Eve Ensler / VAGININI MONOLOZI

BIBLIOTEKA
Knjiga 2.
Urednik: Boko Zatezalo
Eve Ensler VAGJNINI MONOLOZI
Copyright za hrvatsko izdanje: V.B.Z., d.o.o., 10 010 ZAGREB, Goranska 12
Tel./faks: 01/6235-418 i 01/6235-419 e-mail: vbz@zg.tel.hr Za nakladnika: Boko
Zatezalo Korektorica: Dobrila Arambai-Kopal Grafika priprema: V. B.Z. studio,
Zagreb Tisak: EUROADRIA d.o.o., Ljubljana 2000.
CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 821.11 1-4 = 163.42
ENSLER, Eve
Vaginini monolozi / Eve Ensler; s engleskoga preveo Borivoj Radakovi. -Zagreb :
V. B. Z 2000. - (Biblioteka Vitrail, knj. 2.)
Prijevod djela: The vagina monologues.
ISBN 953-201-046-7 100512066
Eve Ensler
VAGININI MONOLOZI
S engleskoga preveo Borivoj Radakovi
ZAGREB
Naslov izvornika:
Eve Ensler:
THE VAGINA MONOLOGUES
Copyright 1998 by Eve Ensler
Published by arrangement with Villard Books, a division of Random House Inc.
Arielu koji mi ljulja vaginu i tjera srce da prsne
PREDGOVOR
Gloria Steinern
Ja pripadam generaciji koja je govorila - dolje. Naime, pod tom su - rijetko i
stianim glasom izgo-varanom - rijeju ene iz moje porodice mislile na
cjelokupne enske genitalije, unutarnje i vanjske.
Nisu to u pitanju bile ene neuke za izraze kao to su vagina, labia, vulva,
klitoris. Naprotiv, sve su se one kolovale za uiteljice i vjerojatno su im
informacije bile dostupnije negoli veini drugih ena.
Nije ak u pitanju bilo ni to da su bile neslobodne niti da su zaostale, kako
bi same rekle. Jedna mi je baka zaraivala novac tako to je u svojoj strogoj
protestantskoj crkvi drugima pisala tekstove za propovijedi - kojima, pak, sama
nije vjerovala ni rijei - a potom se istim tim novcem kladila na konjskim
utrkama, pa je zaraivala jo i vie. Druga je bila sufraetkinja,
odgojiteljica, ak i nekadanja politika kandidatkinja, sve na zaprepatenje
mnogih iz njezine idovske zajednice. Moja je majka, pak, nekoliko godina prije
nego to sam se ja rodila, bila pionirka novinske reportae i na svoju je diku
nastavila odgajati dvije keri na nain mnogo prosvee-niji nego to su nju
podizali. Ne sjeam se da se ikada sluila onim atrovakim rijeima po kojima
ensko tijelo ispada prljavo i sramotno, i za to sam joj zahvalna. Kao to ete
na ovim stranicama vidjeti, mnoge su keri odrastale pod mnogo veim teretom.
Pa ipak, one prave, manje obremenjene rijei nisam ula. Na primjer, niti jednom
nisam ula rije klitoris. Godine su mi trebale dok nisam nauila da ene
posjeduju jedan jedincati organ koji nema druge uloge nego da osjea uitak. (A
zamislite samo da muko tijelo ima jedan takav jedinstven organ: to bismo se
nasluale o njemu!; a to bi mu sve tek bilo potrebno da se zadovolji?...) I kad
su me bili uili govoriti i pisati, i kad su me uili voditi brigu o svom
tijelu, izricali su mi nazive za svaki od njegovih udesnih dijelova - osim u
onom jednom podruju koje se ne spominje. Zbog toga sam ostala nezatiena
naspram onih sramotnih rijei i prljavih poalica pred kolom i, kasnije,
naspram uvrijeenog vjerovanja da mukarci, bilo kao ljubavnici ili kao
lijenici, o enskom tijelu znaju vie nego same ene.
Duh samospoznavanja i slobode to ete ga zatei na ovim stranicama ja sam prvi
put nazrela u Indiji gdje sam ivjela nekoliko godina nakon fakulteta.
U tamonjim sam hinduistikim hramovima i svetitima prvi put vidjela lingam,
apstraktni muki spolni simbol, ali sam vidjela i yoni, enski spolni simbol: u
obliku cvijeta, ili trokuta ili kao dvostruki oval piastih krajeva. Saznala
sam da je prije nekoliko tisua godina taj simbol bio oboavan kao moniji od
svog mukog parnjaka, kao vjera koja se prenijela u tantrizam, ije je sredinje
naelo muka nesposobnost dosizanja ispunjenja osim kroz spolno i emocionalno
sjedinjenje s nadmonom enskom spi-ritualnom energijom. To je vjerovanje bilo
toliko duboko i toliko rasprostranjeno da su ga u svoju tradiciju preuzele ak i
neke od kasnije nastalih monoteistikih religija koje iskljuuju ene, unato
tome to su ga nekada (a i dalje je tako) voe glavnih religija marginalizirali
ili nijekali kao herezu.
Na primjer: gnostiki su krani oboavali Sofiju kao enskog Duha Svetog, a
Mariju Magdalenu smatrali su najmudrijom od svih Kristovih uenika; tantriki
budizam i dalje pouava da budastvo prebiva u vulvi; islamski sufistiki mistici
vjeruju da se fona, ili ushit, moe postii samo kroz fravai, enski duh;
ekina iz idovskog misticizma samo je inaica akti, enske due Boga; ak je i
katolika Crkva ukljuila oblike oboavanja Marije koji se vie usredotouju na
majku negoli na sina. U mnogim zemljama Azije, Afrike i u drugim dijelovima
svijeta gdje se bogovi i dalje prikazuju i u enskom i u mukom obliju,
rtvenici imaju oblik dragulja u lopou i drugih prikaza lingama u yoni. Hindu
boginje Durga i
Kali u Indiji jesu utjelovljenja yonine moi raanja i smrti, stvaranja i
unitavanja.
Ipak, kad sam se vratila kui, Indija i oboavanje yoni pokazali su mi se veoma
dalekima od amerikih navada u odnoenju prema enskim tijelima. ak je i
seksualna revolucija iz ezdesetih uinila samo to da je vei broj mukaraca
mogao doi do vie ena. Ono ne iz pedesetih naprosto je zamijenjeno stalnim,
uspaljenim da. Tek s feministikim akti-vizmom iz sedamdesetih poele su se
javljati alternative svemu - od patrijarhalnih religija do Freuda (razmak od A
do B), od dvostrukog standarda seksualnog ponaanja do jedinstvenog standarda
patrijarhalno/politiko/religioznog nadzora nad enskim tijelima kao sredstvom
reprodukcije.
Te rane dane otkrivanja meni simboliziraju onak-vaemocionalna sjeanja kao to
je hod kroz ensku kuu Judy Chicago u Los Angelesu u kojoj je svaku od soba
napravila druga umjetnica i gdje sam po prvi put u svojoj vlastitoj kulturi
otkrila ensku simboliku. Na primjer, lik to ga nazivamo srcem - a ija
simetrinost daleko vie podsjea na vulvu negoli na nesimetrian organ koji
dijeli njegovo ime - vjerojatno je rudiment enskog spolnog simbola. (Stoljea
muke dominacije svela su ga s moi na romantiku.) Ili, dok s Betty Dodson
(srest ete je na ovim stranicama) sjedim u jednoj njujorkoj kavani i nastojim
se praviti cool dok ona svojim razdraganim objanjavanjima masturbacije kao moi
oslobaanja elektrizira prislukivae. Ili kad svratim u magazin
Ms.1 i meu uvijek duhovitim natpisima na oglasnoj ploi tamo nalazim: Deset je
sati uveer - jesi li sigurna da zna gdje ti je klitoris? U trenutku kad su
feministkinje kao spas ovoga obezvrijeenog svijeta poele na bedeve i na
majice stavljati Mo pike! prepoznala sam restauraciju neke drevne sile.
Napokon, indoeuropska rije cunt2 derivirana je iz imena boginje Kali kao Kunda
ili Cunti i dijeli isti korijen kao kin ili country.3
Ova zadnja tri desetljea feminizma takoer su oznaena dubokim gnjevom jer su
se razotkrile i istine o nasilju nad enskim tijelom, bilo da ono, nasilje,
poprima oblik silovanja, spolnog zlostavljanja u djetinjstvu, zlostavljanja
lezbijki, fizikog napastovanja ena, spolnog napastovanja, terorizma protiv
slobode
1 Ms. - novija inaica za graansko oslovljavanje enskih osoba u situacijama u
kojima je brani status osobe nevaan ili se namjerno zanemaruje; ta skraenica
nastala je pedesetih godina u Americi, a od sedamdesetih je, nakon feministike
inicijative, ula u opu upotrebu i na mnogim mjestima potiskuje tradicionalne
"Miss" i "Mrs."; op. prev.
2 cunt - pika, graanski prohibirana rije kao vulgarni izraz za enski spolni
organ; op. prev.
3 kin - rod, rodbina, krvno srodstvo... prema indoeuropskom Gen - latinsko
genus, gotsko kuni staroenglesko kynn, kao i grko gina, praslavensko gena, u
hrvatskom i veini dananjih slavenskih jezika ena, odnosno njemako kind,
hrvatsko edo, englesko child itd.; country -kraj, okolina, podruje, zemlja,
zaviaj, postojbina, domovina, selo; prema latinskom contra (nasuprot), odnosno
prema vulgarno latinskom {regio) contrata, odnosno contrata trra - zemlja koja
lei nasuprot promatrau, podruje; u ovom potonjem primjeru teko je izvesti
izravnu etimoloku vezu s cunt; op. prev.
raanja, bilo zloina enskog genitalnog sakaenja u mnogim dijelovima svijeta.
ensko mentalno zdravlje spaava se iznoenjem tih skrivenih iskustava u
javnost, imenovanjem, preusmjeravanjem srdbe u pozitivno djelovanje kako bi se
nasilje reduciralo i zalijeilo. Ova predstava i ova knjiga dio su plim-skog
vala kreativnosti koji je rezultirao iz te energije, energije govorenja istine.
Kad sam prvi put ila gledati Eve Ensler kako izvodi iskaze s ovih stranica -
to ih je prikupila iz vie od dvjesto razgovora s raznim enama, a potom ih
pretoila u poeziju za kazalite - pomislila sam: Pa ja sam to oduvijek znala:
ovo je putovanje govora istine na kojem se nalazimo ve tri desetljea. A tako
i jest. ene su joj povjeravale svoja najintimnija iskustva, od seksa do
raanja, od onih o preutnom ratu protiv ena do nove slobode za ljubav izmeu
ena. Tu na svakoj stranici stoji snaga izgovaranja neizrecivog - kao to se u
pozadini odvija pria i o samoj toj knjizi. Jedan je izdava ak ve bio platio
predujam za ovu knjigu, a potom je, nakon stoje kasnije trezveno porazmislio,
dao Eve Ensler da zadri novac samo neka tu knjigu s tom rijeju na v da
negdje drugdje. (Hvala izdavau Villardu to je objavio sve enske rijei -
ak i u naslovu.)
No, vrijednost Vagininih monologa nadilazi puko proiavanje prolosti pune
negativnih stavova. Ona nudi osoban, na tjelesnosti utemljen nain kretanja
prema budunosti. Ja mislim da itatelji, mukarci, ba kao i ene, iz ovih
stranica mogu izroniti ne samo s osjeanjem slobode u sebi - i jednih prema
drugima - ve s drukijim stavovima prema starim patrijarhalnim dualizmima
ensko/muko, tijelo/svijest, te seksualno/duhovno koji su ukorijenjeni u
podjeli naih fizikih bia na dio koji se spominje i dio koji se ne
spominje.
Ako se knjiga s vaginom u naslovu i dalje doimlje kao neto to je veoma
daleko od pitanja filozofije i politike, nudim jo jedno od svojih naknadnih
otkria.
Godine 1970. bavila sam se izvjesnim istraivanjima u Kongresnoj knjinici i
tada sam pronala skrivenu povijest religiozne arhitekture koja je jednu
injenicu uzimala za sigurno kao da je stvar opeg znanja: tradicionalna
konstrukcija zdanja veine patrijarhalnih svetita oponaa ensko tijelo. Stoga
tamo postoje unutarnji i vanjski ulaz, labia majora i la-bia minora; sredinji
vaginalni brod prema oltaru; sa svake strane po jedna pobona jajovodna
struktura; a onda u svetom sreditu, oltar, odnosno maternica, gdje se odigrava
udo - gdje mukarci raaju.
Ta mi je poredba bila nova, ali pogodila je tono gdje treba. Naravno, pomislila
sam. Sredinji obred patrijarhalnih religija jest onaj dio u kojem mukarci
simbolikim raanjem preuzimaju yoni-mo stvaranja. Nije ni udo da muke
religijske voe tako esto govore da su ljudi roeni u grijehu - jer smo roeni
u enskim biima. Kroz mukarce se moemo ponovno roditi samo ako se podvrgnemo
pravilima patrijarhata. Nije, pak, onda udo da nam sveenici i ministranti u
haljinama po glavama prskaju patvorinu rodne vode, nadijevaju nam nova imena i
obeavaju ponovno roenje u vjean ivot. A nije udo ni to da se muko
sveenstvo trudi ene zadrati podalje od oltara, upravo onako kao to ih dre
podalje od kontrole nad vlastitom moi reprodukcije. Simboliki ili zbiljski,
sve je to posveeno moi kontrole koja prebiva u enskom tijelu.
