kiselinom. Pritom eljezo prelazi u topivu sol, primarno
eljezo (II) fosfat i oslobaa se vodik:

Fe + 2H3PO4 Fe(H2PO4)2 + H2 (3.1)

Iz jednadbe je vidljivo da se reakcijom smanjuje koliina slobodne fosfatne kiseline u

otopini, tj. ona postaje u blizini povrine predmeta, manje kisela. Time je u blizini predmeta
poremeena ravnotea. Otopina sama nastoji nadoknaditi potroenu fosfatnu kiselinu, da bi
se ponovo uspostavila ravnotea.

U otopini prisutni primarni fosfati, npr. cinka se spontano raspadaju u sekundarne

fosfate koji su slabije topivi i oslobaaju fosfatnu kiselinu.

Zn(H2PO4)2 ZnHPO4 + H3PO4 (3.2)

Reakcija se nastavlja do nastajanja neutralnih, skoro netopivih fosfata uz oslobaanje

dalje koliine fosfatne kiseline:

3 ZnHPO4 Zn3(PO4)2 + H3PO4 (3.3)

Osim netopivih fosfata cinka nastaju analognim procesima i fosfati eljeza. Ako u
otopini ima i oksidansa, stvara se i potpuno netopivi eljezo (III) fosfat FePO4.

Dobra adhezija fosfatnog sloja uz osnovni metal tumai se time, to i atomi metalnog
eljeza podloge reagiraju s primarnim fosfatom eljeza s povrine:

2 Fe + Fe(H2PO4)2 Fe3( PO4) + 2H2 (3.5)

dajui teko topive fosfate. [7]

13
4 TEHNOLOGIJA, OPREMA I POSTUPAK FOSFATIRANJA

Tehnoloki postupak fosfatiranja podeava se u ovisnosti o svrsi primjene fosfatne

prevlake i o sastavu kupelji za fosfatiranje.
Opi i vaan uvjet za postupak fosfatiranja je dobra prethodna priprema povrine prije
fosfatiranja, od koje u velikoj mjeri ovisi i kvaliteta i struktura fosfatnog sloja, a takoer je
vana i neophodna naknadna obrada fosfatne prevlake.
Postoje nekoliko tehnolokih postupaka fosfatiranja, ali se svi oni mogu uglavnom
svesti na par shema iji redoslijed operacija osigurava kvalitetnu fosfatnu prevlaku.
Fosfatiranje se vri hladnim i toplim postupkom, kemijski i elektrokemijski. Hladno
fosfatiranje se moe vriti uranjanjem ili pricanjem. Kod toplog postupka radna temperatura
iznosi 60-70 oC, a kod nekih je znatno via 95-98 oC.
Kod elektrokemijskog fosfatiranja radni uvjeti su 0,7-3 A/dm2 uz napon od 12 V.
Kod postupaka s uranjanjem mogu se primijeniti posude od debelog elinog lima,
kamenstine ili drveta, ali trajnice su posude obloene nehrajuim elikom, kiselostalnom
keramikom ili tvrdom gumom.
Kade imaju koso dno, da bi se mulj koji nastaje tokom procesa skupljao to dalje od
predmeta. Dno kade je opremljeno ispusnim ventilima za ienje. Grijai moraju biti
smjeteni postrance, kako na njima ne bi dolo do taloenja mulja ili do njegovog
uzburkivanja prilikom grijanja. Kade su opremljene i dovodnim cijevima za vodu kako bi se
odravala koncentracija soli za fosfatiranje konstantnom i odravanja nivoa otopine
konstantnim, naroito kod kupelji koje rade u znatno povienoj temperaturi.
Sve kade koje rade na toplom, te kade iji je sadraj jako otrovan iako se ne grije,
obavezno su opremljene ventilacijskim usisnim sistemom za odvoenje produkata isparavanja
van radne prostorije.
Kade kod kojih se fosfatiranje vri elektrinom strujom, opremljene su noseim
bakrenim armaturama za anode i katode, a ako se u kadi vri samo kemijsko fosfatiranje na
kadi se ugrauje nosea ipka za vjeanje predmeta. Kontaktna mjesta kod vjeanja predmeta
trebaju biti to manja, jer na tim mjestima predmeti ostaju nefosfatirani.
Za male predmete se koriste automati s perforiranim rotacijskim bubnjevima, koji s
unutranje strane imaju punicu za transport robe koja se obrauje. [6]
Pri konstrukciji kada i pri odreivanju reima rada moraju se postaviti slijedei uvjeti:

