G a l a k s i j a.

c o m

Da li je univerzum hologram?
Preneseno sa: www.holography.ru

Da li objektivna realnost stvarno postoji, ili je ovaj univerzum samo jedna fantazija?

1982. godine dogodio se jedan vrlo znaajan dogaaj. Na Parikom Univerzitetu tim
naunika pod vodstvom profesora fizike, Alain-a Aspect-a, izveo je jedan od moda
najvanijih eksperimenata 20-tog vijeka. O ovome vjerovatno niste nita uli na
televiziji. Ukoliko ne pratite naunu literaturu, vjerovatno niste uli ni za profesora
Aspect-a, iako danas ima puno onih koji vjeruju da njegovo otkrie moe da promjeni
temelje na kojima poiva dananja nauka.

Aspect i njegovi saradnici su otkrili da su pod odreenim okolnostima subatomske

estice kao npr. elektroni u stanju da trenutno prenesu informaciju jedan drugome bez
ozira na to koliko su jedan od drugog udaljeni. Apsolutno nije bitno da li se radi o
razdaljini od 10 metara ili 10 biliona kilometara. Na neki nain jedna estica u svakom
momentu zna ta druga estica radi. Problem sa ovim poduhvatom je taj da on rui
Ajntajnovu postavku u koju se dugo vjerovalo tj. da ne postoji nita bre od brzine
svjetlosti. S obzirom da je putovanje brzinom veom od brzine svjetlosti ravno proboju
vremenskog zida, ova potresna postavka dovela je do toga da odreeni fiziari
pokuavaju na veoma elaborirane naine da preispitaju Aspect-ove nalaze. Dok je sve
ovo inspiriralo i neke da ponude ak i mnogo radikalnija objanjenja.

David Bohm, profesor fizike sa Londonskog Univerziteta, na primjer, vjeruje da

Aspectovi nalazi potvruju da objektivni realitet ne postoji, tj. da uprkos tome to nam
se ovaj univerzum ini da je materijalne prirode on je u sutini samo jedna fantazija,
odnosno hologram gigantskih proporcija.

Da bi razumjeli Bohm-ovu tvrdnju, ovjek mora prvo da razumije bar neto o tome
ta je to u stvari hologram. Hologram je tro-dimenzionalna fotografija napravljena uz
pomo lasera.

Da bi se napravio jedan hologram, objekat koji e biti fotografisan prvo mora da se

izloi svjetlosnom snopu lasera. Kada se onda prema njemu usmjeri svjetlosni snop
drugog lasera, svjetlost ovog drugog lasera e se odbijati od reflektirane svjetlosti prvog
lasera. Potom se rezultirajui uzorak interferencije (prostor gdje se svjetlost obaju lasera
ispreplie) snimi fotografskim aparatom. Kada se ovaj film iz aparata razvije na njemu se
moe vidjeti samo jedan vrtlog isprepletenih svijetlih i tamnih linija. Meutim, kada se
ovaj film ponovo izloi laserskoj svjetlosti, pojavie se tro-dimenzionalna slika
originalnog objekta.

Tro-dimenzionalost ovog objekta nije jedina stvar vrijedna pomena. Ako se hologram
jedne rue prepolovi i onda izloi laserskom snopu svjetlosti, svaka polovina e jo uvijek
da sadri sliku cijele rue. I tako ako bi onda opet prepolovili ove dvije polovine, svaki

1
komadi filma e da sadri dodue manju ali ipak originalnu sliku cijele rue. Za razliku
od obine fotografije, svaki dio holograma sadri sve informacije koje posjeduje cjelina.

"Cjelina u svakom djeliu je osobina holograma koja nam prua jedan potpuno nov
nain razumjevanja strukturalne organizacije i reda, jer tokom veeg dijela svoje istorije
zapadnjaka nauka se nosila predrasudom da je najbolji nain da se proui neki fiziki
fenomen, bilo da se radi o jednoj abi ili o atomu, da se on disecira, te da se onda
prouavaju njegovi sastavni djelovi. Hologram nam pokazuje da postoje stvari u
univerzumu koje ne mogu da se podvrgnu jednom ovakvom pristupu. Ako pokuamo da
rastavimo neto to je holografino sastavljeno, neemo dobiti nikakve dijelove, nego -
samo manje cjeline.

