03 Svedrovic

M. Svedrovi: Kaznena djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337.
i zlouporabe
UDKovlasti...
343.53
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb),Primljeno
vol. 14, broj 2/2007,
15. str. 495-574.
studenoga 2007.
Pregledni znanstveni rad
Mr. sc. Marijan Svedrovi*
KAZNENA DJELA ZLOUPORABE POLOAJA

I OVLASTI IZ L. 337. I ZLOUPORABE OVLASTI
U GOSPODARSKOM POSLOVANJU IZ L. 292.
KZ-A: KAZNENOPRAVNI DOMETI JEDNE
ZAKONODAVNE NEDOSLJEDNOSTI
Prvo uzvitlamo prainu,

a zatim se tuimo da ne vidimo.
BERKLEY1
Autor na temelju statistikog istraivanja veeg broja predmeta

propituje osnovne elemente kaznenih djela iz l. 337. i l. 292. KZ-a,
s osloncem na sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te
zakljuuje da su kaznenopravni dometi zakonskog ureenja obaju
kaznenih djela uvjetovani, prije svega, odreenim tumaenjem pravne
norme, to nije neobino, jer tumaenje pravne norme i sudska praksa
daju ivot zakonu. Teoretiari kaznenog prava s pravom istiu da
se tumaenjem zakona stvara sudska praksa - daju se odgovori na
izazove zakona koji su dvojni, neizbjeivi i sloeni. Naalost, i sudska
praksa i teorija nisu jedinstvene u nekim vanim elementima svakog
od propitivanih kaznenih djela. Takva situacija dovela je do odreene
samovolje i racionalnosti, pa i improvizacije prilikom primjene prav-
ne norme kojom se ureuju odreena gospodarska kaznena djela,
a dugotrajnost postojanja tih nedosljednosti, prema autoru, moe
se prevladati ukidanjem kaznenog djela iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a
i uvoenjem u nae materijalno kazneno zakonodavstvo novog kazne-
nog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju kao
imovinskog delikta, u koji se moe podvesti i kazneno djelo iz l. 292.
KZ-a, a postojee kazneno djelo iz l. 337. st. 1. i 2. KZ-a trebalo bi
zadrati kao kazneno djelo protiv slubene dunosti te ga na taj nain
pozicionirati kao isto slubeniko kazneno djelo.
*
Mr. sc. Marijan Svedrovi, sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske
1
Paul Watzlawick, John Weakland, Richard Fisch: Na drugi nain - naela postavljanja i
rjeavanja problema, Algoritam, Zagreb, 2003., prvo izdanje, str. 45.
495
M. Svedrovi: Kaznena djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. i zlouporabe ovlasti...
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 14, broj 2/2007, str. 495-574.
I. UVODNE NAPOMENE
Rasprava o aktualnim problemima hrvatskog gospodarskog kaznenog pra-

va nezamisliva je bez temeljitog propitivanja sudske prakse i njezina znaenja
za primjenu zakona. To je jo vie nezamislivo ako se ele dati odgovori na
pitanja o kvantiteti i istinskom sadraju gospodarskog kriminaliteta, a takve
odgovore elimo dati na naem XX. redovitom savjetovanju.
Bai je, ne jednom, istaknuo: Sudska je praksa vjeno zeleno stablo
ivota. Tako je, jer su joj korijeni duboko u zemlji, u naim ivotnim pro-
storima i meuljudskim odnosima.Tu mira nema. Uloga je sudske prakse da
ublaava proturjenosti koje nastaju iz statike zakonskog teksta i dinamike
ivota (v. prof. dr. sc. Franjo Bai: Neka naelna pitanja u vezi sa sudskom
praksom, Kazneni zakon u praktinoj primjeni, Organizator, Zagreb, 2004.,
str. 17).
Sudska praksa neodvojiva je od materije tumaenja zakona. Tumaenje
zakona je neizbjeno jer je gotovo nemogue nai normu iz kaznenog prava
koja bi se mogla primijeniti na konkretan sluaj, a da se pri tome ne javi po-
treba za konkretnim tumaenjem.
Bai s pravom istie da nesavrenost jezika, neodreenost i vieznanost
pojmova kojima se slui zakonodavac, visok stupanj apstrakcije i generali-
zacije pri formuliranju zakonskih propisa dovode do toga da je tekst zako-
na esto nejasan, da se moe razliito shvatiti, da postoji mogunost izbora
izmeu vie moguih znaenja teksta i da se namee potreba za istraivanjem
pravog smisla upotrijebljenih rijei u zakonskoj normi i pravog smisla cijele
norme.
Kad je rije o kaznenim djelima iz l. 337. i l. 292. KZ-a, stupanj
neodreenosti i unutarnje povezanosti su takvi da se te norme teko mogu
reducirati na jednu utvrdljivu jezgru (Roxin, Strafrecht, Allg. Teil, 128). To za-
pravo znai da se teko redovitim metodama tumaenja mogu odrediti sadraj
i domet zakonskih opisa navedenih kaznenih djela, a kad se to ini, ini se
gotovo na granici zaobilaenja naela zakonitosti. Novoselec s pravom upo-
zorava da oblikovanje gospodarskih kaznenih djela zavisi u velikoj mjeri i od
gospodarskog sustava unutar kojeg se ona ine. Kaznenopravna zatita e biti
drugaija u sustavu planskog gospodarstva u kome drava kontrolira proizvod-
nju i raspodjelu dobara, nego u trnom gospodarstvu utemeljenom na odnosu
ponude i potranje i slobodnoj utakmici izmeu gospodarskih subjekata (v.
prof. dr. sc. Petar Novoselec: Gospodarska kaznena djela, Hrvatska pravna
revija, svibanj 2001., str. 71).
Navedene okolnosti glavni su razlog to je tumaenje postojeih bia kaz-
nenih djela tako naporno kad se ele pod postojeu normu podvesti novi oblici
gospodarskog kriminaliteta svojstveni novom gospodarskom sustavu. Do koje
496
je mjere to teko, najbolje se vidi po tome to gotovo svi primjenjivai zakona,

uz znanstveni potporu teoretiara kaznenog prava, stalno i uestalo tumae
i usuglaavaju odredbe zakona, a onda na kraju predlau da se ti zakoni uki-
nu (!) i da se u nae materijalno kazneno zakonodavstvo uvede novo kazneno
djelo koje e zaobii sve nejasnosti i neodreenosti postojeih zakonskih
rjeenja.
elimo upozoriti na jo neto: nema savrenog kaznenog zakona. Nema
kaznenog zakona bez nejasnih odredbi i s tzv. rupama, prazninama. Na sudu je
da to ispravlja, popunjuje u granicama doputenog tumaenja. No, kad je rije
o uvoenju novog kaznenog djela, to je barem za sada iskljuivo pitanje de
lege ferenda (v. inspirativan rad mr. sc. ime Pavlovia: U oekivanju novih
znaajnijih inkriminacija u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske, Hrvatska
pravna revija, sijeanj 2003., str. 84-85).
II. OSNOVNI POKAZATELJI PRIMJENE KAZNENOG DJELA

ZLOUPORABE POLOAJA I OVLASTI IZ L. 337. KZ-A OD
1997. DO 2007.
Statistiko istraivanje temelji se na odreenim bazama podataka2 iz kojih

smo statistiki analizirali kazneno djelo iz l. 337. KZ-a (svojstvo poinitelja,
oblik zlouporabe, nain rjeavanja predmeta, broj ukinutih predmeta, broj i
visina pravomono izreenih kaznenih sankcija i iznos imovinske koristi). To
smo uinili zato to nam je nezamislivo uputati se u kreativno tumaenje
odreene zakonske norme, a da prethodno ne upozorimo na osnovne kvantita-
tivne pokazatelje primjene pravne ustanove koju propitujemo.
Horvati s pravom pokazuje da je tumaenje zakona od suda par exellence
stvaralaki posao, a sudska praksa ima nedvojbeno stvaralaku ulogu, i to
upravo u formiranju svih znanstvenih spoznaja.3
Primjeri obrazloenja pojedinih odluka Vrhovnog suda Republike Hr-
vatske (za razdoblje od 1997. do 2007. godine) samo upotpunjuju svijest o
stvaralakoj ulozi sudske prakse i njezinoj ulozi u formiranju i znanstvenih
spoznaja o pojedinim elementima kaznenog djela iz l. 337. KZ-a.4
2
Baza podataka br. I.: Zbirni tablini prikaz primjene kaznenog djela iz l. 337. KZ-a za
razdoblje 1997.-2007.; Baza podataka br. II.: Zbirni tablini prikaz naina rjeavanja kaznenog
djela iz l. 337. KZ-a za razdoblje 1997.-2007. - sve prilog ovome radu.
3
V. eljko Horvati: Kazneno pravo i druge kaznene znanosti. Odabrani radovi 1963.-
2003., Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, str. 356.
4
Zahvaljujem ALEKSANDRI HOLJEVAC, vioj pravnoj savjetnici na VSRH, i HAKIJI
RIZVIU, voditelju Kaznene pisarnice VSRH, koji su imali strpljenja da mi pribave potrebne
podatke koji su koriteni u ovom radu.
497
1. Svojstvo poinitelja
Tablica 1.
Svojstvo poinitelja kaznenog djela iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007.
SVOJSTVO 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
DIREKTOR 2 2 3 2 5 7 12 4 4 3 - 44
BLAGAJNIK 1 4 1 2 1 2 3 2 1 - - 17
STRUNA
OSOBA 1 1 1 1 4 7 7 5 8 4 2 41
OSTALO 3 - - 2 1 1 2 9 2 2 - 22
UKUPNO 7 7 5 7 11 17 24 20 15 9 2 124
Grafikon 1.
Svojstvo poinitelja kaznenog djela iz l. 337. KZ-a
od 1997. do 2007. izraeno u postocima
Aps. 100% = ukupan broj predmeta od 1997. do 2007. godine (124)
Poinitelj kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1., 2.,
3. i 4. KZ-a moe biti samo osoba s posebnim svojstvom (delictum proprium),
tj. sa svojstvom slubene osobe i odgovorne osobe.
498
Pojmovi slubena osoba i odgovorna osoba definirani su u l. 89. st.

3. i 7. KZ-a. Slaemo se s Novoselcem da se radi o irokom i ne posve tran-
sparentnom krugu osoba.5 Isto tako, prema odredbi l. 89. st. 8. KZ-a, za
ovo kazneno djelo nee odgovarati svaka slubena ili odgovorna osoba, nego
samo ona koja ostvari kompletno bie kaznenog djela, a ta obveza suda da
propituje da li iz pojedinog propisa ne proizlazi da poinjenjem kaznenog
djela moe biti samo neka od tih osoba dodatno komplicira i tako nejasnu
sliku svojstva poinitelja kaznenog djela.
Problem svojstva poinitelja kaznenog djela dodatno se komplicira i tada
kad se pokuava putem svojstva poinitelja odrediti vrsta kaznenih djela
koju ine ti poinitelji. Bai smatra da slubena osoba, iako glavna figu-
ra u grupaciji slubenikih kaznenih djela, ne odreuje sama po sebi kon-
cept slubenikih kaznenih djela u tom smislu da bi neko kazneno djelo bilo
slubeniko samo zato to je poinjeno od strane slubene osobe. Trai se
povezivanje statusa slubene osobe i njezine djelatnosti u slubi ili barem
prilikom obavljanja slube. Kod slubenih osoba radi se o osobama kojima
po njihovom poloaju pripadaju javne ovlasti koje su prema klasinom kon-
ceptu dravne prerogative dravne vlasti, njezine uprave. Meutim, u velikom
broju kaznenih djela u glavi XXV KZ-a usporedno sa slubenim osobama
kao poinitelji tih kaznenih djela oznaavaju se i tzv. odgovorne osobe. Nai-
me, brojne funkcije, u biti javnopravnog normalnog karaktera, poslovi od po-
sebnog drutvenog interesa, obavljaju se i izvan klasinih dravnih tijela, u
tijelima jedinica lokalne samouprave i uprave. Radi se o ovlastima vezanim
najee za upravljanje, koritenje i raspolaganje imovinom, ali i o ovlastima
drugaije prirode, npr. u vezi s radnim odnosima, koritenjem stambenog fon-
da, zdravstvenom i socijalnom skrbi. I tu se javljaju zlouporabe i nesavjesnosti
koje su tetne i za zajednicu i za pojedince. Zato se i ovdje mora osigurati
kanjavanje za povrede takvih dunosti i javnih ovlasti. To se postie tako da
je, s jedne strane, pojam slubene osobe proiren na nain da obuhvaa i osobe
koje izvan dravnih tijela obavljaju javne ovlasti, a s druge strane tako da se
usporedno sa slubenim osobama kao poinitelji veeg broja kaznenih djela iz
ove glave oznaavaju i tzv. odgovorne osobe.6
Zlouporabu poloaja odgovornih osoba valja tretirati iskljuivo kao imo-
vinsko kazneno djelo, tj. ograniiti ga na situaciju kad odgovorne osobe zlou-
porabe ovlasti glede tue imovine koja im je povjerena.7 Prema istom auto-
5
V. dr. sc. Petar Novoselec: Zlouporaba poloaja i ovlasti kao gospodarsko kazneno djelo.
Kritika jednog zakonodavnog promaaja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol., 9,
br. 1/2002, str. 11 i dalje.
6
V. dr. sc. Franjo Bai i mr. sc. ime Pavlovi: Kazneno pravo - posebni dio, I. izdanje,
Informator, Zagreb, 2001., str. 471-472.
7
V. djelo u biljeci 5, str. 11.
499
ru, razliit tretman slubenih i odgovornih osoba kojima je povjerena briga

nad tuom imovinom od drugih osoba, relikt je prijanjeg sustava u kojem
su slubene i odgovorne osobe tretirane stroe od obinih privatnih osoba
jer se na taj nain htjela pruiti pojaana zatita drutvenoj imovini. Takvo
razdvajanje nije poznato u njemakom, austrijskom i vicarskom pravu koja
zlouporabu povjerenja tretiraju kao ope kazneno djelo u kome se poinitelj
kaznenog djela oznauje kao tko.8
Tvrdnja autora da se naa sudska praksa u novije doba pribliava praksi ze-
malja koje poznaju kazneno djelo zlouporabe povjerenja u tom smislu da je
glavna klijentela tog kaznenog djela menadment u pravnim osobama javnog
i privatnog prava, a samo rjee pripadnici donjih slojeva, tj. zaposlenici,9 ne
odgovara sasvim rezultatima naeg istraivanja.
Naime, prema naem istraivanju od 124 predmeta (100%) u 44 pred-
meta (35,5%) kao poinitelji kaznenih djela iz l. 337. KZ-a pojavljuju se
direktori, a u 22 predmeta (18,8%) ostale odgovorne osobe prema Zako-
nu o trgovakim drutvima (lanovi uprave, lanovi nadzornog odbora,
zastupnici ...). To zapravo znai da se menadment pojavljuje u 66 pred-
meta (54,3%), dok je jo uvijek zamjetan broj zaposlenika (blagajnika,
likvidatora, skladitara, referenata ...) koji se pojavljuju u 58 predmeta
(45,7%).
IZ SUDSKE PRAKSE
1. I prema miljenju ovog Vrhovnog suda, opt. LJ.B., u konkretnoj situa-

ciji, nema svojstvo odgovorne osobe, te samim time i ne moe biti poinitelj
kaznenog djela iz l. 337. KZ-a, kako to pravilno utvruje prvostupanjski sud
u obrazloenju pobijane presude.
Posebno treba istaknuti da kod tzv. pravih slubenikih kaznenih dje-
la poinitelj moe biti samo osoba koja odgovara poinitelju oznaenom u
zakonskom opisu kaznenog djela (odgovorna osoba). Osoba koja nema to
svojstvo ne moe biti poinitelj, ali moe biti dionik kaznenog djela (poma-
gatelj ili poticatelj).
Kako se opt. LJ.B. tereti kao odgovorna osoba, na nain da je prekoraila
granice ovlasti, prvostupanjski sud u situaciji kada pravilno utvruje da opt.
LJ.B. osobno nije u obavljanju inkriminiranih radnji prela granice svojih
ovlasti (kojih i nema), a nije poduzela radnje iz nadlenosti vie instancije, a
nije poduzela niti radnje koje spadaju u nadlenost sasvim druge slube (tzv.
8
9
V. djelo u 5, str. 12.
500
uzurpacija), s time prvostupanjski sud nije ni pogreno, a niti nepotpuno utvr-

dio injenino stanje, kako se to navodi u albi dravnog odvjetnika.
VSRH, IK-49/04, 9. XII. 2004.
2. Opravdano tvrdi alitelj da je prvostupanjski sud povrijedio Kazne-
ni zakon u odredbi l. 368. t. 1. ZKP-a u odnosu na postojanje zakonskog
obiljeja kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim, odnosno kada je uzeo
da je optuenik kazneno djelo poinio u svojstvu odgovorne osobe, a koje svoj-
stvo oznaava u izreci pobijane presude naznakom injenice da je on osniva
i vlasnik trgovakog drutva M d.o.o. Virovitica te da bi u tom svojstvu imao
odreene obveze koje su proizlazile iz odluke o organiziranju drutva.
Uvodno valja istai da kazneno djelo zlouporabe slubenog poloaja spa-
da u kategoriju tzv. delicta propria, tj. posebnih kaznenih djela koja mogu
poiniti samo osobe s odreenim svojstvom. Kazneno djelo zlouporabe
slubenog poloaja spada upravo u ovu kategoriju tzv. slubenikih kaz-
nenih djela, jer kao poinitelj ovog kaznenog djela moe se pojaviti samo
odgovorna osoba. lanak 89. st. 7. Kaznenog zakona odreuje pojam od-
govorne osobe kao osobe kojoj je povjeren odreen djelokrug poslova iz
podruja djelovanja pravne osobe. Optuba te kasnije i pobijana presuda,
za optuenika koriste odrednicu osniva i vlasnik trgovakog drutva, pri
emu valja imati u vidu da pojam vlasnik trgovakog drutva predstavlja
izvanpravnu, kolokvijalnu kategoriju koju ne poznaje Zakon o trgovakim
drutvima. Ovaj zakon govori o osnivaima trgovakog drutva, koji nakon
njegova osnivanja postaju njegovi lanovi te posebno o organima trgovakog
drutva koje je osnovano. Okolnost to je netko lan trgovakog drutva,
konkretno drutva s ogranienom odgovornou, pa kada je i jedini lan, ne
daje mu vlasnitvo nad drutvom, ve tek prava odreena zakonom.
Nakon to je trgovako drutvo osnovano, brigu o poslovanju drutva vode
organi trgovakog drutva, i to posebno uprava drutva. Osniva trgovakog
drutva, makar bio i samo jedan, moe se pojavljivati prema drutvu kako u
poziciji vjerovnika, tako i u poziciji dunika, te Zakon o trgovakim drutvima
posebno regulira pitanja pravnih odnosa izmeu trgovakog drutva i njego-
vih lanova.
VSRH, IK-317/04, 7. III. 2006.
3. Kako ovo kazneno djelo moe poiniti samo slubena ili odgovorna
osoba, trebalo je na pouzdani nain utvrditi da li je opt. M.P. bio komercijal-
ni direktor ili nije, odnosno da li je imao svojstvo odgovorne osobe i da li to
proizlazi iz normativnih akata ili iz ovlasti koje je faktino imao. Kako je u
izreci pobijane presude izriito navedeno da je bio komercijalni direktor, sud
prvog stupnja to je trebao ili nedvojbeno utvrditi ili izmijeniti injenini opis s
501
ciljem konstatiranja faktinog obavljanja rukovodeih komercijalnih poslova,

ako bi to odgovaralo utvrenom injeninom stanju.
VSRH, IK-419/04, 23. III. 2006.
4. Meutim, za pravilnu ocjenu kaznene odgovornosti optuenika nije
odluna okolnost da li su oni bili stvarni vlasnici trgovakih drutava,
pa dakle nije odluna vlasnika struktura tih drutava, ve iskljuivo po-
stupanje optuenika kao osoba koje su bile ovlatene na upravljanje tim
drutvima (predsjednik uprave, direktor, opunomoeni zastupnik ...) te s tim
u svezi i njihovo svojstvo odgovorne osobe, koje su oni zloupotrijebili, i to
opt. M.M. iskljuivo radi pribave znatne imovinske koristi, a ostali optuenici
su mu omoguili takvu pribavu.
Stoga se ne radi o njihovoj privatnoj imovini, ve o korporacijskoj imovini,
kako je to potpuno i pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.
injenica da trgovaka drutva nisu pretrpjela tetu nakon izvrenih
inkriminacija, iako su financijsko-knjigovodstveni vjetaci utvrdili na stra-
ni odreenih trgovakih drutava gubitak, taj je gubitak, sukladno miljenju
vjetaka, u knjigovodstvenim knjigama prikazan kao negativna razlika nasta-
la zbog trokova poslovanja. Isto tako, teta nije potraivana ni u kasnijem
razdoblju, koja okolnost govori u prilog tvrdnji o umreenosti i povezanosti
kapitala i poslovnih interesa u navedenim trgovakim drutvima.
Stoga okolnost koju alitelji istiu u svojim albama, kako, suprotno tvrd-
njama prvostupanjske presude, rezultat njihovih aktivnosti je taj da ni za koga
nije nastupila teta, u konkretnom sluaju nije ni od kakvog utjecaja jer se
optuenicima pripisuje kao kvalifikatorno obiljeje kaznenog djela iz l. 337.
st. 1. i 4. KZ-a samo pribava znatne imovinske koristi (za sebe odnosno za
M.M. od strane K.M. i I.P.).
Prema tome, mogua teta velikih razmjera, koja je drugi zakonski moda-
litet poinjenja ovog kaznenog djela, nije bila ni predmetom optuenja, kako
to pravilno zakljuuje i sud prvog stupnja.
Naime, injenica pribavljanja protupravne imovinske koristi ne mora
uvijek i nuno te istovremeno korespondirati s nastankom tete na drugoj
strani, kao to je to i ovdje sluaj.
VSRH, IK-1001/02, 30. V. 2003.
5. Ako sud utvrdi da je optuenik poduzeo inkriminirane radnje, ocijenit
e da li je time ostvario elemente kaznenog djela zlouporabe ovlatenja u
gospodarskom poslovanju iz l. 292. st. 2. KZ-a ili kaznenog djela iz l. 337.
st. 4. KZ-a, kako je inkriminirane radnje oznaio dravni odvjetnik, a to po-
navlja i u albi, navodei da se izriaj drugi kod kaznenog djela iz l. 337.
st. 4. KZ-a odnosi i na fizike i na pravne osobe.
502
Valja rei da u tom dijelu njegovu albu nije podralo Dravno odvjetnitvo
Republike Hrvatske, jer je ona u suprotnosti s opeprihvaenim stajalitem
sudske prakse prema kojemu odgovorna osoba koja zlouporabom ovlasti
pribavlja imovinsku korist drugoj pravnoj osobi ini kazneno djelo zloupo-
rabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz l. 292. KZ-a, a koja pribavlja
korist drugoj fizikoj osobi, ini kazneno djelo zloupotrebe poloaja i ovlasti
iz l. 337. KZ-a.
VSRH, IK-230/01, 19. XI. 2002.
6. U pravilnoj primjeni Kaznenog zakona, ocjena da je poinjeno kaz-

neno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a, u kvalifikatornom
obliku koji se ini pribavljanjem imovinske koristi, moe se, meutim, dati
samo u onim sluajevima kad je utvreno da je imovinska korist pribavlje-
na za poinitelja kaznenog djela, dakle fiziku osobu ili koju drugu fiziku
osobu, a ne, kako se to u dijelu smisla izreke pobijane presude navodi, da
je imovinska korist pribavljena za navedenu pravnu osobu. Takvim navodi-
ma presude smjera se vie prema opisu obiljeja kaznenog djela zlouporabe
ovlasti u gospodarskom poslovanju iz l. 292. st. 1. al. 4. i st. 2. KZ-a, bar
koliko se tie opt. B.A. i u vezi s njegovim svojstvom odgovorne osobe u tvrtki
B. d.o.o. Zagreb, odnosno za tog poinitelja smjera se i na postojanje kazne-
nog djela davanja mita iz l. 348. st. 1. KZ-a. Glede pak opt. B.T. i opt. D.G.
smjera se takvim navodima na kazneno djelo primanja mita iz l. 347. st. 1.
KZ-a, odnosno na ista takva kaznena djela koja su bila propisana u kaznenom
zakonodavstvu u vrijeme poinjenja djela.
Nadalje, kazneno djelo zloupotrebe poloaja i ovlatenja iz l. 215. st. 1.,
3. i 4. KZ RH-a, a Zakon je vrijedio u vrijeme poinjenja djela, sadravao je
i odredbu po kojoj je, kada je bio u pitanju modalitet pribavljanja protuprav-
ne imovinske koristi, ovo kazneno djelo postojalo samo ako nisu postojala
obiljeja nekog drugog kaznenog djela. Kazneno djelo zlouporabe poloaja
i ovlasti iz l. 337. KZ-a, iako u zakonskom tekstu ne postoji izriita odredba
o supsidijaritetu tog djela, zadrao je ipak takvo supsidijarno svojstvo, pa
se ovo kazneno djelo prema novom kaznenom zakonodavstvu moe uiniti
samo ako nisu ostvarena obiljeja kojeg drugog kaznenog djela. Prema na-
vodima izreke pobijane presude, opisano djelo usmjereno je vie prema kaz-
nenom djelu primanja mita iz l. 347. st. 1. KZ-a, i to za opt. B.T. i opt. D.G.,
odnosno i glede opt. .T. za isto takvo djelo, ali u poticanju prema odredbi l.
37. KZ-a, odnosno u pomaganju na takvo djelo prema odredbi l. 38. KZ-a, s
obzirom na navode izreke presude za potonjega optuenika, prema kojima je s
jedne strane opt. .T. bio angairan od opt. B.A. da posreduje kod opt. B.T. i
opt. D.G., a takoer i s druge strane da je taj optuenik ovoj dvojici najavlji-
503
vao nailazak vozila koja su prevozila robu za tvrtku B. d.o.o. Zagreb, kojoj je
vlasnik i direktor bio opt. B.A.
VSRH, IK-491/00, 27. XI. 2002.
7. Neosnovano opt. I.. istie da je povreda Kaznenog zakona ostvarena
time to opt. M.V. u vrijeme poduzimanja inkriminiranih radnji nije imao svoj-
stvo odgovorne osobe, jer je ravnatelj S.K. u to vrijeme aktivno obavljao svoje
dunosti. Naime, po l. 89. st. 7. KZ-a, odgovorna osoba u smislu tog zakona
je osoba kojoj je povjeren odreeni djelokrug poslova iz podruja djelovanja
pravne osobe, a opt. M.V. oito je u inkriminirano vrijeme bio povjeren dje-
lokrug poslova ravnatelja kole, kako to proizlazi iz dopisa Ureda za pro-
svjetu, kulturu, informiranje, port i tehniku kulturu upanije koprivniko-
-krievake od 23. sijenja 1996. Ministarstva prosvjete i porta.
VSRH, IK-990/06, 11. I. 2007.
8. Takav opis kaznenog djela ne sadrava konstitutivni elemenat kazne-
nog djela iz l. 337. st. 1. i 4. KZ-a jer se opt. G.F. tereti da je prouzroio tetu
drugoj pravnoj osobi, a ne da je postupao u cilju da fizikoj osobi pribavi
protupravnu imovinsku korist, zbog ega je prvostupanjski sud s pravom po
l. 354. t. 1. ZKP-a istoga oslobodio od optube.
VSRH, IK-797/06, 27. IV. 2006.
2. Oblici zlouporabe
Tablica 2.
Oblik zlouporabe kod kaznenog djela iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007.
OBLIK 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
ISKORI-
TAVANJE
POLOAJA
I OVLASTI 7 7 5 6 11 15 21 15 14 9 2 112
PREKO-
RAENJE
GRANICE
OVLASTI 2 1 - 2 3 4 11 9 5 1 - 38
NEOBAV-
LJANJE
DUNOSTI - - - - - - 1 - - - - 1
UKUPNO 9 8 5 8 14 19 33 24 19 10 2 151
504
Grafikon 2.
Oblik zlouporabe kod kaznenog djela iz l. 337. KZ-a
od 1997. do 2007. izraen u postocima
Aps. 100% = ukupan broj predmeta od 1997. do 2007. godine (151)
Zlouporaba se u l. 337. st. 1. KZ-a javlja u tri oblika:

