Regresivna terapija

Poslednjih godina sve je vie psihijatara i klinikih psihologa koji u lijeenju problema psihike i neuroloke prirode, kod
ljudi, pribjegavaju tzv. regresivnoj terapiji. Stvar je dosta interesantna jer kroz ovaj vid dijagnostike i terapije dolo se do
nekih novih saznanja koja se tiu ne samo psihologije i psihijatrije nego moda i tzv. duhovnog aspekta Svega to
Jeste, zajedno sa nama kao duhovnim ljudskim biima u svemu tome. Na kraju krajeva, mi smo svi dio Jedne Cjeline,
mada nam se na prvi pogled to ne ini tako. Ono novih je pod navodnim znakovima zbog toga to kad itaoci saznaju
o emu se radi, odmah e im biti jasno da su mnoga od tih saznanja bila jo od davnina poznata u nekim istonjakim
uenjima, meutim, ona kao takva nisu uzimana u obzir na podruju moderne psihijatrije i medicine uopte. S druge
strane, neke religije takoe ne dozvoljavaju mogunost da ljudsko bie vjeno egzistira uz pomo mnogobrojnih
inkarnacija u ovoj ili nekoj drugoj oblasti postojanja.

Tako su se u poslednje vrijeme pojavile i neke strune knjige na tu temu gdje psiholozi i psihijatri opisuju mnoge
aspekte ove problematike kao i principe dijagnostike i terapije psihikih poremeaja koji potiu od trauma nastalih u
ranijim periodima ovjekovog ivota, kako ovog sadanjeg tako i prolih. Neki psihiki poremeaji takoe esto nastaju
kao rezultat interakcije nekih entiteta koji obitavaju u drugim oblastima postojanja, sa nama a da mi istovremeno njih u
veini sluajeva, nismo svjesni.

Da bi se pravilno prilo ovoj tematici, ovjek bi se prvo morao rijeiti svih svojih (dogmatskih) predubjeenja koja esto
imaju mnogo vie veze sa religijom i tzv. koncenzus realnou koja je svojim veim dijelom jo uvijek ovisna od nje,
nego sa objektivnim stanjem stvari u realnosti u kojoj ivimo.

Danas, vie nego ikada, ljudi pribjegavaju cijeloj jednoj paleti antidepresivnih sredstava (koji su posebna tema) kako bi
ublaili neke psihike tegobe ili traume koje im zadaje svakodnevni ivot, bez elje, volje i snage da pogledaju malo
dublje u pozadinu psihikih problema od kojih pate. Mnogi psihijatri, koji se bave hipnoterapijom tvrde da se ljudi nerado
odluuju na to da bace pogled na svoju prolost a pogotovo prijanje ivote i suoe se s traumama koje su tamo
doivjeli, uglavnom uz ispriku tipa: Dovoljno imam problema u ovom ivotu, jo mi samo treba da se suoavam s onima
iz prolog.

Hemijske supstance, dodue, imaju sposobnost da promijene fizioloke procese u mozgu, pa tako i ovjekovu
percepciju i njegov odnos prema stvarima koje ga tite, meutim, kao to je to sluaj i sa veinom drugih medikamenata
koja su danas u opticaju i ovdje se radi samo o kontroli simptoma ali ne i o lijeenju uzroka poremeaja. S druge strane,
ti medikamenti imaju cijeli jedan niz sporednih efekata od kojih svaki moe slobodno da predstavlja jo jednu dodatnu i
zasebnu bolest. Moramo imati na umu da je moderna medicina samo jedan biznis, iji je moto: Pacijent izljeen,
potroa izgubljen. Stoga, forsiranje medikamenata koji kontroliu simptome a ne lijee oboljenja, ne bi trebalo biti
nikakvo udo. S druge strane, sam pristup ovjekovom tijelu, kao jednoj maini, negira njegovu najvaniju komponentu,
- a to je upravo ona njegova duhovna strana. Pri svemu tome veoma bitno je razumjeti da se sve traume nanesene
ovjekovoj dui ili spiritualno-eterinom tijelu, mogu veoma lako manifestovati i na njegovom fizikom tijelu a moramo
uvijek imati na umu i to da je ovjek mnogo vie od njegovog fizikog tijela.

U tekstu Opsjednutost ve smo naveli da se terapija prolih ivota ne smije razdvajati od terapije oslobaanja od
duhova-privjesaka, odnosno, diskarniranih ljudskih ili drugih entiteta koji su se, na odreen nain, pridruili ivim
ljudima.

Dr Edith Fiore je objavila 1978. godine prvu knjigu na temu terapije prolih ivota, odnosno, koritenja sjeanja iz
prolih ivota za svrhu lijeenja poremeaja ne samo psihike, nego i fizike prirode. Tu ona tvrdi da je terapija prolih
ivota jedan brz i efikasan nain lijeenja mnogih tegoba emocionalne i fizike prirode. Meutim, esto se za vrijeme
njenih seansi s klijentima ispostavljalo da njihovo sjeanje na neki od prolih ivota nije bilo u stvari njihovo, nego se
radilo o sjeanju nekog diskarniranog ljudskog duha koji je bio zakaen za klijenta. U takvim sluajevima, prvo se
poduzima oslobaanje od tih duhova-privjeska, (u veini sluajevima vie njih), pa se nakon toga nastavlja sa
regresijom samog klijenta. Meutim, u mnogim sluajevima pokazalo se da je to oslobaanje od duhova-privjesaka bilo
sasvim dovoljno za razrjeavanje psihikih problema pacijenta, jer su oni u stvari poticali od tih duhova a ne od nekih
trauma iz nekog od prolih pacijentovih ivota. U svojoj drugoj knjizi, objavljenoj 1987. godine, Dr Fiore tvrdi da je oko
70% populacije zahvaeno problemom duhova-privjesaka.

~***~

Duhovnu pozadinu na kojoj poiva regresivna terapija ve smo ukratko pokuali predstaviti u tekstu Opsjednutost.
ovjek uvijek ivi u jednom Vjenom-Sada. On istovremeno moe da ima sjeanja na prolost, kao i oekivanja od
budunosti ali sadanjost je ono to za njega jedino sutinski postoji. Momenat u kojem on bivstvuje, karakterizovan je
njegovim trenutnim stanjem svijesti, njegovom trenutnom starou, trenutnim fizikim oblikom, brojem otkucaja srca,
trenutnim sadrajem u njegovim crijevima i drugim trenutnim fiziolokim procesima.
 Lijeenje u sadanjem momentu podrazumijeva razrjeavanje nekog konflikta ili problema iz prolosti koji nastavlja da
vri uticaj na ovjeka u sadanjem momentu. Tu se obino radi o jednoj rezidualnoj ili zaostaloj mentalnoj,
emocionalnoj, fizikoj ili duhovnoj energiji iz nekog od preanjih dogaaja, koja kontaminira sadanji doivljaj.
Razrijeenje ili odstranjivanje te energije je ujedno i cilj ovog tretmana. Kao rezultat toga, ovjek postaje rastereen i on
sada raspolae sa mnogo vie energije i elana da nastavi sa ostvarenjem ciljeva koje je uspostavio jo prije nego to se
inkarnirao u sadanjem ivotu.

[Ovdje moramo napomenuti da postoji dosta indikacija da mi nakon smrti fizikog tijela, tj. nakon to odbacimo staro
odijelo, imamo priliku da provedemo izvjestan vremenski period u 5D (zona kontemplacije), gdje moemo da
sagledamo svoje prijanje ivote i odluimo gdje emo se inkarnirati u naem sljedeem ivotu. To naravno zavisi i od
karme koju trebamo izbalansirati, lekcija koje trebamo nauiti, misija koje planiramo ostvariti a sve je to i u skladu s
razvojnim stepenom svijesti kojeg smo uspjeli do tada dostignuti. Onda oblaimo novo odijelo i uskaemo ponovo u
fiziku egzistenciju. Prije toga, navodno, ak nam se daje prilika da sagledamo na budui ivot i da se na neki nain
sloimo s njim. Naravno, druga je stvar to to mi sve ovo zaboravimo nakon to upadnemo u ovu 3D mainu za
mljevenje i ispiranje mozga, pa se onda ponaamo kao muve bez glave.]

Dok naih pet ula percipiraju nau blisku okolinu kao i neke trenutne podraaje u ovom momentu, naa podsvijest
biljei sve te utiske i skladiti ih zajedno sa njihovim interpretacijama od strane naeg uma, koji ih analizira u pokuaju
odreivanja prisustva neke potencijalne, stvarne ili zamiljene opasnosti ili prijetnje po na fiziki opstanak. Na um se
pri tom odreivanju koristi usporedbama sa slinim okolnostima kojima smo bili izloeni u prolosti. On tako prosuuje
stepen nae trenutne sigurnosti kao i to da li se trebaju poduzimati odreene mjere. Tako nae eventualne trenutne
aktivnosti esto predstavljaju jednu reakciju na neke ranije sline okolnosti u kojima smo se nali.

Ova neprestana percepcija, tumaenje, uporeivanje, prosuivanje i reakcije, odvijaju se na jednom nivou koji je ispod
nae budne svijesti. Na um je na jednom stalnom oprezu. U skladu s tim, moe se rei da naa prolost esto
predstavlja jedan dio nae sadanjosti, tj. da naa prolost stalno utie na nau sadanjost.

Ako obratimo panju na nae tijelo, na njemu emo moi primjetiti neke oiljke koji su rezultat fizikih trauma koje smo
doivjeli u prolosti. Bez obzira to je tkivo na tim mjestima oteeno ili promijenjeno, mi ne osjeamo bol.

Na um takoe moe da doivi traumu i tu se onda takoe dogaaju neke promjene i nastaju oiljci. Ti oiljci se esto
manifestuju na nae ponaanje, stavove, odnose s drugim ljudima, a oni mogu da izazovu i odreene fobije, kao i
reakcije u smislu straha, ljutnje, nepovjerenja prema drugima itd.. Ukratko reeno, oiljci naeg uma mogu u mnogome
da utiu na ispoljavanje nae linosti.

Psihoterapija je jedna od disciplina koja pokuava da se bavi pitanjem mentalnih trauma, ali sa veoma ogranienim
uspjehom. Traume koje su nastale u naoj psihi esto su duboko zakopane u naoj memoriji i ve odavno zaboravljene
od strane nae budne svijesti. Taj duboko zakopani materijal praktino je nemogue dosegnuti uz pomo obinog
razgovora u smislu psihoanalize, jer se tu u sutini radi samo o jednoj intelektualnoj diskusiji neega to je ovjek u
stanju da se sjeti. Mnogi od nas se ne mogu sjetiti dogaaja prije svoje este godine a neki ak ni toga ta im se
deavalo prije dvanaeste ili etrnaeste godine. Istovremeno, postoji cijelo jedno bogatstvo zakopanih iskustava i
doivljaja iz tih perioda ovjekovog ivota.

Meutim, ta sjeanja se mogu dosegnuti uz pomo hipnoze. Dr Edith Fiore je tako poela da koristi hipnoanalizu kako
bi odredila izvor sadanjih problema svojih pacijenata. U stanju hipnoze, podsvijest ovjeka e odgovarati na pitanja
hipnoterapeuta. U to doba Dr Fiore nije vjerovala u mogunost inkarnacije, meutim u nekim sluajevima ispostavljalo
se da se uzrok trenutnih problema njenih klijenata nalazio u nekom od njihovih prolih ivota. Bez obzira to je to bilo u
suprotnosti s njenim vjerovanjima, Dr Fiore je zauzela jedan profesionalan pristup prema svemu tome i savjetovala je
svojim klijentima da opiu sve to vide i upravo onako kako oni to doivljavaju. Rezultati takve terapije su bili toliko dobri
da je ona nastavila sa razvijanjem raznih tehnika u terapiji prolih ivota. Ona je postala tako jedan od doajena na tom
podruju sa preko 40000 obavljenih regresija.