Uvidjevi ovo, Bohm je sugerisao jedan novi nain interpretacije Aspect-ovog otkria.
Bohm vjeruje da glavni razlog to su subatomske estice ostale u kontaktu nije taj to
one u stvari alju neki signal jedna drugoj, nego je u tome to je, u stvari, njihova sama
separacija u sutini samo jedna iluzija. On tvrdi da na jednom dubljem nivou realnosti
ove estice ne predstavljaju individualne entitete, nego su samo produeci neega to je
na svom fundamentalnom nivou isto.

Da bi to malo bolje doarao ljudima, Bohm je ponudio sljedee objanjenje:

Zamislite jedan akvarijum sa ribicom unutra. Zamislite takoe da vi niste u stanju da

direktno vidite taj akvarijum, nego da vae znanje o njemu dolazi preko dvije televizijske
kamere od kojih je jedna postavljena ispred a druga sa strane akvarijuma. Kad sve ovo
posmatrate na dva monitora, vjerovatno ete pretpostaviti da je na svakom od njih druga
ribica. S obzirom da kamere snimaju akvarijum iz razliitih uglova, svaka slika e biti
malo drugaija. Meutim, poslije malo dueg posmatranja ove dvije ribice, zakljuiete
da postoji neka odreena veza izmeu njih.

Kada se jedna od njih okrene, i druga se takoe malo pomakne, mada ne na ba isti
nain; kada je jedna ribica okrenuta prema prednjoj strani akvarijuma, drugu vidimo s
njene bone strane. Ako vam nije poznata cijela pozadina ove situacije, moete ak
zakljuiti da ove ribice imaju neki nain meusobne momentalne komunikacije, mada se
oigledno ne radi o tome. To je upravo ono, kako kae Bohm, to se dogaa izmeu
subatomskih estica u Aspect-ovom eksperimentu.
Prema Bohm-u, ova oigledno bra od svjetlosti komunikacija izmeu dvije
subatomske estice, govori nam, u stvari, da postoji jedan dublji nivo realnosti koji nam
jo uvijek nije poznat, jedna mnogo kompleksnija dimenzija izvan ove nae, koja je
analogna sa akvarijumom. Bohm dodaje, mi vidimo objekte kao npr. ove subatomske
estice odvojene jedne od drugih, jer vidimo samo jedan dio njihove realnosti. Ove
estice nisu odvojeni djelovi, nego aspekti jedne dublje cjeline koja je isto toliko
holografine prirode i nedjeljiva kao i ona rua koju smo maloprije pomenuli. I poto je
sve u fizikoj realnosti sastavljeno od ovih eidolona, i sam univerzum je jedna
projekcija, tj. hologram.

Kao dodatak svojoj fantomskoj prirodi, ovakav univerzum e posjedovati i druga

zapanjujua svojstva. Ako je oigledna odvojenost ovih subatomskih estica iluzorna, to

2
znai da su na jednom dubljem nivou realnosti sve stvari meusobno beskrajno
povezane. Elektroni atoma ugljika u ljudskom mozgu su u meusobnoj vezi sa
subatomskim esticama koje ine svakog lososa koji pliva, svako srce koje kuca i svaku
zvijezdu koja treperi na nebu. Sve je proeto svim drugim, sve proima sve ostalo. Iako
ljudska priroda ima tendenciju da definira, klasificira i svrstava sve fenomene ovog
univerzuma, sva ta kategorizacija je u stvari vjetaka, jer je cijela priroda, u svojoj
sutini, neto kao jedna tkanina, pletivo bez avova i rubova.
U holografskom univerzumu, ak se ni na vrijeme i prostor ne moe gledati kao na
neke fundamentalne principe. Koncept lokacije nekoga ili neega, jednostavno pada u
vodu, jer u njemu nita nije u stvarnosti ni odvojeno od svega drugog, sve je jedna
cjelina. Tako se vrijeme i tro-dimenzionalni prostor mogu posmatrati kao i ona riba kad
se posmatra na dva TV monitora, odnosno kao projekcija jednog dubljeg realiteta.

Na jednom svom dubljem nivou, sama realnost je u svojoj sutini jedan

super-hologram u kome prolost, sadanjost i budunost simultano egzistiraju. To nam
sugerira da bi jednog dana, ukoliko bi imali odgovarajue sposobnosti, mogli da
dosegnemo taj superholografini nivo naeg realiteta i izdvojimo iz njega scene i
dogaaje iz davno zaboravljene prolosti.

ta sve jo ovaj hologram sadri u sebi, to je jo uvijek jedno veliko pitanje. Ako
dozvolimo, za svrhu ove rasprave, da je super-hologram jedan matriks koji je rodio sve
ostalo u naem univerzumu, na kraju krajeva, on sadri svaku subatomsku esticu koja
postoji i koja je ikada postojala svaki mogui oblik materije i energije, od snjene
pahulje pa do kvazara, od plavog kita pa do gama zraka. Na ovo se moe gledati kao na
kosmiku robnu kuu Svega to Postoji.