Otada vie nikada pri ulasku u te patrijarhalne religijske stukture nisam
osjetila onu nekadanju otuenost. Umjesto toga, spustim se niz vaginalni brod,
zamiljam kako preuzimam oltar sa sveenicima - i enskim i mukim, jednako -
koji nee vrijeati ensku spolnost, kako univerzaliziram mitove o Stvaranju
priuvane samo za mukarce, kako umnaam spiritualne rijei i simbole i u svim
ivim stvarima obnavljam Boji duh.
Ako vam se ini da je odbacivanje pet tisua godina patrijarhata znai velik
pothvat, onda se samo usredotoite na to da na tom putu proslavite svaki onaj
korak koji znai samopotovanje.
Na to sam mislila kad sam gledala djevojice kako u svoje teke crtaju srca, kako
ih stavljaju umjesto toke nad i, i pitala se: Jesu li, zapravo,
magnetizirane tim primordijalnim oblikom jer je toliko nalik njihovim vlastitim
tijelima? Mislila sam na to kad sam sluala skupinu od dvadesetak razliitih
djevojica od devet do esnaest godina dok odluuju iznai kolektivnu rije koja
bi ukljuivala sve - vaginu, labia, klitoris. Nakon mnogo raspri, najdraa im je
bila - pregrt snage. Stoje jo vanije, rasprava se vodila uz graju i smijeh.
Pomislila sam: Kako dug i blagosloven put od onog aputavog dolje.
eljela bih da su moje pramajke znale da im je tijelo sveto. Vjerujem da e, uz
pomo gorljivih prosvjeda i estitih rijei poput ovih u ovoj knjizi, bake,
majke i keri budunosti same sebe izlijeiti - i poboljati svijet.
UVOD
Vagina. Eto, izgovorila sam. Vagina - i opet sam rekla. Zadnje tri godine tu
rije izgovaram neprekidno i stalno je ponavljam. Izgovaram je u kazalitima, na
koledima, po predvorjima, u kafeima, na veernjim domjencima, u radijskim
emisijama po cijeloj zemlji. Izgovorila bih je i na TV kad bi mi dali. Izgovaram
je stotinudvadesetosam puta svake one veeri kad izvodim svoju predstavu
Vaginini Monolozikoja se zasniva na razgovorima to sam ih vodila s raznolikom
grupom od vie od dvije stotine ena o njihovim vaginama. Izgovaram je u snu.
Izgovaram je zato to se oekuje da je ne izgovorim. Izgovaram je jer je to
nevidljiva rije - rije u kojoj su izmijeani tjeskoba, nelagoda, prezir i
gaenje.
Izgovaram je jer vjerujem da ono to ne izrek-nemo zapravo i ne vidimo, ne
potvrujemo i ne pamtimo. Ono to ne izgovaramo, postaje tajnom, a tajne esto
proizvode stid, strah i mitove. Izgovaram je jer elim da mi jednoga dana, kad
je izrek-nem, bude ugodno, da se ne stidim i da ne osjeam krivnju.
Govorim je jer jo nismo smislile obuhvatniju rije koja doista opisuje i cijelo
podruje i njegove dijelove. Pika je moda i bolja rije, ali je s njom
povezano previe optereenja. A osim toga, mislim, da mnogi od nas nemaju sasvim
jasan pojam o emu govorimo kad kaemo pika. I vulva je dobra rije; govori
mnogo odreenije, ali mislim da veini nas nije jasno to sve vulva ukljuuje.
Ja govorim vagina jer kad sam je poela tako izgovarati, otkrila sam koliko
sam prije toga bila podijeljena na zasebne dijelove, koliko mi je tijelo bilo
odvojeno od uma. Moja vagina bila je neto tamo, odsutno, u daljini. U njoj
sam rijetko prebivala, ak je nisam ni pohodila. Bavila sam se poslom, pisala
sam; bila sam majka, prijateljica. Svoju vaginu nisam vidjela kao prvotno
poelo, mjesto bia, duha, stvaralatva. Strah je bio u njoj, bila je puna
straha. Kad sam bila mala, silovali su me, i premda sam odrasla i sa svojom
vaginom uinila sve ono to ini i svaka druga odrasla osoba, otkako su me
silovali, nikada nisam doista ispoetka ula u taj dio svog tijela. U biti sam
vei dio svog ivota proivjela bez svog pogona, svog sredita, svog drugog
srca.
Kaem vagina jer hou da ljudi reagiraju, i reagirali su. Tu su rije
pokuavali cenzurirati kuda god su Vaginini Monolozi putovali i u svakom obliku
komunikacije: u najavama u vanijim listovima, na kartama koje su se prodavale u
prodavaonicama, na transparentima koji vise na proeljima kazalita, na
telefonskim sekretaricama na blagajnama i iji bi glasovi uvijek izgovarali samo
Monolozi ili Monolozi o V.
Zbog ega to? pitam. Pa Vagina' nije pornografska rije; to je zapravo
medicinska rije, naziv za jedan dio tijela kao to je i 'lakat', 'ruka',
'rebro'.
Moda nije pornografska, kau mi ljudi, ali je prosta. to ako je uje moja
mala ker, to da ja onda njoj kaem?
Pa moe joj rei da sama ima vaginu, velim im. Ako to jo ne zna. Moda
biste to mogle proslaviti.
Ali mi njezinu vaginu ne zovemo vagina', vele oni.
Pa kako je zovete? pitam ja.
A oni mi kau: pikica, pia, uica, mu-cica... i slijedi itav popis.
Ja izgovaram vagina jer sam itala jednu statistiku prema kojoj se u svim
dijelovima svijeta enama zbog vagine dogaaju jezive stvari: u Sjedinjenim
Dravama svake godine bude silovano 500 000 ena; u svijetu je 100 milijuna ena
genitalno iznaka-eno; i tu takoer moe uslijediti itav popis. Ja govorim
vagina jer elim da te rune stvari prestanu. I znam da nee prestati sve dok
ne priznamo da se ope zbivaju, a jedini nain da to omoguimo jest da,se ene
osposobe da govore bez straha od kazne "osvete.
Zastraujue je izgovarati tu rije. Vagina. Isprva se ini kao da probija
nevidljiv zid. Vagina. Osjea krivnju i grijeh, kao da te netko hoe
stlaiti. A onda, nakon to tu rije izrekne, po stoti ili tisuiti put,
pokazuje se da je to tvoja rije, tvoje tijelo, tvoje najhitnije mjesto.
Odjednom shvaa da su sav onaj stid i zbunjenost to si ga prije toga osjeala
bili oblik stiavanja vlastite udnje to ti je neprekidno nagrizalo sve
ambicije.
A onda tu rije poinje izgovarati sve ee i ee. Izgovara je sa
svojevrsnom strau, svojevrsnom potrebom, jer osjea da e te, ako je samo
prestane izgovarati, strah ponovno obuzeti i da e ponovno zapasti u onaj
zbunjeni apat. Stoga je izgovara gdje god moe, spominje je u svakom
razgovoru.
Ushiena si zbog svoje vagine; eli je prouiti i istraiti, upoznati se s
njom, otkriti kako je treba sluati, kako joj treba priiniti uitak, uvati je
da bude zdrava, mudra i jaka. Ui se kako da zadovolji samu sebe i pouava
ljubavnike/ljubavnice kako da te i oni zadovolje.
Svjesna si svoje vagine preko cijelog dana, gdje god bila - u svom automobilu, u
veletrgovini, u radionici, u uredu. Svjesna si tog dragocjenog, divnog,
ivotonosnog dijela tijela izmeu nogu i on ti stvara smijeak; ponos.
I to vie ena bude izgovaralo tu rije, to e manje njezino izricanje znaiti
neku veliku stvar; postat e dijelom naega jezika, dijelom naeg ivota. Nae
vagine tako bivaju integrirane, tovane i svete. Postaju dijelom naih tijela,
povezuju se s naim svijestima, razbuktavaju nam duh. I tako nestaje stid,
prestaje nasilje, jer vagine su vidljive i stvarne i vezuju se uz snanu, mudru
enu koja izgovara svoju vaginu.
Pred nama je jo podugaak put.
Ovo je tek poetak. Ovo je mjesto na kojem se govori o vaginama, na kojem se ui
o vaginama drugih ena da bi se posluale prie i razgovori, da bi se na pitanja
odgovorilo i da bi se pitanja postavljala. Ovo je mjesto na kojem se zbiva
oslobaanje od mitova, stida i straha. Ovo je mjesto na kojem se vjeba
izgovaranje te rijei jer, kao to znamo, rije je ono to nas pokree i
oslobaa. VAGINA.
VAGININI MONOLOZI
Kladim se da vam je pomalo neugodno. I meni je tako bilo. Tako sam i zapoela
ovaj komad. Zbog vagina sam osjeala nelagodu. Bilo mi je neugodno zbog onoga
to inae mislimo o vaginama, a jo sam se nelagodnije osjeala to o njima
uope i ne mislimo. Bilo mi je neugodno i zbog moje vlastite vagine. Trebao mi
je kontekst drugih vagina - zajednitvo, kultura vagina. A njih okruuju tako
silna tama i tajna - pravi Bermudski trokut. Odatle se nitko nikada nije javio.
Kao prvo, nije ba lako ak niti pronai vlastitu vaginu. enama znaju proi i
tjedni, mjeseci, ponekad i godine, a da je i ne pogledaju. Razgovarala sam s
jednom visoko utjecajnom poslovnom enom koja mi je rekla da je za takvo to
odve zauzeta; nema kada. Pregledati svoju vaginu, rekla je, pa tu ima cijeli
dan posla. Mora lei na lea ispred ogledala, najbolje je ako odraava cijeli
lik. Pa ga mora postaviti u savren poloaj, pa napraviti savreno
osvjetljenje, ali ti onda samo ogledalo ili poloaj koji zauzme bacaju sjenu.
Tu se sva iskrivi. Uvre glavu, krivi lea. Ve tu si potpuno iscrpljena...
Rekla je da ona za takve stvari nema vremena. Ma hajde, posla preko glave.
Tako sam odluila sa enama priati o njihovim vaginama, praviti intervjue o
vagini, a oni su se pretoili u monologe o vagini. Razgovarala sam s vie od
dvije stotine ena. Razgovarala sam sa staricama, s mladim enama, s udatima, s
neudatima, s lezbijkama, sa sveuilinim nastavnicama, glumicama, poslovnim
enama, savjetnicama za pitanja spolova, s Amerikankama afrikog porijekla, s
Hispankama, sa enama azijskog porijekla, s izvornim Amerian-kama, s
Bjelkinjama, idovkama. Isprva su bile nevoljne za razgovor. Pomalo ih je bilo
stid. Ali kad jednom ponu, vie ih se ne da zaustaviti. A te ene su potajno
voljele govoriti o svojim vaginama. I bile su oduevljene, uglavnom stoga to ih
to nitko prije nije pitao.
Ponimo s rijeju vagina. U najboljem sluaju zvui neto kao zaraza, moda
medicinski instrument: Sestro, brzo, dodajte vaginu. Vagina. Vagina. Nije
vano koliko je puta izgovorite, nikada nee zazvuati kao rije koju ba elite
rei. Potpuno besmislena, savim neseksualna rije. Ako je, sve u nastojanju da
budete politiki korektni, upotrijebite za vrijeme seksa, kao: Duo, daj mi
malo pomazi vaginu - taj as ste upropastili cijeli in.
I meni je neugodno zboga vagina, zbog onoga kako ih sve nazivamo - i kako ih ne
nazivamo.
U Great Necku je zovu pikica. Jedna ena odatle rekla mi je da joj je majka
znala govoriti: Zlato, nemoj nositi gaice ispod pidame; pikica se treba
provjetravati. U Westchesetru je zovu pikica, u New Jerseyju pizdica. Pa onda
kutijica, krilo, pipica, pika, pia, piska, pupica, ribica,
pii, abica, pi-pi, nuna, dika, stidi, uka-bu-ka, mucica,
koljkica, minda, muci-muci, kokica, laica, mongo, pidama,
smjeki-ca, trudla, veselnica, kolai, tortica, pim-pa, Mirni u
Miamiju, pukotina u Philadelphiji i smrdulja u Bronxu. Nelagodno mi je zbog
vagina.
Neki od ovih monologa priblini su doslovnim razgovorima, neki od njih zapravo
su sloeni od nekoliko intervjua, u nekima sam samo ponudila zametak prie, a
poslije sam uivala. Ovaj monolog je gotovo sasvim onakav kakvim sam ga i ula.
A ova se tema nametala u svakom razgovoru, a esto je bila optereena. Tema su:
DLAICE
Ne moe se voljeti vaginu a ne voljeti i dlaice. A mnogi ljudi ne vole dlaice.
Moj prvi i jedini mu, na primjer: on je dlaice mrzio. Stalno je govorio da je
to neuredno i neisto. Pa me nagovorio da se obrijem. Vaginu. Izgledala mi je
nekako ispupena i potpuno razgoliena kao u djevojice. Njega je to
raspametilo. A kad smo vodili ljubav, meni je po vagini bilo valjda onako kako
se osjea i po bradi. Godilo mi je kad je protrljam, ali me i boljelo. Kao kad
se ee tamo gdje te ubo komarac. Kao da je dolo do upale. Izbile su mi
neugodne crvene kvrice. I nisam je vie htjela brijati. A onda je moj mu imao
neku vezu. Skupa smo otili u brano savjetovalite, a on je rekao da se evi sa
strane jer da ga ja ne elim spolno zadovoljiti. A ja samo nisam htjela brijati
vaginu. Savjetnica me pitala zato ne bih ugodila muu. Ja sam joj rekla da
mislim da je to perverzno. Onaj as kad dolje vie nisam imala dlaice, bilo mi
je kao da sam mala i nisam mogla govoriti drukije nego djejim glasiem, a i
sva mi je koa bila nadraena, tako da mi ni cinkova mast nije pomogla. Onda ja
nju pitam: A hoe li se on, ako ja obrijem vaginu, prestati eviti sa strane?