udaljenost elektrolita od gornjeg kraja kade iznosi 100-150 mm, a ako se

koristi mijeanje do 200 mm.
predmeti moraju biti 20-50 mm ispod nivoa elektrolita,
udaljenost predmeta od dna kade ne smije biti manja od 200 mm od dna kade
ili sistema za mijeanje,
udaljenost elektroda od bonih zidova kade sa nemetalnom izolacijom iznosi
50-100 mm, a od metalnih stijenki oko 150 mm,
najpovoljnija irina kade s jednousisnom ventilacijom je do 700 mm, a sa
dvousisnom ventilacijom do 1000 mm.

Kao izvori istosmjerne struje kod elektrofosfatiranja su relejski ispravljai.

14
 Potrebna energija izraunava se pomou formule:

KW = V A F (4.1)

gdje je: V maks. izlazni napon

A maks. struja ispravljaa
F faktor gubitaka

Zagrijavanje kade na radnu temperaturu moe se izvesti elektrinom energijom, parom

ili plinom. Najee se koriste elektrogrijai. Instaliranu snagu grijaa izraunavamo iz
formule:

m ( t 2 t1 )
Kw f (4.2)
860

gdje je: m masa elektrolita

t2 t1 temperaturna razlika konane i poetne temperature, gdje se za t1
uzima sobna od 20 oC.
- vrijeme zagrijavanja
- specifina toplina elektrolita
- koeficijent iskoritenja (obino oko 0,8)
f faktor sigurnosti (1,1 1,3)

Za indirektno zagrijavanje kade uzima se dodatna snaga od 8 Kw/m3.

Kade koje se griju su opremljene sa termostatima za automatsku regulaciju radne
temperature i kontrolirana termometrom za vizualnu kontrolu temperature.
Sve kade za elektrofosfatiranje izolirane su od zemlje i ventilacijskih sistema, a ako se
zagrijavaju opremljene su specijalnim osiguraima za sluaj probijanja izolacije.
Ventilacijski ureaji su predvieni za sve sluajeve kada kupelj radi na povienoj
temperaturi, ili kada se u toku rada i na obinoj temperaturi razvijaju tetna i korozijska
isparenja.
Ventilacijski sistemi su izvedeni od materijala otpornog na djelovanje otpadnih
plinova. Kapacitet ventilacijskih sistema ovisi o temperaturi kupelji i sastavu. Tako se za jake
kiseline uz grijanje uzima oko 45 m3 zraka/min i m2 povrine isparenja, a za razreenije
kiseline uzima se 25-30 m3 zraka/min i m2 povrine isparivanja.
Za mijeanje vode u cilju ispiranja nakon fosfatiranja koristi se komprimirani zrak.
Primjena komprimiranog zraka je od posebne vanosti kod suenja predmeta. Prosjena
koliina zraka za mijeanje iznosi oko 0,15 l/min i 1 H2O tj. oko 9 m3 zraka /h, m3 vode.
Posebnu panju treba pokloniti to boljem rasporedu opreme specijalno kadi, obzirom
na raspoloivi prostor, unutranji transport, posluivanje ureaja i tehnologiju rada. [6]

15
 4.1 Redoslijed operacija pri vruem fosfatiranju ubrzanim kupeljima na bazi primarnih
fosfata Mn i Fe

1. Toplinska predobrada u cilju odstranjivanja naprezanja poslije mehanike obrade

mehaniki i toplinski obraeni dijelovi sa minimalnom vrstoom do 102

kg/mm2 ne obrauju se toplinski prije fosfatiranja u cilju uklanjanja zaostalih
naprezanja,
dijelovi sa minimalnom propisanom vrstoom od 102 kg/mm2 moraju se
tretirati na 130-140 oC u toku jednog sata. [6]

