BENEDIKT XVI.

CARITAS IN VERITATE (LJUBAV U ISTINI)

UVOD

1. Ljubav u istini, koju je Isus Krist posvjedoio svojim zemaljskim ivotom, a nadasve svojom
smru i uskrsnuem, glavna je pokretaka snaga istinskoga razvoja svake osobe i
svekolikoga ljudskog roda. Ljubav (caritas) izvanredna je snaga koja potie osobe da se
hrabro i velikoduno zaloe oko pravednosti i mira.

2. Ljubav je najizvrsniji put socijalnog nauka Crkve.

naelo odnosa ne samo meu prijateljima, lanovima obitelji i manjih grupa (mikrorazina)
nego, pae, naelo drutvenih, ekonomskih i politikih odnosa (makrorazina).

iz Boje ljubavi sve proizlazi, po njoj sve biva oblikovano i prema njoj sve tei.

Danas, u drutvenom i kulturalnom kontekstu koji istinu relativizira, za nju ne haje ili je ak
odbacuje, to je nemala zadaa.

3. Zbog njezine tijesne povezanosti s istinom, u ljudskim je odnosima, ljubav mogue

prepoznati kao autentini izraz ljudskosti. Ljubav bez istine upada u sentimentalizam. U kulturi
bez istine taj je rizik za ljubav koban.

4. U dananjemu drutvenom i kulturalnom kontekstu, u kojem je rairena sklonost

relativiziranju istinitoga, ivljenje ljubavi u istini vodi k shvaanju da je prionue uz vrednote
kranstva ne samo koristan ve i prijeko potreban element za izgradnju dobroga drutva te
istinskoga i cjelovitoga ljudskog razvoja.

5. Sebedarje (caritas) primljena je i darovana ljubav (amor). To je ljubav koja od Sina silazi na
nas, stvarateljska ljubav, otkupiteljska ljubav. Budui da su ljudi oslovljenici Boje ljubavi, oni
su postali subjekti sebedarja, pozvani da se i sami uine oruem milosti, kako bi dalje izlijevali
Boju sebedarnu ljubav i pleli mree ljubavi.

Iz te dinamike primljene i darovane ljubavi izvire socijalni nauk Crkve. On je ljubav u istini u
drutvenim pitanjima navjetaj Kristove istine ljubavi u drutvu. Taj je nauk sluenje ljubavi,
ali u istini.

traganje za primjerenim rjeenjem ozbiljnih drutveno-ekonomskih problema koji pogaaju

ovjeanstvo potrebiti su istine. No jo je potrebnije da ta istina bude ljubljena i svjedoena.
Naime, bez istine, pouzdanja i ljubavi za istinito ne postoje ni savjest ni drutvena
odgovornost, a drutveno djelovanje postaje sluganom samovoljnih pojedinanih interesa i
logike moi, drutvenoga raslojavanja, izrazitije globalizirana drutva koja se nalaze u tekim
asovima kao to je ovaj na.

6. Caritas in veritate naelo je oko kojega se okree socijalni nauk Crkve, kriterijima dva,
koji su od posebne vanosti za zalaganje oko razvoja drutva koje se sve vie globalizira, a to
su pravednost i zajedniko dobro.

0
Pravednost iznad svega. Gdje je drutvo, ondje je i pravo. Ljubav nadilazi pravednost, nije
ostvarivo bez pravednosti, zahtijeva da se drugomu dade ono to je njegovo. Ne mogu
drugome darovati ono to je moje ako mu prije toga nisam dao ono to mu pripada prema
pravednosti. Onaj tko ljubi druge prije svega je pravedan prema njima. Ljubav, s jedne strane,
zahtijeva pravednost: priznavanje i potivanje legitimnih prava pojedinaca i naroda, ljubav
nadvisuje pravednost, dopunjujui je u logici dara i pratanja.

7. Nadalje, potrebno je ozbiljno uzeti u razmatranje i zajedniko dobro. Ljubiti nekoga znai
htjeti njegovo dobro te se i sam oko toga djelatno zaloiti.
zajedniko dobro pripada svima nama, a tvore ga pojedinci, obitelji i manje skupine koje se
ujedinjuju u drutvenu zajednicu.

Htjeti zajedniko dobro i za nj se zaloiti nalau i pravednost i ljubav. Zauzeti se oko

zajednikoga dobra znai, s jedne strane, skrbiti za institucije koje pravno, civilno, politiki i
kulturalno strukturiraju drutveni ivot kako bi on na taj nain poprimio oblik grada (polis); s
druge pak strane, to znai slobodno se njima sluiti. Blinjega ljubimo utoliko djelotvornije
ukoliko se vie zauzimamo za zajedniko dobro koje odgovara njegovim stvarnim potrebama.
U drutvu koje se svakim danom sve vie globalizira, zajedniko dobro i zauzimanje za njega
nuno mora poprimiti dimenzije svekolike ljudske obitelji, to jest zajednice naroda i nacija',.

