Sveuciliste J.J.

Strossmayera u Osijeku
Odjel za matematiku

Marija Stivi
c

Pojam beskona
cnosti i limesa niza u nastavi
matematike
Diplomski rad

Osijek, 2015.
 Sveuciliste J.J. Strossmayera u Osijeku
Odjel za matematiku

Marija Stivi
c

Pojam beskona
cnosti i limesa niza u nastavi
matematike
Diplomski rad

Mentor: doc. dr. sc. Ivan Matic

Komentor: dr. sc. Ljerka Jukic Matic

Osijek, 2015.
Sadr
zaj
1. Uvod 4

2. Povijesni pregled 5
2.1. Nastanak pojma beskonacnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
2.2. Zenonov paradoks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6

3. Istra
zivanje o shva canju pojma beskona cnosti 8
3.1. Problem teniskih loptica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
3.2. Anketa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
3.3. Rezultati ankete . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10

4. Analiza ud zbenika 13
4.1. Matematicka i opca gimnazija - ELEMENT . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

4.2. Opca gimnazija - SKOLSKA KNJIGA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
4.3. Opca gimnazija i tehnicka skola - PROFIL . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24

5. Usporedba ud
zbenika 29

6. Zaklju
cak 32

Literatura 33

Sa
zetak 34

Summary 35

Zivotopis 36
1. Uvod
Pojam beskonacnosti jedan je od onih matematickih pojmova koji su u proslosti zbu-
njivali, ali i intrigirali brojne matematicare. Beskonacnost je oduvijek predstavljala veliki
misterij, nedokucivu tajnu, mozda i pretesku da bi ju se otkrilo. No golem trud koji je ulozen
na kraju se isplatio jer nakon sto su ju matematicari uspjeli shvatiti i donekle objasniti, dogo-
dila se prava revolucija i matematika se pocela ubrzano razvijati u nezamislivim razmjerima.
Kako su matemticari tada bili zbunjeni, tako su i danas mnogi ucenici i studenti jer, iako je
beskonacnost svuda oko nas, ona izmice nasim spoznajmnim naporima, ne mozemu ju pot-
puo razjasniti ni ljudskim zorom ni apstraktnim razmisljanjem. Danas taj pojam susrecemo
u mnogim znanostima kao sto su fizika i kemija, ali u matematici posebno. Ucenici ovaj
pojam susrecu skoro kroz cijelo skolovanje, no posebna pozornost mu se pridaje u cetvrtom
razredu u nastavnoj cjelini Nizovi. Cilj istrazivanja koje smo proveli bio je vidjeti u kojoj
mjeri ucenici, nakon sto u skoli obrade ovu nastavnu cjelinu, razumiju pojam beskonacnosti
i koncepte koji su vezani uz njega.
U prvom poglavlju ukratko cemo izloziti kako je kroz povijest doslo do nastanka pojma
beskonacnosti i objasniti jedan zanimljiv paradoks nastao upravo zbog shvacanja ovog pojma.
Slijedi opis i rezultati istrazivanja o shvacanju pojma beskonacnosti provedenog medu ucenici-
ma zavrsnog razreda gimnazije i studenata matematike. U ovom poglavlju opisan je pro-
blem teniskih loptica koji je postavljen ucenicima i studentima, nacin na koji je provedeno
istrazivanje i dobiveni rezultati. U cetvrtom poglavlju malazi se detaljna analiza obrade nas-
tavne cjeline Nizovi u tri razlicita udzbenika matematike za 4. razred. Na temelju provedene
analize u zadnjem poglavlju napravljena je usporedba tih udzbenika.

4
2. Povijesni pregled
2.1. Nastanak pojma beskona
cnosti
Pojam beskonacnosti je dugo godina intrigirao i zbunjivao matematicare, ali i druge mis-
lioce koji su ga pokusavali razumjeti i objasniti. Dugo vremena se usporedivalo konacno i
beskonacno i to je bio jedan od najveci kamena spoticanja da se dode do danasnjeg znacenja
ovog pojma.
U pocetcima ljudske civilizacije mnogo toga o konacnom jos nije bilo jasno i razumljivo,
a o beskonacnom da i ne govorimo. Tek su se stari Grci svojim spoznajama prvi dotaknuli
nekih vaznih pojmovima pa tako i pojma beskonacnosti. Iako taj pojam, kakvog ga mi
danas poznajemo, u doba anticke Grcke ne postoji. Prvi je pojam beskonacnosti razmatrao
Anaksagora, koji kaze: Medu malim velicinama ne postoji najmanja, vec smanjivanje ide
neprekidno, ili uvijek postoji nesto sto je vece od onog sto je veliko. On, dakle, vec tada
razlikuje beskonacno male i beskonacno velike velicine. Medu prve matematicke pokusaje
da se pristupi problemu beskonacnosti, zasigurno pripada i cuveni Zenonov paradoks Ahileja
i kornjace o kojem cemo nesto vise reci u iducem poglavlju. Pitagorejci su cijelu geometriju
nastojali zasnovati na cijelim brojevima, a beskonacni proces stvorio je jaz izmedu aritme-
tike i geometrije. Zato su se grcki matematicari opredijelili za geometriju, razvijajuci ju do
takvih granica da godinama gotovo nista novo nije moglo dodati njihovim rezultatima.
Tek u 17. stoljecu dolazi do vaznih otkrica u ovom podrucju koji su doveli do naglog
razvoja matematike. U tom razdoblju djelovali su mnogi poznati i znacajni matematicari
poput Descartesa, Fermata, Pascala, brace Bernoulli, Eulera, Lagrangea, no dva velikana po-
sebno su zasluzna za to da se o pojmu beskonacnosti pocne govoriti u pravom matematickom
smislu. Englez Isaac Newton (1643. - 1727.) i Nijemac Gottfried Leibniz (1646. - 1727.)
smatraju se tvorcima diferencijalnog i integralnog racuna cija su osnova beskonacni procesi.
Razvojem ovog podrucja matematike beskonacnost postaje vazan pojam bez kojeg puno toga
nebi imalo smisla. Recimo jos da je znak beskonacnosti uveo Wallis 1665. g. Problem u
vezi s pojmom beskonacosti vraca se u novije vrijeme pojavom Cantorove teorije skupova i

do danas nije na zadovoljavajuci nacin rijesen. Cini se da ce problem beskonacnosti muciti
matematicare jos beskonacno dugo.

Slika 1 . Isaac Newton

5
 Slika 2 . Gottfried Leibniz

2.2. Zenonov paradoks

Malo je cinjenica poznato o zivotu Zenona iz Eleje (490.pr.Kr. - 425.pr.Kr.). Iako na-
pisan gotovo stoljece poslije Zenonove smrti, glavni izvor informacija o Zenonovom zivotu
je Platonov dijalog Parmenid. U tom dijalogu, Platon opisuje posjet Zenona i Parmenida
Ateni, u vremenu kada je Parmenid imao oko 65 godina, Zenon gotovo 40, a Sokrat je
bio veoma mlad.
Poznato je da je Zenon bio grcki filozof, predsokratovac, a pripadao je elejskoj skoli koju
je osnovao filozof Parmenid. Zenonova razmisljanja bila su pod snaznim utjecajem njegovog
ucitelja i prijatelja Parmenida, koji je smatrao da je stvarnost jedna nerasclanjena, nepromje-
njiva, nepokretna cjelina lisena bilo kakvih dijelova. Gibanje, promjena i mnostvo opazljivih
se da je Parmenid bio predmetom stanovitog izrugivanja, stoga je
stvari puki su prividi. Cini
Zenon smatrao da je njegovo poslanje bilo pobijati one koji su se zabavljali na racun njegova
ucitelja. Da bi ostvario taj cilj, Zenon je predlozio mozda i do cetrdeset paradoksa u kojima
je nastojao pokazati da bi postojanje Mnostva u vremenu i prostoru moglo dovesti do jos
vecih proturjecnosti. O Zenonovim idejama se u to vrijeme mnogo raspravljalo, a njima su
se posebno bavili poznati grcki mislioci Platon i Aristotel. Aristotel je u svom djelu Fizika
opisao cetiri Zenonova paradoksa kojima je dao imena Dihotomija, Ahilej, Strijela i Stadion.
Ova cetiri paradoksa, danas najpoznatija, su zapravo dokazi protiv gibanja kojima je cilj
bio dokazivati suprotno od onoga sto se u svakidasnjem zivotu cini posve ociglednim - da
gibanje ne postoji.
Neupitno je da su Zenonove ideje, njegovi uvjerljivi argumenti, ostali utjecajni i u mo-
dernim vremenima sto je vidljivo iz njihovog doprinosa razvoju pojma beskonacno malih
velicina. Zenonovim idejama se bavio i Newton dok je radio na razvoju infinitezimalnog
racuna, a tek je Cauchy u 19. stoljecu smislio uvjerljive nacine kako ih objasniti.

U utrci, najbrzi trkac nikada ne moze prestici najsporijeg, zato sto gonitelj prvo mora
doci do tocke odakle je gonjeni krenuo, pa prema tome najsporiji uvijek ima prednost.
[Aristotelova Fizika VI:9, 239b15]

6
 Zamislite da se Ahilej i kornjaca utrkuju. Ahilej trci 10 puta brze od kornjace, ali
pocinje od tocke B, 10 metara iza kornjace koja je u tocki A (kornjaci koja je sporija dana
je prednost). Da bi prestigao kornjacu, Ahilej prvo mora doci do tocke A. Medutim, dok
Ahilej stigne do tocke A, kornjaca je presla 1 metar i dosla do tocke A0 . Ahilej sada trci
do A0 , ali dok on prijede 1 metar, kornjaca je opet ispred njega, kod tocke A00 , i tako dalje.
Prema tome, Ahilej nikada ne moze prestici kornjacu.

