Vjebe iz Medicinske fizike i biofizike 2011/12

Studenti su duni prouiti: 1. vjebovne materijale u prilogu i 2. odgovarajue tekstove u

knjizi ili skripti. Za neke e vjebe dobiti upute na samim radilitima.

Vjeba Mjesto izvoenja Materijali

V1: Radioaktivnost i zatita od zraenja Odjel za nukl. med. u prilogu

V2: Apsorbirana radijacijska doza Odjel za nukl. med. na radilitu

V3: Mjerenja u nuklearnoj medicini Odjel za nukl. med. na radilitu

V4: Rezolucija ehograma BSB: Laboratorij* u prilogu

V5: Radiografski slikovni kontrasti Centar za onkologiju u prilogu

V6: Optika klupa BSB: Laboratorij u prilogu

V7: Viskoznost BSB: Laboratorij u prilogu

V8: Hemodinamika** BSB: Laboratorij u prilogu

* Laboratorij za Farmakologiju, Fiziologiju i Biofiziku, oltanska 2 (glavna zgrada Fakulteta)

** Samo za studente medicine

 Vjeba 1: Radioaktivnost i zatita od zraenja

Radioaktivnost:

Proces u kojem se energetski nestabilna atomska jezgra spontano mijenja (raspada) zbog
prijelaza u nie energetsko stanje.

Zakon radioaktivnog raspada:

N = N0 e -t
N0 - poetni broj radioaktivnih jezgara

N - broj neraspadnutih radioaktivnih jezgara nakon vremena t

- konstanta raspada

t - vrijeme

e = 2.72

Vrijeme poluraspada se definira kao vrijeme potrebno da se raspadne polovina od ukupnog

broja radioaktivnih jezgara.
T1/2 = 0.693 /
Debljina apsorbera

Prolazom zraenja kroz tvar dolazi do smanjenja inteziteta zraenja zbog djelomine ili
potpune apsorpcije zraenja u spomenutoj tvari. Udio apsorbiranog zraenja ovisi o vrsti
zraenja, energiji zraenja i o karakteristikama apsorbera.

N = N0 e (/)d

N0 je poetni broj radioaktivnih jezgara

N je broj neapsorbiranih radioaktivnih jezgara kroz absorber debljine d

/ - maseni koeficijent priguenja

d debljina apsorbera

ODREIVANJE POLUDEBLJINE APSORBERA GRAFIKOM METODOM:

IZVOENJE VJEBE:

Za detekciju radioaktivnog zraenja koristite se Geiger-Mllerovim brojaem (GM).

Potrebno je izmjeriti osnovno (pozadinsko) radioaktivno zraenje, odnosno ono koje se nalazi
u prostoriji bez obzira na promatrani izvor. Osnovno zraenje u jednoj minuti. Od svakog
sljedeeg mjerenja morate oduzeti pozadinsko zraenje u prostoriji. Zato?

Izmeu olovnih blokova postavite radioaktivni materijal. Iznad njega postavite G-M
broja i mjerite dvije minute broj otkucaja brojaa. Oduzmite taj broj od osnovnog
zraenja i dobili ste N0.

Postavite apsorber poznate debljine izmeu izvora i brojaa i ponovno mjerite dvije
minute broj otkucaja brojaa.
 Ponovite mjerenje nekoliko puta za svaku debljinu apsorbera i nacrtajte na
milimetarskom papiru odnos N-d.

Iz dobivenog grafa oitajte d/2.

ZATITA OD ZRAENJA

1. Principi zatite:

- izvori zraenja (vrste zraenja, doza)

- vrijeme

- udaljenost (I~1/R2)

- titovi

2. Dozimetrija zraenja: osobni dozimetri (ionizacijska komora, radiografski film,

termoluminiscentni dozimetri )
 Koristei osobni dozimetar (ionizacijsku komoru) demonstrirati utjecaj pojedinog principa
zatita na smanjenje ekspozicijske doze.

MJERENJE RELATIVNE GAMA KONSTANTE

Prouite lekciju Dozimetrija na stranicama 21-25 udbenika Fizika slikovne

dijagnostike.

Na raspolaganju su vam dva izvora ionizacijskog zraenja: 131I i 99mTc.

1. Koristei GM broja izmjerite njihove aktivnosti (A1 i A2).

2. Koristei osobni dozimetar izmjerite brzine ekspozicijskih doza u istoj toki prostora, na
nekoj udaljenosti (R) od svakog pojedinog izvora.

Na temelju tih mjerenja, te znajui da je gama konstanta () izotopa 99mTc jednaka

0.14 Cm2/kgBqs x 1014, te koristei formulu

brzina ekspozicijske doze = A/R2

izraunajte gama konstantu 131I.

 Vjeba 2: Radiografski slikovni kontrasti

Radiogram odreuju dva nezavisna imbenika:

1. dimenzije i vrste tkiva koji se projiciraju na film

2. kvaliteta snopa X zraka.