U svakom sluaju, terapeut ovdje radi sa materijalom koji dolazi iz klijentove podsvijesti, kakav god on bio. To mogu biti
metafore, simboli, likovi iz filmova ili bilo ta drugo. Scena koju on opisuje moe da bude neko praistorijsko vrijeme na
zemlji, on kao ivotinja u nekoj dungli, kao vanzemaljsko bie na nekom svemirskom brodu ili na nekoj drugoj planeti ili
kao ne-fizika inteligencija u spiritualnoj oblasti postojanja, sa jednim mnogo viim nivoom svijesti nego to je ljudski.

Na osnovu podataka dobivenih iz desetina hiljada regresivnih izvjetaja nalazimo da je ovaj na univerzum pun
arolikog ivota, na njegovim razliitim nivoima i u raznoraznim oblicima. U naoj i drugim galaksijama postoji mnogo
planeta na kojima cvjeta ivot u raznim fizikim oblicima. Neki od njih su humanoidni dok su drugi u obliku gutera,
delfina, ili mnogih drugih ivotnih formi. Neki egzistiraju kao ista inteligentna energija na viim nivoima egzistencije.
ini se da jedan veoma mali procenat bojih iskri odluuje da se inkarnira na ovoj naoj planeti.

[Ovo ne bi trebalo biti neko udo s obzirom da svi koji dou ovamo treba da prolaze kroz toak inkarnacije ljudskih
bia. Mnogi od nas su, navodno, svojevremeno doli u ovu Zonu Demijurga u misiji da u ovaj nepopularni dio nae
galaksije unesu vie Svjetlosti tj. da ga dovedu u harmoniju sa kreativnim silama Svega to Jeste, meutim i na alost,
 ve poslije par inkarnacija oni su pali u jedan duboki trans i zaboravili na tu svoju misiju usljed djelovanja jednog
veoma jakog i sofisticiranog kontrolnog sistema. Entiteti OPS (orjentacija prema sebi) tipa, koji su zaposjeli ovaj dio
prostora-vremena manipuliu svijest ljudskih bia, tako da ovi krue iz jedne inkarnacije u drugu, nesvjesni svoje
istinske prirode i objektivne realnosti. ivjei u nesvjesti usljed svoje podlonosti veoma monim tehnikama ispiranja
mozga i kontrole svijesti, ove boje iskre poinju uzimati uea u ou-programu (barbarizmu kosmikih proporcija)
reiranom od strane kontronog sistema na ovoj planeti, te tako i skupljati karmu, koje se onda veoma teko oslobaaju.
Tako oni ostaju na neki nain zarobljeni u ovoj vremensko-prostornoj zoni, te slue kao izvor energije za svoje
nadzornike ili 4D enitete OPS tipa. Ljudska bia sa individualnom duom po samoj svojoj sutini nisu bila nasilna i nisu
imala tendenciju da unitavaju ivot bilo gdje da su se zadesili u ovom univerzumu. Meutim, sada na ovoj planeti,
mentalno kontrolisana ljudska bia ponaaju se onako kako im nalau mentalni programi, nametnuti od strane njihovih
kontrolora. Tako smo mi ovu prekrasnu planetu u rekordnom roku pretvorili u jednu klaonicu koja non-stop radi, a
istovremeno i u jednu kantu za ubre, koja je ve odavno prepuna. Naravno, mi same dubine svega toga ne moemo
da budemo i svjesni iz ve prethodno navedenih razloga. Tako se sada nalazimo u jednom zaaranom krugu iz kojeg
se izlaz jo uvijek ne nazire. Postoje i neke indikacije da se pojedini duhovi-privjesci, kaei se inkarniranim ljudskim
biima, pokuavaju se na taj nain vercovati kako bi zaobili inkarnacione portale tj. da se ne bi morali sami ovdje
fiziki pojavljivati a istovremeno elei da iskuse ivot u ovoj oblasti postojanja!?]

Imajui sve ovo na umu, nije teko za razumjeti zato danas u svijetu postoji veoma malo psihijatara i psihologa,
odnosno, strunjaka koji su u stanju da zau na ovo podruje i obavljaju regresivnu hipnozu na jedan nepristrasan i
profesionalan nain. Psihijatri i psiholozi takoe imaju svoja vlastita predubjeenja, sisteme vjerovanja kao i jednu
klasinu akademsku osnovu u kojoj ne postoji ovaj vid dijagnostike i terapije psihikih oboljenja ovjeka. Veina njih
takoe nema adekvatno duhovno ili metafiziko obrazovanje koje bi im moglo biti od pomoi u radu na ovom podruju.

Za sada se znanja na polju regresivne hipnoterapije ire uz pomo seminara i predavanja onih strunjaka koji su ve
stekli odreena iskustva na tom polju, kao i njihove literature. Naravno, moramo imati na umu da je tu nastao i jedan
vakum kojeg su poeli da popunjavaju kojekavi hipnotizeri-arlatani, koji svoje seanse i ou-programe takoe nazivaju
regresivnom hipnoterapijom. Tako oni samo unose konfuziju na ovom veoma vanom i osjetljivom podruju
psihoterapije.

Regresivna terapija se bavi biografskim materijalom ovjeka ukljuujui svako iskustvo koje prethodi sadanjem
momentu u kome se on nalazi. Ona se sastoji od nekoliko dijelova:

1. Sjeanja iz sadanjeg ivota otkrivanje i lijeenje trauma koje su nastale u sadanjem ivotu
2. Regresija roenja tretman doivljaja u pre-natalnom i peri-natalnom periodu
3. Terapija prolih ivota ima za cilj da lijei ili razrjeava konflikte iz sadanjeg ivota koji potiu od
traumatskih dogaaja iz nekog od prolih ivota, uz pomo sjeanja na prethodne inkarnacije
4. Iscjelivanje due-uma; - usmjerava se na sakupljanje i reintegraciju fragmentiranih ili otcijepljenih
dijelova linosti
5. Terapija oslobaanja od duhova ima za cilj otputanje i upuivanje ka Svjetlosti prikaenih
diskarniranih entiteta, nametnika, oslobaanje od vanzemaljskih implanata, misaonih formi i svega ostalog to normalno
ne pripada pacijentu

U okviru svih ovih podruja primjenjuju se prave psihoterapeutske metode prilikom rjeavanja problema i konfliktnih
stanja. Pristup podsvjesnom umu (ili materijalu iz desnog mozga) obino se ostvaruje istraivanjem sjeanja kroz
emocionalne kanale. Prilikom svega toga pokuavaju se zaobii svjesne ideje, miljenja ili stavovi koji dolaze iz lijevog
dijela mozga.

Fiziki ili emocionalni osjeaji koji su asocirani sa incidentima iz prolosti, mogu se osjeati ali se ne mogu razmiljati.
ovjekov ego (lijevi mozak) moe pokuati da blokira ili da se uplie u dogaaje kojih se on sjeti, kao i bol koji je
udruen s njima. Nagon za preivljavanje i blokiranje bola su neke od glavnih karakteristika ega. Svjesni ovjekov um
esto ocjenjuje ono to dolazi iz podsvijesti kao nenormalno i na neki nain uspostavlja cenzuru na sve to dolazi s te
strane. To ujedno i ometa terapeutski proces.

Negiranje, racionalizacija i opravdanja se koriste od strane ega da bi se izbjegla odgovornost. To je upravo i jedan od
razloga zato terapeuti ne smiju koristiti pitanja tipa kako i zato, jer oni tada pozivaju ego da objasni razloge,
odnosno, da izmisli neku priu u vezi okolnosti pod kojima je dolo do odreenog dogaaja. Ego ima tendenciju da ne
prihvata nita drugo do tzv. koncenzus realnost, koja naravno ne podrazumijeva postojanje jednog duhovnog svijeta,
kao ni mogunost za jedno podsjeanje na dogaaje koji su se deavali prije ili za vrijeme ovjekovog roenja.

Pre i peri-natalna terapija podrazumijeva vraanje na percipirane traumatske dogaaje iz tog perioda ivota i njihovo
razrjeavanje. Tu se radi o ovjekovim iskustvima prije njegovog zaea (koncepcije) pa sve do njegovih prvih iskustava
u obliku novoroeneta.
(U SAD ve postoji nekoliko asocijacija psihologa i psihijatara koji se bave ovim periodom ovjekovog ivota, kao to je
npr. Peri-natal Pshychology Association of North America a jo 1981. godine u SAD je osnovana i Asocijacija za
Istraivanje i Terapiju Prolih ivota the Assocition for Past Life Research and Therapies. Takoe, na ovom polju se
pojavljuje sve vie i vie strune literature.)

U klinikom okviru reinkarnacije, ovjekovo bie ili duh se smatra vjenim. U sklopu svog duhovnog puta i razvoja,
mnoga bia se odluuju da se inkarniraju na ravni postojanja ove planete, to podrazumijeva uzimanje forme fizikog
ljudskog tijela. Za vrijeme mnogobrojnih ivota i interakcije izmeu ljudi, bie skuplja ili akumulira mentalne,
emocionalne i fizike rezidue koje ono onda nosi sa sobom iz ivota u ivot.

Podsvijest sadri u sebi pamenje svega to je osoba ikada doivjela, odnosno, percipirala. Svako njeno iskustvo je
zapisano u njenoj memoriji ukljuujui i biografski materijal iz ovog ivota, za vrijeme roenja, prije roenja, iz drugih
ivota, kao i nefizikalnih iskustava iz onih perioda izmeu ivota.

Ova ovjekova banka memorije ukljuuje percepciju svakog dogaaja iz prolosti; okolnosti pod kojim se on dogodio;
sve fizike i senzorne impresije, ukljuujui i subliminalno (ispod praga ulne osjetljivosti) primljene podatke koji su
vani za njega. Isto tako i misli, emocije i osjeanja koja su bila asocirana s tim dogaajima. Takoe, tu postoji i jedna
svjesnost o mislima drugih osoba koje su uestvovale u tim dogaajima (telepatski prenos?!). Dakle, ovjek je svjestan
ne samo svojih misli nego i misli drugih ljudi koji su bili u nekoj interakciji s njim, kako u ovom tako i u prolim ivotima.

Na um, odnosno, svijest nalazi se na jednom stalnom oprezu od istinskih ili zamiljenih prijetnji dok prima sadanje tj.
momentalne utiske koji mu stiu od strane ula. Ti utisci se automatski prerauju i uporeuju sa slinim iskustvima iz
prolosti. To znai da je svaka interakcija u ovjekovom zrelom dobu, svaki dogaaj iz njegovog djetinjstva i svaki
dogaaj prije njegovog roenja, - zapisan na nivou njegove podsvijesti. To se moe validirati uz pomo koritenja
regresivne hipnoze. Ovo pamenje dogaaja iz prolosti moe se i verificirati.

ini se da to je neka emocija ili doivljaj iz prolosti bio neugodniji, utoliko je on ostavio dublje tragove u memoriji,
meutim, to su tragovi u memoriji dublji, utoliko ih je lake i pratiti, te na taj nain i doi do onih dogaaja koji
zahtijevaju psiho-terapeutsko razrjeenje.