- kao iskoritavanje poloaja ili ovlasti,
- kao prekoraenje granica ovlasti i
- kao neobavljanje dunosti.
Opis radnje u l. 337. st. 1. KZ-a prilagoen je odnosima u slubi i stva-
ra potekoe u primjeni na odnose u gospodarstvu. Iz tog razloga sve ee
susreemo u literaturi (a i u sudskoj praksi) definiranje oblika zlouporabe koji
su prilagoeni gospodarskom poslovanju i odnosima u gospodarstvu.
Tako Novoselec10 iskoritavanje poloaja ili ovlasti tretira kao sklapanje
pravnih poslova od strane odgovorne osobe u ime pravne osobe, i to tako da
odgovorna osoba iskoritava poloaj ili ovlast kad sklopi posao koji je valjan
prema treima, ali pritom prekorai interne ovlasti. Takva odgovorna osoba
ne postupa s odgovornou urednog i savjesnog gospodarstvenika. U pogledu
10
V. dr. sc. Petar Novoselec: Posebni dio kaznenog prava, prvo izdanje, Pravni fakultet
Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 321 i dalje.
505
prekoraenja granica ovlasti, isti autor smatra da se radi o prekoraenju ov-

lasti zastupanja, tako da pravni posao ne obvezuje zastupanu pravnu osobu.
Iako u tim sluajevima nije uope nastala pravna obveza za pravnu osobu,
moe i iz takvih poslova za nju proizai teta (npr. na temelju nevaljalog ugo-
vora dolo je do predaje posjeda). to se pak tie neobavljanja dunosti, rije
je o neinjenju, koje je u l. 337. st. 1. KZ-a, prema miljenju autora, kao oblik
radnje suvino, jer se iskoritavanje poloaja ili ovlasti neinjenjem ionako
kanjava na temelju ope odredbe l. 25. st. 2. KZ-a prema kojoj za neinjenje
odgovara osoba koja je pravno obvezna na injenje (garant), a to je nedvojbe-
no slubena i odgovorna osoba.
Takav nain definiranja sadraja oblika zlouporabe kod kaznenog djela iz
l. 337. st. 3. i 4. KZ-a primjereniji je svojstvu odgovorne osobe u pravnoj
osobi koja se bavi gospodarskom djelatnou, no klasine definicije zloupo-
rabe za kazneno djelo iz l. 337. KZ-a - kao slubenikog kaznenog djela - jo
uvijek predstavljaju relativno siguran orijentir za utvrenje pojedinih oblika
zlouporabe. Pri tome, moramo voditi rauna da oblikovanje gospodarskih
kaznenih djela zavisi u velikoj mjeri i od gospodarskog sustava unutar kojeg
se ona ine. Kaznenopravna zatita e biti drugaija u sustavu planskog go-
spodarstva u kome drava kontrolira proizvodnju i raspodjelu dobara nego u
trinom gospodarstvu utemeljenom na odnosu ponude i potranje i slobodnoj
utakmici izmeu gospodarstvenih subjekata.11
Opis kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a, u biti,
prema nekim autorima,12 sadrava dva razliita kaznena djela. Isto tako, kao
ilustrativan primjer upuujemo na sadraj zahtjeva za zatitu zakonitosti pod-
nesenog od DORH-a (protiv rjeenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske,
K-6/94 od 22. veljae 1994.) u kojem se posebno istie: Pobijano rjeenje
temelji se, dakle, na pravnom stajalitu da kod kaznenog djela zlouporabe
poloaja i ovlasti iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a) nema
pokuaja kao faze poinjenja, jer da je to kazneno djelo mogue samo kao
dovreno, a u sluajevima kad namjeravano postizanje protupravne imovinske
koristi nije ostvareno, da se radi o kaznenom djelu iz st. 1. l. 215. KZ RH (st.
1. l. 337. KZ-a).
Takvo pravno shvaanje i interpretaciju odredaba l. 215. KZ RH (l. 337.
KZ-a) smatramo pogrenim i pravno neodranim.
Prije svega, treba istaknuti da se odredbama l. 215. KZ RH (l. 337. KZ-a)
normiraju dva posve razliita kaznena djela, na to upuuje i njihova geneza.
Naime, kazneno djelo iz l. 215. st. 1. KZ RH (l. 337. st. 1. KZ-a) pandan je
11
V. prof. dr. sc. Petar Novoselec: Gospodarska kaznena djela, Hrvatska pravna revija,
svibanj 2001., str. 71 i dalje.
12
V. djelo u biljeci 10, str. 320 i dalje.
506
krivinog djela zlouporabe slubenog poloaja i ovlatenja iz l. 314. biveg

krivinog zakonika, dok je kazneno djelo iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH (l.
337. st. 3. i 4. KZ-a) pandan krivinog djela zlouporabe slubenog poloaja i
ovlatenja iz koristoljublja iz l. 314.-a istog krivinog zakona.
Ta kaznena djela su ve i po svojoj prirodi potpuno razliita. Kazneno djelo
iz l. 215. st. 1. KZRH (l. 337. st. 1. KZ-a) jest tzv. formalni delikt apstrak-
tnog ugroavanja sa zabranjenom posljedicom izvan bia djela, koji delikt se
iscrpljuje ve u samoj radnji, a kazneno djelo iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH
(l. 337. st. 3. i 4. KZ-a) jest tzv. materijalni delikt povrjeivanja sa zabranje-
nom posljedicom koja je sastavni dio bia djela.
Bitna je razlika i u njihovim subjektivnim obiljejima, jer kod kaznenog
djela iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a) namjera je
usmjerena na pribavljanje protupravne imovinske koristi, dok je kod kazne-
nog djela iz l. 215. st. 1. KZ RH (l. 337. st. 1. KZ-a) namjera upravljena na
neimovinsku korist.
Razlika u svrsi, smislu i dometu tih kaznenopravnih normi pogotovo je
razvidna s obzirom na njihove zatitne objekte, jer kod kaznenog djela iz l.
215. st. 1. KZ RH (l. 337. st. 1. KZ-a) iskljuivi objekt zatite je zakonitost
u obavljanju slube, dok se kaznenim djelom iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH
(l. 337. st. 3. i 4. KZ-a) uz zakonitost vrenja slube zatiuje i imovina - i to
imovina svake vrste, tj. i dravna imovina i imovina pravnih i fizikih osoba.
Do spajanja inkriminacija u isti lanak Kaznenog zakona ovih dvaju
kontraindiciranih kaznenih djela dolo je iskljuivo iz praktinih razloga
nomotehnike prirode. Budui da se sutinski radi o posve razliitim, samo-
stalnim kaznenim djelima sa svojim autonomnim biima, izmeu tih kaznenih
djela nema odnosa temeljnog i kvalificiranih oblika, jer kazneno djelo iz l.
215. st. 1. KZ RH (l. 337. st. 1. KZ-a) nije osnovno djelo u odnosu na kaz-
neno djelo iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a). Takav
odnos je samo nominalan i faktiki ne postoji. Drugim rijeima, stavci 3., 4. i
5. lanka 215. KZ RH (st. 3. i 4. l. 337. KZ-a) samo su u tehnikom smislu
kvalificirani oblici st. 1. l. 215. KZ RH (st. 1. l. 337. KZ-a), jer zbog gore
istaknutih sutinskih razlika kvalificirani oblici u pravnom smislu te pravne
sintagme su samo st. 4. i 5. u odnosu na st. 3. l. 215. KZ RH (st. 4. u odnosu
na st. 3. l. 337. KZ-a).
Zbog bitnih razlika u samoj prirodi, vrsti i tipu kaznenih djela nema nikakvog
uporita za pravno stajalite pobijanog rjeenja da nedovreno kazneno djelo
iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH predstavlja kazneno djelo iz l. 215. st. 1. KZ
RH, tj. da pokuaj pribavljanja protupravne imovinske koristi zlouporabom
ovlasti i poloaja predstavlja formalni delikt apstraktnog ugroavanja iz l.
215. st. 1. KZ RH. Potpuno je nejasno zbog ega i iz kojih razloga bi kazneno
djelo iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a) glede pojedinih
507
faza poinjenja i kanjivosti pokuaja trebalo tretirati drugaije od svih drugih

kaznenih djela. Drugim rijeima, postavlja se pitanje zbog kojih razloga bi
kazneno djelo iz l. 215. st. 3., 4. i 5. KZ RH (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a) trebalo
biti izuzeto od primjene univerzalnih odredaba opeg dijela Kaznenog zako-
na, koje odredbe se po imperativnoj normi l. 2. st. 2. KZ RH (l. 12. KZ-a)
obvezatno primjenjuju na sva kaznena djela iz posebnog dijela Kaznenog
zakona, kao i na sva kaznena djela iz tzv. sporednog kaznenog zakonodavstva.
U obrazloenju pobijanog rjeenja s tim se u vezi ne navode bilo kakvi razlozi.
Tih razloga po naem miljenju niti nema, jer kao i kod svih drugih delikata s
posljedicom sadranom u biu djela, poduzimanje radnje poinjenja s ciljem
postizavanja te posljedice, ije ostvarenje iz bilo kojih razloga izostane, pred-
stavlja pokuaj kaznenog djela.
Stajalite o preobrazbi pokuaja poinjenja materijalnog delikta povrede
u formalni delikt apstraktnog ugroavanja neivotno je i po naem miljenju
protivno je svakoj pravnoj logici, pogotovo kod kaznenog djela iz l. 215. st.
3., 4. i 5. KZ RH (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a), koje se zbog sutinske razlike u
sadraju svijesti i volje poinitelja niti u jednom svom stadiju i fazi poinjenja
ne moe poistovjetiti s kaznenim djelom iz l. 215. st. 1. KZ RH.
U teoriji kaznenog prava nesporno je da je pokuaj mogu ak i kod nekih
kaznenih djela kvalificiranih teom posljedicom u odnosu na koju teu poslje-
dicu je u smislu odredbe l. 13. OKZRH (l. 43. st. 2. KZ-a) propisan nehajni
oblik krivnje (pretencionalitet), pa je neshvatljivo zbog ega pokuaj ne bi
bio mogu kod kaznenog djela zlouporabe ovlasti i poloaja iz koristoljublja,
ije subjektivno obiljeje je izravna namjera na postizavanje posljedice iz bia
djela.
Novoselec s pravom upozorava da iskljuenje dovrenog kaznenog djela
jo ne znai i da je iskljuen pokuaj tog kaznenog djela - jer upravo okolnost
da posljedica nije nastupila upuuje na pokuaj.13
Zbog svega iznesenog, uvaavajui strune i uvjerljive argumente iznesene
u gore navedenom zahtjevu za zatitu zakonitosti, potujui argumentaciju
pojedinih teoretiara kaznenog prava te ocjenom svih okolnosti koje se odnose
na pozicioniranje pokuaja kaznenog djela iz st. 3. i 4. l. 337. KZ-a, Kazne-
ni odjel VSRH na sjednici odranoj 2. srpnja 2007. donio je sljedee pravno
shvaanje: Kazneno djelo protiv slubene dunosti - zlouporaba poloaja i ov-
lasti - iz l. 337. st. 3. i 4. Kaznenog zakona moe se ostvariti i u pokuaju.
Jedan od posebnih problema koji se vrlo rano pojavio u sudskoj praksi, ali
i pravnoj teoriji, jest problem tumaenja pojma druge osobe u korist koje se
poinjenjem kaznenog djela iz st. 3. i 4. l. 337. KZ-a pribavlja imovinska ko-
rist, s obzirom na zakonski opis i ratio inkriminacije l. 337. st. 3. i 4. KZ-a.
13
V. djelo u biljeci 10, str. 326 i dalje.
508
Prema stajalitu Kaznenog odjela VSRH (II-Kr-24/00 od 2. sijenja 2001.),

pod pojmom drugi razumije se samo fizika osoba, a ne i pravna osoba.
Tvrdnja da takvo stajalite nije bilo prihvaeno u sudskoj praksi, posebno
ne od dravnog odvjetnitva, a trpjelo je opravdane kritike u literaturi,14 nije
netona, ali smo skloniji zakljuku da je pojam drugi kao bitno obiljeje
kaznenog djela iz l. 337. KZ-a u teoriji i praksi izazvao dvojbe u pogledu
okolnosti odnosi li se pojam drugi samo na fiziku osobu ili se taj pojam
odnosi i na pravnu osobu. Sudska praksa, kako to s razlogom istie Paji, u
najveem broju sluajeva, uoavajui dvojnost kanjivosti odgovorne osobe
za iste radnje i u kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a
i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz l. 292. KZ-a, u sluaju kad
odgovorna osoba pribavlja protupravnu imovinsku korist svojoj ili dugoj prav-
noj osobi, takvo postupanje podvodi pod kazneno djelo iz l. 292. KZ-a.15
Zanimljivo je da je Radi jo 1975. godine, ustvrdio: Krivino djelo
zlouporabe poloaja ili ovlatenja iz koristoljublja nalazi se u glavi krivinih
djela protiv slubene dunosti i stoga treba pojam drugoga kod ovog djela
tumaiti na isti nain kao i kod ostalih krivinih djela iz ove glave. Smatra-
mo da moramo tumaiti ovaj izraz na istovjetan nain kao i kod pojedinih
krivinih djela protiv imovine, jer ne samo da pojedina krivina djela protiv
slubene dunosti, meu kojima je i ovo iz l. 314.-a, mogu pod odreenim
uvjetima prerasti u krivino djelo protiv imovine, ve i zbog toga to pojedina
krivina djela protiv slubene dunosti imaju karakter i imovinskih krivinih
djela. Njima se ne napada samo pravilno vrenje slubene dunosti ve se
napada i imovina.16
Trideset godina poslije, VSRH u svojoj odluci I-K-712/03 od 15. XI.
2006. (v. odluku iz sudske prakse pod II.12. ovoga rada) istie: Naime, pr-
vostupanjski sud smatra da je u takvim sluajevima (kada kazneno djelo iz
l. 337. KZ-a ine odgovorne osobe) zatitni objekt imovina pravne osobe u
kojoj poinitelj ima svojstvo odgovorne osobe. To je samo djelomino tono,
s obzirom na to da je ovo kazneno djelo iz glave XXV. KZ-a kazneno dje-
lo protiv slubene dunosti, pa se njime titi slubena dunost, iako u tom
kaznenom djelu postoje i elementi svojstveni imovinskim kaznenim djelima,
koji se isprepleu s elementima kaznenih djela protiv slubene dunosti, no ti
imovinski elementi nisu dominantni i ovo kazneno djelo ostaje kazneno djelo
14
15
V. Lazo Paji: Dvojbe teorije i prakse u tumaenju pojma drugi kao obiljeja kaznenog
djela (drugi - fizika i pravna ili samo fizika osoba?), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, vol. 12, br. 2/2005., Zagreb, str. 450.
16
V. mr. Andrija Radi: Pojam drugoga kod krivinih djela protiv imovine i slubene
dunosti, Naa zakonitost, br. 10/1975., str. 56.
509
kojim se titi slubena dunost kao pravno dobro. Kada su poinitelji kazne-
nih djela ovlatene osobe u trgovakim drutvima, predmet zatite je slubena
dunost u voenju poslova drutva, kako u uem smislu, tako i u irem smislu,
dakle voenje poslovne politike i uope upravljanje drutvom. (V. drugaije
miljenje kod Novoselca, djelo u biljeci 12, str. 75 i dalje, prema kojem prav-
no dobro koje se titi tim kaznenim djelima je imovina ije interese zastupa
slubena ili odgovorna osoba ... stoga je smjetaj tog kaznenog djela meu
slubenika kaznena djela (kaznena djela protiv slubene dunosti, glava
XXV.) zakonodavni promaaj. Istina je da se tim kaznenim djelom povrjeuje
i povjerenje koje je poinitelju kaznenog djela iskazala pravna osoba koja
mu je povjerila odreene ovlasti, ali je taj odnos povjerenja sporedno pravno
dobro, a njegovo krenje nipoto nije i krenje slubene dunosti kako glasi
naslov glave XXV. Kako se dakle radi o imovinskom deliktu, pretpostavka je
uvijek imovinska teta pravne osobe.)
Prema Baiu, pojam druge osobe, s obzirom na zakonski opis i ratio
inkriminacije, obuhvaa samo fiziku, a ne i pravnu osobu. 17 Novoselec istie:
... kazneno djelo iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a moe se sastojati u pribavljanju
imovinske koristi pravnoj osobi, ukljuujui i vlastitu, jer je i takva pravna
osoba odvojeni subjekt od poinitelja i time drugi za njega.18
Samo uzgred istiemo da je isti autor u jednom prijanjem radu kazneno
djelo zlouporabe poloaja i ovlasti (l. 337. KZ-a) pozicionirao u gospodarska
kaznena djela poinjenja u korist fizikih osoba i izriito istaknuo da su pre-
dmet ove glave kaznena djela kojima poinitelji ostvaruju imovinsku korist
za sebe ili drugu fiziku osobu (istaknuo M.S.). U tu skupinu, prije svega,
ulaze kaznena djela pronevjere (l. 345. KZ-a) i zlouporaba poloaja i ovlasti
iz koristoljublja (l. 337. st. 3. i 4. KZ-a).19
U jednoj odluci VSRH (v. odluku iz sudske prakse pod I.5. ovoga rada)
istaknuto je da DORH nije podrao albu nieg dravnog odvjetnitva jer je
ona u suprotnosti s opeprihvaenim stajalitem sudske prakse prema kojemu
odgovorna osoba koja zlouporabom ovlasti pribavlja imovinsku korist drugoj
pravnoj osobi ini kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslo-
vanju iz l. 292. KZ-a, a koja pribavlja korist drugoj fizikoj osobi ini kazne-
no djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a.
Paji u svom radu navodi da radna skupina Ministarstva pravosua za
izmjenu Kaznenog zakona, na ijem je elu prof. dr. sc. eljko Horvati,
dri da nije potrebna promjena pravnog opisa l. 337. st. 1. KZ-a u odnosu
17
V. Franjo Bai i ime Pavlovi: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb,
2004., str. 1166.
18
V. djelo u biljeci 10, str. 443-444.
19
510
na izriaj drugome, jer izriaj drugome u konkretnoj situaciji obuhvaa i

fiziku i pravnu osobu, pri emu treba prilagoditi sudsku praksu.20
Novelom KZ-a iz 2006. godine izmijenjena je odredba l. 337. st. 1. KZ-a
tako da je rije drugome zamijenjena rijeima drugoj pravnoj ili fizikoj
osobi.
Slaemo se s Novoselcem da nakon te izmjene vie nema dvojbi da se u
smislu odredbe l. 337. st. 3. i 4. KZ-a imovinska korist moe odnositi i na
pravnu osobu, ali, za razliku od profesora Novoselca, mi smatramo da nave-
dena izmjena Zakona nije nikakvo pojanjenje dosadanjeg teksta, ve se
radi o sadrajnoj izmjeni zakona, koja se kao svaka izmjena Zakona mora
prosuivati u daljnjoj primjeni u smislu odredbe l. 3. st. 1. 2. KZ-a (tzv.
obvezna primjena blaeg zakona).
Jedna od daljnjih nedoumica koje se pojavljuju u sudskoj praksi jest okol-
nost primjene tzv. klauzule supsidijariteta. U literaturi je viekratno istaknuto
da i bez tog izriaja kazneno djelo iz l. 337. KZ-a ne gubi svojstvo opeg i
osnovnog kaznenog djela jer je isputeni dio inkriminacije i nadalje primjenjiv
prema opim naelima Kaznenog zakona.
U sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske nalazimo vei broj
odluka u kojima je izriito navedeno da je kazneno djelo zlouporabe poloaja
i ovlasti iz l. 337. KZ-a, iako u zakonskom tekstu ne postoji izriita odred-
ba o supsidijaritetu tog djela, zadralo ipak takvo supsidijarno svojstvo, pa
se ovo kazneno djelo i prema novom kaznenom zakonodavstvu moe uiniti
samo ako nisu ostvarena obiljeja kojeg drugog kaznenog djela (v. kao pri-
mjer odluku iz sudske prakse pod I.6. ovoga rada). Ono to smo primijetili
pregledom velikog broja sudskih odluka (v. priloge ovome radu) jest to da
se pitanje supsidijariteta redovito tretira u ukidnim odlukama (u dijelu upute
drugostupanjskog suda), a vrlo rijetko u prvostupanjskim odlukama.
Prema naem istraivanju, od ukupnog broja predmeta (151) u 112
predmeta (74,0%) poinitelj kaznenog djela iz l. 337. KZ-a iskoritava
poloaj i ovlast, u 38 predmeta (25%) prekorauje granice ovlasti, a samo
u jednom predmetu (1,0%) ne obavlja dunost.
Takva disperzija oblika zlouporabe potvruje ono stajalite koje se temelji
na uvjerenju da je nepostupanje odgovorne osobe s odgovornou urednog
i savjesnog gospodarstvenika najei oblik zlouporabe i kao takvo stal-
na prijetnja urednom gospodarskom ustroju zemlje, a sadraj zlouporabe
(poloaja ili ovlasti) uglavnom se odnosi na karakteristike slubene osobe,
a manje na karakteristike odgovorne osobe locirane u gospodarskom poslo-
vanju - to je, prema naem miljenju, samo rezultat temeljne neusklaenosti
radnje iz l. 337. KZ-a (posebno st. 3. i 4.) u odnosu na trino poslovanje,
zbog ega i dolazi do potekoa u njenoj primjeni.
20
511
IZ SUDSKE PRAKSE
1. Nesporno je iz dokumentacije Zagrebake banke d.d. Zagreb i iskaza

svjedoka I.Z. te .M., djelatnika ove banke, utvreno da je dokumentacija o
opisanim transakcijama u izreci presude formalno ispravna, a da je optuenik
protivno pravilima te banke obavljao transakcije bez nazonosti ovlatenika.
Pravilno je prvostupanjski sud zakljuio da je obavljanjem transakcija bez
nazonosti i dispozicije ovlatenika i njegove dispozicije da se transakcije
obave na nain kako su opisane u izreci presude propustio obaviti slubenu
dunost i te transakcije obavio bez znanja i protivno volji vlasnika rauna
odnosno njegova punomonika, ime je ostvario obiljeje kaznenog djela
iz l. 337. KZ-a zlouporabom poloaja i ovlasti neobavljanjem dunosti, pri
emu je pribavljena imovinska korist, i to u iznosu preko 30.000,00 kn, dak-
le znatna imovinska korist, a iz utvrenih injenica i okolnosti pouzdano je
utvreno da je optuenik tako postupao s ciljem pribavljanja upravo takve
koristi. Nesporno je utvreno i da je pribavljena korist iznosila 113.296,96
kn (denominiran iznos). Time je u cijelosti ostvario sva potrebna objektivna i
subjektivna obiljeja kaznenog djela iz l. 337. st. 4. u svezi sa st. 3. i 1. KZ-a.
Nesporno je utvreno i da je optuenik, u to vrijeme zaposlen na radnom
mjestu blagajnika-likvidatora u Zagrebakoj banci d.d. Zagreb, imao svojstvo
odgovorne osobe, pa je i obiljeje predmetnoga kaznenog djela ostvareno.
Poduzete transakcije optuenik nije poduzimao u kakvom drugom svojstvu,
primjerice kao opunomoenik vlasnika rauna I.B., odnosno kao punomonik
njegove punomonice M.T. Nesporno je utvreno i da je Zagrebaka banka
d.d. u obveznopravnom odnosu vlasniku rauna I.B. duna isplatiti u izreci
navedene iznose koje je za sebe pribavio optuenik, a na tetu ove banke, te
je i time ostvario potrebno obiljeje kaznenog djela zlouporabe poloaja i
ovlasti. Najzad, nesporno je utvreno i da je optuenik, kao dugogodinji rad-
nik ove banke, znao na koji nain se pravilno obavljaju novane transakcije
s vlasnikom deviznog rauna odnosno njegovim punomonikom, dakle da je
bio svjestan djela i htio njegovo ostvarenje upravo na onaj nain kako je to
utvrdio prvostupanjski sud i kako je to navedeno u izreci pobijane presude,
postupajui tako s izravnom namjerom i s ciljem pribavljanja znatne imovin-
ske koristi.
VSRH, IK-292/04, 20. XII. 2006.
2. Naime, prema odredbi l. 355. st. 1. t. 1. ZKP-a, u presudi kojom se
optuenik proglaava krivim sud je duan izrei za koje se djelo proglaava
krivim te navesti sve injenice i okolnosti koje ine obiljeja predmetnog kaz-
nenog djela, kao i one o kojima ovisi primjena odredaba Kaznenog zakona.
Tako u odnosu na opt. B.. i kazneno djelo pod tokom 1) nije vidljivo kojim
512
je radnjama iskoristio svoj poloaj i ovlasti u obavljanju carinske slube. S

obzirom na to da iz vaeeg Naputka za obavljanje carinskog nadzora proiz-
lazi da prijavu za uvoz, izvoz i provoz robe (u daljnjem tekstu: UCP) sastavlja
pediter na temelju dokumentacije koju mu predaje voza, onda sam navod u
izreci kako je opt. B.. prihvatio nagovor N.A. da se pod carinski nadzor stavi
samo ona roba koja bude unesena u obrazac UCP nije dovoljan za potpuno
odreenje kaznenog djela, jer upravo tako sastavljena prijava (UCP) slui
kao temelj za stavljanje uvozne robe pod carinski nadzor. Isto tako nije dovolj-
no jasno kakvim dogovorom s I.S. i I.M. i na koji nain je autoritetom voditelja
smjene opt. B.. organizirao slubu da su svi carinici njegove smjene, odnos-
no carinici navedeni u izreci presude i on osobno svaki u svojoj djelatnosti
svojim ovlastima i radnjama omoguili tvrtki A. uvoz bez potpunog plaanja
uvoznih pristojbi, ime je opt. N.A. na tetu dravnog prorauna okoriten za
iznos 2.331.343,17 kn.
VSRH, IK-698/04, 17. III. 2005.
3. U pogledu kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st.
4. KZ-a iz toke 2. izreke pobijane presude, valja istai da dravni odvjetnik
nije dokazao u emu se sastoji protupravnost u postupanju opt. V.I. koji kao
nositelj stanarskog prava kupuje stan od Uprave uma B. Prvostupanjski sud
pravilno polazi od nespornih injenica da je opt. V.I. postupao u okviru gra-
nica svoje ovlasti koje je imao kao upravitelj Uprave uma B. kada je dao
nalog za adaptaciju stana koji je u to vrijeme bio u vlasnitvu umarije, a on
ga je dobio na koritenje. Bez obzira iz kojih sredstava je adaptacija stana
plaena, da li iz sredstava namijenjenih za investicijsko odravanje ili iz opih
trokova Uprave uma, tj. iz stavke materijalnih trokova ureda upravitelja,
o emu se oitovao svjedok Z.P., a to se albom osporava, to u krajnjoj liniji
nije po ocjeni ovog suda niti bitno. Naime, opt. I.V. se i ne stavlja na teret da
je on neovlateno i protupravno dao nalog za adaptaciju i da je neovlateno
raspolagao novanim fondovima protivno njihovoj namjeni. Njemu se stavlja
na teret da je otkupio stan, koji je prethodno renovirao, po staroj cijeni koju je
stan imao prije renoviranja, a ne po realnoj cijeni koju stan ima nakon renovi-
ranja, ali mu se ne stavlja na teret da bi na bilo koji nain utjecao na to da se
u ugovor o prodaji stana unese stara cijena stana, a ne realna cijena koju stan
ima nakon adaptacije, kao to pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja.
Taj sud opravdano iz nedvojbeno utvrenih injenica zakljuuje da se
optuenik legalno sa zahtjevom za otkup stana obratio pravnoj slubi koja mu
je zahtjev odobrila te utvrdila uvjete otkupa i visinu prodajne cijene. Nakon
toga zakljuuje se ugovor o otkupu stana, optuenik plaa i nakon toga kao
vlasnik stjee potpuno pravo raspolaganja te stan prodaje po trinoj cije-
ni. Ni u jednoj poduzetoj radnji koja se navodi u injeninom opisu, a to su
513
zakljuivanje ugovora o adaptaciji s graevinskom tvrtkom i otkup stana,

optuenik ne zloupotrebljava poloaj i ovlasti.
Potpuno je drugo pitanje da li se zloupotreba poloaja ini u postupku
bodovanja stana, odnosno pri utvrivanju njegove trine vrijednosti, nakon
to je izvrena potpuna rekonstrukcija. Evidentno je da se u tom segmentu
postupa nezakonito, jer se nije izvrilo novo bodovanje stana, nije se izvrila
nova procjena vrijednosti stana, i slijedom toga stan se nije prodao po stvar-
noj cijeni, ve daleko nioj. Meutim, optueniku se ne stavlja na teret da
je koristei svoj poloaj utjecao na osobe koje su bile zaduene i ovlatene
utvrivati vrijednost stana, tj. odrediti prodajnu cijenu koja je unesena u ugo-
vor o otkupu.
Zbog toga, prvostupanjski je sud jedino mogao, i pored oitih propusta
kod otkupa stana ali koji nisu obuhvaeni optubom, optuenika osloboditi
optube.
VSRH, IK-976/04, 27. II. 2007.
4. Suprotno tome, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda
drugog stupnja, a da bi se pravilno shvatio kaznenopravni pojam zlouporabe
slubenog poloaja i ovlasti, treba poi od pravilnog tumaenja osnovnih
zakonskih obiljeja ovog sloenog kaznenog djela, koje pretpostavlja pro-
tupravno postupanje odnosno postupanje protivno pravilima i interesima
slube takve slubene osobe, pri vrenju njezine slube.
Konkretne prigode optuenik, dakle, nije bio u slubi, niti je obavljao bilo
kakav zadatak vezan za potrebe slube da bi se morao ponaati u skladu s pra-
vilima i interesima slube, ve on, neovisno o tome to nije u slubi, niti oba-
vlja neku slubenu radnju, formalno gledano zloupotrebljava svoju policijsku
iskaznicu i znaku kriminalistike policije, ali s ciljem da obmane drugog dje-
latnika policije radi nesmetanog prelaska preko granice, u svrhu ostvarivanja
onog kriminalnog cilja za kojim je iao.
Samo tako se moe i smije tumaiti pravi sadraj njegova subjektivnog po-
stupanja koje u sebi eventualno sadrava kaznenopravnu radnju pomaganja
u poinjenju kaznenog djela teke krae s obzirom na vrijednost, s unaprijed
obeanim prikrivanjem predmeta pribavljenog tim djelom, kako to uostalom
pravilno oznaava i sud prvog stupnja na stranici 5 pobijane presude.
Stoga, po pravnom shvaanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao
suda drugog stupnja, ovaj oblik kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovla-
sti, i to iskoritavanjem poloaja, ili prekoraenjem granica ovlasti, uvijek
pretpostavlja da slubena osoba poduzima slubene radnje iz djelokruga
svojih slubenih ovlasti, ili ih prekorai zlouporabom poloaja, ali uvijek
u vrenju slube, kao one osnovne pravne pretpostavke, u kojim se okvirima
ovo kazneno djelo moe poiniti, pa se dakle odnosno djelo ne moe izvriti
514
kada poduzeta djelatnost nema znaaj, odnosno karakter slubene radnje