Slika 3 . Ahilej i kornjaca

Pogledajmo sto se u ovom problemu zapravo dogada. Dakle, pretpostavit cemo da se

kornjaca krece 1 metar u sekundi, a Ahilej se krece 10 metara u sekundi. Buduci da kornjaca
ima 10 metara prednosti, Ahileju je potrebna 1 sekunda da dostigne kornjacu. No, tijekom
te 1 sekunde kornjaca je napredovala za 1 metar, pa je Ahileju sada potrbno 0.1 sekunda da
sustigne kornjacu i tako dalje.
Nakon sto zbrojimo sve udaljenosti koje kornjaca prijede dobivamo:

Dk = 10 + 1 + 0.1 + 0.01 + .

Na slican nacin dobivamo udaljenost koju prijede Ahilej:

Da = 10 + 1 + 0.1 + 0.01 + .

Suma Dk = Da jednaka je 11.111 . . . metara. Tocka D = 11 91 je mjesto na kojem se Ahilej i

kornjaca susrecu, nakon koje ce Ahilej prestici kornjacu i pobijediti u utrci.
Iz ovih podataka mozemo zakljuciti jos nesto. Ukupno vrijeme koje je potrebno Ahileju
ili kornjaci da dodu u tocku D je
1
T = 1 + 0.1 + 0.01 + = 1.1111 . . . = 1
9
sekundi.

7
3. Istra
zivanje o shva
canju pojma beskona
cnosti
Tijekom studija studenti se cesto susrecu s pojmom beskonacnosti i mnogima to pred-
stavlja veliki problem jer ga dovoljno ne razumiju, a isti problem imaju i ucenici u skoli.
Beskonacni ponavljajuci procesi srediste su mnogih tema na predavanjima kao sto su, pri-
mjerice, limesi, asimptotsko ponasanje racionalnih funkcija beskonacni nizovi i redovi itd.
Unatoc broju tema vezanih uz beskonacnost s kojima se susrecu i njihovom razjasnjavanju,
studenti se cesto muce s razumijevanjem istih. Uocavajuci opisano stanje zelja nam je bila
istraziti kako pojam beskonacnosti razumiju (ili ne razumiju) sadasnji studenti i ucenici
zavrsnog razreda srednje skole. Stoga smo pred njih postavili problem teniskih loptica iz
kojeg se moze jasno vidjeti kolika je razina shvacanja pojma beskonacnosti.

3.1. Problem teniskih loptica

U ovome poglavlju cemo detaljnije razmatrati ranije spomenuti problem teniskih loptica
jer smo na njemu proveli istrazivanje.

Problem. Pretpostavimo da imamo beskonacno teniskih loptica oznacenih brojevima

1, 2, 3, . . . i dvije posude neogranicenog kapaciteta, oznacene s A i B.

U prvom koraku uzmemo loptice oznacene s 1 i 2, stavimo ih u posudu A te odmah

lopticu oznacenu s 1 premjestimo u posudu B.

U drugom koraku uzmemo loptice oznacene s 3 i 4, stavimo ih u posudu A te odmah

lopticu oznacenu s 2 premjestimo u posudu B.

U trecem koraku uzmemo loptice oznacene s 5 i 6, stavimo ih u posudu A te odmah

lopticu oznacenu s 3 premjestimo u posudu B.

Taj proces ponovimo n puta. Koliko ce tada loptica biti posudi A, a koliko u posudi B?
Zatim, pretpostavimo da gore opisane postupke ponovimo beskonacno puta. Koliko ce loptica
u ovom slucaju sadrzavati posuda A, a koliko posuda B nakon sto izvrsimo sve korake?

Problem teniskih loptica je sam po sebi beskonacan iterativni proces koji je naizgled
paradoksalan. U ovome slucaju postavljena su dva pitanja. Prvo pitanje se odnosilo na
izvrsavanje konacnog broja ponavljanja, tj. n koraka koje dovodi do jedinog moguceg za-
kljucka, a to je da ce broj loptica u posudama A i B biti jednak, odnosno n. Drugo pitanje
se odnosilo na izvrsavanje beskonacno koraka, tj. ponavljanje procesa beskonacno puta. U
slucaju beskonacnog ponavljanja paradoks se pojavljuje zbog dva razlicita shvacanja pro-
blema od kojih su naizgled oba tocna.
Prvo razmisljanje se bazira na broju loptica u posudama A i B te se u svakom koraku
broj loptica u obje posude povecava za jednu u odnosu na prethodni korak (vidi tablicu 1).
Dakle, u svakom konacnom koraku obje posude sadrze jednak broj loptica sto dovodi do
zakljucka da ce i nakon svih beskonacno koraka posuda A i posuda B sadrzavati svaka po

8
beskonacno loptica.

Korak Broj loptica u posudi A Broj loptica u posudi B

1 1 1
2 2 2
3 3 3
4 4 4
... ... ...
n n n
... ... ...

Tablica 1: Prvo razmisljanje

Drugo razmisljanje prati brojeve na lopticama, odnosno sto se tocno dogada sa svakom
pojedinom lopticom (vidi tablicu 2). Naime, svaka loptica u nekom koraku prijede iz posude
A u posudu B. Iz tablice 2 mozemo vidjeti da ce prva loptica u posudi B biti nakon prvog
koraka, druga nakon drugog koraka, a n-ta loptica nakon n-tog koraka. Dakle, svaka ce
loptica u nekom konacnom koraku biti premjestena iz posude A u posudu B sto dovodi do
zakljucka da ce nakon svih beskonacno koraka posuda A biti prazna, a posuda B sadrzavati
svih beskonacno loptica.

Korak Popis loptica u posudi A Popis loptica u posudi B

1 2 1
2 3, 4 1, 2
3 4, 5, 6 1, 2, 3
4 5, 6, 7, 8 1, 2, 3, 4
... ... ...
n n + 1, n + 2, . . . , 2n 1, 2, . . . , n
... ... ...
0

Tablica 2: Drugo razmisljanje

Naravno da je samo jedno od ovih razmisljanja tocno! Tocno je da je posuda A po

zavrsetku svih koraka prazna. Samo drugo razmisljanje u potpunosti uzima u obzir nacin
provodenja iterativnog procesa premjestanja loptica. Kao sto smo vec naveli, nakon bilo
kojeg konacnog broja koraka rezultati dobiveni prvim i drugim shvacanjem se podudaraju
(u obje je posude jednak broj loptica), ali samo drugo razmisljanje daje pravi odgovor
na pitanje sto ce se dogoditi kada se izvrsi svih beskonacno koraka. To je zato jer prvo
razmisljanje, brojeci samo broj loptica, ali ne i koje su loptice u kojoj posudi, gubi kljucnu
informaciju o tome da se svaka loptica kad-tad premjesti u posudu B.
Problem smo ovako postavili s ciljem da ova dva razmisljanja, koja daju isti odgovor za
svaki konacni korak iterativnog procesa, daju razlicite rezultate cjelokupnog beskonacnog
iterativnog procesa. Stoga nismo ni ocekivali puno tocnih odgovora u nasoj anketi.

9
3.2. Anketa
Anketa je provedena na nacin da je opisan problem teniskih loptica te su postavljena dva
pitanja na koja ucenici i studenti trebaju dati svoj odgovor u narativnom obliku. Od njih
se zahtijevalo da procitaju navedeni problem, daju odgovor i ukratko ga obrazloze. Anketa
je bila anonimna, a od ucenika i studenata se jedino trazilo da navedu koju skolu ili fakultet
polaze, svoj razred ili smjer, spol te dob. Ti su podatci bili potrebni zbog lakse analize i
usporedbe rezultata ankete. Osobito nam je vazno bilo uociti postoji li razlika u razmisljanju
i shvacanju pojma beskonacnosti izmedu ispitanih ucenika i studenata.
U anketi je sudjelovalo 27 ucenika 4. razreda Opce gimnazije Matija Mesic u Slavon-
skom Brodu, 29 ucenika 4. razreda Prirodoslovno-matematicke gimnazije Matija Mesic u
Slavonskom Brodu, 30 studenata 1. godine i 23 studenta 4. godine Sveucilisnog Odjela za
matematiku u Osijeku. Ukupno je anketu ispunilo 109 ispitanika.

Slika 4 . Izgled ankete

3.3. Rezultati ankete

U provedenoj anketi trazeni su opisni odgovori i stoga nije bilo moguce provesti neku
detaljniju statisticku analizu. Rezultate cemo komentirati za svako od postavljenih pitanja
na razini smjera u srednjoj skoli i godine na fakultetu.

10
 Rezultati ucenika Opce gimnazije pokazali su nam da je vecina ucenika razumjela prvo
pitanje i dala tocan odgovor na njega. Medutim, u dijelu tih odgovora nije bio naveden
tocan broj loptica (n) nego su samo zakljucili da ce u obje posude biti jednak broj loptica.
Dio ucenika nije shvatio da se proces ponavlja n puta dok neki uopce nisu komentirali prvo
pitanje. Na drugo pitanje nitko od ucenika nije dao tocan odgovor. Vecina ucenika je napra-
vila prijelaz u beskonacno, tj. poopcila je konacan broj loptica n na beskonacno loptica. Ti
ucenici su razmisljali da, ako je jednak broj loptica u konacnom koraku, onda ce jednak broj
loptica biti i nakon beskonacno koraka, odnosno beskonacno loptica u obje posude. Moglo
se primijetiti da neki ucenici pojam beskonacnosti shvacaju kao broj, a ne kao pojam pa je
tako jedan ucenik naveo da ne znamo dokle se beskonacno proteze.