2. Priprema povrine

- Odmaivanje jako zamaenih dijelova moe se vriti dva puta:

a) prije odstranjivanja produkata korozije

b)
c) nakon odstranjivanja produkata korozije neposredno prije samog fosfatiranja

- uklanjanje produkata korozije

- pjeskarenje za dijelove za koje nije predviena uska tolerancija mjera
- odstranjivanje zaostalog pijeska ispuhivanjem predmeta komprimiranim
zrakom
- odmaivanje

d) hidropjeskarenje

- ispiranje dijelova u hladnoj tekuoj vodi

- suenje dijelova komprimiranim zrakom
- odmaivanje

e) - samarenje
- otklanjanje ostataka metalne povrine komprimiranim zrakom
- odmaivanje

f) - kemijsko odstranjivanje produkata korozije

- ispiranje hladnom tekuom vodom 2-3 min
- neutralizacija i ispiranje
- pasivizacija u razrijeenoj otopini fosfata
- suenje komprimiranim zrakom
- ispiranje vodom

Za jako zamaene dijelove preporua se kombinacija grubog odmaivanja brisanjem

krpama natopljenim u odmaiva kao predodmaivanje i npr. parno odmaivanje sa
trikloreten nakon odstranjivanja produkata korozije. [6]

3. Zagrijavanje dijelova prije fosfatiranja u cilju odravanja konstantnom temperaturom

kupelji.
Zagrijavanje se obino vri u vodenim kupeljima na 90-95 oC u toku 1-3 min ili u peima
zagrijanim do 100 oC.

16
 Pri obradi velikih predmeta sloene konfiguracije ova se operacija vri takoer u vodenim
kupeljima koje sadre pogodne pasivatore.

4. Fosfatiranje
Sastav otopine za fosfatiranje se mora odravati u propisanim granicama kako bi se
dobivale kvalitetne prevlake. U tom cilju, ovisno o optereenju kupelji za fosfatiranje, vri
se 1-2 puta dnevno analiza sastava kupelji. Uzorak za ispitivanje prvi put se uzima nakon
postizanja radnih uvjeta kupelji i dotjerivanja nivoa otopine do propisanog. Tek nakon
utvrenog ispravnog sastava kupelji moe se poeti s radom.

U toku rada nivo kupelji se mora odravati dodavanjem vrue vode i temperatura se
takoer mora odravati konstantno u granicama 5 oC. Najpogodnije za odravanje
konstantnosti temperature je regulator.

Kupelj se mora periodino odmuljivati, ali se jedan manji dio mulja uvijek ostavlja u kadi
da se ne bi poremetila ravnotea izmeu taloga i otopine.

Za uspjeno izvoenje fosfatiranja vano je odravanje pravilno optereene kupelji, to

ovisi o sastavu otopine i nainu rada (u stacionarnim kadama, u poluautomatskim ili
automatskim ureajima) i varira 1-6 m2/m3 otopine. Obino podatak o optereenju kupelji
daje proizvoa sredstava za fosfatiranje. [6]

5. Ispiranje u vruoj vodi nakon fosfatiranja u toku 2-3 min

6. Ispiranje u vruoj vodi temperature 70-80 oC u toku 2 min

7. Naknadna obrada fosfatiranih povrina pasivizacija

Pasivacija dijelova vri se u otopinama kromne kiseline koncentracije 0,3-18/l na
temperaturi 60-90 oC u toku 30.60 sec ili u otopini K2Cr2O7 koncentracije 0,5 g/l na
temperaturi 70-90 oC u toku 10 sec.

8. Suenje pasiviziranih dijelova komprimiranim zrakom u cilju postizanja na zraku suhog

stanja

9. Suenje u cilju odstranjivanja higroskopne vlage

Ovo suenje se najee provodi u specijalnim suarama na temperaturi od 105-120 oC.
Na temperaturi iznad 120 oC na prevlaci fosfata stvara se siva prakasta naslaga

10. Nauljivanje fosfatnih i pasiviziranih povrina

Nauljivanje se preporua vriti odmah nakon suenja ili najkasnije 12 h nakon zavrenog
fosfatiranja.