8. Populorum progressio velikoga Pavla VI., iznova dozivajui u pamet njegov nauk o
cjelovitome ljudskom razvoju i postavljajui se na put koji je on zacrtao, kako bih ga u
sadanjem asu iznova aktualizirao. Enciklika Populorum progressio zasluuje biti nazvana
Rerum novarum novoga doba jer osvjetljuje hod ovjeanstva prema jedinstvu.

9. Dijeljenje dobara i sredstava, iz kojega i proizlazi autentini razvoj, potencijalom ljubavi koja
dobrim svladava zlo.

Crkva nema tehnikih rjeenja koja bi mogla ponuditi i ne trai za sebe, ona mora ispuniti
poslanje istine, u svakom vremenu i svim okolnostima, poradi izgradnje drutva po mjeri
ovjeka, njegova dostojanstva i poziva. Vjernost ovjeku nalae vjernost istini koja je, jedina,
jamstvo slobode (usp. Iv 8, 32) i mogunosti cjelovitoga ljudskog razvoja. Zbog toga Crkva za
istinom traga. Njezin je socijalni nauk osobit moment toga navjetaja, sluenje Istini koja
oslobaa. Otvoren istini, ma iz kojega znanja ona proizlazila, socijalni je nauk Crkve prigrljuje,
djelie u kojima je nerijetko nalazi slae u cjelinu i posreduje je u stalno nove ivotne prilike u
kojima se nalazi drutvo naroda i nacija.

PORUKA ENCIKLIKE POPULORUM PROGRESSIO

10. Potrebno je vrednovati razliite uvjete unutar kojih se danas, za razliku od neko,
postavlja problem razvoja.

11. Pavao VI. priopio dvije velike istine. Prva je istina da je cijela Crkva zaloena oko
promicanja cjelovitoga ljudskog razvoja. Javna uloga Crkve ne iscrpljuje se u karitativnim i
odgojnim djelatnostima.

Druga je istina da se autentini ljudski razvoj tie cijele osobe u svim njezinim dimenzijama.
Institucije same po sebi nisu dostatne, jer je cjeloviti ljudski razvoj nadasve poziv koji
podrazumijeva da svi slobodno i solidarno preuzmu odgovornost. Osim toga, takav razvoj

1
zahtijeva transcendentni pogled na osobu.

12. Veza izmeu enciklike Populorum progressio i Drugoga vatikanskog koncila ne znai
ujedno i lom izmeu Pavla VI. i njegovih prethodnika glede socijalnoga nauavanja. Ne
postoje, naime, dvije tipologije socijalnog nauka: pretkoncilska i pokoncilska, koje su
meusobno oprene, nego samo jedan jedini nauk koji je u sebi povezan i istodobno uvijek
nov! Socijalni nauk Crkve, naime, obasjava nepromjenjivim svjetlom uvijek nove probleme.
Socijalni je nauk sazdan na temelju koji su apostoli predali crkvenim ocima, da bi ga potom
veliki kranski nauitelji prihvatili i produbili. Taj nauk u konanici upuuje na novoga
ovjeka. U njemu se izraava proroka zadaa.

13. Osim svoje neizostavne povezanosti s cjelokupnim socijalnim naukom Crkve, enciklika
Populorum progressio tijesno je povezana s cjelinom uiteljske slube Pavla VI., a osobito s
njegovim socijalnim nauavanjem, koje je, bez sumnje, iznimno vano; papa je, naime, isticao
nezaobilaznu vanost evanelja za izgradnju drutva u slobodi i pravednosti, u idealnoj i
povijesnoj perspektivi civilizacije koju oivljuje ljubav. Pritom je jasno shvatio da je socijalno
pitanje postalo svjetsko pitanje, uoivi uzajamnu ovisnost izmeu poticaja na sjedinjenje
ljudskoga roda i kranskog ideala jedne jedine obitelji naroda koja je solidarna u bratskome
zajednitvu. U ljudski i kranski shvaenom razvoju ukazao je na sr kranske socijalne
poruke i predloio kransku ljubav kao glavnu snagu u slubi razvoja. Voen eljom da
suvremenom ovjeku otkrije Kristovu ljubav u njezinu punome svjetlu, Pavao VI. se odvano
suoio s vanim etikim pitanjima, ne podlegavi pritom kulturalnim slabostima svoga
vremena.

