Reinkarnacija

by Author

ivot je film. Vema je teko, za jedan kartezijanski um, da shvati ovaj koncept. Na tro-
dimenzionalni um je veoma loe adaptiran shvatanju ideja i injenica koje zadiru u domen
beskonanog.

Iako za mnoge, ovo moe da bude nepojmljivo, na je ivot samo jedan obian film
napravljen na osnovu nekog scenarija. Taj film se neprestano vrti, odvija se bez prekida, na
jedan takav nain - da se ovjek stalno ponovo raa u istom momentu kad umre.

Ono to je najapsurdnije je to, da se on raa na istom mjestu, gdje se i prije raao, istog
datuma i od strane istih roditelja. Tako se taj film stalno ponavlja.

Tako se svako ljudsko bie raa zajedno sa svojim filmom. Taj film predstavlja jedno radno
polje koje je ovjeku dato da primjeni i ostvari napore svoje vlastite svijesti.

Neprekidno ponavljanje tog filma nema veze sa reinkarnacijom, mada se ta dva pojma
esto mjeaju. Zbog razloga koje smo ve prije pomenuli "vanjski (eksterni) ovjek" koji ivi
u sistemu "budunosti-prolosti" ne moe da obuhvati ni jedan jedini momenat na svojoj
filmskoj traci, ak ni onaj njen dio koji na sebi sadri kadrove iz njegove neposredne
budunosti. Da bi to ostvario, ovjek bi morao da proiri otvor, odnosno okvir, kroz koji
percipira sadanji momenat. Tako mu se ponekad dogodi kad je izloen odreenim
doivljajima, da bude siguran da ih je ve prije doivjeo. Neki u tome nalaze dokaz
reinkarnacije, dok su u stvarnosti fenomeni ove vrste posljedica naglog i kratkotrajnog
prodora energetskog talasa u organizacioni okvir kroz koji ovjek percipira svoju
sadanjost, tako da par detalja iz neposredne budunosti "sklizne" u "budni" dio njegove
svijesti. Na ovaj nain stie se utisak povratka u neko drugo vrijeme.

Na neki nain ovdje ima i istine, iako je utisak da se neto ve prije doivjelo samo rezultat
jednog obinog mehanikog premotavanja filma.

Meutim, istinska reinkarnacija je jedan fenomen koji je sasvim drugaije prirode. Iako se,
teoretski, film odvija u domenima mogunosti i bekonanosti, film "eksternog ovjeka" se
pridrava pojmova realizacije, i vremena, samo u onom stepenu koji mu je potreban da bi
zadovoljio uslove "Stvaralakog Zraka".

U drugu ruku, istinska reinkarnacija se dogaa u svoj svojoj potpunosti u vremenu, i

potpuno pripada domenu Realnog, a dio je jednog ireg aspekta Manifestacije.

Mi smo ve prije insistirali na injenici da ljudska linost nije realna, u pravom smislu rijei,
nego predstavlja samo jedan potencijal ili mogunost. Ona igra ulogu u filmu za kojeg je
vezana, i ne moe ga se osloboditi sve do momenta "Drugog Roenja". U tom momentu
ona e prestati da bude linost. Zbog svoje neprekidne veze sa "istinskim Ja", ona e biti
transfigurisana i pretvoriti se u Individualni Oblik.

Sve dok ovjek ivi u &divljini&, samozadovoljan i uronjen u svoje lai i iluzije, njegov film
e se odvijati sa jednom mehanikom nefleksibilnou, i njegova linost e ostajati
onakvom kakva jeste, tj. nepromjenjena.
Ove okolnosti mogu da se promjene samo onda kad ovjek pree &Prvi Prag&. Taj prelaz
se moe porediti sa zaeem budue Individualnosti.
To stepenite simbolizuje period gestacije, dok prelaz preko "Drugog Praga" predstavlja
&Drugo Roenje&, odnosno roenje Individualnosti. Kasnijim razvojem koji odgovara
notama "Mi" i "Fa", Individualnost se postepeno integrira sa &viim kosmosom&

Primajui tako darove Svetog Duha, prikladne svojoj prirodi, ovjek poinje da aktivno
uestvuje u realnoj i objektivnoj egzistenciji, koja na kraju postaje jedna od sutinskih
karakteristika njegovog bia.

To predstavlja istinsko Spasenje. Oslobaanje od okova filma. (Film = Matrix prim.prev).

Samo na ovoj taki evolucije istinska reinkarnacija postaje mogua. Ona onda nije vie
mehanike prirode, nego se svjesno ini, da bi se ostvarila neka misija...

... Veoma je bitno da se shvati razlika koja postoji izmeu filma, kao mjeavine raznih
opcija, i - reinkarnacije u vremenu, koja pripada domenu Realnog, i da se razumije sama
sutina ove razlike.

U momentu "Drugog Roenja", nakon prelaska &Drugog Praga&, ovjek se oslobaa

robovanja u filmu i ulazi u domen svog linog Iskupljenja. On je sada prihvaen od strane
bia, koja se prema Tradiciji nazivaju &Sveto Ezoterino Bratstvo&. Pripadnici ovog
bratstva nisu vie podloni bolestima, patnjama i smrti.

Teoretski, film u kome je ovjek roen i u kome ivi, moe da se vrti sve do "kraja svijeta",
pod uslovom da je ovjek sretan, zadovoljan sam sa sobom, pridavajui sebi zasluge za
sve ono to smatra pozitivnim a istovremeno optuujui druge za sve svoje greke i
neprilike. Iskreno govorei, ova egzistencija se ne moe nazivati ljudskom, ovdje se u stvari
radi o antropoidnoj egzistenciji (antropoid=pre-adamini ovjek=organski portal
prim.prev.) Taj pojam je prikladan za "vanjskog ovjeka", uronjenog u samozadovoljtinu i
manifestuje njegovo vrhunsko ostvarenje nakon miliona godina evolucije vrste od svojih
ivotinjskih predaka, meutim, s take gledita ezoterone evolucije, antropoid je samo
jedan potencijal, ili bolje reeno jedna nerealizovana ansa.

Ako posmatramo problem ezoterine revolucije s take gledita jednog filma i razliitih
uloga koje ovjek moe u njemu da igra, jasno nam je da je ova vrsta evolucije nemogua,
jer se film kao film stalno vrti u jednom te istom krugu. Ljudi koji igraju u ovome filmu su
oni koje nazivamo antropoidi (organski portali), lutke, mrtvaci koji, kako je Isus rekao,
"vjeruju da su ivi".

Ezoterina evolucija poinje kad se ovjek svojim svjesnim naporom otrgne iz filma,
odnosno - kretanja u krug.

(Izvod iz: "Gnosis Study and Commentaries on the Eastern Orthodoxy"; Book One;
strana 232 i 233 - Boris Mouravieff)