HEGEL: OSNOVNE CRTE FILOZOFIJE PRAVA

III. 2 - GRAANSKO DRUTVO

#182 - jedan princip graanskog drutva je pojedinac; drugi princip je openitost,
kolektiv u kojem pojedinac jedino moe biti zadovoljen (suprotnost je ono to Hegela tu
privlai vie od samih principa graanskog drutva: zbog teza-antiteza-sinteza)
- (graansko) drutvo nuno treba dravu; iako je ono negdje izmeu obitelji i drave,
dakle drava kronoloki slijedi prije drutva, ali dijalektiki nakon. Graansko drutvo
pripada modernom svijetu. Ono je zajednitvo individua; u graanskom drutvu
individue su (legitimno) egoistine, ali bez drugih ljudi ne mogu postii svoju svrhu.
Zadovoljavajui druge, u gra. drutvu ljudi zadovoljavaju sebe. Svim ljudskim
strastima i eljama moe samo um upravljati (ne, nego racionalizirana volja)
#183 - sebina svrha tako dobiva mogunost ostvarenja samo u openitosti
- posebnost (individualnost) se treba slobodno razvijati, a opost je temelj toga i svrha
svakog pojedinanog ivota neraskidiva povezanost opeg i posebnog
#184 - posebnost dobiva tako pravo da se slobodno razvije, a openitost svoju nunost i
osjeaj moi nad posebnosti. Obiajnost je ovdje ''izgubljena u svoje ekstreme''. Takoer,
jedinstvo obitelji se ''raspada u mnotvo'', u vanjskosti (realitet je tu u vanjskome).
Openitost i posebnost se meusobno uvjetuju u gra. drutvu. ''Zahtijevajui svoju
svrhu, individualnost zahtijeva ono openito, a openitost zahtijeva moju svrhu''
#185 - posebnost ispunjava svoje, i nune i sluajne, potrebe, za to joj gra. drutvo nudi
mogunosti, ali i bijedu. Ali kad se posebnost pone samostalno razvijati, to prijeti
raspadu drutva i drave (nema vie jedinstva suprotnosti posebnog i opeg u umu).
Platon je pak napravio suprotnu greku: nije dozvolio subjektivnu slobodu
- pojedinac/posebnost svoje potrebe proiruje u beskraj, i zato treba posebnost ograniiti,
ali ne ukinuti
#186 - ali princip posebnosti, razvijajui se do kraja, prelazi u openitost (ajde, kako?) -
samo u openitosti posebnost ''ima svoju istinu'': posebnost ima nunost da se uzdigne
do openitosti, posebnost opstoji tek u openitosti
#187 - individue = privatne osobe, imaju svoj interes i svrhu. Svrhu imaju tek
posredovanjem opeg, koje im je sredstvo (drutvo je sredstvo individuama, individue
su sredstvo drutvu). Konana svrha nisu prirodni uici, nego da se ovjek obrazuje do
openitosti, do razuma. Tako duh dolazi u sebe. Obrazovanje = oslobaanje, time
subjektivnost dobiva objektivitet. Obrazovani pojedinac ponaa se po ljudskoj prirodi, a
''neobrazovanom pojedincu ponaanje nije u suglasnosti s njegovom voljom'' (ne.
Svakom ovjeku je ponaanje upravo u skladu s njegovom voljom. Valjda bi mu netko
drugi trebao govoriti koja je njegova volja?! Druga stvar je da li je to slobodna volja)
#188 - graansko drutvo ima 3 momenta: a) sistem potreba - pojedinac svojim
radom zadovoljava potrebe ostalih, ostali svojim radom zadovoljavaju potrebe pojedinca
(nita originalno: sistem potreba imaju i najraniji filozofi, samo pod drugim imenom); b)
pravosue - zatita vlasnitva, zbiljnost openitoga slobode; c) policija i korporacija -
briga za posebni interes kao zajedniki, da ne bi posebnost 'odlutala' od zajednikog
interesa

III. 2. A - SISTEM POTREBA

#189 - posebnost - subjektivna potreba koja svoje zadovoljenje postie posredno,
posredovanjem a) vanjskih stvari (vlasnitva) i b) rada i djelatnosti (posredovanje
izmeu dvije strane). Kako ljudi jedni druge trebaju, njihovim sistemom potreba upravlja
razum; znanost koja se bavi sistemom potreba je ekonomija, ona nalazi nunost, zakone
opeg zadovoljavanja potreba (ne sluajnost, npr. tu je tlo plodnije, tamo manje plodno)
III. 2. A. a) - VRSTA POTREBE I ZADOVOLJAVANJA
#190 - ovjek, za razliku od ivotinje, umnaa svoje potrebe i sredstva zadovoljenja istih,
stvara apstraktne (ili barem apstraktnije) potrebe. ovjek - u pravu osoba, u moralnosti
subjekt, u obitelji lan, u (graanskom) drutvu graanin - tek u drutvu je ovjek u
punom smislu rijei ovjek
#192 - potrebe i sredstva = ''bitak za druge; potrebe i rad su meusobno uvjetovani'',
pojedinac se mora ravnati prema drugima, i tu je openitost; zbog toga to od drugih
dobivamo zadovoljenje svojih potreba, moramo prihvatiti i njihovo miljenje, ''sve
partikularno je drutveno''
#193 - tu lei i jednakost
#194 - u drutvu se ovjek razlikuje od pukih prirodnih potreba, ima slobodu
#195 - ta sloboda je formalna, a daljnje uposebljavanje svrha (potreba) je luksuz.
III. 2. A. b) VRSTA RADA
#196 - stvaranje partikularnih sredstava za partikularne potrebe = rad (rad od prirode
formira specifinost, neto to ovjek moe upotrijebiti, 'kultivira' prirodu i zato rad ima
vrijednost) - radom se pribavlja sredstvo za zadovoljavanje potreba
#197 - teorijsko obrazovanje = obrazuju se ''predstave i znanje''; praktino obrazovanje =
obrazovanje radom, stvara se navika i potreba za zaposlenou (to barbari nemaju); na
oba naina (teorijski i praktiki) se ovjek obrazuje, dovrava, samostvara
#198 - ono u radu ope i objektivno je podjela rada, koja nastaje specificiranjem poslova.
Pojedinev rad je sve jednostavniji, sve blii mehanikome
III. 2. A. c) IMOVINA
#199 - u toj uzajamnosti rada i potreba, ''subjektivna sebinost se pretvara u
zadovoljavanje potreba drugih'' (ali daleko od toga da je to obiljeje samo gra. drutva!).
Ta nunost zajednikog zadovoljavanja potreba je opa imovina
#200 - posebna imovina moe uestvovati u opoj, ali u razliitom opsegu (netko ima
vie kapitala, netko vie znanja, vjetine itd.) - to rezultira nejednakou imovine i
vjetina, i nema smisla tu zahtijevati neku idealistiku jednakost
#201 - time nastaje podjela na posebne sisteme potreba i stalee (tu sad Hegel postavlja
posebnost ispred oposti - suprotno vlastitim uvjerenjima). Obitelj je prva osnova
drave, stalei su druga. Stalei su takoer ''okrenuti drugima'': svaki stale ima svoju
funkciju, i stalei si meusobno ispunjavaju potrebe
#202 - podjela stalea: 1. supstancijalni, 2. refleksivni/formalni/zanatlijski, 3. opi
#203 - 1. supstancijalni stale - bavi se primarnim privreivanjem, njihova imovina je s
tla kojeg obrauju (tu treba manje refleksije), ovdje je neposredna obiajnost. Dakle, oni
su zemljoradnici (''prvo osinvanje drave se vee uz zemljoradnju i brak''), njihovi
prirodni proizvodi (zanatlijski su pak umski) su supstancijalni jer su neposredni
#204 - 2. zanatlijski stale - oni vie nisu samo naprirodnim proizvodima, nego njih
obrauju, zato se to smatra refleksivnim, umskim radom. Oni posreduju prirodne
(neposredne) proizvode supstancijalnog stalea. Zanatlije se dalje dijele na obrtniki,
tvorniarski i trgovaki stale. Zanatlijski stale vie od supstancijalnog misli, jer
obrauje ono prirodno, a poljoprivrednici to dobivaju; zato je skloniji slobodi, a seljaci su
skloniji potinjenosti (kakve kvalifikacije!)