I jo je pitam je li ve imala dosta takvih sluajeva. A ona veli da pitanja
ometaju itav proces. Nije bilo druge nego da se opet u to upustim. Ona je bila
sigurna da je to jako dobro za poetak.
Ovaj put, kad smo doli kui, on se dao na posao da mi obrije vaginu. To mu je
dolo neto kao dodatna nagrada to smo uope ili na terapiju. Nekoliko me puta
posjekao, pa je u kadi bilo i malo krvi. Nije ak ni primijetio, jer je bio
uzbuen to me brije. A onda, poslije, kad se mu pritisnuo uz mene, osjetila
sam kako me, onako iljat i otar, bode po cijeloj mojoj goloj ispupenoj
vagini. Jer nije bilo zatite. Nije bilo kovra.
Tada sam shvatila da su dlaice tu zbog jednog razloga - one su kao list oko
cvijeta, kao travnjak oko kue. Da bi se voljela vagina, treba voljeti i
dlaice. Ne mogu se ubrati samo oni dijelovi koje hoe. A osim toga, moj se mu
nikada nije prestao eviti okolo.
Svim enama to sam ih intervjuirala postavljala sam ista pitanja, a potom sam
odabiralo odgovore koji su mi se najvie dopali. Moram, meutim, rei da nikada
nisam ni ula odgovor koji mi se ne bi dopao. Te sam ene pitala:
Kad bi se tvoja vagina odijevala, to bi nosila?
Konu jaknu. Svilene arape. Vizona.
Ruiastog udava. Muki smoking. Traperice. Neto pripijeno. Smaragde. Veernju
haljinu. Dukat.
Samo Armanija.
Haljinicu za balerine.
Prozirno crno donje rublje.
Veernju haljinu od tafta.
Neto to se moe prati u stroju za rublje.
Krinku za oi kao na maskenbalu.
Ljubiastu pidamu od plia.
Angoru.
Crvenu manu.
Hermelin i perle.
Velik eir pun cvijea.
eir od leoparda.
Svileni kimono.
Beretku.
Trenirku.
Tetovau.
Neku napravu koja proizvodi elektrini ok, pa da odbija nepoeljne. Visoke
pete.
ipku, a na to - vojnike izme!
Ljubiasto perje, vlasulju i koljke.
Pamuk.
Pinaforu.
Bikini.
Impregnirani ogrta.
Kad bi tvoja vagina mogla govoriti, to bi rekla,
dvije rijei?
Uspori malo. Jesi to ti? Nahrani me. Ja elim. Njam, njam. Oh, da. Daj opet. Ne
tamo, tu. Lii me.
Ostani kui. Odlian izbor. Razmisli ponovno. Molim jo. Zagrli me. Poigrajmo
se. Nemoj prestati. Jo, jo. Sjea me se? Ui mi. Jo ne. Joj, mama.
Da, da.
Ljuljaj me.
Ui na svoj rizik.
Joj, Boe.
Hvala Bogu.
Tu sam.
Hajdemo.
Hajdemo.
Nai me.
Hvala ti.
Bonjour.
Pretjerano.
Nemoj odustati.
Gdje je Brian?
To je bolje. Da, tu. Tu.
Vodila sam razgovore sa grupom ena u dobi izmeu ezdeset pet i sedamdeset pet.
Ti su mi razgovori bili najbolniji, moda zbog toga to mnoge od tih ena nitko
nikada nije nita pitao o vagini. Ja sam imala izuzetnu sreu to sam odrasla u
feministikom vremenu. Jedna je ena doivjela sedamdeset dvije godine, a da
nikada nije vidjela vlastitu vaginu. Dodirivala se samo kad se prala pod tuem,
ali nikada sa svjesnom namjerom. Nikada nije doivjela orgazam. Sa sedamdeset
dvije je krenula na terapiju i, nakon terapeutki-njina hrabrenja, posvetila je
sebi jedno poslijepodne, upalila svijee, okupala se, pustila neku ugodnu
glazbu, i poela otkrivati vlastitu vaginu. Kae da joj je trebalo vie od
jednog sata jer je u to vrijeme imala
artritis, ali kad je napokon nala klitoris, kae, splakala se. Ovo je monolog
za nju.
POPLAVA
(idovka, po govoru iz Queensa)
Ono tamo dolje? Dolje ti nisam bila jo od 1953. Ma kakvi, nema nikakve veze s
Eisenhowerom. Ma ne, nikako, tamo dolje ti je podrum. Jako vlaan, pljesniv.
Uope ni nema elju ii dolje. Vjeruj mi. Pozlilo bi ti. Zaguljivo. Jako
muno. Daje na plijesan i gljivice, svata. Fuj! Smrdi ne-izdrivo. Uvlai ti se
u odjeu.
Ma ne, nita ti se tamo dolje ne dogaa. Nikakvih eksplozija plina ni poara ni
niega. Nita dramatino. Mislim... uj, nema veze. Ma kakvi. Nema ti to veze.
Ne mogu ja s tobom razgovarati o tome. to treba jednoj pametnoj curi kao to si
ti da se kod starih gospoda raspituje o onom dolje? Kad sam ja bila djevojka, mi
takve stvari nismo radile. to? Isuse..., pa zna, ne...?
Je, bio je jedan momak, neki Andy Leftkov. Bio je zgodan - uj, tako sam bar
mislila. I visok, kao ja, i zbilja mi se jako sviao. I pozvao me na spoj, u
njegovom autu...
Ne mogu ti priati o tome. Ne mogu priati o tome dolje. Naprosto zna da je
tamo. Kao podrum. Nekad ima ute. uje se voda u cijevima, i tu ti se hvataju
razne stvari, svakakve ivotinjice i to, i vlano je, tu i tamo mora doi neki
muki da zaepi gdje curi. Inae, vrata su stalno zatvorena. Zaboravi na to.
Mislim, to je dio kue, ali ga ne vidi i ne misli na njega. A mora biti tu jer
kua mora imati podrum. Kako bi to bilo da ti se spavaa soba nalazi u temelju
kue.
Joj, Andy, Andy Leftkov. Tako je. Andy je jako dobro izgledao. On ti je bio -
prilika. To smo tako zvali u moje vrijeme. I bili smo kod njega u autu, novi
bijeli Chevy BelAir. Sjeam se da sam stalno mislila da su mi noge predugake za
to sjedalo. Ja ti imam jako duge noge, zna. Stalno sam se udarala o onu plou
naprijed. Bila sam se neto zagledala u aice na koljenima, a on me samo
poljubio, nekako onako iznenada kao: zaskoio me kao u filmovima. Joj, to me
tako uzbudilo, strano sam se uzbudila, i, uj, dolje ti nastane prava poplava.
Uope time nisam mogla vladati. To je bilo neto kao sila strasti, ta rijeka
ivota, to ti se samo izlilo iz mene, kroz gaice, pa sve po sjedalu u autu,
novom Chevyju Bel-Airu. Ne, to nije bilo pi-pi, a imalo je neki miris - uj,
iskreno govorei, zapravo uope i nije imalo miris,ni po emu, ali on, Andy, on
je rekao da smrdi po prokislom mlijeku, da mu je sad od toga isprljano sjedalo
od auta. 1 jo da sam smrdljiva perverznja-a, tako mi je rekao. Ja sam mu
htjela objasniti da me njegov poljubac uhvatio potpuno nespremnu, da mi se to
obino ne dogaa. Pokuala sam to to se izlilo otrti haljinom. A to mi je bila
nova haljina, onako: boje jaglaca, i strano je runo izgledala kad je sva bila
od toga to se izlilo. Andy me odvezao kui i ni rijei, ali ni rijei nije
rekao kad sam izila van, i - kako sam zatvorila vrata od auta, tako sam
zatvorila i cijelu priu. Zakljuala. Nikada je vie nisam otvorila za promet.
Jesam poslije toga malo izlazila s dekima, ali sam, kad bih se samo sjetila
onog potopa, uvijek bila nervozna. Takvom neemu vie nikada nisam bila ni
blizu.
Imala sam ti ja razne snove. Lude snove. Joj, tako zbrkane. Zbog ega? Zbog
Burta Raynoldsa. Ne znam zato. Nije mi on puno znaio u ivotu, ali u
snovima... uvijek Burt. Uvijek uglavnom isti san. Nas dvoje smo vani. Burt i ja.
Neki restoran kao oni to ih ima u Atlantic Cityju, sve neto veliko,
svijenjaci i posluga od tisue konobara, svi u odorama. Burt mi daje struak
orhideja. Prikopavam ga na kostim. Smijemo se. Predjelo od rakova. Veliki
rakovi, bajni rakovi. Onda me on pogleda u oi, privlai me k sebi nasred
restorana i - ba kad se sprema da me poljubi, cijela se dvorana zatrese, ispod
stola izlete golubovi - uope ne znam to ti golubovi trae tamo -i tono tamo
dolje krene poplava. Samo toi iz mene.
Lipti li lipti. Tu su ribe, barke, i cijeli se restoran puni vodom, a Burt stoji
do koljena u toj poplavi iz mene, bulji u mene uasno razoaran to sam mu to
opet napravila, zaprepaten je dok gledamo kako njegovi prijatelji, Dean Martin
i sve takvi, u smokinzima i veernjim haljinama plivaju kraj nas.
Ne sanjam vie takve snove. Ne otkako su mi izvadili skoro sve to ima veze s
onim dolje. Uklonili su mi maternicu, jajovode, sve enske stvari. A lijenik je
mislio da je duhovit. Pa mi veli da: to se ne koristi, to se isti. Shvatila
sam da je zapravo u pitanju bio rak. Sve je moralo van. Kome, uostalom, i treba?
Pa je li tako? To je sve precijenjeno. Bavila sam se drugim stvarima. Ja ti jako
volim izlobe pasa, na primjer. Pa prodajem starine. I tako.
to bi ona nosila? Kakvo je to pitanje: to bi nosila? Nosila bi velik natpis:
Zatvoreno zbog poplave.
to hou time rei? Pa rekla sam ti. Nije to tako. Nije ti to sad neka osoba
koja govori. Odavno je prestala biti bie koje govori. Sada je mjesto. Mjesto na
koje se ne ide. Zatvoreno, ispod kue. Dolje. Jesi sad sretna? Navela si me da
govorim - izvukla si to iz mene. Navukla si jednu staricu da ti pria o onom
svom dolje. Je li ti sada bolje? {Okree glavu; uzvraa:')
Zapravo, zna, ti si prvi stvor uope kojem sam o tome priala; ali, zna, sad
mi je nekako lake.
INJENICA U VEZI S VAGINOM
Na suenju jednoj vjetici 1593. istrani je odvjetnik (oenjen ovjek) oito po
prvi put otkrio klitoris; identificirao gaje kao avolju bradavicu, siguran
dokaz da je vjetica kriva. Bila je to mala mesnata kvrica poput bradavice
koja stri van, veliine jednog centimetra, koju je tamniar primijetio na
prvi pogled, ali je mislio ne odati jer je bila tik kraj tajnog mjesta koje nije
pristojno gledati. Ipak ga je na koncu, ne elei skrivati tako udnovat
predmet, pokazao okupljenima. Nitko od promatraa nikada nije vidio takvo to.
Vjetica je bila osuena.
enska enciklopedija mitova i tajni
U mnogih sam se ena raspitivala i o menstruaciji. Tu se kao u zborskom napjevu,
u svojevrsnoj iskonskoj kolektivnoj pjesmi poela otkrivati jedna stvar. Kao da
su te ene jedna drugoj bile jeka. Putala sam rijei da samo krvare jedna u
drugu. Sama sam se izgubila u tom krvarenju.
IMALA SAM DVANAEST GODINA.
MAMA ME PLJESNULA PO LICU.
Drugi razred, sedam godina, moj brat je priao o menstruaciji. Smetalo me kako
se runo smijao.
Otila sam mami. Pitala sam je: to je to men-struacija? A ona je rekla: To
ti je interpunkcija. To ti se stavlja na kraju reenice.
Tata mi je donio estitku: Mojoj malenoj koja vie nije tako mala.
Ja sam bila uasnuta. Mama mi je pokazala debele higijenske uloke. One
upotrijebljene morala sam nositi u kantu ispod kuhinjskog slivnika.
Sjeam se da sam ja bila jedna od posljednjih. S trinaest godina.
Sve smo tako udjele da nam doe.
Jako sam se uplaila. Iskoritene sam uloke poela stavljati u vreice od pak-
papira i odlagati ih u mrana skrovita ispod strehe.
Osmi razred. Mama mi je rekla: Jao, pa to je divno!
U srednjoj - prvo mi je procurilo neto smee, pa mi je onda dola. To mi je
dolo nekako u isto vrijeme kao i dlaice ispod pazuha koje su mi rasle
nejednako: na jednom pazuhu sam ih imala, a na drugom ne.
Imala sam esnaest, malo sam se prepala.
Mama mi je dala kodein. Mi smo imali krevete na kat. Spustila sam se na donji i
samo legla. Mami je bilo jako neugodno.
Jedne noi dola sam kui kasno i uuljala se u krevet, a da nisam ugasila
svjetlo. Mama mi je bila pronala upotrijebljene uloke, pa mi ih je strpala u
krevet izmeu plahti.
Imala sam dvanaest godina, tada sam jo nosila duge gae. I prije nego to sam
se obukla, pogledam dolje niz stube. Eto ti je na.
Pogledam dolje i vidim krv.
Sedmi razred; mama mi je nekako vidjela donje rublje. Onda mi je dala najlonske
gaice.
Moja mama je bila jako topla: Haj'mo ti sada lijepo dati uloak.