Iako Bohm priznaje da mi nemamo naina da saznamo ta sve jo lei sakriveno u

ovom superhologramu, on se usuuje da tvrdi kako nemamo razloga za pretpostavku da
ovaj hologram ne sadri i mnogo vie. Ili kako on kae, moda je ovaj superholografini
nivo realnosti samo jedna obina pozornica iza koje lei jedan beskonaan potencijal za
dalji razvoj. Bohm nije jedini naunik koji je zakljuio da je na univerzum jedan
superhologram. Radei nezavisno na polju istraivanja rada mozga, neurofiziolog Karl
Pribram, iz Stanforda, takoe je postao uvjeren o holografskoj prirodi realnosti.
Pribrama je privukao holografski model kada je rjeavao zagonetku kako i gdje je
memorija uskladitena u mozgu. Decenijama su raznovrsne studije pokazivale da
umjesto da je memorija ograniena na jedno specifino podruje u mozgu, ona je u stvari
rasprostranjena po cijelom mozgu. U seriji eksperimenata u orjentaciji, dvadesetih
godina prolog vijeka, naunik koji se bavio prouavanjem mozga, Karl Lashley,
zakljuio je da bez obzira koji dio mozga je odstranio pacovu, nije bio u stanju da uniti
njegovu sposobnost ostvarivanja specifinih i kompleksnih radnji kojima je bio nauen
neposredno pred operaciju. Jedini je problem bio da niko nije bio u stanju da prui
objanjenje mehanizma cjeline svakog djelia, odnosno prirode skladitenja
memorije.

Kada se Pribram, ezdesetih godina prolog vijeka, sreo sa pojmom holografije,

zakljuio je da je naao objanjenje za kojim je tragao ovaj naunik, koji je prouavao rad
mozga. Pribram vjeruje da memorija nije inkodirana u neuronima (nervnim elijama) ili
3
grupama neurona, nego u unakrsnoj strukturi koju obrazuju nervni impulsi kad struje
kroz mozak, tj. na isti nain kako je formiran uzorak interferencije estica laserske
svjetlosti koje proimaju povrinu djela filma koji sadri holografsku sliku. Drugim
rjeima, Pribram vjeruje da je mozak sam po sebi hologram.
Pribramova teorija takoe objanjava zato ljudski mozak moe da uskladiti toliko
mnogo informacija, na tako malom prostoru. Utvreno je da ljudski mozak ima
sposobnost da upamti preko 10 milijardi bit-a (jedinica memorije prim.prev.)
informacije, u toku jednog prosjenog ljudskog ivota (to je, grubo reeno, priblino
koliini informacija sadranih u 5 tomova Enciklopedije Britanike).

Slino tome, takoe je otkriveno da pored ostalih sposobnosti, hologrami posjeduju

nevjerovatan kapacitet za skladitenje informacija jednostavno promjenom ugla pod
kojim dva laserska snopa padaju na odreeni dio fotografskog filma, mogue je sloiti
nekoliko razliitih slika na istom mjestu. Ve je dokazano i to, da se na samo jednom
kvadratnom centimetru filma moe uskladititi i do 10 milijardi bit-a informacije.

Naa izvanredna sposobnost da izvuemo potrebnu informaciju iz ogromnog

skladita nae memorije postaje razumljiva ako na mozak funkcionira na holografskom
principu. Ako vas prijatelj upita na ta prvo pomislite kad on izgovori rije zebra, vi ne
morate da preturate dugo po nekom ogromnom cerebralnom dosijeu, da bi doli do
odgovora. Umjesto toga asocijacije prugasta, slina konju i afrika ivotinja,
trenutno e vam pasti na pamet.

Jedna od najnevjerovatnijih karakteristika naina ovjekovog razmiljanja je ta, to

je svaki djeli jedne informacije u meusobnoj korelaciji sa svim ostalim djelovima
informacije; a to je i jedna od karakteristika holograma, jer svaki djeli holograma je
beskrajno isprepleten sa svim ostalim djelovima, i to je moda najbolji prirodni primjer
jednog sistema meusobne korelacije.