Oba imbenika odreuju slikovne kontraste, dok samo na potonji moemo djelovati
(mijenjanjem cijevnog napona).

Na dimenzije i vrstu tkiva ne moemo utjecati pri stvaranju radiograma, meutim

mijenjanjem cijevnog napona mijenjamo relativnu uestalost foto-efekta i Comptonovog
rasprenja u tijelu ispitanika, pa tako i slikovni kontrast.

IZVOENJE VJEBE:

1.

Od dostupnih dijelova sklopite sami fantom, kojeg ete promatrati snopom X zraka.

Postavite fantom na fluoroskopski ureaj i izvana promatrajte strukture.

Smanjite napon na ureaju na najmanji mogui. to vidite na monitoru? Zato?

Poveajte napon na ureaju na najvei mogui. to vidite na monitoru? Zato?

 Izaberite pomou automatske sklopke optimalni napon ureaja. to sad vidite na
monitoru? Koje se strukture prikazuju tamnije, a koje svjetlije na fluoroskopskom
monitoru? Kakav se efekt postie mijenjanjem cijevnog napona?

Moete li debljinu pojedinih struktura u fantomu procijeniti mijenjanje cijevnog

napona?

2.

Snimite na film sliku fantoma. Koje se strukture prikazuju tamnije, a koje svjetlije na
rentgenskom filmu?

Koje su razlike meu ovim dvjema metodama?

Kakva je rezolucija fluoroskopskog monitora usporeujui sa filmom? Zato?

Koje su, dakle, prednosti, a koje mane ovih metoda usporeujui ih jednu sa drugom?
 Vjeba 5: Dijagnostiki ultrazvuk

Ehogram je slika odjeka koji se dogaaju na granicama sredstava razliitih zvunih otpora, tj.
umnoaka gustoe sredstva i brzine gibanja zvuka u tom sredstvu. Rezolucija ultrazvunog
prikaza je sposobnost razdvajanja bliskih detalja tj. najmanja udaljenost dvaju objekata koji se
prikazuju odvojeno.

Dva su parametra rezolucije ultrazvunog prikaza: aksijalna i lateralna rezolucija.

Aksijalna rezolucija je razluivost detalja u smjeru osi pretraivaa.

Lateralna rezolucija je razluivost detalja u smjeru okomice na os pretvaraa.

Ciljevi vjebe:

1. pokazati osnovna obiljeja UZV slike: hipoehogeni, hiperehogeni, anehogeni odjeci,

dinamiki karakter UZV slike (pregleda)

2. Artefakti UZV slike

3. Rezolucija UZV slike: vrste rezolucije, imbenici koji utiu na rezoluciju

IZVOENJE VJEBE:

U improvizirani vodeni (zato?) fantom uronite dva drvena tapia koji su na jednom
kraju spojeni, a na drugom su udaljeni 1 cm prema skici:

Uronite sondu na lijevoj strani skice i pronaite na monitoru prikaz dvaju tapia.

Pomiite sondu udesno i odredite mjesto na kojem na monitoru vie ne raspoznajete

dva tapia.

Izvadite tapie iz vode i izmjerite udaljenost meu njima. Ta udaljenost je aksijalna

rezolucija.

Sada promijenite sondu, tj. koristite sondu razliite frekvencije i ponovite mjerenja na
istoj dubini u vodi kao i prvi put. Mijenja li se rezolucija u ovisnosti o frekvenciji
sonde?

Promijenite dubinu tapia u vodi i ponovite mjerenje. Mijenja li se rezolucija s

dubinom?

Vratite tapie na poetnu dubinu u vodenom fantomu, ali ih zaokrenite za 90, tako
da moete mjeriti lateralnu rezoluciju.

Ponovno pronaite prikaz tapia na monitoru, i pomiite sondu udesno dok na

monitoru vie ne raspoznajete dva tapia.
 Izvadite tapie iz vode i izmjerite udaljenost meu njima. Ta udaljenost je lateralna
rezolucija. Kakva je lateralna rezolucija u usporedbi sa aksijalnom? Koji je tome
uzrok?

Uronite u vodu metalnu kuglicu i pripremljenu rukavicu i prikaite ih na ekranu.

Opiite izgled, koji artefakti se vide?
 Vjeba 6: Optika klupa

KONVERGENTNE LEE

Lee su prozirna optika tijela omeena sfernim plohama. Pravac koji prolazi kroz
sredita zakrivljenosti ploha lee zove se optika os. To je os rotacione simetrije lee. Na
optikoj osi nalaze se dvije karakteristine toke za svaku leu. Zovu se arita ili fokusi. Ako
je lea tanka i nalazi se u zraku, udaljenosti obaju arita od centra lee su jednake. Ta
udaljenost zove se arina daljina. Iz slika 1 i 2 vidi se to su te toke.
arite slike (ili stranje arite za konvergentnu leu) F2 odreuje poloaj slike
beskonano udaljenog predmeta (slika 1).