Za nauljivanje predmeta koriste se dvije metode:

- nauljivanje u neutralnom ulju, koje se zagrije na cca 105-110oC metodom

uranjanja dijelova u toku 30-60 sec tj. dok ne prestane pjenjenje na povrini
predmeta.
Nauljeni predmet se ostavlja na reetkasti ili perforirani lim da se ocijedi viak
ulja. [6]

17
 4.2 Tehnoloki postupak fosfatiranja podloge za lienje u vruoj kupelji na bazi
primarnih fosfata Zn i Fe

1. Priprema povrine
- odmaivanje
- odstranjivanje produkata korozije

a) Mehanika metoda
- pjeskarenje
- ispuhivanje komprimiranim zrakom
- odmaivanje

b) Kemijska metoda
- ispiranje vruom vodom
- ispiranje hladnom vodom
- dekapiranje
- ispiranje u hladnoj, tekuoj vodi u toku 2-3 min
- neutralizacija
- ispiranje u hladnoj tekuoj vodi
- aktiviranje povrina u otopini oksalne kiseline koncentracije 5-6 g/l na
temperaturi 75-80o u toku 10-30 sec radi dobivanja sitnozrnatih fosfatnih
prevlaka. [6]

2. Predgrijavanje dijelova za fosfatiranje

3. Fosfatiranje

4. Ispiranje u hladnoj tekuoj vodi u toku 2-3 min

5. Ispiranje u vruoj vodi oko 2 min

6. Pasiviranje fosfatnog sloja

- otopini kromne kiseline ili
- u otopini bikromata

7. Suenje pasiviziranih povrina komprimiranim zrakom

8. Suenje u suari na 105-120 oC

9. Lakiranje[6]

18
4.2.1 Tehnoloki postupak brzog, hladnog fosfatiranja iz kupelji na bazi primarnih
fosfata Zn i Fe

1. Priprema povrine

a) mehanikom obradom

b) kemijskom obradom
- odmaivanje u alkalnim otopinama
- ispiranje vruom vodom
- ispiranje hladnom, tekuom vodom
- dekapiranje
- ispiranje
- neutralizacija
- ispiranje
- pasivizacija

2. Fosfatiranje

3. Ispiranje u hladnoj, a zatim u toploj vodi

4. Pasivizacije u otopinama na bazi bikromata ili kromnog antidrioda

5. Suenje komprimiranim zrakom

6. Suenje na 105-110 oC.[6]

19
 4.3 Greke kod fosfatiranja

Obzirom na identinost mehanizma stvaranja fosfatnih prevlaka na raznim metalima,

kao i injenicu da se industrijski postupci fosfatiranja sastoje iz tri faze: priprema povrine,
fosfatiranje i naknadna obrada fosfatnih prevlaka, to su i greke klasificirane po fazama
nastajanja. [6]

4.3.1 Greke pripreme povrine

Tablica 4.1 Greke pripreme povrine [6]

Red.
Vrsta greke
br.
1 2
1. Mjestimino ne fosfatirane
povrine, prevlaka slabo
prianja
2. Grubo kristalinina fosfatna
prevlaka
3. Bijele fleke na fosfatnoj
prevlaci i kasnije bubrenje i
ljutenje premaza
4. Stvaranje velike koliine
mulja u kadi za fosfatiranje i
naglo troenje fosfata
5. Zaostale mrlje
neodstranjenih produkata
korozije a posljedica
neispravno fosfatiranje i
lienje
6. Pojava mulja u kadi za
fosfatiranje, nejednoliko
fosfatirane povrine
Uzrok Nain otklanjanja
3 4
Nepotpuno odmaivanje Prekontrolirati kvalitetu
sredstava za odmaivanje i
uvjete rada, te ih dovesti u
optimalno stanje
Sredstvo za odmaivanje Smanjiti koncentraciju sredstva
je prejako ili visoki pH za odmaivanje
Alkalno sredstvo za Skratiti vremenski interval
odmaivanje osueno na zadravanja odmaenog ali
povrini neispranog predmeta
Nedovoljno ispiranje Poveanje koliine protone
zaostale komponente vode, poboljanje ispiranja i
odmaivaa produenje vremena ispiranja
Nepotpuno dekapiranje Kontrola kvalitete sredstva za
dekapiranje, te uvjeta rada. Iste
dovesti na optimalne
vrijednosti i eventualno
produiti vrijeme obrade
Voda za ispiranje Poveanje koliine protone
dekapiranih komada vode, poboljanje ispiranja i
zaprljana kiselinama produenje vremena ispiranja
(HCl naroito)