pri vrenju slube, iako je do odreene zlouporabe slubenih ovlasti dolo od
strane optuenika konkretne prigode.
Naime, ovo djelo imanentno je slubenoj osobi koja poduzima odreene
slubene radnje u obavljanju slube djelatnika policije (koji je, u konkretnom
sluaju, mogao poiniti eventualno djelatnik granine policije iskoritavanjem
svog poloaja graninog policajca, ili prekoraenjem svojih ovlasti).
Ocjenjujui, dakle, cjelokupno ponaanje optuenika u inkriminiranom
dogaaju, ovaj drugostupanjski sud nalazi, s obzirom na naprijed izloene
razloge, da djelo koje dravni odvjetnik stavlja na teret optueniku nije po
zakonu kazneno djelo jer iz opisanog ponaanja optuenika ne proizlaze
zakonska obiljeja kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a, pa je s pravom sud
prvog stupnja optuenika oslobodio optube, na temelju l. 354. t. 1. ZKP-a.
VSRH, IK-933/01, 21. II. 2002.
5. Opt. M.B. u albi navodi da je ugovore zakljuio u skladu sa svojim

ovlastima, pa smatra da u njegovim radnjama nema protupravnosti. Takoer
istie da je cijena zemljita naknadno plaena, pa da nema ni tete. Opt. B.O.
u albi takoer navodi da ovo djelo nije moglo biti kvalificirano kao dovreno,
jer je zemljite koje je prodano kasnije plaeno, pa stoga nije niti nastala teta
za tvrtku A.
U odnosu na navod opt. M.B. da je predmetni ugovor zakljuio u skladu sa
svojim ovlastima valja istai da on niti nije optuen za prekoraenje ovlasti,
ve za oblik kaznenog djela iz l. 337. Kaznenog zakona koji ini slubena
ili odgovorna osoba koja postupa u okviru svojih ovlasti, ali ih zloupotreb-
ljava, iskoritavajui ih na nain da sebi ili drugom pribavi neimovinsku
(st. 1. i 2. tog lanka) ili imovinsku korist (st. 3. i 4. istog lanka). albeni
navodi o naknadnom plaanju cijene zemljita nisu od utjecaja na ocjenu kaz-
nene odgovornosti optuenika. Naime, kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a
dovreno je pribavljanjem imovinske koristi, a u ovom sluaju tu korist stekle
su osobe koje su postale vlasnici nekretnine bez njezina plaanja, i to tre-
nutkom njihove uknjibe kao zemljinoknjinih vlasnika, do koje uknjibe je
nesporno dolo. Okolnost naknadnog plaanja cijene zemljita (i to nakon
to je opt. M.B. prestao biti direktorom tvrtke A., kad je nastupila mogunost
pronalaska ovog ugovora) moe eventualno predstavljati olakotnu okolnost
pri odmjerivanju kazne u vidu namirenja tete prouzroene kaznenim djelom,
ali ona ne predstavlja okolnost koja bi iskljuivala protupravnost postupanja
optuenika. Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno
utvreno injenino stanje pravilno primijenio i Kazneni zakon kada je radnje
optuenika pravno oznaio kao kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz
515
l. 337. st. 4. KZ-a, a radnje opt. B.O. kao kazneno djelo poticanja na zloupo-
rabu poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. u vezi s l. 37. KZ-a, za koja ih je kaz-
nena djela proglasio krivim. Stoga nije ostvaren niti neki od oblika povrede
Kaznenog zakona iz l. 368. ZKP-a.
VSRH, IK-290/01, 14. IX. 2005.
6. Meutim, kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a
karakterizira samo ono iskoritavanje slubenih ovlasti koje je poduze-
to oito za druge ciljeve, a ne za one doputene koji odgovaraju zadaci-
ma slube. Zbog toga se uzima da svako iskoritavanje poloaja ili ovlasti,
prekoraenja granica ovlasti ili neobavljanja dunosti ne znai ujedno i
zlouporabu poloaja i ovlasti u smislu ovog kaznenog djela.
VSRH, IK-204/00, 26. VI. 2002.
7. Zakljuno treba rei da, iako su pojedini postupci opt. I.O., kao
gradonaelnika grada P., formalno bili u suprotnosti s odredbama Uredbe i
Zakona o nabavi robe, usluga i ustupanju radova, to jo ne znai i da se radi
o zlouporabi njegova poloaja i ovlasti u smislu kaznenog djela iz l. 337.
KZ-a. Naime, svako iskoritavanje poloaja i ovlasti od strane slubene ili
odgovorne osobe, upravo da ono i postoji, samo za sebe jo ne mora nuno
predstavljati uin ovog kaznenog djela, ve eventualno kakvu povredu za
koju postoji stegovna, prekrajna ili druga odgovornost, a ne i nuno, u
svakom sluaju, kaznena odgovornost.
VSRH, IK-1049/03, 14. IV. 2005.
8. Ovlasti opt. M.V. izvedene su iz ovlasti koje je imala opt. M.V. kao
direktorica drutva, a koje je ona na njega prenijela, to proizlazi iz njihovih
suglasnih obrana prema kojima je opt. M.V. zajedno s njom obavljao sve po-
slove vezane za upravljanje drutvom te za zastupanje drutva. Prekoraenje
granice tih ovlasti predstavlja upravo dogovaranje tog optuenika s ostalima
o isplati dijela cijene kioska na njegov privatni raun s namjerom zadravanja
tog novca.
VSRH, IK-304/03, 22. XI. 2006.
9. Naime, zbog pogrenog pravnog shvaanja suda prvog stupnja da
slubena osoba kojoj nikakva imovina nije povjerena na upravljanje ne moe
poiniti kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti, taj sud nije utvrivao
postoje li i navedene okolnosti koje su dio injeninog opisa kaznenog djela
iz l. 337. st. 4. KZ-a pod tokom 1. optunice, a o kojim injenicama takoer
ovisi ocjena je li opt. R.S. poinio kazneno djelo stavljeno mu tom tokom
optunice na teret.
516
Opisano stajalite suda prvog stupnja pogreno je zbog toga to je pri

rjeavanju pravnog pitanja moe li opt. R.S. kao osoba ije ovlasti ne iz-
laze iz okvira rukovoenja sjednicom Opinskog vijea Opine N. poiniti
kazneno djelo iz l. 337. st. 1. i 4. KZ-a analizirao samo zlouporabu ovlasti
kao mogui oblik poinjenja tog kaznenog djela, a zanemario je prekoraenje
ovlasti slubene osobe kao alternativni oblik poinjenja ovog kaznenog dje-
la (koji je, usput reeno, i naveden u zakonskom opisu tog kaznenog djela u
optunici).
Pritom sud prvog stupnja tono navodi da je kaznenim djelom iz l.
337. KZ-a inkriminirano ponaanje dunosnika, koji zlouporabivi dunost
koju izvravaju, raspolau imovinom koja im je povjerena na nain da pri
tome drugome ili sebi pribavljaju kakvu korist (imovinsku ili neimovinsku).
Meutim, inkriminacija iz l. 337. KZ-a ne iscrpljuje se samo u ovakvoj
zlouporabi koja predstavlja iskoritavanje poloaja ili ovlasti slubene ili
odgovorne osobe (kada ta osoba, dakle, postupa unutar okvira poloaja ili
ovlasti koje ima, ali na nain da ih iskoritava s namjerom pribavljanja sebi
ili drugom imovinske ili neimovinske koristi), ve obuhvaa i ostale mogue
oblike zlouporabe poloaja i ovlasti, meu kojima je i prekoraenje poloaja
ili ovlasti. To prekoraenje postoji upravo onda kada odgovorna ili slubena
osoba poduzima radnje koje premauju njen poloaj ili ovlasti, dakle kada
ona prisvaja ovlasti koje joj ne pripadaju, poduzimajui radnje koje nisu
imanentne njenom poloaju, odnosno kada poduzima one radnje na koje
nije ovlatena.
VSRH, IK-595/03, 7. IX. 2005.
10. Nasuprot tome, Vrhovni sud smatra da je sud prvog stupnja, u zako-
nito provedenom dokaznom postupku, injenino stanje potpuno i pravilno
utvrdio te je osnovano zakljuio da su opt. L.D., kao naelnica Opine V., i
opt. B.C., kao njezin zamjenik, iskoristili svoj poloaj slubene osobe s ciljem
da drugima pribave znatnu imovinsku korist.
Nesporno je u ovom predmetu da su optuenici, kao rukovodee osobe
opine V., osobno na ruke preuzimali prihod opine od naknada za koritenje
sajmenog prostora i potom taj novac, po vlastitom izboru i nahoenju, ne-
posredno davali treim osobama. Prilikom takvog postupanja prihod od
naknade opine nije prikazan u proraunu, a time je Opinsko vijee koje je
prema Statutu jedino ovlateno na prijedlog Poglavarstva sainiti proraun,
onemogueno da zakonito raspolae tim sredstvima. Pri tome, nikakva eviden-
cija niti dokumentacija nije sainjena o tome kojim osobama, s koje osnove i
koliko novca je predano, a time je izostala i svaka mogunost kontrole troenja
tih sredstava. Za takav nain postupanja nesporno nije postojalo odobrenje
nadlenih tijela opine, tj. o tome nije donesena nikakva pisana odluka.
517
Opisano postupanje optuenika s prihodima opine doista predstavlja

njihovu samovolju, jer je suprotno odredbama Statuta opine V., ali i odred-
bi l. 39. Zakona o lokalnoj i podrunoj samoupravi (Narodne novine broj
33/01) koja nalae da Poglavarstvo opine upravlja i raspolae opinskim
prihodima i rashodima u skladu sa Zakonom i Statutom. Budui da su upravo
optuenici po svojoj funkciji bili zadueni za zakonito raspolaganje sredstvi-
ma opine i obvezni voditi rauna o tome da se s imovinom opine postupa
po naelima dobrog gospodarenja, oito je da su optuenici, postupivi su-
protno, iskoristili svoj slubeni poloaj. Pri tome je promaeno govoriti da
oni nisu bili svjesni nedoputenosti vlastitog postupanja, kada opt. L.D. sama
navodi da se u poetku odupirala takvom nainu raspolaganja sredstvima, a
oboje optuenika potvruju da su bili svjesni da im je za navedeno postupanje
trebala pismena odluka Poglavarstva, koja je, meutim, izostala.
Isto tako, nije poinjena povreda zakona time to je sud prvog stupnja
inkriminirano ponaanje optuenika pogreno pravno oznaio. alitelji, nai-
me, tvrde da se ovdje eventualno moe raditi o kaznenom djelu zlouporabe
ovlasti u gospodarskom poslovanju iz l. 292. KZ-a, jer je imovinska korist
pribavljena pravnoj, a ne fizikoj osobi, a kako optuenici nemaju status od-
govorne, ve slubene osobe, ne ostvaruje se ni element bia tog kaznenog
djela. Posredno opt. B.C. u albi smatra da bi se moglo raditi o blaem kazne-
nom djelu, i to kaznenom djelu nesavjesnog rada u slubi iz l. 339. KZ-a ili
pak kaznenom djelu neovlatene uporabe iz l. 346. KZ-a.
Ti navodi albe nisu osnovani, jer je ve prije obrazloeno zbog ega i
Vrhovni sud nalazi da je znatna imovinska korist pribavljena pojedincima,
fizikim osobama, a ne NK V., kao pravnoj osobi. Stoga je pravna kvalifikacija
kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a za koju su optuenici osueni u
svemu zakonita i pravilna.
VSRH, IK-708/03, 28. IX. 2006.
11. Presudom prvostupanjskog suda opt. B.J., opt. I.K., opt. D.M. i opt.
M.P. osloboeni su na temelju l. 354. t. 3. ZKP-a optube da bi poinili kaz-
neno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. KZ-a.
Naime, prvostupanjski sud smatra da ocjenu je li postupanje optuenika u
inkriminiranom razdoblju bilo u skladu s propisima, pa prema tome i utvrenje
jesu li oni radnjama stavljenim im na teret prekoraili svoje ovlasti, treba
promatrati iskljuivo kroz odredbe Statuta drutva donesenog 29. studenog
1995., a ne Statuta drutva od 22. prosinca 1992., jer nalazi utvrenim da je
novi Statut bio jedini pravnorelevantni opi akt drutva koji je silom zakona
stupio na snagu 1. sijenja 1996., bez obzira na to to Trgovaki sud u Za-
grebu u inkriminirano vrijeme jo nije bio donio odluku u povodu prijave za
usklaenje akta drutva s odredbama Zakona o trgovakim drutvima.
518
Meutim, dravni odvjetnik osnovano u albi istie da je tvrdnja prvo-

stupanjskog suda o vaenju novog Statuta suprotna prijelaznim odredbama
Statuta kao i Odluci Skuptine drutva o usvajanju tog statuta te da su tijela
drutva i nadalje morala postupati po Statutu iz 1992. godine.
Prema odredbi l. 46. Statuta od 29. studenog 1995., taj statut stupa na
snagu danom upisa u trgovaki registar, osim odredaba o izboru Nadzornog
odbora i Uprave koje stupaju na snagu danom njegova usvajanja.
Iz zapisnika 1. izvanredne Skuptine dioniara Z. d.d. Zabok, odrane 29.
studenog 1995., proizlazi da je tokom IV. odluke o izboru lanova Nadzornog
odbora takoer odlueno da nakon upisa usklaivanja u sudski registar Nad-
zorni odbor obavlja sve poslove odreene Statutom drutva i Zakona.
I lankom 634. Zakona o trgovakim drutvima, koji se, prema njegovoj
odredbi l. 647., primjenjuje od 1. sijenja 1995., propisano je da, izmeu
ostalih, i dionika drutva danom poetka primjene tog zakona nastavljaju s
radom na nain i pod uvjetima pod kojima su upisani u sudski registar, a pre-
ma l. 637. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima. Drutva s neogranienom
solidarnom odgovornou lanova, komanditna drutva, dionika drutva i
drutva s ogranienom odgovornou osnovana odnosno nastala na drugi
nain do dana poetka primjene toga zakona bila su duna uskladiti svoje
ope akte s odredbama toga zakona, na temelju izmijenjenih akata izabra-
ti odnosno imenovati organe drutva, odnosno odrediti osobe ovlatene za
upravljanje i voenje poslova drutva i podnijeti prijavu za upis u trgovaki
registar najkasnije do 31. prosinca 1995. godine.
Z. d.d. postupilo je u skladu s citiranom odredbom l. 367. Zakona o
trgovakim drutvima, ali je, prema odredbi l. 634. Zakona o trgovakim
drutvima, trebalo nastaviti s radom u skladu s dotadanjim aktima i propisi-
ma, sve do trenutka upisa u trgovaki registar, kada bi tijela drutva izabrana
u skladu s aktima usklaenim sa Zakonom o trgovakim drutvima mogla na-
staviti rad u skladu s novim propisima.
Pravilno dravni odvjetnik u albi istie da su opt. K.,M. i P., kako to proiz-
lazi ne samo iz zapisnika sa 21., 22. i 25. sjednice Upravnog odbora nego i iz
iskaza pojedinih optuenika iz istrage, tijekom 1996. godine nastavili rad kao
predsjednik odnosno lanovi Upravnog odbora (dakle, u skladu sa Statutom
drutva iz 1992. godine), a ne kao predsjednik odnosno lanovi Nadzornog
odbora u koji su imenovani pozivom na Statut iz 1995. godine.
Zbog iznesenog, albenim je navodima osporeno utvrenje prvostupanjskog
suda prema kojem za prodaju predmetnih nekretnina nije bila potrebna odluka
Skuptine drutva iz l. 65. t. 5. Statuta iz 1992. godine.
VSRH, IK-712/03, 15. XI. 2006.
12. Prvostupanjsku presudu ne ini nepravilnim izneseno stajalite pr-
vostupanjskog suda o tome da je zatitni objekt kaznenog djela zlouporabe
519
poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a, kada ga ini odgovorna osoba, niti se to

odrazilo na pravilnost utvrenog injeninog stanja. Naime, prvostupanjski
sud smatra da je u takvim sluajevima zatitni objekt imovina pravne osobe u
kojoj poinitelj ima svojstvo odgovorne osobe. To je samo djelomino tono,
s obzirom na to da je ovo kazneno djelo iz glave XXV. KZ-a o kaznenim dje-
lima protiv slubene dunosti, pa se njime titi slubena dunost, iako u tom
kaznenom djelu postoje i elementi svojstveni imovinskim kaznenim djelima,
koji se isprepleu s elementima kaznenih djela protiv slubene dunosti, no
ti imovinski elementi nisu dominantni i ovo djelo ostaje kazneno djelo kojim
se titi slubena dunost kao pravno dobro. Kada su poinitelji kaznenih
djela ovlatene osobe u trgovakim drutvima, predmet zatite je slubena
dunost u voenju poslova drutva, kako u uem smislu, dakle voenje
tekuih poslova, tako i u irem smislu, dakle voenje poslovne politike i
ope upravljanje drutvom.
VSRH, IK-722/03, 13. XII. 2006.
13. Nije odluna niti injenica da li su optuenici odnosno M.J. pribavili
kakvu neimovinsku korist koja bi se sastojala u pravima dioniara iz Zakona
o trgovakim drutvima, odnosno da bi malim dioniarima bila prouzroena
kakva teta, koja bi se sastojala u gubitku takvih prava. Ovo zbog toga jer
optunicom nije optuenicima stavljeno na teret da su poinili kazneno djelo
iz l. 337. st. 1., odnosno iz l. 337. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ-a. Po odredbi l.
350. st. 1. ZKP-a, presuda se moe odnositi samo na osobu koja je optuena
i samo na djelo koje je predmet optube sadrane u podnesenoj odnosno na
glavnoj raspravi izmijenjenoj ili proirenoj optunici. Zbog toga se prvostu-
panjski sud nije imao razloga uputati u utvrenje onih odlunih injenica,
odnosno kvalifikatornih okolnosti koje predstavljaju obiljeja i okolnosti
kaznenog djela iz l. 337. st. 1. i 2. KZ-a.
VSRH, IK-722/03, 13. XII. 2006.
14. Iz navedenog slijedi da je optuenik, kada bi se prihvatili navodi
njegove obrane, ukupno primljenu svotu od prodaje poslovnog prostora u
vlasnitvu tvrtke potroio upravo na poslovanje te tvrtke i podmirivanje nje-
zinih obveza prema treim osobama (bivim suvlasnicima i uposlenicima), s
time da nita od tog novca nije zadrao za sebe. U tom sluaju eventualno
bi se moglo raditi o neurednom poslovanju mimo irorauna tvrtke, tj. o
prekraju prema Zakonu o platnom prometu u zemlji, a ne o kaznenom
djelu zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, kako to
pogreno utvruje sud prvog stupnja.
VSRH, IK-732/03, 13. I. 2005.
520
15. Prije svega, nije u pravu alitelj kada u albi istie da je sud prvog
stupnja povrijedio Kazneni zakon na tetu opt. Z.G., jer je glede kaznenog
djela koji je predmet optube primijenio zakon koji se ne moe primijeniti (l.
368. t. 4. ZKP-a). Prema alitelju, opt. Z.G. ostvario je sva bitna obiljeja kaz-
nenog djela iz l. 292. KZ-a (a ne kaznenog djela iz l. 337. st. 1. i 4. KZ-a), jer
je pogreno zakljuio da je opt. Z.G. postupao u namjeri da sebi pribavi nepri-
padnu materijalnu korist, umjesto da je zakljuio da se u konkretnom sluaju
radi o izbjegavanju plaanja poreza na dobit, a time i namjere optuenika da
pribavi imovinsku korist za svoju pravnu osobu, a ne i za sebe.
Isto tako, alitelj istie da je opt. Z.G., kao direktor tvrtke I. d.o.o., mogao
samo iskoristiti svoju ovlast, a ne i prekoraiti granice svoje ovlasti (kako je
presueno od suda prvog stupnja), a pored toga alitelj istie da odredba l.
337. KZ-a predstavlja tzv. blanketni propis, a injenini opis kaznenog djela
(zbog kojeg je opt. Z.G. presuen), ne sadrava blanketni propis - zbog ega
je, prema alitelju, povrijeen Kazneni zakon na tetu opt. Z.G.
Suprotno navodima alitelja, sud prvog stupnja nije ostvario navedene po-
vrede Kaznenog zakona na koje ukazuje alitelj u albi.
Prije svega, ono to u bitnome razlikuje kazneno djelo iz l. 337. KZ-a i
kazneno djelo iz l. 292. KZ-a jest upravo okolnost da li odgovorna osoba
u pravnoj osobi ostvaruje korist za sebe ili za tu pravnu osobu. Kako je sud
prvog stupnja pravilno utvrdio da je opt. Z.G. ostvario korist za sebe, ni na
koji nain se postupanje opt. Z.G. nije moglo pravno oznaiti kao poinjenje
kaznenog djela iz l. 292. KZ-a. Isto tako, Vrhovni sud u cijelosti prihvaa
pravno pozicioniranje opt. Z.G. kao direktora tvrtke I. d.o.o., u smislu odgo-
vorne osobe koja je svojim radnjama iskoristila svoj poloaj, ali i prekoraila
granice svoje ovlasti. Opt. Z.G., kako to pravilno istie i sud prvog stupnja,
nije nikakav vlasnik tvrtke I. d.o.o. On u toj tvrtci (drutvu), ima samo tzv.
lanska prava (u smislu sudjelovanja u dobiti tvrtke i neka druga prava), a
uzimanje dobiti iz drutva (bez odluke skuptine osnivaa, ili odluke samog
osnivaa - ako je on jedini osniva drutva, kako je to u konkretnom sluaju),
predstavlja prekoraenje ovlasti, jer opt. Z.G. nije ovlaten da bez odluke u
pisanoj formi (bez obzira na to to on sam moe donijeti takvu odluku),
uzima sredstva iz tvrtke, a to sutinski znai da opt. Z.G. prekorauje ovlasti
iz tue domene, to predstavlja sadraj tog oblika zlouporabe poloaja odgo-
vorne osobe, u smislu odredbe l. 337. KZ-a.
to se pak tie blanketne norme, tono je da se pojedini oblici zlouporabe
poloaja i ovlasti redovito temelje na povredama drugih propisa. Ono to je
bitno, s aspekta povrede Kaznenog zakona, na koju ukazuje alitelj u albi,
jest to da takva povreda propisa bude sadrajno opisana u izreci pobijane
presude (to nije izostalo). Osim toga, po odredbi l. 422. st. 2. Zakona o
trgovakim drutvima, uprava drutva vodi poslove na vlastitu odgovornost,
521
a odredba l. 430. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima (kao naelna odred-

ba) obvezuje osnivaa drutva da posluje s pozornou urednog i savjesnog
gospodarstvenika - a lan drutva mora postupati u interesu drutva, i to
zakonitim radnjama: odgovornost direktora drutva jest odgovornost neko-
ga tko radi s tuim povjerenim sredstvima, a ne sa svojim sredstvima. Sre-
dstva d.o.o. su sredstva pravne osobe, a ne sredstva osnivaa. Zbog toga
opis radnji u izreci pobijane presude do kraja sadrava opis povrede drugih
propisa, zbog ega sud prvog stupnja nije povrijedio Kazneni zakon na tetu
opt. Z.G., kako istie alitelj u albi.
VSRH, IK-929/03, 23. III. 2004.
16. Suprotno navodima u albi, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno
utvrdio da je opt. D.A., kao naelnik Opine B., zlouporabio svoju ovlast
slubene osobe, jer je bez odluke Opinskog vijea ugovorio ivotno osigu-
ranje kod Osiguravajueg drutva O. d.d. u ime Opine B., u korist osigu-
ranih osoba Z. ., S. B. i svoju, a bez prethodne odluke Opinskog vijea
(to je protivno odredbi l. 16. Statuta Opine B.), i na taj nain sebi i drugim
pribavio znatnu imovinsku korist u iznosu 33.815,14 kn te time ostvario sva
bitna obiljeja kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a.
Naime, nema nikakve dvojbe da je nalaganje isplate sredstava prorauna iz
osnove ugovora za osiguranje ivota zaduivanje Opine B. - a bez prethodne
odluke Opinskog vijea, kako je to regulirano odredbom l. 16. Statuta Opine
B. Istina, prvostupanjski sud pogreno utvruje oblik zlouporabe iz l. 337. st.
1. KZ-a, jer se ne radi o iskoritavanju poloaja opt. D.A. kao slubene osobe
(naelnika Opine B.), ve se u sutini radi o prekoraenju granica ovlasti
opt. D.A. - kao jednog od oblika zlouporabe iz l. 337. st. 1. KZ-a. Naime, ono
to razlikuje ta dva oblika zlouporabe jest to to kod iskoritavanja poloaja
poinitelj u obavljanju slubene radnje ostaje u granicama ovlasti svoje
funkcije, dok kod prekoraenja granica ovlasti poinitelj prelazi granice
svoje ovlasti i ini neto to ne spada u njegovu ovlast.
Opt. D.A. u ime Opine B. zakljuuje ugovore bez prethodne suglasnos-
ti Opinskog vijea i time prekorauje svoje ovlasti koje ima kao slubena
osoba, tj. naelnik Opine B.
VSRH, IK-182/05, 21. IV. 2005.
17. Bitno obiljeje ovog kaznenog djela sastoji se u iskoritavanju
poloaja ili ovlasti odnosno u prekoraenju granica ovlasti ili u neobav-
ljanju dunosti, kako bi poinitelj sebi ili drugome pribavio imovinsku ko-
rist i postupa upravo s ciljem pribavljanja takve koristi. Meutim, sud prvog
stupnja o odlunoj injenici, o ostvarenju koristi za optuenike i druge osobe,
nije izloio svoj stav, nije nita rekao niti je o tome bilo to zakljuio. Stoga je
522
posve nejasno kakav je stav zauzeo glede utvrenog iznosa od 2.023.910,33

kn. Je li to nepripadna dobit, je li to teta za D. d.o.o. odnosno njegove tedie
ili neto tree? Svi zakljuci prvostupanjskog suda svode se na gole tvrdnje
vezane uz navedeni izostanak tete, dok niim ne obrazlae je li utvreno da
optuenici jesu ili nisu zlouporabili poloaj i ovlasti, odnosno jesu li sebi i
drugima pribavili kakvu imovinsku korist ili nisu. Nadalje, prvostupanjski sud
nije utvrivao smisao odluke o otpisu kredita i koje su bile konkretne finan-
cijske posljedice takve odluke, odnosno koji je bio pravi cilj isplate depozi-
ta prije isteka roka oroenja. Sud se zadovoljio neobrazloenim zakljukom
kako nije bilo tete, odnosno kako se radilo o ... poslovnoj procjeni ..., ne
utvrujui konkretne financijske posljedice takve procjene. Nadalje, sud nije
analizirao poslovnu dokumentaciju u koju je izvrio uvid, premda, prema tvrd-
njama alitelja, proizlazi kako ba iz sadraja ugovora o kreditu za osobe
navedene u injeninom supstratu proizlazi da su ugovori bili samo formalne
prirode, bez pravnih mehanizama kojima bi se osigurala otplata kredita, kao
to je to uobiajeno kod standardnih ugovora o kreditu.
VSRH, IK-118/05, 4. V. 2006.
18. Kazneno djelo iz st. 3. i 4. l. 337. KZ-a ini ona slubena ili odgo-
vorna osoba koja djeluje s ciljem da sebi ili drugom pribavi znatnu imovin-
sku korist.
Kako sud prvog stupnja, u toki 2. izreke pobijane presude utvruje da je
opt. .M. ostvario znatnu imovinsku korist u protuvrijednosti od najmanje
72.000 DEM za 73. bojnu Vojne policije HV (a ne za sebe ili drugoga), po-
vrijedio je Kazneni zakon na tetu opt. .M., jer je primijenio zakon koji se ne
moe primijeniti (l. 368. t. 4. ZKP-a). Iz zakonskog teksta odredbe l. 337.
st. 1. KZ-a nedvojbeno proizlazi da poinitelj kaznenog djela iz l. 337. st.
1. KZ-a (a time i kaznenog djela iz st. 3. i 4. l. 337. KZ-a) mora postupati
s ciljem da sebi ili drugome pribavi znatnu imovinsku korist, a to znai da
se mora raditi o pribavljanju imovinske koristi fizikoj osobi, a ne pravnoj
osobi (ili dravnom tijelu koje djeluje u svojstvu pravne osobe). Takvo pravno
stajalite zauzeto je i na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike
Hrvatske (II-I-Kr-24/00 od 2. sijenja 2001.).
Isto tako, zbog odluke pod I ovog rjeenja, zakljuci suda prvog stupnja o
tome da je opt. .M. svjestan protupravnosti svog djelovanja kada organizi-
ra prijevoz ukradenih vozila kroz Republiku Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu
(onih vozila iz toke 1. izreke pobijane presude), za sada se ne mogu ispitati, a
ono to je jo vanije, sud prvog stupnja utvruje radnju kaznenog djela iz l.
337. st. 1. KZ-a na nain da zakljuuje da je opt. .M. ... u stvari iskoristio svoj
poloaj i svoje ovlasti na koje nema pravo, prekoraio dakle granice svoje ov-
lasti, pa prema tome i poinio ovo kazneno djelo (str. 64. pobijane presude).
523
Prije svega, takav oblik zlouporabe (prekoraenje granica ovlasti) nije