Slika 1.

arite predmeta (ili prednje arite za konvergentnu leu) F1 odreuje poloaj

predmeta za koji bi slika, nastala lomom zraka svjetlosti u lei, bila u beskonanosti (slika 2).

Slika 2.

O udaljenosti predmeta od lee ovisi udaljenost slike od lee, priroda i veliina slike.
Na slici 3 prikazana je konstrukcija slike nekog realnog predmeta lomom zraka svjetlosti u
lei. Iz toke A na vrhu realnog predmeta izlazi divergentan snop zraka. Izabrali smo
samo tri od njih. Zraka 1 ide paralelno s optikom osi lee i nakon loma prolazi kroz arite
F2. Zraka 3 prolazi kroz arite predmeta, F1, a nakon loma je paralelna s optikom osi. Zraka
2 ide optikim centrom tanke lee bez promjene smjera. Sve ostale zrake koje izlaze iz toke
A predmeta nakon loma prolazit e kroz toku A. Tim nainom nastaju slike svih toaka
predmeta na slici 3.

Slika 3.

Ako udaljenost predmeta od centra lee oznaimo s x1, a udaljenost slike od

centra lee x2, onda jednadba, koja povezuje te veliine sa arinom daljinom lee f, glasi:

(1)

Jednadba (1) zove se jednadba konjugacije lee u zraku. Udaljenosti (x1, x2 i f) u

jednadbi (1) raunaju se od centra lee 0, a njihov predznak se odreuje prema smjeru irenja
svjetlosti (slika 3). Tako su pozitivne one, koje su istog smjera sa smjerom irenja svjetlosti, a
negativne one suprotnog smjera. Udaljenost x1 realnog predmeta od lee na slici 3 je, u
skladu s ovim dogovorom, negativna veliina, jer od centra lee do poloaja predmeta idemo
upravo u suprotnom smjeru od smjera irenja svjetlosti. Ako je na primjer, spomenuti predmet
udaljen od lee 17,5 cm, tada se taj podatak pie ovako: x1 = 17,5 cm.
Za svaki odabrani poloaj predmeta x1 u odnosu na leu, postoji samo jedna udaljenost
x2, odreena jednadbom lee (1) na kojoj nastaje slika predmeta. Pregled poloaja, veliine i
prirode slika koje moe dati neka lea ako predmet iz beskonanosti primiemo prema njoj,
dan je u priloenoj tablici 1.

Tablica 1.
x1 x2 slika
> > 2f f < x2 < 2f realna, obrnuta, umanjena
= 2f x2 = 2f realna, obrnuta, iste veliine kao predmet
2f > >f x2 > 2f realna, obrnuta, uveana
<f x2 < 0 virtualna, uspravna, uveana

Reciprona vrijednost arine daljine lee izraene u metrima, kad je lea u zraku,
odreuje njenu jakost u dioptrijama:

(2)

Lea arine daljine, npr. f = + 25 cm ima jakost j = + 4 dpt.

Zadatak 1. Odredite arinu daljinu i jakost konvergentne lee

Zadatak se rjeava tako da se za izabranu veliinu x1 pronae veliina x2 i pomou

jednadbe (1) odnosno (2) izrauna f i j. Za svako mjerenje veliina x1 i x2 treba izmjeriti
veliinu slike i predmeta. Veliinu linearne dimenzije predmeta oznaimo s y1, a slike s
y2. Pri tome je za obrnutu sliku y2 negativna veliina. Ako je npr. veliina obrnute realne slike
2,7 cm, tada emo to zapisati: y2 = 2,7 cm. (Pazite: ako minus ne napiete, smatra se da je
veliina pozitivna!) Omjer odreuje linearno poveanje lee m. kod tonog mjerenja mora

biti:

(3)

Treba izvriti 4 mjerenja za istu leu i to: 2 s uveanom, a dva s umanjenom slikom.
Izvoenje mjerenja s realnim predmetom:

Mjerenje se izvodi na optikoj klupi (slika 4 i 5). To je metalna ipka, u naem sluaju
kvadratnog presjeka, s milimetarskom podjelom na kojoj se mjeri x1 i x2. Po toj ipci mogu
kliziti stalci S za lee i zastor na kojem nastaje slika. Zastor Z je metalna ploa bijele boje.
Realni predmet P je u metalnoj ploi izrezana strelica koju osvjetljava elektrina arulja. Slika
optike klupe vidi se na slici 4, a shematski prikaz elemenata na slici 5.

Slika 4.

Slika 5.