20
4.3.2 Greke fosfatiranja
Tablica 4.2 Greke fosfatiranja [6]
Red.
Vrsta greke
br.
1 2
1. Stvaranje veih koliina
mulja
2. Dobivaju se vrlo tanki
fosfatni slojevi i vrijeme
obrade se produava
3. Suvie debele prevlake
4. Pojava bijelih mrlja, koje se
ne mogu odstraniti
6. Fosfatna prevlaka plave do
ljubiaste boje
7. Nastajanje prakastih
prevlaka nakon ispiranja
8. Taloenje Ca3(PO4)2 i pojava
prakastih prevlaka
9. Fosforne prevlake ute boje,
posljedica bubrenje boje
10. Ra se javlja u porama
prevlake posljedica slabo
prianjanje organskog
premaza
11. Tragovi prstiju na fosfatnom
sloju
12. Ra na predmetima nakon
kratkog stajanja
13. Fosfatna prevlaka se
stajanjem razara
Uzrok Nain otklanjanja
3 4
Previsoka temperatura Odravanje optimalne
kupelji propisane temperature za dati
postupak
Preniska temperatura Odravanje optimalne
kupelji propisane temperature za dati
postupak
Previsoka koncentracija Kontrola kvalitete kupelji i
kupelji podeavanje prema propisima
proizvoaa
Preniska koncentracija soli Kontrola kvalitete kupelji i
u kupelji podeavanje prema propisima
proizvoaa
Veliki sadraj Al i Cu u Odstraniti izvor Al i Cu
kupelji za fosfatiranje
Veliki sadraj fosfata u Kao kod 4 i 6.A
vodi za ispiranje
Upotreba vrlo tvrde vode Upotreba kondenzata
omekane ili destilirane vode
Otopina za pasivizaciju Otopina za pasivizaciju se
zagaenja ee treba mijenjati
Suenje fosfatne prevlake Kontrola uvjeta suenja
presporo ili nedovoljno obzirom na temperaturu i
cirkulaciju zraka
Zbog velike apsorpcije Pri rukovanju s fosfatnim
moi fosfatnih prevlaka, predmetima potrebna je
lako ostaju tragovi prstiju upotreba zatitnih rukavica
Vlane atmosfere Fosfatirane predmete treba
drati na istoj i suhoj
atmosferi
Fosfatirani predmeti su bili Prostorije za dekapiranje i
drani u blizini kupelji za fosfatiranje preporua se da su
dekapiranje odvojene
21
5 PRIPREMA POVRINE

Priprema povrine jedna je od vanijih zadaa kod zatite materijala premazima.

Povrinu je potrebno oistiti prije nanoenja premaza jer neiste i masne povrine uvelike
smanjuju prionjivost premaza. Pripremom povrine je potrebno osigurati optimalnu
hrapavost povrine jer prionjivost takoer ovisi i o hrapavosti. Pa tako povrina ne smije
biti preglatka jer je prionjivost na glatkoj povrini slaba, a na gruboj povrini je oteano
popunjavanje udubina i prekrivanje izboina temeljnim premazom. Neistoe se uklanjaju
postupcima iji karakter i redoslijed ovise o stupnju oneienja, vrsti prevlake i eljenom
izgledu proizvoda [2].
Postupci pripreme povrine prije zatitnog prevlaenja jesu [3]:
mehaniki,
kemijski,
elektrokemijski,
odmaivanje.