Odgovori ucenika Matematicke gimnazije na postavljeno prvo pitanje podudaraju se s

rezultatima ucenika Opce gimnazije te su i oni vecinom tocno odgovorili. Zanimljivo je
bilo primijetiti kako je jedan broj ucenika, iako neuspjesno, pokusao izvesti formulu za dani
problem iz cega se moze zakljuciti da oni imaju donekle razvijeno matematicko misljenje.
Ucenici se trude problem iz stvarnog zivota prevesti na matematicki jezik. Vecina odgovora
koji nisu bili tocni dogodila se zbog previda da se broj ponavljanja koraka ne podudara
s brojem loptica koje se nalaze u posudama u nekom koraku. U ovom razredu jedan je
ucenik, bez detaljnijeg objasnjenja, ipak dao tocan odgovor na drugo pitanje i naveo da ce
u posudi A biti 0, a u posudi B beskonacno loptica. Ostali ucenici su poopcili konacan
slucaj na beskonacan slucaj i zakljucili da ce u obje posude biti beskonacno loptica dok se
jedan broj njih susrece s problemom shvacanja pojma beskonacnosti. Jedan ucenik navodi
da O beskonacnom broju loptica nema smisla razmisljati jer beskonacno nije broj nego
pojam, pa tako ne bi bilo smisla da u posudi bude pola od beskonacno loptica, jer je to opet
beskonacno.

Slika 5 . Odgovor ucenika

Medu studentima prve godine Odjela za matematiku primijeceno je da su s prvim pita-

njem imali velikih problema. Vecina studenata netocno je odgovorila na prvo pitanje iako ono
ne zahtijeva opsezno matematicko predznanje. Ti studenti nisu obracali paznju na cinjenicu
da postupak zapocinje ubacivanjem dvije loptice u posudu A sto nakon n koraka dovodi do
toga da ukupno u posudama imamo 2n loptica. Vecina ih je pretpostavila da je ukupan broj
loptica n (zbog broja koraka) pa su prema tome zakljucili da svaka posuda ima n2 loptica.
Kao i kod prethodnih ispitanika velika vecina odgovora na drugo pitanje je netocna. Ipak,
u ovoj skupini postoji nekoliko tocnih odgovora koje mozemo podijeliti u dvije grupe. Dva

11
 odgovora su bila u potpunosti tocna i studenti su zakljucili da posuda A nece sadrzavati
nijednu lopticu, a u posudi B ce biti sve loptice. Zanimljivo je da su dva studenta krivo
odredila kada postupak zavrsava pa su djelomicno dobro odgovorili na postavljeno pitanje.
Dobro su zakljucili da ce se kad tad sve loptice iz posude A premjestiti u posudu B te da
ce posuda B sadrzavati beskonacno loptica, ali su pogresno shvatili kada zavrsava postupak
premjestanja loptica te su zakljucili da u posudi A ostaju zadnje dvije loptice i tako im je
zadnji korak ostao nedovrsen.

Studenti cetvrte godine Odjela za matematiku su u najvecem broju tocno odgovorili na

prvo pitanje, a svi netocni odgovori su nastali iz istog razloga kao i kod studenata prve
godine. Na drugo pitanje nitko od anketiranih studenata nije tocno odgovorio. Mora se
naglasiti da velika vecina smatra da ako je nesto beskonacno onda se to ne moze ni izvrsiti.
Vecina odgovora je bila slicna ovima: Nemoguce je izvrsiti sve korake jer postupak ponav-
ljamo beskonacno puta., Nikad necemo zavrsiti postupak jer se ponavlja beskonacno puta.
Ovo nas dovodi do zakljucka da velik broj studenata, cak i na cetvrtoj godini matematickog
fakulteta, ne razumije jedan od temeljnih matematickih pojmova kao sto je pojam limesa
niza koji nam upravo govori da neki beskonacni iterativni procesi mogu zavrsiti.

Slika 6 . Odgovor studenta (1)

Slika 7 . Odgovor studenta (2)

Analizirajuci odgovore dobivene u ovoj anketi uocavamo da su i ucenici i studenti na

prvo pitanje vecinom dali tocan odgovor. Zanimljivo je da su studenti (osobito prve godine)
grijesili u pretpostavci koliki je ukupan broj loptica u posudama nakon n koraka. Pri odgo-
varanju na drugo pitanje velik broj i ucenika i studenata je napravio prijelaz u beskonacno,
tj. poopcio je konacan broj loptica n na beskonacno loptica. Samo je troje anketiranih
ispitanika tocno odgovorilo na drugo pitanje, no to je bilo i za ocekivati. Najvise iznenaduje
cinjenica da velik broj studenata matematike ne razumije pojam limesa ili ga mozda u ovom
problemu uopce nisu prepoznali.

12
4. Analiza ud
zbenika
4.1. Matemati
cka i op
ca gimnazija - ELEMENT
Matematika 4 udzbenik za 4. razred opce i matematicke gimnazije, nakladnika Element
ciji su autori Branimir Dakic i Neven Elezovic, u nastavnoj cjelini Nizovi obraduje ove
nastavne jedinice:

Pojam niza. Zadavanje niza

Aritmeticki niz

Geometrijski niz

Limes niza. Teoremi o limesima

Limes monotonih nizova

Geometrijski red

Kamatni racun

Prvi dojmovi nakon citanja ovog udzbenika su preglednost i dobra vizualna organizcija
dijelova nastavne jedinice. Lako se moze uociti i razlikovati sto su definicije, sto su rijeseni
primjeri ili pak zadaci za samostalni rad ucenika. Koristenjem razlicitih boja autori su do-
bro istaknuli razlicite elemente u gradivu te na taj nacin omogucili da ucenici jednostavno
pronadu sto ih zanima. No slike i ostali zanimljivi sadrzaji slabo su zastupljeni, a mogu
se jedino vidjeti u kutku plus ili kao razliciti grafovi vezani za pojedine primjere. Svaka
nastavna jedinica uz obradu gradiva sadrzi vise rijesenih primjera, a nakon svake slijedi i
izuzetno velika skupina zadataka za vjezbu. Za one ucenike koji zele nauciti nesto vise autori
su osmislili tzv. kutak plus. U njemu su predstavljeni neki dodatni sadrzaji i zanimljivosti te
razliciti zadaci za razmisljanje vezani uz danu temu. Ovaj udzbenik je vrlo strucno i detaljno
napisan te za ovu nastavnu cjelinu zahtjeva jako dobro znanje matematike. Zato nudi dobro
predznanje i podlogu potrebnu za prirodne i tehnicke fakultete koji u svom programu imaju
puno matematike.
Uvod u nastavnu cjelinu Nizovi u ovom udzbeniku je kratak opis i objasnjenje pojma
niza: Pojam niza blizak je pojmu prebrojavanja. Rijec nizati iz koje se izvodi i rijec niz sino-
nim je za brojati po redu. U obicnom jeziku pod nizom podrazumjevamo poredanu skupinu
bilo kakvih (obicno svojstvima slicnih) objekata, poput niza bisera, niza kuca, niza suncanih
dana i slicno. Pritom imamo u vidu poredak tih objekata; biseri su nanizani jedan za drugim
(inace bismo govorili o hrpi), kuce su oznacene i poredane svojim brojevima, a svaki dan
ima svoj nadnevak.

Nastavna jedinica Pojam niza pocinje strogom i preciznom matemtickom definicijom

ovog pojma.

13
Definicija 4.1 Niz u skupu S je svaka funkcija a : N S. Ona prirodnom broju n
pridruzuje element an skupa S. Element an nazivamo opcm ili n-tim
clanom niza, sam
niz oznacavmo simbolom (an ). Niz ima beskonacno mnogo clanova:

a1 , a2 , . . . , an , . . .

Kroz nekoliko primjera navedeni su i opcim clanom opisani neki poznati i vazni nizovi u
matematici kao npr. niz parnih brojeva, niz neparnih brojeva, itd. Prikazani su i nizovi
zadani opcom formulom poput an = n1 , an = 2n te nizovi zadani rekurzivnimm formulama.

Primjer 4.1 Niz an zadan je rekurzivnom formulom an+1 = an + 2n + 1. Ako je a1 = 2,

koliko je a55 ?

Rjesenje:
Najprije danu jednakost zapisemo u obliku an+1 an = 2n+1. Uvrstavanjem redom umjesto
n brojeva od 1 do 55 dobijemo niz jednakosti:

a2 a1 = 3,
a3 a2 = 5,
a4 a3 = 7,
...
a55 a54 = 109.

Zbrojimo sada sve te jednakosti pa dobijemo: a55 a1 = 3 + 5 + 7 + . . . + 109. Kako

je zbroj prvih k neparnih brojeva jednak k 2 , zbroj s lijeve strane ove jednakosti jednak je
552 1 = 3024.
Dakle je a55 = 3026.

Kutak plus koji se nalazi u ovoj nastavnoj jedinici donosi pricu o poligonalnim brojevima.
Dani su primjeri i rekurzivne formule trokutastih i kvadratnih brojeva te je izvedena i opca
formula za niz k-poligonlnih brojeva

Mnk = (k 2)Tn1 + n.

Na kraju ove nastavne jedinice autori ucenicima predstavljaju dva nacina grafickog
predocavanja nizova. Prvi se nacin zasniva na tome da je niz funkcija definirana u pri-
rodnim brojevima, pa joj vrijednosti mozemo ucrtavati u koordinatnom sustavu. Druga
mogucnost prikazivanja nizova jest da naznacimo njihov polozaj na brojevnom pravcu. Taj
je nacin manje ocit, ali se rabi u situacijama kad niz tek naznacuje tocke u kojima ce biti
definirana neka druga funkcija, ili kad sugerira gomilanje clanova niza oko nekog broja.
Skupina zadataka koja slijedi sastoji se od velikog broja razlicitih tipova zadataka koji
su poredani od laksih prema slozenijima. Zadaci su i vidljivo podijeljeni u skupine prema
podnaslovima koji se nalaze u ovoj nastavnoj jedinici.