Iskrivljena percepcija

Jedna od bitnih karakteristika ovjekovog uma je iskrivljeno percipiranje stvari i dogaaja iz ega takoe proizilazi i
njihova iskrivljena ineterpretacija. Recimo da je negdje dolo do automobilske nesree u kojoj je uestvovao samo
jedan automobil i da je taj dogaaj vidjelo deset ljudi, pet mukaraca i pet ena. Voza je bio mukarac i on je poginuo.
Svaki od ovih svjedoka koncentrisao se na jedan poseban dio cijele scene. Svaki od njih e percipirati jedan manji dio
dogaaja a istovremeno e biti uvjeren da vidjeo cijeli dogaaj. Ta nekompletna percepcija e se pretvoriti u neispravno
vienje, odnosno, interpretaciju cijelog dogaaja. U svemu tome veliku ulogu e igrati i line predrasude svjedoka. Kad
istrani organi budu sasluavali svjedoke, svaki od njih e ispriati razliitu verziju dogaaja, ukljuujui brzinu auta, ko
je bio kriv, kakve su bile okolnosti u kojima je dolo do udesa itd. i svi e vjerovati da su rekli istinu. Nekoliko godina
kasnije, na sudskom pretresu, svaki od ovih svjedoka e ispriati neto drugaiju verziju dogaaja od one koju je prvo
izloio. Dakle, u meuvremenu je njihova memorija prilino promijenila samu scenu dogaaja i okolnosti pod kojima se
on dogodio. To se naziva konfabulacija memorije.

Ipak, na osnovu izjava svjedoka policija zakljuuje da se tu radilo o jednoj obinoj saobraajnoj nesrei i na osnovu
toga, osiguravajue drutvo, gdje je pokojnik imao polisu ivotnog osiguranja, isplauje novac njegovom sinu. Taj novac
mijenja ivotni tok i nain ponaanja tog mladia. On sada poinje drugaije da se ponaa i to njegovo ponaanje ima
svoje implikacije na sve one koji se nalaze u interakciji s njim, kao i dalekosene posljedice po njegovu sudbinu. Zbog
ovog novca on postaje manje motivisan i sa manjim osjeajem odgovornosti za ostvarivanjem bilo ega vrijednog za
sebe ili druge. On je prestao sada da koristi sve svoje potencijale onako kako bi ih koristio da je morao sam da zarauje
za svoj ivot.

Jedno dublje istraivanje motiva ovjeka koji je poginuo u saobraajnoj nesrei otkriva da je on ve dugo patio od
depresije i da je nakon odreenog vremena odluio da izvri samoubistvo na takav nain da sve izgleda kao nesrean
sluaj. Njega je takoer grizla savijest to je zapostavljao svog sina, te je na taj nain htjeo da se iskupi, osiguravajui
mu jednu veu sumu novca preko svoje polise osiguranja. Naravno, u sluaju samoubistva osiguranika, osiguravajua
drutva ne isplauju novac, tako da je u ovom sluaju novac bio isplaen tom mladiu na osnovu pogrene percepcije
svjedoka to je onda pokrenulo jednu lananu reakciju dogaaja za koje se ispostavilo da mu nisu ili u prilog.

Inae, kod svake nae pogrene percepcije i interpretacije, pokree se odreena kaskada dogaaja koji imaju
odreene konsekvence. Traumatski dogaaji su oni koji ovjeku zadaju najae udarce i njihove posljedice mogu biti
veoma dugotrajne. Svako doivljeno traumatsko iskustvo pokree u ovjeku jednu odreenu sekvencu reakcija, to se
naziva - Sekvenca Traumatskog Dogaaja. Percepcija svakog narednog dogaanja registruje se u svjesnom umu i
zapisuje u bankama memorije. Ove percepcije su uglavnom pogrene zbog mnogobrojnih faktora. Kod nas postoji
 jedna deformisana percepcija realnosti odreene situacije, odnosno, istinskih okolnosti. Ta deformacija ostaje uklesana
u podsvijesti a onda ona utie na interpretaciju drugih slinih dogaaja. Nikada ono to se objektivno dogodilo nekoj
osobi ne ostaje u njenoj bazi podataka, nego tu ostaje zapisano samo ono to ta osoba misli, ono ega se ona sjea ili
osjea u vezi odreenog dogaaja, te sve to onda ima dugorone efekte na njenu psihu.

Ove distorzije i deformacije se pokuavaju ispraviti uz pomo terapije tako to se pacijenta navodi da jasno percipira i
razumije objektivnu pozadinu odreenog dogaaja, odnosno istinu u vezi toga ta se tano dogodilo u njegovoj prolosti
i zato su odreene traume nastale. To onda vodi do izljeenja rezidua, to bi ujedno znailo da istina vodi ovjeka ka
slobodi.

U sekvenci traumatskog dogaaja, percepcija samog dogaaja je obino pogrena. ovjekov um onda pokuava da
interpetira dogaaj na osnovu lanih podataka koje je dobio uz pomo percepcije to nadalje vodi do pogrene
interpetacije. Njegov um, nadalje, na ovu pogrenu interpretaciju pogrene percepcije iz prolosti, reaguje tako to na
osnovu nje analizira sadanju situaciju u potrazi za svakom potencijalnom opasnou, odnosno, prijetnjom koja bi
mogla da ugrozi njegov opstanak. On tako onda uporeuje iskrivljen pogled na sadanju situaciju sa bilo kakvim slinim
dogaanjima iz prolosti.

esto onda takve neodgovarajue reakcije na pogrene interpretacije pogrene percepcije, vode do donoenja
pogrenih odluka, nagaanja, zakljuaka, predrasuda i procjena; neodgovarajuih obeanja i zaricanja, pa ak i pretnji
u vezi sa dogaajima ili ljudima koji u njima uestvuju.

Sekvenca traumatskih dogaaja sastoji se od sljedeih elemenata:

1. Percepcija/pogrena percepcija sadanjeg traumatskog dogaaja

2. Interpretacija/pogrena interpretacija pogrene percepcije
3. Poreenje sa ranijim slinim dogaajima u smislu odreenja potencijalne opasnosti po opstanak u
sadanjoj situaciji. To skoro u svim sluajevima rezultira u pogrenoj procjeni sadanje situacije.
4. Prosuivanje bazirano na pogrenoj procjeni sadanje situacije, kao rezultat usporedbi sa
pogrenim tumaenjima slinih dogaaja iz prolosti koji su bili neispravno percipirani
5. Reakcije, - koje esto nisu odgovarajue u sadanjoj situaciji

Ove neodgovarajue reakcije na pogrene interperetacije, bazirane na iskrivljenoj percepciji, dalje vode do formiranja
kojekakvih stavova ili principa, obeanja, pogrenih nagaanja, predrasuda, procjena i zakljuaka, kao i zaricanja u
smislu:

'Neu vie nikada da vjerujem mukarcima/enama'

'Svi su ljudi zli'

'Ja nisam dovoljno dobar'

'Ja ne zasluujem...'

'Ja neu vie nikad...' itd.

Ovakve odluke ovjek obino donosi za vrijeme traumatskih emocionalnih i fizikih epizoda u ovom ili u prolim
ivotima. Takvi stavovi i 'principi' se onda pretvaraju u vjerovanja a ta vjerovanja se onda duboko ukorjenjuju u
ovjekovu podsvijest. Nadalje ta vjerovanja poinju da 'farbaju' njegovu percepciju i iskrivljuju prosuivanje, kako
situacija u kojima se on nalazi, tako i njegove interakcije s drugim ljudima.

Takvi ovjekovi stavovi postaju i temelj za njegove predrasude. Nadalje, svi ovi stavovi, principi, odluke, nagaanja,
predrasude i zakljuci, formiraju mentalne rezidue ili - zaostatke, koji se nakupljaju u ovjeku kao dio svijesti njegove
due i koje on onda nosi iz ivota u ivot. Ti mentalni zaostaci, kasnje dovode do zbrke u ovjekovom umu mijeajui se
sa njegovim doivljavanjima stvari u sadanjem ivotu, odnosno, one u svakom sadanjem doivljaju osvjeavaju neke
aspekte iz nekog od prolih doivljaja.
Problemi koji se najee primjeuju na seansama terapije prolih ivota sastoje se od zaostataka na strahu baziranih
emocija kao to su gnijev, uvredljivost, elja za osvetom, strah, osjeaj krivice, gria savjesti kao i izvitoperena ljubavna
osjeanja u smislu ljubomore, posesivnosti pa ak i nasilja.

Za mnoge od ovih emocija kod mnogih ljudi se ne moe nai nikakva osnova u njihovom sadanjem ivotu, meutim,
njih ovjek nosi sa sobom i upoljava u svakoj situaciji u kojoj se nae i projicira ih na druge ljude s kojima on ulazi u
interakciju. Fobije, osjeaji ugroenosti, ozlojeenost, depresija, pa ak i nagon za samoubistvom, mogu se u nekim
sluajevima svrstati u tu kategoriju. Tako ovjekove emocionalne reakcije na stvari, ljude i dogaaje u sadanjem ivotu
mogu da budu nepotrebno kontaminirane emocionalnim zaostacima nakupljenim u traumatskim doivljajima u prolim
ivotima, odnosno, te ovjekove reakcije mogu uveliko biti pod njihovim uticajem.

Fiziki zaostaci se nakupljaju kao rezultat povreda, nesrea, operacija ili trauma fizike prirode, pogotovo onih koje su
dovele do smrti u nekom od prolih ivota. One mogu da budu i u obliku beljega, odnosno, oiljaka koji su prisutni na
tijelu ovjeka od njegovog roenja, u obliku fizikih simptoma bez fiziolokih ili organskih uzroka, odreene bolesti koja
se manifestuje na nekom dijelu tijela itd. U mnogo sluajeva ispostavlja se da se ti beljezi ili oiljci nalaze na mjestima
na kojima su nastale smrtonosne rane u prolom ivotu.

Postoje i spiritualni zaostaci koji mogu biti zakopani duboko u podsvijesti. Tu se obino radi o 'karmikim dugovima' koji
su bazirani na onom ve dobro poznatom principu: 'Ono to si sijao to e i da anje'. Nasilje nad drugima i krenje
njihove slobodne volje, - povlai najveu karmu.

Kod ovjeka takoe moe u odreenim okolnostima doi i do fragmentacije svijesti-due, najee usljed mentalnih,
emocionalnih i fizikih trauma. Kada doe do fragmentacije svijesti, posljedice mogu biti ozbiljne i dalekosene, kao to
je to sluaj kod sindroma mnogostrukih linosti (MPD Multiple Personality Disorder) ili disasocijacije linosti, kad se
formiraju brojne pod-linosti u sklopu jedne osobe. MPD se najee javlja kod djece nad kojom je vreno seksualno
nasilje i kod osoba koje su podvrgnute metodama ispiranja mozga i programiranja svijesti od strane tzv. Iluminata,
obavjetajnih tajnih slubi i nekih slinih tajnih organizacija sa satanistikom pozadinom.

Terapija prolih ivota je metoda uz pomo koje se omoguava ovjeku da se sjeti svih detalja u vezi nekog svog
doivljaja ili iskustva iz prolih ivota, te da se tako taj nesvjestan materijal dovede do svijesti ovjeka, nakon ega se
ispravljaju sve greke u njegovoj percepciji i interpretaciji. Sav taj materijal podvrgava se jednoj svjesnoj 'obradi',
istraivanju i rasvjetljavanju, to na kraju vodi do iscjeljenja, odnosno, izljeenja eventualnih psihikih posljedica u ovom
ivotu.

Podsjeanje na detalje iz sadanjeg ivota

[Bazina postavka Frojdove teorije zasniva se na privoenju podsvijesti do svijesti; kod ponovnog preivljavanja -
dolazi do - olakavanja.]