Pri mjerenju podesite visinu lee tako da optika os lee prolazi sredinom predmeta te
da zamiljena ravnina R koja prolazi kroz centar lee okomito na optiku os, ravnina
predmeta P i zastora Z budu meusobno paralelne (slika 5). To se da lagano uiniti jer se
drai D za predmet, lee i zastor mogu u stalcima S podizati i sputati te okretati oko
vertikalne osi, a izabrani poloaj uvrsti se vijkom V. Taj postupak zove se centriranje lee.
Kod izvoenja mjerenja s realnim predmetom stalak 3 (slika 5) pomaknite na kraj optike
klupe da vam ne smeta. U stalak 1 stavite konvergentnu leu Lk i izaberite po elji veliinu x1.
U stalak 2 stavite zastor i na njemu nainite (pomiui ga i odmiui od lee) otru sliku
predmeta. Na dnu svakog stalka S iznad skale na optikoj klupi nalazi se oznaka koja
omoguava tono oditavanje poloaja predmeta, lee i zastora. Izmjerite x1, x2 i y2. Pazite na
predznak tih veliina!
Izmjerene veliine unesite u prireenu tablicu 2. Raunajte arinu daljinu lee f
, linearno poveanje m (na dva naina, jednadba (3) i to upiite u odgovarajue

rubrike u tablici 2. Na kraju izraunajte jakost lee.

Tablica 2.
Broj x1/cm x2/cm y1/cm y2/cm f/cm j/dpt
mjerenja

(4)
(5)

Zadatak 2. Odredite arinu daljinu konvergentne lee s virtualnim predmetom

Virtualni predmet za leu (ili drugi optiki sistem) imat emo onda ako na ulaznu
plohu lee pada konvergentan snop zraka svjetlosti, koje bi se, u sluaju odsutnosti te plohe
sjekle u jednoj toki. Toka A na slici 6. Je virtualni tokasti predmet za leu. U njemu se
sastaju virtualne konvergentne zrake.
 Slika 6.

Slika 7 pokazuje kako emo nainiti virtualan predmet za leu L. Iz pomone lee L
izlazi konvergentan snop I pada na leu L. Produetci zraka 1,2 i 3 toga snopa iza lee sijeku
se u toki A gdje bi, da nema lee L, nastala realna slika toke A, realnog predmeta . Lea
L od tog upadnog konvergentnog snopa, odnosno od virtualnog predmeta koji se nalazi
na udaljenosti x1, daje realnu sliku na udaljenosti x2.

Slika 7.
Veliine x1 i x2 u ovom primjeru, u skladu s naim ranijim dogovorom o predznaku tih
veliina, su pozitivne. Ako je virtualni predmet udaljen od lee L npr. 14,3 cm taj
podatak zapisujemo x1 = 14,3 cm.

Izvoenje mjerenja s virtualnim predmetom:

Konvergentnoj lei iz prvog zadatka mjerit ete arinu daljinu, f, i jakost lee, j,
metodom virtualnog predmeta. Kod ovakvog mjerenja upotrijebit ete sva tri stalka na
optikoj klupi (slike 8 i 9).
 Slika 8.

U stalak 1 stavit ete pomonu konvergentnu leu i centrirati je. U stalak 3 dolazi
zastor. Po elji udaljite stalak 1 s leom L od predmeta P i na zastoru naite otru sliku
predmeta. Izmjerite veliinu slike. To je veliina virtualnog predmeta za leu L, dakle y1. Vie
ne smijete pomicati leu L, niti zastor Z dok ne odredite x1.

Slika 9.

U prazni stalak 2, koji se nalazi izmeu pomone lee L i zastora,trebate stoga staviti
leu L, kojoj odreujete arinu daljinu (slike 10 i 11). Centrirajte leu L. Na zastoru vie
neete imati sliku. Izmjerite x1 na optikoj klupi.
 Slika 10.

Slika 11.

Pomiite sada zastor (stalak 3) prema lei L (ili stalak 2) dok na zastoru ne dobijete
otru sliku (slike 12 i 13). Izmjerite na optikoj klupi udaljenost od lee do slike, dakle x2, i
njenu veliinu y2. Zgodno je da za vrijeme itavog mjerenja predmet P stoji na lijevom kraju
optike klupe, kako biste imali na raspolaganju cijelu optiku klupu.
 Slika 12.

Slika 13.

Napravite tri mjerenja s virtualnim predmetom za razliite udaljenosti x1. Nainite

tablicu za unoenje rezultata mjerenja kao u prethodnom zadatku. Raunajte f i j.
Kod koje od ovih metoda oekujete tonije rezultate i zato?

DIVERGENTNE LEE

arite slike divergentne lee je toka na optikoj osi u kojoj nastaje virtualna slika
realnog predmeta koji se nalazi u beskonanosti (slika 14). To arite nalazi se ispred lee.
Divergentna lea dakle od snopa zraka svjetlosti koji dolazi paralelno s optikom osi ini
divergentan snop, a produetci tih zraka sijeku se u aritu slike, F2, divergentne lee.
 Slika 14.