5.1 Mehanika obradapovrine

Mehanikom obradom povrine uklanjaju se korozijski produkti, nemasna

oneienja te se postie odreeni oblik i stupanj hrapavosti.
Sadri sljedee postupke [2]:
bruenje (grubo i fino) koje se provodi vrstim ili elastinim kolutovima s
abrazivom ili neprekidnom trakom s abrazivom (slika14.),
poliranje tj. uklanjanje neravnina zaostalih nakon bruenja provodi se pastom ili
prahom zapoliranje, obrada u bubnjevima se provodi za sitne predmete
(neosjetljive na udar) uz rotiranje s abrazivom (kvarcni pijesak, a u novije
vrijemekorund),
etkanjetj. skidanje rahlih korozijskih produkata s povrine metalaetkamaod
metalne ice (elik, mjed) ili perlona. Pri strojnoj obradi se koriste
rotirajueetke,
pjeskarenjem se uklanjaju korozijski produkti, te stare metalne ili nemetalne
prevlake, i to u struji kvarcnog pijeska ili u novije vrijeme, u struji korunda s
komprimiranim zrakom (iz mlaznica). Time je izbjegnuta bolest dinih organa
koju uzrokuje nastala praina pri upotrebi kvarcnogpijeska,
primjenom mlaza vode kojoj je dodan pijesak, mehaniki se uklanjaju
neistoe, a smanjuje se praina uzraku,
samarenje, postupak slian pjeskarenju, provodi se mlazom eline same
pomou specijalnihmlaznica. [3]

22
 Slika 5.1 Brusni elementi

5.2 Kemijska obrada povrine

Priprema povrine pomou kemijske obrade vri se u otopinama kiselina ili luina.
Kemijskom obradom s povrine se uklanjaju korozijski produkti i anorganska oneienja s
povrine metala. Zahtjevi koje trebaju ispunjavati sredstva za kemijsku obradu su brzo
otapanje korozijskih produkata, niska cijena, neotrovnost, mogunost ponovnog koritenja,
neisparljivost i to manje otapanje metala. Otapanje metale se spreava dodavanjem
inhibitora korozije. Nakon kemijske obrade nuno je ispiranje elemenata obrade [3].

5.3 Elektrokemijska obrada povrine

Elektrokemijska obrada povrine se sastoji od elektrokemijskog nagrizanja i

elektrokemijskog poliranja.
Elektrokemijsko nagrizanje je uklanjanje oksida i drugih produkata korozije s
povrine metala, uronjenog u elektrolit, istosmjernom strujom. Razlikujemo anodno
i katodno nagrizanje [3]
Elektrokemijsko poliranje je postupak pri kojem, za razliku od mehanikog
poliranja, ne dolazi do promjene metalne strukture zbog topline osloboene
trenjem. Postupak obrade materijala koji se koristi u proizvodnim pogonima[3].

5.4 Odmaivanje

Odmaivanje je uklanjanje masnih tvari s povrine metala i neophodno je kod

pripreme povrine za nanoenje prevlaka kako bi prevlaka dobro prianjala na povrinu.
Odmaivanje se obavlja neposredno prije nanoenja prevlake. Razrjeivai organskih
premaznih sredstava najee se koriste za odmaivanje povrine [3].

23
 Postupci odmaivanja su: pomou lunatih otopina, organskih otapala, elektrokemijsko
odmaivanje i odmaivanje ultrazvukom [3].