usuglaen do kraja s izrekom toke 2. pobijane presude, gdje sud prvog stup-
nja utvruje da je opt. .M. iskoristio svoj poloaj i ovlasti (str. 6. pobijane
presude), jer se, ipak, radi o razliitim oblicima zlouporabe.
U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja vodit e rauna da poinitelj
kaznenog djela iz l. 337. KZ-a (bez obzira na to o kojem obliku zlouporabe
se radi) zlouporablja ovlatenje i ovlast (na koje ima pravo), a ne kako to
utvruje sud prvog stupnja da je opt. .M. ... u stvari iskoristio svoj poloaj i
svoje ovlasti na koje nema pravo (str. 64. pobijane presude).
Opt. .M. nema pravo na zlouporabu ovlatenja i ovlasti, ali ima pravo,
kao odgovorna osoba, na odreena ovlatenja i ovlasti. Zato je za postojanje
takve zlouporabe (prekoraenje granice ovlasti) nuno utvrditi granice
ovlasti odgovorne osobe, to je sud prvog stupnja posve propustio uiniti,
zbog ega je injenino stanje i nepotpuno utvreno. Isto tako, sud prvog
stupnja, u ponovljenom postupku, vodit e rauna da je kazneno djelo iz
l. 337. KZ-a supsidijarne prirode, tj. da postoji samo onda ako ne postoje
obiljeja nekog drugog kaznenog djela. To je posebno vano u situaciji kada
je oigledno da opt. .M., u ukupnosti svog djelovanja, poduzima itav niz
radnji koje same po sebi ne predstavljaju koritenje ovlatenja i ovlasti u
okvirima jednog zakonitog postupanja, a postupanje u okvirima zakonitog
postupanja je uvjet za utvrenje bilo kojeg od tri oblika zlouporabe ovla-
sti ili ovlatenja. Kako je sud prvog stupnja pogreno i nepotpuno utvrdio
injenino stanje te povrijedio Kazneni zakon na tetu opt. .M., pobijanu
presudu, u tom dijelu, trebalo je ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja
na ponovno odluivanje.
VSRH, IK-862/99, 17. XII. 2002.
19. Da bi poinitelj kaznenog djela iz l. 337. st. 1. KZ-a mogao zloupo-
rabiti svoj poloaj i ovlast (bez obzira o kojem obliku zlouporabe se radi), on
kao odgovorna osoba mora imati ovlast koju u smislu l. 337. st. 1. KZ-a zlou-
porablja. On mora formalno ostati u granicama ovlasti odreenih za njegovu
funkciju. ak i tamo gdje se prekorauju granice ovlasti, to prekoraenje
mora se odvijati u okviru zakonitog postupanja. Za postojanje takve zloupo-
rabe moraju se utvrditi granice ovlasti odgovorne osobe, a kada je u pitanju
iskoritavanje poloaja (kao posebnog oblika zlouporabe, zbog kojeg se i te-
reti opt. .M.), moraju se takoer utvrditi ovlasti odgovorne osobe kako bi se
moglo utvrditi da li poinitelj kaznenog djela u obavljanju slubene radnje
zlouporablja ovlast koju ima kao odgovorna osoba ili se radi o njegovu po-
stupanju koje nema nikakve veze s ovlastima i ovlatenjem koju ima odgo-
vorna osoba, u smislu ostvarenja bia kaznenog djela iz l. 337. KZ-a.
VSRH, IK-862/99, 17. XII. 2002.
524
20. Iz izloenog, dakle, proizlazi da objektivnog identiteta optube i pre-

sude nije bilo, u onom zakonskom smislu kakvu podudarnost trai odredba
l. 336. st. 1. ZKP-a, zbog ega se prvostupanjski sud nije smio uputati u
injeninu izmjenu kaznenog djela, jer se presuda moe odnositi samo na dje-
lo koje je predmet optube, sadrano u injenino i pravno ureenoj optunici
od 19. veljae 2000. odnosno na, eventualno, glavnoj raspravi izmijenje-
noj optunici, a oni su osueni za kaznena djela pod tokama 1. i 2. izreke
osuujueg dijela presude, za sasvim druga kaznena djela od onih za koja su
bili optueni.
Ovo ve i zbog toga to je individualni zatitni objekt kaznenog djela
sprjeavanje zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju, kod kojeg je
namjera zlouporabe upravljena na pribavljanje imovinske koristi za svoju
ili drugu pravnu osobu, konkretno izvrena treom radnjom opisanom u l.
292. st. 1. KZ-a, dok je grupni zatitni objekt tog kaznenog djela sigurnost
platnog prometa i poslovanja iz glave XXI. KZ-a.
Upravo stoga prvostupanjski sud, nakon to je utvrdio da su opt. V.K.,
J.K. i J.S. opisanim nainom postupanja pribavili imovinsku korist drugoj
pravnoj osobi, a ne fizikoj osobi, u nedostatku izmjene injeninog opisa
djela u tom pravcu, trebao je optuenike osloboditi optube za kazneno djelo
iz l. 337. st. 4. KZ-a.
VSRH, IK-386/00, 29. III. 2001.
3. Nain rjeavanja predmeta
Tablica 3.
Nain rjeavanja predmeta po godinama za kazneno djelo
iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007.
NAIN
1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO
RJEAVANJA
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
OSUUJUA
PRESUDA 4 6 1 6 9 12 15 12 13 4 2 84
OSLOBAAJU-
A PRESUDA 2 1 4 3 2 4 8 8 3 5 - 40
ODBIJAJUA
PRESUDA 1 - 1 - - 1 2 1 1 1 - 8
UKUPNO 7 7 6 9 11 17 25 21 17 10 2 132
UKINUTO - - 7 13 7 16 14 11 11 3 1 83
SVEUKUPNO 7 7 13 22 18 33 39 32 28 13 3 215
525
Grafikon 3.
Nain rjeavanja predmeta po godinama za kazneno djelo
iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007. izraen u postocima
Aps. 100% = ukupan broj pravomono okonanih I K predmeta

u vezi s l. 337. KZ-a za svaku pojedinu godinu
Grafikon 4.
Nain rjeavanja predmeta za kazneno djelo iz l. 337. KZ-a
ukupno od 1997. do 2007. izraen u postocima
Aps. 100% = ukupan broj pravomono okonanih I K predmeta

u s vezi l. 337. KZ-a (132)
526
Grafikon 5.
Broj ukinutih predmeta za kazneno djelo iz l. 337. KZ-a
od 1997. do 2007. izraen u postocima
Aps. 100% = ukupan broj ukinutih odluka za razdoblje od 1997. do 2007. (83)
Od ukupnog broja rjeavanih predmeta (215) u razdoblju od 1997. do

2007. godine pravomono su okonana 132 predmeta ili 61,3%. Od tog
broja pravomono okonanih predmeta, u 84 predmeta (63,6%) donesena
je osuujua presuda, u 40 predmeta (30,3%) donesena je oslobaajua
presuda, a u 8 predmeta (6,1%) donesena je odbijajua presuda.
Isto tako, od 215 rjeavanih predmeta 83 su predmeta ili 38,6% ukinu-
ta i vraena prvostupanjskom sudu na ponovno suenje.
Ono to karakterizira nain rjeavanja predmeta jest veliki postotak
oslobaajuih presuda (30,3%), a posebno velik broj ukidnih odluka
(38,6%), to inae nije karakteristino za predmete koji se odnose na dru-
ga kaznena djela.
527
4. Izreene kaznene sankcije
Tablica 4.
Broj i visina pravomono izreenih kazni za kazneno djelo
iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007.
VISINA
KAZNE 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO
ZATVORA
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
DO 6
MJESECI - - - - 1 1 3 1 1 2 1 10
OD 6
MJESECI DO
1 GODINE 1 4 1 1 1 4 4 1 4 - 1 22
OD 1
GODINE DO
1 GODINE I 6
MJESECI 2 - - 1 1 2 2 4 1 - - 13
OD 1
GODINE I 6
MJESECI DO
2 GODINE - - - 1 - - 1 1 5 - - 8
OD 2
GODINE
DO 2
GODINE I 6
MJESECI - - - - - 2 1 - - - - 3
OD 2
GODINE I 6
MJESECI DO
3 GODINE - - - - - - 1 - - - - 1
VIE OD
3 GODINE 1 1 - 2 1 2 - 1 1 - - 9
UKUPNO 4 5 1 5 4 11 12 8 12 2 2 66
Tablica 5.
Broj primijenjenih uvjetnih osuda za kazneno djelo
iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007.
UVJETNA
1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. UKUPNO
OSUDA
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13
UKUPNO - 1 - 1 5 1 3 4 1 2 - 18
528
Grafikon 6.
Broj pravomono izreenih kazni i primijenjenih uvjetnih osuda za kazneno
djelo iz l. 337. KZ-a od 1997. do 2007.
Grafikon 7.
Visina pravomono izreenih kazni za kazneno djelo iz
l. 337. KZ-a od 1997. do 2007. izraena u postocima
Aps. 100% = ukupan broj izreenih svih kazni za razdoblje od 1997. do 2007. (66)
529
Od 84 izreene kaznene sankcije 66 (78,5%) odnosi se na kazne, a 18

(21,5%) na uvjetne osude.
Visina pravomono izreenih kazni izraena u postocima (v. grafikon
7) pokazuje da se statistika koncentracija grupirala u rasponu od 6
mjeseci do 2 godine te na kazne vee od 3 godine, dok je raspon kazni od
2,6 - 3 godine najmanje zastupljen.
5. Imovinska korist
Tablica 6.
Iznos imovinske koristi za kazneno djelo iz l. 337. KZ-a
naveden u pravomonim odlukama od 1997. do 2007.
GODINA UKUPNI IZNOS GODINA UKUPNI IZNOS GODINA UKUPNI IZNOS
1 2 3 4 5 6
1997. 713.387,00 2001. 2.945.495,00 2005. 2.288.785,00
1998. 1.148.057,00 2002. 23.669.654,00 2006. 704.023,00
1999. 2.294.645,00 2003. 15.017.381,00 2007. 158.037,00
2000. 1.441.882,00 2004. 7.501.162,00
SVEUKUPNO 57.882.508,00 kn
Za pojmove imovinska korist, znatna imovinska korist, teta velikih razmje-

ra, prouzroenje tete, prouzroenje znatne tete, tea povreda prava drugoga
- kao obiljeja zakonskog bia kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 2., 3. i 4. KZ-a,
treba obratiti panju na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske (v. pod
5.1.-22. ovoga rada), a teorijsku razradu tih istih pojmova vidi u: Novoselec21
i Bai/Pavlovi22, s time da posebno upozoravamo na okolnost da je VSRH
izmijenio svoje pravno stajalite o nemogunosti pokuaja kaznenog djela iz
l. 337. st. 3. i 4. KZ-a (kad je u pitanju izostanak imovinske koristi - poslje-
dice kaznenog djela iz st. 3. i 4. l. 337. KZ-a), no o tome je ve bilo govora
u ovome radu.
Tablica 6 odnosi se na iznose imovinske koristi (izraene u novcu) koje su
prvostupanjski sudovi, po l. 82. KZ-a, oduzimali poiniteljima kaznenih dje-
la, a koje je VSRH, kao drugostupanjski sud, potvrivao u osuujuim (kon-
demnatornim) presudama.
Tako je npr. 2002. godine doneseno 12 osuujuih presuda u kojima je ukup-
no oduzeto imovinske koristi od poinitelja kaznenih djela 23.669.654,00 kn.
21
22
V. Franjo Bai i ime Pavlovi: Komentar Kaznenog zakona, Organizator, Zagreb,
2004., str. 1164.
530
Namjerno smo kao primjer uzeli godinu u kojoj je oduzet najvei iznos
imovinske koristi jer je u prosjeku svake godine oduzeto ukupno samo
5.788.250,80 kn.
Ipak, treba naznaiti da je nekoliko predmeta, s relativno visokim izno-
som koristi/tete ukinuto, a, osim toga, odreen broj predmeta je u postupku
rjeavanja (v. bazu podataka br. II., stupac 4 - prilog ovome radu).
IZ SUDSKE PRAKSE
1. Nije u pravu alitelj kada u albi navodi da je ostvarena bitna po-

vreda odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. t. 9. ZKP-a s tvrdnjom
da je optuba prekoraena iz razloga to je sud prvog stupnja, razliito od
sadraja optunice, ponaanje optuenika opisano pod tokom 1. izreke po-
bijane presude podveo pod pravni opis kaznenog djela iz l. 337. KZ-a na
nain da je umjesto sebi pribavio imovinsku korist, naveo ... da drugom
pribavi imovinsku korist. Izmjena injeninog supstrata optunice koja se od-
nosi samo na subjekt kojem je trebala biti pribavljena imovinska korist, dakle
sebi ili drugom, bez drugih bitnih izmjena koje bi zadirale u opisanu radnju
izvrenja, koja predstavlja obiljeje kaznenog djela koje se optueniku stavlja
na teret, ne predstavlja zadiranje u njen identitet. Takoer, izmjena pravnog
opisa kaznenog djela na nain da se umjesto rijei sebi pribavi navede dru-
gom pribavi ne predstavlja prekoraenje optube, jer se radi o alternativnim
osnovnim elementima obiljeja kaznenog djela iz l. 337. KZ-a, a optueniku
se optunicom stavlja na teret kazneno djelo iz l. 337. st. 1. i 4. KZ-a u vezi
s l. 33. KZ-a.
VSRH, IK-684/04, 24. I. 2006.
2. U ovom je predmetu odluno da se optuenici terete za kazneno dje-
lo iz l. 337. st. 1. i 4. KZ-a, a u injeninom opisu je jasno navedeno da je
drutvu B. d.o.o. V. pribavljena imovinska korist. Da bi se uope moglo raditi
o poinjenju kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a, poinitelj treba pribaviti
imovinsku korist za sebe ili za drugu fiziku osobu, iz ega proizlazi kako se
to kazneno djelo ne moe poiniti pribavljanjem imovinske koristi za pravnu
osobu.
VSRH, IK-722/04, 29. IX. 2005.
3. Imajui u vidu kako sud prvog stupnja nije utvrdio da bi optuenici
protupravno pribavili dionice s popustom od drugih dioniara, koji su to
pravo ostvarili na temelju Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea, ne moe
se izvesti ni zakljuak kako je dividenda koja je isplaena optuenicima na
531
temelju tako otkupljenih dionica bila nepripadna i protupravna, tj. da su

optuenici, iskoritavajui svoj poloaj u Drutvu, postupali s ciljem priba-
viti nepripadnu imovinsku korist.
VSRH, IK-468/04, 18. V. 2006.
4. Nadalje, optuenica nije u pravu ni kada se ali zbog pogreno utvr-
enog injeninog stanja u odnosu na kazneno djelo iz l. 337. st. 3. KZ-a,
opisanog u toki 3. izreke presude. Protivno njezinom albenom navodu kako
nije imala namjeru sebi pribaviti protupravnu imovinsku korist, tu je namjeru
sud prvog stupnja ispravno utvrdio na temelju nalaza i miljenja vjetaka knji-
govodstvene struke kao i uvida u dokumentaciju. Nedvojbeno je utvreno kako
je optuenica u svrhu ostvarenja prava na djeji dodatak sama ispostavila
potvrde o prihodima za 1996. i 1997. godinu, a u tim potvrdama nije prikazala
stvarni prihod, jer u njih nije unijela iznose koje je ostvarila na temelju ugo-
vora o djelu na ime obavljanja knjigovodstvenih poslova za Maticu umirov-
ljenika. Na temelju tih okolnosti, imajui u vidu da korisnik djejeg dodatka
sam dostavlja Fondu MIORH podatke o visini ostvarenih prihoda, a da se u
formularu zahtijeva odreeno traenje podataka i o drugim prihodima, osim
plae, onda je nedvojbena namjera optuenice da na inkriminirani nain sebi
pribavi protupravnu imovinsku korist.
VSRH, IK-690/98, 16. V. 2000.
5. Nije u pravu optuenik ni kada se ali zbog pogreno utvrenog inje-
ninog stanja, prigovarajui sudu pravnu kvalifikaciju kaznenog djela i time
povredu Kaznenog zakona istiui da je on poinio kazneno djelo iz l. 337. st.
3. KZ-a, to je od poetka i priznao, ali negira da je imao cilj pribaviti znatnu
imovinsku korist i time poiniti kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a za koje ga
je sud prvog stupnja proglasio krivim.
Suprotno tome, sud prvog stupnja je na temelju provedenog postupka pravil-
nom analizom i ocjenom kako optuenikove obrane tako i svih drugih izvedenih
dokaza potpuno i pravilno utvrdio sve odlune injenice i ispravno zakljuio da
je optuenik poinio kazneno djelo iz izreke prvostupanjske presude.
Naime, za kazneno djelo iz l. 337. st. 1. i 4. KZ-a dostatno je pribavljanje
imovinske koristi od 30.000,00 kn, to se ve smatra znatnom imovinskom
koristi, a u konkretnom sluaju optuenik je kontinuirano u duljem vremen-
skom trajanju pribavio viestruko vei iznos, kojeg pribavljanje optuenik
priznaje u cijelosti, tako da prvostupanjski sud u obrazloenju presude pravil-
no zakljuuje da nema govora da bi se optueniku stavilo na teret poinjenje
kaznenog djela iz st. 3. istog lanka, kako to navodi obrana, ali bez iznoenja
pravih argumenata.
VSRH, IK-662/98, 4. IV. 2000.
532
6. S obzirom na svrhu oduzimanja imovinske koristi, koja proizlazi

iz zakonskog izriaja odredbe l. 82. st. 1. KZ-a da nitko ne moe zadrati
imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, nedvojbeno je da se imovin-
ska korist u sluaju poinjenja kaznenog djela od strane vie poinitelja
utvruje za svakog poinitelja posebno i da je svaki duan platiti samo iznos
koristi koju je on postigao. Ako to nije mogue utvrditi, onda je sud u skladu
s odredbom l. 466. ZKP-a ovlaten visinu iznosa imovinske koristi odmje-
riti po slobodnoj ocjeni.
VSRH, IK-513/02, 18. XI. 2004.
7. Iz ovakvih razloga razvidno je da je prvostupanjski sud pribavljenu
nepripadnu imovinsku korist za opt. I.., odnosno tetu koju je pretrpjela Sred-
nja gospodarska kola u K., utvrivao prema njenoj vrijednosti u vrijeme in-
staliranja i stavljanja u pogon kod opt. I.., a ne prema vrijednosti koju je ista
oprema imala u asu kada je opt. M.V., na poticaj opt. I.., poinio predmetno
kazneno djelo. To je bilo nepravilno, s obzirom na to da je imovinska korist
odnosno znatna imovinska korist jedan od elemenata bia kaznenog djela
zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. u vezi sa st. 3. i 1. KZ-a, pa se ta
imovinska korist, u pravilnoj primjeni odredbe l. 26. KZ-a, ima utvrivati
prema vremenu i okolnostima kada je djelo poinjeno, a djelo je poinjeno
u vrijeme kada je poinitelj radio, ili je bio duan raditi, bez obzira na to kad
je posljedica iz zakonskog opisa kaznenog djela nastupila.
VSRH, IK-217/05, 26. VII. 2005.
8. Pritom okolnosti je li optuenik zlouporabio ovlasti psihikom prisilom
nadreene osobe, odnosno kasnije pokuao sprijeiti nastanak potpune tete za-
branom iznoenja robe iz skladita bez fakturiranja, nakon to se saznalo za ma-
nipulaciju robom, irelevantne su za uin djela i te injenice mogu posluiti samo
za ocjenu okolnosti pod kojima je djelo poinjeno, a nikako za nedokazanost
namjere zlouporabe ovlasti, kako to pogreno zakljuuje sud prvog stupnja.
VSRH, IK-217/00, 27. IV. 2004.
9. Prije svega, iako dravni odvjetnik ustraje kod pravne kvalifikacije dje-
la iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, treba rei da se o tome kaznenom djelu ovdje
ne radi, s obzirom na to da se u toki 4., 5. i 6. izreke oslobaajueg dijela
presude optuenici terete da su pribavili protupravnu imovinsku korist raznim
poduzeima, kao pravnim osobama, a ve je prije obrazloen stav Vrhovnog
suda, prema kojem se ovo kazneno djelo (l. 337. KZ-a) moe poiniti samo
u korist fizike osobe, dok se kod pribavljanja imovinske koristi pravnim
osobama, eventualno, moe raditi o kaznenom djelu iz l. 292. KZ-a.
VSRH, IK-1049/03, 14. IV. 2005.
533
10. Meutim, za visinu utvrene imovinske koristi nije relevantno kalku-

liranje alitelja o eventualnom prebijanju neplaenog iznosa poreza prilikom
uvoza opreme s porezom koji on u redovitom poslovanju plaa kao obrtnik,
ve je odluno za koji se iznos neopravdano uveava imovina optuenika
poinjenjem kaznenog djela, a to je neosporno iznos 237.601,00 kn.
VSRH, IK-345/03, 21. IX. 2006.
11. Prvostupanjski sud je optuenicu proglasio krivom, izmeu ostalog,
i zbog kaznenog djela iz l. 337. st. 4. u vezi sa st. 3. i 1. KZ-a, utvrdivi da
je tim djelom pribavila znatnu imovinsku korist, pri emu je kao poinitelj
postupala s ciljem pribavljanja takve koristi, utvrdivi odreeno da je za sebe
pribavila imovinsku korist od 204.936,64 kn. Po l. 82. st. 2. KZ-a, imovin-
ska korist oduzima se sudskom odlukom kojom se utvruje da je kazneno
djelo poinjeno, a kad se utvrdi nemogunost oduzimanja imovinske koris-
ti koja se sastoji od novca, vrijednosnih papira ili stvari, u cijelosti odnos-
no djelomino, sud je duan obvezati poinitelja kaznenog djela na isplatu
odgovarajue protuvrijednosti u novanom iznosu. To znai da je prvostu-
panjski sud imao zakonske uvjete iz l. 82. st. 2. KZ-a za donoenje odluke o
oduzimanju imovinske koristi. Meutim, prvostupanjski sud je, utvrdivi da
je Zagrebaka banka d.d. kod Opinskog suda u Zagrebu dana 24. 6. 2003.
godine podnijela tubu za naknadu tete, koja je zaprimljena pod poslovnim
brojem Pr-1790/02, s tubenim zahtjevom na iznos 193.458,04 kn, slijedom
ega u kaznenom postupku kao oteenica (banka) nije postavila imovin-
skopravni zahtjev protiv optuenice, obrazloio da zbog toga nije prihvatio
prijedlog dravnog odvjetnika za izricanjem odluke o oduzimanju imovinske
koristi ostvarene kaznenim djelom, oito smatrajui da je na opisani nain
oteenica stavila imovinskopravni zahtjev te da slijedom toga nema osnove
za utvrivanje imovinske koristi u smislu l. 464. st. 3. ZKP-a.
Po ocjeni drugostupanjskog suda, to nije pravilno.
Naime, oduzimanje imovinske koristi u odnosu na imovinskopravni
zahtjev je supsidijarne prirode samo ako je oteeniku u kaznenom postupku
dosuen imovinskopravni zahtjev i ako on, po visini, potpuno odgovara imo-
vinskoj koristi pribavljenoj kaznenim djelom. Tek tada se ne izrie oduzi-
manje imovinske koristi. Meutim, iz podneska oteenice od 24. lipnja 2003.
razvidno je samo toliko da je podnesena parnina tuba, i to na iznos koji
je manji od iznosa ostvarene imovinske koristi u ovom kaznenom postupku,
to znai da ne samo to imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku nije
stavljen, nije niti dosuen, a osim toga o tubenom zahtjevu oteenice za nak-
nadu tete prouzroene kaznenim djelom podignutom protiv optuenice, koji
je po utuenom iznosu manji od imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom,
jo nije bila donesena pravomona presuda, slijedom ega je, prema pravil-
534
noj primjeni odredbe l. 82. KZ-a, bilo zakonskih uvjeta za donoenje odluke
o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom, i to u cijelom
utvrenom iznosu od 204.936,64 kn.
VSRH, IK-972/03, 5. IV. 2006.
12. U pogledu nerazumljivosti i proturjenosti izreke pobijane presude
(kada je u pitanju kazneno djelo iz st. 4. l. 337. KZ-a, tj. kazneno djelo kvali-
ficirano posebnom okolnou - znatnom imovinskom koristi), treba kazati da
je za odgovornost poinitelja (supoinitelja) i postojanje pravne kvalifikacije
kaznenog djela iz st. 4. l. 337. KZ-a nebitno koliko je svaki od supoinitelja
od ukupne imovinske koristi, koja je vea od 30.000,00 kn (znatna imovin-
ska korist), pribavio za sebe. Radnja poinjenja je nedjeljiv dogaaj za koji
odgovaraju svi supoinitelji.
Meutim, u situaciji kada kazneno djelo iz st. 4. l. 337. KZ-a ostva-
ruje jedan poinitelj (opt. I.H.), a drugi je samo dionik - pomagatelj u
tuem kaznenom djelu (opt. .B.), a istovremeno protupravnu imovinsku
korist ostvaruju i fizike osobe razliite od osoba optuenika (D.H. i M.M.),
a fizika osoba opt. I.H. tu korist ostvaruje i u svojstvu tzv. protivnika osi-
guranja, a korist ostvaruje, prije svega, i pravna osoba TD M. d.o.o. P.
- tada je nuno utvrditi visinu pribavljene imovinske koristi (znatne imovin-
ske koristi) posebno za svaku osobu koja je takvu korist pribavila, u smislu
ostvarenja koristoljublja iz st. 4. l. 337. KZ-a.
To je nuno ne samo zbog toga to je kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a kva-
lificirano posebnom okolnou (znatnom imovinskom koristi ili prouzroenom
tetom velikih razmjera), pa ove okolnosti moraju biti obuhvaene dolusom
svakog poinitelja kaznenog djela, ve i zato to se u konkretnom sluaju
utvruje od strane prvostupanjskog suda da su imovinsku korist pribavile
i osobe razliite od osoba optuenika u ovom kaznenom postupku (D.H. i
M.M.). Kako iz izreke pobijane presude proizlazi da je opt. I.H., kao slubena
i odgovorna osoba, iskoristio svoj poloaj i ovlasti, i time drugome pribavio
znatnu imovinsku korist, ali se istovremeno utvruje da je predmetno kaz-
neno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a poinjeno i u korist pravne osobe
- TD M. d.o.o. P. (pored fizikih osoba koje su protupravnu imovinsku korist,
prema prvostupanjskom sudu, stekle kao zaloni dunici zbog osloboenja od
zalonog optereenja), a u obrazloenju pobijane presude na vie mjesta se
istie da je opt. I.H. kod Rijeke banke d.d. Rijeka - Podrunica P., dana 5.
rujna 1997. podigao kratkoroni kredit za firmu M. d.o.o. P., koja je bila u
vlasnitvu njegove bive supruge D.H. ..., dok je opt. I.H. bio direktor te fir-
me, te je na ime tog kredita davatelj kredita korisniku kredita TD M. d.o.o.
P. isplatio 215.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti, na opisani nain dolo
je do bitne proturjenosti izmeu injeninog opisa kaznenog djela iz izreke
535
prvostupanjske presude te razloga njezina obrazloenja, tako da se s pravnog

gledita vie se ne moe razumjeti u iju korist je opt. I.H. postupao - da li u
korist pravne ili fizike osobe?
VSRH, IK-206/05, 23. II. 2006.
13. S obzirom na to da se prema dosadanjoj, vie puta objavljivanoj
sudskoj praksi Vrhovnog suda, o kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ov-
lasti iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, za koje je opt. I.H. proglaen krivim, moe
raditi samo u sluaju ako poinitelj postupa u namjeri pribavljanja imovin-
ske koristi fizikoj, a ne i pravnoj osobi, proizlazi da je presuda suda prvog
stupnja nerazumljiva u svom odlunom utvrenju o kojem ovisi i pravilna
primjena materijalnog prava, pa tu presudu u povodu albe nije mogue s
uspjehom ispitati. Ovdje se ne radi samo o povredi Kaznenog zakona iz l.
368. t. 4. ZKP-a, tj. da je sud primijenio zakon koji nije mogao primijeniti, ve
se ovdje radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. t.
1. ZKP-a, kako je to obrazloeno u ovoj odluci.
VSRH, IK-206/05, 23. II. 2006.
14. Kako je za postojanje kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a, za koje je
optuenik proglaen krivim kao izvritelj odnosno poticatelj, prvostupanjski
sud s jedne strane utvrdio da je optuenik zlouporabio svoj poloaj, odnos-
no da je potaknuo drugoga na takvu zlouporabu, sve s ciljem pribavljanja
znatne imovinske koristi, koja je i ostvarena, to se nastavna tvrdnja prvostu-
panjskog suda kako je cjelokupni iznos tete namiren od optuenika prije po-
kretanja kaznenog postupka ini proturjenim tvrdnji o iznosu koristi koja je i
ostvarena. Naime, ostvarena imovinska korist predstavlja poveanje neije
imovinske mase. Meutim, ako sud utvruje da je takvo poveanje imovin-
ske mase izostalo podmirenjem tete nastale poinjenjem kaznenih djela,
i to vremenski prije pokretanja kaznenog postupka, tada je to utvrenje
u suprotnosti s onim kako je to navedeno u izreci presude te u njezinu
obrazloenju u odnosu na kaznena djela pod tokama 1. do 3. pobijane
presude.
Tono je da imovinska korist i imovinska teta nisu sinonimi, ali su
pojmovi u tijesnoj vezi i esto se poklapaju. Ako takvog poklapanja nema,
tada to moe rezultirati postojanjem bitnih elemenata nekog drugog kaz-
nenog djela. Takoer, mogue je i da povrat steene imovine bude motiviran
i pokuajem da se ishodi bolja procesna pozicija u kaznenom postupku, no
takva svoja utvrenja sud mora, ako smatra da postoje, i obrazloiti.
Samostalna tvrdnja kako je citirana u pobijanoj presudi, bez dodatnih
objanjenja, po stajalitu Vrhovnog suda, predstavlja proturjenost s izrekom
presude te tvrdnjama kojima se obrazlae postojanje elemenata kaznenih dje-
536
la iz t. 1. do 3. pobijane presude, ime je ostvarena daljnja bitna povreda