Ako na leu poaljemo takav konvergentan snop da produetci snopa zraka prolaze
kroz toku F1 na optikoj osi (slika 15), koja je jednako udaljena od centra lee kao i F2 (kada
je lea u zraku), tad ace sve zrake snopa nakon loma u lei biti paralelne s optikom osi.
Drugim rijeima: ako se u toki nalazi F1 nalazi virtualni predmet njegova e slika biti u
beskonanosti. Toka F1 je arite predmeta divergentne lee. Oba arita su virtualna.

Slika 15.

Kod konstrukcije slike (slika 16) koju od nekog predmeta pravi divergentna lea
koriste se tri karakteristine zrake:
- zraka 1 koja paralelno s optikom osi dolazi na leu nakon loma ima takav smjer da
njegov produetak unatrag prolazi kroz arite slike F2;
- zraka 2 koja ima smjer prema F1 nakon loma je paralelna s optikom osi;
- zraka 3 koja prolazi kroz optiki centar lee ne mijenja smjer.
 Slika 16.

Divergentna lea od realnih predmeta uvijek daje virtualne slike. Ako je predmet
virtualan, slika, koja nastaje lomom u divergentnoj lei, moe biti realna. Kakos mo vidjeli
kod konvergentne lee, poloaj virtualnog predmeta moe se vrlo tono izmjeriti, kao i
poloaj realne slike. Stoga emo divergentnoj lei uz pomo virtualnog predmeta i jednadbe
konjugacije odrediti arinu daljinu i jakost. Predznak od x1 i x2 odreujemo na dogovoreni
nain.

MJERENJE ARINE DALJINE KONVERGENTNE LEE BESSELOVOM

METODOM

Besselova metoda se sastoji u tome da za neki stalni razmak l izmeu predmeta i slike
postoje dva poloaja I i II lee (slika 17) u kojima nastaje jednom uveana, a drugi put
umanjena slika:

Slika 17.
 I poloaj: f < a < 2f, b > 2f obrnuta i uveana slika,
II poloaj: a > 2f, f < b < 2f obrnuta I umanjena slika.
Razmak g izmeu oba poloaja lee moe se lako izmjeriti. Iz slike 17 izlazi:

(6)
(7)

Zbrajanjem i odbijanjem jednadbi (6) i (7) dobijemo:

(8)

(9)

Uvrstimo li jednadbe (8) i (9) u jednadbu lee dobijemo:

(10)

Zadatak 3.Odredite Besselovom metodom arinu daljinu konvergentne lee za pet

vrijednosti od l. Za svaki razmak l izraunajte f.

Izvoenje mjerenja: na jedan kraj optike klupe stavite predmet P, a na drugi zastor Z
(njihov razmak treba biti vei od 4f). U sredini izmeu P i Z stavite leu L i pomiite je prema
P tako dugo dok se na zastoru Z ne pojavi otra uveana slika. Otitajte poloaj I lee (g1).
Zatim pomiite leu prema zastoru Z dok se ponovo na njemu ne pojavi otra umanjena slika.
Otitajte poloaj II lee (g2) i odredite razmak g izmeu ta dva poloaja. Izmjerite jo razmak
l izmeu predmeta i zastora pa iz jednadbe (10) izraunajte arinu daljinu.
 Tablica 3.
Broj
mjerenja
 Vjeba 7: Viskoznost tekuine

Laminarno protjecanje je ono kod kojeg se svi slojevi tekuine kreu meusobno paralelno, i
paralelno sa stjenkama cijevi (slika 1).

Slika 1.

Kod realnih tekuina brzine pojedinih slojeva nisu jednake zbog unutranjeg trenja unutar
tekuine, te se izmeu slojeva pojavljuje sila:

(1)

gdje je A popreni presjek cijevi, v razlika u brzini, x udaljenost od osi cijevi, a

viskoznost tekuine. Iz navedene relacije moe se odmah izraunati jedinicu za viskoznost:
 (2)

Slojevi tekuine koji se nalaze neposredno uz stjenku cijevi miruju, v(R)=0, a sloj tekuine
koji se giba oko osi cijevi ima najveu brzinu, v(0)=vmax. Raspodjela brzina slojeva je
parabolina funkcija udaljenosti x od cijevi:

(3)

Realne tekuine kod kojih je viskoznost neovisna o brzini volumnog protoka na odreenoj
temperaturi, nazivamo njutnovske tekuine. Volumen V takve tekuine koja protjee u
vremenu t kroz cijev duljine l i radijusa r, uz razliku tlakova p na krajevima cijevi, iznosi
(Poiseuille-ov zakon):

(4)

U vjebi se viskoznost nepoznate tekuine mjeri relativno u odnosu na viskoznost vode.