Moja prijateljica Marcia, kad je ona dobila, njeni su napravili proslavu.
Priredili su joj sveani ruak.
Pa sve smo jedva ekale menstruaciju.
Sve smo htjele da nam doe odmah.
S trinaest godina. To je bilo jo prije tampona. Moralo se paziti na odjeu.
Bila sam crna i siromana. Ja u crkvi, a na stranjem dijelu haljine krv. Nikome
nisam povjerila, ali sam mislila da sam grena.
Imala sam deset i pol. Bez ikakve najave. Na gaicama smea ljepljiva tekuina.
Pokazala mi je kako da stavim tampon. Uao mi je samo do pola.
Svoju menstruaciju povezujem s jednom neobjanjivom pojavom.
Mama mi je rekla da moram staviti krpicu. Mama je rekla: Nikako tamponi. U
svoju cukricu ne smije nita stavljati.
Stavila sam pamunu grudicu. Rekla sam mami. Dala mi je papirnate uloke
Elizabeth Tavlor.
S petnaest. Mama mije rekla: Sa sreom. Plje-snula me po licu. Nisam znala je
li to neto dobro ili loe.
Moja menstruacija, neto kao smjesa za kola prije nego se stavi pei. Indijanke
pet dana sjede na mahovini. Tako bih htjela biti izvorna Amerikanka.
Imala sam petnaest i nadala sam se da u dobiti. Bila sam visoka i stalno sam
rasla.
Kad sam u koli vidjela bijele djevojice kako uzimaju tampone, mislila sam da
su pokvarene.
Primijetila sam male crvene kapljice po ruiastim ploicama. Samo sam rekla:
Eto.
Mami je bilo jako drago za mene.
Koristila sam OB i svialo mi se kad sam tamo gurala prste.
S jedanaest: nosila sam bijele gaice. Krv mi je samo poela ii.
Mislila sam da je to strano.
Nisam bila spremna.
Imala sam bolove u leima.
Uzbudilo me.
Imala sam dvanaest godina. Bila sam sretna. Jedna moja prijateljica je ba
gledala ploicu Ouija4 kad emo mi dobiti menstruaciju, a ja pogledam dolje i
vidim krv.
Pogledala sam dolje i eto ti.
Ja sam ena.
Bila sam uasnuta.
Mislila sam da nikada neu dobiti.
To mi je promijenilo sve to sam mislila o sebi. Postala sam veoma tiha i zrela.
Dobra Vrjetnamka -mirna radnica, edna, koja nikad ne otvara usta.
Devet i pol. Bila sam uvjerena da u iskrvariti na smrt, smotala sam donje
rublje i bacila ga u kut. Nisam htjela da mi se roditelji zabrinu.
Mama mi je pripremila vruu vodu i vino i tako sam zaspala.
Bila sam u svojoj sobi u stanu kod mame. Imala sam neku zbirku stripova. Mama mi
je rekla: Ne smije podizati tu kutiju sa stripovima.
4 Oui - ploica sa slovima i simbolima, koristi se za gatanje; inae zatieno
ime proizvoaa; op. prev.
Prijateljice su mi rekle da se krvari svaki mjesec.
Moja je mama bila malo vani, a malo u mentalnoj bolnici. Nije me mogla pratiti u
mome odrastanju.
Draga gospoice Carling, molim vas da moju ker ispriate s koarke. Upravo je
postala zrela.
U kampu su mi rekli da se, dok imam menstru-aciju, ne kupam. Dali su mi neke
antiseptike da se njima trljam dolje.
Bilo me strah da e mi ljudi osjetiti miris. Bojala sam se da e mi rei da
smrdim po ribi.
Povraala sam, nisam mogla jesti.
Ogladnjela sam.
Ponekad je jako crvena.
Volim kad mi kapljice kapaju u koljku. Kao boja.
Ponekad je smea, pa me to smeta.
Imala sam dvanaest. Mama me pljesnula i donijela mi crvenu pamunu suknju. Tata
je otiao van po bocu sangrije.
Dok sam radila ove svoje intervjue, srela sam devet ena koje su svoje prve
orgazme doivjele tono na istom mjestu. To su bile ene u svojim kasnim
tridesetima i ranim etrdesetim. Sve su, u razliitim vremenima, pohaale grupne
seanse to ih je vodila jedna divna i izuzetna ena, BettyDodson. Ve dvadeset
pet godina Betty pomae enama da pronau, zavole i maze vlastite vagine. Vodila
je grupe, ali je sa enama radila i privatno, pojedinano. Tisuama je ena
pomogla da osvijeste svoje sredite. Ovaj je dio posveen njoj.
RADIONICA ZA VAGINU
(Blag engleski prizvuk u izgovoru)
Moja vagina je koljka, okrugla, rumena, mekuna koljka koja se otvara i
sklapa, pa sklapa i otvara. Moja vagina je cvijet, ekscentrini tulipan,
sredite mu je osjetljivo i duboko, miris tanahan, latice njene, ali jedre.
Nisam to oduvijek znala. To sam nauila u radionici za vaginu. Nauila sam to od
ene koja vodi radionicu za vagine, od ene koja ivi u vaginama, koja doista
vidi vagine, koja pomae enama da vide svoje tako to gledaju vagine drugih
ena.
Na prvoj sesiji je voditeljica radionice za vaginu traila od nas da nacrtamo
sliku svoje vlastite jedinstvene, lijepe, arobne vagine. Tako ju je nazvala.
Htjela je znati kako nama samima izgledaju nae jedinstvene, lijepe, arobne
vagine. Jedna trudna ena nacrtala je neka velika crvena usta koja kao da
vrite, samo to iz njih umjesto krika sipaju kovanice. Jedna druga, vrlo mrava
ena, nacrtala je velik pladanj na kojem je bilo neto kao devonajerski vez. Ja
sam nacrtala veliku crnu toku, a oko nje vitiaste crtice. Ta crna toka bila
je jednaka crnoj rupi u svemiru, a vitiaste crtice trebale su biti ljudi,
stvari ili naprosto osnovni atomi koji nestaju u njoj. Inae sam o svojoj vagini
uvijek mislila kao o anatomskom vakuumu koji iz svog okolia tu i tamo nasumce
usisa neke estice i predmete.
Svoju sam vaginu uvijek shvaala kao neovisnu cjelinu koja se vrti kao zvijezda
u vlastitoj galaksiji, da na koncu izgori u vlastitoj plinovitoj energiji ili se
rasprsne i raspe na tisue drugih malih vagina, koje se sve dalje okreu u
svojim galaksijama.
O svojoj vagini nisam razmiljala u praktinim ili biolokim pojmovima. Nisam
je, na primjer, vidjela kao dio mog tijela, kao neto izmeu mojih nogu, neto
to ima veze sa mnom.
U radionici se od nas trailo da pomou ogledala promotrimo vlastite vagine. A
onda smo, nakon pomnog prouavanja, trebale cijeloj grupi verbalno iznijeti to
smo vidjele. Moram vam rei da se do tog trenutka sve to sam znala o vagini
zasnivalo na pukom rekla-kazala od drugih ili na vlastitom samo-otkrivanju. Ja
tu stvar zapravo nikada nisam vidjela. Nikada mi nije ni palo na pamet da je
pogledam. Za mene je moja vagina postojala na nekoj apstraktnoj razini. I to, da
je gledam, djelovalo mi je jako
nezgodno i nezgrapno, to kako smo se sputale onako dolje kao to smo radile u
radionici, na onim svjetlucavim modrim strunjaama, s ogledalom u ruci. To me
podsjealo na rane astronome i njihove primitivne teleskope.
Isprava sam je, svoju vaginu, osjetila kao neto to me prilino uznemirilo. Kao
kad po prvi put vidi rasijeenu ribu, pa otkrije onaj drugi, sloeni svijet
iznutra, odmah ispod koe. Bila mi je ba tako sirova, tako crvena, tako svjea.
A, to me najvie iznenadilo, sva je u slojevima. Sloj u sloju, prelijevanje u
nove slojeve. Moja vagina, poput nekog mistinog zbivanja koje mi neprekidno
odmata drugi pogled na sebe, koji je zbilja zbivanje po sebi, ali to zna tek
nakon to se stvar dogodi.
I ba me zadivila moja vagina. Kad je u radionici doao red na mene, nisam mogla
ni pisnuti. Ostala sam bez rijei. Postala sam svjesna onoga to je voditeljica
radionice zvala udo vagine. I samo sam htjela ostati leati na strunjai,
onako rairenih nogu, i vjeno istraivati svoju vaginu.
Bila je mi bolja od Grand Caniona, drevna i puna sklada. Imala je nevinost i
svjeinu pravog engleskog vrta. Bila mije neobina, strano neobina. I
nasmijavala me. Mogla sam se igrati skrivaa, mogla sam je otvarati i zatvarati.
Bila je kao usta. Bila je kao osvit. A onda mi je u trenutku sinulo da sam to
ja, moja vagina: ono to sam i tko sam ja. Nije to bila cjelina. To je moja
nutrina.
A onda je ena koja je vodila radionicu pitala koliko ih je od nas u radionici
ikad doivjelo orgazam. Ruke su bojaljivo podigle dvije ene. Ja nisam digla
ruku, ali jesam doivjela orgazam. Nisam digla ruku jer su to bili sluajni
orgazmi. Dogaali su mi se sami. Dogaali su mi se u snu, a nakon njih bih se
budila sva obuzeta milinom. Dogaali su mi se veinom u vodi, najee u kadi.
Jednom u Cape Co-du. Dogaali su mi se na konju, na biciklu, na kozliu u
gimnastikoj dvorani. Nisam podigla ruku jer, premda sam orgazme doivljavala,
nisam znala kako da ih sama pobudim. Nikada ih nisam ni pokuala pobuditi.
Mislila sam da je to neka mistina, magika stvar. Nisam se u to htjela
mijeati. Imala sam osjeaj da je to pogreno - petljati se u to - da je
umjetno, manipulantski. To bi mi onda bilo kao Hollywood - orgazam prema
formuli. Nestat e iznenaenja, i tajne. Problem je, dodue, u tome daje takvo
iznenaenje u mene nestalo jo prije dvije godine. Ve odavno nisam imala
magian sluajni orgazam i ve sam bila poludjela zbog toga. Zbog toga sam,
uostalom, i krenula u radionicu.
A onda je nastupio trenutak kojeg sam se istodobno i uasavala i za kojim sam
potajno eznula. Voditeljica radionice nam je opet rekla da uzmemo ogledala i
vidimo moemo li odrediti gdje nam se nalazi klitoris. Leimo tako, grupa nas
ena, na leima, svaka na svojoj strunjai, traimo svoje toke, svoja mjesta,
svoj smisao i, ne znam zato, ali - najednom mi je dolo da plaem. Moda je to
bila samo zbunjenost. Moda je to bila spoznaja da moram odbaciti matu, golemu
ivotodajnu matu, spoznaja da e mi odsada to zapravo raditi neto ili netko
drugi. Naviknula sam se ivjeti zatajno, na magian nain, s vjerom u tajne. To
nalaenje klitorisa, i ta luda radionica sa sjajnim modrim strunjaama, od svega
toga je cijela ta stvar postala stvarnom, previe stvarnom. Osjetila sam kako mi
nailazi panika. Istodobni uas i spoznaja da nisam uspjela pronai svoj klitoris
racionalizirali su mi to kao neto to je obino i konzumeristiko jer me,
zapravo, hvatao uas da sam moda i ja jedna od onih koje su zbog svoje grae
nesposobne, da sam jedna od onih frigidnih, mrtvih, iskljuenih, presahlih, to
vonjaju po marelicama, gorkih - jao, Boe moj! Leala sam tako s tim ogledalom i
traila svoju toku, dodirivala je prstima, a mislila sam samo na vrijeme kad
sam imala deset godina i kad sam u jednom jezeru izgubila zlatan prsten sa
smaragdima. I kako sam svaki as za-ranjala do dna jezera, prelazila rukama po
kamenju, ribama, epovima od boca i po sluzavom mulju, ali prsten nisam nala.
Hvatala me panika. Znala sam da e me kazniti. Nisam ga smjela nositi na
kupanje.
Voditeljica radionice je primijetila moje luako vrpoljenje, vidjela je kako se
znojim i teko diem. Dola je do mene. Rekla sam joj: Ja sam izgubila svoj
klitoris. Nestao je. Nisam ga smjela nositi na kupanje. Voditeljica radionice
se nasmijala. Mirno me pogladila po elu. Rekla mije daje klitoris neto to se
ne moe izgubiti. On je ja, moje bie. On je istodobno i zvonce na mojim vratima
i kua sama. Njega ne treba traiti, trebam biti on. Biti svoja vagina. Biti
moja vagina. Legla sam na lea i zatvorila oi. Spustila sam ogledalo dolje.
Promatrala sam se kako lebdim iznad sebe. Gledala sam kako se polako poinjem
pribliavati sebi i kako ponovno ulazim. Osjeala sam se kao astronautkinja koja
se vraa u zemaljsku atmosferu. Taj ponovni povratak bio je miran: miran i blag.
Odskakivala sam i prizemljivala se, slijetala i odskakivala. Ula sam u vlastite
miie, u krv i stanice, a onda sam u jednom trenutku samo skliznula u vaginu.
Odjednom mije bila ugodna i potpuno mi je pristajala. A ja sam bila tako topla,
uzbibana, spremna, mlada i iva. A onda, i bez gledanja, oiju i dalje
zatvorenih, stavila sam prst na ono to je tako iznenada postalo ja. Prvo mi se
javio mali drhtaj od kojeg sam zastala. Pa se drhtaj pretvorio u potres,
erupciju, svi slojevi i podslojevi samo su se stali razdvajati. Trenja se
raspukla u drevni obzor svjetla i tiine koji se otvorio u ravnicu glazbe, boja,
nevinosti i udnje, a ja sam, leei i bacakajui se na onoj svojoj maloj modroj
strunjai, osjetila povezanost, zov.