Emocionalne tegobe u sadanjosti esto potiu od nekih ranijih doivljaja koji su bili sline prirode i koji su se mogli
desiti u ovom ili nekom od preanjih ivota. Kod svakog unutranjeg sukoba ili poremeaja prisutna su tri elementa u
razliitim stepenima i kombinacijama. Prvi od njih podrazumijeva neispunjena oekivanja, drugi poremeene namjere,
a trei neuspjenu komunikaciju izmeu ljudi. Ovaj trei elemenat je ujedno je i najvaniji kod emocionalnih tegoba.
Tu moe da se radi o neprenesenim 'porukama' ili o tome da odreene poruke izmeu ljudi nisu primljene ili su
pogreno shvaene. esto se tu npr. radi o nedovoljno ili neadekvatno iskazanim osjeanjima prema drugima ili
neuzvraenoj ljubavi. Najaa i najtrajnija bol javlja se u sluaju neuspjelog prenosa ljubavnih osjeanja. Ljubav koja nije
primljena, doivljena ili uzvraena i ljubav prema drugima koja nije ispoljena ili iskazana, moe da stvori jednu bol koja
e trajati tokom mnogih ivota.

Vraanje pacijenata u prolost, moe da se obavlja ne-hipnotikim i hipnotikim metodama. Kod vraanja u bliu
prolost u ovom ivotu, mogue je koristiti se metodom 'afektivnog mosta' i kad se odreena sjeanja dosegnu, onda se
pristupa proceduri preraivanja konflikta. U sluajevima ranijih trauma, sjeanja na te doivljaje i njihovo oivljavanje
najbolje se postie uz pomo hipnotike indukcije i regresije, nakon ega kod pacijenta onda obino usljeuje tzv.
abreakcija i katarza, to mu donosi djelomino ili potupno smirenje. Ta tehnika je npr. prilino efikasno bila koritena
kod amerikih ratnih veterana iz Drugog Svjetskog i Vijetnamskog Rata, koji su patili od jedne vrste bolesti poznate pod
imenima granatni ok ili ratna neuroza, to je u stvari bio jedan post-traumatini stres. Mnogi od tih ljudi su osjeali
jedan stalni strah i nespokojstvo, dok su istovremeno imali amneziju u vezi samog dogaaja. Pod hipnozom ovi ljudi su
mogli da se sjete cijelog dogaaja koji je izazvao traumu i ponovo ga proive. Nakon toga, u veini sluajeva je dolazilo
do abreakcije i potpunog smirivanja simptoma nemira, depresije kao i drugih poremeaja koji onemoguavaju ovjeku
da vodi jedan normalan ivot.
Regresija Roenja

Roenje moe biti najtraumatinije i najopasnije iskustvo koje se nekome moe dogoditi u ivotu. Frojd je roenje
smatrao prvom traumom, odakle orginalno potie nespokojstvo kao korijen kasnijih fizikih problema. On je smatrao da
je taj dogaaj previe duboko zatrpan u podsvijest da bi se dokuio. Iz razloga to se roenje dogaa za vrijeme tzv.
preverbalne svijesti, ta vrsta traume nije dostupna za analizu, tvrdio je Frojd. To je ujedno bio i razlog za njegov razlaz
sa njegovim kolegom, jednim drugim psihoterapeutom po imenu Otto Rank, koji je smatrao da se ovjek mora suoiti sa
svojom bilokom traumom nastalom prilikom roenja i ponovo je proivjeti, kako bi dolo do njenog razrijeenja,
odnosno, njegovog oporavka.

ini se da vraajui se 'unazad' (u sutini, i vrijeme je iluzija, to bi znailo da se sve dogaa simultano, mada na um
pokuava da uvede nekog reda u to, sortirajui sva dogaanja u linearnom smislu) moemo vidjeti da jo u momentu
oplodnje jajne elije dolazi do spajanja jednog dijela due/svijesti 'novoroeneta' s majkom. U momentu roenja,
odnosno, prvog udisaja novoroeneta, dolazi do potpunog spajanja njegove svijesti/due sa tijelom. Meutim, onaj
djeli svijesti novoroeneta koji se spojio s majkom u momentu njegovog zaea, sposoban je da cijelo vrijeme prima i
biljei sva deavanja unutar njegove majke kao i iz njene neposredne okoline, ukljuujui i sve njene misli. Svijest
novoroeneta (fetusa) ne prerauje te informacije niti ih podvrgava ikakvoj analizi. Ona ih prihvata bez ikakvih
predrasuda, onakvim kakve one jesu. Te informacije kasnije mogu imati pogubne efekte na svijest i ivot ovjeka, kako
za vrijeme njegovog djetinjstva tako i u zrelom dobu.

Dakle, to bi znailo da je dijete, dok je jo u majci, svjesno svih zbivanja u njenoj okolini, njenih misli, kao i odnosa svog
oca i drugih ljudi prema njoj. Sada samo treba zamisliti ta se dogaa ukoliko je majka izloena traumama, zlostavljanju
od strane oca ili nekog drugog; ili ukoliko ona to dijete koje nosi u svojoj utrobi smatra nepoeljnjim!?

Ova vrsta 'neprijatnih' ili 'iskrivljenih' sjeanja kod ovjeka moe se ispraviti uz pomo pre i peri-natalne terapije i
regresije roenja.

Postoje dva pristupa pre-natalnom iskustvu kao i doivljaju samog roenja. Kod istraivanja prolih ivota, evidentno je
da prema prirodnom toku dogaanja, ljudsko (ili neko drugo) bie, nakon zavretka prolog ivota prelazi u Svjetlost (5-
ti denzitet) prije svog ponovnog roenja. To je tzv. 'zona kontemplacije', gdje ono u odreenom kontekstu moe
sagledati svoja iskustva iz prolog ivota i planirati svoju budunost, odnosno, mjesto ponovne inkarnacije. Postoji
mnogo faktora koji pri svemu tome igraju odreenu ulogu, od kojih je glavni - sam razvojni stepen ovjekove svijesti na
toj taki vremena-prostora, dok neki drugi bitni faktori mogu da budu karmike prirode. Nakon izvjesnog 'perioda
kontemplacije,' bie moe prei na zemaljsku ravan i odrediti svoju buduu majku. U mnogim sluajevima, ene mogu
da osjete neku vrstu 'prisustva odreenog entiteta' u svojoj blizini ak i nekoliko godina prije trudnoe. Taj 'osjeaj' onda
prestaje nakon poroaja. Za vrijeme regresije roenja, ljudi esto tvrde da su se nalazili u blizini svojih buduih roditelja
odreen broj mjeseci ili godina prije svog zaea.

Sada emo navesti i par primjera takve konverzacije. (Pacijent je u promijenjenom stanju svijesti izazvanom uz pomo
ne-hipnotikih ili hipnotikih metoda indukcije)

T (terapeut): Sada pronai enu koja e te roditi. Gdje se ona prvo nalazi, prije nego to se sastala sa tvojim buduim
ocem? Kakve su tvoje misli i osjeanja prema njoj, da li ti poznaje tu enu?

P (pacijent): O, da. Ona bi trebala da bude moja majka.

T: Da li si je poznavao u nekim drugim prolim ivotima?

P: Da, jesam.

T: ta misli o njoj? Kako se osjea kad joj se priblii?

P: O Boe, ne elim da budem njeno dijete. (ili)

Ja nju mnogo volim. Jedva ekam da opet budem s njom.

T: ta se kasnije dogaa?

P: Pratim je neko vrijeme.

T: Sada potrai svog budueg oca. Prati ta se dogaa s majkom sve dok se ne sretne s tvojim ocem.
(U nekom sluaju ispostavi se da se radi o kolskim drugovima. Nekad se moe raditi i o kratkim aferama. Ponekad je
otac pijan ili nasilan ovjek...)

T: ta misli o tom ovjeku?

P: ini mi se simpatian (ili) Jao, opet on! (ili) Boe, on me stvarno plai.

(Reakcije mogu varirati)

T: Sada pronai onaj momenat kada oni stupaju u seksualni odnos. Nai se u toj situaciji, za vrijeme tog dogaaja. ta
se dogaa? Kako se oni ponaaju jedno prema drugome?

(Ovdje se moe raditi o nekoj romatinoj atmosferi uz svijee i muziku, a moe se raditi i o incestu, aktu silovanja,
seksu u stanju pijanstva itd. itd. Sve emocije i osjeanja koja su bila prisutna za vrijeme tog akta potpuno su zabiljeena
u svijesti prinove.)

T: Kako se ti osjea prilikom svog ulaska u tu vezu? Kakve su tvoje misli u vezi tog ovjeka i ta misli o toj eni?
Dobro ih pogledaj. Da li si ih poznavao prije? O emu razmilja u momentu kad se sve to zbiva?

P: Ja ne elim sve ovo, ja sam ovdje a ne elim da budem tu.

Ja stvarno elim da budem s tim ljudima

To e biti jedan stvarno teak ivot

Ako me oni ne budu htjeli, ja u onda otii.

(U mnogim sluajevima moe doi i do spontanog pobaaja ukoliko se novopridolo bie ne smatra poeljnim. Smatra
se i da su i neki sluajevi rane smrti novoroenadi povezani s tim.)

Dakle, bie je svjesno svega to se zbiva u tom momentu i ono reaguje kao jedna linost. Terapeut vodi
pacijenta/klijenta kroz istraivanje reakcija i osjeanja njegovih roditelja. Ukoliko tu postoji neka jaa, bolna reakcija,
pogotova ako ta reakcija utjee na intimne veze u sadanjosti, onda se to moe koristiti kao most do nekog traumatskog
dogaaja koji se zbio u prolom ivotu, to je onda dovelo do te takve pre-natalne situacije. Tu se obino ispostavi da
se radi o jednoj zamjeni uloga roditelja i djeteta u prolom ivotu.

(Na osnovu saznanja koja dolaze iz prilino obimnog materijala iz oblasti regresivne terapije, proizilazi da se bia esto
inkarniraju u grupama kao brani parovi, braa, sestre, roaci, prijatelji itd. i da se te njihove uloge i meusobni odnosi
esto mijenjaju iz ivota u ivot.)

Mogue je da su u prolom ivotu stavovi i osjeanja roditelja prema djetetu bila slina. Kad se te njihove ranije
interakcije dublje istrae, onda sva ta animoznost, gnijev, ozlojeenost brzo nestaju, ak i u odnosima i situacijama u
ovom sadanjem ivotu. Nakon rezolucije tih ranijih konflikata, terapeut vodi klijenta prema naprijed:

T: Dobro. Sad preskoi malo prema naprijed. Pronai neto vano, to se dogaa...Pronai neka osjeanja, neki
vaan dogaaj.

Ovdje klijent moe da navede neke svae izmeu oca i majke (dok je on u majinoj utrobi) ili npr. neke detalje dok oni
vode ljubav. Momenat kada majka otkrije da je trudna obino je veoma jasno zabiljeen u svijesti prinove, ak oeva
reakcija na tu vijest moe da bude jo vanija i upeatljivija. Tako otac moe rei: Oh, ne jo jedno dijete ili neto
slino, to moe ostaviti posebno negativne emocionalne posljedice na kasniji ivot ovjeka. Isto tako, ukoliko se desi
da majka dugo ne otkrije da je trudna, prinova se tokom tog vremena moe osjeati kao da je 'nevidljiva', zapostavljena,
nepriznata itd.

T: Dobro, sada se pomakni unaprijed do sljedeeg vanog momenta. Pronai neki bitan momenat dok se jo uvijek
nalazi u majinom stomaku...Opii ta se dogaa.