#205 - 3. opi stale - njegov posao su opi interesi drutva, i zato je opi stale
osloboen neposrednog rada i plaa ga drava (ili ak privatnik)
#206 - stale = posebnost koja postaje objektivna; individuum pripada staleu, tu je
odreen roenjem, sposobnostima ili okolnostima, ali najvie svojom subjektivnou,
vlastitom voljom (my ass!). Podjela na stalee se sama stvara, jer je umna; ali ne ona koja
ovisi o vlastitoj volji pojedinca, nego podjela na stalee po roenju ili kraljevoj volji.
Zato je umna, objektivna podjela na stalee (po subjektivnoj! volji) - sloboda (gluposti)
#207 - individuum se moe ozbiljiti samo stupanjem u posebnost (ali ta posebnost ne
mora biti posebnost stalea, dragi moj), dakle u posebni sistem potreba tj. posebni stale.
Dakle, obiajnosno je da individum ulazi u jedan od stalea gra. drutva; ovjek bez
stalea je apstraktni ovjek, ovjek bez zbiljnosti - posebnost je nuna, ne samo opost
#208 - ovakva podjela rada, stalea i pravo vlasnitva na temelju toga jo uvijek je tek
apstraktna sloboda, koja se ozbiljuje kad se zatiti vlasnitvo pravosuem

III. 2. B - PRAVOSUE
#209 - u odnosu (relativnosti) individua koje se nadopunjuju u sistemu potreba, individue
se meusobno odnose proizvoljno. No, kako je svaki ovjek linost (po apstraktnom
pravu), ljudi tee iz relativnosti tih odnosa dobiti opepriznati i objektivni odnos: zakon
(ukratko, uzajamni odnosi, koji su relativni, ele imati objektivnu teinu, objektivnu
zbiljnost). Ljudi mogu tek nakon to su nali nain da zadovolje osnovne potrebe,
ustanoviti zakone
#210 - pravo treba dijelom biti za svijest (znati se), dijelom zaista vaiti (imati snagu)
III. 2. B. a) - PRAVO KAO ZAKON
#211 - po sebi pravo = ono pravo koje vrijedi i za svijest i u zbiljnosti; s obzirom da je
tako postavljeno/odreeno, ono je ''pozitivno pravo uope''
- kad pravo postavimo kao ope, to je miljenje. No, tek u zakonu pravo dobiva
istinsku odreenost (jer, ve jest ope, tj. misaono, ali jo treba snagu); pravo ima
formu, ali u zakonu dobiva sadraj. Obiajna prava se znaju neodreeno (pa ih se
time moe i subjektivizirati), ali zakoni su odreeni. Obiajna prava nisu ivotnija time
to su obiajna - kad ih se i sabere u zakonik, jo su nesreena; zakon, naprotiv, ima
opost i odreenost (sreenost, uoblienost). Nepisani zakon je daleko od pravog
zakona: zakon daje odreenost, za razliku od prava koje je jo u apstrakciji (zakon je
openit, ali ne apstraktan). Pravo je pravo tek kad postane zakon - obiajno pravo je
tek subjektivno; pravo pravo mora biti misaono i imati ope vaenje
- dakle, u pravosudnom sustavu pravo je dolo do istinskog sebe. U umskom, jer ljudi ga
znaju (''sunce i planete imaju svoje zakone, ali ih ne znaju'' - no, ovjek nema neke
apriorne zakone koje spoznaje, kako tvrdi Hegel (nema um), nego ih konstruira)
- trebaju suditi suci (jer bi pravo inae bilo puko mehaniko), ali ne samovoljno
- obiajno pravo jo nije pravo, jer ''pravo mora mislei postati svjesno, mora biti sistem''
(ali to mislei znai preputeno pojedincu da to misli - samim time to e on to
sistematizirati ne znai da je to manje subjektivno od obiajnosti). ''Sistematiziranje =
uzdizanje u ope, beskrajna tenja...'' (vidi njegov stav prema slobodi)
#212 - to, dakle pozitivno pravo kao zakoni, je identitet bitka po sebi (apstraktno pravo) i
postavljenosti (odreeni zakon). Zato, u pozitivnom pravu je ono to je zakonito = pravo
(uvidio je da postavljenost nije samo u apstraktnom pravu, ali nije uvidio da pravo nije
samo u postavljenosti! Hegel opravdava svaki pozitivni sistem, a ne shvaa da pozitivno
pravo nije nuno pravo po sebi)
#213 - pravo ima svoje postojanje kao postavljeno (pozitivno). Ono kao takvo zadire u
obiajnosne odnose, ali pravo se bavi samo vanjskim odnosima (pozitivni zakoni se ne
mogu odnositi na moral; pravo ti nareuje da ne ubija, ali ne da ne mrzi)
#214 - takoer, bitno obiljeje prava je da mora biti primjenjivo na pojedinani sluaj. I
tu je isti pozitivizam zakona: odreenost upravo znai da se ope moe ''zaotriti'' do
posebnog i ak do pojedinanog. I upravo u tome to ''zakon je ope odreenje koje
treba biti primijenjeno na pojedinano'' lei sluajnost (ne-nunost): kako odrediti
treba li netko dobiti 99, 100 ili 104 dana zatvora? Ne moemo se liiti sluajnosti, jer to
odlazi u apstrakciju; suci su ti koji odreuju tu sluajnost. Proizvoljnost je nuna
III. 2. B. b) - OPSTANAK ZAKONA
#215 - nuno je da zakoni budu objavljeni i jasni, da svi znaju za njih (jer i to znai
odreenost prava, to je pravedno). Pravo ne smije biti monopol pravnika: pravo se
odnosi na slobodu, pa ga svaki ovjek mora znati za sebe
#216 - javni zakonik treba imati ''jednostavna opa odreenja'', mada s druge strane
odreenja prava idu u beskonanost
#217 - ''u graanskom drutvu pravo po sebi postaje zakonom'' (''zakon je pravo''; ali to
nije tono. Kao to rekoh, nema prava bez zakona, ali to to je neto u obliku zakona ne
znai da je pravo. Nije svaki zakon pravo), pa tako i moje nekad apstraktno pravo u
graanskom drutvu temelji se na ugovoru, moje vlasnitvo se osigurava ugovorom i
dobiva priznanje od drugih. Zakon je osigurano pravo (ne vie apstraktno), ugovor
''vrsto i odreeno'' formalizira vlasnitvo u graanskom drutvu. Kako pravo vrijedi po
zakonima, tako i vlasnitvo vrijedi po ugovoru i formalnostima. Forma je pravo po sebi
#218 - u graanskom drutvu vlasnitvo i osoba su priznati i vaei (zakonski); time,
zloin nije samo povreda pojedinca, nego onog ope. Postoje zloini koji su opasnost za
drutvo, a ne samo zloini po sebi. Ipak, drutvo koje je sigurno u sebe moe si priutiti
manje kazne za takve zloine
III. 2. B. c) SUD
#219 - pravo ima objektivno vaenje nasuprot pojedinih htijenja; objektivno spoznavanje
i primjena prava u posebnom sluaju posao je suda. Pravosue je i dunost, a ne samo
pravo javne vlasti, i ne zasniva se na proizvoljnosti
#220 - umjesto osvete, koja nije pravna (iako je ''pravo po sebi''), kanjavanje preuzima
sud (umjesto subjektivnosti objektivnost); to je vaee ozbiljenje zakona
#221 - graanin ima pravo ii na sud, kao i dunost da se odazove sudu; svoje pravo (koje
mu netko osporava ili je osporio) moe dobiti samo od suda. Stoga, treba znati zakone
#222 - pravo na sudu mora biti dokazivo, dakle ide se pravnim postupkom, dokazivanjem
#223 - pravinost postupak u kojem se iz moralnih ili drugih obzira ne dri zakona 'kao
pijan plota', ne dri se formalnosti i ono je ''krnjenje formalnog prava'', pojedinana je
#224 - javnost pravosua - javnost ima pravo znati kako se provode postupci, graani
imaju uvid u zbiljnost prava, svi to imaju (i laici). Hegel ozibljno shvaa pravo za sve
#225 - kod suenja se razlikuju dvije stvari: utvrivanje to je pravo i koliko je i je li ono
prekreno, i ponovno uspostavljanje prava (u kaznenom pravu, kanjavanje); znai,
odvaja se proces od presude.