14
 Nastavne jedinice aritmeticki i geometrijski niz obradene su na slican nacin. Obje sadrze
sljedece podnaslove: O podrijetlu imena, Opci clan aritmetickog niza, Zbroj prvih n clanova
niza i Interpolacija aritmetickog (geometrijskog) niza. Iz tog razloga analizirat cemo samo
nastavnu jedinicu Aritmeticki niz. Autori su prvo definirali aritmeticki niz, a nakon toga
izveli formulu za opci clan aritmetickog niza.

a2 = a1 + d,
a3 = a2 + d = a1 + 2d,
a4 = a3 + d = a1 + 3d,
..
.
an = an1 + d = a1 + (n 1)d.

Slijedi lijepo objasnjen izvod formule za zbroj prvih n clanova aritmetickog niza u kojem
je prvo definirana n-ta parcijalna suma aritmetickog niza

Sn := a1 + a2 + . . . + an1 + an

i niz (Sn ) kao niz parcijalnih suma. Izvod pocinje tako sto je prvih n clanova aritmetickog
niza prvo napisano u normalnom poretku

a1 , a2 , . . . , an1 , an ,

a zatim i u suprotnom poretku

an , an1 , . . . , a2 , a1
cime se ponovo dobije aritmeticki niz, kojem je prvi clan an , a razlika d.
Sn je tada zapisan na dva nacina:

Sn = a1 + (a1 + d) + (a1 + 2d) + . . . + [a1 + (n 1)d],

Sn = an + (an d) + (an 2d) + . . . + [an (n 1)d].

Nakon zbrajanja ove dvije jednakosti dobije se

2Sn = n(a1 + an ))

odakle slijedi izraz za broj prvih n clnova niza

n
Sn = (a1 + an ).
2
U nastavku je zanimljiv i jedan primjer koji koji ucenicima moze pomoci da shvate
primjenu ove nastavne jedinice.

Primjer 4.2 Tijelo pri padu u prvoj sekundi prijede 4 metra, a svake sljedece sekunde pre-
valjeni put se poveca za 8 metara. Koliko dugo ce tijelo padati s visine od 1000 metara?

15
Rjesenje:
Neka je Sn prevaljeni put nakon n sekunda. Taj se put moze dobiti kao zbroj aritmetickog
niza
Sn = 4 + 12 + 20 + . . . + [4 + (n 1) 8].
Zbroj clanova ovog niza je

[4 + 4 + 8(n 1)]n
Sn = = 4n2 .
2
Trebamo odrediti najmanji n za koji je ispunjeno

4n2 > 1000.

Odavde dobivamo n > 250 = 15.81 . . . Tijelo ce udariti u tlo u sesnaestoj sekundi pada.

U ovom udzbeniku spomenuta je i interpolacija aritmetickog, odnosno geometrijskog niza.

Interpolacija se definira kao problem odredivanja clanova niza ako su nam poznata bilo koja
dva clana niza, ne nuzno uzastopna. Problem je postavljen tako da izmedu dva zadana broja
a i b treba interpolirati r brojeva tako da dobiveni niz bude aritmeticki. a1 = a je prvi clan

dobivenog niza, an = b njegov posljednji clan. Clanova niza ukupno ima n = r + 2 pa je

an = a1 + (n 1)d = b = a + (r + 1)d,

odakle slijedi
ba
d= .
r+1
Nakon ovih nastavnih jedinica opet dolaze velike skupine zadataka za vjezbu. Potrebno
je naglasiti da bez obzira sto su skupine zadataka vrlo opsirne i sadrzajne niti jedan zadatak
nije postavljen u kontekstu primjene tih zadataka u svakodnevnom zivoti ili srodnim nas-
tavnim predmetima.

Nastavna jedinica Limes niza zapocinje s tri primjera. U prva dva primjera objasnjeno je
sto znaci da se clanovi nekog niza priblizavaju (teze) nuli te su uvedene i pripadne ozanke:
lim xn = 0 kad n i lim xn = 0. Treci primjer osmisljen je kao uvod za definiciju limesa
n
niza.
n+1
Primjer 4.3 Neka je xn = .
n
Rjesenje:
Ispisimo neke njegove clanove:
1 9
x1 = 0, x2 = , . . . , x10 = = 0.9, . . .
2 10
999
x1000 = = 0.999 itd.
1000

16
Primjecujemo da se clanovi ovog niza priblizavaju broju 1.
Izracunajmo udaljenost izmedu broja 1 i opceg clana niza:
   
n 1  1 1
|xn 1| =  1 =   = .
n n n

Kada n tezi u beskonacnost, ova razlika, prema prethodnom primjeru, tezi nuli.

Definicija 4.2 Kazemo da je realan broj a limes niza (xn ) ako za svaki (ma kako malen)
broj > 0 postoji prirodni broj n0 takav da za sve n > n0 vrjedi

|xn a| < . (1)

Niz je konvergentan ako ima limes. Inace je divergentan.

n+1
U ovom udzeniku je na primjeru istog onog niza xn = pokazano kako pomocu definicije
n
limesa provjeriti ima li on uistinu limes 1.
Zamisli se po volji malen broj i napise nejednakost (1). Radi jednostavnosti u prvom
primjeru koristena je konkretna vrijednost , npr. = 0.001.
   
n 1   1 1
 n 1 =  n  = n < 0.001.
   

Postavlja se pitanje za koje prirodne brojeve n je ispunjena prethodna nejednakost. Neka je

n0 = 1000. Cim je n > n0 imamo
1
n > 1000 < 0.001
n
i za takve n ispunjena je nejednakost (1).
Dakle, udaljenost boja 1 do clanova niza je, pocevsi od clana x1001 , manja od 0.001. Opcenito,
za po volji uzet vrijedit ce |xn 1| < tek za n > n0 = 1 .
 

Definicija pojma nul-niz takoder je popracena s nekoliko primjera poznatih nul-nizova kao
1 (1)n
npr. xn = , xn = , a nakon toga izneseno je i ovo korisno svojstvo linesa:
n n
Teorem 4.1 Za konvergentni niz (nn ) vrijedi

a = lim xn lim |xn a| = 0.

n n

Podnaslov Teoremi o limesima donosi nekoliko osnovnih teorema o limesima.

Teorem 4.2 Nek su (xn ) i (xn ) konvergentni nizovi. Tada vrijedi

teorem o limesu zbroja i razlike:

lim (xn yn ) = lim xn lim yn ,

n n n

17
teorem o limesu umno
ska:



lim (xn yn ) = lim xn lim yn ,
n n n

teorem o limesu kvocjenta: Ako je yn 6= 0 za svaki n i lim yn 6= 0, onda je

n

xn lim xn
lim = n
n yn lim yn
n

teorem o limesu potencije: Ako je lim xn 6= 0, onda je

n

  lim yn
lim xynn = lim xn n
n n

monotonost limesa Ako je xn yn ili xn < yn za svaki n, onda je

lim xn lim yn .
n n

Dokazana je i sljedeca tvrdnja korisna u mnogim primjerima:

1
Tvrdnja 4.1 Ako je lim xn = , onda je lim = 0.
n n xn

Dokaz. Neka je > 0 po volji malen broj i stavimo M = 1 . Kako je niz (an ) neograniceni
rastuci, postoji n0 takav da za n > n0 vrijedi xn > M . No, tada je x1n < M1 = , sto znaci
1
da je lim = 0.
n xn

Iskazan je i dokazan teorem o limesu geometrijskog niza.

Teorem 4.3 Za geometrijski niz (q n ) vrijedi:

+,
za q>1
1, za q=1

lim q n =
n
0, za 1 < q < 1
ne postoji, za q 1

Kako se racunaju limesi pojedinih nizova objasnjeno je kroz nekoliko primjera, a uz svaki
je dan i graficki prikaz tog niza sto ucenicima moze pomoci da lakse usvoje pojam limesa
niza.
Specificnost ovog udzbenika je ta sto je limes monotonih nizova obraden kao zasebna nas-
tavna jedinica. Na pocetku autori navode: U mnogim se primjerima limes niza ne moze
jednostavno izracunati, cak ni primjenom teorema o limesima. Postoje takoder situacije
kada nas ne zanima koliki je neki limes, vec samo da li on postoji. Stoga je korisno
upoznati uvijete uz koje smo sigurni da ce neki niz imati limes. Najjednostavniji su primjeri
takvih nizova monotoni omedeni nizovi.
Prije najvaznijeg teorema ove nastavne jedinice uvedeni su pojmovi rastuceg, padajuceg
te omedenog niza.

18
Definicija 4.3 Za niz (xn ) kazemo da je rastu ci ako za svaki n vrijedi xn xn+1 .
Niz (xn ) je padaju ci ako za svaki n vrijedi xn xn+1 .
Rastuce i padajuce nizove jednim imenom zovemo monotonim nizovima.

Definicija 4.4 Niz (xn ) je omeden ako postoje brojevi m i M takvi da za svaki n vrijedi

m xn M.

Broje M se naziva gornja, a broj m donja meda.

Zatim je promatrano ponasanje monotonih nizova na primjeru rastuceg niza, kako bi dosli
do teorema o limesu monotonih nizova.
Za rastuci niz (xn ) moguce su samo dvije situacije.

1. Niz nije omeden. Tada on neograniceno raste pa je lim xn = .

n

2. Niz je omeden. U tom slucaju postoji gornja meda M koju ne moze premasiti nijedan
clan niza. Buduci da su njegovi clanovi rastuci, oni moraju teziti nekom broju. Taj je
broj upravo najmanja gornja meda L,odnosno supremum niza.
Tvrdnja: Limes rastuceg monotonog niza jednak je supremumu skupa S = {xn , n
N}.

Dokaz ove tvrdnje, a ujedno i vaznog teorema koji slijedi, takoder je iznesen u ovom udzbeniku.

Teorem 4.4 Ako je niz monoton i omeden, onda on konvergira.