24
6 ULOGA FOSFATIRANJA

Otpornost elika prema koroziji koji su prevueni impregniranom fosfatnom

prevlakom je nekoliko puta vea od otpornosti elika s oksidnom prevlakom dobivenom iz
alkalne otopine.
Postupci fosfatiranja za pripremu povrine za lienje i/ili za osiguranje privremene
zatite se mnogo koriste u industriji motornih vozila, friidera, maina za pranje, dijelova
kunog i kancelarijskog namjetaja, dijelova raketa i u avioindustriji, za zatitu brodske
opreme brodskog trupa u vojnoj industriji. Drugo podruje primjene je elektro i
radiotehnika industrija u cilju dobivanja elektroizolacijskih slojeva.
Takoer se postupak fosfatiranja moe koristiti za zatitu dijelova kod toplinske
obrade cementiranje, nitriranje, spreavanje razugljienja u toku grijanja i sl.).
Konstatirano je Mn-fosfatne prevlake u kombinaciji s MoS2 mogu uspjeno sprijeiti
pojavu freting-korozije koja se javlja pri istovremenom djelovanju korozijskih i mehanikih
faktora, kod ega je mehaniko troenje metala olakano korozijskim procesom uzrokovan
kisikom iz zraka; pri tom su produkti troenja oksidi metala. [6]

6.1 Primjena fosfatnih prevlaka u kombinaciji s organskim premazima

Fosfatne prevlake predstavljaju odlinu podlogu za nanoenje organskih premaza. One

bitno poboljavaju adheziju organskih premaza. Osim toga, kada vlaga, kisik ili drugi
korozijski agenski iz zraka prodru kroz pore organskog premaza, fosfatna prevlaka spreava
put do osnovnog metala. Time se eventualni korozijski procesi, koji bi se odvijali ispod
organskog premaza, a koji bi imali kao posljedicu postepeno smanjenje njegove adhezije
onemogueni.
Na ovaj se nain trajnost organskog premaza mnogostruko poveava. Zbog ovih
svojstava, fosfatne su prevlake nale iroku primjenu kao podloge za boje i lakove i ovo je bez
sumnje jedna od najrairenijih primjena fosfatnih prevlaka.
Kao podloga za boje i lakove najpogodnije su tanke i sitno kristalne prevlake ija teina varira
u intervalu od 0,3-7,52 .
Tanke prevlake su poeljnije jer ne smanjuju sjaj organskog premaza, a posjeduju
bolju otpornost na deformacije. Ako se poslije fosfatiranja i lakiranja vri oblikovanje, teina
fosfatne prevlake se ograniava do 1 2 . Za ovu svrhu se esto koriste Fe-oksifosfatne
prevlake. [6]
Kao podloga za boje i lakove se najee primjenjuju Fe-oksifosfatne prevlake,
kristalne Zn-fosfatne i mikrokristalne Zn-fosfatne prevlake. Ove posljednje imaju prednost
kada se prije fosfatiranja primjenjuju alkalno odmaivanje ili dekapiranje u kiselinama, jer
ove operacije uzrokuju krupnozrnatost i poroznost drugih fosfatnih prevlaka, a ne utjeu na
ovaj tip Zn-fosfatnih prevlaka.
Treba takoer istaknuti da se mikrokristalne Zn-fosfatne prevlake koriste za pripremu
povrine za nanoenje lakova za peenje, jer ispunjavaju uvjet prema W. Mach-u da dobre
fosfatne prevlake ne gube vie od 10% od svoje originalne teine zagrijani u intervalu od 100-
180 C, jer u suprotnom uzrokuju mjehuranje organskog premaza u toku peenja. [6]

25
 Fosfatne prevlake uspjeno spreavaju i jedan specijalni oblik korozije koji se naziva
"filiform korozija". To je poseban oblik podslojne korozije koji se javlja ispod lakova u vidu
vlakana koje se ire od ugroenog mjesta npr. od ivica, prijevoja, ogrebotina i sl., a
potpomognuto je visokom vlanou. [6]
Mikrokristalne Zn-fosfatne prevlake i ovdje pokazuju odlinu efikasnost. Takoer
dobro djelovanje su pokazali i poznati wash primjeri.
Ako se nanoenje organskih premaza vri elektrostatskim postupkom treba primijeniti
to tanje fosfatne prevlake. Ista ova primjedba vrijedi i ako se organski premazi nanose
postupkom elektroforeze.
Fosfatiranje se koristi i kao postupak za privremenu zatitu poluproizvoda ili gotove
robe na skladitu. Npr. poluproizvodi kao limovi, trake i sl. prvo se fosfatiraju, a zatim
prevlae jednim premazom ili nauljuju i isporuuju potroaima na daljnju obradu. [6]