#226, #227 - sudac mora moi posebni sluaj uzdignuti na openitost prava. Da ne bi
presuda ovisila o pukoj subjektivnosti suca, postoji porota
#229 - u pravosuu se graansko drutvo vratilo svom pojmu, jedinstvu opeg i
posebnog. No, da bi se to ozbiljilo (potvrdilo u stvarnosti, treba neka snaga), kad se to
primjenjuje na posebno, nastupaju policija i korporacija. Pravo na posebnu dobrobit,
vlasnitvo, uva policija i korporacija

III. 2. C - POLICIJA I KORPORACIJA

#230 - u sistemu potreba postoji mogunost dobrobiti i egzistiranja svakog pojedinca; ono
to to potvruje je pravosue (da nema povrede vlasnitva ni linosti); no, ono to daje
sigurnost osoba i vlasnitva (ne vie tek u mogunosti njihove dobrobiti, ve zbiljski) je
policija i korporacija. ''Posebna dobrobit je odreena i ozbiljena kao pravo''
III. 2. C. a) - POLICIJA
#231 - policija je mo koja osigurava ono ope, ali ona je tu ''dijelom ograniena krug
sluajnosti, a dijelom je vanjski red''. Zato sluajnosti?
#232, #233, #234 - zato to sluajnost nije samo zlo kao protupravni postupak, nego i
neki pravni (opi) postupci su sluajni i nanose tetu drugome (npr. upotreba vlasnitva).
Tako ima beskonano mnogo vanjskih odnosa koji su sluajni, i potencijalno tetni.
Policija se bavi tim sluajnostima, i moe pogrijeiti u tome ''to treba zabraniti ili
nadzirati'', te time postati mrska graanima. To je ''krug sluajnosti'' policije, nema
objektivne procjene to je ona uinila pravo a to krivo
#236 - policija se moe upletati i u slobodu trgovine, brinui da potroai ne budu
prevareni; ukratko, policija se bavi javnim poslovima na korist pojedinca, i pojedinca
nagoni da radi poslove za opu korist, i preko toga za vlastitu korist (policija balansira
izmeu slobodnog pojedinca i zadovoljnog drutva)
#238 - pojedinac to duguje drutvu, policija ima pravo na nadzor, jer ''individuum je edo
graanskog drutva'' (nisam siguran da je to tono. Bilo je i prije u povijesti mnogo
individualnosti, npr. u Grkoj, u starom arapskom svijetu...), pa drutvo ak kida
pojedinca od obitelji i tretira kao samostalnog. Zato pojedinac ima pravo ivjeti u
drutvu, ali drutvo ima pravo na pojedinca. Obitelj je tek temelj drutva, njemu
podreena. Graansko drutvo je ''udovina'' mo koja prisiljava pojedinca da sve radi
posredstvom drutva, a zauzvrat ga drutvo brani
#239 - drutvo ak ima karakter ''ope obitelji'' koje ima pravo uplitati se i u proizvoljnost
roditeljskog odgoja (ovo je kao kod Platona: drutvo = objektivnost; roditelji =
proizvoljnost; ako roditelji ne odgajaju dijete domoljubno, drava im ga uzima)
#240, #241 - drava ima pravo intervenirati i u privatni nain egzistencije: kako je
drutvo duno hraniti pojedince, tako je duno i prisiliti graane da ne rasipaju novac.
Drutvo ima pravo odrediti kad je njegov graanin ''poludio'' i uzeti ga pod pasku; treba
pomagati siromanima, pa i uzeti im djecu pod dravnu skrb ako ih ne mogu odgajati
#242 - milostinja je sluajnost (proizvoljnost), zato je drutvo to koje je duno imati ope
mjere protiv siromatva, ubonice, javne kuhinje itd.
#243, #244 - ''kad je drutvo u nesmetanoj djelatnosti'' (zapravo misli na boom gra.
drutva u 19. st.), industrijalizacija i demografska eksplozija dovode do gomilanja
bogatstva s jedne strane, a s druge do specijalizacije rada; stvara se masa ljudi bez
ikakvog bogatstva i tako se stvara ''olo'' (Hegel), koji nema osjeaj prava, dunosti, asti.
Ako je netko bijedan, nije automatski olo, ali esto gubi radne navike, ne eli vie raditi
#245 - preveliko bogatstvo drutva je upravo ono to prijei eliminaciju siromatva
(tono pogaa cijeli dananji kapitalistiki svijet: trka za profitom je takva kod svih
drava, da ne dozvoljava socijalnu pravednost; jer bi npr. Kina tako zaostala za SAD-om)
- samo radom se treba stvarati bogatstvo, a ne humanitarnim djelatnostima (ipak Hegel,
ini se, tu misli da to drava treba omoguiti)
#247, #248 - rapidnoj industrijalizaciji i takvom porastu stanovnitva nije dosta samo
jedna zemlja, pa trai prekomorske (''sve nacije koje tee za viim tee za morem'').
Graansko drutvo ''primorano je'' osnivati kolonije, kolonizacija nastaje kad se potrebe
jedne zemlje ne mogu zadovoljiti radom njenog stanovnitva (kad ga ima previe). To
moe biti sporadina ili sistematska kolonizacija
#249 - policija ''ozbiljuje i odrava ono ope u posebnosti gra. drutva: vanjski red i
zatitu (sigurnost)''
III. 2. C. b) - KORPORACIJA
#250 - zemljoradnici su usmjereni na proizvodnju za svoje potrebe i posredno za
openito, a opi stale neposredno za openito, tako da se uglavnom skupljaju u
korporacije oni koji brinu za svoj posebni interes - zanatlijski stale (Hegelova ideja
korporacije oito je nastala na temelju cehova, kojima je Njemaka domovina (je li?))
#251 - graansko drutvo tako funkcionira da svatko radi sebino, a opet za druge. Zato
korporacije slue: u njih se ulazi posebno (samo jedan zanat), ali ima opu svrhu
#252 - korporacija se tako ima pravo brinuti za svoj interes, uzima lanove po
sposobnosti i zanatu; ima svoj kodeks asti
#253 - korporacija obiteljima osigurava opstanak i sigurnu imovinu (prihode). Pojedinac
izvan korporacije ujedno nema staleku ast, ima tek sebinu egzistenciju
#254 - korporacija je umna tek ako, osim vlastitog stjecanja, ima djelatnost za opu svrhu
#255, #256 - korporacija je, uz obitelj, drugi obiajnosni temelj drave. U modernoj
dravi esto pojedinci rade za sebe, izvan korporacija; neastan je onaj koji radi samo za
sebe (jer sve u graanskom drutvu funkcionira po principu zajednitva), npr. samostalni
poduzetnik. Korporacija je zadnji moment koji spaja subjektivnost i objektivnost u opu
svrhu, putem obiajnosti, prije prelaska graanskog drutva u dravu. Drava je osnova
na kojoj poiva i gra. drutvo, i obitelj, a ima korijen u obiajnosti (kao i pravo).