Kroz nekoliko primjera u nastavku pokazana je snaga ovog teorema jer su pomocu nje do-
kazane ne samo konvergencije nekih nizova, nego je koristen i za racunanje limesa nekih
korisnih nizova.
Zadnje poglavlje ove nastavne jedinice osvrce se na bazu prirodnog logritma,
 tj. broj e.
n
1
Ucenici ce u ovom dijelu nauciti da limes niza kojem je opci clan xn = 1 + definira
n
broj e, bazu prirodnog logaritma. Limes tog niza ne moze se racunati na jednostavan nacin,
nego je potrebno pokazati konvergenciju tako da se pokaze da je monoton (rastuci) i omeden
odozgo, sto je u ovom udzbeniku i pokazano.
U kutku plus ucenici ce nauciti da je broj e iracionalan i transcedentan te mogu vidjeti
njegovu prvu tisucu i jednu znamenku. Kutak plus ucenicima nudi i nekoliko zanimljivih
zadataka za razmisljanje u kojima mogu sami otkriti neka svojstva Fibonaccijevih brojeva,
zlatnog reza te rijesiti misterij nestalog kvadratica.

4.2. Op
ca gimnazija - SKOLSKA KNJIGA

Udzbenik Skolske knjige Matematika 4 za opce, jezicne i klasicne gimnazije autora
Sanje Antolis, Anete Copic, Franke Miriam Br
uckler i Tonia Milun u nastavnoj cjelini Nizovi
donosi ove nastavne jedinice:

Pojam niza ili slijeda

19
 Aritmeticki niz

Geometrijski niz

Primjena aritmetickog i geometrijskog niza

Limes ili granicna vrijednost niza

Geometrijski red

Kamatni racun

Nizovi - zadaci

Autori ovog udzbenika, navode sto ce nakon ovoga poglavlja ucenici znati. Tako ce,
nakon usvojenog sadrzaja, ucenici moci analizirati nizove zadane opcim clanom, odredivati
opci clan i sumu aritmetickog i geometrijskog niza, primijeniti aritmeticki i geometrijski niz
u zadacima iz svakodnevnog zivota, definirati limes niza, racunati limes niza zadanog opcim
clanom, racunati sumu geometrijskog reda, primijeniti geometrijski red i sumu geometrijskog
reda u problemskim zadacima. Cjelina zapocinje primjerom Kochove pahuljice kojom se zeli
uceniku vizualno predstaviti sto znaci niz. Razlicitim pitanjima ucenika se navodi na pokusaj
vlastitog pronalazenja definicije i smisla niza.
Opci dojam koji udzbenik ostavlja, unatoc preglednosti, je odredena bezizrazajnost. Iako
su autori definicije i primjere istaknuli bojom, nisu postigli zeljeni efekt zbog toga sto je
koristena samo jedna boja koja nije dovoljno izrazajna. Takoder, koristenje samo jedne boje
moglo bi umanjiti interes ucenika. Kao primjer navodimo neuocljivost napomena ili podsjet-
nika za koje su sami autori u predgovoru naglasili da su istaknuti papiricima u boji. Vrlo
rijetko se mogu vidjeti slike koje bi mozda potakle interes ucenika i pomogle uceniku kao
mnemotehnicko pomagalo pri ucenju. Svaka nastavna jedinica popracena je zadacima za
vjezbu, a kao osobitost mozemo istaknuti da kao pomoc u rjesavanju zadataka ucenicima
je ponuden link na video jednog od autora udzbenika koji objasnjava postupak rjesavanja
nekih zadataka.

U prvoj nastavnoj jedinici pod nazivom Pojam niza ili slijeda autori, prije same obrade,
navode primjere iz svakodnevnog zivota na kojima ucenici mogu primijetiti ili uociti nizove.
Nakon toga donose sljedecu definiciju niza.

Definicija 4.5 Niz realnih brojeva je funkcija a koja svakom prirodnom broju n pri-
druzuje neki realan broj
a(n) = an .
Broj an zove se n-ti
clan ili op
ci
clan niza. Katkad se takav niz kratko zapisuje kao (an ).

Slijede primjeri nizova realnih brojeva poput an = 2n, an = n2 ,. . . te primjeri zadavanja

niza formulom za opci clan. U ovoj nastavnoj jedinici dane su i definicije (strogo) rastuceg,

20
(strogo) padajuceg te monotonog niza. Definicija je upotpunjena s nekoliko primjera te za-
datkom za samostalni rad.

Nastavne jedinice Aritmeticki niz i Geometrijski niz obradene su vrlo slicno. Autori
su na taj nacin htjeli pokazati analogiju izmedu ove dvije nastavne jedinice. Iz tog razloga
detaljnije cemo analizirati samo nastavnu jedinicu geometrijski niz, koja zapocinje zanimlji-
vim primjerom.

Primjer 4.4 Proslavljajuci rodenje sina Matije, uzbudeni otac objasnjavao je okupljenim
prijateljima koliko predaka ima Matija: roditelji, bake i djedovi, prabake i pradjedovi, itd.
Koliko ih je prethodnih 100 godina? Prekinuo ga je netko od prijatelja: Na to se pitanje ne
moze odgovoriti! Morali bismo znati s koliko je godina svaki od njih imao djecu. Otac je
pojednostavio problem: Pretpostavimo da je svaki od predaka dobio dijete s 20 godina.
Poceli su pisati obiteljsko stablo i uz svaki red upisali su godinu rodenja predaka iz tog reda.
Matija je roden 2000., njegovi roditelji 1980., itd. Koliko je predaka upisano uz godinu 1900.?
Koliko je ukupno predaka upisano u razdoblju od 1900. do 2000.? Kada bismo znali imena
predaka u daleku proslost, koliko bi predaka bilo upisano uz godinu 1700.? Koliko ukupno u
razdoblju od 1700. do 2000.? Procijenite ukupan broj predaka u razdoblju od 1000. do 2000.
Izracunajte taj broj.

U ovom primjeru autori s postavili nekoliko pitanja te su neke odgovore pokusali dobiti
racunajuci svaku vrijednost posebno. Ucenici trebaju uociti da je to dug i zamoran posao
stoga je potrebno upoznati osnovne cinjenice o geometrijskom nizu kako bi jedostavnije dosli
do rjesenja. U ovom udzbeniku geometrijski niz je definiran na sljedeci nacin.

Definicija 4.6 Niz u kojem se svaki clan, osim prvog, dobije mnozenjem prethodnog clana
brojem q 6= 0, naziva se geometrijski niz.

a1 , a2 = q a1 , a3 = q a2 , . . . , an = q an1 , za svaki n > 1.

Definicija 4.7 Osnovno svojstvo geometrijskog niza je da je kolicnik svakog clana i clana
ispred njega stalan i iznosi q. Broj q zato nazivamo kvocjent ili kolicnik geometrijskog
niza.
a2 a3 an
q= = = ... = , za svaki n > 1.
a1 a2 an1
Nakon definicije ucenici ce saznati odakle naziv geometrijski niz. Jedina mala razlika u
obradi aritmetickog i geometrijskog niza je ta sto su formule za opci clan niza i sumu prvih
n clanova niza u nastavnoj jedinici Aritmeticki niz izvedene na temelju uvodnog primjera,
a zatim poopcene, dok su ovdje odmah izvedene opce formule. Na kraju slijedi nekoliko
rijesenih primjera vezanih uz ovu temu, a medu njima se nalaze i odgovori na pitanja pos-
tavljena u uvodnom primjeru.

U nastavnoj jedinici Primjena aritmetickog i geometrijskog niza rijesena su cetiri pri-

mjera, a zanimljivo je da su to primjeri iz svakodnevnog zivota. Oni ucenicima pokazuju

21
korisnost i uporabljivost stecenog znanja iz aritmetickog i geometrijskog niza. Prva dva
primjera se odnose na aritmeticki, a druga dva na geometrijski niz.

Primjer 4.5 Racunalo godisnje gubi 30% na svojoj vrijednosti.

a) Napisite formulu koja racuna vrijednost racunala nakon n godina.

b) Ako je cijena novog racunala 6500 kn, kolika je njegova cijena nakon 4 godine?

c) Koliko godina treba proci pa da vrijednost racunala bude ispod 10 % od njegove pocetne
vrijednosti?

Rjesenje:
Neka je a pocetna vrijednost racunala. Nakon godinu dana njegova je vrijednost 70 % od
pocetne, tj. 0.7a, nakon dvije godine 0.7 0.7a, itd. Dakle, dobivamo geometrijski niz kojemu
je a1 = a, q = 0.7. Ako s an+1 oznacimo cijenu racunala nakon n godina, tada je

a) an+1 = a 0.7n .

b) Za a = 6500 dobivamo
a5 = 6500 0.74 = 1560.65.
Cijena je racunala nakon cetiri godine 1560.65 kn.

c) Trazimo n takav da vrijedi:

an+1 < 0.1a tj.

0.7n a < 0.1a (a > 0)
0.7n < 0.1 (logaritmirajmo po bazi 10)
n log 0.7 < 1 (log 0.7 < 0)
1
n > = 6.456.
log 0.7
Vrijednost racunala ce nakon 7 godina biti manja od 10 % njegove pocetne vrijednosti.

Uvodni primjer nastavne jedinice Limes ili granicna vrijednost niza lako bi mogao zainte-
resirati ucenike buduci da je osmisljen kao igrica s dzepnim racunalom u kojoj ucenici mogu
uociti da se nekim nizovima brojeva vrijednosti sve vise priblizavaju nekom broju. Autori
navode da ce u ovom poglavlju definirati sto znaci da se vrijednosti clanova niza priblizavaju
nekom broju i nauciti tehnike kako za neke nizove odrediti taj broj. Prije same defincije
limesa niza odredeni su limesi nekih nizova.

Definicija 4.8 Za relni broj L kazemo da je limes ili grani cna vrijednost niza (an )
realnih brojeva ako se izvan svakog, po volji malog, intervala olo L nalazi samo konacno
mnogo clanova niza. Ovu cinjenicu zapisujemo

lim an = L
n

22
i citamo:
limes niza (an ) kad n tezi u beskonacnost je L. Niz brojeva (an ) koji ima limes zove se
konvergentan niz. Inace se niz zove divergentan.