Ovakva pitanja obino daju pacijentu priliku da on opie bilo koji dogaaj iz tog perioda koji je imao na njega jak
emocionalni efekat. Novoroene se obino osjea udobno, prijatno i sigurno dok je u materici, sve do vremena pred
sam porod, odnosno, njegovog izlaska napolje u vanjski svijet. U tom periodu prinova osjea tjeskobu i esto ima jaku
elju da to prije izae napolje, meutim, dogaa se i suprotno, kad se ona osjea sigurnijom unutra, te eli tamo i da
ostane. U tim sluajevima esto se dogaa da se novoroene okrene nogama prema izlazu pokuavajui tako da se
odupre.
P: Lijepo mi je unutra ali postaje tijesno. Toplo mi je i udobno ali postaje sve tjesnije.

T: ta se deava sa tobom kad pone tiskanje?

P: Osjeam jak pritisak na moju glavu, uasan pritisak. Nema dovoljno prostora gdje bih mogao da se sklonim i neto
me sve vie stie i pritie mi glavu.

Pacijenti to iskustvo obino opisuju na takav nain. U jednom momentu pojavljuje se osjeaj bespomonosti kao da e
biti potpuno smrvljeni, a onda, kad grli materice pone da se iri, iznenada se javlja osjeaj olakanja. U poroajnom
kanalu ponovo se osjeaju 'stisnuto' i tu se naizmjenino mijenjaju osjeanja zadovoljstva, bola, straha i odbojnosti u
vezi izlaska u vanjski svijet. Oni su svjesni da se tu s njima dogaa neto to nisu u stanju sprijeiti, na ta ne mogu
utjecati i to ne mogu potpuno razumjeti. Nakon to se novoroene pojavi napolju, ono odmah percipira jarku svjetlost,
nepoznate glasove i odvajanje od svoje majke.

Sluajevi poroaja uz pomo anestezije esto mogu uzrokovati traume kod djece koje mogu u njihovom ivotu imati
dugotrajne posljedice psihike prirode. Dok je u majinoj utrobi, dijete je stalno svjesno njenog prisustva i to mu ulijeva
odreenu sigurnost. Meutim, kad se majka uvede u anesteziju, dijete to percipira kao da je ona fiziki otila, odnosno,
ostavila ga samog i tako ga prepustila na milost i nemilost vanjskih sila. Ono se osjea bespomonim, naputenim ili
odbaenim. To, tako percipirano odvajanje od majke, moe se kasnije u ivotu pretvoriti u jedan stalni strah od toga da
se ostane sam.

P: Gdje je ona otila? Ja hou moju mamu. Mama, hou da bude ovdje. Ja sam doao da budem sa tobom a ti si me
ostavila!

Tu se obino javlja jedan veliki gnijev . Terapeut obino ohrabruje pacijenta da ovaj uz pomo plaa izrazi to svoje
ogorenje i tako se oslobodi od njega. Novoroene ima osjeanja ali ono nije u stanju da ih izrazi. Osjeanja u vezi
dogaanja za vrijeme roenja mogu se izraziti uz pomo govora odrasle osobe.

T: Koristi za to dijete svoju sposobnost da pria. Pusti novoroene da pria tvojim rijeima. Vrati svoju sposobnost
govora unazad i pusti novoroene da ono sada kae sve ono to nije bilo u stanju onda da kae.

Terapeut moe u vezi svega toga da postavi cijelu jednu seriju pitanja, pravei pauze izmeu njih, tako da se klijentu
dozvoli dovoljno vremena da dokui sve bitne detalje iz svoje memorije.

T: ta se dogodilo?

O emu je tvoja majka razmiljala?

Kakva je bila tvoja veza s njom?

Kada je prestala vaa komunikacija?

O emu je razmiljao doktor?

Kako se doktor ponaao prema tebi?

ta si ti mislio o njemu?

Kakvi su bili tvoji prvi utisci nakon to si se pojavio napolju?

ta su drugi ljudi koji su se zadesili u sobi za poroaje mislili?

P: Hladno je. Svijetlo je i buno.

T: ta kau ljudi oko tebe?

P: Boe, kakvo malo i runo stvorenje.

Oh, ona je skroz plava, sigurno nee preivjeti.

Novoroene je u stanju da ita misli ljudi koji se tu nalaze, doktora, medicinskih sestara, majke, oca itd.

Kod ljudi se esto javlja jedno ogorenje u vezi krenja nekih dogovora ili obeanja iz preanjih perioda kao npr. za
vrijeme boravka u 5D. ini se da vrijeme tamo ima sasvim drugu konotaciju, tako da se grupe srodnih dua dogovaraju
u vezi svojih buduih zajednikih inkarnacija, meutim, problem se javlja u tome to veina nas nedugo nakon roenja
padne u nesvijest usljed neprestanog izlaganja jednom estokom mentalnom programiranju (parentalnom, religijskom,
socijalnom itd.), tako da se sva sjeanja i reflekcije na nau duhovnu pozadinu veoma brzo ugase, odnosno, izbace iz
budnog dijela nae svijesti, te se onda poinjemo ponaati kao 'muve bez glave'.

[ini se da i vakcine, osim to izazivaju autizam kod djece, krvarenja na mozgu, 'smrt u kolijevci' ('cot death' i 'shaken
baby syndrome') i druge poremeaje, igraju veoma vanu ulogu u zatvaranju ovjekove 'duhovne' percepcije; ali o tome
emo nekom drugom prilikom].

U svakom sluaju, sva taj gnijev i jed moe se dosegnuti, ponovo sagledati i preivjeti, nakon ega se ona gasi.

Drugi pristup doivljaju roenja ostvaruje se uz pomo blage regresije, od sadanjeg momenta pa unazad kroz vrijeme,
s namjerom da se istrai, kako sam proces roenja, tako i pre-natalni period i samo zaee.

T: Dii duboko, udii svjetlost i izdii je oputajui se sve vie i vie sa svakim svojim udisajem. Ti si sve oputeniji sa
svakim svojim dahom. Udii u sebe najljepu boju koja postoji i koju si u stanju zamisliti i kako te ta boja ispunjava, ti se
slobodno poni vraati u prolost. Nazad kroz vrijeme, nazad kroz mnoge godine. Nazad prije nego to si bio dijete i
prije nego si dospio u utrobu svoje majke. Pusti da te ta boja nosi unatrag sve do vremena prije nego to je tvoje fiziko
tijelo bilo zaeto. Sada pronai taku u svijesti u blizini ene koja te je privukla ili kojoj si ti bio privuen. Priblii se eni
koja e ti postati majka. Opii svoju prvu reakciju, svoj prvi osjeaj kad joj se priblii.

P: Oh, ona stoji u kolskom holu, pored nekog ormaria. Ona je srednjokolka. Uhh, pa ona nije ni udata za tog
momka. Ali ona njega stvarno voli a i on je tu pored nje. On simpatino izgleda.

Terapeut e onda nastaviti sa daljim pitanjima u vezi dogaaja iz tog perioda kako bi se utvrdilo postojanje odreenih
incidentnih situacija koje bi mogle uzrokovati traume u kasnijem, tj. sadanjem ivota osobe/klijenta.

Drugi pristup otkrivanju precipitirajueg dogaaja in utero obezbjeuje se uz pomo tzv. lokator-instrukcije. Nakon to
pacijent opie neku svoju emociju izazvanu dogaajem iz sadanjeg ivota, terapeut e mu dati sljedee uputsvo:

T: Dopusti da te ta osjeanja povedu unatrag. Odredi izvor tih osjeanja dok se nalazi u svojoj majci. Od devet
mjeseci koliko si proveo unutra, u kojem si sada mjesecu? Reci prvi broj koji ti padne na pamet.

(Klijent esto odmah kae taj broj)

T: Koje su to rijei? Koja je prva stvar koju si uo?

Klijent e obino ponoviti fraze i rijei sline onima iz onog kasnijeg dogaaja koji je izazvao u njemu jaku emocionalnu
reakciju.

T: Ukoliko te rijei dolaze spolja, iz kog pravca bi one onda dolazile?

Ovo esto iznenadi pacijenta jer oni nekako znaju da rijei dolaze sprijeda, sa strane ili iza njih.

T: Ukoliko bi ti znao ko izgovara te rijei, ko bi to onda bio?

Obino se tu iznenada ispostavi cijela istina u vezi te situacije. esto se radi o ocu, majci, nekom posjetiocu, doktoru
itd. Te rijei mogu biti i u vezi neega to nije u direktnoj vezi sa fetusom.

Na primjer, jedna srednjovjena ena je patila od alkoholozma. Ona je izrazila jaku elju da prestane da pije tako da je
u nekoliko navrata ila i na lijeenje. Na seansi je opisala sluaj kad je uletjela u jedan oblinji bar da popije pie. Ona je
osjeala jednu neodoljivo jaku potrebu, odnosno, morala je neto da popije.

T: Pusti da te taj osjeaj odvede unazad sve do vremena kad se jo nisi rodila. Koje su prve rijei koje uje?

P: Ti ba mora da popije neto. Ti ba mora da popije neto, zar ne?

T: Ukoliko neko drugi kae te rijei, ko bi to mogao da bude?

P: To je moja majka. Ona vie na oca.

Njena majka je bila u kasnoj trudnoi, bila je sama i nervozna. Otac se vratio s posla umoran i nije htjeo da se suoi sa
svojom enom koja je bila prilino iritirana. Tako, nakon to ju je vidjeo ljutu, on se povukao u jednu sobu i posegnuo za
flaom s piem koja se nalazila na polici. Ona, nesposobna da kontrolie svoje emocije, zavikala je: Ti ba mora neto
da popije...

To je ujedno bio izvor onog njenog unutranjeg nareenja da mora da pije. Ovakve vrste otkria u podsvijesti u stanju
su ovjeka da oslobode od programa koji su duboko ukorijenjeni u njoj.

ovjekovo roenje je jedno udo cjelokupnog postanka. Majina materica je jedan prefinjen i veoma delikatan
mehanizam koji predstavlja prolaz ili portal za manifestaciju jednog ne-fizikog bia, due, u fizikom svijetu i u ljudskom
obliku. Ta tranzicija moe ponekad da bude oteana usljed djelovanja razliitih vanjskih sila, meutim, tu takoe postoji i
jedna veoma mona zatitnika sila u obliku majinske ljubavi. Ukoliko ona nedostaje, posljedice po ljudsko bie mogu
biti katastrofalne.

Terapija prolih ivota

Cilj terapije prolih ivota je da se uspostavi ili popravi harmonija u sadanjem ivotu uz pomo eliminacije zaostataka iz
prolih ivota.