6.2 Primjena fosfatnih prevlaka za olakanje hladne deformacije

Olakanje hladne deformacije metala fosfatiranjem poprima sve vei znaaj. Fosfatni
sloj olakava operaciju deformiranja, jer vrsto prianja za metal koji se obrauje ostaje
postojan tokom cijelog procesa hladne deformacije, a osim toga zbog svojih izvanrednih
apsorpcijskih svojstava djeluju kao odlian nositelj maziva i osigurava kontinuirani film
maziva kod deformiranja, to znatno utjee na smanjenje trenja, koje se javlja izmeu alata i
predmeta koje se obrauje. Iz ovog slijedi da fosfatni film utjee na trajnost alata, osigurava
veu redukciju profila pri jednom prevlaenju i poveava brzinu prolaza predmeta kroz alate.
[6]

6.3 Primjena fosfatnih prevlaka za spreavanje troenja

Abrazijsko otporne fosfatne prevlake u kombinaciji s mazivim uljima efikasno smanjuju

ili ak spreavaju troenje frikcijskih povrina. Fosfatni sloj kao razdvojni film razdvaja
strojne dijelove i spreava njihovo meusobno troenje. S druge strane poveava mo
podmazivanja, smanjuje hrapavost povrine i omoguuje dobru antikorozivnu zatitu.
Fosfatne prevlake za ovu svrhu trebaju biti krupnozrnate, sa veim brojem pora i kapilara. [6]

6.4 Primjena fosfatnih prevlaka za elektroizolacijske svrhe

Poto fosfatne prevlake posjeduju dobra elektroizolacijska svojstva nastale su primjene

u elektrotehnici za elektroizolaciju npr. tzv. transformatorskih linija. Elektroizolacijska
svojstva fosfatnih prevlaka su funkcija njihovog sastava, gradnje i debljine, a odreuju se
mjerenjem probojnog napona. Najbolje kvalitete za ove svrhe su pokazale prevlake na bazi
zemnoalkalnih fosfata (probojni napon pri tlaku od 30 g/cm2 i debljine prevlake 4-8/......
iznosi 200-260 V). [6]

26
7 ZAKLJUAK

U novije vrijeme, najvanije i najzastupljenija metoda zatite strojarskih konstrukcija od

korozije je zatita premazima. Odabirom najskupljeg i najkvalitetnijeg premaza, uz
prethodno nekvalitetno pripremanje povrine, nee se postii oekivani rezultat.
Kako je autoindustrija danas najbolji pokazatelj stanja stvari po pitanju tehnologija,
namee se zakljuak da je postupak fosfatiranja s potpunim opravdanjem ve jako dugo
jedan od bitnijih faktora pri antikorozivnoj zatiti automobilskih karoserija, gdje
proizvoai garantiraju zatitu i do 14 godina.
Budunost primjene postupka fosfatiranja je vrlo obeavajua jer je jedan od najbitnijih
faktora u najzastupljenijoj zatiti metala, premazima.

27
8 LITERATURA

[1] Esih, Ivan; Dugi, Zvonimir: Tehnologija zatite od korozije I, kolska

knjiga,Zagreb,1990
[2] Filetin, Tomislav; Kovaiek, Franjo; Indof, Janez: Svojstva i primjena
materijala, Zagreb, FSB, 2009.
[3] Stupniek Lisac, Ema: Korozija i zatita konstrukcijskih materijala, Zagreb,
2007.
[4] Esih, Ivan: Osnove povrinske zatite, FSB, Zagreb, 2003.
[5] Sastri, V.S.; Ghali, Edward; Elboujdaini, Mimoun: Corrosion Prevention and
Protection Practical Solutions
http://samples.sainsburysebooks.co.uk/9780470024034_sample_381195.pdf
[6] Arai, Stjepan: Anorganske nemetalne prevlake, Prezentacije, SFSB
[7] Juraga, Ivan; Alar, Vesna; Stojanovi Ivan; imunovi Vinko: Korozija i
metode zatite odkorozije, FSB
[8] URL: http://www.merusonline.com/in-general/iron-pipes, (27.06-2016.)

28