Moja vagina je koljka, tulipan i sudbina. Ja dolazim jer poinjem odlaziti.
Moja vagina, moja vagina, ja.
Godine 1993. ila sam po ulici na Manhattanu i u prolazu kraj jedne novinarnice
odjednom me duboko kosnula potresna slika na naslovnoj stranici News-daya.
Fotografija skupine od est mladih ena koje su netom izile iz logora za
silovanje u Bosni. Njihova su lica odavala uas i oaj, ali jo mi je potresniji
bio osjeaj da je u ivotu svake od njih zauvijek ubijeno ono neto slatko, ono
neto isto. Listala sam dalje. Na unutarnjim stranicama bila je jojedna
fotografija tih ena neposredno nakon to su se ponovno sastale sa svojim
majkama i sada sve stoje u polukrugu u nekoj gimnastikoj dvorani. Grupa je bila
povelika, a nijedna od njih, ni majke i keri, nije bila u stanju gledati u
kameru.
Shvatila sam da moram otii k njima. Morala sam se sresti s tim enama. Godine
1994. sam, zahvaljujui podrci jednog anela, Lauren Lloyd, provela dva mjeseca
u Hrvatskoj i u Pakistanu i razgovarala s bosanskim izbjeglicama. Razgovarala
sam s tim enama i druila se s njima po kampovima, kafeima i izbjeglikim
centrima. Otada sam dvaput bila u Bosni.
Kad sam se nakon prvog putovanja vratila u New York, bila sam uasnuta. Bila sam
uasnuta zbog toga to je u srednjoj Europi bilo silovano 20 do 70 tisua ena,
u sustavnoj ratnoj taktici, a nitko nije inio nita da to zaustavi. Nisam to
mogla shvatiti. Jedna me prijateljica pitala to se udim. Rekla je da u naoj
zemlji svake godine bude silovano 500 000 ena, a mi, barem teoretski, nismo u
ratu.
Ovaj se monolog zasniva na prii jedne od tih ena. Ja joj ovdje elim zahvaliti
to miju je povjerila. Zadivljena sam njezinim duhom i snagom, kao to se divim
svakoj od tih ena to sam ih srela, koje su preivjele takve jezive zloine u
bivoj Jugoslaviji. Ovaj dio je za ene iz Bosne.
MOJA VAGINA JE MOJE SELO
Moja vagina su bila ona zelena, navodnjena, rujna polja, i kravica to mue,
zalazak sunca, moj dragi je blago dira mekom zlaanom slamkom.
Imam neto izmeu nogu. Ne znam to je to. Ne znam gdje je. Ne diram. Ne sada.
Ne vie. Ne odonda.
Moja vagina je prialica, ne moe doekati, tako puno, tako puno pria, izgovara
rijei, ne moe a da ne navaljuje, ne moe a da ne pria, da, jao, da.
Ne otkako sam sanjala mrtvu ivotinju koju su dolje zaiti debelom crnom strunom
za ribolov. A miris te rune mrtve ivotinje ne da se otkloniti. Grlo joj je
prerezano i krv mi probija kroz ljetnu haljinu.
Moja vagina pjeva djevojake pjesme, sve zvonke pjesme ovnujskih zvonaca, sve
pjesme divljih jesenjih polja, vaginine pjesme, vaginine domae pjesme.
Ne otkako su mi arili dugaku tvrdu puanu cijev. Tako hladnu, srce mije stalo
kada sam osjetila tu elinu ipku. Ne znam jesu lije namjeravali ispaliti ili
mi je zariti do mozga. Njih estorica, nakazni doktori s crnim maskama, i flae
su zabijali u mene. I tapove, i drala od metle.
Vagina puna rijene vode, bistre vode, koja neprekidno tee preko suncem
obasjana kamenja, po draici od kamika, po kamenim draicama.
Ne otkako sam ula paranje koe i zvuk kiselog krika, ne otkako mise u ruci
naao otkinut komad vagine, dio usne, sada sam ostala bez jedne cijele strane
usmina.
Moja vagina. ivo mokro vodeno selo. Moja vagina je moje rodno mjesto.
Ne otkako su se redali sedam dana, a smrdili su po govnima i dimljenu mesu, u
meni ostavljali ono svoje prljavo sjeme. Postala sam rijeka otrova i gnoja i sav
je urod umro, i ribe.
Moja vagina ivo mokro vodno selo. Oskvrnuli su je. Izmrcvarili i spalili. Vie
je ne dodirujem. Ne pohodim je.
Sada ivim na nekom drugom mjestu. Ne znam gdje je to.
INJENICA O VAGINI
U devetnaestom su stoljeu djevojke koje su nauile samozadovoljavanjem razviti
orgazmiku snagu smatrane medicinskim problemima. esto su ih uzimali u
tretman i korigirali amputacijom, spaljivanjem klitorisa, odnosno
minijaturnim pojasevima kreposti - zaivanjem vaginalnih usana kako bi
klitoris bio izvan dohvata - pa ak i kastracijom, tako to su im kirurki
odstranjivani jajnici. U medicinskoj literaturi, pak, nema referenci za kirurko
odstranjivanje testisa ili amputaciju penisa kojom bi se sprijeilo
samozadovoljavanje u djeaka.
Zadnja zabiljeena kliterodektomija u Sjedinjenim Dravama izvrena je 1948. -
na petogodinjoj djevojici.
enska enciklopedija mitova i tajni
INJENICA O VAGINI
Genitalno sakaenje izvreno je na 80 do 100 milijuna djevojaka i mladih ena. U
zemljama (uglavnom afrikim) gdje se prakticira, godinje oko 2 milijuna mladih
ena eka no - ili britva, ili komad stakla - kojim e im ili odsjei klitoris
ili im sve odstraniti, ili usmine potpuno ili djelomino zaiti nitima od ovjeg
crijeva ili trnovima napraviti kope.
Takva se operacija esto uljepano naziva obre-zivanje. Afriki specijalist
Nahid Toubia to jasno izlae: U mukaraca e se to kretati od amputacije veeg
dijela penisa do odstranjivanja cijelog penisa, njegova korijena od mekog
tkiva i dijela koe monji.
Kao neposredne posljedice javljaju se tetanus, trovanja, krvarenja, presijecanje
mokraovoda, mjehura, stijenki vagine i analnog miia. Dugorono
se, pak, javljaju kronine infekcije maternice, teki oiljci koji mogu
zaprijeiti kanale za protok ivota, fistularne izrasline, izrazit porast tegoba
i opasnosti pri porodu, te preuranjenu smrtnost.
The New York Times, 12. travnja 1996.
Zadnjih deset godina aktivno sam se bavila enama bez doma, enama koje obino
zovemo beskunica-ma ne bismo li ih tako kategorizirali, pa zaboravili. S tim
enama, koje su mi postale prijateljice, radila sam razne stvari. Vodim grupe za
samopomo ena koje su doivjele silovanje ili su bile rtve incesta, te sa
grupama ena ovisnim o drogama i alkoholu. S tim enama idem u kino, s njima
objedujem. Skupa izlazimo. U tih deset godina s tim sam enama obavila stotine
razgovora. Za sve to vrijeme srela sam samo dvije koje nisu kao djevojice bile
podvrgnute incestu ili koje nisu bile silovane kao jo vrlo mlade djevojke.
Razvila sam teoriju da za veinu tih ena dom oznaava vrlo zastraujue
mjesto, mjesto od kojeg bjee, i da su im ubjeita u kojima sam ih zatjecala
ujedno bila i prvo mjesto u kojem su u zajednici s drugim enama ikada nale
sigurnost, zatitu i utjehu.
Ovaj je monolog pria jedne ene, onakva kakvu mije sama ispriala. Srela sam je
prije kojih pet godina u jednom sklonitu. eljela bih da vam mogu rei da je to
neobina pria zapravo - brutalna; ekstremna. Ali nije. Zapravo nije ni
priblino toliko potresna koliko mnoge druge prie kojih sam se itekako
nasluala svih tih godina. Te sirote ene trpe strano seksualno nasilje koje
prolazi neprijavljeno. Tim enama zbog njihova drutvenog poloaja nije dostupna
nikakva terapija, kao ni drugi oblici lijeenja. Opetovano nasilje na koncu im
prodire samopotovanje i vodi ih u drogu, prostituciju, AIDS i, u mnogim
sluajevima, smrt. Na sreu, sama ova pria ima drukiji ishod. Ta je ena u
sklonitu u kojem se skrasila srela jednu drugu enu i njih su se dvije
zaljubile. Ljubav im je pomogla da iziu iz cijelog sustava sklonita i danas
vode divan zajedniki ivot. Ovaj sam odjeljak napisala za njih, za njihove
udesne duhove, za ene koje ne vidimo, a koje su ranjene i koje nas trebaju.
MALA SUKA-BUKA KOJA JE USPJELA
(Junjakinja, obojena ena)
Sjeanje: prosinac 1965.; pet mi je godina
Mama mi onim svojim zastraujuim, bunim glasom kao prijetnju ivotu kae da se
prestanem eati po uki-buki. Prestraila sam se da u se bih se odozdo mogla
skroz razderati. Vie se tu ne diram, ak ni kad se kupam. Strah me da e mi
unutra ui voda i da e me skroz ispuniti pa da u se rasprsnuti. Preko uke-
buke stavljam flastere, ali mi uvijek u vodi spadaju. Pomiljam da stavim
zapua, ep za kadu pa da njime sprijeim da mi ue voda. Spavam s tri para
arenih pamunih gaica na srca ispod jednodjelne pidame. I dalje se elim
dirati, ali se ne diram.
Sjeanje: imam sedam godina
Edgar Montane, koji ima deset godina, neto se naljuti i iz sve snage me udara
izmeu nogu. Imam osjeaj kao da me cijelu raspolovio. Jedva hodam do kue. Ne
mogu pikiti. Mama me pita to mi je to s mojom ukom-bukom, a kad joj
ispriam to mi je Edgar uinio, vie na mene i kae mi da vie nikada nikome ne
dam da me tamo dolje dira. Pokuavam joj objasniti da me nije dirao: pa, mama,
udario me.
Sjeanje: imam devet godina
Igram se u krevetu, skaem i padam i nabijem uku-buku na okvir kreveta.
Isputam prodorne kri-ave glasove koji mi izviru tono iz usta uke-bu-ke.
Vode me u bolnicu i zaivaju rasjekotinu.
Sjeanje: s deset godina
U kui sam kod mog oca, a on gore na katu ima zabavu. Svi piju. Ja se sama igram
u prizemlju i isprobavam novi pamuni grudnjak i gaice to sam ih dobila na dar
od oeve prijateljice. Iznenada mi s lea prilazi oev najbolji prijatelj, neki
Alfred, strano velik, skida mi nove gaice i u uku-buku mi gura veliki tvrdi
penis. Vritim. Ritam se. Pokuavam ga sruiti sa sebe, ali ve mi ulazi.
Pojavljuje se moj otac s pukom i zauje se uasan prasak i odjednom krv, sve po
Alfredu i po meni. Uvjerena sam da mi je uka-buka potpuno ispala van. Alfred
je doivotno paraliziran, a meni mama punih sedam godina ne da da se vidim s
ocem.
Sjeanje: u dobi od dvanaest godina
Moja uka-buka je jako nezgodan dio tijela, mjesto bola, odvratnosti, udaraca,
osvajanja i krvi. Poprite za nesree. Zona zle sree. Imam osjeaj da izmeu
nogu imam autocestu i, sada sam ve djevojka, putujem, idem daleko odatle.
Sjeanje: imam trinaest godina
U naem susjedstvu stanuje prekrasna dvadeset-etvorogodinja ena i ja cijelo
vrijeme samo buljim u nju. Jednog me dana poziva u svoj automobil. Pita me volim
li se ljubiti s dekima, a ja joj velim da ne volim. Onda mi kae da mi eli
neto pokazati, pa se naginje prema meni i jako mi njeno poljubi usne, pa mi
onda stavlja jezik u usta. Oh! Pita me bih li htjela doi k njoj, pa me onda
opet poljubi i kae mi da se opustim, da je osjetim, da pustim da nam se jezici
osjete. Pita moju mamu mogu li preko noi ostati kod nje, a mama je oduevljena
to se ta lijepa, uspjena ena zanima za mene. Ja se i bojim i jedva ekam.
Stan joj je fantastian. Pic-pic. Sedamdesete su: sve ukrasi, meki jastuci,
svjetla za ugoaj. Tu sam odluila da, kad odrastem, i ja budem tajnica kao i
ona. Za sebe pripravlja votku, a onda me pita to bih ja popila. Kaem joj isto
to i ona, ali ona kae da misli da se mojoj mami ne bi svialo da ja pijem
votku. Kaem da joj se vjerojatno ne bi svialo ni to se ljubim s curama, a na
to ta lijepa ena i meni napravi pie. Poslije toga se presvlai u jednodi-jelni
kombinezon od satena okoladne boje. Tako je lijepa. A ja sam uvijek prije
mislila da su lezbe rune. Kaem joj: Divno izgledate, a ona veli: I ti.
Kaem joj: Ja imam samo ovaj pamuni grudnjak i gaice. Potom me oblai,
polako, i meni daje kombinezon od satena. Svijetlomodar je kao oni prvi blagi
dani u proljee. Alkohol mije uao u glavu pa sam se oslobodila i spremna sam.