Zato drava jest dijalektiki posljednja, ali kronoloki prva, na kojoj se izgrauju i obitelj
i na njoj graansko drutvo
- tako se graansko drutvo razvilo u svoj ''beskonani oblik'', koji sadri i subjektivnost i
objektivnost, i samosvijest i openitost; duh postaje sebi zbiljski kao totalitet

III. 3 - DRAVA
#257 - ''drava je zbiljnost obiajnosne ideje (supstancijalne volje, koja sebe zna)''
- drava u obiaju (poredak i to) ima neposrednu, a u samosvijesti pojedinca (patriotski
osjeaj i to) posrednu egzistenciju, dok samosvijest pojedinca u dravi ima svoju
supstancijalnu slobodu
#258 - drava, kao ta supstancijalna volja, je po sebi i za sebe umno. U tom jedinstvu
(subjektivnog i objektivnog, valjda; opet), koje je ''apsolutna nepokretna samosvrha'',
''sloboda dolazi do svog najvieg prava'', a isto tako drava ima najvie pravo prema
pojedincu: najvia dunost pojedinaca je da budu lanovi drave, zato to je ona umna
- ako se umjesto drave stavi graansko drutvo (tad je odreenje drave zatita
vlasnitva i slobode), tad je interes pojedinca krajnja svrha. No, u dravi stvari drugaije
stoje: drava je objektivni duh, i individua ima objektivitet samo ako je lan drave i
potuje obiajnost (inae individua nema objektivitet! Strano. Ionako ga nema). Time,
individue su odreene da ive opim (objektivnim, dravnim) ivotom (a ne tek
drutvenim, u kojem su zbog golog pojedinanog interesa), ujedinjeno.
- umnost postoji u jedinstvu oposti i pojedinanosti; u dravi se to dvoje pak ispreplie
u jedinstvu supstancijalne volje (objektivne slobode) i subjektivne slobode. Tu se postupa
po opim (zamiljenim) naelima. I ta ideja je ''vjeni i nuni bitak duha'' (ideja drave)
- kako je drava empirijski nastajala, ''ne tie se ideje drave same'' (naravno, ako ti
dokae da je ideja drave apriorna empiriji drave. Ali ideja drave je ustvari direktna
posljedica empirije drave, dakle upravo obrnuto (vidi molim te Marxovu kritiku
Hegelove filozofije prava). Kao i to nita od tvojih naklapanja nije plod nikakve
kureve ideje), jer ''filozofsko promatranje ima posla samo s pomiljenim pojmom''
- Rousseau je zasluan to je kao princip drave postavio volju (tj. ''miljenje samo'',
kako to Hegel tvrdi za volju). Meutim, Rousseau grijei u bitnome: volju je shvatio kao
pojedinanu volju u nekom zajednitvu (ali nije tono! Za Rousseaua, nosilac slobodne
volje u ekstremnom sluaju moe biti i jedan jedini ovjek!), i stoga za Rousseaua
drava nastaje ugovorom izmeu pojedinanih volja, dakle, proizvoljnou (a svi
znamo da drava nije proizvoljnost, nego od boga dana nunost, jelda? Ma drava je
nastala i gorom proizvoljnou od ove koju navodi Rousseau: proizvoljnou nasilnog
pojedinca/pojedinaca). Ta proizvoljnost volja (a odakle 'proizvoljnost' ako ne od 'volja'?)
''rui ono boansko u dravi''. Nasuprot pojedinane volje, objektivna volja je ono
umno, htjeli to pojedinci ili ne (to Hegelovo je idealistiko shvaanje volje). Opa
volja: po Hegelu, volja za sebe po opim umnim naelima (volja bez sadraja, iliti ne-
volja. Glupost, moj Hegelu. Volja nema praznu formu i principe na kojima a priori
poiva, kao to (navodno) ima um i razum, nego je volja volja samo po svom
sadraju); po Rousseauu, zajednika volja pojedinaca
- drava je, dakle, nekakva objektivna kozmika datost, nuni plod povijesnog napretka i
nema obzira na napore pojedinaca - po Hegelu. Drava nije tek vanjsko i empirijsko, nego
ono ope i umno.
- drava je ''po sebi i za sebe obiajna cjelina, ozbiljenje slobode'', a ''apsolutna svrha
uma je da sloboda bude zbiljska''. Drava je duh koji u svijetu sebe realizira i to
svjesno (za razliku od prirode, koja je nesvjesna). Za slobodu nije vana pojedinanost,
nego bit samosvijesti (naravno, gosp. Hegel dri da se bit samosvijesti nalazi izvan same
samosvijesti! Kad oito on otkriva tu bit.); dakle, nije vana pojedinana volja, nego to
je istinska volja svih (logino, on e svima rei to je njihova istinska volja). Postojanje
drave je ''kretanje boga u svijetu'', a temelj tog kretanja je ''mo uma koja se ozbiljuje
kao volja''. Tu nisu vane pojedine drave, nego drava u svojoj oposti
#259 - ideja drave ima tri sastavnice: a) unutarnje dravno pravo (pojedina drava
kao cjelina, kao organizam, s ustavom ili ureenjem, tj. neposredna zbiljnost drave); b)
vanjsko dravno pravo (odnos jedne drave prema drugima); c) duh u procesu
svjetske povijesti (kroz povijesni proces se taj duh ozbiljuje)
- drava je kao zbiljska, dakle, individualna drava (i posebna drava, to nije isto: ona je
posebna u povijesti, a individualna kao dio same ideje drave). Ono to meusobno
povezuje drave je duh svjetske povijesti (to nema veze s kratkotrajnim saveznitvima,
kao to je npr. vjeni mir (napad na Kanta))

III. 3. A - UNUTARNJE PRAVO DRAVE

#260 - ''drava je zbiljnost konkretne slobode'' - konkretna sloboda znai slobodu
pojedinca da se samoostvari, da se razvija i da ga se prizna. Istovremeno, pojedinci su u
interesu opeg (supstancijalnog), to i sami priznaju (voljom i znanjem; da je to ope
''njihov supstancijalni duh''). Zato pojedinci to ope smatraju svojim konanim ciljem.
Moderne (''nove'') drave su takve da se to ope i pojedinano uzajamno zadovoljava, da
upravlja pojam volje, a ne proizvoljnost. Njima nasuprot su ''nesavrene drave'' koje nisu
razvile ideju do slobode. U novoj dravi, ope je povezano s punom slobodom
pojedinanosti, pa se i ''interes obitelji i graanskog drutva mora sabrati u dravi''.
#261 - nova drava sadri puni razvoj oba elementa: graani imaju prema dravi
dunosti koliko i prava. Ona je nadreena obitelji i durtvu, ali ima obaveze prema njima.
Dunost i pravo su ujedinjeni, povezani. Ali, dunost i pravo samo apstraktno imaju isti
sadraj. Zapravo, iako otaci i sin, vladar i podanik imaju meusobna prava i dunosti,
nemaju prava istog sadraja kao i dunosti (omjer prava i dunosti je formalno jednak,
a sadrajno nije (npr. i kralj prema graaninu i graanin prema kralju imaju prava i
dunosti, ali ne sadrajno isto))! No, podanici moraju moi pronai svoj interes u
dunosti prema dravi, i isto tako na temelju svoje dunosti dobiti prava - tako se postie
jedinstvo posebnih interesa s opim interesima. U modernim dravama potuje se
individua i njena prava, i tu je sloboda. ''Drava je jedini (misli nuni) uvjet za postizanje
posebne svrhe i dobra'', jedino unutar drave pojedinac se moe ostvariti.