Uskladitenje memorije nije jedina neurofizioloka zagonetka koja postaje mnogo

razumljivija kad se uzme u obzir Pribram-ov holografski model mozga. Druga je, kako to
mozak uspijeva da prevede lavinu frekvencija kojima je neprestano obasipan od strane
ula (svjetlosne vibracije, zvune vibracije itd.) u stvarni svijet nae percepcije.

Inkodiranje i dekodiranje vibracija je upravo ono to hologram najbolje radi. Upravo

zato to hologram i funkcionira kao neka vrsta lee tj. objektiva, odnosno ureaja za
prevoenje, koji je u stanju da pretvori jedan, na prvi pogled nerazumljiv, konglomerat
vibracija - u jednu cjelovitu sliku, Pribram vjeruje da mozak takoe predstavlja jednu
vrstu objektiva koji se koristi holografskim principima kad matematiki pretvara, preko
ula primljene vibracije u unutranji svijet nae percepcije.

Jedan veliki broj dokaza sugerira da se mozak koristi holografskim principima

prilikom obavljanja svoje funkcije. Pribramova teorija zadobija sve veu podrku meu
neurofiziolozima.
Argentinsko italijanski naunik, Hugo Zucarelli, nedavno je proirio ovaj
holografski model i na svijet akustinih fenomena. Zauen injenicom da su ljudi u
stanju da lociraju izvor zvuka bez potrebe da okrenu svoju glavu, ak i u sluaju da uju
4
na samo jedno uho, Zucarelli je otkrio da se ova sposobnost moe objasniti
holografskom teorijom.

Zucarelli je takoe razvio tehnologiju holografskog zvuka, odnosno tehniku snimanja

zvuka koja je u stanju da reproducira akustine tonove sa jednim izvanrednim
realizmom.
Pribramovo vjerovanje da na mozak matematiki konstruira tvrdu, odnosno,
opipljivu realnost oslanjajui se na prijem vibracija, takoe je zadobio veliku
eksperimentalnu podrku. Naunici su otkrili da su naa ula osjetljivija na mnogo iri
spektar frekvencija, nego to se to prije smatralo. Tako su npr. naunici otkrili da je na
vizuelni sistem takoe osjetljiv i na zvune vibracije, da nae ulo mirisa djelomino
ovisi o tzv. osmikoj frekvenciji i da su ak elije naeg tijela osjetljive na iroki spektar
frekvencija. Ova otkria sugeriraju da se u holografskom domenu mozga ove vibracije
razvrstavaju, sortiraju i pretvaraju u konvencionalnu percepciju.

Pribramovog holografski model najvie zapanjuje, kada se povee sa Bohm-ovom

teorijom. Jer ako je vrstoa svijeta samo njegova sekundarna osobina, i ono to je
tamo je, u stvari, samo jedan oblak frekvencija, i ako je i mozak samo jedan hologram
koji samo odabira i razvrstava neke od vibracija iz ovog oblaka i matematiki ih pretvara
u percepciju, ta je to onda objektivna realnost?

Ili, jednostavno reeno, ono to nazivamo objektivnom realnou - ne postoji.

Istonjake religije ve odavno dre da je materijalni svijet Maya, samo jedna iluzija, i
to to mi mislimo kako se nalazimo i kreemo u fizikom svijetu, - i to je jedna iluzija. Mi
smo u stvari prijemnici koji plutaju po kaleiodoskopinom oceanu vibracija, i ono to
mi izvuemo iz njega i pretvorimo u fiziku tj. materijalnu realnost, je samo jedan od
bezbrojnih kanala izvuen iz ovog superholograma.

Ovu novu i frapantnu sliku realnosti, koja je sinteza Bohm-ovih i Pribram-ovih

gledita, danas nazivaju holografskom paradigmom". Dok je mnogo naunika
pozdravilo ovu teoriju samo sa jednim hladnim skepticizmom, ima dosta i onih koje je
ona oduevila. Jedna mala grupa naunika, koja se sve vie i vie iri, vjeruje da je ovo
najprecizniji model koji je nauka o realnosti mogla ikada da dosegne. I jo vie, mnogi
vjeruju da ovo moe da rijei neke od misterija koje nauka nikada prije nije bila u stanju
da objasni, odnosno da je dolo vrijeme kada i na paranormalno moemo da gledamo
kao na sastavni dio prirode. Mnogi naunici, ukljuujui Bohm-a i Pribram-a, primjetili
su da mnogi para-psiholoki fenomeni postaju mnogo razumljiviji, ako imamo u vidu
holografsku paradigmu.