Iznad svog kreveta dri sliku neke gole Crnkinje sa strano velikom afro-fri-
zurom. Njeno me i meko polijee na krevet i ja svravam od samog trljanja naih
tijela. Sa mnom i s mojom ukom-bukom radi svata to sam prije smatrala
zloestim i..., oh. Kae mi: Tvoju vaginu jo nisu dirali mukarci, tako divno
mirie, tako svjee, tako bih htjela da ti zauvijek ostane takva. Ludo sam
uzbuena, a uto zvoni telefon, naravno - moja mama. Sigurna sam da zna; uvijek
me u svemu uhvati. Teko diem, ali se, dok uzimam telefon, pokuavam ponaati
normalno, a ona me pita: to ti je, jesi li trala? Kaem: Nisam, mama,
vjebamo. Onda ona kae lijepoj tajnici da pripazi da se tuda sluajno ne bi
motali deki, a gospoda joj kae: Vjerujte mi, ovdje zbilja nema nikakvih
momaka. Poslije toga ta me lijepa ena ui svemu o mojoj uki--buki. Nagovara
me da se pred njom igram sama sobom i ui me na koje sve naine mogu sama sebi
priutiti uitak. Silno je paljiva. Kae mi da uvijek moram znati kako da sama
sebi napravim uitak, pa tako nikada neu ovisiti o mukarcu. Sutradan ujutro
brinem se jesam li postala lezba: jako sam se zaljubila u nju. Ona se smije, ali
je vie nikada nisam srela. Sada mi ljudi kau da je to bilo svojevrsno
silovanje. Ja sam imala tek trinaest, a ona dvadeset-etiri. Pa, velim im ja,
ako je to bilo silovanje, onda je to bilo dobro silovanje, silovanje koje je od
moje jadne uke-buke napravilo neto nalik raju.
Na to ti mirie vagina
Na zemlju Vlane otpatke Na Boga
Na novo-novcato jutro
Dubinu
Slatki umbir
Znoj
Ovisi
Mous
Na mene
Rekli su mi da nema mirisa
Ananas
Vr esencije
Na Palomu Picasso
Cimet i klinie
Rue
Miomirisnu mousno jasminovu umu, duboku, duboku umu Movarnu mahovinu Jako
ukusan slatki Juni Pacifik
Na neto izmeu ribe i ljiljana
Na breskve
Na umu
Na zrelo voe
aj od jagoda i kivija
Na ribu
Na raj
Na ocat i vodu
Na blagu slatkastu vodicu
Sir
Ocean evu
Na spuvu Na poetak
U neto vie od tri godine s ovim sam komadom pro-putovala cijelu Ameriku (a
sada i svijet). Ve bih mogla napraviti zemljovid vagino-prijateljstva svih
gradova prijatelja vagine to sam ih obila. Mnogo ih je ve. Bilo je i mnogo
iznenaenja; iznenadio me Oklahoma City. U Oklahoma Cityju su poludjeli za
vaginom. Pittsburg me iznenadio. Voli se vagina u Pitts-burgu. Bila sam ve
triput. Kamo god da doem, nakon predstave mi prilaze ene da mi ispriaju svoje
prie, daju prijedloge, da mi prenesu svoje reakcije. To mije i najdrai dio
putovanja s ovim komadom. Dolazim u priliku da ujem zaista udesne prie.
Priaju mi ih jednostavno, obinim rijeima. Uvijek me podsjeaju na to kako su
ivoti ena izuzetni, i kako su duboki.
I podsjeaju me na to kako su ene izolirane i kako su esto u svojoj izolaciji
potlaene. Kako samo ponekome uope priaju o patnji i pomutnji. Koliko je sve
to okrueno stidom. Kako je enama vano da ispriaju svoje prie, da ih
podijele s drugim ljudima, kako na opstanak kao ena ovisi o tom dijalogu.
Nakon jedne predstave ovog komada u New York Cityju ula sam priu o mladoj
Vijetnamki koja se, kad je imala pet godina - a netom je bila dola u Ameriku pa
nije znala govoriti engleski - igrala sa svojim najboljim prijateljem i pala na
ulini hidrant i tako rasjekla vaginu. Kako nije bila u stanju prenijeti to joj
se dogodilo, jednostavno je krvave gaice sakrila pod krevet. Majka ih je
pronala i pretpostavila je da su je silovali. Djevojica nije znala rijei za
ulini hidrant, pa tako roditeljima nije mogla objasniti to se doista zbilo.
Roditelji su optuili brata njezine najbolje prijateljice da ju je silovao.
Djevojicu su hitno odveli u bolnicu gdje se oko njezina kreveta okupila cijela
skupina mukaraca koji su joj gledali onako otvorenu, izloenu vaginu. Na putu
kui shvatila je da je otac vie ne eli ni pogledati. U njegovim oima ona je
bila potroena, gotova ena. I vie je nikada nije stvarno pogledao.
Ili, pak, pria o prelijepoj mladoj eni u Oklahomi koja mije nakon predstave
prila u pratnji svoje maehe da mi kae da se rodila bez vagine i da je to
shvatila tek kad je imala etrnaest godina. Igrala se s jednom prijateljicom.
Usporeivale su genitalije i ustanovile da su njezine drukije, da u nje neto
nije u redu.
5" ocem je, s roditeljem koji joj je bio bliskiji, otila ginekologu i lijenik
je otkrio da njoj zapravo nedostaje vagina ili maternica. Ocu se slomilo srce i
trudio se potisnuti suze i tugu kako se djevojica ne bi razoarala. Na povratku
kui od doktora otac joj je u plemenitom pokuaju da je utjei rekao: Ne brini,
duo. Sve e biti dobro. Zapravo, bit e sjajno. Nai emo mi za tebe najbolju
domau piu u cijeloj Americi. A kad nae mua, znat e da smo je napravili
specijalno za njega.I nabavili su joj novu piu, pa je tako postala smirena i
sretna, a kad je dvije veeri kasnije k meni dola s ocem, njihova me meusobna
ljubav naprosto rastopila.
Pa onda jedne veeri u Pittsburgu kad se k meni probila jedna vrlo uzbuena ena
i rekla mi da mora sa mnom razgovarati to je prije mogue. Njezina mi je
gorljivost bila tako uvjerljiva da sam je, im sam se vratila u New York, odmah
nazvala. Rekla mije da je maserka i da mora sa mnom razgovarati o tkivu njezine
vagine. A tkivo je bitno. Ja nemam tkiva, rekla mije. I itav mije sat o tome
priala u takvim pojedinostima, s takvom putenom jasnoom, da sam, kad je
zavrila, morala lei. Za vrijeme tog razgovora govorila mije i o rijei
pika. Ja sam za vrijeme predstave o njoj izgovorila neto negativno, a ona
mije rekla da ja tu rije uope nisam shvatila. Imala je potrebu da mije jo
jednom objasni. Jo mi je pola sata govorila o rijei pika, a kad je
zavrila, ja sam bila preobraena. Ovo sam napisala za nju.
PRIHVAANJE PIKE
Evo, zovem je pika. Usvajam tu rije, piku. Zbilja mi se svia. Pika.
Poujte to. Pika. P, P, Pe, Pe. Peina, prialica; putena; prelijepa; prii -
panja, poniri paljivo, p, p, i, onda: I - iskreno, istinito, i kao izvor;
znai: pi - znai: pitoma, pitalica, i psie i piska i pisti i iznova
izazovna, iznenadna, pa potom, preko, prijeko potrebno, oh, oh, pazi, ono: -
potom: znai pi, ujte kako glasovi savreno pristaju jedni drugima - -
isto: arna, ak-ra, udna, udesna, ujte kako je to uvijek neka dubina,
uvijek okruglo, veliko slovo , (visokofrek-ventan zvuk), onda njeno , toplo
; pi, PI, K -k kao krug, okrugli kruh, krepka Pi-k, pi-k, taj k vrsto
kao kroz krajolik koe, kua, kuica, A, pi, ka kao A, ah; a P, a I, a , a K,
a A, Pika, pika, reci mi Pika. Pika.
PITALA SAM JEDNU ESTOGODINJU DJEVOJICU:
to bi nosila tvoja vaginicaP
Crvene duboke tenisice i kapicu Metsa koja se nosi naopako.
Kad bi mogla govoriti, to bi rekla?
Rekla bi rijei koje poinju sa 'K" i T - kornjaa i truba na primjer.
Na to te podsjea tvoja vagina?
Na jako tamnu breskvu. Ili na dijamant koji sam nala u kutijici za nakit i sad
je moj.
Po emu je tvoja vagina posebna?
Znam da negdje duboko unutra ima jedan jako pametan mozak.
Na to ti mirie tvoja vagina? Na pahuljice.
ENA KOJA JE VOLJELA USREIVATI VAGINE
Volim vagine. Volim ene. Ne vidim to kao dvije zasebne stvari. ene mi plaaju
da njima vladam, da ih uzbuujem, da ih dovodim do kraja. A nisam tako poela.
Naprotiv: poela sam kao odvjetnica. Ali s trideset i kojom postala sam
opsjednuta time da usreujem ene. Bilo je tako mnogo nezadovoljenih ena. Tako
mnogo ena koje nisu imale pristup seksualnoj srei. Sve je poelo kao dopunsko
poslanje, a potom sam se sva u to unijela. Postala sam u tome jako dobra, gotovo
briljantna. To je moje umijee. Poele su mi za to plaati. Kao da sam tako
stekla svoje zvanje. Otada mi porezno pravo izgeda uasno dosadno i beznaajno.
Kad vladam enama, nosim izazovnu odjeu -ipka, svila, koa - i rabim pomagala:
bieve, lisice, uad, umjetne penise. U poreznom pravu nema niega slinog tome.
Tamo nema pomagala, nema uzbuenja, a ja sam mrzila one modre poslovne kostime,
iako ih i sada s vremena na vrijeme nosim i u svom novom zanimanju i sasvim mi
lijepo slue. Sve je u kontekstu. U poreznom pravu nije bilo nikakvih pomagala,
a niti kostima. Tamo nema vlaenja. Nema mrane tajanstvene predigre. Nema
nabreklih bradavica. Nema slatkih usta, a ponajvie nema gr-caja. Svakako ne
onakvih o kojima ja govorim. Sada vidim da je to bio klju; grcanje je bilo to
to me na koncu dovelo do toga da postanem ovisna o tome da usreujem ene. Kad
sam bila mala i kad sam u filmovima gledala ene dok vode ljubav i proizvode
udne orgazmike jecajne zvukove, to mi je bilo smijeno. To mije izazivalo neku
udnu histeriju. Nisam mogla vjerovati da su ti silni, nastrani, nekontrolirani
zvukovi iz ena izlazili tek tako.
eznula sam za time da jednoga dana i ja tako grcam. Vjebala sam pred
ogledalom, snimala se na kazetofon, jecala sam na razne naine, raznim
glasovima, ponekad onako, operski, ponekad sa zatom-ljenijom, gotovo zapretanom
artikulacijom. Ali kad sam god poslije toga putala vrpcu, uvijek mi je zvualo
lano. Zato to je i bilo lano. Nije zapravo bilo ukorijenjeno ni u to
seksualno, nego samo u moju udnju da bude seksualno.
A onda, kad sam imala deset godina, jednom mi se strano poelo pikiti. Usred
vonje automobilom. Proao je gotovo itav sat i kad sam napokon odjurila
pikiti u neku malu prljavu pumpnu postaju, to je bilo tako uzbudljivo da sam
zagrcala. I grcala sam sve vrijeme dok sam pikila. Nisam mogla vjerovati - ja,
na postaji Texacoa negdje usred Louisiane, i grcam! I upravo sam tu shvatila
daje grcanje povezano s time da ono to eli ne dobije odmah, da je povezano s
odgaanjem. Shvatila sam da su grcaji najbolji kad te uhvate i iznenade; izlaze
ti iz skrovitih tajanstvenih dijelova koji govore svojim vlastitim jezikom.
Shvatila sam da su ti grcaji zapravo sam taj jezik.
I tako sam postala stenjaica. Veinu je mukaraca to smetalo. Da budem iskrena,
uasavalo ih je. Ja sam im bila preglasna i nisu se mogli usredotoiti na ono
to rade. Gubili su koncentraciju. A time su gubili sve. Voditi ljubav kod njih
u stanu nije dolazilo u obzir. Zidovi su bili pretanki. Ja sam, pak, u svojoj
zgradi dola na glas i ljudi su me u liftu gledali s prezirom. Neki su mukarci
mislili da sam preesto-ka; neki su govorili da sam luda.
Tako sam se zbog grcanja poela osjeati loe. Postala sam tiha i pristojna.
Zvukove sam slala u jastuk. Nauila sam kako da svoje jecanje priguim, kako da
ga zadrim kao kihanje. Ali, poele su mi se javljati glavobolje, a sve su mi se
veze zaas raspadale. Ve sam poela gubiti nadu, a onda sam otkrila ene.
Otkrila sam da se to to grcam veini ena dopada - a to je jo vanije,
otkrila sam kako i mene duboko uzbuuje kad druge ene jecaju, kad ja njih
dovedem do grcanja. To mi je postalo svojevrsna strast.
Otkrivanje kljua, otkljuavanje vagininih usta, otkljuavanje tog glasa, te
divlje pjesme.
Vodila sam ljubav s tihim enama i pronalazila im ono mjesto u njima, a one su
zbog svog stenjanja bile okirane. Vodila sam ljubav sa stenjaicama, a one bi
tada pronalazile jo dublje, i prodornije grca-je. Time sam bila opsjednuta.
eznula sam za time da ene dovodim do toga da zagrcaju, da vladam njima, kao
neka dirigentica, voditeljica bande.
Meni se pronalaenje tempa, pravog mjesta ili kue jecaja pretoilo u neto
slino kirurgiji, neto kao istanana znanost. Tako sam ja to zvala.