Koristit ete Ostwaldov viskozimetar koji je prikazan na slici 2. To je staklena U cijev
nejednakih krakova. U iri krak ulijeva se tekuina. Na vrhu ueg kraka nalazi se rezervoar
koji ima ugravirane oznake a ib koje odreuju volumen V. U vjebi mjerite vrijeme potrebno
da se razina vode, odnosno tekuine spusti od oznake a do oznake b, tj. Vrijeme potrebno da
istee koliina tekuine odreenog volumena V. Viskoznost tekuine, t, odredit ete na
osnovu relacije (4). Potrebno je uzeti jednake volumene vode i nepoznate tekuine, te stoga
slijedi:
 (5)

Tlak tekuine odredit ete na temelju relacije

(6)

Dijeljenjem dvije gornje jednadbe dobije se:

(7)

Izraz za relativnu viskoznost:

(8)

Zadatak 1. Odreivanje relativne viskoznosti pomou Ostwaldovog viskozimetra

Gustoa nepoznate tekuine je napisana na boci s tekuinom. Uzeti pipetom 10 ml vode i uliti
je u iri krak viskozimetra. Podignuti razinu vode u uem kraku iznad gornje oznake. Pustiti
da voda otjee. u trenutku kada razina vode prolazi pored gornje oznake, ukljuiti zaporni sat,
te ga iskljuiti kada istee cijelu volumen V. Mjerenje ponoviti nekoliko puta.
 Slika 2.

Nakon toga isprazniti viskozimetar, i isprati ga tekuinom kojom se vri mjerenje. Ponoviti
prethodni postupak nekoliko puta s 10 ml dane tekuine, te mjerenja i rezultate unijeti u
tablicu:

Tablica 1.

Voda Tekuina

Broj mjerenja tv (s) tv (s) tt (s) tt (s)

Izraunati relativnu viskoznost koristei relaciju (8)

Zadatak 2. Usporedite viskoznost otopina glukoze i Dekstrana SOLUDEX40

Glukoza je jednostavni eer monosaharid. Dekstran je polisaharid sastavljen od velikog

broja molekula glukoze molekulske teine 40000 Daltona. Potrebno je imati na umu da se
molekulske mase ove dvije otopine znaajno razlikuju.

Mjerenja se izvode za razliite koncentracije glukoze i Dekstrana (40, 20, 10, 5) na nain
opisan u prethodnom zadatku. Dvadeset postotna otopina znai 20 g eera na 100 ml otopine.
Raunaju se relativne viskoznosti za obje tekuine u odnosu na vodu.

Rezultate prikaite u tablici i grafiki na milimetarskom papiru. Koja otopina ima veu
viskoznost? Usporedite rezultate za otopine s istim teinskim udjelima otopljenih tvari. to bi
bilo da usporeujemo iste molarne koncentracije glukoze i Dekstrana? Koja vana fizioloka
veliina ovisi o molarnoj koncentraciji otopljene tvari? Kako se viskoznosti mijenjaju s
porastom koncentracije otopljenih tvari? Komentirajte

dobiveni rezultat.

Tablica 2.

Koncentracija Glukoza Dekstran

c(%) tv (s) tv (s) tt (s) tt (s)

 6

4
rel

0
0 20 40 60 80 100

c (%)

Graf 1.

Zadatak 3. Ponovite mjerenja za tekuinu iz zadatka 1. na razliitim temperaturama,

nacrtajte graf ovisnosti viskoznosti o temperaturi i komentirajte rezultat.
 Vjeba 8: Hemodinamika

Ciljevi vjebe su:

Ilustracija osnovnih hemoreolokih zakona: (i) linearne veze izmeu arterijskog gradijenta
tlaka i protoka (ii) pribline proporcionalnosti izmeu udarnog volumena i tlaka pulsa (razlike
sistolikog i dijastolikog tlaka)
ukazivanje na mogunost neinvazivnih procjena hemoreolokih parametara koji se tonije
mogu mjeriti samo invazivno i komplicirano

ilustracija modelarskog pristupa, gdje se "razumnim" aproksimacijama povezuju traene

veliine s veliinama koje se mogu jednostavno izmjeriti

dobivanje uvida u praktine probleme mjerenja tlaka i pulsa u mirovanju i optereenju,

upoznavanje s pogrekama mjerenja i nainima njihove procjene

dobivanje osnovnih podataka, koji e studenti kasnije unijeti u elektroniku tablicu

(informatika), analizirati (statistika i uvod u znanstveni rad), procijeniti potencijalnu
istraivaku vrijednost mjerenja, te prezentirati rezultate (uvod u znanstveni rad)