Prema mnogim praktiarima na ovom podruju, veina ovjekovih unutarnjih sukoba i problema u ovom ivotu esto
vode porijeklo od doivljenih trauma u nekom od prolih ivota. Tu se radi o emocionalnim, mentalnim, fizikim i
duhovnim zaostacima koji su se zadrali iz prolih inkarnacija i koji sada utiu na (ili 'kontaminiraju') iskustva u ovom
ivotu. Ti zaostaci se smatraju jednim suvinim i nepotrebnim teretom kojeg ljudi nosi sa sobom iz ivota u ivot i koji ih
spreava da potpuno i pravilno doive sadanje dogaaje, kao i da primaju i ispoljavaju ljubavna i druga osjeanja
tokom sadanjeg ivota. Oni mogu da utiu na ovjekovo ponaanje i odnose s drugim ljudima, na njegove karakterne
crte, na ono to on voli ili ne voli, da uzrokuju njegove fobije itd.; bukvalno, mogu da utiu na svaki aspekt njegovog
ivota. Uz pomo tehnika terapije prolih ivota, mogue je otkriti one dogaaje iz prolih ivota koji su izazvali
odreene traume. Razrjeenjem tih trauma i njihovih zaostataka mogue je ublaiti ili potpuno otkloniti sve konflikte iz
sadanjeg ivota.

ovjekov um tei ka kompletiranju svakog doivljaja ili iskustva. Za njega svaka pria mora da ima svoj poetak,
sredinu i kraj. To je upravo i jedan od razloga zato TV serije-sapunice uivaju toliku popularnost jer se radnja stalno
odigrava a ovjek ih prati oekujui finalno razrjeenje neke izmiljene drame ili konflikta. Ljudski um se teko miri sa
tzv. nezavrenim poslovima, priama i dogaajima ili traumama koje su ostale otvorene. Tako on tei da kompletira
svaku konfliktnu situaciju i sve dok mu to ne poe za rukom, tu ostaje jedna stalna zebnja ili nemir. Nesposobnost da
se neka pria dovede do zakljuka moe nadalje da prouzrokuje jos vei nemir i unutarnje nezadovoljstvo. Kod
prouavanja prolih ivota ljudi, ispostavilo se da bol zbog nekog nezavrenog posla moe da nagna ovjeka da srlja
iz jedne inkarnacije u drugu, kako bi neto kompletirao. To moe da bude sa svrhom ublaavanja emocionalnog bola
usljed nekih nesporazuma sa voljenim osobama iz prolih ivota, neprenesenih osjeanja, neiskazane ljubavi itd. itd.
Onda u iduem ivotu, ljudsko bie u mentalnom stanju u kakvom veina nas jeste, teko da uspije bio ta od toga da
'zavri', bolje reeno, ono u veini sluajeva stvara jo vie drama, 'nezavrenih poslova' i tzv. 'karmikih dugova'.

Svrha terapije prolih ivota je otkrivanje dogaaja iz prolih ivota u kojima su nastale odreene traume, kao i
eliminacija zaostalih ostataka uz pomo njihovog rjeavanja, s take dostignutog stanja svijesti u sadanjem ivotu
odreene osobe. Na taj nain se tei ostvarenju jednog perfektnog mira u tijelu, umu i dui ovjeka.

Za vrijeme istraivanja prolog ivota, od osobe koja ga je ivjela trai se da u detalje opie sve to se deava i nakon
njene smrti u prolom ivotu. Tek kada ljudsko bie napusti zemaljsku ravan, slobodno od bilo kakvih zaostataka i kada
se ono potpuno stopi sa Svjetlou, odnosno, pree u 5-ti denzitet, onda se terapija tog prolog ivota smatra
zavrenom.

Terapija prolih ivota je u svojoj sutini jedna duhovna psihoterapija.

Postoje najmanje etiri nivoa na kojima moe da poiva znaaj regresije ili povratka u prole ivote. Jedan od najpliih
nivoa je taj to jedno takvo iskustvo moe da bude za nekoga zabavno u smislu da ovjek moe da sagleda cijelu jednu
paletu svojih linosti i uloga u raznim dramama iz prolih ivota. Tu se radi o jednoj obinoj ekskurziji kroz vrijeme.
Drugi nivo ima terapeutski znaaj. Mnogi emocionalni problemi i unutranji sukobi mogu se brzo i efikasno razrijeiti
kroz regresivnu terapiju prolih ivota. Takoe i mnoge druge bolesti i fiziki nedostatci mogu biti psihosomatske
prirode, te se i ta stanja mogu drastino popraviti ili izlijeiti nakon uspjeno sprovedene regresivne terapije.

Na treem nivo moemo navesti duhovno obrazovanje. Ovdje ovjek moe da spozna jednu iru duhovnu realnost kao i
svrhu svog ivota kroz prolost, sadanjost a u nekim sluajevima i budunost. Tu ovjek moe da spozna i jednu
dublju komponentu znaaja svojih veza sa drugim ljudima u smislu transpersonalnog aspekta egzistencije.

Na etvrtom nivou, ovjek moe da doivi neopisiv osjeaj Jedinstva s Jednim, svoju vezu sa svim i svaim u ovom
univerzumu ili sebe kao jednog dijela cjelokupnog Bojeg Bia ili Svega to Jeste.

Dakle, moramo opet naglasiti da se ovdje radi o jednoj duhovnoj psihoterapiji.

~***~

Hipnoza je jedan klasian nain za pristup sjeanjima na prole ivote. Prvu knjigu na temu otkrivanja detalja iz prolih
ivota uz pomo hipnoze napisao je Col. Albert de Rochas i ona je bila objavljena u Francuskoj 1911. godine. Kasnije
su na tu temu dosta pisali Morey Bernstein (The Search for Bridey Murphy), Dick Surphen, E. Fiore, H. Wambach, J.
Watkins, C. Snow, W. Baldwin i mnogi drugi.

HIPNOTIKE INDUKCIJE

Inkrementalna Regresija

Hipnotiko stanje moe biti inducirano uz pomo raznih metoda. Tu se radi o dovoenju mozga u tzv. stanje 'alfa-
aktivnosti'. Kada se pacijent nae u toj fazi onda dolazi do rapidog kretanja oiju ispod onih kapaka (REM) kao kod
stanja sna. Tada hipnoterapeut daje sugestiju pacijentu da se ovaj prvo vrati unazad do odreenog dogaaja u ovom
ivotu a nakon toga da se pomijera dalje unazad.

T: 'Sjeti se nekog veselog trenutka za vrijeme dok si bio tinejder'

'Sjeti se neega iz svog ivota iz vremena prije nego to si krenuo u srednju kolu.'

'Sada se pomakni unazad u vrijeme kad jo nisi prohodao'

'Sada se sjeti nekih zvukova koje si uo prije nego to si se rodio. Dok si jo bio u svojoj majci'

'Sada se pomakni jo dalje, u vrijeme prije nego to si dospio u svoju majku. Pomakni se jo vie unazad. ta sada
vidi?'

Ovakav pristup e kod klijenta obino izazvati sjeanje na neke scene iz prolog ivota koje nisu vezane sa traumama,
jer tu nije koriten nikakav emocionalni stimulus iz sadanjeg ivota koji bi se vezao za neki slian iz prolog. Meutim,
nakon inkrementalne hipnotike indukcije, takoe se moe pristupiti istraivanju odreenih strahova ili fobija uz pomo
koritenja afektivnog ili somatskog mosta. Na primjer, u sluaju ako pacijent pati od neobjanjivog straha od doktora:

T: Sada se sjeti vremena kada si bio kod doktora.

Ovdje e se klijent sjetiti svoje poslednje posjete doktoru. To je tzv. ne-emocionalna memorija i ona dolazi iz lijevog
mozga, zajedno sa datumom i vremenom posjete.

T: 'Sjeti se ta se tano tamo deavalo '

Kada klijent pone da opisuje detalje, terapeut se onda prebacuje u sadanje vrijeme.

T: 'ta ti on radi'? 'Kako se ti osjea dok ti on to radi'? 'ta se dogaa u tebi'?

Ova pitanja e obino izazvati odreene emocije. Ta fizika i emocionalna osjeanja su uskladitena u desnom mozgu.
Kada ih pacijent izrazi, onda e terapeut da nastavi otprilike ovako:

T: 'Sada se sjeti nekog vremena iz prolosti kada si se isto tako osjeao. Pusti sada da te ta osjeanja povedu unatrag
sve do onog momenta kada si imao ista takva osjeanja'
To e obino odvesti pacijenta do nekog traumatskog dogaaja iz njegovih prolih ivota.

Indukcija uz pomo zamiljenih pomonih sredstava

Prilikom ove vrste indukcije terapeuti koriste zamiljene 'ureaje' uz pomo kojih se pacijent 'prebacuje' uz prolost. To
npr. moe da bude neki zamiljeni lift u jednoj visokoj zgradi u kojoj e svaki sprat da odgovara nekom vremenskom
periodu. U drugom sluaju to moe da bude i vremeplov. Ova vrsta indukcije nije preporuljiva jer moe da prouzrokuje
kod pacijeta dodatne traume. Npr. klaustrofobini ljudi se u tom 'liftu' nee osjeati nimalo ugodno, dok je opisan i jedan
sluaj gdje je osoba doivjela 'saobraajnu nesreu' vozei se u svom 'vremeplovu' kroz mnogobrojne svoje inkarnacije
u prolim ivotima. Uostalom, za ovakvu vrstu indukcije nema ni potrebe.

Od ostalih metoda hipnotike indukcije moemo jo pomenuti tzv. navoenu vizualizaciju i direktnu sugestiju. U prvom
sluaju, klijent se moe npr. navesti da zamisli jedan most koji povezuje sve njegove mnogobrojne ivote a onda da se
on, kreui se po tom mostu, navodi na njihovo sagledavanje.

Kod direktne sugestije, pacijent i hipnoterapeut se prethodno dogovore ta e da istrae a onda nakon to je pacijent
uveden u trans, terapeut mu direktno nalae da ovaj pronae specifine dogaaje u svojim prolim ivotima koji su bitni
u vezi istraivanja odreenog problema.

NE-HIPNOTIKA INDUKCIJA

Dnevna fluktuacija stanja svijesti ovjeka sasvim je normalna. U toku dana ovjek proe kroz nekoliko stanja svijesti,
od sna pa do potpuno svjesnog i budnog stanja. U meuvremenu on moe da se sputa u meditativna stanja,
matarenje itd., kada takoe dolazi do odreenih promjena stanja njegove svijesti.

Hipnotiko stanje podrazumijeva fokusiranje ili koncentraciju svjesnosti uz pomo direktnih sugestija hipnoterapeuta. Taj
pomak u stanju svijesti je sasvim istinit za samog klijenta, mada je on u sutini izazvan na jedan vjetaki nain.

U klinikom okviru, istraivanje ovjekovih emocionalnih stanja e usmjeriti panju njegove svijesti na porijeklo ili uzrok
problema u sadanjem ivotu. To podrazumijeva jedan indirektan prilaz uz pomo ne-hipnotike indukcije. Sama
sugestija pacijentu da usmjeri svoju panju na odreene emocije ili osjeanja, odmah dovodi do jednog promijenjenog
stanja njegove svijesti. Tako se i seansa moe nastaviti bez koritenja ikakvih dodatnih metoda a pacijentov lini
unutranji konflikt upravlja samim tokom seanse. Tradicionalne hipnotike metode su za veinu ljudi sasvim nepotrebne
u ovakvim sluajevima a i anse za 'kontaminaciju' iskustava klijenta od strane hipnoterapeuta su minimalne.

Lina osjeanja i emocije ovdje predstavljaju klju za pristup dogaajima iz prolosti.

Postoje razne metode za ne-hipnotiku indukciju i otkrivanje memorije, odnosno, sjeanja na dogaaje iz prolosti koja
su zatrpana duboko u podsvijesti.

Ovdje emo samo pomenuti 3 metode: Afektivni Most, Somatski Most i Lingvistiki Most. U prvom sluaju radi se o
pomijeranju osobe iz sadanjosti u prolost uz pomo nekog afekta, odnosno specifinih emocija ili osjeanja koja su
kod nje zastupljena u ovom mometu i vraanje unazad sve do odreenog dogaaja koji je kod te osobe prouzrokovao
identina osjeanja ili emocije.

Druga metoda bazirana je na injenici da svako fiziko stanje ima i jednu svoju psihiku komponentu a svaki
emocionalni problem ima svoju fiziku manifestaciju, kada dolazi do tzv. 'somatizacije' emocija. Odreene emocije
mogu se manifestovati na tijelu kao grenje miia, ubrzanje rada srca, glavobolja, marci itd. Tu esto moe da se radi
o jednoj fizikoj traumi ije su rezidue jo uvijek prisutne na ovjekovom spiritualno-eterikom tijelu. U tom sluaju
terapeut se obraa klijentu sljedeim rijeima:

T: 'Ukoliko bi taj osjeaj (npr. 'bol u glavi') mogao da govori, ta bi on rekao?'