Ponekad mi uspijeva to mjesto pronai i kroz traperice. Ponekad se priuljavam
izokola, zatajno, polako iskopavam alarme koji ga okruuju, pa pro-direm
unutra. Ponekad koristim prisilu, ali ne divlju silu koja tlai, nego vie silu
kao da vladam, kao: Odvest u te na jedno mjesto; ne brini nita, samo lezi,
uivaj u vonji. Ustanovila sam da i prije nego to grcanje uope pone, dok
jedemo salatu ili piletinu, sluajno, bilo gdje, prstima, To ti je
jednostavno, zbilja jednostavno, u kuhinji, sve pomijeano u octu s mirodijama.
Katkada se sluim pomagalima -i ba volim pomagala - katkad kaem eni da sama
preda mnom pronae svoje grcanje. ekam, ustra-jem dok se ne otvori. Ne dam se
zavarati manjim, povrnijim jecajima. Ne: tjeram je dalje, sve dok ne zajei
njezina snaga.
Postoji klitoralni jecaj (mek zvuk, iz usta), va-ginalni grcaj (dubok zvuk, iz
grla), kombinirani
klitoralno-vaginalni grcaj. Postoje i predjecaji (naznaka zvuka), skoro grcaji
(kruni zvuk), grcaji tipa: navali! (dublji, definitivan zvuk), elegantni grcaji
(sofisticaran, smjeljiv zvuk), zvonki grcaji (zvuk raspjevana kamena), WASP5
grcaj (bez zvuka), polure-ligiozni grcaji (zvuk muslimanskog zapjvanja), grcaji
s navrh brda (zvuk slian jodlanju), djetinji grcaji (gugutav zvuk), psei
grcaji (dahtav zvuk), roendanski grcaji (zvuk raskalane zabave), nezapri-
jeeni ratoborni biseksualni grcaji (dubok, agresivan, zvuk stupanja), grcaji-
strojnice, ispaeni Zen-grcaji (iskrivljen, gladan zvuk), grcaji filmske dive
(visok, operski ton), grcaj kao kad ti netko zavrne prst, te, konano,
iznenaujui tostruki orgazmiki grcaj.
5 WASP - prema: White Anglo-Saxon Protestant - Bjelkinja, Anglo-Saksonka,
protestantkinja; op. prev.
Kad sam zavrila ovaj prethodni dio, proitala sam ga eni na ijim se izjavama
zasniva. Nije imala osjeaj da taj dio ima s njom ikakve veze. Dobro, dopao joj
se, ali u njemu nije vidjela sebe. Smatrala je da sam na neki nain zaobila
govoriti o vaginama, da ih i dalje nekako tretiram kao objekte. ak su i sami
jecaji na neki nain ispali kao pretvaranje vagine u objekt, tako to su
odvojeni od ostatka vagine, od cjeline ene. Zbilja postoji razlika u tome kako
lezbijke vide vaginu. Zato sam s njom razgovarala jo jednom.
Kao lezbijka, rekla je, mislim da treba poeti od onog mjesta koje ini
lezbijsko sredite, a koje nije uokvireno heteroseksualnim kontekstom. Nije
stvar, na primjer, u tome da sam ja sklona enama zato to ne volim mukarce.
Mukarci uope nisu dio te jednadbe. Jo je dodala: Moragovoriti o ulasku u
vagine. Bez toga ne moe govoriti o lezbijskom seksu.
Na primjer, rekla je, ja se volim s nekom enom. Ona je u meni. Ja sam u
meni. Samu sebe jebem s njom. U meni su etiri prsta; dva njezina, dva moja.
Ne znam jesam li htjela govoriti o seksu. A onda, opet, kako da govorim o
vaginama ako ne govorim o njima kad su u djelovanju? Mui me pitanje
nadraivanja, brinem se da moj komad ne postane podloan zloupotrebi. Zar da ja
govorim o vaginama tako da uzbuujem ljude? Je li to loe?
Mi lezbijke, rekla je, poznajemo vagine. Mi ih diramo. Liemo ih. Igramo se s
njima. Nadraujemo ih. Mi vidimo kad klitoris nabubri. Vidimo i vlastiti
klitoris.
Uviam da sam zbunjena dok je sluam. Cijeli sklop razloga: uzbuenje, strah,
njezina ljubav prema vaginama i utjeha njima i moje distanciranje, muka da sve
ovo kaem pred vama, publikom.
Volim se igratis rubom vagine, veli ona, prstima, zglobovima na prstima,
vrcima prstiju, jezikom. Volim ulaziti polako, ulazim sporo, a onda brzo stavim
tri prsta.
Postoje i druge upljine, drugi ovori; usta, na primjer. Kad mi je ruka
slobodna, stavljam joj prste u usta, u vaginu, moe ijedno i drugo, sve vrijedi,
sve odjednom, ona mi prste usisava u sebe ustima, vaginom. Ijedna i druga sisa,
ijedna i druga je vlana.
Shvaam da ne znam to je pravo. ak ne znam ni to ta rije znai. Tko
odluuje? Tako mnogo uim iz toga to mi ona govori. O njoj. O sebi.
A onda se vraam svojoj ovlaenosti, kae. Moe ui u mene. Sada mogu
doivjeti da sam i sama vlana, putam joj da prstima uklizi u mene, ona mi
stavlja prste u usta, u vaginu, to je isto. Izvlaim joj ruku iz moje vagne.
Trljam svoju vlanost o njezino koljeno tako da me osjeti. Svojom joj vlanou
klizim niz nogu dok joj se ne naem licem izmeu bedara.
Rui li govor o vaginama tajnu ili je to samo jo jedan mit koji dri vagine u
tami, nepoznate i neza-dovoljene?
Stavljam joj jezik na klitoris. Jezik zamjenjuje prste. Moja usta ulaze u
njezinu vaginu.
Izgovaranje ovih rijei zvui zloesto, opasno, odve izravno, previe odreeno,
krivo, prejako, kontrolirano, ivo.
Stavljam joj jezik na klitoris. Jezik zamjenjuje prste. Moja usta ulaze u
njezinu vaginu.
Voljeti ene, voljeti nae vagine, znati ih dirati, zbliiti se s onime to
jesmo i to trebamo. Da bismo postigle zadovoljstvo, da bismo one koje volimo
nauile da nas zadovolje, da budemo prisutne u svojim vaginama, da bismo o njima
mogle govoriti na glas, da bismo govorile o njihovoj gladi i bolu, samoi i
duhu, da budu vidljive kako ne bi bile unitene u mraku bez velikih posljedica,
tako da nae sredite, naa toka, na pogon, da taj na san vie ne bude
odijeljen, osakaen, otupljen, slomljen, nevidljiv ili postien.
Mora govoriti i o ulaenju u vaginu, rekla je. Hajde, velim, ui onda.
Ovaj sam komad izvodila vie od dvije godine i tek mi je tada sinulo da u njemu
nema dijela o raanju. Doista bizaran propust. Kad sam to nedavno spomenula
jednom novinaru, on mije rekao: Kakve to veze ima?
Prije gotovo dvadeset jedne godine usvojila sam sina, Dylana, koji ima priblino
godina kao ja. Prole su godine on i njegova ena Shiva dobili dijete. Zamolili
su me da budem prisutna pri porodu. Mislim da u cijelom svom istraivanju do tog
trenutka zapravo nisam shvaala to je to vagina. A ako sam se prije roenja
moje unuke Colette i bojala, sada je svakako istinski oboavam.
BILA SAM U ONOJ DVORANI
(Za Shivu)
Bila sam s njom; a vagina joj je bila otvorena. Svi smo bili tamo: njezina
majka, njezin mu i ja
i sestra iz Ukrajine koja joj je u vaginu ugurala cijelu ruku
s gumenom rukavicom
i opipavala je iznutra i prevrtala
dok nam je nehajno govorila - kao da zavre
slavinu pod vodenim pritiskom.
Bila sam u raaonici kad je zbog kontrakcija
poela puziti na sve etiri
i isputati udnovate jecaje koji su joj navirali iz
svih pora
i prolo je nekoliko sati kad je odjednom samo kriknula
divlje, i rukama poela sjei kroz elektriki nabijen zrak.
Bila sam s njom kad joj se vagina
iz stidljive spolne rupe
pretvorila u arheoloki tunel, u sveti kale,
venecijanski kanal, dubok zdenac u kojem zapreteno stoji siuno djetece
i eka oslobaanje.
Gledala sam boje njezine vagine. Neprekidno u promjeni.
Gledala sam kako naglo modri,
pa postaje mjehuriavo crvena kao rajica,
sivkasto rumena, pa zagasita;
Gledala sam kako joj se krv kao znoj skuplja
po rubovima,
gledala sam kako joj iz rupa nadiru uta i bijela tekuina, i izmet, usirena
krv, kako kuljaju sve jae i jae
i kroz rupu sam vidjela djeju glavu
uperak crne kosice, vidjela sam je odmah iza
kosti - tvrda obla uspomena,
a sestra Ukrajinka samo je prevrtala i prevrtala
umaenom rukom.
Bila sam tamo s njom i nas smo je dvije, njezina majka i ja,
uzele svaka za jednu nogu i iroko ih
razmaknule i gurale ih
iz sve snage prema njoj, gurale smo,
a njezin mu je strogo brojao: Jedan, dva,
tri,
i govorio joj da se usredotoi, jae. Onda smo se zagledali u nju. Nisamo odatle
mogli skinuti oi.
Zaboravili smo na vaginu, svi,
ime bi se inae objasnilo
to nepostojanje straha, odsutnost uenja.
Bila sam tamo i kad joj je lijenik
ugurao klijeta Alke u zemlji uda
i kad joj se vagina pretvorila u velika operska usta
koja su zapjevala svom snagom; prvo glavica, onda siva mlitava ruica, a onda,
tako brzo, sklisko nam tjelece pada u drhtave ruke.
Ostala sam i poslije sam se samo okrenula i suoila se s njezinom vaginom.
Stajala sam i pustila sebi da je gledam raskreenu, potpuno izloenu,
razvaljenu, nabreklu i raskidanu dok krvari lijeniku po rukama, a on je mirno
zaiva.
Stajala sam i dok sam je tako gledala, vagina joj se odjednom
pretvorila u iroko crveno bibavo srce.
Srce je sposobno za rtvovanje.
Takva je i vagina.
Srce je kadro oprostiti i zacijeliti.
Moe mijenjati oblik i puta nas unutra.
Moe se rairiti i pustiti nas van.
To moe i vagina.
Moe boljeti za nas i za nas se napinjati, umrijeti za nas
i krvariti i iskrvariti nas u ovaj teki
udesni svijet.
To moe i vagina.
Bila sam u onoj dvorani.
Toga se dobro sjeam.
ZAHVALE
Ima toliko mnogo udesnih ljudi koji su pripomogli da se ovaj komad rodi, a
potom i da zaivi u svijetu. elim zahvaliti onim hrabrima koji su i ovaj komad
i mene doveli u svoje gradove, na kolede i u kazalita: Pat Carmer, Sarah,
Raskin, Gerald Blaise Labida, Howie Baggadonutz, Carole Isenberg, Catherine
Gammon, Lynne Hardin, Suzanne Paddock, Robin Hirsh, Gali Gold.
Moja posebna zahvalnost ide Steveu Tilleru i Cliveu Flowersu za prekrasnu
britansku premijeru i Radi Bori to je omoguila da se predstava u velikom
stilu izvede u Zagrebu i to mi je sestra. Blagoslovljene neka su plemenite,
jake ene iz Centra za ene rtve rata u Zagrebu.
Hou se zahvaliti divnim ljudima u Kazalitu Here u New Yorku koji su bili
krucijalni za uspjeno izvoenje tamonje predstave: Randy Ro-Uison i Barbari
Busackino za duboku odanost i povjerenje u ovom poslu; Wendy Evans Joseph za
velianstveno uprizorenje i golemu velikodunost; Davidu Kellyju; Heather Carson
za seksi, smjelu rasvjetu. Alexu Avansu i Kim Kefgen za strpljenje i perfek-
ciju, kao i za izvoenje plesa uke-buke sa mnom iz noi u no.
elim se zahvaliti Stephenu Pevneru za veliku podrku pri pokretanju svega
ovoga, kao i Robertu Leviathanu za njegovu vjeru. Hvala i Micheleu Steck-leru
stoje uvijek bio pri ruci kad treba; Donu Summi to se brinuo da tisak kae
svoju rije, te Alisi Solomon, Alexis Greene, Rebecci Mead, Chris Smith, Wendy
Weiner, magazinu Ms., The Village Voiceu i Mirabelli to su o predstavi govorili
s toliko ljubavi i potovanja.
elim se zahvaliti Gloriji Steinern na divnim rijeima i na tome to je ovim
putom ila prije mene, kao i Betty Dodson zbog njezine ljubavi prema vaginama i
to je sve ovo i zaela.
elim se zahvaliti Charlotti Sheedy to me podravala i to se borila za mene,
te Marcu Kleinu za njegov svakodnevni rad i golemu potporu i strpljenje. elim
zahvaliti Carol Bodie: njezina vjera u mene krijepila me kroz sve teke godine,
a njezino zauzimanje za mene poticalo je ovaj rad unato tome to su drugi
strahovali, te na koncu doveo do njegova ostvarenja.
elim se zahvaliti Willi Shalit za veliku vjeru u mene i za talent, bodrenje i
iznoenje moga rada u svijet. elim se zahvaliti Davidu Phillipsu to je bio moj
sveprisutni aneo, te Lauren Lloyd za velik dar iz Bosne. Hvala Nancy Rose za
struno i ljubazno voenje; posebna zahvala Marianne Schnall, Sally Fisher,
Feminist.Com i Odboru V-Daya.
elim se zahvaliti Garyju Sunshineu to se pojavio u pravom trenutku.
elim se zahvaliti svojoj izuzetnoj urednici, Mo-llie Doyle, to je zastupala
ovu knjigu u mnogim izdavakim kuama i to mi je, konano, bila velika
partnerica. elim se zahvaliti Marysue Ricci to se latila ovog projekta i to
mi je pomagala da pronaem put kroz ovu knjigu. elim se zahvaliti izdavau
Villardu to se nije bojao.