#262 - duh se razdvaja u ''dvije idealne sfere svog pojma'': obitelj i drutva (i valjda u
dravi ima jedinstvo tih sfera i beskonanost). U dravi mora biti subjektivne slobode, da
ovjek slobodno bira zanimanje i ivot (ne od drave kao u Platona, ili po roenju)
#263 - graansko drutvo i obitelj (porodica) - dva nosiva stupa drave, njihovi zakoni
su institucije umnog; ta dva momenta, razvijeni, daju ivot dravi
#264 - individue mnotva = individue u dravi, koje imaju dva ekstremna momenta:
pojedinanost i openitost. Individue imaju svoju samosvijest u institucijama, koje su
''ope pojedinanih interesa''
#265 - institucije ine ustav (razvijenu i ozbiljenu umnost), koji je ''vrsta baza drave'',
temelj drave i slobode, i u dravi s ustavom vlada jedinstvo slobode i nunosti (prava i
dunosti)
#267 - subjektivni supstancijalitet drave je politiko uvjerenje, a objektivni organizam
drave i njen ustav; oba su nunost
#268 - uvjerenje u interes sebe kroz interes drugih (dakle, povjerenje u dravu) Hegel
naziva patriotizmom. Svrha drave je opi interes (i u skladu s njim, pojedini interes), a
uvjerenje u to je ovo gornje (#267) politiko uvjerenje, u to da drava treba postojati
#269 - drava je organizam, to znai da do svog idealiteta dolazi kroz razliitosti
(razliitosti njenih poslova, individua itd.) - taj organizam je politiko ureenje
#270 - kako je drava razvijeni / obrazovani duh, ona zna to hoe i to treba. Odnos
drave prema religiji: religija ide za apsolutnim, ali po osjeaju, vjeri (proizvoljnosti), a
ne moe se proizvoljnosti dozvoliti da razara institucije (to je fanatizam). Drava treba
poticati crkve / (razne!) religije, jer i religijske zajednice potiu drava (dok je potiu; tu
je iskljuen fanatizam), ali imati i toleranciju prema raznim sektama, bez diskriminacije.
No, kad se uenja crkvi i drave ne poklapaju, drava ima prednost (jer istina religije je
apstraktna, a istina drave kroz znanost je zbiljska; drava brani objektivitet znanosti -
religijska uenja ne spadaju u domenu drave): drava mora zahtijevati od svojih graana
ono to od njih oekuje kao od graana, a ne vjernika. Takoer drava mora nastupiti
autoritativno ako crkva ustvrdi, na temelju svog nauka, neto protiv drave. Hegel je za
razdvojenost crkve i drave (sekularist Hegel).
- bez jedinstva posebnosti i openitosti (u dravi) moglo bi biti egzistencije (egzistencije
loe drave), ali to bi bila egzistencija bez ''istinskog realiteta''. Tu openitost, zbiljskost
realiteta daje dravi znanost, a ne crkva. Drava je razvijeni duh, ali konani i svjetovni
(''duh koji viri u materijalno''), za razliku od religije koja tei beskonanom. Ipak, ''umna
drava je beskonana u sebi''. Drava se bitno razlikuje od religije (kao pravna
dunost, a ne samo unutarnja). Treba dopustiti (religijsku) razliitost, jer jednoumlje i
totalitet (jedne religije, koja bi htjela biti dravna religija; zanimljivo da Hegel svoj
totalitet, ''koji ne doputa razliitost'' (uistinu, to je filozofija identiteta) - kako on kritizira
fanatinu religiju, ne smatra loim) je proizvod fanatizma
- pobonost ne moe biti dravna, time ''rastura zakone'', jer pobonost ne treba zakone
#271 - politiki ustav = pravo, on daje opstanak dravi; u dravi, ustav odreuje
cjelokupnu organizaciju i oblik drave iznutra (graanska vlast = prema unutra; vojna
vlast = prema van)
III. 3. A. I - UNUTARNJE UREENJE ZA SEBE
#272 - ustav je uman ako odreuje razlikovanje i diobu vlasti (ove graanske vlasti
prema unutra i vojne vlasti prema van, valjda). Dioba vlasti je nuna, i to je garant javne
slobode. (Hegel: ''ne smije se uzimati negativno za polazite''. Zanimljivo)
- u dravi se ''ne mora htjeti nita to nije izraz umnosti''; a ustav je izraz umnosti i
pokazatelj da je dravu stvorio duh (drava je svijet duha, koji je duh sam sebi napravio).
Zakonodavna vlast = openitost, izvrna vlast = posebnost (sudska ispada, pojedinana;
H. ne vidi da je vano sudovima odrediti kako pojedinano treba djelovati izvrna vlast)
#273 - drava je ovako ''supstancijalno podijeljena'': a) zakonodavna vlast (odreuje i
utvruje ope), b) upravna vlast (svodi, uspsumira pojedinano na ope), c)
konstitucionalna monarhija / kneevska vlast (subjektivnost koja je ''posljednja voljna
odluka'', njime se razliite vlasti obuhvaaju u ''individualno jedno'' (kako ga sere tu, da
subjektivnost supsumira ostale, objektivne vlasti! To je samo zato to je morala biti
monarhija, pa je morao izmiljati)), konstitucionalna monarhija je cjelina
- moderna drava se izgrauje u konstitucionalnu monarhiju, to je slijed ''ope
povijesti''
- stara podjela na demokraciju, aristokraciju i monarhiju je tek kvantitativna, ali ti oblici
su zapravo jedinstvo, sadrani u konstitucionalnoj monarhiji (zakonodavna vlast je
mnotvo, upravna su neki, a knez / monarh je jedan - toboe). No, sve su to samo brojevi,
koji ne odraavaju pojam drave. Nema smisla govoriti koji oblik od njih je najbolji (na
tragu toga je bio i Aristotel, a ja se s tim donekle i slaem)
- tko treba stvoriti ustav? Ustav ne treba biti neto stvoreno, jer on je ''bie po sebi i za
sebe'', svejedno je kako je on povijesno nastao (ustav je neto ''boansko'')
#274 - ''drava je duh jednog naroda kao zakon koji proima sve njegove odnose'', pa
time ustav mora sadravati sve odnose u dravi. Svaki narod ima ustav koji mu
pristaje. Ustav ''ne stvaraju subjekti''
III. 3. A. I. a) KNEEVSKA VLAST
#275 - kneevska vlast ili konstitucionalna monarhija (kao u Svetom Rimskom Carstvu;
Hegel ovo pie kao elju ujedinjenja Njemake pod Pruskom) ima ''tri momenta
totaliteta'': i openitost (zakona i ustava), i posebno (savjetovanje, o posebnom spram
opeg), i pojedinano (konanu odluku pojedinca, tj. monarha). Hegel red knez-uprava-
zakonodavsto poinje od pojedinanog, koje je ''najopenitije''
#276 - bez cjeline drave nemaju ivota ni dijelovi
#277 - ne postoje posebni poslovi koji nisu u interesu cjeline; takoer, dravni poslovi
nikad ne mogu biti privatno vlasnitvo (jer je to u interesu tek pojedinca). No, ne brinu
svi jednako za sve dravne poslove, nego se individue brinu za dravnu djelatnost samo
po svojim sposobnostima
#278 - suverenitet drave prema unutra: upravo u tome da poslovi i vlast u dravi nisu
nikakvi privatni, nego pripadaju jedinstvu drave (suverenitet drave prema unutra je to
jedinstvo posebnih poslova i ope dobiti). Npr. feudalna drava nije suverena, nego su
nekim feudalcima pripadali (privatno) dravni poslovi i funkcije. ''Suverenitet je idealitet
(opost?) svakog posebnog ovlatenja'', a to ovlatenje ne moe biti proizvoljno. Posebni
poslovi moraju biti na opu korist!