odredaba kaznenog postupka.
VSRH, IK-962/05, 30. VI. 2005.
15. Suprotno navodima iz albe, sud prvog stupnja nije ostvario nikakvu
bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (pa ni ovu na koju ukazuje alitelj),
jer se za kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a trai ostvarenje samo znat-
ne imovinske koristi za poinitelja tog kaznenog djela. Naravno da je korist
samo nalije tete, ali u smislu odlunih injenica (a jedino se u odnosu na
njih moe poiniti bitna povreda odredaba kaznenog postupka) nenavoenje
oteenika ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, kako
to istie alitelj u albi.
VSRH, IK-810/99, 24. IX. 2002.
16. Kako u konkretnom sluaju, stjecanjem dionica, opt. I.F. i ostali su-
dionici u poslu - dioniari, nisu u trenutku stjecanja dionica (bez obzira na
nain na koji su ih stekli) ostvarili konkretna imovinska prava utemeljena na
odredbama Zakona o trgovakim drutvima (pravo na ostvarenje dividende
uvjetovano je poslovanjem tvrtke), ne moe se govoriti o ostvarenju protu-
pravne imovinske koristi, a da se prethodno ne utvrdi vrijednost steenih
dionica (a ne njihovih nominalnih iznosa). Tek po utvrenju vrijednosti
steenih dionica moe se zakljuivati o eventualnoj imovinskoj koristi, pa i
znatnoj imovinskoj koristi (u smislu kvalifikatorne okolnosti kaznenog djela
iz l. 337. st. 4. KZ-a). To sigurno nije zbroj nominalnih iznosa steenih dio-
nica - a ako i jest, to treba utvrditi sud kao trinu vrijednost dionica.
Konano, u smislu ostvarenja znatne imovinske koristi, to mora biti stvar-
na korist, u trenutku stjecanja dionica (ije se stjecanje poklapa s vreme-
nom radnje poinjenja kaznenog djela iz l. 337. st. 1. KZ-a), a ne nekakva
budua korist, ili korist koja se ne odnosi na imovinska prava (kao to su to
npr. upravljaka prava i sl.).
VSRH, IK-810/99, 24. IX. 2000.
17. Okolnost koju optuenici kao alitelji istiu u svojim albama kako,
suprotno tvrdnjama prvostupanjskog suda, kao rezultat njihovih aktivnosti ni
za koga nije nastupila teta, u konkretnom sluaju nije od utjecaja. Naime,
optuenicima je inkriminirana kao kvalifikatorno obiljeje optuenog kazne-
nog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a okolnost pribavljanja protupravne imovinske, i
to znatne koristi za sebe odnosno druge. Sama mogua teta velikih razmjera,
koja je legislativno drugi mogui modalitet izvrenja ovog kaznenog djela u
kvalificiranom obliku, nije ni optuena, pa o toj okolnosti nije ni potrebno
posebno utvrivati odlune injenice. Naime, injenica pribavljanja protu-
537
pravne imovinske koristi ne mora nuno i istovremeno korespondirati sa

tetom na drugoj strani, to je sluaj u konkretnoj kompoziciji izreke pobijane
presude.
Meutim, kada sud utvruje pribavljenu protupravnu imovinsku korist,
koju kasnije i oduzima, duan je na nedvojbeni nain utvrditi njezinu visi-
nu, jer ta okolnost predstavlja odlunu injenicu, pa i injenicu moguu za
ostvarenje obiljeja kaznenog djela. Pri tom utvrenju prvostupanjski sud
pogreno dri da su ovi iznosi nuno identini nominalnim iznosima vrijed-
nosti pojedinih dionica.
VSRH, IK-115/99, 6. II. 2003.
18. S druge strane, u pravu su alitelji da je o istom pravnom pitanju ve
pravomono odlueno presudom Visokog trgovakog suda Republike Hrvat-
ske broj P-4239/03 od 20. sijenja 2004. godine, kojom je odbijen tubeni
zahtjev E. d.o.o. u steaju prema opt. G.. na isplatu ovdje dosuenog iznosa
za stan. Dapae, u obrazloenju te presude se tvrdi da je opt. G.. javno ovje-
renom ispravom dokazao da je on svoju obvezu iz kupoprodajnog ugovora
ve u potpunosti izvrio. Tono je da presuda donesena u drugom postupku
ne obvezuje kazneni sud u pitanju je li poinjeno kazneno djelo, sukladno l.
15. st. 2. ZKP-a. Meutim, o tome se ovdje ne radi, jer se odluivanjem o
imovinskopravnom zahtjevu u kaznenom postupku u stvari provodi adhe-
zijski parnini postupak posljedicom ega je kazneni sud vezan prethodnom
odlukom trgovakog suda o istom pravnom pitanju. Slijedom toga, u situa-
ciji kada je sud prvog stupnja utvrdio da je stjecanje spornog stana rezultat
poinjenja kaznenog djela iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a za koje je optuenika
oglasio krivim, u pitanju imovinskopravnog zahtjeva mogao je jedino uputiti
oteenika da taj zahtjev ostvaruje u parnici, sukladno l. 132. st. 2. ZKP-a,
pri emu bi pravomona presuda kaznenog suda eventualno mogla biti
osnova za ponavljanje postupka pred trgovakim sudom.
VSRH, IK-34/07, 22. III. 2007.
19. Ovdje treba rei da sud, kad na temelju l. 132. ZKP-a, u kaznenom
postupku odluuje o imovinskopravnom zahtjevu oteenika, pri tome se
rukovodi iskljuivo pravilima graanskog prava i postupka budui da presu-
da kaznenog suda u tom dijelu zamjenjuje presudu parninog suda, pa slije-
dom toga mora imati sve sastojke neophodne za ovrni naslov. Kako odluka
suda prvog stupnja, slijedom svega naprijed izloenog, to ne sadrava, niti
su injenice vezane za visinu imovinskopravnog zahtjeva u dovoljnoj mjeri
razjanjene, a Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, zbog izostanka albe
dravnog odvjetnika u tom pravcu, nema zakonske osnove sam oduzeti od
optuenika eventualno steenu imovinsku korist u smislu l. 82. KZ-a, to je
538
odluka suda prvog stupnja kojom je oteeniku dosuen imovinskopravni

zahtjev vezan za uin kaznenih djela pod tokama 2. i 7. izreke prvostu-
panjske presude, trebalo ukinuti i ot. TD B. d.d., u steaju, uputiti da svoj
imovinskopravni zahtjev u cijelosti ostvaruje u graanskoj parnici.
VSRH, IK-34/07, 22. III. 2007.
20. U pravu je dravni odvjetnik kada tvrdi kako nitko ne moe zadrati
imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Isto tako, u pravu je da e se
imovinska korist oduzeti i kad se po bilo kojem pravnom temelju nalazi kod
tree osobe, ako nije steena u dobroj vjeri. Meutim, na temelju odredbe l.
82. st. 3. KZ-a, oduzimanje imovinske koristi od tree osobe dolazi u obzir
jedino ako je ona, prema okolnostima pod kojima je ostvarila korist, znala ili
mogla i bila duna znati da su vrijednosti ostvarene kaznenim djelom (l. 82.
st. 3. KZ-a). S obzirom na vrstu uplate i svrhu doznake, a imajui u vidu okol-
nosti prostora i vremena u kojima se ta uplata izvrila, nema jasnog pokaza-
telja koji bi sa izvjesnou ukazivao na zakljuak da je udovica V.Z., primajui
uplatu preko Udruge hrvatskih udovica, znala da je novani iznos ostvaren
kaznenim djelom. Dravni odvjetnik ne dvoji da se radi o jednoj humanoj
gesti optuenika prema udovici poginulog branitelja, meutim, pogrena je
njegova tvrdnja da je V.Z. oigledno znala od kuda dolazi navedeni novac.
Zato je pravilno postupio sud prvog stupnja kada nije oduzeo imovinsku ko-
rist od tree osobe uz zakljuak kako je ona ta materijalna sredstva stekla u
dobroj vjeri jer nije znala niti je mogla i bila duna znati da je novac ostvaren
kaznenim djelom.
VSRH, IK-683/06, 8. III. 2007.
21. Tek po utvrenju steenih dionica moe se zakljuivati o eventual-
noj imovinskoj koristi, pa i o znatnoj imovinskoj koristi (u smislu kvali-
fikatorne okolnosti kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a). To sigurno nije
zbroj nominalnih iznosa steenih dionica, a ako i jest, to treba utvrditi sud
kao trinu vrijednost dionica. Konano, u smislu ostvarenja znatne imo-
vinske koristi, to mora biti stvarna korist, u trenutku stjecanja dionica, a ne
nekakva budua korist, ili korist koja se ne odnosi na imovinska prava (kao
to su npr. upravljaka prava i sl.).
VSRH, IK-888/06, 21. XII. 2006.
22. Meutim, za ostvarenje kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti
iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a protupravna imovinska korist mora biti pribavlje-
na, jer je tek time kazneno djelo u svome kvalifikatornom obliku dovreno.
Ako takva korist jo nije pribavljena, ne radi se o pokuaju kaznenog djela
iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a u svezi s l. 33. st. 1. KZ-a, ve se radi o kaznenom
539
djelu iz l. 337. st. 1. KZ-a kao osnovnom, a za to je kazneno djelo jo i prije

podnoenja istranog zahtjeva nastupila relativna zastara kaznenog progo-
na.
Utoliko nije prihvatljivo pravno stajalite, izloeno u pobijanom rjeenju,
da e se u istrazi utvrditi toan iznos tete i ovisno o tome odluiti hoe li se
protiv okrivljenika podii optunica za dovreno kazneno djelo iz l. 337. st.
4. KZ-a ili za pokuaj tog kaznenog djela.
VSRH, IVK-72/03, 17. VI. 2004.
6. Krivnja - motiv
Prema Novoselcu, kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti zahtijeva

u svim svojim oblicima (istaknuo M.S.) posebnu namjeru, tj. postupanje s
odreenim ciljem. Taj je cilj u st. 1. i 2. l. 337. KZ-a formuliran kao priba-
vljanje sebi ili drugome neimovinske koristi ili prouzroenje kakve tete, a
u st. 4. kao pribavljanje imovinske koristi, to se, kao to je ve istaknuto,
ima proiriti i na st. 3. Prema tome, u svakom se sluaju trai izravna namje-
ra (dolus directus), pa neizravna namjera (dolus eventualis) nije dovoljna.
Poiniteljeva namjera mora obuhvatiti kako svijest o tome da se iskoritava
poloaj ili ovlast, prekorauju granice ovlasti ili ne obavlja dunost, tako i
svijest da se prouzrouje znatna teta, tee povreuju prava drugoga ili da se
pribavlja imovinska korist. Te posljedice nisu tee posljedice (istaknuo M.S.)
u smislu l. 43. st. 2. KZ-a, za koje bi bio dovoljan i nehaj.23
Isti autor takoer istie: Na subjektivnoj strani trai se postupanje s ciljem
pribavljanja imovinske koristi. To dodue, nije reeno u l. 337. st. 3. KZ-a, no
kako se postupanje s ciljem pribavljanja imovinske koristi trai za kvalificira-
ni oblik iz l. 337. st. 4. KZ-a, valja zakljuiti da je ono potrebno i u odnosu na
temeljni oblik iz l. 337. st. 3. KZ-a. Takvo postupanje nije oblik namjere i ne
pripada krivnji, nego je to subjektivno obiljeje protupravnosti, dok je namje-
ra (dolus) oblik krivnje te se sastoji u svijesti o svim objektivnim obiljejima
kaznenog djela i njegovu htijenju. Ona mora obuhvatiti kako svijest o tome
da se iskoritava poloaj ili ovlast, prekorauju granice ovlasti ili ne obavlja
dunost, tako i svijest da se prouzrouje teta. Dovoljna je i neizravna namje-
ra (istaknuo M.S.), npr. poinitelj nije siguran postupa li u granicama svoje
23
V. dr. sc. Petar Novoselec: Zlouporaba poloaja i ovlasti kao gospodarsko kazneno djelo.
Kritika jednog zakonodavnog promaaja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 9,
br. 1/2002., str. 23.
540
ovlasti, ali odlui poiniti radnju i pod cijenu da prekorai svoju ovlast.24 Isto
tako, Novoselec smatra da se posebna namjera kao obiljeje kaznenog djela
zlouporabe poloaja mogla braniti kad je to kazneno djelo bilo slubeniko,
ali je takvo ogranienje na subjektivnoj strani neprimjereno shvati li se ono
kao imovinski delikt. U tom sluaju dovoljna je i neizravna namjera, tj. da je
poinitelj svjestan da zbog njegovih propusta moe doi do imovinske tete i
na to pristaje.25
Prema Baiu/Pavloviu, kada je rije o st. 1. l. 337. KZ-a, poinitelj
u odnosu prema radnji poinjenja (iskoritavanje, prekoraenje, nevrenje)
postupa dolusno (s direktnim ili eventualnim dolusom), a uz to postoji kod
njega i ona u zakonu opisana odreena namjera (pribavljanja sebi ili dru-
gome neimovinske koristi, odnosno prouzroenje drugome kakve imovinske
ili neimovinske tete). Za kazneno djelo iz st. 1. l. 337. KZ-a ne trai se
ostvarenje dolusnog motiva (pribavljanja sebi ili drugome neimovinske koristi
ili prouzroenje drugome kakve tete) pa je kazneno djelo dovreno samom
zlouporabom poloaja ili ovlasti u jednoj od navedenih namjera.26 U pogle-
du st. 2. l. 337. KZ-a, isti autori smatraju da je st. 1., u odnosu prema st. 2.,
tei oblik tog djela. Radi se o odgovornosti za teu posljedicu, pa je za st.
2. mjerodavna odredba l. 43. st. 2. KZ-a. Za nastupanje posljedice dovoljan
je nehaj poinitelja (l. 43. st. 2. KZ-a).27 Kada je rije o st. 3. l. 337., isti
autori smatraju da je kazneno djelo iz st. 3. dolusno, tj. da dolus obuhvaa i
svijest o zlouporabi i o tome da se zlouporabom pribavlja imovinska korist, a
da je kazneno djelo iz st. 4., u odnosu prema st. 3., kazneno djelo kvalificirano
posebnom okolnou (istaknuo M.S.). Ono postoji kad je iz koristoljublja
pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzroena teta velikih razmjera.
Ta okolnost mora biti obuhvaena dolusom poinitelja.28
Sudska praksa (v. odluke u sudskoj praksi pod II.4., 1.-15. ovoga rada)
vrsto stoji na stajalitu da se kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a (a time i st.
3. istog lanka) moe poiniti samo izravnom namjerom.
Isto tako, u sudskoj praksi posebno je istaknuto da motiv za poinjenje
kaznenog djela iz l. 337. KZ-a ne predstavlja obiljeje kaznenog djela, ni
kvalifikatornu okolnost kod kaznenog djela iz l. 337. KZ-a, pa ne predstavlja
time ni odlunu injenicu, iako, openito uzevi, moe predstavljati olakot-
nu odnosno otegotnu okolnost koja utjee na odabir vrste i mjere kazne (V.
odluku pod II.4., 10. ovoga rada).
24
25
26
27
28
541
Stajalite Novoselca o razlikovanju kaznenog djela iz l. 337. KZ-a kao

slubenikog ili imovinskog delikta, iako dogmatski korektno argumentira-
no, prema naem miljenju ne ostavlja dovoljno prostora za zakljuak da se
kazneno djelo iz st. 3. i 4. l. 337. KZ-a moe poiniti i neizravnom namjerom
(l. 44. st. 2. KZ-a). I to iz jednostavnog razloga to zakonska norma (tekst
l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a - kao njegov normativni izriaj) to ne omoguuje.
Zakonski opisi kaznenog djela moraju biti takvi da se mogu utvrditi u svim
svojim obiljejima, moraju biti takvi da omoguuju da se na pouzdanoj
osnovi moe preispitati zakonitost sudske odluke. U suprotnom dolazi do
zaobilaenja naela zakonitosti koje se ne moe nadomjestiti redovitom
metodom tumaenja zakonske norme.
Onaj poinitelj kaznenog djela koji nee posljedicu kaznenog djela (ve
samo na nju pristaje), ne moe djelovati u cilju pribavljanja imovinske kori-
sti. To to Novoselec smatra da takvo postupanje nije oblik namjere i ne pri-
pada krivnji, nego se radi o subjektivnom obiljeju protupravnosti, na liniji je
teorije o krivnji koja svijest o protupravnosti ili mogunosti te svijesti smatra
samostalnim sastojkom krivnje koji je neovisan o namjeri, ali takva dosljedna
primjena teorije o krivnji (l. 39. KZ-a) ne vodi rauna da je izriaj zakonske
norme st. 3. i 4. l. 337. KZ-a takav da ne omoguuje odvajanje posebnog
sastojka krivnje od namjere jer nije dovoljno da poinitelj bude svjestan ele-
menata kaznenog djela koje ini i da hoe njegovo poinjenje, dakle da po-
stupka s namjerom, ve je potrebno da pribavljanje imovinske koristi bude
njegova elja i motiv zbog kojeg uope poduzima zabranjene radnje, jer se
samo tada moe govoriti da postupa s ciljem pribavljanja imovinske koristi
(v. odluku u sudskoj praksi pod 6.5. ovoga rada).
IZ SUDSKE PRAKSE
1. Osim toga treba imati u vidu da se kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a
moe poiniti samo izravnom namjerom. To znai da su optuenici carinici u
svom postupanju morali biti svjesni da ine kazneno djelo i da su htjeli njego-
vo poinjenje, dakle da su znali kako su N.A. odnosno njegovi vozai opt. Z.A.
i opt. .M. u prijave (UCP) unosili samo dio uvezene robe i da je opt. N.A. s
time upoznao opt. B.., a ovaj sve carinike svoje smjene. No, to subjektivno
obiljeje kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a, u odnosu na optuene carinike,
prvostupanjski sud nije utvrdio, iako u obrazloenju presude navodi kako je
nedvojbeno utvreno da su optueni carinici postupali u cilju da se opt. N.A.
pribavi protupravna imovinska korist u znatnom iznosu. Slijedom toga upitna
je konstrukcija kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a kakva je dana u ovom
542
predmetu te je za sada u odnosu na svu trojicu optuenika carinika dvojben

zakljuak da su poinili predmetno kazneno djelo.
VSRH, IK-698/04, 17. III 2005.
2. Krivnja opt. S.A. takoer je, suprotno navodima njegove albe, nedvoj-
beno utvrena. Opt. S.A. postupao je, kako je to prvostupanjski sud pravilno
utvrdio i valjano obrazloio, s ciljem pribavljanja znatne imovinske koristi, jer
je dokazano da optuenik iznose primljene od M.. nije poloio na iroraun
drutva ni u njegovu blagajnu, ve ih je zadrao za sebe, pri emu je u poslov-
nim knjigama drutva iskazao ispostavljanje rauna za ugovorene poslove, ali
i da ih nije naplatio. Dakle, optuenik je postupao s izravnom namjerom, a
njegova ubrojivost i svijest o protupravnosti niim nisu dovedeni u pitanje.
Stoga je nedvojbeno utvren i subjektivni element bia kaznenog djela iz l.
337. st. 4. KZ-a za koje je opt. S.A. proglaen krivim.
VSRH, IK-997/03, 26. IV. 2006.
3. Za osporavanje utvrenja namjere, kao subjektivne sastavnice kazne-
nog djela iz l. 337. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ-a, uz inae nesporno i pouzdano
utvrene injenice koje ine objektivnu sastojnicu tog kaznenog djela, dois-
ta nije dovoljno ukazivanje alitelja jedino na okolnost da je dio novca bio
vraen prije otkrivanja djela, i bez obzira na to to je ukupni iznos vraenog
novca, spram ukupno pribavljenog novca, znaajan. To vraanje uslijedilo
je, naime, u vremenskim razmacima od oko 2 mjeseca do ak 2 godine i 8
mjeseci od prebacivanja novca na tekui raun optuenice. Zbog toga je sud
prvog stupnja opravdano otklonio utvrditi namjeru optuenice na neovlatenu
uporabu iz l. 346. KZ-a, a okolnost vraanja novca ispravno je uzeo u obzir
kao olakotnu okolnost kod izricanja kaznene sankcije.
VSRH, IK-951/02, 26. III. 2003.
4. Kao prvo, valja istaknuti, da su u t. 1. izreke pobijane presude optuenici
proglaeni krivima za produljeno kazneno djelo zlouporabe slubene dunosti
- zlouporabom poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. KZ-a obnaajui dunost
direktora KZ V.C. odnosno zamjenika direktora (opt. J.T.) a opt. R.., kao
ovlateni potpisnik za financijsku dokumentaciju, s time da je on zadrugu i
faktino zastupao prilikom sklapanja pojedinih ugovora s korisnicima kredita,
kao to je to opisano u pojedinim tokama izreke pobijane presude.
Stoga nema dvojbe da su oni odgovorne osobe u toj financijskoj organiza-
ciji kao pravnoj osobi. Na koji su pak nain oni zajedniki i dogovorno zlou-
potrijebili taj svoj poloaj i ovlast, odnosno koje su sve radnje u tom svojstvu
poduzeli s ciljem da na tetu KZ V.C. sebi pribave znatnu imovinsku korist
koju su i pribavili, nastavno je opisano te sistematino prikazano za konkretne
sluajeve u toki 1.a) do m) izreke pobijane presude.
543
Stoga je sasvim jasno da su optuenici upravo zato to su bili na opisanim

funkcijama, dakle kao odgovorne osobe, u smislu KZ-a, u KZ V.C. i mogli
donositi odluke o sklapanju ugovora s pojedinim hrvatskim poduzeima kao
korisnicima kredita i da su ih sklapali te odreivali uvjete kreditiranja kao i
nain njihova plasmana i otplate, odnosno dio novanih sredstava koja su
stvarno trebala pripasti KZ V.C. usmjerivali na nerezidentne raune drugih
pravnih osoba koje su bile u njihovu vlasnitvu, tonije svojih offshore tvrtki,
a odatle na svoje privatne raune.
Kada su, dakle, optuenici postupali na opisani nain, to nije sporno,
onda su svi oni bitno pridonijeli poinjenju kaznenog djela. Uloga svakog
od njih u poduzetim radnjama takvog je znaenja da je o njima ovisio uspjeh
uina, svi su oni vladali njegovim poinjenjem. Stoga je u postupku pravil-
no utvren njihov oblik sudionitva i sukladno tome njihov oblik krivnje.
Naime, bez obzira na to to u presudi nije dana opa definicija izravnog
umiljaja kao oblika krivnje kojim su optuenici ostvarili djela, jer to nije ni
potrebno, upravo je iz objektivno poduzetih radnji koje nisu uope ni spor-
ne, jedino i mogue bilo zakljuiti o njihovu subjektivnom, psihikom odno-
su prema poinjenim djelima, odnosno o njihovoj svijesti prema poinjenim
djelima i o njihovoj volji da upravo ta djela ostvare, pa je iz tih objektivnih
pokazatelja jedino ispravno zakljuiti da su optuenici postupali s izravnom
namjerom.
To znai da su optuenici bili svjesni poduzetih radnji i uzrone veze
izmeu takvih radnji i posljedice koje e zbog tih radnji nastupiti kao i svih
drugih okolnosti kaznenih djela koja su poinili i to su htjeli, jednostavno
reeno, optuenici su znali to ine i to hoe u izreci poduzetim radnjama,
a to je u razlozima presude sud prvog stupnja i obrazloio.
VSRH, IK-775/01, 14. III. 2002.
5. Kazneno djelo iz l. 292. KZ-a ini ona osoba koja postupa s ciljem
da svojoj ili drugoj pravnoj osobi pribavi imovinsku korist. Nije, dakle, do-
voljno da poinitelj bude svjestan elemenata kaznenog djela koje ini i da
hoe njegovo poinjenje, dakle da postupa s namjerom, ve je potrebno da
pribavljanje imovinske koristi bude njegova elja i motiv zbog kojega uope
poduzima zabranjene radnje, jer se samo tada moe govoriti da postupa s
ciljem pribavljanja imovinske koristi.
VSRH, IK-510/05, 20. III. 2007.
6. Kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a moe se poiniti samo s izravnom
namjerom. Njega ini ona slubena osoba koja s ciljem pribavljanja imovin-
ske koristi drugom iskoristi svoj poloaj ili prekorai granice svoje ovlasti.
Izravna namjera mora postojati u trenutku poduzimanja radnje kojom se
544
slubena osoba (odgovorna osoba) koristi poloajem ili prelazi preko grani-
ca svoje ovlasti.
VSRH, IK-636/05, 28. XI. 2006.
7.Tu valja posebno istaknuti da nema dvojbe da je opt. V.M., postupivi
sasvim u suprotnosti sa l. 9., 11. i 42. Statuta LJ.T., u svojstvu ravnatelja
te ustanove, zlouporabio svoj poloaj, prekoraivi svoje ovlasti, ime je
drugima pribavio znatnu imovinsku korist. Naime, citirane statutarne odred-
be, suprotno tvrdnjama alitelja, izriite su i u potpunosti jasne u pogledu
ogranienja samostalnosti u postupanju ravnatelja, pri stjecanju, raspola-
ganju i otuivanju imovine, kada je on duan postupati tek nakon to odluku
o tome donese Upravno vijee Ljeilita. Da je to itekako bilo poznato
optueniku, proizlazi iz financijskog izvjetaja za 1997. godinu, potpisanom
od njega kao ravnatelja, u kojem se ni u jednoj stavci ne spominju sredstva te
ustanove utroena za radove na kui M.K. i T.
Prema tome, nedvojbena je svijest i namjera optuenika da zlouporabom
svog poloaja pribavi navedenim osobama imovinsku korist, koja je u ovom
sluaju takoer nesporna (proizlazi iz sklopljenih ugovora o izvoenju rado-
va), a radi se o znatnoj imovinskoj koristi, jer prelazi iznos od 30.000,00 kn.
VSRH, IK-695/05, 13. II. 2007.
8.Naime, kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a moe se poiniti samo
izravnom namjerom, to, u skladu s odredbom l. 44. st. 2. KZ-a, znai da
poinitelj treba biti svjestan svog djela i da hoe njegovo poinjenje. Dakle,
da bi se u odnosu na opt. M.P., opt. I.D. i opt. D.T. moglo govoriti o postojanju
navedenog subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela, tj. o postojanju
njihove svijesti da svojim postupanjem ine kazneno djelo i da hoe njegovo
poinjenje, to bitno obiljeje predmetnog kaznenog djela mora se utvrditi na
nedvojbeni nain i mora proizlaziti iz manifestacija njihove volje, a sve to
nedostaje u ovom konkretnom predmetu.
VSRH, IK-556/03, 3. III. 2005.
9. Dakle, iz izreke prvostupanjske presude zakljuuje se da je predmetno
kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, poinjeno u korist pravne osobe
- poduzea E. d.o.o. Zagreb.
Meutim, u obrazloenju presude suda prvog stupnja, istie se na vie mje-
sta, da je imovinska korist pribavljena E. d.o.o. istovremeno kad je imovinska
korist pribavljena i fizikoj osobi, tj. njezinu vlasniku opt. .D., koji preko prav-
ne osobe E. d.o.o. stjee i nekretnine u njezinu vlasnitvu, pa tako, u stvari,
stjee korist za sebe osobno. Dapae, u obrazloenju presude izjednaavaju se
pravna osoba poduzee E. d.o.o. i fizika osoba opt. .D. te se zakljuuje da
545
je imovinska korist u iznosu 2.283.584,40 DEM, u stvari, pribavljena jedinom

vlasniku i predsjedniku Uprave poduzea opt. .D.
Na opisani nain dolo je do bitne proturjenosti izmeu injeninog
opisa kaznenog djela iz izreke prvostupanjske presude te razloga njezina
obrazloenja, tako da s pravnog, a i s laikog gledita, vie nije razumljivo u
iju korist je opt. B.O. postupao - u korist pravne ili fizike osobe?
Pravilno istie alitelj da pravna osoba ima odvojenu imovinu od lanova
drutva, pa i onda kada drutvo ima samo jednog lana, bez obzira na to radi
li se o dionikom drutvu ili o drutvu s ogranienom odgovornou, kao to
je to ovdje sluaj. Pri tome nije od utjecaja da je taj lan ujedno i jedini lan
Uprave drutva, pa stoga i sam vodi njegove poslove. lanovi drutva imaju
u drutvu samo lanstvo koje se sastoji od lanskih prava (upravljakih i imo-
vinskih) i drutvo izlazi iz njihove imovine i ulazi u imovinu drutva, a oni
na ime protuinidbe stjeu lanstvo u drutvu utjelovljeno u dionici, odnosno
poslovnom udjelu. Samim time to su lanovi drutva pravne osobe, lanovi
nemaju nikakvih neposrednih imovinskih ni drugih prava na onome to se
nalazi u imovini drutva.
S obzirom na to da se prema dosadanjoj, vie puta objavljivanoj sudskoj
praksi Vrhovnog suda, o kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ovlasti iz l.
337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, za koje je opt. B.O. oglaen krivim, moe raditi samo
ako poinitelj postupa u namjeri pribavljanja imovinske koristi fizikoj, a
ne pravnoj osobi, proizlazi da je presuda suda prvog stupnja nerazumljiva
u svom odlunom utvrenju o kojem ovisi i pravilna primjena materijalnog
prava, pa tu presudu, u povodu albe, nije mogue s uspjehom ispitati.
VSRH, IK-1049/03, 14. IV. 2005.
10. Naime, motiv za poinjenje kaznenog djela iz l. 337. st. 4. u vezi
sa st. 3. i 1. KZ-a ne predstavlja obiljeje kaznenog djela, ni kvalifikatornu
okolnost kod kaznenog djela iz l. 337. KZ-a, pa ne predstavlja odlunu
injenicu, iako, openito uzevi, moe predstavljati olakotnu odnosno otegot-
nu okolnost koja utjee na odabir vrste i mjere kazne. Zbog toga se albenim
navodima o motivu kojim je optuenica postupala utvreno injenino stanje
ne dovodi u ozbiljnu sumnju.
VSRH, IK-972/03, 5. IV. 2006.
11. Prema odredbi l. 337. st. 4. u vezi sa st. 3. i 1. KZ-a, kazneno djelo
zlouporabe poloaja i ovlasti ini slubena ili odgovorna osoba koja iskoristi
svoj poloaj ili ovlast odnosno prekorai granice svoje ovlasti ili ne obavi
dunost, s ciljem da sebi ili drugom pribavi znatnu imovinsku korist, kada je
i pribavljena korist i kada je i postupala s ciljem pribavljanja takve znatne
imovinske koristi. Za ostvarenje objektivnih obiljeja ovog kaznenog djela
546
nije dostatno samo iskoritavanje poloaja ili ovlasti odnosno prekoraenja