Za one koji
zele znati vi
se.
Strogim matematickim simbolima prethodnu definiciju mozemo izreci na sljedeci nacin.

Definicija 4.9 Za relni broj L kazemo da je limes niza (an ) ako za svaki realni broj > 0
postoji prirodan broj n0 takav da za svaki prirodan broj n > n0 vrijedi |an L| < .
Broj 2 ozncava duljinu intervala oko broja L, izvan intervala je najvise n0 clanova niza,
nejednakost |an L| < za n < n0 , znaci da su svi ostali unutra.

Nakon toga su definirani nizovi koji teze u beskonacnost i dana dva svojstva limesa takvih
nizova. Racunanje limesa po definiciji moze biti mukotrpno ako je niz (an ) zadan slozenijom
formulom. Zato su dana ova pravila pomocu kojih se racunaju limesi:

Teorem 4.5 Pravila za ra cunanje limesa

Neka su (an ) i bn konvergentni nizovi, c R konstantan broj. Tada vrijedi:

a) lim (an bn ) = lim an lim bn ,

n n n

b) lim can = c lim an ,

n n

c) lim (an bn ) = lim an lim bn ,

n n n

an lim an
d) lim = n , ako su svi bn i lim bn razliciti od 0,
n bn lim bn n
n

e) ako je an cn bn , za svako n N i lim an = lim bn tada je i niz (cn ) konvergentan

n n
i vrijedi lim an = lim cn = lim bn .
n n n

Ucenici ce, nakon primjera racunanja limesa pomocu ovih pravila, nauciti odrediti limes
geometrijskog niza dan sljedecim pouckom.

Teorem 4.6 Geometrijski niz s kolicnikom q konvergentan je ako je |q| < 1, a divergentan
ako je |q| > 1. Pri tom vrijedi:


0, ako je |q| < 1
1, ako je q = 1

lim q n =
n
, ako je q > 1
ne postoji, ako je q 1.

Slijedi definicija omedenog niza s teoremom o konvergenciji omedenih i monotonih nizova,

1
n
a na samom kraju objasnjen je limes niza s opcim clanom 1 + i navedene tvrdnje za
n
racunanje limesa slicnih nizova.

23
4.3. Op
ca gimnazija i tehni
cka
skola - PROFIL
Udzbenik Matematika 4 za 4. razred gimnazije i tehnicke skole, nakladnika Profil, ciji su
c, Milena Culav
autori Zvonimir Siki Markicevic i Petar Vranjkovic nastavnu cjelinu Nizovi
realnih brojeva podijelili su na ove nastavne jedinice:

Pojam niza

Aritmeticki nizovi

Geometrijski nizovi

Limes niza i beskonacni geometrijski niz.

Ucenici ce, prema ovom udzbeniku, utvrditi, izraziti, predvidjeti pravilnosti u brojevnim
nizovima te analizirati aritmeticke i geometrijske nizove. Na pocetku ucenici takoder mogu
saznati za sto im to treba. Navedene su dvije primjene ove nastavne cijeline, da mogu odluciti
kako i uz koje uvjete stedjeti te da mogu odrediti koliko vremena treba radioaktivnom otpadu
da prestane biti opasan.
Odmah se moze primjetiti da je udzbenik vrlo jednostavno i sazeto napisan tako da svi
ucenici lako mogu shvatiti problematiku ove nastavne cjeline. Sve definicije i primjeri su
lijepo istaknuti i uokvireni, sto ucenicima olaksava snalazenje. Za ovaj udzbenik znacajno
je da sadrzi puno slika koje su dobro odabrane za nastavne jedinice u kojima se nalaze i
ucenicima pomazu da si vizualno predoce ono o cemu uce. Svaka nastavna jedinica sadrzi
i niz dobro osmisljenih zadataka, vecinom postavljenih u kontekstu problema iz stvarnog
zivota.

Prva nastavna jedinica Pojma niza zapocinje primjerima nekoliko nizova brojeva kao
sto su: niz prirodnih brojeva, niz parnih prirodni brojeva, Fibonaccijev niz, konstantni niz,
itd. U ovom udzbeniku niz je definiran na ovaj nacin.

Definicija 4.10 Ako je svakom prirodnom broju n pridruzen jedan realan broj an , onda ti
brojevi (a1 , a2 , a3 , . . .) cine niz realnih brojeva.
Taj se niz oznacava s (an , n N) ili krace (an ); an nazivamo n-ti ili opci clan niza.

U tablici je zatim navedeno na koje nacine mozemo zadati niz.

opisno formulom za opci clan rekurzivnom formulom

Niz prirodnih potencija an = 2n a1 = 2
broja 2 an = 2an1

Tablica 3: Zadavanje niza

Slijedi nekoliko primjera i zadataka za samostalno rjesavanje u kojima je potrebno odrediti

neke clanove niza ili opci clan niza. U nastavku su definirani pojmovi rastuceg, strogo
rastuceg, padajuceg, strogo padajuceg te monotonog niza.

24
Definicija 4.11 Niz brojeva an jest:

rastu
ci ako je svaki broj u nizu veci ili jednak od svog prethodnika (an+1 ) an ,

strogo rastu
ci ako je svaki broj u nizu veci od svog prethodnika (an+1 ) > an ,

padaju
ci ako je svaki broj u nizu manji ili jednak od svog prethodnika (an+1 ) an ,

strogo padaju
ci ako je svaki broj u nizu manji od svog prethodnika (an+1 ) < an .

Takvi nizovi nazivaju se monotoni nizovi.

U primjerima koji slijede, prvo je odredena monotonost nizova koji su navedeni na pocetku
nastavne jedinice, a onda je ispitana monotonost nekih nizova zadanih opcom formulom.
n+2
Primjer 4.6 Ispitajmo monotonost niza an = .
n
Rjesenje:
Primjetimo:

niz je rastuci ako i samo ako je razlika svaka dva susjedna clana pozitivna (an+1 an
0),

niz je padajuci ako i samo ako je razlika svaka dva susjedna clana negativna (an+1 an
0).

Stoga cemo racunati razliku dvaju susjednih clanova i usporediti je s nulom. Imamo:
n+1+2 n+2
an+1 an =
n+1 n
n+3 n+2
=
n+1 n
n(n + 3) (n + 1)(n + 2)
=
n(n + 1)
2
= .
n(n + 1)
Izraz u nazivniku je pozitivan jer je n prirodan broj pa je cijeli razlomak negativan za svaki
prirodan broj:
an+1 an < 0 = (an+1 ) an .
Niz je strogo padajuci.

Kao i vecina definicija u ovom udzbeniku, definicija omedenog niza je vrlo opisna bez posebne
matematicke preciznosti.

Definicija 4.12 Niz realnih brojeva (an ) omeden je ako postoji realni broj d od kojeg su
svi brojevi u nizu veci i realni broj g od kojeg su svi brojevi u nizu manji (d < an < g).

25
Zanimljivost koja je dana u ovoj nastavnoj jedinici je Fibonaccijev niz i njegov poznati pro-
blem razmnozavanja zeceva.

Nastavne jedinice Aritmeticki i geometrijski nizovi i u ovom udzbeniku su analogno

obradene. Prvo su dani primjeri tih nizova na nekom problemu postavljenom u kontekstu
situacije iz stvarnog zivota, zatim slijede definicije tih nizova, formule za opci clan, svojstvo
po kojem je niz dobio ime i na kraju formula za zbroj prvih n clanova niza. Ove nastavne
jedinice sadrze i podnaslov primjene aritmetickog (geometrijskog) niza u kojem su rijesena
po dva problema primjene iz svakodevnog zivota.
Malo cemo detaljnije izloziti nastavnu jedinicu Geometrijski nizovi. Problem koji je kao
motivacija postavljen na pocetku vrlo je interesantan i blizak ucenicima.

Problem. Za posao koji trebate odraditi za 60 dana nudi vam se sljedeci nacin placanja:
za prvi dan dobijete 1 lipu, a svaki sljedeci dan dvostruko vise novca. Biste li prihvatili
taj posao? Nemojmo biti brzopleti pri odlucivanju, pogledajmo koliko bismo bili placeni za
zadnji, 60. dan rada:

1. dan 1 lipa = 0.01 kn

2. dan 2 lipe = 0.02 kn
3. dan 4 lipe = 0.04 kn
4. dan 8 lipa = 0.08 kn
5. dan 16 lipa = 0.16 kn
... ...
60. dan 259 lipa 5.7646 1015 kn (5 bilijarda kuna)

Biste li prihvatili posao?

Definicija geometrijskog niza i formula za opci clan dani su na sljedeci nacin.

Definicija 4.13 Niz brojeva (an ) je geometrijski niz ako mu je kvocjent susjednih clanova
konstantan.
an+1
=q tj. an+1 = qan
an
za svaki prirodan broj n.
Broj q naziva se koli
cnik ili kvocjent geometrijskog niza.

Definicija 4.14 Op
ci
clan geometrijskog niza kojem je prvi clan a1 i kvocjent q jest

an = a1 q n1 .

Nakon izvoda formule za broj prvih n clanova geometrijskog niza, autori su i racunski
pokazali kako su dosli do rjesenja problema s pocetka price.

1 2060
S60 = 1 + 2 + 4 + . . . + 259 = 1 = 260 1 1.1529 1018
12

26
Podnaslov Primjene geometrijskog niza sadrzi dva zanimljiva primjera u kojima je matema-
tika povezana s fizikom i primjenom u svakodnevnom zivotu.