#279 - suverenitet jest neto ope, ali zbog toga to sve egzistira tek u pojedinanom,
suverenitet egzistira tek u subjektivitetu (kneza, monarha), u ''posljednjem odluke''. To
nije neki opi individuum, nego personalnost drave (on predstavlja dravu), koja moe
postojati samo u oblikujedne osobe - monarha. Pravo monarha je u ''boanskom
autoritetu'' (ni sam ne zna zato, priznaje da je ''pojam monarha najtei za rezoniranje'',
zato to nije logino u njegovom sistemu da konanu odluku ima osoba, a ne
objektivnost. Zato i sere, jer je morao staviti monarha)
- narod ima svoj suverenitet, ali narod bez monarha je ''bezlina masa'', i zato narod, koji
ima suverenitet prema van (prema ostalim narodima), mora iznutra imati monarha, inae
se ne moe rei da je narod = drava (samo s monarhom). Bez vladara nema
suvereniteta, nema naroda. Kakvo god bilo ureenje (bila aristorkacija ili demokracija),
vrhunac volje mora biti u nekom voi (jer se valjda samo tako konkretizira).
- to ne znai da monarh djeluje svojevoljno, nego mora slijediti ustav, ali ''vano je ime''
(puka formalnost, da znamo da imamo vou, voda) zbog samosvijesti, pojedinane
(zbiljske) volje (ali gdje je onda samosvijest svih onih koji nisu vladar?)
#280 - upravo ta pojedinanost volje je prirodna (onda je najprirodnija - anarhija, brate!
Evo, tu Hegel to direktnom implikacijom priznaje! ak i ta konzerva). Po Hegelu, ''istina
je samo jedinstvo pojma i opstanka''. Monarh je po prirodi odreen za monarha, roen
#281 - demokratski izbor monarha je proizvoljan i protivan obiajnosti. ''Izborna drava
je... najloija''
#282 - monarh ima pravo pomilovanja, a to je jedno od najveih prava uope, jer se
''uinjeno pretvara u neuinjeno'', iako ne ukida pravo
#283, #284 - monarh uzima savjetnike, odreuje tko e pojedinano obavljati opi posao
i daje savjete puku (posebno pretvara u ope); savjetnici imaju odgovornost, ali
posljednja je monarhova. Potovanje ustava i institucija garantira da vladar nee biti
silnik (kao u tiraniji i feudalnoj monarhiji) ''ustav je objektivna garancija'' i vlasti
vladara i pravednosti vladanja; subjektivna garancija je puk
III. 3. A. I. b) - UPRAVNA VLAST
#287 - odluke se ne moe samo donositi (to ini monarh), nego ih valja i primjenjivati te
odravati u skladu sa zakonom. I to je supsumcija, time se bavi uprava (tu spada i
sudska i politika vlast)
#289 - valja gledati da li se pridrava ''opeg interesa drave'' i zakona; oni koji
nadgledaju pridrava li se toga i je li poslovanje u skladu s dravnim dobrom, ti su
dravni inovnici; da se ne bi sukobljavali konkurentski interesi, korporacije (cehovi,
sindikati) su ustrojene u duhu drave (opeg dobra), i na temelju toga imaju patriotizam
#290 - inovnici brinu i za podjelu rada. Glavni zadatak upravne vlasti je podjela
poslova. Valja nai medijum izmeu opih i posebnih poslova
#291 - poslovi se dijele individuama po sposobnosti (oni upravni najvie), jer poslovi
moraju biti objektivni (a ne mogu se ozbiljiti bez individua)
#293, #294 - to to monarhija daje posebne poslove niim instancama, to je dio
objektivnosti suvereniteta; kad individuum ''suverenim aktom'' ima slubeno zvanje, to je
njena dunost - zauzvrat ona ima subzistenciju. Ako ne izvrava zadano, on vrijea ope
#295 - drava i upravna vlast se osiguravaju od zloupotrebe (korupcije) od strane
inovnika i niih instanci ve samim svojim hijerarhijskim poloajem. Tako, i pomou
korporacija, spreava se rad u upravi za vlastite interese. Na taj nain se zloupotreba /
korupcija spreava i odozgo i odozdo
#296 - u veoj dravi manja je ansa za nepotizam i privatne veze (pa potenje u
obavljanju poslova prelazi u obiajnost)
#297 - dravnu upravu i inovnitvo sainjava srednji sloj (na inovnitvo otpada
glavnina srednjeg sloja), obrazovana inteligencija. Treba se sprijeiti da taj srednji sloj
postane neka aristokracija, i to se ini i odozgo (suverenitetom) i odozdo (korporacije).
Tako od te obrazovane inteligencije nee nastati pravnici-formalisti. Ipak, taj srednji sloj
ini ''svijest drave i obrazovanje'', osigurava ''pravinost i inteligenciju''. Drava bez
srednjeg sloja je jo na niskom stupnju razvoja
III. 3. A. I. c) - ZAKONODAVNA VLAST
#298 - ona ispravlja zakone ako je to potrebno, usavrava ih - i to po ustavu. Ustav jest,
ali i ustav postaje, tj. napreduje u svom obrazovanju (ba ovim zakonodavnim
postupcima)
#299 - odredbe zakona tiu se dvije stvari: a) to individue imaju od drave i to trebaju
dobiti; b) to trebaju dati dravi. Ustav je ve sam po sebi openit, ali u tome uvijek moe
napredovati i tome slui zakonodavna vlast, odreuje ono posve openito, ali i nain
izvrenja (egzekucije) u posebnim sluajevima, to je odreenje zakona (pribliavanje
izvrenju, zbilji). To pak pribliava zakone pukoj empiriji, to nije dobro (jer moraju biti
openiti)
- svi poslovi (posebni, za ope dobro) su svedeni na novac - drava radom svojih graana
ispunjava svoje materijalne potrebe, dobiva razne ''moi'' koje se reprezentiraju novcem
- ''dvije strane ustava'': prava i poslovi individua. Svi poslovi dadu se svesti na novac
- ''princip nove drave: sve to individue ine je posredovano dravnom voljom''
#300 - dva staleka momenta drave: monarhijski (donosi konanu odluku) i upravni
(savjetodavna uloga). Hegel je protiv meusobno nezavisnih dijelova vlasti (npr. da
lanovi izvrne ne mogu biti u zakonodavstvu), jer se time ''ukida jedinstvo drave''
#301 - pod narodom se ne misli na sve, nego je ispravnije neki (npr. iskljuene ene,
djeca). Krivo je misliti da narod zna to hoe (i da bi stoga trebao sam odluivati o sebi),
jer znanje o tome to treba i to je najbolje za narod se dobiva tek obrazovanjem (''umom,
uvidom''), a to narod nema. Stalei proizlaze iz partikularnosti, privatnih interesa, i zato
su skloni zloupotrijebiti poloaj, za razliku od onih posveenih dravi (inovnika,
srednjeg sloja?); no, uprava ne treba biti neprijateljska prema staleima
#302 - stalei su ''posredni organ'' izmeu uprave i naroda, stalei su izmeu svojih
posebnih i dravnih opih interesa; takoer stoje izmeu kneza (da ne bi prerastao u
autokrata) i naroda (da ne bi ljudi iz naroda poeli samostalno zastupati narod); dakle,
stalei su garancija poretka. Stalei, uprava i monarh nisu jedni drugima neprijatelji, nego
meusobna kontrola koja je jamac slobode. ''Ustav je sistem posredovanja'' izmeu
niih i viih, kneza, stalea i naroda (da se masa ne otme kontroli, ali i knez)
#303 - opi stale je taj koji vri slubu upravljanja. No kako je to privatni stale, i njega
se vezuje za njegovo dobro radom za ope (posebno uz ope, kao i uvijek)
#304, #305, #306 - stalei dakle imaju ''moment sredine''; jedan od stalea (opi stale) je
prirodno odreen (po obiajnosti) da bude politiki stale (iz njega se regrutira uprava i
knez, upravlja najviim politikim poslovima): za to je potrebna neovisnost njegove
imovine od dravne, da nema tenju za profitom niti nesigurnost posla
- majorat - sistem u kojem jedan dio posjednika dobara (najvii sloj) ne mora za sebe
privreivati, ve se moe mirno prepustiti radu za ope dobro (supstancijalni, ratarski
stale radi umjesto njih na ope dobro (i veselje!)). Zanimljivo, taj najvii sloj ne
proizlazi iz opeg stalea, nego iz supstancijalnog (jer su posjednici dobara(!), iako
ne rade) - opi stale je za upravu, a ovo je plemstvo, u zakonodavnoj vlasti!