U univerzumu u kome su individualni mozgovi u sutini nedjeljivi djelovi jednog

veeg holograma i sve je beskrajno isprepleteno, telepatija je samo jedan obian pristup
jednom od nivoa holograma. Oigledno je mnogo lake za razumjeti kako informacija
moe da putuje od uma individue A do uma individue B, na velikim razdaljinama, a
takoe objanjava i mnoge nerjeene zagonetke na podruju psihologije. Posebno, kako
tvrdi naunik Grof, holografska paradigma nam nudi i bazu za razumjevanje mnogih
zbunjujuih fenomena koji se javljaju kod pojedinaca za vrijeme promjenjenog stanja
svijesti.

5
 Pedestih godina prolog vijeka, dok se bavio istraivanjem na temu upotrebe LSD-a
u psiho-terapijske svrhe, Grof je imao jednu pacijentkinju koja je iznenada postala
uvjerena da je preuzela identitet jednog praistorijskog reptilskog bia, enskog pola. Za
vrijeme ove svoje halucinacije, ona ne samo da je detaljno opisala kako se osjeala
inkapsulirana u tom obliku, nego je i primetila da muki pripadnici ove rase imaju na
glavi djelove koe arolikih boja, koji podsjeaju na riblju krljut. Ono to je najvie
zapanjlilo Grofa, bilo je to da ova ena nije imala apsolutno nikakvo predznanje o ovim
stvarima. U jednom kasnije razgovoru sa jednim zoologom, ovaj je potvrdio kako
odreene vrste reptila imaju na glavi arene krljuti, i te boje imaju vanu ulogu u
seksualnom uzbuivanju enki. Iskustvo ove pacijentkinje nije jedino. Za vrijeme svog
istraivanja, Grof se susreo sa mnogo primjera regresije pacijenata i njihove
identifikacije sa gotovo svakom ivom vrstom evolutivnog stabla. On je takoe otkrio da
je kroz ova iskustva saznao i mnogo do tada nepoznatih zoolokih detalja, koji su se
kasnije ispostavili kao tani.

Regresija ljudske svijesti u ivotinjsko carstvo nije jedini psiholoki fenomen s kojim
se Grof susreo. On je imao i pacijente koji su uspjevali da dosegnu zonu neke vrste
kolektivnog ili rasnog besvjea. Osobe koje nisu do tada imale mnogo edukacije
odjednom su bile u stanju da u detalje opiu zoroasterske pogrebne rituale, ili neke
scene iz indijske mitologije. U drugim sluajevima, pojedinci su podnijeli ubjedljive
izvjetaje o svojim opaanjima za vrijeme vantjelesnih putovanja, letiminog bacanja
pogleda na neke dogaaje iz budunosti kao i dogaajima iz svojih prolih ivota,
odnosno, inkarnacija.
Tokom svog daljeg istraivanja, Grof je primjetio da se isti ovaj spektar fenomena
javlja i u terapeutskim seansama bez koritenja droga, odnosno, hemijskih supstanci.
Zajedniki elemenat ovih iskustava bilo je prevazilaenje granica individualne svijesti
osobe, premotavanje granica ega i vremena-prostora. Grof je nazvao ovakva iskustva
transpersonalnim doivljajima, i ezdesetih godina prolog vijeka osnovao je jednu
granu psihologije koja se zvala transpersonalna psihologija i koja se striktno bavila
istraivanjem ovakvih fenomena.
Iako je Grof-ova novoosnovana Asocijacija Transpersonalne Psihologije veoma
brzo skupila oko sebe veliki broj zainteresovanih naunika i postala jedna respektivna
grana psihologije, godinama ni Grof ni njegove kolege nisu uspjeli da ponude teoriju
koja bi objasnila ove bizarne psiholoke fenomene kojima su sami bili svjedoci. Ali i ovo
se promjenilo sa pojavom holografske paradigme.

Kako je Grof nedavno primjetio, ako je um dio jedne neprekidne cjeline, lavirint koji
je u vezi ne samo sa svakim drugim umom koji postoji ili koji je postojao, kao i sa svakim
atomom, organizmom i podrujem prostora i vremena, injenica je da je on u stanju da
povremeno napravi upade u ove teritorije, i tako ni transpersonalna iskustva se ne ine
vie toliko zagonetna.