granica ovlasti te neobavljanje dunosti, ve je potrebno da takve radnje od-
nosno propusti prouzroe pribavljanje znatne imovinske koristi za sebe ili
drugoga, a za ostvarenje subjektivnih obiljeja ovog kaznenog djela potreb-
no je da su takve radnje odnosno propusti imali cilj da se za sebe ili drugoga
pribavi znatna imovinska korist. Ovo kazneno djelo po karakteru je osnovno
i ope kazneno djelo zlouporabe slubenog poloaja ili ovlasti pa u odnosu
na posebna djela zlouporabe slubenog poloaja ima supsidijarni karakter,
tako da ono nee biti ostvareno ako su istovremeno ostvarena obiljeja kojeg
drugog posebnog djela. Predmetno kazneno djelo mogue je poiniti samo s
izravnom namjerom.
VSRH, IK-1156/03, 22. XI. 2006.
12. S obzirom na to da je prema dosadanjoj, vie puta objavljivanoj sud-
skoj praksi Vrhovnog suda, o kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ovlasti iz
l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, za koje je opt. I.H. proglaen krivim, moe raditi
samo u sluaju ako poinitelj postupa u namjeri pribavljanja imovinske ko-
risti fizikoj, a ne i pravnoj osobi, proizlazi da je presuda suda prvog stupnja
nerazumljiva u svom odlunom utvrenju o kojem ovisi i pravilna primjena
materijalnog prava, pa tu presudu u povodu albe nije mogue s uspjehom
ispitati. Ovdje se ne radi samo o povredi Kaznenog zakona iz l. 368. t. 4.
KZ-a, tj. da je sud primijenio zakon koji nije mogao primijeniti, ve se ovdje
radi o bitnoj povredi kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. t. 1. ZKP-a, kako je
to obrazloeno u ovoj odluci.
VSRH, IK-206/05, 23. II. 2006.
13. Naime, za sada je preuranjen zakljuak prvostupanjskog suda kako
je opt. I.S. predloio donoenje rjeenja o dodjeli stana na koritenje B. i
J.D. s ciljem da se oni nepripadno materijalno okoriste. Za takvo subjektivno
obiljeje bia kaznenog djela iz l. 337. st. 3. KZ-a nema, za sada utemeljenja
u provedenim dokazima. Iako su utvrene sve objektivne okolnosti i injenice
navedene u opisu tog kaznenog djela, one same po sebi jo nisu dovoljne za
njegovo poinjenje, jer je za to jednako tako potrebno nedvojbeno utvrditi
i subjektivno obiljeje, tj. namjeru poinitelja da drugome pribavi protu-
pravnu imovinsku korist. Kod prosuivanja tog subjektivnog obiljeja djela
treba imati u vidu i niz drugih okolnosti u kojima je dolo do inkriminiranog
injenja optuenika. Naime, postupanje optuenika treba promatrati i ocjenji-
vati u kontekstu ratnih zbivanja i u povezanosti sa svim drugim okolnostima
koje su iz takvog stanja proizale.
VSRH, IK-388/99, 23. X. 2001.
547
14. Suprotno albenim navodima dravnog odvjetnika, prvostupanjski

sud je pravilno zakljuio da za poinjenje kaznenog djela iz l. 337. st. 4.
KZ-a treba kod poinitelja postojati izravna namjera, a takva namjera kod
opt. D.T. nije naena. Za svoj injenini zakljuak prvostupanjski sud je iznio
valjane razloge koje u cijelosti prihvaa i Vrhovni sud, kao drugostupanjski
sud. Prije svega, opt. D.T. nije znao za odluku o izdvajanju stanova poduzea
P. iz vrijednosti drutvenog kapitala poduzea, jer je ona dostavljena Fondu
prije nego to se optuenik u poduzeu zaposlio. Zatim, poslove u vezi s pripre-
mom spisa obavljali su drugi referenti i u spisu nije bilo priloene spomenute
odluke. Nedvojbeno je da opt. D.T. uope nije poznavao obitelj D., pa nema
motiva za postupanje optuenika da potpuno nepoznatoj obitelji pribavi znat-
nu protupravnu imovinsku korist. Osim toga, iz utvrenog stanja proizlazi da
je opt. D.T. ugovor o kupoprodaji stana potpisao jer je toga dana bio odsutan
direktor Fonda, koji je inae potpisivao takve ugovore. Sve navedene okol-
nosti nedvojbeno pokazuju nepostojanje namjere kao subjektivnog obiljeja
dotinog kaznenog djela. Stoga alba dravnog odvjetnika nije osnovana.
VSRH, IK-388/99, 23. X. 2001.
15. Naime, u konkretnom sluaju, u odnosu na kazneno djelo iz l. 337. st.
4. u svezi s l. 33. st. 1. KZ-a, nije sporna dokumentacija prema kojoj je opt. I.Z.,
kao predsjednik Uprave poduzea O. d.d. Osijek, uz okolnosti poblie opisane u
tom dijelu izreke pobijane presude, s vlasnikom inozemne firme zakljuio ugo-
vor o kupnji dva stroja, u kojem ugovoru je stvarna kupoprodajna cijena stroje-
va neistinito prikazana, odnosno poveana za ukupan iznos 868.120 DEM, to
u stvari ne osporava ni optuenik. Nisu sporne ni druge odlune injenice koje
predstavljaju objektivnu stranu inkriminiranog kaznenog djela glede radnje
izvrenja i okolnosti koje ine obiljeja tog kaznenog djela. Ali u nedostatku
neposrednih dokaza na temelju kojih bi se utvrdila subjektivna strana kaz-
nenog djela za koje se tereti ovaj optuenik, analiza optuenikove obrane
i ocjena dokaznog materijala u opsegu kako je to izloeno u obrazloenju
pobijane presude pokazuje se, barem za sada, nepotpunom i neprihvatljivom
te je stoga neodriv i zakljuak izveden na takvoj ocjeni rezultata dokaznog
postupka, prema kome nije dokazano da je optuenik poinio kazneno djelo
iz l. 337. st. 1. i 4. u svezi s l. 33. st. 1. KZ-a.
VSRH, IK-196/99, 22. I. 2002.
7. Neke posebne karakteristike kaznenih djela iz l. 337. KZ-a i l.

292. KZ-a
Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske obiluje stajalitima koja

su u dugom vremenskom razmaku oblikovala stvarni sadraj bia kaznenih
548
djela iz l. 337. KZ-a i l. 292. KZ-a. Radi pomoi u radu i realnijeg sagle-
davanja mnotva problema koji su se pojavljivali u primjeni i tumaenju tih
kaznenih djela (a pojavljuju se i danas), izdvojili smo odreeni broj sudskih
odluka koje problematiziraju iroki spektar rjeenja vanih za oba kaznena
djela.
IZ SUDSKE PRAKSE
1. Prvostupanjski sud za sada oigledno nekritiki i olako prihvaa obra-

nu optuenika da on nije imao namjeru pribavljati bilo kakvu imovinsku ko-
risti iz trgovakog drutva koje smatra svojim, a takav stav sud temelji na
osobnoj slobodnoj pravnoteorijskoj interpretaciji u odnosu na l. 337. KZ-a,
kako je ona naznaena u treem odlomku stranice trinaest pobijane presude.
Tono je da odredba l. 337. KZ-a ima brojne manjkavosti u odnosu na
trinu privredu, meutim odgovor na te manjkavosti ne moe biti potpuno
zanemarivanje izriite zakonske norme kako je ona propisana u Kaznenom
zakonu.
VSRH, IK-760/04, 20. III. 2007.
2. Meutim, 1. sijenja 1998. stupio je na snagu novi Kazneni zakon
(Narodne novine, br. 110/97), koji kazneno djelo zloupotrebe poloaja i ov-
lasti regulira u l. 337., koji vie ne sadrava odredbu kakva je postojala
u l. 215. st. 5. KZRH i kojom je za najtei oblik tog kaznenog djela bila
propisana kazna zatvora najmanje tri godine, to znai da se mogla izrei i
kazna zatvora od petnaest godina. U novom Kaznenom zakonu najtei oblik
dotinog kaznenog djela reguliran je u l. 337. st. 4., kojim je propisana kazna
zatvora od jedne do deset godina. Prema tome, novi Kazneni zakon je u odno-
su prema kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ovlasti blai od prethodnog
zakona - KZRH, pa se u skladu s odredbom l. 3. st. 2. KZ-a treba primijeniti
novi Kazneni zakon kao blai. Stoga je Vrhovni sud, kao drugostupanjski
sud, po slubenoj dunosti preinaio prvostupanjsku presudu tako da je radnje
izvrenja kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti opisane u t. 1. izreke
presude oznaio kao kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a.
VSRH, IK-292/98, 16. X. 2001.
3. Meutim, za pravilnu ocjenu kaznene odgovornosti optuenika nije
odluna okolnost jesu li oni bili stvarni vlasnici trgovakog drutva, pa dak-
le nije odluna vlasnika struktura tih drutava, ve iskljuivo postupanje
optuenika kao osoba koje su bile ovlatene na upravljanje tim drutvima
(predsjednik uprave, direktor, opunomoeni zastupnik ...) te s tim u svezi i
549
njihovo svojstvo odgovorne osobe, koje su oni zloupotrijebili, i to opt. M.M.

iskljuivo radi pribave znatne imovinske koristi, a ostali optuenici su mu
omoguili takvu pribavu.
Stoga se ne radi o njihovoj privatnoj imovini, ve se radi o korporacijskoj
imovini, kako je to potpuno i pravilno utvrdio sud prvog stupnja.
injenica da trgovaka drutva nisu pretrpjela tetu nakon izvrenih
inkriminacija, iako su financijsko-knjigovodstveni vjetaci utvrdili na stra-
ni odreenih trgovakih drutava gubitak, taj je gubitak, sukladno miljenju
vjetaka, u knjigovodstvenim knjigama prikazan kao negativna razlika nasta-
la zbog trokova poslovanja. Isto tako, teta nije potraivana ni u kasnijem
razdoblju, koja okolnost govori u prilog tvrdnji o umreenosti i povezanosti
kapitala i poslovnih interesa u navedenim trgovakim drutvima.
Stoga okolnost koju alitelji istiu u svojim albama kako je suprotno tvrd-
njama prvostupanjske presude, rezultat njihovih aktivnosti taj da ni za koga
nije nastupila teta, u konkretnom sluaju nije ni od kakvog utjecaja, jer se
optuenicima inkriminira kao kvalifikatorno obiljeje kaznenog djela iz l.
337. st. 4. i 1. KZ-a samo pribava znatne imovinske koristi (za sebe, odnosno
za opt. M.M. od strane K.M. i I.P.).
Prema tome, mogua teta velikih razmjera koja je drugi zakonski modali-
tet poinjenja ovog kaznenog djela nije bila ni predmetom optuenja, kako to
pravilno zakljuuje i sud prvog stupnja.
Naime, injenica pribavljanja protupravne imovinske koristi ne mora
uvijek i nuno te istovremeno korespondirati s nastankom tete na drugoj stra-
ni, kao to je to i ovdje sluaj.
VSRH, IK-1001/02, 30. V. 2003.
4. Suprotno ovim optuenikovim navodima, u njegovim radnjama opi-
sanim u toki 1. izreke prvostupanjske presude stjeu se svi bitni elementi
kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. KZ-a. Naime,
optuenik je proglaen krivim jer je, kao direktor drutva S. d.o.o. novac u
iznosu 162.000 DEM, koji je od M.. primio na ime izvrenja ugovora broj
002/99 za radove koje je drutvo izvodilo, zadrao za sebe, umjesto da ga
poloi na iroraun ili blagajnu drutva, pribavivi time imovinsku korist u iz-
nosu 629.302,74 kn. Dio iz obrazloenja prvostupanjske presude koji optuenik
citira odnosi se na obrazlaganje dosega zatitnog objekta tog kaznenog djela,
koje moe biti poinjeno i prema drutvu iji je poinitelj (su)osniva, kao to
je to ovdje sluaj; iako je primarni oteenik tada samo drutvo, a (prividni)
sekundarni oteenik njegov osniva, posredno su oteeni i svi oni vjerovni-
ci tog drutva ija potraivanja, zbog postupanja poinitelja kaznenog djela
na tetu drutva, nije mogue realizirati. Dakle, prvostupanjski sud citiranim
dijelom obrazloenja nije objasnio elemente kaznenog djela, ve njegovu po-
550
gibeljnost i posljedice koje, u ovome sluaju, proizlaze i iz injenice steaja

pokrenute na S. d.o.o.
VSRH, IK-997/02, 26. IV. 2006.
5. Pobijanom presudom opt. V.S. proglaen je krivim zbog jednog pro-
duljenog kaznenog djela iz l. 292. st. 1. i 2. al. 4. KZ-a.
Takvim postupanjem prvostupanjski sud je ostvario bitnu povredu odreda-
ba kaznenog postupka iz l. 367. st. 1. t. 9. ZKP-a, jer je prekoraio objektivni
identitet optube i presude.
Naime, kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, je tzv. drugo kazneno
djelo u odnosu na kazneno djelo iz l. 292. st. 1. i 2. KZ-a, i ono, bez inter-
vencije dravnog odvjetnika, ne moe ui u sastav kaznenog djela iz l. 292.
st. 1. i 2. KZ-a pa ni kao jedno produljeno kazneno djelo iz l. 292. st. 1. i
2. KZ-a. Radi se o sasvim razliitim kaznenim djelima (i po opem objektu
zatite i po poloaju Kaznenog zakona). Za tzv. drugo kazneno djelo (takvo
koje je bitno razliito od onoga u optunici) sud ne moe osuditi optuenika,
bez obzira na to je li to djelo lake ili tee.
Tono je da prema odredbi l. 350. st. 2. ZKP-a sud nije vezan za prijed-
loge tuitelja o pravnoj oznaci djela. O pravnoj oznaci kaznenog djela sud
odluuje samostalno u okviru svoje stvarne nadlenosti - ali samo u situaciji
utvrenja tzv. drugaijeg kaznenog djela (djela kod kojeg sud mijenja sta-
novite sastojke kaznenog djela, ali uvijek bez izmjene biti kaznenog djela),
a ne i tzv. drugog kaznenog djela - kako je to u pobijanoj presudi uinio
prvostupanjski sud.
VSRH, IK-940/02, 7. XI. 2005.
6. Pritom e prvostupanjski sud posebnu pozornost obratiti i na pravilnu
primjenu Kaznenog zakona s obzirom na radnje koje se optueniku stavljaju
na teret. Naime, iz obrazloenja pobijane presude proizlazi da sud prvog stup-
nja smatra da se na radnje optuenika mogu primijeniti samo odredbe l.
215. Krivinog zakona Republike Hrvatske, jer da je to kazneno djelo blae
od onog iz l. 337. st. 4. Kaznenog zakona, s obzirom na to da je l. 337. st.
4. Kaznenog zakona proirena kriminalna zona na nain da obuhvaa isto-
vremeno imovinsku korist i tetu koju bi optuenik poinio (...) poduzeu L.,
a navodi i da se ne moe utvrene iznose tete koje je poinio eventualno
optuenik na tetu poduzea L. zbrajati i utvrditi da je ukupna teta nastala u
iznosu od 120.000,00 kn.
Meutim, sud prvog stupnja gubi iz vida da je opt. I.P. optunicom sta-
vljeno na teret da je kao odgovorna osoba iskoristio svoj poloaj i s ciljem da
drugome pribavi protupravnu imovinsku korist (kako je to izrijekom navedeno
i u zakonskom opisu radnji kaznenog djela u optunici). Pribavljanje drugo-
551
me protupravne imovinske koristi kvalifikatorni je elemenat oblika kaznenog

djela iz l. 215. st. 3. Krivinog zakona Republike Hrvatske, a odreene vee
vrijednosti te imovinske koristi elementi su kvalificiranih oblika tog kaznenog
djela iz st. 4. i 5. Krivinog zakona Republike Hrvatske, za koje su zaprijeene
kazne zatvora od jedne do deset godina (st. 4.) odnosno najmanje tri godi-
ne (st. 5.). Tono je da je Kazneni zakon proirio kriminalnu zonu ovog
kaznenog djela opisanog u st. 4. l. 337. Kaznenog zakona, ali ne, kako to
sud prvog stupnja pogreno navodi, od 1. sijenja 1998. godine, nego tek
od 30. prosinca 2000. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 129/00), ijim su l. 66.
u l. 337. st. 4. Kaznenog zakona iza rijei: pribavlja takve koristi, dodane
rijei: ili je prouzroena teta velikih razmjera. S obzirom na dotadanju
formulaciju ove odredbe te zaprijeenu kaznu (od jedne do deset godina),
oigledno je da je za pojedine oblike poinjenja radnji, koji sadravaju i ele-
mente bia kaznenog djela iz st. 4. i 5. l. 215. Krivinog zakona Republike
Hrvatske i elemente bia kaznenog djela iz l. 337. st. 4. Kaznenog zakona,
propis novog zakona blai.
Osim toga, treba istaknuti i da je shvaanje suda prvog stupnja, da kod
produljenog kaznenog djela nikada nije mogue zbrajati pojedinane iznose
tete i djelo pravno oznaiti prema ukupnoj visini nanesene tete, pogreno.
Naime, jedan je od bitnih elemenata produljenog kaznenog djela i jedinstve-
na namjera, pa tom namjerom, kada je ona prethodno stvorena i usmjerena
na sve budue pojedinane radnje kojima e se to djelo poiniti, moe biti
obuhvaen i ukupan iznos prouzroene tete ili imovinske koristi pribavljene
drugoj osobi, zbog ega je, ovisno o utvrenjima suda koja se odnose i na taj
subjektivni elemenat, mogue zbrajati iznose pojedinih teta ili pribavljene
koriste i prema njihovu zbroju ocijeniti je li poinjen neki od kvalificiranih
oblika predmetnog kaznenog djela.
VSRH, IK-938/02, 4. I. 2006.
7. Dravni odvjetnik u albi tvrdi da je izrada kvalitetnog elaborata za pre-
tvorbu CKL, s obzirom na situaciju u kojoj je 1992. godine bilo to drutvo, bila
nemogua, jer da je tek trebala uslijediti dioba imovine, prava i obveze Holdin-
ga C., da su pravni odnosi unutar Holdinga bili u potpunosti nedefinirani, a to
je i vidljivo iz injenice da je kasnije morao biti sainjen novi elaborat.
Dravni odvjetnik, meutim, zanemaruje odredbu l. 9. st. 1. Zakona o
pretvorbi drutvenih poduzea (Narodne novine broj 19/91) koji je bio na sna-
zi u inkriminiranom razdoblju, a prema kojoj je poduzee (s drutvenim ka-
pitalom) bilo duno obaviti pretvorbu najkasnije do 30. lipnja 1992. lanak
10. tog zakona propisivao je sadraj odluke o pretvorbi poduzea, a u l. 11.
st. 1. t. 7. istog zakona odreen je elaborat o procjeni vrijednosti poduzea,
552
koji se, kao obvezni prilog odluke o pretvorbi, trebao dostaviti Agenciji Re-
publike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj. Stavkom 3. l. 11. tog zakona
bilo je odreeno da elaborat o procjeni vrijednosti poduzea moe izraditi
samo poduzee ili njegovu izradu povjeriti pravnoj ili fizikoj osobi koja je
ovlatena za obavljanje poslova iz te djelatnosti.
Dakle, obveza izrade elaborata o procjeni vrijednosti poduzea proizlazila
je iz pozitivnih propisa koji su odredili i rok njegove izrade, pa zakljuenje
ugovora o izradi takvog elaborata s K., pravnom osobom koja je bila ovlatena
za obavljanje takvih poslova, i to samo tri mjeseca prije isteka zakonskog
roka za obavljanje pretvorbe, kako to pravilno utvruje i prvostupanjski sud,
oigledno ne predstavlja optuenikovo grubo krenje zakona i pravila poslo-
vanja glede uporabe i upravljanja imovinom.
VSRH, IK-401/02, 5. IV. 2006.
8.Meutim, optuenik je u pravu kada tvrdi da je poinjena bitna povreda
odredaba kaznenog postupka jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlunim
injenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni.
Optuenik je oglaen krivim da je na drugi nain grubo prekrio zakon ili
pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, a da nije oznaeno
koje je zakone ili kakva pravila poslovanja prekrio. Prvostupanjski sud je
bio duan utvrditi je li optuenik grubo prekrio zakon ili pravila poslo-
vanja, ali je pored utvrenja sadraja drugog naina grubog krenja bio
duan i utvrditi koji su to zakoni odnosno pravila poslovanja bili prekreni.
Zakonski opis kaznenog djela iz l. 292. KZ-a u sebi sadrava protupravna
ponaanja koja se nalaze i u opisu nekih drugih kaznenih djela. Stoga je
bilo potrebno konkretizirati sadraj sintagme na drugi nain prekri zakon
ili pravila poslovanja kako bi se omoguila distinkcija ovog od nekih drugih
kaznenih djela i utvrdilo je li u postupcima optuenika dolo do ostvarenja
svih bitnih obiljeja ovog kompleksnog kaznenog djela. alitelj je u pravu
kada tvrdi da je ova konkretizacija u pobijanoj presudi izostala, zbog ega
nisu navedeni razlozi o odlunim injenicama.
U pravu je alitelj kada tvrdi da sud nije jasno utvrdio namjeru optuenika.
U pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi kojima se obrazlae namjera
optuenika, zbog ega je, za sada, ostalo nejasno je li okrivljenik postupao
s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za pravnu osobu ili s
ciljem da imovinsku korist pribavi sebi ili s nekim drugim ciljem.
Bitno obiljeje kaznenog djela iz l. 292. KZ-a jest pribavljanje protuprav-
ne imovinske koristi za pravnu osobu. U izreci pobijane presude izriito je
navedeno kako je optuenik postupao titei ne samo interese pravne osobe
ve i osobne interese. U obrazloenju je naveden iskaz D.P. koji govori o ne-
priznavanju optuenikovih ulaganja (a ne ulaganja njegove pravne osobe),
553
odnosno sud konstatira kako je optuenik (a ne pravna osoba) naplatio iznos

7.043,65 kn ne utvrujui tom prilikom odlunu injenicu je li taj iznos napla-
tio za sebe (kako to proizlazi iz odnosne reenine konstrukcije) ili za pravnu
osobu (kako to proizlazi iz pravne oznake djela).
S obzirom na neraiene imovinskopravne odnose izmeu optuenika
V.L. te njegovih tvrtki, za sada nije potpuno jasno utvreno je li optuenik po-
stupao s izravnom namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi ili je
njegova namjera bila naplatiti svoja potraivanja ili potraivanja svoje tvrtke,
pa je to uinio, ali na nezakonit nain.
Ako je postupao s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi, sud
nije jasno utvrdio je li optuenik postupao s ciljem pribavljanja protupravne
imovinske koristi za pravnu osobu (neovisno o tome tko je njezin vlasnik), to
je bitno obiljeje odnosnog kaznenog djela, ili s ciljem pribavljanja imovinske
koristi za sebe, kada to moe biti jedino drugo kazneno djelo (npr. pozicioni-
rano u glavi XXV. Kaznenog zakona).
VSRH, IK-392/02, 14. IV. 2005.
9. Suprotno tome, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda
drugog stupnja, da bi se pravilno shvatio kaznenopravni pojam zlouporabe
slubenog poloaja i ovlasti, treba poi od pravilnog tumaenja osnovnih
zakonskih obiljeja ovog sloenog kaznenog djela, koje pretpostavlja pro-
tupravno postupanje, odnosno postupanje protivno pravilima i interesima
slube, takve slubene osobe pri vrenju njezine slube.
Konkretne prigode optuenik, dakle, nije bio u slubi, niti je obavljao bilo
kakav zadatak vezan za potrebe slube da bi se morao ponaati u skladu s
pravilima i interesima slube, ve on, neovisno o tome to nije u slubi, niti
obavlja neku slubenu radnju, formalno gledano zloupotrebljava svoju poli-
cijsku iskaznicu i znaku kriminalistike policije, ali s ciljem da obmane dru-
gog djelatnika policije radi nesmetanog prelaska preko granice, sa svrhom
ostvarivanja onog kriminalnog cilja za kojim je iao.
Samo tako moe se i smije tumaiti pravi sadraj njegova subjektivnog po-
stupanja koje u sebi eventualno sadrava kaznenopravnu radnju pomaganja
u poinjenju kaznenog djela teke krae s obzirom na vrijednost, s unaprijed
obeanim prikrivanjem predmeta pribavljenog tim djelom, kako to uostalom
pravilno oznaava i sud prvog stupnja na stranici 5 pobijane presude.
Stoga, po pravnom shvaanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao
suda drugog stupnja, ovaj oblik kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti,
i to iskoritavanjem poloaja, ili prekoraenjem granica ovlasti, uvijek pretpo-
stavlja da slubena osoba poduzima slubene radnje iz djelokruga svojih
slubenih ovlasti, ili ih prekorai zlouporabom poloaja, ali uvijek u vrenju
slube, kao one osnovne pravne pretpostavke u okvirima kojih se to kazneno
554
djelo moe poiniti, pa se dakle to djelo ne moe izvriti kada poduzeta dje-
latnost nema znaaj, odnosno karakter slubene radnje pri vrenju slube,
iako je do odreene zlouporabe slubenih ovlasti dolo od strane optuenika,
konkretne prigode.
Naime, ovo djelo imanentno je slubenoj osobi koja poduzima odreene
slubene radnje u vrenju slube djelatnika policije (koji je, u konkretnom
sluaju, mogao poiniti eventualno djelatnik granine policije iskoritavanjem
svog poloaja graninog policajca ili prekoraenjem svojih ovlasti).
Ocjenjujui, dakle, cjelokupno ponaanje optuenika u inkriminiranom
dogaaju, ovaj drugostupanjski sud nalazi, s obzirom na naprijed izloene raz-
loge, da djelo koje dravni odvjetnik stavlja na teret optueniku nije po zakonu
kazneno djelo jer iz opisanog ponaanja optuenika ne proizlaze zakonska
obiljeja kaznenog djela iz l. 337. st. 4. KZ-a i dr., pa je s pravom sud prvog
stupnja optuenika oslobodio optube, na temelju l. 354. t. 1. ZKP-a.
VSRH, IK-933/01, 21. II. 2002.
10. Neuzimanje uvozne carinske prijave od vozaa i proputanje preko
granice kamiona s robom bez upisa u kontrolnik, proputajui i da uputi
vozaa na carinjenje u unutarnju carinarnicu, opravdava zakljuak prvostu-
panjskog suda o ostvarenju bitnih obiljeja inkriminiranog kaznenog djela u
odnosu na opt. P.P.
Da je sve dogovoreno izmeu opt. S.K. i opt. P.P., vidljivo je i iz injenice
da je voza G.T. stigao na granicu veer prije, ali ju je prelazio tek sutradan
kad je u slubu doao opt. P.P., te nakon toga roba ne ide na carinjenje u
odreenu carinarnicu, ve se izravno vozi do kue opt. S.K.
Takav objektivni uin djela sam za sebe govori i o njegovu subjektiv-
nom elementu, o svijesti i volji da se pribavi protupravna imovinska korist,
neplaanjem carine i ostalih pristojbi, kako to i proizlazi iz pobijane presude,
a protivno albenim navodima opt. S.K.
VSRH, IK-839/01, 4. VI. 2003.
11. Isto tako, nema ni povrede Kaznenog zakona, kako se to tvrdi u albi.
Pogreno aliteljica smatra da je predmetno kazneno djelo trebalo pravno
oznaiti kao kazneno djelo iz l. 215. st. 1. i 3. KZRH-a, jer novi zakon za nju
nije blai. Prije svega, optuenica je optuena zbog kaznenog djela iz l. 215.
st. 1., 3. i 5. KZRH-a, to znai za kazneno djelo kod kojeg je zaprijeena
kazna zatvora u trajanju najmanje od tri do petnaest godina zatvora, ali je
dravni odvjetnik, na temelju rezultata knjigovodstvenog vjetaenja, izmijenio
injenini i pravni opis djela te ga je pravno oznaio kao kazneno djelo iz l.
337. st. 1., 3. i 4. KZ-a, za koje kazneno djelo je zaprijeena kazna zatvora u
trajanju od jedne do deset godina. Dakle, ve je dravni odvjetnik predmetno
555
kazneno djelo blae pravno oznaio, a osim toga, iz utvrene visine pribavljene
imovinske koristi od 82.107,90 kn vidi se da optuenica nije tereena niti moe
biti osuena za jo blae kazneno djelo iz l. 215. st. 1. i 3. KZRH-a, kako tvrdi
alba, ve, eventualno, za kazneno djelo iz l. 215. st. 1., 3. i 4. KZRH-a, koje je
kao takvo bilo predvieno u vrijeme izvrenja djela (1994. godine).
Kako je za kazneno djelo iz l. 337. st. 1., 3. i 4. KZ-a i djelo iz l. 215. st.
1., 3. i 4. KZRH-a zaprijeena jednaka kazna zatvora u trajanju od jedne do
deset godina, a primjena novog Kaznenog zakona za optuenicu je povoljnija
s obzirom na to da je u novom zakonu isputen prije kvalificirani oblik djela
iz l. 215. st. 1., 3. i 5. KZRH-a, to je sud prvog stupnja opravdano prihvatio
pravnu kvalifikaciju djela koju je naznaio dravni odvjetnik te nije poinjena
povreda zakona na tetu optuenice. Pri tome nije odluno ni to to je za
postojanje tog kaznenog djela prije bilo potrebno da poinitelj pribavi imo-
vinsku korist koja premauje iznos od 27.500,00 kn, a sada se izriaj znatna
imovinska korist, prema pravnom shvaanju Vrhovnog suda, procjenjuje sa
30.000,00 kn. Naime, ve apstraktnom usporedbom normi jasno je da je sta-
ri zakon za poinitelja bio nepovoljniji jer je zbog nie naznaenog iznosa
imovinske koristi imao za posljedicu raniji ulazak poinitelja u kriminalnu
zonu kaznenog djela iz l. 215. st. 1., 3. i 4. KZRH-a negoli onog iz l. 337.
st. 1., 3. i 4. KZ-a. Meutim, ta okolnost u konkretnom sluaju uope nije od
utjecaja, budui da je utvreno da je optuenica pribavila 82.107,90 kn, ime
je u oba sluaja ostvarila traene elemente kaznenog djela koji bitno nadilaze
propisanu kvalifikatornu okolnost.
VSRH, IK-124/01, 22. XII. 2005.
12. Meutim, prema utvrenim pravnim stavovima, ispravnim tumae-
njem pravne norme kako ju je zakonodavac opisao u l. 337. st. 4. KZ-a,
ovaj kvalificirani oblik kaznenog djela postoji tek ako je znatna imovinska
korist i stvarno pribavljena. Kako u konkretnom sluaju proizlazi da imovi-
na opt. M.M. kriminalnim postupanjem opt. J.K. nije poveana, to je izostao
bitan element ovog kvalificiranog oblika kaznenog djela, pa se moe raditi
samo o osnovnom obliku poinjenja kaznenog djela iz l. 337. st. 1. KZ-a,
kako je to i naznaeno u izreci presude ovoga suda.
Ova izmjena meutim nije bila od utjecaja na pravnu opstojanost kazne-
nog djela opt. M.M. iz l. 337. st. 4. u svezi s l. 37. st. 1. i 2. KZ-a. Naime,
svaki od sudionika kaznenog djela odgovara u granicama svoga umiljaja, te
kako je umiljaj opt. M.M. bio upravo na izvrenje kaznenog djela iz l. 337.
st. 4. KZ-a od opt. J.K., to prije izvrena izmjena pravne oznake kaznenog
djela opt. J.K. nije bila od utjecaja na utvrene karakteristike kaznenog djela
koje je poinio opt. M.M.
VSRH, IK-464/01, 29. V. 2003.
556
13. Netone su tvrdnje iz albe da u radnji optuenog nisu ostvare-

