HEGEL Osnovne crte filozofije prava

DRAVA

- u konanom cilju prelazi u svjetsku povijest

- staleki parlament
- na vrhu je knez - nablii apsulutu, njegova vlast je subjektivitet i njigova odluka je
posljednja
- iz drutva u dravu prelazi se putem policije i korporacija(dru.ureenja) kojima je cilj
zatita lanova drutva
- neto u sebi umno, olienje boanstva na zemlji
DRUTVO je sfera zbrinjavanja potreba (svijest o nedostaku) , sfera rada i interesa (svijest o
potrebama)

FILOZOFIJA

- njen cilj je ostvariti u sistemu svjetsku povijest

VOLJA

poseban nain miljenja

- miljenje koje sebe prevodi u postojanje kao poriv da sebi dadne postojanje
neposredna ili prirodna volja: nagoni, elje i sklonosti.
objektivna i subjektivna
apsolutna objektivna volja: ona koja samu sebe ima kao svoje odreenje, te je primjerena
svom pojmu i istinita

a) element iste refleksije Ja beskonanost openitosti, apstrahiranje od svake

odreenosti Ja (hou naprosto)
b) oposebljavanje Ja odreivanje, ograniavanje (hou neto)

SUBJEKTIVITET - volje kao sloboda koja u sebi

bitkuje
- njen subjektivitet je konanost
OBJEKTIVITET - neposrednost opstanka kao vanjska
egzistencija
- volja postaje sebi objektivna tek
izvoenjem svojih svrha
- objektivno: sve to sebi pravimo
predmetom koji sebi stavljamo
nasuprot
- svaka volja koja djeluje voena
stranim autoritetom i jo nije
ostvarila beskonani

PRAVO
 - uope sloboda kao ideja, opstojanje apsolutnog pojam, samosvijesne slobode i od
tuda neto sveto
- je sloboda formirana pravnim zakonima
- carstvo uozbiljene slobode
- postaje ovjekovom drugom prirodom
- mogunost da se ini ili ne
- u svojoj neposrednosti ono je vlasnitvo

pozitivno pravo je ope pravo koje vrijedi u nekoj dravi

ZAKONI

1. zakoni prirode opevaei

2. zakoni prava postavljeni i potjeu od ovjeka.
- odvijaju se i nastaju u dravi koja je mjesto prava i dovrena
realnost duha

SAMOSVIJEST - ono to samo sebe miljenjem shvaa kao bit

- princip prava, moraliteta i svake obiajnosti

LINOST (OSOBA)
- ovjek posmatran u jednom odreenom statusu. Status je svojstvo na osnovu kojeg ljudi
uivaju razliita prava.
-S obzirom na apstraktnu slobodnu volju: slobodan .je osoba koja sebi daje vanjsku sferu
svoje slobode, svoju pravu realnost ima u izvanjskoj sferi.
- osoba je subjekt koji je slobodan za sebe i sebi daje postojanje u stvarima
- ovjek je najvie prirodno bie- najvie djelo prirode, ali i duh (stupnjevi duha: subjektivni,
objektivni i apsolutni)

ovjek u prirodi:
- ima nagon za pravom, vlasnitvom, moralitetom, spolnom ljubavi, druevnou itd.
- on nalazi u sebi kao injenicu svijesti potrebu za pravom, vlasnitvom i dravom

Oblici objektivnog duha, stupnjevi razvoja slobode ili stupnjevi realizacije prava kao
slobode:

1. apstraktno pravo
2. moralitet
3. obiajnost
APSTRAKTNO PRAVO

a) posjed i vlasnitvo
- tek u vlasnitvu osoba opstoji kao um
- osoba svoju volju stavlja u stvar
- ljudi su jednaki kao osobe, no vlasnitvo ne treba biti jednako rasporeeno
- neoduzivo: linost, opa sloboda volje, obiajnost, religija
- zaposjedanje, upotreba, otuenje
b) ugovor
realni opstanak vlasnitva
- odnos dviju volja kao jedne zajednike
- pod pojmom ugovora ne moe se podvesti brak (kao kod Kanta), a ni priroda drave ne lei
u ugovornom odnosu!
- ako se ne izvrava dolazi do neprava
c) povreda prava nepravo i zloin
- suprotstavljanje posebne volje opoj

MORALITET

- refleksija volje u sebe odreuje osobu kao subjekt

- unutranja upotreba slobode
- u njemu osoba dobiva svoju osobnost
- subjektivnost: posebna subjektivna volja koja hoe ope kao takvo
- pravna osoba tu prelazi u moralni subjekt
- subjektivitet je tlo egzistencije za pojam slobode, ali tek u obiajnosti ona postaje potpuno
ostvarena
- nije duh jer se subjektivitet razvija tek u ovjeku, a ne jo u svijetu
drava i zakoni ne smiju prodrijeti u sferu subjektivnosti

a) naum i krivnja
b) namjera i dobrobit
c) dobro i savjest

OBIAJNOST ( udorednost)

- ideja slobode kao ivo dobro koje u samosvijesti ima svoje znanje, a pomou njegova
djelovanja i svoju zbiljnost (znanja?)
- institucinalna zbiljnost ljudskog samobitka
- ovjek stupa u zbiljnost samo u odluivanju, odn.djelovanju
- zbiljnost subjektivne slobode
- jedinstvo subjektivnog i objektivnog
- moralnost dolazi do svoje istine i zbiljnosti ukidajui se u obiajnosti
- supstancionalno je postala sloboda volje
- individua ima objektivitet, istinu i obiajnost samo ako je lan drave
- objektivne institucije (momenti obiajnosti) za pojedinca postaju njihov naviknuti
bitak i opi nain djelovanja :

1. obitelj neposredni ili prirodni obiajnosni duh , jedinstvo koje sebe osjea i ljubav kao
svoje odreenje

a) brak pravno obiajna ljubav

- subjektivno ishodite braka: ljubav
- objektivno: slobodan pistanak osoba na to da sainjavaju jednu osobu

b) vlasnitvo i dobro obitelji vanjski opstanak

 c) odgoj djece i razrjeenje obitelji

2. graansko drutvo veza lanova kao samostalnih pojedinaca u jednoj formalnoj

openitosti, te pravnim ureenjem kao sredstvom sigurnosti osoba i vlasnitva i vanjskim
redom kao za posebne i ope interese kao vanjska drava

a) sistem potreba posredovanje potrebe i zadovoljavanje pojedinca njegovim

radom i zadovoljavanjem potreba svih ostalih: rad, privatno vlasnitvo
b) zatita vlasnitva pravosuem zbiljnost sustava potreba kao openito slobode :
pravo kao zakon, opstanak zakona i sud
c) policija i korporacija ope za dobrobit pojedinca i omoguuje opstanak prava.
Briga oko posebnog interesa kao neeg zajednikog: ekonomija i socijalni odnosi

3. drava
zbiljnost obiajnosne ideje i supstancijale volje koju volja ima u posebnoj na openitost
podignutoj samosvijesti
- zbiljnost konkretne slobode
- svrha: opi interes
- bitna transcedentalna predpostavka graanskog drutva
- povijesna pojava ostvarenja .slobode
- objektivni duh

a) ustav ili unutranje dravno pravo

- razvijena i uozbiljena umnost i vrsta baza drave
- boansko i postojano
1.zakonodavna- dvodomni parlament (gornji: zemljoradnici / donji: 2.i3.stale)
2. upravna policija i inovnitvo
3.kneenska vlast

b) vanjsko dravno pravo -svjetska povijest