#307 - taj dio supstancijalnog stalea (veleposjednici, za razliku od drugog dijela koji je
najnii - seljaci) je roenjem odreen za politiku svrhu, i to je isto tako rtvovanje
#308 - svaki lan drave je lan stalea (jer drava je tako bitno podijeljena)
- izravna demokracija (''kaos mnotva volja'') otpada, ali postoji reprezentativni sistem
- zastupnici (poslanici) su potrebni, ali izbori su esto sluajni i proizvoljni, stoga
suvini; ne mogu se individue iz puka uzdii do opeg, ali svakom ostaje dano da svojom
marljivou i vjetinom postane lan bilo koje korporacije, pa i opeg stalea
#309 - poslanito u parlamentu (reprezentacija) je utemeljena na povjerenju: ja, kojeg
poslanik zastupa, imam povjerenje u to da on moj interes brani kao svoj - tj. poslanici
moraju zastupati objektivno, ope. Za to treba garancija biraa (ali tko su birai?)
#310 - oni koji vre politike dunosti trebaju imati nezavisnu i dovoljnu imovinu
#311 - poslanici trebaju znati potrebe i zahtjeve graanskog drutva (koje predstavljaju);
budui da to znaju i da sami dolaze iz gra. drutva, izbori su nepotrebni (i subjektivni).
Poslanici nisu reprezentanti pojedinaca, nego reprezentiraju sfere drutva
(korporacije, stalee...), jer tu je posebni interes (koji je i velik dio interesa drutva
dakle objektivan), a ne proizvoljni (i zato, izmeu ostalog, izbori nisu potrebni)
#312, #313, #314 - zbog ''dvije strane u stalekom elementu'' (knez i uprava? Ili uprava i
plemstvo?), staleka skuptina (parlament) je dvodomni; time se izbjegava sluajnost;
vie stalea takoer e prije odluivati o opim stvarima; dobro je da javno raspravljaju
#315 - javnost stalekih skuptina je dobra jer obrazuje graane i generira ''vrline,
talente, sposobnosti'' i ideje kako dobro upravljati dravom
#316, #317 - to sainjava javno mnijenje, da subjekti ispoljavaju svoje poglede. Iako
demokracija ne valja, u javnom mnijenju se ogledaju tendencije naroda. U njemu se
nalaze ''vjeni principi pravednosti'', ''rezultat itavog ustava u obliku zdavog razuma''.
Narod se moe i potivati i prezirati (''u onom bitnom narod se ne moe prevariti, no u
percepciji vlastitog odnosa prema tom supstancijalnom narod sam sebe vara'').
#318 - u javnom mnijenju se moe nai sve, i loe i dobro, No prepoznati ono dobro
(istinito) u narodu moe samo velik ovjek.
#319 - sloboda javnog priopavanja (sloboda tiska) je regulirana policijski; ne moe se
pisati to se hoe, kao to se ne moe ni raditi to se hoe, ali sloboda uglavnom postoji
(ona je tu prvenstveno zbog nekodljivosti tiska (!!) - jer sistem je vrst, skuptine javne i
tisak ne moe puno promijeniti (lukavi konzervativizam, koji moe dovesti do liberalnog
totalitarizma)). Teko je odrediti to je loe u napisanom i o emu se ne smije pisati, ali
neke stvari su jasno zabranjene: npr. povreda dostojanstva, poziv na bunu, kritiziranje
uprave i inovnitva itd.
#320 - subjektivitet koji eli svoju sluajnost uzdii na razinu opeg je suprostavljen
kneevom subjektivitetu koji upravo postavlja u egzistenciju to ope. Osim kneevog
subjektiviteta, postoji i subjektivitet javnog mnijenja
III. 3. A. II - SUVERERNITET PREMA VAN
#321 - suverenitet prema unutra postoji ako su momenti drave razvijeni i postoje kao
lanovi (drave). No suverenitet prema van pokazuje nastup drave kao individuuma.
#322 - individualitet drave = bitak za sebe drave spram drugih drava. Svaka drava je
samostalna spram drugih drava. Tu je sloboda naroda (prema van)
#323, #324 - tu je drava postavljena kao neto negativno, kao suprotstavljena drugima
(kao izvanjsko). U tome se pojedinci negiraju, ali zapravo dobivaju ''po sebi i za sebe
bitkujui individualitet''. To nalae pojedincima da bez obzira na svoj sluajni
subjektivitet (tj. i po cijenu smrti) odre ''supstancijalni individualitet'', suverenost drave
- rat stoga nije apsolutno zlo, nego je nunost (''nunost je da se ono konano i
prolazno, ivot i vlasnitvo, postavi kao sluajno, jer prolazno i jest sluajno'' (dakle, sve
je sluajno)). Rat unitava prolazne stvari, i tako ozbiljuje prolaznost prolaznih stvari (tu,
po Hegelu, spadaju i ljudi, da ne bi bilo zabune). Unitava prolazne stvari, ali potvruje
apsolutni duh (vrsto postojanje drave). Kroz rat ''drava odrava obiajnosno zdravlje
naroda'' (a najzdravije u ratu je silovanje, jer svi znamo da je seks dobar za zdravlje. to
masovnije, to zdravije), jer time se ''razbija uvrivanje konanih odreenja'' - npr.
vjenim mirom. Inae bi drava ''istrunula'', partikularnosti ''okotale''
- zato Kantove ideje o vjenom miru ne vrijede, jer drava je individuum, a savez
individua proizveo bi neprijateljstvo (sere ko magarac. A narod nije skup individua?
Hegel e rei da nije savez, nego nunost. Samo je pitanje odakle mu to da je nunost).
Ratovi ojaavaju narode, vanjski nemir im donosi mir unutar samog naroda
#326 - drave mogu ratovati iz posebnih razloga (ekonomija, granice, ideologija), ali
ratovanje za svoju dravu je dunost i openitost pojedinaca. Time to je rat nunost,
mora i redovna vojska postati stale (jednako kao to je ekonomija nunost, pa moraju
postojati korporacije)
#327 - vojniki stale je stale oposti, zadaa mu je da sebe rtvuje (istinska hrabrost)
#328 - sadraj te hrabrosti kao rtvovanja je uvjerenje u suverenutet drave (u konanu
svrhu). Ta hrabrost je vie od samo hrabrosti stavljanja ivota na kocku
#329 - vanjskom usmjerenou drave kao individuuma ravna kneevska vlast: ona
zapovijeda vojskom, vodi vanjsku politiku i diplomaciju

III. 3. B - VANJSKO PRAVO DRAVE

#330 - ''vanjsko pravo drave polazi od odnosa samostalnih drava''. Drave nisu
privatne osobe, nego samostalni totaliteti. Stoga za njih ne vrijedi uobiajeni moral i
pravo. Drave se meusobno stipuliraju (pogaaju, dogovaraju), ali nemaju nita to stoji
iznad njih kako bi ih prisililo da se dre dogovora. Zato dogovori izmeu drava ostaju u
sferi trebanja.