ni svi bitni elementi kaznenog djela zbog kojeg je proglaen krivim. Naime,
optuenik je, to je nesporno, vlasnik i direktor poduzea T., i kao takav, to
proizlazi iz iskaza svih sasluanih svjedoka, provodio je cjelokupnu poslovnu
politiku svoga poduzea te je u namjeri da sebi pribavi imovinsku korist isko-
ristio svoj poloaj i nenamjenski se koristio sredstvima dobivenim ugovorom
sa Zagrebakom bankom te bez suglasnosti Banke i potroio novac za vlastite
potrebe, neosiguravajui ni sredstva za povrat kredita, pribavivi si tako znat-
nu imovinsku korist.
Budui da je u meuvremenu stupio na snagu zakon koji je blai za optu-
enika, ovaj sud je po slubenoj dunosti preinaio pobijanu presudu u prav-
noj oznaci djela te optuenika proglasio krivim zbog kaznenog djela zloupo-
rabe poloaja i ovlasti iz l. 337. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ-a.
VSRH, IK-153/97, 13. XII. 2000.
14. Meutim, kako je u meuvremenu stupio na snagu novi Kazneni zakon
(Narodne novine, broj 110/97), koji je za optuenika za kazneno djelo iz l.
337. st. 4. KZ-a blai, sud je u povodu albe optuenika preinaio pobijanu
presudu u pravnoj oznaci djela za to kazneno djelo, kao u izreci ove presude,
a u skladu s l. 3. st. 2. KZ-a.
VSRH, IK-551/97, 24. V. 2000.
15. Prema odredbi l. 350. st. 1. ZKP-a, presuda se moe odnositi samo
na osobu koja je optuena i samo na ono djelo koje je predmet optube
sadrane u podnesenoj optunici odnosno na glavnoj raspravi izmijenjenoj
ili proirenoj optunici. Stavak 2. istog lanka odreuje da sud nije vezan
za prijedloge tuitelja o pravnoj ocjeni djela, ali iz citirane odredbe stavka
1. proizlazi vezanost suda za opis radnji koje su navedene u optunici. Sud
stoga nije ovlaten u opis radnje kaznenog djela za koje optuenika presudom
proglaava krivim dodavati one radnje koje optueniku nisu bile stavljene na
teret, a koje sadravaju elemente nekog drugog kaznenog djela.
Meutim, sud prvog stupnja je, donosei pobijanu presudu, iz opisa rad-
nje kaznenog djela ispustio navode sadrane u optunici koji se odnose na
optuenikovu namjeru pribavljanja nepripadne imovinske koristi te na
zadravanje za sebe 48.500,00 kn, umjesto ega je u taj opis dodao navo-
de o optuenikovu postupanju protivno Zakonu o raunovodstvu i o njegovu
proputanju evidentiranja to je podignutim novcem plaeno te proputanja
opravdanja podizanja novca sa irorauna, kao i navod u nastupanju tete od
48.500,00 kn.
Takvo dodavanje u opis radnje djela za koje je optuenik proglaen krivim
onih elemenata kaznenog djela koji nisu bili sadrani u optunici (ni po naelu
557
da je manje sadrano u veem, jer se ne radi o optuenikovu postupanju koje

bi bilo samo dio tereenih radnji, ve se radi o postupanju bitno drugaijem
od onog stavljenog mu na teret), po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pred-
stavlja prekoraenje optube.
Pritom valja napomenuti da ni injenica da su oba kaznena djela - i ono
iz l. 337. KZ-a koje je optueniku stavljeno na teret, i kazneno djelo iz l.
339. KZ-a za koje je on prvostupanjskom presudom proglaen krivim (a za
koje je zaprijeena blaa kazna nego za kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a)
- smjetena u glavu XXV. Kaznenog zakona, dakle da su to kaznena djela
protiv slubene dunosti, pa se moe zakljuiti da im je isti objekt zatite,
ne otklanja navedenu povredu. Naime, optuba moe biti prekoraena ak
i kada je pravna kvalifikacija djela u presudi jednaka onoj iz optube, ako
sud prilikom presuenja injenini opis djela izmijeni u toj mjeri da se radi
o drugom, a ne samo drugaijem postupanju optuenika.
Slijedom iznesenog, sud prvog stupnja pobijanom je presudom prekoraio
optubu, ime je poinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz l.
367. st. 1. t. 9. ZKP-a, zbog ega je valjalo prihvatiti albu optuenika i ukinu-
ti prvostupanjsku presudu te predmet vratiti na ponovno suenje.
VSRH, IK-627/05, 18. I. 2006.
16. Nije u pravu optuenik kada se ali zbog povrede Kaznenog zakona u
odnosu na kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a. alitelj ne navodi koju povre-
du Kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadraja albe moe zakljuiti kako
smatra da se presuda temelji na pogreno utvrenom injeninom stanju.
To to smatra da u njegovim postupcima nema svih obiljeja kaznenog djela
za koje je oglaen krivim i pri tome pobija valjanost utvrenog injeninog
stanja, ne opravdava predmetnu albenu osnovu. To stoga to se postojanje
povrede Kaznenog zakona prosuuje prema injeninom stanju iz izreke pre-
sude, a ne onom injeninom stanju koje bi s motrita alitelja bilo ispravno.
Kako su izrekom prvostupanjske presude utvreni svi bitni elementi kaznenog
djela za koje je optuenik i osuen, to u ovom sluaju ne postoji povreda Kaz-
nenog zakona.
VSRH, IK-739/05, 30. XI. 2006.
17. Naime, oteenik kao tuitelj tereti optuenika da bi kao predsjednik
Uprave poduzea S., Naice, u namjeri pribavljanja nepripadne imovinske
koristi, iako svjestan da je nekretnina u posjedu njegova poduzea sagraena
na k.. br. 362/1, zk. ul. br. 616, k.o. Naice, nacionalizirana, protivno Zakonu
o zabrani prometa nacionaliziranih nekretnina, prilikom traenja suglasnosti
za pretvorbu drutvenog poduzea S. navedenu injenicu prikrio Hrvatskom
fondu za privatizaciju, dostavljajui mu dokumentaciju bez podataka o nacio-
558
naliziranoj imovini te je na taj nain protupravno poveao temeljni kapital

poduzea za tono neutvreni iznos novca, ali svakako vei od 30.000,00 kn.
Nije sporno da je zgrada sagraena na k.. br. 362/1 upisana u zk. ul. br.
616, k.o. Naice (po novoj izmjeri k.. br. 1757/1 upisana u zk. ul. br. 4047,
k.o. Naice) nacionalizirana i bila uknjiena kao drutveno vlasnitvo, na
kojoj je pravo koritenja imao R. - trgovako ugostiteljsko poduzee, OOUR
S., Naice.
Sukladno Zakonu o pretvorbi drutvenih poduzea (Narodne novine, broj
19/91), navedena nekretnina unesena je u drutveni (temeljni) kapital po-
duzea.
Prijanjem vlasniku ne vraa se u vlasnitvo i posjed imovina koja je na taj
nain unesena u drutveni kapital poduzea, ve mu pripada pravo na nakna-
du u dionicama, kad je rije o dionikom drutvu, ili pak u udjelima drutva s
ogranienom odgovornou, dakle onih drutava u kapital kojih je u postupku
pretvorbe unesena ta imovina, a ako to nije mogue, tada prijanji vlasnik
ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima drutva iz portfelja Hr-
vatskog fonda za privatizaciju, ili u obveznicama Republike Hrvatske, kako to
proizlazi iz Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske
komunistike vladavine (Narodne novine, broj 92/96).
Postupak se provodi na zahtjev prijanjeg vlasnika koji ga mora podnijeti
u roku est mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona, jer u protivnom
gubi sva prava iz Zakona o naknadi.
Upravo tu injenicu prvostupanjski sud nije utvrivao, kao niti je li nadleni
upanijski ured proveo postupak i utvrdio injenice odlune za odluivanje o
zahtjevu te donio rjeenje o naknadi za oduzetu imovinu, to bi prijanjem
vlasniku davalo legitimitet oteenika.
Tek nakon utvrenja tog prethodnog pitanja prvostupanjski sud e utvrivati
i ostale odlune injenice, pri emu treba imati u vidu da Zakon o zabrani
prijenosa prava raspolaganja i koritenja odreenih nekretnina u drutvenom
vlasnitvu na druge korisnike odnosno u vlasnitvo fizikih i pravnih osoba
(Narodne novine, broj 53/90) nije bio inkompatibilan sa Zakonom o pretvorbi
drutvenih poduzea, jer nije izuzimao sporne nekretnine od pretvorbe.
Kako to proizlazi iz stanja spisa i provedenih dokaza, optuenik je postu-
pao u skladu s l. 11. Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea i izmeu ostalog
dostavio podatke i dokaze o pravu koritenja nekretnina, a upute za provedbu
l. 11. Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea (Narodne novine, broj 26/91)
dozvoljavale su da to bude zemljinoknjini izvadak, ali izriito se ne trai da
to bude povijesni zemljinoknjini izvadak.
Meutim, s obzirom na to da su prema Zakonu o pretvorbi drutvenih
poduzea dionice mogli stei i nekadanji vlasnici kojima Hrvatski fond za
razvoj prenese dionice ili udio na ime naknade za ono to im je oduzeto nakon
559
15. svibnja 1945., valja pretpostaviti da je u situaciji kad se takva nekretnina

pretvorbom unosi u drutveni kapital poduzea, potrebno donijeti i ire podat-
ke i dokaze o tome.
Je li optuenik kao diplomirani pravnik, u situaciji kad je poznato da je
nekretnina izgraena izmeu dva svjetska rata i da su akti konfiskacije i na-
cionalizacije nakon Drugog svjetskog rata bili najei pravni modusi pre-
laska imovine iz privatnog u drutveno vlasnitvo, znao da se radi o takvoj
nekretnini, na to upuuju i iskazi sasluanih svjedoka, i da je to zatajio, ne
prilaui povijesni zemljinoknjini izvadak, ocijenit e sud u ponovljenom
postupku.
Pri ocjeni odgovornosti optuenika sud e imati u vidu i dunosti Agen-
cije Republike Hrvatske za restrukturiranje i razvoj koja daje suglasnost za
provoenje namjeravane pretvorbe, nakon ocjene da je ona u skladu s uvjeti-
ma i nainom propisanim zakonom, a u konkretnom sluaju Agencija je izdala
potvrdu na namjeravanu pretvorbu drutvenog poduzea S., Naice, koje se
pretvara u dioniko drutvo, a da nije traila dopunu podataka, iako je iz
priloenog elaborata o procjeni vrijednosti poduzea bilo vidljivo koliko je
nekretnina stara.
U ponovljenom postupku bit e potrebno utvrditi je li korist uope pribav-
ljena i u emu se ona sastoji, kome je pribavljena i koliko ona iznosi, o emu
ovisi i kvalifikacija djela, budui da se upravo po subjektivnom elementu
razlikuje kazneno djelo iz l. 337. st. 4. KZ-a za koje se trai postupanje s
ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi sebi ili drugome (misli se
na druge fizike osobe, a ne pravne) i kazneno djelo iz l. 292. KZ-a koje
predvia postupanje s ciljem pribavljanja protupravne koristi za svoju ili
drugu pravnu osobu.
VSRH, IK-827/00, 30. IV. 2003.
18. Osnovana je alba opt. V.V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka te je stoga alba dravnog odvjetnika zbog pogreno utvrenog
injeninog stanja i odluke o kazni, za sada, postala bespredmetna.
Naime, u obrazloenju svoje presude prvostupanjski sud navodi, uz ostalo,
da nije mogao utvrditi cijenu jedne redovite dionice E. d.d., Osijek, u vrijeme
njihove prodaje u srpnju 1999. godine, kao ni razliku u cijeni a ni iznos pribav-
ljene imovinske koristi od kupaca, pa kako je za kazneno djelo iz l. 337. st. 4.
KZ-a nuno utvrditi da je pribavljena imovinska korist vea od 30.000,00 kn,
optuenicu je proglasio krivom za kazneno djelo iz l. 337. st. 1. i 3. KZ-a.
Prema tome, iako izriito navodi da nije mogao utvrditi iznos pribavljene
imovinske koristi, prvostupanjski sud je optuenicu proglasio krivom za kaz-
neno djelo iz l. 337. st. 1. i 3. KZ-a, dakle za kazneno djelo u kojem je jedno
od zakonskih obiljeja upravo i pribavljanje imovinske koristi. Optuenica
560
u jednom dijelu svoje albe s pravom istie prigovor da su razlozi pobijane

presude u odnosu na imovinsku korist nedostatni i u znatnoj mjeri proturjeni.
Naime, u obrazloenju presude nisu izneseni nikakvi razlozi u emu se sastoji
pribavljena imovinska korist niti na temelju kojih je dokaza sud utvrdio tu
odlunu injenicu, dok s druge strane navodi da nije mogao utvrditi iznos
pribavljene imovinske koristi.
VSRH, IK-561/00, 5. II. 2002.
19. Prilikom novog suenja za kazneno djelo opisano pod tokom 2. sud
prvog stupnja posebno e utvrditi stupanj odgovornosti opt. I.K. kao predsjed-
nika Upravnog odbora K. d.o.o., Krievci, i generalnog punomonika vritelja
dunosti direktora tijekom 1994. godine i 1995. godine, u odnosu na kazneno
djelo iz l. 292. st. 2. u svezi sa st. 1. al. 4. KZ-a, kao i razgranienje njegovih
ovlasti od onih koje je imao opt. I.K. kao v.d. direktora navedenog trgovakog
drutva u istom razdoblju. Takoer e utvrditi kojim su konkretnim radnja-
ma optuenici, i koji od njih, prouzroili smanjenu uplatu svake od pojedi-
nih vrsta poreza na nain da e utvrditi u kojoj su mjeri ta smanjenja uplata
rezultat iskljuivo nedovoljne ekipiranosti i preoptereenosti osoblja velikom
koliinom posla, a u kojoj mjeri neposrednim nalogom da se isplata plaa vri
kroz nepostojeu uporabu vlastitih vozila, tko je od optuenika bio odgovoran
za ustroj evidencije razlike u cijeni robe prilikom prodaje na veliko i na malo,
kao i druge relevantne injenice na temelju kojih bi se nedvojbeno mogao
donijeti zakljuak o postojanju ili nepostojanju namjere kod optuenika da se
citiranim radnjama pribavi znatna imovinska korist za Drutvo.
VSRH, IK-552/00, 23. IX. 2004.
20. Nadalje, kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlatenja iz l. 215. st.
1., 3. i 4. KZRH-a, a taj je zakon vrijedio u vrijeme poinjenja djela, sadravao
je i odredbu po kojoj je, kada je bio u pitanju modalitet pribavljanja protuprav-
ne imovinske koristi, ovo kazneno djelo postojalo samo ako nisu postojala
obiljeja nekog drugog kaznenog djela. Kazneno djelo zlouporabe poloaja i
ovlasti iz l. 337. KZ-a, iako u zakonskom tekstu ne postoji izriita odredba
o supsidijaritetu tog djela, zadralo je ipak takvo supsidijarno svojstvo, pa
se to kazneno djelo i prema novom kaznenom zakonodavstvu moe uiniti
samo ako nisu ostvarena obiljeja kojeg drugog kaznenog djela. Prema na-
vodima izreke pobijane presude, opisano djelo usmjereno je vie prema kaz-
nenom djelu primanja mita iz l. 347. st. 1. KZ-a, i to za opt. B.T. i opt. D.G.,
odnosno glede opt. .T. za isto takvo djelo, ali u poticanju, prema odredbi l.
37. KZ-a, odnosno u pomaganju na takvo djelo, prema odredbi l. 38. KZ-a, s
obzirom na navode izreke presude za potonjega optuenika, prema kojima je s
jedne strane opt. .T. bio angairan od opt. B.A. da posreduje kod opt. B.T. i
561
opt. D.G., a takoer s druge strane da je taj optuenik ovoj dvojici optuenika
najavljivao nailazak vozila koja su prevozila robu za tvrtku B. d.o.o., Zagreb,
kojoj je vlasnik i direktor bio opt. B.A.
VSRH, IK-519/00, 7. V. 2003.
21. Isto tako, navodi dravnog odvjetnika da je opt. J.J. postupila protiv-
no odredbi l. 8. st. 2. Zakona o pretvorbi drutvenih poduzea, jer je nainom
otplate dionica malih dioniara u sutini poduzee u pretvorbi kreditiralo
kupnju dionica, nije prihvatljivo za Vrhovni sud, ne samo iz razloga to opt.
J.J. nije optuena za takav oblik postupanja - kako to istie prvostupanjski
sud, ve prije svega zato to se nain otplate dionica malih dioniara nije
provodio putem njihova kreditiranja, ve je tvrtka D. uplaivala skupne izno-
se za sve male dioniare i uz tu uplatu dostavljala specifikaciju iz koje je bilo
razvidno koji je dioniar i na temelju kojeg ugovora uplatio novac Fondu za
privatizaciju.
VSRH, IK-360/03, 25. V. 2006.
21. Pri tome valja istaknuti da pitanje vlasnitva na dionicama trgova-
kog drutva odnosno vlasnikih udjela u trgovakom drutvu ne treba mi-
jeati s, kako se to kolokvijalno naziva, vlasnitvom ili suvlasnitvom nad
trgovakim drutvom, to prvostupanjski sud ini u obrazloenju sporedne
novane kazne za opt. K.P. Trgovako drutvo je samostalni pravni subjekt,
a okolnost postojanja vlasnitva na dionicama ili vlasnikih udjela samo
daje odreena prava u odnosu na to trgovako drutvo takvom vlasniku, ali
iskljuivo onih prava koja su propisana u Zakonu o trgovakim drutvima.
VSRH, IK-627/99, 16. I 2003.
22. Isto tako, nema povrede Kaznenog zakona iz odredbe l. 3. st. 2. KZ-a
time to sud prvog stupnja nije primijenio odredbe Kaznenog zakona koji je
stupio na snagu dana 15. srpnja 2003., iako je taj zakon, kako tvrdi alba,
blai za poinitelja, s obzirom na to da predmetno kazneno djelo u njemu nije
bilo propisano. Naime, Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
koji je stupio na snagu dana 15. srpnja 2003. stavljen je izvan snage dana
27. studenog 2003. odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-
2566/03 od 27. studenog 2003. (Narodne novine, broj 190/03), slijedom ega
je taj zakon ukinut, to znai da nikada nije proizvodio pravne uinke.
VSRH, IK-34/07, 22. III. 2007.
23. Iako je prvostupanjska presuda u odnosu na toku 1. ukinuta zbog
bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa se presuda ne ispituje u me-
ritumu, ipak treba ukazati da se o kaznenom djelu zlouporabe poloaja i ov-
562
lasti iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a moe raditi u sluaju samo ako je protuprav-
na imovinska korist pribavljena. Takav smisao navedenih odredbi st. 3. i 4.
l. 337. KZ-a nedvojbeno proizlazi iz izriaja zakonske norme. Pribavljena
imovinska korist, odnosno znatna imovinska korist, pri emu poinitelj treba
i postupati s ciljem da je pribavi, predstavlja bitna obiljeja kaznenog djela
iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a. Stoga pokuaj kaznenog djela iz l. 337. st. 3. i 4.
KZ-a, s obzirom na konstrukciju pravne norme, nije mogu, unato odredbi
l. 33. st. 1. KZ-a.
Osim toga, poinitelj treba imovinsku korist pribaviti za sebe ili za dru-
gu fiziku osobu, to znai da se to kazneno djelo (l. 337. KZ-a) ne moe
poiniti pribavljanjem imovinske koristi za pravnu osobu. U tom potonjem
sluaju moe se raditi samo o kaznenom djelu iz l. 292. st. 1. i 2. KZ-a.
VSRH, IK-845/00, 5. III. 2002.
24. Zahtjev za provoenje istrage nije osnovan ni glede krivinog djela iz
l. 215. st. 5. u svezi sa st. 1. KZRH-a. Naime, da bi se krivino djelo iz l. 215.
KZRH-a moglo kvalificirati po njegovu st. 3. odnosno 4. ili 5., protupravna
imovinska korist mora biti pribavljena, jer je tek time krivino djelo u svome
kvalifikatornom obliku dovreno. Kada takva korist jo nije pribavljena, ne
radi se o pokuaju krivinog djela iz l. 215. st. 3., 4. ili 5. KZRH-a u svezi s
l. 17. OKZRH-a, ve o krivinom djelu iz l. 215. st. 1. KZRH-a, kao osnov-
nom, naravno, ako su ostvarena sva potrebna obiljeja tog krivinog djela
kao osnovnog, odnosno radi se o onim kvalificiranim oblicima kod kojih je
protupravna imovinska korist, s obzirom na propisane iznose u st. 3. ili 4. l.
215. KZRH-a ostvarena.
VSRH, IVK-6/94, 22. II. 1994.
25. Meutim, za ostvarenje kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti
iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a protupravna imovinska korist mora biti pribavljena,
jer je tek time kazneno djelo u svome kvalifikatornom obliku dovreno. Ako
takva korist jo nije pribavljena, ne radi se o pokuaju kaznenog djela iz l.
337. st. 3. i 4. KZ-a u svezi s l. 33. st. 1. KZ-a, ve se radi o kaznenom djelu
iz l. 337. st. 1. KZ-a kao osnovnom.
VSRH, IVK-72/03, 17. VI. 2004.
26. Tumaenjem zakona na nain kako to ini alitelj doli bismo u ap-
surdnu situaciju da za kvalificirani oblik kaznenog djela zlouporabe ovlasti
u gospodarskom poslovanju koje je izvreno prije 1. 1. 1998. bude odgovorna
svaka osoba koja je nekom radnjom propisanom u alinejama 1.-5. l. 102.
KZRH-a pribavila za svoju ili drugu pravnu osobu imovinsku korist, osim
one koja je to uinila grubom povredom ovlatenja vezanih za raspolaganje,
563
koritenje i upravljanjem imovinom o kojoj se duna, kao odgovorna osoba,

brinuti. alitelj je potpuno ispustio iz vida vjerodostojno tumaenje l. 23. u
svezi s l. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Krivinog zakona Republike
Hrvatske, koje je objavljeno u Narodnim novinama, broj 175 od 13. prosinca
2004., koje je donio Sabor na sjednici 8. prosinca 2004., iz kojeg proizlazi
da se pod pojmom drutvene imovine smatraju sva sredstva u drutvenom
vlasnitvu, sredstva za zadovoljenje zajednikih i opih potreba, prirod-
na bogatstva i dobra u opoj uporabi, imovina povjerena dravnom tijelu,
poduzeu ili drugoj drutvenoj i pravnoj osobi ili se ta imovina kod njih
nalazi po nekom zakonskom temelju.
VSRH, IVK-19/05, 15. III. 2005.
27. Kako kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz
l. 292. st. 2. u svezi sa st. 1. al. 6. KZ-a ini odgovorna osoba u pravnoj osobi,
koja s ciljem pribavlja protupravnu imovinsku korist za svoju ili drugu prav-
nu osobu, ili na drugi nain grubo prekri zakon ili pravila poslovanja glede
uporabe i upravljanja imovinom, nedvojbeno je da se u istranom zahtjevu
mora navesti zakon i pravila poslovanja koji su prekreni te okolnosti koje
upuuju na to da se radi o grubom krenju zakona i pravila poslovanja.
VSRH, IVK-142/03, 15. IV. 2004.
III. OSNOVNA OBILJEJA PRIMJENE KAZNENOG DJELA