'Ukoliko postoji neka scena ili dogaaj koji je vezan za taj osjeaj, ta bi to onda bilo?' itd.

Kad klijent odgovara na ovakva pitanja, rijei koje se pojavljuju mogu biti rijei njegove linosti iz prolog ivota,
meutim, one mogu poticati i od tzv. 'duha privjeska' koji mu se 'pridruio' u ovom ivotu. Postoje i odreene tehnike
diferencijalne dijagnostike uz pomo kojih se prilino lako moe odrediti o kome se tu radi.
Trea metoda je bazirana na samom jeziku koji u sutini predstavlja jedan sistem simbola uz pomo kojih ovjek
oznaava odreene misli ili ideje, ili izraava svoje namjere, opisuje svoja iskustva itd. Bez obzira to same rijei ne
podrazumijevaju dogaaje ili osjeanja, odreene fraze se mogu koristiti kako bi se predstavile emocije, osjeanja,
fizika osjetilnost itd. Tako te rijei ili fraze postaju specifini simboli koji se kao takvi mogu koristiti kako bi se izazvala
slina osjeanja u toku same seanse. Te rijei se onda koriste kao klju za otkrivanje unutranjih osjeanja pacijenta a
neke emocionalno nabijene fraze mogu indicirati prisustvo zaostataka iz nekog od prolih ivota ili traume doivljene
kod samog roenja. Tako npr. sljedee fraze mogu indicirati prisustvo traume nastale kod roenja:

P: 'Osjeam kao da me je neto blokiralo u ivotu'

'Osjeam se kao da sam naletjeo na vrst zid'

'Nikako ne mogu da neto zaponem u svom ivotu'

'Kao da me sve stie sa svih strana'

'Osjeam se kao da me niko ne eli'

Idue fraze mogu da indiciraju prisustvo neke traume iz prolih ivota:

P: 'Osjeam se kao zatvorenik u svojoj vlastitoj kui'

'Kad se naem u njenoj blizini, ostanem bez glasa i potpuno obamrem'

'Osjeao sam se kao da mi je neko zabo no u srce'

'Znam da u umrijeti ako me ona ostavi'

'Moram stalno da drim lea uz zid. Ako se okrenem prema ljudima, svaki zvuk osjeam kao zabadanje noa u moja
lea'

Idue fraze mogu oznaavati fragmentaciju due/svijesti:

P: 'Dio mene kao da eli da ode odavdje'

'Dio mene je jednostavno umro, kad mi je ona to uradila'

'Kao da sam umro negdje duboko u sebi'

'Dio mene je jednostavno otiao negdje unutra i tamo se sakrio'

Sljedee fraze esto oznaavaju stanje opsjednutosti (prisustvo duha-privjeska)

P: 'Moj djed je jo uvijek u meni'

'Jo uvijek ujem glas svoje bake koja mi govori kako da napravim kolae'

'Stalno ujem neki tihi glas duboko u sebi, kako mi kae: 'ma, hajde da popijemo jedno pie''

'Nakon te nesree osjeala sam se kao neka druga osoba'

'Imam osjeaj kao da se u mom tijelu nalazi jo neko. Kao da nisam sama'

'Nisam se mogao prepoznati, kad sam tako reagovao'

'Ljudi mi kau da kad popijem - postanem 'drugi ovjek''

Uz pomo bilo koga od ova tri gorenavedena 'mosta', mogue je izazvati, odnosno, dosegnuti sjeanje na prole ivote.
Emocije ine glavnu vezu. Kad pacijent naglasi odreene fraze ili izrazi odreene emocije ili osjeanja, onda terapeut
nastavlja otprilike ovako:
T: 'Sada pusti da te ta osjeanja, ti osjeaji u tvom tijelu, te rijei, odvedu unazad u jedno drugo vrijeme, na jedno drugo
mjesto, gdje si osjeao ili doivjeo iste te stvari.' (pauza) 'Sada ih ponovi'

SEKVENCA TERAPIJE POVRATKA U PROLE IVOTE

Gorenavedene ne-hipnotike indukcije e obino kod ovjeka izazvati sjeanje na neke traumatske epizode iz njegovih
prolih inkarnacija, odnosno, ivota. Terapeut e onda da vodi ovjeka kroz istraivanje detalja iz tih dogaaja uz
pomo oiju one njegove linosti koja je uestvovala u tim prolim ivotima tj. koja ih je doivljavala. Tu se kod
postavljanja pitanja od strane terapeuta uvijek koristi sadanje vrijeme, kao da se sva radnja u tom prolom ivotu
osobe-klijenta odigrava upravo u ovom momentu, tako da se ona moe lake identificirati sa 'sobom-iz-prolosti'. Za
osobu koja proivljava svoj bivi zivot, taj njen ivot i jeste u sadanjosti.

Kada se na ovaj nain istrauje neiji bivi ivot, onda je odreeni traumatski dogaaj koji je izazvao smrt osobe u tom
ivotu, najee i prva stvar na koju se naie. Tada terapeut navodi ovjeka da sagleda sve aspekte situacije koja je
rezultirala njegovom smru u tom ivotu, vraajui ga nekoliko puta kroz to iskustvo kako bi on svaki put vidjeo to je
mogue vie detalja. Idui korak podrazumijeva vraanje osobe jo malo unazad, kako bi ona mogla sagledati sve
okolnosti koje su prethodile ili koje su dovele do tog dogaaja koji je zavrio njenom smru. Tako ta osoba mora ponovo
da proivi ne samo sve svoje emocionalne zaostatke koji su tu prisutni, nego i drugih ljudi koji su tu uestvovali, nakon
ega se oni razrjeavaju. (ovjek je obino u stanju da 'sagleda' misli i osjeanja i drugih uesnika u odreenom
dogaaju.) Istovremeno se istrauju i analiziraju sve predrasude, nagaanja i zakljuci u vezi tog dogaaja, koji esto
formiraju jednu osnovu za ovjekova vjerovanja, koja nadalje kontaminiraju njegove kasnije ivote, ukljuujui i ovaj
sadanji. Sama fizika trauma koja je nastala usljed te smrti, istrauje se a odreuje se i to da li je ona ostavila
odreene energetske forme koje su u smislu fizikih zaostataka prisutne u sadanjem ovjekovom tijelu. Istraivanje i
razrjeavanje tih zaostataka ini tzv. 'fazu rezolucije' u jednoj seansi regresivne terapije prolih ivota.

Osoba se zatim navodi da potpuno proivi cijeli tok svoje smrti u tom prolom ivotu a svi zaostali emocionalni, mentalni
i fiziki tragovi se razrjeavaju za vrijeme kad se osoba kree prema Svjetlosti (5-tom denzitetu). To je tzv. dez-
identifikaciona faza, kada se osoba odvaja od svoje linosti iz prolog ivota kao i svih njenih problema.

(U tom momentu ovjek je u stanju objektivno da spozna koliko su svi ti problemi kojim je on bio zaokupljen u svom
prolom ivotu, po samoj svojoj sutini bili trivijalni i besmisleni.)

Proli ivot se sa klinikog aspekta smatra zavrenim tek kad ovjek potpuno pree u Svjetlost.

~***~

Ovdje bi mogli samo napomenuti da kod praenja daljih zbivanja s ljudskim biima u 'nefizikoj duhovnoj dimenziji' (ili
prema nekoj novijoj metafizikoj teriminologiji '5. denzitetu',) terapeuti moraju biti spremni na komunikaciju ili
predstavljanje dogaanja u metaforama, jer tamo nema nekog vrstog 'namjetaja', zgrada, niti fizike materije, pa tako
se ni ne koriste pojmovi na koje smo navikli na ovom fizikom nivou energetskih vibracija, na zemlji. Ljudska bia tamo
takoe nemaju vrsta tijela ali oni mogu mijenjati svoj oblik ukoliko imaju potrebu za tim. U svoj sutini, svako bie je
slino jednoj svjetlosnoj iskri, individualnoj jedinki svijesti koja ima svoju specifinu i prepoznatljivu energetsku vibraciju.
Tako e neki od njih, ukoliko imaju takvu potrebu da uspostave kontakt, odnosno, prenesu neku poruku voljenoj osobi
koja ivi na naoj ravni postojanja, prilikom toga uzeti onaj svoj oblik koji je njoj najblii ili najpoznatiji, kako bi smanjili
mogunost da je uplae. Takoe, oni mogu u tom obliku saekati u Svetlosti i svoje prijatelje i drage osobe iz prolog
ivota u momentu kad ovi umru, kako bi im pomogli prilikom tranzicije.

Sama 'prirodna okolina' u 5D je veoma interaktivna sa stanjem svijesti odreenog bia, tako da se ona formira onako
kako je ono zamilja. Dakle, misli su kreativne i ovdje na zemlji, dok se ta njihova kreativnost mnogo bre, odnosno -
trenutno, moe da manifestuje kad se ljudsko (ili neko drugo) bie nalazi u eterinom svijetu. Stoga, moglo bi se rei da
od samog individualnog stanja ovjekove svijesti zavisi i to da li e se on tamo nai u 'raju', 'paklu' ili neemu treem.

Za samog terapeuta kod komunikacije sa osobom koja je regresirana u 5D, to moe biti prilino zbunjujue jer ono to
ona misli, to se istovremeno i manifestuje oko nje.

Interesantno je i to da kod tzv. 'dualne regresije', kada se dvije osobe kao npr. mu i ena zajedno vraaju u period kad
su bili u 5D i ukoliko su oni i tamo bili zajedno (to je prilino est sluaj), psihoterapeuta moe zbuniti to to e svako
od njih dvoje opisivati razliitu sredinu u kojoj se nalazi. Dakle, bez obzira to su oni zajedno i to percipiraju jedno
drugo, njihova okolina e se manifestovati u skladu s njihovim mislima tj. individualnim stanjem njihove svijesti, te e je
tako i opisivati.

[Oni koji su na naem 3-em spratu pokuavali malo dublje da proue ovu nau tzv. 'koncenzus realnost' mogli su da
primjete da se u odreenoj mjeri njena percepcija takoe razlikuje od pojedinca do pojedinca, mada se oko percepcije
mnogih stvari u naoj prirodnoj okolini, meusobno esto moemo donekle sloiti. Oni koji su otili malo dublje, moda
su mogli primjetiti da se naa 'koncenzus realnost' u svojoj sutini daleko razlikuje od 'objektivne' realnosti, odnosno,
ona je ovakva kakva jeste 'inducirana' u nas i 'utvrena' u nama, samo zato to odreenim 'silama' (iz 3D i 4D) to
najvie odgovara.]

Ve smo napomenuli da u mnogo sluajeva sama smrt ili doivljaj iz prolog ivota moe biti opisana od strane duha-
privjeska koji se pridruio osobi koja je podvrgnuta regresiji. U tim sluajevima, duh-privjesak nee pominjati nikakvu
Svjetlost nakon svoje smrti, nego e opisati kako se 'zakaio' ili 'pridruio' nekom drugom ovjeku, odnosno, ovoj osobi
koja je trenutno podvrgnuta regresiji. S tim u vezi, i svi opisani dogaaji koji su prethodili smrti, bili su u vezani za ivot
duha-privjeska a on ih je opisao uz pomo glasa klijenta tj. osobe podvrgnute regresivnoj terapiji. U tom sluaju terapeut
prvo mora da oslobodi tog duha, odnosno, pomogne mu u njegovoj tranziciji u Svjetlost. U mnogim sluajevima, samo
oslobaanje od duha-privjeska rjeava psihike tegobe (koje su u sutini poticale od njega) osobe za koju je on bio
'zakaen' i zbog kojih se ona obratila psihoterapeutu za pomo, tako da kasnije nema ni potrebe za njenu regresiju.
Naravno, ukoliko su neke tegobe i dalje ostale, onda se nakon eliminacije duhova-privjesaka, nastavlja sa samom
regresijom pacijenta.