Motivacija za posljednju nastavnu jedinicu Limes niza i beskonacni geometrijski red je

mali eksperiment za ucenike. Naime, ucenici trebaju uzeti komad papira, prepoloviti ga,
zatim jedan od tih dijelova opet prepoloviti i nastaviti s tim postupkom. Postavljena su im
pitanja sto se dogada s povrsinom tih dijelova, sto bi se dogodilo kada bi postupak ponovili
beskonacno mnogo puta.
U nastavku je navedeno sto je nul-niz te su kroz primjere izvedena pravila da su zbroj
ili razlika dva nul-niza opet nul-niz i da mnozenjem svakog clana nul-niza konstantom k i
potenciranjem svakog clana nul-niza opet dobijemo nul-niz. Detaljna razrada pojma nul-niza
na pocetku je ove nastavne jedinice buduci da su se autori odlucili definirati konvergenciju,
odnosno limes niza pomocu pojma nul-niza.

Definicija 4.15 Niz brojeva (an ) konvergira pream broju a (ili te zi prema broju a) ako
razlike an a teze prema nuli, tj. ako je niz (an a) nul-niz.
Takav je broj a limes ili grani cna vrijednost niza (an ) te se pise

a = lim an
n

(cita se: a je limes od an kad n tezi prema beskonacnosti).

Definicija 4.16 Ako niz brojeva (an ) konvergira prema nekom broju, onda kazemo da je taj
niz konvrgentan. Ako to nije tako onda kazemo da je niz (an ) divergentan.

Autori ovog udzbenika pravila za racunanje limesa definiraju na sljedeci nacin.

Teorem 4.7 Ako je k R, lim an = a i lim bn = b, onda vrijedi:

n n

1. lim kan = ka
n

2. lim (k + an ) = k + a
n

3. lim (an + bn ) = a + b
n

4. lim (an bn ) = a b
n

5. lim an bn = ab
n

6. lim |an | = |a|

n

Ako su svi bn 6= 0,onda vrijedi i

an a
7. lim = .
n bn b
Primjeri koji slijede koriste prethodno navedena pravila u racunanju razlicitih tipova
limesa. Pred kraj nastavne jedinice naveden je teorem o konvergenciji geometrijskog niza i
definiran geometrijski red.

27
Definicija 4.17 Ako je |q| < 1, onda je suma geometrijskog reda dana ovako
a1
a1 + a1 q + a1 q 2 + a1 q 3 + = .
1q
Takva beskonacna suma geometrijskog niza zove se geometrijski red.

Zanimljivost za ucenike na kraju ove cjeline je Zenonov paradoks o Ahileju i kornjaci i

poznata prica o broju e. Nakon standardnih zadataka koji se nalaze nakon svake nastavne
jedinice, u ovom udzbeniku na kraju imamo i zadatke za provjeru razumijevanja nastavne
cjeline, zatim zadatke za ponavljanje koji se sastoje od zadataka iz svih nastavnih jedinica.
I na kraju postoji i treca skupina zadataka, ucenicima mozda i najzanimljivija, zadaci koji
su se pojavljivali na drzavnoj maturi, a vezani su uz nastavnu cjelinu nizovi.

28
5. Usporedba ud
zbenika
Na temelju provedene analize udzbenika iz matematike za 4. razred gimnazija i tehnickih

skola nakladnika Element, Skolska knjiga i Profil, napravit cemo usporedbu ovih udzbenika.
Navest cemo neke slicnosti i razlike medu njima, istaknuti neke metodicke prednosti i ne-
dostatke te ocijeniti kvalitetu udzbenika iz perspektive ucenika i profesora.

Slicnost sva tri udzbenika moze se uociti jedino u njihovom sadrzaju i nekim tipovima
zadataka. Svi udzbenici, vise ili manje opsirno, obraduju pojam niza, aritmeticki i geome-
trijski niz te limes niza. No nacin na koji su one obradene uvelike se razlikuje. Udzbenik

nakladnika Profil opsegom gradiva dosta se razlikuje od ostala dva, dok su Skolska knjiga i
Element po tome slicni.

Udzbenik nakladnika Element skoro se potpuno razlikuje po svim komponentama od

preostala dva udzbenika. Pisan je vrlo strucnim matematickim jezikom, sto znaci da su
sve definicije i teoremi matematicki precizno navedeni, uz koristenje matematickog sustava
oznaka. Sadrzi, takoder, i odreden broj preciznih izvoda formula i dokaza nekih teorema
navedenih u ovoj cjelini. Druga dva udzbenika napisana su puno primjerenije ucenicima,
pogotovo onim ucenicima koju imaju 3 ili 4 sata matematike tjedno. Jezik je puno jednos-
tavniji, definicije i teoremi su vise opisno navedeni ili izvedeni iz nekog konkretnog primjera,
kako bi ucenici lakse razumjeli te pojmove. Svaka nastavna jedinica u ova dva udzbenika
osmisljena je kroz neki uvodni motivacijski primjer, na temelju kojeg se obraduju i definiraju
pojmovi koji su vezani za tu nastavnu jedinicu.

Primjeri koji su rijeseni ili zadaci za vjezbu u udzbeniku nakladnika Element gotovo
uopce nemaju istaknutu primjenu u svakondnevnom zivotu ili korelaciju s drugim nastav-
nim predmetima. Jos jedna osobitost ovog udzbenika je sto svaka skupina zadataka sadrzi
50 do 70 zadataka za vjezbu, sto je ukupno u cijeloj nastavnoj cjelini preko 350 zadataka.
Zadaci su uglavnom poredani po tezini od laksih prema tezima, no niti jedan nije zadan u
kontekstu svakodnevnog zivota. Cak su i zadaci u nastavnim jedinicama aritmeticki i ge-
ometrijski niz, cija primjena je toliko rasirena kako u svakodnevnom zivotu, tako i u drugim
nastavnim predmetima, zatvorenog tipa. Od ucenika se trazi cista reprodukcija usvojenog
znanja.

Pri odabiru primjera i zadataka za vjezbu autori udzbenika Skolska knjiga bili su puno
kreativniji, pa tako svaka nastavna jedinica, uz neke standardne tipove zadataka zatvore-
nog tipa, sadrzi i odreden broj zadataka otvorenog tipa i zadataka postavljenih u kontekstu
stvarnog zivota i primjene u drugim nastavnim predmetima. Autori su otisli i korak dalje
pa su primjene aritmetickog i geometrijskog niza obradili u posebnim nastavnim jedinicama.
Osobitost ovog udzbenika je da je kao pomoc u rjesavanju zadataka ucenicima ponuden link
na video jednog od autora udzbenika koji objasnjava postupak rjesavanja nekih zadataka.

29
Cijela nastavna cjelina Nizovi u ovom udzeniku sadzi oko 130 zadataka sto je znacajno manje
negu u udzbeniku nakladnika Element.

Udzbenik nakladnika Profil ima oko 150 zadataka u cijeloj nastavnoj cjelini Nizovi.
Autori ovog udzbenika su takoder nastojali sto vise zadataka postaviti u kontekst svakod-
nevnog zivota i prilagoditi ih ucenicima. Potrebno je istaknuti da su mnogi zadaci iz ovog
udzbenika vrlo kreativno osmisljeni i ucenicima bi trebali biti jako zanimljivi. Ocita je po-
vezanost nekih zadataka u drugim predmetima poput geografije, biologije, kemije i fizike.
Ucenici tako npr. mogu saznati koliku ce povrsinu mora prekrivati alge uz dane uvijete,
koliko ce oboljelih, uz dane pretpostavke, biti u nekom vremenskom razdoblju, koliko je star

neki pronadeni fosil, itd. Udzbenici nakladnika Skolska knjiga i Profil na kraju ove nastavne
cjeline imaju i skupinu zadataka s drzavne mature koja sadrzi zadatke iz ove nastavne cjeline
koji su se pojavljivali na drzavnoj maturi ranijih godina.

Jedna od definicija udzbenika je da je udzbenik temeljna skolska knjiga napisana na

osnovi propisanog nastavnog plana i programa, koju ucenici upotrebljavaju gotovo svakod-
nevno u svom skolovanju i koja je didakticki oblikovana radi racionalnijeg, ekonomicnijeg
i efikasnijeg obrazovanja. Udzbenici matematike su vrlo specificni jer je za matematiku
karakteristicno da su njezine spoznaje pregledno sistematizirane, pa prilikom oblikovanja
udzbenika treba voditi racuna o redoslijedu i sustavu, kao i o intelektualnim mogucnostima
ucenika odredene dobi. Takoder, za nastavu matematike je karakteristicno da se usvajanje
novih sadrzaja temelji na prije naucenom gradivu.

Svaka nova generacija udzbenika iz matematike donosi neke nove didakticke, metodicke
i graficke pristupe, pa se tko mogu primjetiti i pozitivni pomaci u ovim udzbenicima. Svaki
od njih iz didakticke i metodicke perspektive ima niz prednosti i nedostataka. Udzbenik nak-
ladnika Elemet metodicki i didakticki je najlosiji od ova tri udzbenika. Zbog jezika kojim je
pisan nije primjeren za sve ucenike i zahtjeva dobro poznavanje prethodnog gradiva da bi ga
ucenici mogli savladati. Taj udzebenik je najprimjereniji za matematicke gimnazije i pruza
vise nego dovoljno matematicko predznanje ucenicima koji zele upisati neki od prirodnih ili
tehnickih fakulteta. Ono sto nedostaje ovom udzbeniku je svakako primjena matematike u
svakodnevnom zivotu ili drugim srodnim nastavnim predmetima. Autori, takoder, nisu vo-
dili brigu o motivacijskim primjerima vezanim uz pojedine nastavne jedinice tako da ucenici
uglavnom ne mogu dobiti dojam korisnosti onoga sto uce. Nedostaje i drugih poticajnih ele-
menata kao sto su slike jer one lako mogu ucenike zainteresirati za odredenu temu. Autori
su ovaj udzbenik pokusali osuvremeniti tako sto neke nastavne jedinice sadrze poneke po-
vijesne cinjenice ili zanimljivosti, no mozemo reci da je to skoro zanemarivo u usporedbi s
cinjenicama koje ucenici trebaju usvojiti u ovoj nastavnoj cjelini.