Ima jo prijateljskih zahvala: Pauli Allen, za priskakanje; Brendi Currin za
mijenjanje moje karme; Diani Vegh, ija me irokogrudnost lijeila; Jamesu
Lecesneu, jer vidi i vjeruje; Marku Matouseku to me poticao da proniem dublje;
Pauli Mazur to se dala na velik put; Sapphire, to je pomicala moje granice;
Kim Rosen, koja mi daje disati i umrijeti.
elim zahvaliti velikim enama: Michele Mc-Hugh, Debbie Schechter, Maxi Cohen,
Judy Katz, Judy Cocoran. Joan Stein, Kathy Najimi, Teri Schwartz i Bety
djevojkama za neprekidnu ljubav i podrku. elim zahvaliti svojim mentoricama -
Joanne Woodward, Shirley Knight, Lynn Austin i Tini Turner.
elim zahvaliti svojoj majci, Chris; svojoj sestri Lauri; svome bratu Curtisu
to je pronaao krai put da se vratimo jedni drugima.
elim odati priznanje vrlim, hrabrim enama u programu SWP koje se stalno
suoavaju s mrakom i jezde kroza nj, naroito Maritza, Tarusa, Stacey, Ilysa,
Belinda, Denise, Stephanie, Edwing, Joanne, Beverly i Tawana.
elim odati duboku zahvalu stotinama ena koje su me primile u svoje privatne
stanove, koje su mi s povjerenjem dale svoje prie i tajne. Neka njihove prie
utru put u slobodan svijet za Hannah, Katie, Moly, Adisu, Lulu, Allyson,
Oliviju, Sammy, Isa-bellu i druge.
elim se zahvaliti svome sinu, Dylanu, to me nauio ljubavi, svojoj snahi Shivi
i svojoj unuci Coco, to se rodila.
Na koncu, elim se zahvaliti svom partneru Ari-elu Orr Jordanu koji je
suzaetnik ovog komada, a ija su dobrota i obzirnost djelovale kao udesan
lijek i koje su bile poeta
O AUTORICI
Eve Ensler pie drame i filmske scenarije. Njezina predstava Vaginini Monolozi
dobila je nagradu Obie za 1997. i bila nominirana za nagradu Drama Desk Award.
Bila je hit na Off-Broadwayu i gostovala po cijelim SAD i inozemstvu, uljuujui
i predstave u Jeruzalemu, Zagrebu i Londonu. Njezina drama Nune mete, to ju je
naruio Joseph Papp Public Theater imala je izvedbe na Broadwayju u korist
bosanskih izbjeglica, a u njoj su nastupale Meryl Streep i Angelica Huston.
Ostale njezine drame ukljuuju Floating Rhoda and the Glue Man; Extraordinary
Measures; The Depot, Scooncat, Loud in My Head; Lemonade; Ladies; Reef and
Particle i Cinderella Cendrillion. Objavljivala je u Common Boundary, Ms.-u, te
u Utne Readeru. Sada radi s Glennom Closeom na scenariju Seven County, drame o
enama u zatvoru.
VagininiMonolozi'izvedeni su u okviru V-daya u New Yorku 1998. i u Londonu
1999., kao i 2000. u Los Angelesu. Nune mete izvedene su u Narodnom pozoritu u
Sarajevu 1998., s Glenn Close, Marisom Tornei, Vesnom Mri i Ines Fanevi i
drugima.
SVE O EVE
Kada je prije etiri godine vodila razgovore sa enama o njihovim skrovitom
mjestu, onome dolje, Eve Ensler nije ni slutila u to e se pretvoriti njezina
radoznalost. U predgovoru, danas ve kultne, knjige Vaginini monolozi, nastale
na osnovi razgovora s dvjestotinjak ena o njihovim vaginama, Eve progovara o
mjestu s kojega, ba poputBermudskog trokuta, nitko ne izvjetava.
Razlog je jednostavan. ene nitko ranije i nije pitao to misle, to osjeaju i
kako vide svoje vagine. Jer i onda kada ih mimikriramo eufemizmima nalik ono
dolje ili, iz djejeg jezika imenujemo pi-picama, kokicama, abicama i
makicama, one svejednako ostaju ishodino mjesto enstva.
Eve nije obeshrabrila prvotna zauenjost na upit o vaginama - to se o tome
dolje ime rei, pitat e sredovjena ena u monologu Poplava, kao ni polagana
otvaranja ena. Nisu je obeshrabrili ni prvi neuspjesi u traenju izdavaa koji
bi tiskao sakupljene enske ispovijedi, iskaze ena razliitih godina, etnikih
pripadnosti, zanimanja, seksualnih preferencija paljivo kolairane injenicama
o vaginama. Ona je naprosto bila zabrinuta za vagine. injenice su govorile o
stoljeima represije nad enskim spolnim organom, od osuda ena prozvanih
vjeticama zbog posjedovanja udne, avolske bradavice klitorisa, do
suvremenoga genitalnog sakaenja kojemu su izloeni milijuni ena zemalja
treega svijeta.
Nisu ju obeshrabrila niti prva izvoenja tekstova umreenih u predstavu o
vaginama koju je sama izvodila po malim sveuilinim dvoranama i kazalitima.
Nisu stoga to je imala jasnu namjeru: progovoriti o vaginama kako bi se
osvijestilo nasilje protiv ena. Prihod s izvedaba bio je namijenjen enskim
projektima i grupama koje rade sa zlostavljanim enama ili sklonitima za
pretuene ene i beskunice.
I sama je autorica preivjela seksualno nasilje pa stoga zna koliko je vremena i
energije potrebno enama rtvama nasilja da zalijee traumu.
Za Eve je progovoriti o vaginama znailo progovoriti o enskoj biti, jer to
vagine doista jesu. Moja vagina, to sam ja, rei e ena u prii Vaginina
radionica. U tekstovima, oblikovanim u monologe, Eve progovara na nain koji
suptilno spaja feministiko stajalite i umjetniki pristup, gnjev i humor,
njenost i nepatetinost, odlunost i lirski izriaj.
Nije se pri tome bojala nedvosmisleno i glasno izgovoriti i rije pika, traei
da se preimenuje posve neerotina rije vagina.
ene su doekale komad s radosnim prepoznavanjem. Prepoznale su daje Eve
progovorila u njihovo ime, u ime njihovih zaboravljenih, potisnutih,
zlostavljanih, ali monih i ivotodajnih vagina. Njihove su vagine pronale
kontekst drugih vagina, uokviren u kazalini komad, ukorien u knjigu
Vagininih monologa.
Eve je izvodila komad uporno, iz veeri u veer na daskama kazalita Here u New
Yorku. S pozornice, u kojemu sam komad vidjela sad ve davne 1996. godine,
mjesecima se uo, isprva pomalo priguen, a kako su se nizale prie o vaginama,
njihovoj snazi primanja, posebnojpameti, orgastiki uzdasi (Eve izvodi seriju
razliitih orgazama) dvoranu je punio veseli, grleni, oslobaajui smijeh. Ili,
pak, mukli jecaji kada Eve progovara o zlostavljanim vaginama. I u ovoj je
knjizi tekst Moja vagina je moje selo, prema prii izbjeglice iz Bosne koju je
Eve intervjuirala za svoga boravka u Zagrebu 1995., a koja ostavlja gledatelje
nijemima.
ene su prepoznale o emu govore vagine. ene su prepoznale zato Eve govori o
vaginama.
Eve neprestance nadopisuje vaginine prie, jer joj nakon svake predstave dolaze
ene u elji da s njom podijele neto o svojoj jedinstvenoj, neponovljivoj
vagini koje s drugim vaginama ine svemir vagina. I sama sam bila
svjedokinjom kada joj je u
Santa Feu poslije predstave prila ena koja joj je htjela rei neto to jo
nije nikome rekla. Tako su Vaginini monolozi svojevrstan work in progress
(djelo u nastajanju).
Eve biljei drukiju povijest. ensku povijest. ena koje biljee tu povijest
jo uvijek nema dovoljno, stoga Eve pozorno slua i zapisuje.
Vaginini su monolozi polako osvajali prostore Amerike - od Oklahoma Cityija,
Dalasa, Seattlea do Washingtona, a novi se virus govora vagina nezaustavljivo
irio. Dok su prve najave o izvedbi govorile o Monolozima, preuujui rije
vagina, a gleda-teljice i gledatelji aputali rije sa v, s vremenom se
dogodila prava poplava. Odjednom su svi govorili o vaginama. Zaredale su
pohvalne kritike i nagrade. Tako je 1997. Eve Ensler dobila za tekst i izvedbu
prestinu nagradu Obie (off-Broadway Award).
Vagine su s predstavom nastavile putovati Amerikom, ali im je prostor postajao
premalenim. eljele su potovati i tako su ih vidjeli i uli u Stockholmu,
Berlinu, Jerusalemu, Zagrebu, Ateni...
1997. u prostoru HDLU-a, u Metrovievu paviljonu, Eve predstavlja vagine i
zagrebakoj publici. Bez velikih najava, usmenom predajom, proirio se dobar
glas o vaginama.
Prihod je predstave bio namijenjen Centru za ene rtve rata, kao i mnogo puta
ranije.
Eve uz Zagreb veu i ratne uspomene, kao i ene iz Centra za ene rtve rata
koji je posjetila prvi puta 1995. Tada sam ju i upoznala i otkrila njenu
predanost borbi protiv nasilja nad enama, njenu strast za pravinosti i brigu
za Druge. Tijekom Rata, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sakupljala je prie
izbjeglica na osnovu kojih je napisala komad Nune mete. Komad je 1996. izveden
na Broadwayju u Helen Hayes Theater s Meryl Streep, Anjelicom Huston i Cherry
Jones u naslovnim ulogama. Nune mete su u ljeto 1998. izvedene u sarajevskom
Narodnom po-zoritu, uz Glenn Close i Marisu Tomei, te bosanske glumice Vesnu
Mai i Ines Fanovi. I ovaj puta za ene izbjeglice koje su gledale predstavu.
Eve rado dolazi u Hrvatsku. Otkrila je plae u Bratuu i Vignju, domau
atmosferu dvorita u Krvavici i jaku crnu kavu.
Poetkom 1998. Villard tiska Vaginine monologe i knjiga ubrzo postaje
bestsellerom. Uz broirano izdanje, tiskano je i posebno izdanje uvezano u
crveno platno. Samo putem Interneta, u Amazon Com. -u mjesecima je
najprodavanija knjiga. Prevedena je na grki, vedski, njemaki, hibru, srpski,
portugalski (u Brazilu).
Eve neumorno i dalje zagovara vagine, glasno izgovorajui njihovo ime i
isputajui glasove zadovoljstva na kazalinim pozornicama. Putuje, govori o
enama, nasilju, beskunicama kojima je posvetila knjigu The Ladies i s kojima
vodi grupe samopo-moi. Zavrava dramu Conviction, o politikoj zatvorenici u
amerikom zatvoru, dok joj se komad Limunade uspjeno izvodi u Houstonu.
Napisala je scenarij Seven Counts za Glenn Close - sedam pria o enama u
zatvoru, s kojima je provela u zatvoru Bedford Hill nekoliko mjeseci vodei
radionice kreativnog pisanja i reirajui dokumentarne o radionici. Organizira
itanja tekstova zatvorenica, ne odvajajui svoju umjetnost od feministikog
aktivizma.
Poetak 1999. provodi u Londonu gdje u kazalitu King's Head izvodi Vaginine
monologe, kojima ni tradicionalno hladna engleska publika nije mogla odoljeti. U
New Yorku predstava seli na off-Broadway u West Side Theater. Eve dobiva jo
jednu nagradu: Drama Desk Award. Nakon stoje tri mjeseca izvodila komad, kako u
ali voli rei z imala orgazme osam puta tjedno, ukljuujui subotnju
matineju, Eve preputa izvedbu drugim glumicama.
Trenutno pie novu knjigu i sprema se na put u Rusiju i Afganistan, Brazil i
Hrvatsku... Points of Reentry bit e sainjena na osnovi razgovora sa enama
koje e govoriti o odnosu prema vlastitom tijelu.
ini se posve prirodnim to su Vaginini monolozi izali iz korica knjige i to
su prerasli okvire kazalinog djela. Eve je inicirala V Day {Dan V), dan protiv
nasilja nad enama. Na samo Valentinovo, preimenovano u Vaginin dan, umjesto
komercijalno--slatkastog srca ponudila je vagine. Pred 2500 gledatelja, 1998. u
Hammerstein Ballroomu u New Yorku Vaginine monologe govore mnoge poznate
glumice, pjevaice, feministice. Eve posjeduje mo okupljanja ena i prenoenja
svojih vizija tako da nema
ene koju nije oarala svojim govorom o vaginama i koja joj se ne bi pridruila
u slavljenju vagina. U projektu Dana Vve sljedee godine u Londonu, u Old
Vicu, zajedno nastupaju britanske i amerike glumice, sve obuene u crveno,
zatitni znak Vagini-nih monologa, s uitkom otkrivajui udo vagina. Jednako
je bilo i ove veljae u Los Angelosu u Wil-burn Theater-u, gdje je uz Eve
nastupao i njen putujui cirkus glasnogovornica vagina.
Za 2001. priprema se veliki dogaaj proslave vagina za 20 000 ena u Madison
Square Gardenu. Dan V'yz. postao pokret, revolucija vagina.