Holografska paradigma takoe ima implikacije i u tzv. "tvrdokornim" naukama kao

to je biologija. Keith Floyd, psiholog na Virginia Intermont koledu ukazuje da ukoliko
je materijalitet realnosti samo jedna holografska iluzija, onda vie ne moemo ni da

6
kaemo da je mozak taj, koji stvara svijest. Prije bi se moglo tvrditi da svijest kreira oblik
mozga kao i tijela -- i svega ostalog oko nas to mi interpretiramo materijalnim.

Ovakav zaokret u nainu gledanja na bioloku strukturu doveo je naunike do take

na kojoj se i medicina kao i nae gledanje na proces iscjeljenja, moe takoe
transformirati holografskom paradigmom. Ako je fizika struktura tijela samo jedna
holografska projekcija svijesti, onda je sasvim jasno da je svako od nas vie lino
odgovoran za svoje zdravlje, nego to to moderna medicina priznaje. Ono na ta sada
gledamo kao na jednu remisiju bolesti, odnosno povlaenje simptoma, moe u stvari da
bude posljedica promjena u svijesti, koje opet uzrokuju promjene na hologramu tijela.

Slino tome, nove i kontraverzne tehnike ljeenja kao npr. vizualizacija mogu dosta
da pomognu zbog toga to u holografskom domenu, realnost slike koju smo zamislili
nije nita manja od realne realnosti.
ak i vizije i doivljaji koje smatramo neprirodnim, postaju objanjivi uz pomo
holografske paradigme. U svojoj knjizi Pokloni Nepoznatih Stvari, biolog Lyall Watson
opisuje svoj susret sa indonezijskom enom amanom koja je bila u stanju, izvodei
jedan ritualni ples, da uini da jedna kompletna aleja drvea jednostavno ispari.
Watson dalje kae da dok su on i ostali posmatrai zapanjeno posmatrali sve ovo, ena je
uinila da se drvee ponovo vrati gdje je i prije bilo, onda opet da nestane, pa ponovo se
pojavi i tako nekoliko puta zaredom.
Iako dananja nauka nije u stanju da objasni ovakve dogaaje, iskustva kao ova
postaju mnogo jasnija ako je materijalna realnost samo jedna holografska projekcija.

Moda se mi slaemo oko toga ta je tamo, a ta nije, zato to je ono to nazivamo

koncenzus realnou formulirano i ratificirano na nivou ljudske svijesti na kom su svi
nai umovi neprekidno isprepleteni.
Ako je ovo istina, onda je to najznaajnija implikacija holografske paradigme od svih
ostalih, jer to znai da iskustva kao ona to ih je Watson imao, nisu svakodnevna samo
zato to mi nismo programirali svoju svijest tj. vjerovanja da im mi to dozvolimo. U
holografskom univerzumu ne postoje nikakve granice koje nas spreavaju da
promjenimo tkaninu realnosti.

Ono to mi percipiramo kao realnost, je samo jedno grubo platno koje eka na nas,
da na njemu naslikamo sliku kakvu elimo. Sve je mogue, od savijanja kaike snagom
naeg uma pa do fantastinih iskustava koje je Kastaneda doivljavao za vrijeme njegove
interakcije sa Don Huanom, jer je arobnjatvo - nae od roenja steeno pravo. Sve ovo
nije ni manje ni vie udnije od nae sposobnosti da ostvarujemo realitete kakve elimo,
u naim snovima. Mi smo maioniari, od roenja.
I zaista, ak i nai najfundamentalniji stavovi o realnosti postaju sumnjivi, jer u
jednom holografskom univerzumu ak su i dogaaji koji na prvi pogled nemaju veze
jedan s drugim, ve su unaprijed bili odreeni. Sinhronizam ili sluajnosti sa smislom,
odjednom postaju jasni, a na sve u realnosti bi trebalo da se gleda kao na jednu

7
metaforu, jer ak i najsluajniji dogaaji mogu da otkriju neku simetriju u svojoj
pozadini.
Da li e nauka prihvatiti Pribram-ovu i Bohm-ovu holografsku teoriju, ili e ona biti
osuena na smrt, ostaje da se vidi. Meutim, ono to se sa sigurnou moe rei, ona je
ve ostavila jak utisak na nain razmiljanja mnogih naunika. I u sluaju da se dokae
da holografski model ne prua najbolje objanjenje za momentalnu komunikaciju, kada
dvije subatomske estice meusobno alju informacije jedna drugoj, u najmanju ruku,
kako primjeuje Basil Hiley, profesor fizike sa londonskog Birbeck koleda, Aspect-ovo
otkrie pokazuje da moramo biti spremni da uzmemo u obzir radikalno nove poglede na
realnost.

Galaksija.com