POZADINA

Vjebom se pokazuje i kvantitativno procjenjuje injenica da ukupni periferni otpor (R) pada
tijekom tjelesnog napora (tranja), tim vie to je napor vei.
Koristi se priblina proporcionalnost udarnog volumena lijeve klijetke (SV) i tlaka pulsa
(razlike sistolikog i dijastolikog tlaka, P=Ps-Pd). Naime, veinu udarnog volumena (oko
80%) lijeva klijetka izbaci u aortu u prvoj treini sistole, tijekom tzv. faze brze ejekcije. Time
se volumen aorte poveava od najmanje do najvie vrijednosti, to, ovisno o njezinoj
popustljivosti (Caorte ), zahtijeva porast tlaka u aorti, s razine dijastolikog tlaka (najmanja
vrijednost), do najvie vrijednosti, tj. do razine sistolikog tlaka. U granicama proporcionalne
elastinosti sistoliki prirast volumena aorte dan je jednadbom (analog Hookovog zakona):

sistoliki prirast volumena aorte = P x Caorte (1)

Sistoliki prirast volumena aorte manji je od njezinog udarnog volumena uglavnom zbog toga
to lijeva klijetka nastavlja izbacivati krv u aortu i nakon faze brze ejekcije (od vremena
sistolikog tlaka do zatvaranja aortnog zalistka), kada se u aortu ubacuje ostatak od oko 20%
od udarnog volumena. Takoer, volumen krvi kojeg klijetka izbaci u aortu tijekom faze brze
ejekcije neto je vei od sistolikog prirasta volumena aorte, na raun krvi koja istodobno
samo prolazi kroz aortu i odlazi u periferiju. Da taj dio nije velik moemo procijeniti iz
injenice da je perfuzija periferije priblino konstantna tijekom sranog ciklusa, a faza brze
ejekcije u mirovanju traje samo oko jednu devetinu (ili 11%) od ukupnog sranog ciklusa
(jednu treinu sistole, koja traje 1/3 sranog ciklusa). Dakle, vrijedi jednaba:
sistoliki prirast volumena aorte = SV x k (2)

gdje je parametar k udio sistolikog prirasta volumena aorte u njezinom udarnom volumenu.
Parametar k umnoak je dva faktora: prvi je priblino jednak 0.8 (oko 80% udarnog
volumena izbaci se tijekom faze brze ejekcije), dok drugi faktor u mirovanju iznosi priblino
0.89 (oko 89% od volumena krvi koju klijetka izbaci tijekom faze brze ejekcije poveava
volumen aorte, a ostatak od 11% prolazi kroz aortu u periferiju). Dakle, moemo grubo
procijeniti da u mirovanju faktor k u jednadbi (2) iznosi 0.8 x 0.89 0.7.
Kombinacijom jednadbi (1) i (2) dobivamo:

P = SV x k/Caorte (3)

Jednadba (3) nam govori da je tlak pulsa proporcionalan udarnom volumenu lijeve klijetke.
Konstanta proporcionalnosti je udio sistolikog volumena prirasta aorte u udarnom volumenu
podijeljen s popustljivou aorte. Drugim rijeima, porast udarnog volumena lijeve klijetke
izazvat e porast tlaka pulsa i to tim vie to se vea frakcija udarnog volumena smjesti u
aortu tijekom faze brze ejekcije, a tim manje to je aorta manje popustljiva.

Jedanadbu (3) ne moemo uporabiti da iz tlaka pulsa procijenimo udarni volumen lijeve
klijetke ispitanika zato jer popustljivost aorte znatno varira izmeu raznih ljudi (pada s
godinama), a i intraindividuialno, izmeu raznih hemodinamskih stanja (pada s porastom
udarnog volumena, kada se znatnije isteu kolagenska vlakna aortne stijenke). Takoer
parametar k u jednadbi (3) ovisi o hemodinamskim uvjetima, na nain da se smanjuje u
tjelesnom optereenju. Naime, u optereenju se poveava udio sistole u sranom ciklusu
(njezino apsolutno trajanje se bitno ne mijenja), te vei dio volumena koju klijetka izbaci
tijekom faze brze ejekcije ode u periferiju nego u mirovanju (vie od 11%). Takoer, u
optereenju se poveava udarni volumen, te volumen koji se izbaci tijekom faze brze ejekcije
moe biti manji od 80% udarnog volumena klijetke.