#331 - narod kao drava je duh u svojoj zbiljnosti i bitnoj umnosti, dakle, ''apsolutna
mo na zemlji''. Stoga drava spram druge drave stoji u suverenoj samostalnosti, i
njeno apsolutno pravo je da bude priznata od drugih drava (kakva sranja. A to od
naroda ini dravu, tj. naciju? I to ini priznanje? Gola sila.), i tako su drave u
meusobnom identitetu priznate (tu se uvijek javlja pitanje proizvoljnosti: to je samo
formalno priznanje, ovisi tek o volji druge drave)
- ''kao to pojedinac nije pojedinac bez odnosa prema drugim osobama, tako ni drava
nije drava bez relacija prema drugim dravama'' (zato? Zar je drava bie zajednice,
kao to je ovjek?). Legitimitet drava dobiva okretanjem prema unutra (ne smije se
mijeati ni u to osim u svoje poslove), ali i prema van (mora dobiti priznanje drugih
drava). Isto tako, ako drava mora biti priznata, mora i priznavati druge (sad je pitanje
koje narode priznati kao drave? Neki su na ''niem kulturnom stupnju''). Neke drave su
toliko jake da ni ne trebaju priznanje (npr. Francuska Republika pod Napoleonom, navodi
Hegel)
#333 - drave bi trebale traktatima (vrst ugovora) dogovarati svoje odnose, no kako su
one suverene, svaki njihov odnos je odnos posebne volje prema posebnoj volji, nema
ope volje. Jedna prema drugoj su u prirodnom stanju, zato je Kantov ''vjeni mir'' iluzija
#334 - dakle, sve svoje sporove (ako ne mogu nai sporazum) drave trebaju
rjeavati ratom
#337 - zato se moral ne moe poistovjetiti s politikom? Jer dobrobit drave je drukija
od dobrobiti pojedinca - drava nema svoje pravo u apstraktnoj, nego u konkretnoj
egzistenciji (to je kad Hegel individuumu ne priznaje), zato joj ope zapovijedi ne mogu
biti mjerilo, nego posebni postupci
#338 - drave, mada u ratu, priznaju jedna drugu (to je znak da rat nije trajno stanje).
Zato danas u ratu nema mrnje, ubijaju se ljudi kao vojnici, ne kao ljudi
#339 - u odnosu drava prema dravama ne postoji arbitar, postoji samo svjetski duh
#340 - taj ''burni'' meuodnos drava se ''izlae sluajnosti'', jer su narodni duhovi oni
koji su upravljani posebnou, dakle ogranieni. Zato sebe opi duh, svjetski duh
''provodi neogranieno'' i on ima najvie pravo, koje izvrava u svjetskoj povijesti kao
u svom posljednjem sudu. Svjetski duh regulira odnose meu dravama

III. 3. C - SVJETSKA POVIJEST

#341 - opi duh se ispoljava svugdje: u umjetnosti, religiji, filozofiji (ondje je on ista
slobodna misao). U svjetskoj povijesti je on ''duhovna zbiljnost u punom opsegu svoje
unutranjosti i vanjskosti'', time je i razvoj svjetskog duha = razvoj slobode
#342 - svjetska povijest nije neka bezumna, voljna nunost (sudbina), nego razvoj
momenata uma i njegove (duha) samosvijesti i slobode: ozbiljenje opeg duha
#343 - povijest je in duha, on kroz povijest ''sebe ini predmetom svoje svijesti'' (na
stranu to samo ovjek ima svijest. Hegel logocentrira kozmos). Hegel vjeruje da je to
providnost duha u igri (koja je pojmljiva umom), da duh slijedi pravilo ''gnothi seauton''
#344 - drave, narodi i pojedinci za to vrijeme su zadubljeni u svoje posebne interese, i
zato ne vide svjetski duh. Oni su nesvjesno orue svjetskog duha, dok on radi svoje
#345 - svjetske povijesti, voene svjetskim duhom, ne tiu se pravednost, vrlina, sila,
porok itd. Svjetski duh u svjetskoj povijesti ima apsolutno pravo
#346 - povijest je oblikovanje duha kroz dogaaje, a stupnjevi razvoja koji se javljaju
kroz povijest su ''neposredni prirodni principi''. Jedan narod ima jedan prirodni princip
#347 - samo neki narodi su dobili prirodne principe da po njima izvravaju razvoj
samosvjesti svjetskog duha. Taj narod kome je to dano je vladajui narod jedne epohe;
svi narodi ije je vrijeme u povijesti ve prolo vie nita ne znae (kakve gluparije). To
ukljuuje razvoj naroda od njegove mladosti do propasti, koja sadrava njegovu negaciju
u kojoj je pak ono pozitivno idueg naroda
#348 - individuumi to izvravaju (vidi, kako gadna koncepcija povijesti! Ne samo
kolektiv, nego kolektiv s voom kroji povijest!), ali oni idu za svojim ciljevima, nesvjesni
svjetskog duha
#349, #350 - dok narod jo nije drava, dok ne dobije formu, nema jo objektivitet za
izvravanje svjetskog duha. Zato heroji imaju pravo na osnivanje drava; kad se osniva
drava, to je realizacija duha
#351 - isto pravo, pravo na ustanovljavanje objektivnosti, imaju razvijeni narodi prema
''barbarima'', da ih porobe i privedu civilizaciji. Nita ne ovisi o malim narodima
#352, #353, #354 - konkretne ideje / duhovi naroda imaju apsolutnu openitost u
svjetskom duhu, kojeg ozbiljavaju u etiri svjetskohistorijska carstva. U prvom postoji
supstancijalni duh bez znanja iega; u drugom je znanje tog supstancijalnog duha, u
treem se taj sebe-znajui bitak uzdie do apstraktne openitosti, a u etvrtom se sve ove
suprotnosti duha vraaju u njega samog, da on doe do svoje istine i bude u sebi. Po
tim principima stoje 4 svjetskohistorijska carstva: 1. orijentalno, 2. grko, 3. rimsko i 4.
germansko
#355 - 1. Orijentalno carstvo je patrijarhalno, u njemu je religija = drava (teokracija),
tu potpuno nestaje individuum, podjele na kaste vladaju. To je jo ''prirodna duhovnost''
#356 - 2. Grko carstvo - ono ima osobni individualitet. No, posljednja voljna odluka
jo nema onu objektivnu teinu, nego je puka mo; posebnost jo nije pretvorena u
slobodu
#357. - 3. Rimsko carstvo - tu postoje ekstremi osobne samosvijesti i apstraktne
openitosti; no, jedan ekstrem posve negira individualnost (aristokratski), a drugi posve
puta individualnosti svjetine na volju, to kvari puk. Ta jednakost je apstraktna
proizvoljnost koji ide do ''udovinosti''
#358 - 4. Germansko carstvo - u njemu iz tog rimskog beskrajnog negativiteta dolazi do
preokreta u beskrajni pozitivitet, i tu dolazi do ''jedinstva boanskog i ljudskog,
pomirenja objektivne istine i slobode. Nordijski i germanski narodi trebaju izvriti to
pomirenje (ukratko, Hegel velia svoju naciju i svoj poredak kao konac svjetskog duha.
Kako ironino za Hegela: kakva subjektivnost, proizvoljnost i sluajnost!)
#359 - ''svjetovno carstvo'' je u ''zajednici slobodnih''. Ono je prava preslika onostranog
intelektualnog carstva
#360 - tako to onostrano carstvo (u borbi ovih zemaljskih carstava) ''degradira'' svoje
nebesko i intelektualno na ovozemaljsko, a ovozemaljska carstva (svjetovna) svoj
apstraktni bitak za sebe uzdiu do misli i principa umnog bitka i znanja - suprotnost
(ovozemaljskog i onozemaljskog carstva) se gubi!