Udzbenik Skolske knjige metodicki i didakticki je prilicno dobro osmisljen. Prije svega,
primjeren je ucenicima razlicitih intelektualnih sposobnosti. Pisan jednostavnim jezikom, os-

30
novne definicije i teoremi nisu strogo matematicki izneseni, ali nakon svake takve definicije za
one koji zele znati vise dana je i stroga matematicka interpretacija. Pohvalno je sto su autori
u uvodu svake nastavne jedinice osmislili zanimljive motivacijske primjere, postavili zanimljiv
problem u kontekstu svakodnevnog zivota, a rjesenje ucenici otkriju nakon sto se upoznaju
s osnovnim pojmovima. Ti motivacijski primjeri od ucenika traze i odredenu angaziranost
u vidu promisljanja postavljenog problema ili razmisljanja o postavljenim pitanjima. Na
pocetku nastavne cjeline postavljeni su ciljevi, odnosno navedena ucenicka postignuca nakon
ove nastavne cjeline. Jos jednom treba istaknuti da su mnogi zadaci postavljeni u kon-
tekstu stvarnog zivota ili povezani s drugim srodnim nastavnim predmetima. Nedostatak
ovog udzbenika je sto djeluje prilicno bezizrazajno i tesko da ce privuci paznju ucenika. De-
finicije i vazni pojmovi nisu dovoljno jasno istaknuti i nedostaje slika koje bi privukle paznju.

Autori udzbenika Profil metodicki i didakticki su ovaj udzbenik prilicno dobro osmislili,
no nedostaje sadrzaja. Ovaj udzbenik je vise primjeren strukovnim skolama nego gimnazi-
jama. Jezik kojim je ovaj udzbenik pisan i gradivo koje je obradeno previse je jednostavno
i ucenicima vecih intelektulanih sposobnosti ne nudi dovoljno. Na pocetku nastavne cjeline
jasno je ucenicima istaknuto sto ce nauciti u ovoj nastavnoj cjelini i za sto im to treba. Mo-
tivacijski problemi, postavljeni na pocetku svake nastavne jedinice, ucenike odlicno uvode u
problematiku teme. Takoder, ovaj udzbenik lako moze zainteresirati svakog ucenika jer je
vrlo pregledan i zanimljiv. Sadrzi mnostvo slika i zanimljivosti, a zadaci koji prate svaku
nastavnu cjelinu vecinom su postavljeni u kontekstu stvarnog zivota i primjene u drugim
nastavnim predmetima. Ucenike su autori dodatno zainteresirali zadacima koji su se pojav-
ljivali na drzavnoj maturi.

Na kraju se tesko odluciti koji od ovih udzbenika bih ja izabrala. Vjerujem da bi

prvenstveno razmisljala o profilu ucenika kojima predajem i njihovim intelektualnim spo-
sobnostima. Smatram da je udzbenik nakladnika Skolska knjiga dobro osmisljen i primjeren
najsirem broju ucenika te ima puno zanimljivih i korisnih metodickih i didaktickih pris-
tupa. Napisan je jednostavnijim jezikom, ali nudi i stroge matematicke definicije i dokaze
nekih teorema. Jedna velika zamjerka je sto smatram da ce ovaj udzbenik tesko zaintere-
sirati ucenike zbog losih vizualnih rjesenja kao sto je odabir boja i neuocljivost definicija.
Udzbenik nakladnika Element svakako bi koristila pri radu s ucenicima matematicke gimna-
zije jer smatram da je njegov sadrzaj potreban tim ucenicima. Njegov veliki nedostatak su
zadaci kojih ima previse, nisu zanimljivi i potpuno je zanemarena primjena tih zadataka u
svakodnevnom zivotu, a smatram da to ucenike najlakse moze zainteresirati za neku temu.
Udzbenik nakladnika Profil, bez obzira na gradivo, ostavlja dojam da je vise napisan za os-
novnu skolu nego za srednju skolu. Ovaj udzbenik me odusevio jako zanimljivim zadacima
koji bi sigurna sam i mnoge ucenike zainteresirali i potaknuli da se potrude rijesiti ih.

31
6. Zaklju
cak
Beskonacnost, beskonacni procesi i koncepti vezani uz njega predstavljali su mnogim
matematicarima problem jos od prvih civilizacija. Stari Grci su izbjegavali razmisljati o
beskonacnosti, ignorirali su cinjenicu da bi tako nesto uopce moglo postojati, a oni koji su
razmatrali beskonacnost bili su ismijavani. Razjasnjavanjem ovog pojma u novijoj povijesti
dolazi do izuzetno velikog napretka i razvoja matematike. Mnogi matematicari su uvidjeli
koliko je on zapravo bitan, no to ne mozemo reci i za danasnje studente i ucenike.
Prema provedenom istrazivanju vidljivo je da ucenici i studenti imaju posebne teskoce
u prihvacanju i formalnom opisivanju rjesenja problema u kojima se javlja beskonacnost,
a moglo bi se reci i da izbjegavaju uopce razmisljati o njemu cak i kad se to od njih zah-
tjeva. Odgovori koje smo dobili u provedenoj anketi pokazuju nam da ucenici i studenti
nisu svjesni njegove vaznosti, a koncepte vezane uz beskonacnost, poput limesa, uce bez
razumijevanja i interesa. Analizom nastavne cjeline Nizovi u udzbenicima pokusali smo
dokuciti ima li izostanak interesa i razumijevanja veze s nacinom na koji im je ovo gradivo
prezentirano. Udzbenici koje smo analizirali medusobno se jako razlikuju u nacinu obrade
ove teme, no ukupno gledano uglavnom su primjereni intelektualnim sposobnostima ucenika.
Uporedbom tih udzbenika u zadnjem poglavlju istaknuli smo dobre i lose strane svakog po-
jedinog udzbenika i zakljucili da je ova tema uglavnom dobro iznesena. Posebno se u nekim
udzbenicima isticu vrlo kreativni zadaci koji bi ucenike lako mogli zainteresirati za tu temu.
Na profesorima je da dobrom i zanimljivom organizacijom sata jos vise motiviraju i potaknu
ucenike na razmisljanje o beskonacnosti.

32
Literatura
[1] S. Antoli , F. M. Bru
s, A. Copic
ckler, T. Milun, Matematika 4, Skolska knjiga,
Zagreb, 2013.

[2] F. M. Bru ckler, Povijest matematike I, Odjel za matematiku Sveucilista J. J. Stros-

smayera, Osijek, 2007.

[3] F. M. Bru ckler, Povijest matematike II, Odjel za matematiku Sveucilista J. J. Stro-
ssmayera, Osijek, 2010.

[4] B. Dakic , Matematika 4, Element, Zagreb, 2013.

, N. Elezovic

[5] G. Donald Allen, The History of Infinity, Department of Mathematics Texas A&M
University College Station

[6] E. Dubinsky, K. Weller, C. Stringer, D. Vidakovic, Infinite iterative processes:

the tennis ball problem, Eur. J. Pure Appl. Math 1(2008), 99-121

[7] D. Paukner Stojkov Pogled u beskonacnost, Matematika i skola 10(2001), 211-212

c
[8] Z. Siki
, M. Culav evic
Markic , Matematika 4, Profil, Zagreb,
, P. Vranjkovic
2014.

[9] I. Toplek, N. Grbac, T. Galinac Grbac, O shvacanju pojma beskonacnosti i

granicnih procesa, Poucak 52(2012), 6-16

[10] http://www-history.mcs.st-and.ac.uk/Biographies/Zeno of Elea.html

[11] Bskonacnost u matematici i infinitezimalni racun:

http://sinbad.bplaced.net/dwnldir/infinitezimalni racun.pdf
Sa
zetak
U radu smo ukratko opisali nastanak i povijesni razvoj pojma beskoncnosti. Posebno
smo opisali Zenonov paradoks buduci da je to najpoznatiji pokusaj razmatranja pojma be-
skonacnosti. Prikazali smo istrazivanje o shvacanju pojma beskonacnosti koje je provedeno
medu ucenicima i studentima. Opisali smo i analizirali problem koji je pred njih postavljen
te naveli rezultate dobivene tim istrazivanjem. U nastavku rada detaljno smo analizirali
nastavnu cjelinu Nizovi u tri razlicita udzbenika matematike. Cilj tako provedene analize
bio je uociti vezu izmedu rezultata ankete i nacina na koji se ova nastavna cjelina obraduje.
Na kraju smo na temelju provedene analize napravili usporedbu tih udzbenika te predstavili
njihove prednosti i nedostatke.

Klju cne rijeci: beskonacnost, Zenonov paradoks, problem teniskih loptica, beskonacan
iterativni procesi, nizovi, limes niza, konvergencija
The concept of infinity and limit of series in teaching
mathematics
Summary
In this paper, we are briefly described the origin and historical development of the con-
cept of infinity. In particular, we described Zenos paradox as it is the best-known attempt
of the notion of infinity. We present a study about the understanding of the notion of infinity
that was conducted among students. We have described and analyzed the problem, which
is set in front of them and present the results obtained from this research. Further below,
we analyzed teaching unit Series in three different mathematics textbooks. The purpose of
the analysis was to see the relationship between the results of questionnaire and teaching
methods of this unit. At the and, we made a comparison of these mathematics textbooks
and presented their advantages and disadvantages.

Key words: infinity, Zenos paradox, the tennis ball problem, infinite iterative processes,
series, limit of series, convergence

Zivotopis
Rodena sam 23. svibnja 1990. godine u Slavonskom Brodu, gdje sam zavrsila osnovnu

skolu Bogoslav Sulek i prirodoslovno - matematicku gimnaziju Matija Mesic. 2009.
godine upisujem Sveucilisni nastavnicki studij matematike i informatike na Odjelu za ma-
tematiku u Osijeku. Trenutno sam zaposlena u srednjoj skoli Matija Antun Reljkovic u
Slavonskom Brodu.