ZLOUPORABE OVLASTI U GOSPODARSKOM
POSLOVANJU IZ L. 292. KZ-A
GLAVA XXI. - KAZNENA DJELA PROTIV SIGURNOSTI

PLATNOG PROMETA I POSLOVANJA
Zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju
lanak 292.
(1) Odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja protu-
pravne imovinske koristi za svoju ili drugu pravnu osobu:
- stvara ili dri nedozvoljene fondove u zemlji ili stranoj dravi,
- sastavljanjem isprava neistinitog sadraja, lanim bilancama, procje-
nama ili inventurom ili drugim lanim prikazivanjem ili prikrivanjem
injenica, neistinito prikazuje stanje i kretanje sredstava i uspjeha poslo-
vanja,
- pravnu osobu stavi u povoljniji poloaj prigodom dobivanja sred-
stava ili drugih pogodnosti koje se pravnoj osobi ne bi priznale prema
postojeim propisima,
564
- pri izvravanju obveza prema proraunima i fondovima uskrati sred-

stva koja im pripadaju,
- namjenska sredstva kojima raspolae koristi protivno njihovoj
namjeni,
- na drugi nain grubo prekri zakon ili pravila poslovanja glede upo-
rabe i upravljanja imovinom,
kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
(2) Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga lanka pribavljena
znatna imovinska korist, a poinitelj je postupao s ciljem pribavljanja
takve koristi,
kaznit e se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Novoselec s razlogom istie da je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u go-

spodarskom poslovanju iz l. 292. KZ-a jedno od najzamrenijih gospodar-
skih kaznenih djela u naem zakonu.29 U prvi mah ini se kao da se radi o
kaznenom djelu koje je vrlo slino kaznenom djelu iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a,
no opis veine radnji iz st. 1. l. 292. KZ-a upuuje na to da se radi o kaznenom
djelu apstraktnog ugroavanja, dok se kod kaznenog djela iz l. 337. st. 3. i
4. KZ-a radi o kaznenom djelu povreivanja. Ali takav zakljuak ne odrava
pravo stanje stvari jer pojedini podstavci st. 1. l. 292. KZ-a (prije svega, po-
dstavci 4. i 5.) ipak u biti omoguuju ostvarenje kaznenog djela povreivanja,
a to zapravo znai da analiza kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodar-
skom poslovanju iz l. 292. KZ-a pokazuje da je ono vrlo neujednaeno,
isprepleteno s drugim kaznenim djelima, ime je dovedeno u pitanje naelo
odreenosti kaznenog zakona.30
Poseban problem u sudskoj praksi predstavlja primjena podstavka 6. st. 1.
l. 292. KZ-a. Rije je u biti o tzv. generalnoj klauzuli prema kojoj poinitelj
kaznenog djela postupa s ciljem da za svoju ili drugu pravnu osobu pribavi
imovinsku korist, a to ostvaruje na drugi nain grubim krenjem zakona ili
pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom.
Takva odredba zakona vrlo je rastezljiva i Novoselec je u pravu kad upo-
zorava da je takvu odredbu zakona teko dovesti u sklad s naelom nullum
crimen sine lege certa.31
Bai/Pavlovi jo su kritiniji: Takav kauuk paragraf u izravnoj je
protivnosti s naelom nullum crimen sine lege certa. U postojeoj situaciji su-
dac preuzima ulogu zakonodavca, jer mu je preputeno da sam odreuje opis
kaznenog djela, to je opet u izravnoj suprotnosti s tridiobom vlasti. Umjesto
29
V. prof. dr. sc. Petar Novoselec: Gospodarska kaznena djela, Hrvatska pravna revija,
svibanj 2001., str. 80 i dalje.
30
31
565
primjene jasne i odreene norme, sudska odluka se donosi po slobodnoj ra-

sudbi suca. Primjenom kauuk paragrafa kri se naelo zakonitosti iz l.
31. Ustava Republike Hrvatske, a kao temeljno naelo kri se i l. 2. KZ-a.
Tim naelom osigurava se pravna sigurnost graana, njihova prava i slobo-
de, onemoguuje se samovolja zakonodavca, suca i drugih pravosudnih tijela.
Kroz to naelo kazneno pravo ostvaruje svoju garantivnu funkciju.32
U sudskoj praksi pojavio se problem tumaenja l. 106. (102.) Krivinog
zakona Republike Hrvatske - kao prednika l. 292. KZ-a - prema kojem pod-
stavak 6. st. 1. l. 106. Krivinog zakona Republike Hrvatske glasi:
- na drugi nain grubo povrijedi ovlatenja u pogledu raspolaganja,
koritenja i upravljanja d r u t v e n o m imovinom.
Radi otklanjanja nedoumica nastalih zbog toga to je bivi Krivini zakon
Republike Hrvatske u l. 106. (102.) navedenu generalnu klauzulu ograniio
na poslovanje s drutvenom imovinom, Hrvatski sabor je 8. prosinca 2004.
donio vjerodostojno tumaenje l. 23. Zakona o izmjenama i dopunama
Krivinog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 9/92; Narodne
novine, br. 175/04), prema kojem tumaenju generalna klauzula iz podstavka
6. st. 1. l. 106. Krivinog zakona Republike Hrvatske obuhvaa i imovinu
tadanjih privatnih poduzea.
Prema Novoselcu, to je tumaenje u meuvremenu izgubilo na praktinoj
vanosti jer se odnosi samo na kaznena djela poinjena prije stupanja na sna-
gu Kaznenog zakona, u kojem je iz navedene generalne klauzule drutvena
opasnost brisana.33
Takvo stajalite Novoselca ne odgovara na pitanje postoji li kontinuitet tipa
neprava glede kaznenog djela zlouporabe ovlasti poinjenog u vrijeme dok je
bio na snazi KZ SR i KZ RH, a za koji se kazneni postupak vodi ili se vodio
nakon 1. sijenja 1998.
Mi podravamo stajalite Baia/Pavlovia jer je i prema naem miljenju
ratio zakonodavca da zadri pojam drutvene imovine bio samo u tome da
se u tranzicijskom razdoblju zatiti imovina koja je razliita od privatne imo-
vine (v. razloge kod istih autora, str. 1011, odl. 2.), tj. da toj imovini prui
posebnu zatitu (sada ne vie zbog toga to je drutvena imovina vrednija od
privatne imovine, ve samo zbog toga to je drutvena imovina u nestajanju
i kao takvu treba je zatititi (gore spomenuti autori govore o zatiti drutvene
imovine posljednji put ..., jo jednom ...).
32
V. Franjo Bai i ime Pavlovi: Komentar kaznenog zakona, Organizator, Zagreb,
2004., str. 1009.
33
V. Petar Novoselec: Posebni dio kaznenog prava, prvo izdanje, Pravni fakultet Sveuili-
ta u Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 327.
566
to se pak tie st. 2. l. 292. KZ-a, rije je o kvalificiranom kaznenom djelu

(potrebno je pribaviti znatnu imovinsku korist) koje predstavlja kazneno
djelo povreivanja, tj. kazneno djelo s realnom tetom, a taj oblik kaznenog
djela nije lako razgraniiti od kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz
l. 337. st. 3. i 4. KZ-a - kao gospodarskog kaznenog djela.
Kazneno djelo iz l. 292. KZ-a moe poiniti samo odgovorna osoba. Kada
odgovorna osoba ostvaruje imovinsku korist za sebe ili drugu fiziku osobu,
tada je rije o kaznenom djelu iz l. 337. st. 3. i 4. KZ-a. A kada tu korist (imo-
vinsku) ostvaruje za pravnu osobu, tada se (nakon Novele iz 2006. godine)
postupanje poinitelja moe podvesti i pod l. 292. KZ-a i pod l. 337. st. 3.
i 4. KZ-a.
Prema sudskoj praksi upravo je subjektivna strana (namjera pribavljanja
imovinske koristi za fiziku ili pravnu osobu) odraavala bitnu razliku izmeu
tih dvaju kaznenih djela.
Prema naem miljenju, za kazneno djelo iz l. 292. KZ-a nema opravdanja
da opstane u naem materijalnom kaznenom zakonodavstvu. Rije je o relik-
tu prolosti u naem kaznenom pravu,34 koje opstaje samo zato (ili preteno
zato) to se kasni s temeljnim promjenama u reguliranju kaznenih djela iz
gospodarske sfere drutvenog ivota.
To kazneno djelo ne samo da opstoji ve se i nadopunjuje: Zakonom o
izmjenama i dopunama Kaznenog zakona od 3. listopada 2007. u l. 5. propi-
sano je da se iza l. 292. dodaje naslov i l. 292.a koji glasi:
Zlouporaba ovlasti u svezi sredstava Europske unije

lanak 292.a
(1) Tko u postupku dodjele sredstava Europske unije da ponudu koja
se temelji na ispravama neistinitog sadraja, lanim bilancama, procjena-
ma ili drugim lanim injenicama i time sebe ili drugu fiziku ili pravnu
osobu stavi u povoljniji poloaj prigodom dobivanja sredstava ili drugih
pogodnosti, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do tri godine.
(2) Kaznom iz stavka 1. ovoga lanka kaznit e se tko sredstva Europ-
ske unije koja odgovaraju subvenciji ili uredno odobrenoj pomoi kojima
raspolae koristi protivno njihovoj namjeni.
(3) Tko poini kazneno djelo iz stavka 1. i 2. ovoga lanka s ciljem pri-
bavljanja protupravne imovinske koristi za sebe, ili svoju ili drugu prav-
nu osobu, kaznit e se kaznom zatvora od est mjeseci do pet godina.
(4) Ako je kaznenim djelom iz stavka 3. ovoga lanka pribavljena znat-
na imovinska korist, a poinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve
koristi, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do osam godina.
34
V. eljko Horvati: Novo hrvatsko kazneno pravo, str. 531.
567
(5) Nee se kazniti za djelo iz stavka 1. i 2. ovoga lanka tko dragovolj-

no sprijei tetu za financijske interese Europske unije tako da ispravi ili
dopuni prijavu ili da obavijesti o injenicama koje je propustio prijaviti.
IV. UMJESTO ZAKLJUKA
Nema nikakve dvojbe da kaznena djela zlouporabe poloaja i ovlasti (l.

337. st. 3. i 4. KZ-a) i zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju (l. 292.
st. 1. i 2. KZ-a) zbog velikih nedostataka u njihovu normativnom, praktinom
ali i teorijskom oblikovanju treba temeljito transformirati na nain da se ta
kaznena djela ukinu i da se umjesto njih uvede jedno sredinje gospodarsko
kazneno djelo koje e obuhvatiti sve zlouporabe koje ine osobe kojima je po-
vjerena briga nad imovinom pravnih osoba. Sva druga kaznena djela (pa i kaz-
neno djelo iz l. 337. st. 1. i 2. KZ-a) koja su neraskidivo vezana za slubene
dunosti slubenih osoba, trebala bi postati ista slubenika kaznena djela
smjetena u glavu kaznenih djela protiv slubene dunosti.
568
PRILOG
Zbirni tablini prikaz primjene l. 337. KZ-a
za razdoblje od 1997. do 2007.
- Baza podataka br. I. -
1997.
Broj Broj Broj Broj Broj
Redni Redni Redni Redni Redni
predmeta predmeta predmeta predmeta predmeta
broj broj broj broj broj
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 573 3. 280 5. 86 7. 153
2. 324 4. 151 6. 551
1998.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 698 3. 712 5. 662 7. 292
2. 488 4. 690 6. 449
1999.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 27 4. 196 7. 348 10. 627 13. 862
2. 115 5. 280 8. 379 11. 736
3. 154 6. 342 9. 388 12. 810
2000.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 30 6. 386 11. 552 16. 695 21. 845
2. 109 7. 467 12. 555 17. 733 22. 847
3. 204 8. 472 13. 561 18. 744
4. 217 9. 491 14. 562 19. 788
5. 226 10. 519 15. 692 20. 827
2001.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 60 5. 169 9. 464 13. 839 17. 933
2. 108 6. 230 10. 481 14. 869 18. 949
3. 112 7. 234 11. 545 15. 892
4. 124 8. 290 12. 775 16. 923
569
2002.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 60 8. 273 15. 653 22. 840 29. 997
2. 108 9. 401 16. 687 23. 846 30 999
3. 123 10. 407 17. 698 24. 908 31. 1001
4. 257 11. 413 18. 747 25. 930 32. 1002
5. 325 12. 426 19. 774 26. 938 33. 1015
6. 381 13. 513 20. 804 27. 940
7. 392 14. 526 21. 824 28. 951
2003.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 67 9. 293 17. 445 25. 722 33. 972
2. 81 10. 304 18. 556 26. 732 34. 994
3. 83 11. 330 19. 564 27. 769 35. 1037
4. 128 12. 343 20. 595 28. 780 36. 1049
5. 163 13. 345 21. 646 29. 795 37. 1126
6. 183 14. 347 22. 676 30. 804 38. 1245
7. 276 15. 354 23. 708 31. 821 39. 1156
8. 289 16. 360 24. 712 32. 929
2004.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 49 9. 349 17. 722 25. 976
2. 81 10. 419 18. 750 26. 1039
3. 164 11. 451 19. 760 27. 1126
4. 284 12. 456 20. 775 28. 1129
5. 292 13. 468 21. 796 29. 1190
6. 309 14. 633 22. 878 30. 1193
7. 317 15. 684 23. 914 31. 1236
8. 339 16. 698 24. 929 32. 1250
2005.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 46 7. 120 13. 217 19. 627 25. 747
2. 69 8. 128 14. 340 20. 636 26. 962
3. 91 9. 182 15. 409 21. 680 27. 965
4. 112 10. 187 16. 510 22. 682 28. 1116
5. 118 11. 197 17. 577 23. 726
6. 119 12. 206 18. 599 24. 739
570
2006.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 28 4. 423 7. 763 10. 903 13. 1030
2. 319 5. 511 8. 797 11. 990
3. 350 6. 683 9. 888 12. 1005
2007.
I K - I K - I K - I K - I K -
1. 34 2. 247 3. 494
Zbirni tablini prikaz naina rjeavanja kaznenog djela

iz l. 337. KZ-a za razdoblje od 1997. do 2007.
- Baza podataka br. II. -
Broj svih Broj pravomono Broj ukinutih

Broj svih
Broj novih I K okonanih I K
I K
Godina I K predmeta I K predmeta
predmeta
predmeta u vezi s l. 337. predmeta u vezi s l. 337.
u radu
KZ-a u vezi s l. 337. KZ-a KZ-a
1. 2. 3. 4. 5. 6.
1997. 654 1485 7 7 -
1998. 727 1559 7 7 -
1999. 912 1828 13 6 7
2000. 854 1881 22 9 13
2001. 952 1982 18 11 7
2002. 1028 2159 33 17 16
2003. 1161 2262 45 25 14
2004. 1257 3820 46 21 11
2005. 1123 2607 57 17 11
2006. 1108 2632 65 10 3
2007. 672 1988 39 2 1
Ukupno 10448 24203 352 132 83
LITERATURA
1. Franjo Bai/ime Pavlovi: Komentar Kaznenog zakona - Zakon o odgovornosti pravnih

osoba za kaznena djela; Posebno (dopunsko) kazneno zakonodavstvo, Organizator, Zagreb,
2004., str. 1156, 1177; 957-1012.
2. dr. sc. Franjo Bai/mr. sc. ime Pavlovi: Kazneno pravo - Posebni dio, I. izdanje, Infor-
mator, Zagreb, 2001., str. 469-477; 377-379.
571
3. dr. sc. Franjo Bai: Marginalije uz novi Kazneni zakon (Posebni dio), Hrvatski ljetopis za
kazneno pravo i praksu, vol. 5, br. 1/1998., str. 115-117; 136-138, 140.
4. dr. sc. Franjo Bai: Posebni dio novog hrvatskog kaznenog zakonika: strukturalna proble-
matika, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), br. 1/1994., str. 63-73.
5. prof. dr. sc. Franjo Bai: Neka naelna pitanja u vezi sa sudskom praksom - Kazneni zakon
u praktinoj primjeni, Organizator, Zagreb, 2004., str. 17-28.
6. prof. dr. sc. Franjo Bai: Osvrt na Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona,
Hrvatska pravna revija, br. 12, prosinac 2006., str. 74-87.
7. prof. dr. sc. Franjo Bai: to treom novelom nije trebalo mijenjati u Kaznenom zako-
nu (pisano prema Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz listopada
2002.), Inenjerski biro d.d., Zagreb, travanj 2003., str. 10-19.
8. Franjo Bai: Moj alternativni Nacrt Kaznenog zakona Republike Hrvatske, Hrvatski ljeto-
pis za kazneno pravo i praksu, br. 1/1996., str. 128-131.
9. Franjo Bai: Koliki je prostor za tranziciju u naem materijalnom krivinom pravu?, Hr-
vatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, br. 2/1996., str. 113.
10. prof. dr. sc. Jaka Barbi: Propisi o gospodarskom poslovanju i vladavina prava, Pravo u
gospodarstvu, Zagreb, 2002., sv. 1, str. 3-40.
11. dr. sc. Jaka Barbi: Pravo drutava - knjiga prva: Opi dio, Organizator, Zagreb, 1999., str.
83 i dalje
12. dr. sc. Jaka Barbi: Pravo drutava - knjiga druga: Drutva kapitala, Organizator, Zagreb,
2000., str. 3-100 i dalje
13. dr. sc. Jaka Barbi: Pravo drutava - knjiga trea: Drutva osoba, Organizator, Zagreb,
2002., str. 375 i dalje
14. dr. sc. Jaka Barbi: Pojam i obiljeja dionikog drutva, Zbornik Pravnog fakulteta u Za-
grebu, br. 1-2/2000., Zagreb, str. 135-140.
15. prof. dr. sc. Jaka Barbi: Nadlenost organa u drutvima kapitala, Inenjerski biro d.d.,
Zagreb, travanj 2003., str. 20-23.
16. Jaka Barbi: Imovinski odnosi u drutvu pravnoj osobi, Aktualnosti novoga kaznenog
zakonodavstva, Inenjerski biro d.d., Zagreb, 2000., str. 114-124.
17. prof. dr. sc. Jaka Barbi: Modernizacija hrvatskog stvarnog prava, HAZU, Znanstveno vijee
za dravnu upravu, pravosue i vladavinu prava, Okrugli stol odran 25. travnja 2007. u
palai HAZU u Zagrebu (uredio: akademik Jaka Barbi), Zagreb, 2007., str. 7-8; 133-135.
18. dr. sc. Igor Bojani: Promjene u opem dijelu Kaznenog zakona prema Prijedlogu Zakona
o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona iz 2005., Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, vol. 12, br. 2/2005., str. 341-344.
19. dr. sc. Davor Dereninovi: Sudska praksa, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol.
9, br. 1/2002., str. 207-209.
20. dr. sc. Davor Dereninovi: Kazneno djelo davanja mita u hrvatskom i usporednom kaz-
nenom zakonodavstvu i sudskoj praksi - kritika analiza dijelova inkriminacije i nekoliko
prijedloga de lege ferenda, Hrvatska pravna revija, br. 3, oujak 2001., Zagreb, str. 56-68.
21. Ana Garai: Kazneni zakon u sudskoj praksi - Posebni dio, Organizator, Zagreb, 2007., str.
575-588; 481-487.
22. Ana Garai: Odnos kaznenog djela zlouporabe poloaja i ovlasti i primanja mita, Hrvatska
pravna revija, Inenjerski biro d.d., 2003., str. 73-78.
23. Ana Garai: Znaenje pojedinih izraza u Kaznenom zakonu i njihovo tumaenje u sudskoj
praksi, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva - 2006., Inenjerski biro d.d., 2006., str.
21-30.
24. Ana Garai: Kazneni zakon u sudskoj praksi, Naklada Zadro, Zagreb, 2001., str. 349; 391-
394.
572
25. eljko Horvati: Novo hrvatsko kazneno pravo, Organizator, Zagreb, 1997.; str. 564-566;
531-532.
26. eljko Horvati/Zvonimir eparovi i suradnici: Kazneno pravo - Posebni dio, MASME-
DIA, Zagreb, 1999., str. 446-457; 364-392.
27. V. eljko Horvati: Kazneno pravo i druge kaznene znanosti. Odabrani radovi 1963.-2003.,
Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 356.
28. Sanja Katui-Jergovi, dipl. iur.: Prilog razmatranju o kaznenoj odgovornosti odgovornih
osoba u trgovakim drutvima kapitala, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva (IV. sa-
vjetovanje - 2002.), Inenjerski biro d.d., Zagreb, lipanj 2002., str. 131-182.
29. Sanja Katui-Jergovi: Odgovorne osobe trgovakih drutava osoba, Aktualna pitanja kaz-
nenog zakonodavstva - 2005., Inenjerski biro d.d., Zagreb, 2005., str. 289-293.
30. Sanja Katui-Jergovi: Prilog razmatranju kaznenih djela gospodarskog kriminaliteta pre-
ma izmjenama Kaznenog zakona, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 10, br.
2/2003., str. 513-545.
31. Sanja Katui-Jergovi: Neka razmatranja o kaznenim djelima predvienim Zakonom o
trgovakim drutvima, Hrvatska pravna revija, br. 6, lipanj 2001., Inenjerski biro d.d.,
Zagreb, str. 74-101.
32. Sanja Katui-Jergovi: Proboj pravne osobnosti i kaznena djela u svezi s tim, Inenjerski
biro d.d., Zagreb, travanj 2003., str. 75-88.
33. Zorislav Kaleb: Razmiljanja uz odluku Ustavnog suda o ukidanju Zakona o izmjenama i
dopunama Kaznenog zakona iz 2003., Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 11,
br. 1/2004., str. 293-298.
34. Damir Kos: Kaznenopravna odgovornost za kaznena djela gospodarskog kriminaliteta, Hr-
vatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, br. 2/2000., str. 389 i dalje
35. dr. sc. Irma Kovo Vukadin: Stanje i kretanje kriminaliteta u Republici Hrvatskoj, Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 12, br. 2/2005., str. 289-301.
36. mr. Draen Matijevi: Tyranosaurus u Kaznenom zakonu, Odvjetnik br. 9-10/1999., str. 42-
45.
37. mr. sc. Gordana Mri: Kaznena djela protiv slubene dunosti - poseban osvrt na kazneno
djelo zlouporabe poloaja i ovlasti, Hrvatska pravna revija, br. 7-8, 2005., Inenjerski biro
d.d., str. 170-180.
38. mr. sc. Gordana Mri: Kaznena djela protiv slubene dunosti - poseban osvrt na neke
sluajeve iz sudske prakse, Radno pravo, br. 11, Rosip d.d., Zagreb, 2006., str. 74-82.
39. Marin Mrela: 21. konferencija Vijea Europe o kriminolokim istraivanjima, Strasbourg,
19. XI. - 22. XI. 1996., Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 4, br. 1/1997., str.
313-327.
40. dr. sc. Petar Novoselec: Zlouporaba poloaja i ovlasti kao gospodarsko kazneno djelo - kri-
tika jednog zakonodavnog promaaja, Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 9,
br. 1/2002., str. 3-36.
41. Petar Novoselec: Posebni dio kaznenog prava, prvo izdanje, Pravni fakultet Sveuilita u
Zagrebu, Zagreb, 2007., str. 320-326; 326-328.
42. prof. dr. sc. Petar Novoselec: Gospodarska kaznena djela, Hrvatska pravna revija, Inenjerski
biro d.d., 2001., str. 71-86.
43. dr. sc. Petar Novoselec: Temeljne crte novele Kaznenog zakona od 9. srpnja 2003., Hrvatski
ljetopis za kazneno pravo i praksu, vol. 10, br. 2/2003., str. 263-266; 298-303.
44. Dragan Novosel: Pregled predloenih izmjena Kaznenog zakona - posebni dio, Hrvatski
45. Lazo Paji: Dvojbe teorije i prakse u tumaenju pojma drugi kao obiljeja kaznenog djela
(drugi - fizika i pravna ili samo fizika osoba?), Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, br. 2/2005., str. 441-456.
573
46. mr. sc. ime Pavlovi: U oekivanju novih znaajnijih inkriminacija u Kaznenom zakonu
Republike Hrvatske, Hrvatska pravna revija, Inenjerski biro d.d., 2003., str. 79-86.
47. mr. sc. ime Pavlovi: etiri kaznena djela protiv gospodarstva i slubene dunosti, Kazne-
ni zakon u praktinoj primjeni, Organizator, Zagreb, 2004., str. 182-212.
48. mr. sc. ime Pavlovi: Postojanje kontinuiteta tipa neprava kod novog kaznenog djela zlou-
porabe povjerenja - obavezna primjena blaeg zakona, Inenjerski biro d.d., Zagreb, travanj
2003., str. 59-74.
49. mr. sc. uro Pokrajac: Kaznena djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337. i zlouporabe
ovlasti u gospodarskom poslovanju iz l. 292. KZ-a te njihova primjena u praksi, Hrvatski
50. mr. Andrija Radi: Pojam drugoga kod krivinih djela protiv imovine i slubene dunosti,
Naa zakonitost, br. 10/1975., str. 47-56.
51. Sinia Rodin: Usklaivanje pravnih propisa, Hrvatska agenda 2000, Europski dom, Zagreb,
1999., str. 49-54.
52. dr. Bogdan Zlatari: Krivini zakonik u praktinoj primjeni (kritiki pregled judikature), II.
svezak, Posebni dio, Narodne novine, 1958., str. 601-612.
Summary
CRIMINAL OFFENCES OF ABUSE OF OFFICE AND OFFICIAL AUTHORITY

REFERRED TO IN ARTICLE 337 AND ABUSE OF AUTHORITIES IN ECONOMIC
BUSINESS OPERATIONS REFERRED TO IN ARTICLE 292 OF THE CRIMINAL
CODE: THE EFFECTS IN CRIMINAL LAW OF A LEGISLATIVE INCONSISTENCY
On the basis of a statistical survey of a large number of cases, the author examines the
basic elements of the criminal offences covered by Articles 337 and 292 of the Criminal Code,
relying on the case law of the Supreme Court of the Republic of Croatia. He concludes that the
effects in criminal law of the legal regulation of both these criminal offences are primarily con-
ditioned by a particular interpretation of the legal norm. This is not unusual, since the interpre-
tation of the legal norm and case law breathe life into a law. Criminal law theoreticians rightly
stress that case law is created by interpreting the law answers are provided for challenges in
the law which are unclear, unavoidable and complex. Unfortunately, both case law and theory
are not unified in terms of important elements concerning each of the examined criminal of-
fences, and such a situation has led to a certain arbitrariness and rationality, even improvisation,
in applying the legal provisions that regulate certain economic crimes. In the authors view, the
long existence of these inconsistencies may be overcome if the criminal offence referred to in
Article 337 paragraphs 3 and 4 of the Criminal Code is abolished and a new criminal offence of
abuse of trust in business operations in terms of property violation is introduced into substantive
criminal legislation. This would include the criminal offence referred to in Article 292 of the
Criminal Code. On the other hand, the criminal offence referred to in Article 337 paragraphs 1
and 2 of the Criminal Code should be preserved as a criminal offence against official duty and
in that way positioned as a pure official crime.
574

03 Svedrovic

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

03 Svedrovic

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

M. Svedrovi: Kaznena djela zlouporabe poloaja i ovlasti iz l. 337.

Mr. sc. Marijan Svedrovi*

KAZNENA DJELA ZLOUPORABE POLOAJA

Prvo uzvitlamo prainu,

Autor na temelju statistikog istraivanja veeg broja predmeta

Rasprava o aktualnim problemima hrvatskog gospodarskog kaznenog pra-

je mjere to teko, najbolje se vidi po tome to gotovo svi primjenjivai zakona,

II. OSNOVNI POKAZATELJI PRIMJENE KAZNENOG DJELA

Statistiko istraivanje temelji se na odreenim bazama podataka2 iz kojih

Aps. 100% = ukupan broj predmeta od 1997. do 2007. godine (124)

Pojmovi slubena osoba i odgovorna osoba definirani su u l. 89. st.

ru, razliit tretman slubenih i odgovornih osoba kojima je povjerena briga

1. I prema miljenju ovog Vrhovnog suda, opt. LJ.B., u konkretnoj situa-

uzurpacija), s time prvostupanjski sud nije ni pogreno, a niti nepotpuno utvr-

ciljem konstatiranja faktinog obavljanja rukovodeih komercijalnih poslova,

6. U pravilnoj primjeni Kaznenog zakona, ocjena da je poinjeno kaz-

Aps. 100% = ukupan broj predmeta od 1997. do 2007. godine (151)

Zlouporaba se u l. 337. st. 1. KZ-a javlja u tri oblika:

prekoraenja granica ovlasti, isti autor smatra da se radi o prekoraenju ov-

krivinog djela zlouporabe slubenog poloaja i ovlatenja iz l. 314. biveg

faza poinjenja i kanjivosti pokuaja trebalo tretirati drugaije od svih drugih

Prema stajalitu Kaznenog odjela VSRH (II-Kr-24/00 od 2. sijenja 2001.),

na izriaj drugome, jer izriaj drugome u konkretnoj situaciji obuhvaa i

1. Nesporno je iz dokumentacije Zagrebake banke d.d. Zagreb i iskaza

je radnjama iskoristio svoj poloaj i ovlasti u obavljanju carinske slube. S

zakljuivanje ugovora o adaptaciji s graevinskom tvrtkom i otkup stana,

kada poduzeta djelatnost nema znaaj, odnosno karakter slubene radnje

5. Opt. M.B. u albi navodi da je ugovore zakljuio u skladu sa svojim

Opisano stajalite suda prvog stupnja pogreno je zbog toga to je pri

Opisano postupanje optuenika s prihodima opine doista predstavlja

Meutim, dravni odvjetnik osnovano u albi istie da je tvrdnja prvo-

poloaja i ovlasti iz l. 337. KZ-a, kada ga ini odgovorna osoba, niti se to

a odredba l. 430. st. 1. Zakona o trgovakim drutvima (kao naelna odred-

posve nejasno kakav je stav zauzeo glede utvrenog iznosa od 2.023.910,33

Prije svega, takav oblik zlouporabe (prekoraenje granica ovlasti) nije

20. Iz izloenog, dakle, proizlazi da objektivnog identiteta optube i pre-

3. Nain rjeavanja predmeta

Aps. 100% = ukupan broj pravomono okonanih I K predmeta

Aps. 100% = ukupan broj pravomono okonanih I K predmeta

Od ukupnog broja rjeavanih predmeta (215) u razdoblju od 1997. do

4. Izreene kaznene sankcije

Od 84 izreene kaznene sankcije 66 (78,5%) odnosi se na kazne, a 18

Za pojmove imovinska korist, znatna imovinska korist, teta velikih razmje-

1. Nije u pravu alitelj kada u albi navodi da je ostvarena bitna po-

temelju tako otkupljenih dionica bila nepripadna i protupravna, tj. da su

6. S obzirom na svrhu oduzimanja imovinske koristi, koja proizlazi

10. Meutim, za visinu utvrene imovinske koristi nije relevantno kalku-

prvostupanjske presude te razloga njezina obrazloenja, tako da se s pravnog

la iz t. 1. do 3. pobijane presude, ime je ostvarena daljnja bitna povreda

pravne imovinske koristi ne mora nuno i istovremeno korespondirati sa

odluka suda prvog stupnja kojom je oteeniku dosuen imovinskopravni

djelu iz l. 337. st. 1. KZ-a kao osnovnom, a za to je kazneno djelo jo i prije

Prema Novoselcu, kazneno djelo zlouporabe poloaja i ovlasti zahtijeva

Stajalite Novoselca o razlikovanju kaznenog djela iz l. 337. KZ-a kao

predmetu te je za sada u odnosu na svu trojicu optuenika carinika dvojben

Stoga je sasvim jasno da su optuenici upravo zato to su bili na opisanim

je imovinska korist u iznosu 2.283.584,40 DEM, u stvari, pribavljena jedinom

nije dostatno samo iskoritavanje poloaja ili ovlasti odnosno prekoraenja

14. Suprotno albenim navodima dravnog odvjetnika, prvostupanjski

7. Neke posebne karakteristike kaznenih djela iz l. 337. KZ-a i l.

Sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske obiluje stajalitima koja

1. Prvostupanjski sud za sada oigledno nekritiki i olako prihvaa obra-

njihovo svojstvo odgovorne osobe, koje su oni zloupotrijebili, i to opt. M.M.