Ako jednadbu (3) primijenimo u istog ispitanika za dva razna hemodinamska stanja (stanje
1 i stanje 2), dobivamo za omjer udarnih volumena:

SV1/SV2 = (P1/P2)x(Caorte /k)1/(Caorte /k)2 (4)

Obzirom da se u tjelesnom optereenju smanjuju i konstanta k i popustljivost aorte, razumno

je pretpostaviti da se njihov omjer bitno ne mijenja (izmeu stanja mirovanja i optereenja).
To je osnovna pretpostavka naeg modela, koja nam omoguava da izraz (Caorte /k)1/(Caorte
/k)2 u jednadbi (4) izjednaimo s jedinicom. Time se jednadba (4) pojednostavljuje:

SV1/SV2 = P1/P2 (5)

Jednadba (5) omoguava procjenu relativnih promjena udarnih volumena lijeve klijetke iz
relativnih promjena tlakova pulsa u istog ispitanika u dva razna hemodinamska stanja.
Obzirom da je srani minutni volumen (SMV) jednak umnoku udarnog volumena i srane
frekvencije (f), drugi oblik jednadbe (4) je:

SMV1/SMV2 = (P1/P2) x (f1/f2) (6)

Jednadbe (5) i (6) povezuju veliine koje se neposredno mjere komplicirano i invazivno
(udarni volumen klijetke, minutni volumen srca) s veliinama koje se mjere jednostavno i
neinvazivno (sistoliki i dijastoliki arterijski tlak i srana frekvencija).

Ako je tlak u desnom atriju nula, srani minutni volumen proporcionalan je srednjem tlaka u
aorti (<P>), a obrnuto je proporcionalan ukupnom perifernom vaskularnom otporu (R):

SMV = <P>/R (7)

Uoimo da jednadba (7) strogo vrijedi za laminaran protok fluida i tzv. njutnovske tekuine
(one koje imaju stalnu viskoznost). Iz relacija (6) i (7) sljedi da je omjer perifernih otpora
istog ispitanika u dva stanja:

R1/R2 = (P2/P1)x(f2/f1)x<P>1/<P>2 (8)

Ako indeks 1 oznaava stanje optereenja (opt) a indeks 2 stanje mirovanja (mir) gornja se
jednadba moe zapisati u obliku:

Ropt/Rmir = (Pmir/Popt)x(fmir/fopt)x<P>opt/<P>mir (9)

Obinim neinvazivnim tlakomjerima nije mogue mjeriti srednji arterijski tlak ve samo
sistoliki i dijastoliki tlak. Kontinuirano neinvazivno mjerenje arterijskog tlaka (ime se
usrednjenjem dobiva i srednji arterijski tlak) mogue je metodom fotopletizmografije
(pomou tzv. FINAPRES mjeraa). Obzirom da nam da ta metoda nije dostupna, mi emo
srednje arterijske tlakove u jednadbi (9) procijeniti kao vaganu sredinu izmeu dijastolikog
i sistolikog tlaka. Teinski faktori su udjeli sistole, odnosno dijastole u ukupnom trajanju
sranog ciklusa. Pretpostavit emo da u mirovanju sistola traje 1/3, a u optereenju 1/2
sranog ciklusa. Pod tim pretpostavkama vrijedi:

<P>opt= Pdopt+(1/2)Popt i <P>mir= Pdmir+(1/3)Pmir , ime (9) prelazi u:

Ropt/Rmir =

(Pmir/Popt)x(fmir/fopt)x(Pdopt+(1/2)Popt)/(Pdmir+(1/3)Pmir) (10)

IZVOENJE MJERENJA

Ovu vjebu izvode 2 studenta, izmjenjujui se kao ispitanik i eksperimentator.

Bazalna mjerenja

-ispitanik mirno, relaksirano stoji

-ivinim tlakomjerom izmjeriti sistoliki i dijastoliki tlak, okludirati nadlakticu

-palpiranjem izmjeriti sranu frekvenciju: zapornom urom odrediti vrijeme proteklo tijekom
30 sljedbenih otkucaja (razmisliti: zato je taj nain bolji od brojenja otkucaja u odreenom
vremenu)

Optereenje

-Prvi stupanj: 30 sekundi tranja u mjestu s maksimalnim podizanjem koljena, ali sporo,
otprilike 3 "koraka" u sekundi.
-Drugi stupanj: isto, ali brzo, otprilike 6 "koraka" u sekundi.

-Ispitanik nosi laganu, iroku odjeu (ne uske hlae) i prikladnu obuu.

Mjerenja nakon optereenja

-Mjerenja se vre nakon obje tjelovjebe izmeu kojih je odmor.

-Valja brzo ponoviti bazalna mjerenja, mjerenja srane frekvencije i tlakova trebaju biti
istodobna (ispitanik sam sebi mjeri puls, dok mu eksperimentator mjeri tlakove).

-Za razliku od bazalnih mjerenja, ovdje puls odredite mjerenjem trajanja 15 sljedbenih
otkucaja (zato?).

Rezultate mjerenja i prorauna zapiite u priloeni formular i predajte nastavniku!

ZADACI:

1. Komentirajte izmjerene i procijenjene hemoreoloke parametre.

2. Komentirajte pogreke modela i pogreke mjerenja

3. Koje od tih pogreaka moete bolje procijeniti i kako

4. Kako biste smanjili pogreke mjerenja

5. Moe li se poboljati model mjerenja (npr. procjenom udjela sistole u sranom ciklusu
pomou EKG-a).