[ovjek npr. moe osjeati 'bolove u predjelu srca' ne samo zbog nekog patolokog stanja u njegovom tijelu, nego i u
sluaju da mu se 'zakaio' duh osobe koja je umrla od infarkta. Nakon eliminacije tog duha-privjeska, ti bolovi e
nestati.]

Identifikacija sa Linou (iz prolog ivota)

Metoda afektivnog mosta e skoro uvijek dovesti do sjeanja na neki traumatski dogaaj iz prolog ivota zbog veze sa
slinim osjeanjima koja potiu iz nekih problematinih podruja u sadanjem ivotu; taj dogaaj iz nekog prolog ivota
je doveo do zadravanja emocionalnih, mentalnih i fizikih tragova ili ostataka. Tako osoba podvrgnuta regresiji moe i
burno da reaguje na sjeanja koja poinju da se pojavljuju. Terapeut e koristi sadanje vrijeme kod postavljanja pitanja
vezanih za proli ivot svog klijenta, kojeg on navodi da u potpunosti doivi svaki detalj, odnosno, bilo ta to se
pojavljuje u sceni iz prolog ivota. On onda pita za ime linosti iz prolog zivota a zatim oslovljava svog klijenta tim
imenom. Ta identifikacija klijenta sa osobom iz njegovog prolog ivota ujedno podrazumijeva i prvi korak u terapiji
odnosno 'obradi' dogaaja iz prolih ivota koji su prouzrokovali konflikte.

Obrada konflikta

Obrada konflikta sve do njegovog razrjeavanja podrazumijeva drugi korak u terapiji. Klijenta se vodi kroz cijeli tok
otkrivenog traumatskog dogaaja u nekom od prolih ivota sve do njegovog zakljuenja, to esto podrazumijeva smrt.
Tada e ta osoba u veini sluajeva opisati kako lebdi, kako su svi bolovi koje je prethodno osjeala prestali i kako
odozgo vidi svoje tijelo. To je doivljaj smrti.

Terapeut e onda naloiti toj osobi da se ponovo vrati u svoje tijelo u vrijeme poetka tog traumatskog dogaaja.

T: 'Vrati se nazad u taj ivot, preskoi sve do onog momenta prije nego to su se te stvari poele odigravati'. (pauza)
'ta se dogaa'?

Od klijenta se sada trai da opie to vie detalja u vezi tog dogaaja koje je on u stanju da percipira.

T: 'Sada, kad ponovo proivljava taj dogaaj, obrati panju na sve to se deava. U kakvom se odnosu nalazi s
drugim ljudima?'

'ta se dogaa s tvojim tijelom'?

'ta ti rade ti drugi ljudi'?

'ta ti radi tim drugim ljudima'?

'U kakvom se meusobnom odnosu nalaze drugi ljudi u tvojoj blizini'?

'ta priaju ti ljudi'?

Te rijei se mogu odnositi na linost ovjeka u tom prolom ivotu ili na nekog drugog ko se nalazi u neposrednoj
okolini. Meutim, u traumatiziranom i promjenjenom stanju svijesti, podsvijest ovjeka percipira sve te rijei kao da se
sve one odnose na njega samog. Slina stvar se dogaa i prilikom biljeenja rijei iz svoje okoline od strane pre ili peri-
natalne svijesti fetusa, odnosno, novoroeneta, tj. u smislu, da se sve to je reeno u njegovoj neposrednoj okolini
odnosi direktno na njega.

Ova analiza dogaaja nastavlja se i dalje, kada ovjekovo bie pone da naputa fiziko tijelo.

T: 'Sada, kada naputa svoje tijelo, obrati jo veu panju na zbivanja u svojoj okolini. ta rade ljudi koji se nalaze u
tvojoj blizini'?

'Kakve emocije i osjeanja nosi sa sobom u svom duhovnom tijelu? Kakve emocije i osjeanja'?

Nakon toga, osoba se opet vraa nazad kako bi sve ponovo proivjela i iskoristila tu priliku da percipira jo vie detalja,
odnosno, da istrai sve okolnosti koje su dovele do njene smrti kao i stepen njene vlastite odgovornosti u svemu tome.
U momentu kada naputa svoje tijelo, klijenta se opet pita u vezi svih emocija, fizikih osjeanja, pretpostavki,
nagaanja, odluka, zakljuaka i predrasuda koje on u tom momentu nosi sa sobom. To su, u stvari, ti zaostaci, -
emocionalni, fiziki i mentalni.

Kad su te zaostale emocije otkrivene i osjeanja opisana, terapeut navodi klijenta da odredi porijeklo svake od njih.
Onda se svaka od tih zaostalih emocija kao i svaki osjeaj, obrauje sve do take kada se oni potpuno razrjeavaju i
kada nestaje i svaka fizika reakcija koju su izazivali.

Doivljaji nakon smrti

Ljudski duh se obino uzdie iz fizikog tijela sa jednim intezivnim osjeajem olakanja. U tom momentu i sva
prethodna bol se smanjuje ili potpuno nestaje. Emocije i problemi koji su do tada igrali veoma znaajnu ulogu u ivotu
ovjeka, sada postaju beznaajni. Osobe podvrgnute regresiji obino prasnu u smijeh u momentu kada ponovo
preivljavaju svoju smrt iz nekog od prethodnih ivota. U momentu smrti nestaju svi unutranji sukobi, brige i drame
vezane za bivi ivot i oni se sada ovjeku ine luckastim ili potpuno besmislenim jer istovremeno dolazi i do
proirivanja njegove svijesti i razumijevanja. Jedina stvar iji znaaj u tim momentima postaje sve jasniji je ljubav. Tako
se u nekim sluajevima moe pojaviti i tuga za svim proputenim prilikama da se ona istinski izrazi ili doivi.

U mnogim sluajevima, duh ovjeka se zadri neko vrijeme u neposrednoj blizini voljenih osoba u bezuspjenim
pokuajima da ih utjei. Kad uvidi da je tako neto nemogue, on onda poinje da se kree ka Svjetlosti.

U nekim sluajevima, zbunjeni duh ovjeka moe da se zadri godinama na zemaljskoj ravni postojanja. On nije u
stanju da pecipira vrijeme, tako da on moe da doivljava brzo starenje svojih blinjih kao da su oni neke linosti koje on
posmatra na ubrzanoj filmskoj traci. Izgubljeni duh se kasnije moe sam vratiti u Svjetlost. To je, u sutini, ista ona
neopisiva Svjetlost koje je ve pomenuta kod mnogih tzv. sluajeva 'bliske smrti'.

Kraj

Napomena autora: cilj ovog teksta je da upozna itaoce samo sa nekim osnovnim aspektima regresivne terapije.

Ovom prilikom moramo navesti i to da kroz prouavanje svih ovih zbivanja na podruju regresivne terapije esto se
moe naii na podatak da su ljudi koji 'automatski' padaju u nesvijest nakon to vide svoju ili tuu krv, obino bili izloeni
nekoj traumi dok su bili novoroenad tj. u tzv. 'periodu ranih impresija' ili 'preverbalne svijesti'. Na primjer, u veini
sluajeva kod mukaraca se ispostavlja da je razlog za to bila cirkumcizija prepucijuma na penisu, mada se moe raditi i
o nekoj drugoj traumi do koje je dolo u tom periodu. Svijest djeteta u tim periodima nije u stanju da racionalno
interpretira fizike traume koje su mu nanesene od strane drugih ljudi. Ona jedino to je u stanju, to je da percipira krv a
onda nakon toga - bol. Nakon tog doivljaja, kod svake idue percepcije krvi, svijest poinje 'automatski' da se
'iskljuuje' iz razloga da bi izbjegla bol. Ovaj podatak se moe lako verificirati kroz regresivnu terapiju jer se ovi pacijenti
tako vraaju sve do momenta kada je trauma nastala. Kada se svjesno suoe s tim dogaajem iz svoje prolosti,
odnosno, objektivno ga sagledaju sa stanovita sadanjeg nivoa svijesti, tada dolazi do 'razrjeenja konflikta' i nakon
toga ovjek vie nee padati u nesvijest kada vidi svoju krv. Takoe je primjeeno da su ti ljudi prilino rigidni,
tvrdoglavi, prijemivi za informacije koje dolaze 'odozgo' tj. od njihovih vjerskih ili nacionalnih voa, odnosno, podloni
su manipulaciji od strane autoriteta. To se tumai posljedicom jednog intenzivnog osjeaja bespomonosti koje dijete
dobije u momentu kad mu se nanese fizika trauma, i taj osjeaj straha od autoriteta mu ostaje tokom cijelog ivota kao
rezultat njegovog instikta za ouvanje tjelesnog integriteta. Tako ovjek postaje nesiguran u samog sebe i veoma
prijemiv za nareenja svojih pretpostavljenih, bilo da se radi o njegovim roditeljima ili nekim drugim autoritetima. Takvi
ljudi, navodno, nemaju tendenciju ka nezavisnom razmiljanju i ponaanju. Oni se ponaaju onako kako se to od njih
trai. Oni veinom prate zadate im 'trendove'. U poslednje vrijeme u nekim porodilitima u SAD-u, sva muka
novoroenad se automatski podvrgavaju cirkumciziji.

ini se da su ove ljudske osobine ve odavno poznate manipulatorima realnosti u kojoj ivimo, te im ovakav mentalni
sklop ovjeka najvie odgovara. Stoga nas ne bi trebalo uditi zato je 'Jehova' jo davno naloio svojim miljenicima
Jevrejima da obrezuju muku djecu; a koliko znamo, isto to je svojim sljedbenicima naloila i ona njegova druga verzija,
poznata kao 'Alah'.

Ti religijski mentalni programi, koji su nam ve odavno nametnuti 'odozgo,' ujedno predstavljaju veliku barijeru da se
proiri upotreba regresivne terapije kod tretmana ljudi koji pate od raznih tegoba psihike prirode, dok se u naoj
'koncenzus realnosti' jo uvijek daje prednost klasinom medicinskom tretmanu i kojekavim 'antidepresivima' koji ine
ovjeku daleko vie tete nego koristi. Sve to nadalje vodi ka zatvaranju ovjekove svijesti, tako da ljudsko bie
podvrgnuto ovim mentalnim programima i sredstvima za kontrolu svijesti, ve odavno nije u stanju da vidi neki znaajniji
dio - objektivne realnosti.

Na kraju krajeva, moramo imati na umu da istina moe osloboditi samo one koji su spremni da se rijee svojih, mahom
na religiji baziranih predubjeenja u vezi toga kako bi ona trebala da izgled.

Literatura:

W. J. Baldwin; Spirit Releasement Therapy: A Technique Manual

W.J. Baldwin Healing Lost Souls: Releasing Unwanted Spirits from Your Energy Body

W. J.Baldwin Freeing the Captives: The Emerging Therapy of Treating Spirit Attachment

William J. Baldwin CE-VI: Close Encounters of the Possession Kind--A Different Kind of Interference of Otherworldly
Beings

Edith Fiore You Have Been Here Before: A Psychologist Looks At Past Lives
Edith Fiore The Unquiet Dead : A Psychologist Treats Spirit Possession
Louise Ireland-Frey Freeing the Captives: The Emerging Therapy of Treating Spirit Attachment
Entity Possession : Freeing the Energy Body of Negative Influences by Samuel Sagan
Shakuntala, M.D. Modi Memories of God and Creation: Remembering from the Subconscious Mind
Laura Knight-Jadczyk - Amazing Grace