14. Apostolskim pismom Octogsima adveniens iz 1971. godine Pavao VI. se prihvatio teme
smisla politike te Opasnosti utopistikih i ideolokih pogleda na svijet koji ugroavaju etike i
ljudske kvalitete. Rije je o temi usko povezanoj s razvojem. Na alost, te negativne ideologije
cvjetaju i dan-danas. Pritom je ve ranije proroki bio svrnuo pozornost na ideologiju
tehnokracije, vrsto ukorijenjenu u dananji mentalitet, svjestan koliko je opasno prepustiti
proces razvoja iskljuivo tehnici, jer on na taj nain ostaje bez usmjerenja. Tehnika je, uzeta
sama za sebe, dvoznana. Ako danas, s jedne strane, ne nedostaje onih koji su skloni
bespridrajno joj povjeriti spomenuti proces razvoja, s druge strane svjedoimo uzdizanju
ideologija koje posvema (in toto) nijeu ak i samu slunost razvoja, smatrajui ga korjenito
protuovjenim, budui da ne donosi drugo doli ovjekovo obezvreenje. Na taj se nain
osuuju ne samo izoblieni i nepravedni ciljevi kojima je napredak kadto usmjeren ve i
sama znanstvena otkria, koja, naprotiv, ako se ispravno koriste, pruaju priliku za rast sviju.
Ideja o svijetu bez razvoja otkriva nepovjerenje i u ovjeka i u Boga. Stoga su podcjenjivanje
ovjekove sposobnosti da kontrolira mogua zastranjenja razvoja, kao i izriito nijekanje da je
ovjek ustrojstveno pruen prema biti vie (esse plus), teke zablude. Ideoloko
apsolutiziranje tehnikoga napretka, s jedne strane, odnosno koketiranje s utopijom o
povratku ovjeanstva u iskonsko prirodno stanje, s druge, dva su oprena naina odvajanja
napretka od njegova moralnoga vrednovanja i, prema tome, od nae odgovornosti.

15. Iako se enciklika Pavla VI. Humanae vitae (25. srpnja 1968.) kao i njegova apostolska
pobudnica Evangelii nuntiandi (8. prosinca 1975.) ne tiu izravno socijalnog nauka, one su
ipak vrlo vane za ocrtavanje u potpunosti ljudskog znaenja razvoja za koji se zalae Crkva.
Primjereno je, dakle, da i njih iitamo u odnosu na encikliku Populorum progressio.

Enciklika Humanae vitae naglaava spolnost kroz znaenje sjedinjenja i raanja, stavljajui

2
tako u temelj drutva brani par, mukarca i enu, koji se uzajamno prihvaaju u razliitosti i u
nadopunjavanju-dakle, par otvoren ivotu. Ondje nije rije tek o moralu pojedinca:
dapae,Humanae vitae ukazuje na vrstu povezanost etike ivota i drutvene etike, stavljajui
tako u arite zanimanja temu kojom e se uiteljstvo opetovano baviti u daljnjim
dokumentima, od kojih je posljednji enciklika Ivana Pavla II. Evangelium vitae! Crkva snano
zagovara tu povezanost etike ivota i drutvene etike u svijesti da ne moe imati vrste
temelje ono drutvo koje [...] se - dok potvruje vrijednosti kao to su dostojanstvo osobe,
pravda i mir - radikalno protivi prihvaajui i tolerirajui najrazliitije oblike nepotovanja i
povrede ljudskog ivota, nadasve ako je slab i na rubu.

Apostolska je pobudnica Evangelii nuntiandi sa svoje strane snano povezana s problemom

razvoja, budui da evangelizacija, kao to je

napisao Pavao VI., ne bi bila potpuna kad ne bi vodila rauna o stvarnim i trajnim odnosima
koji postoje izmeu Evanelja te ovjekova osobnog i drutvenog ivota. Uistinu, postoji
duboka povezanost izmeu evangelizacije i promicanja ovjeka, odnosno izmeu
evangelizacije i razvoja, osloboenja; polazei od te svijesti, Pavao VI. je jasno istaknuo
suodnos Kristova navjetaja i promicanja osobe u drutvu. Svjedoenje Kristove ljubavi kroz
djela pravednosti, mira i razvoja sastavni je dio evangelizacije, budui da Isusu Kristu, koji
nas ljubi, na srcu lei itav ovjek. Misijski se vid socijalnog nauka Crkve, kao bitan element
evangelizacije, zasniva upravo na tim vanim uenjima. Socijalni je nauk Crkve navjetaj i
svjedoanstvo vjere, orue i nezaobilazno mjesto odgoja za nju.

16. Enciklikom Populorum progressio Pavao VI. htio nam je ponajprije rei da je napredak, u
svom ishoditu i svojoj biti, poziv: U Bojem planu svaki je ovjek roen da se razvija, jer
svaki je ivot poziv. Upravo ta injenica opravdava zahvaanje Crkve u problematiku
razvoja. Kad bi se on ticao samo tehnikih vidova ovjekova ivota, a ne i smisla njegova
hoda kroz povijest zajedno s njegovom braom i sestrama te prepoznavanja cilja toga hoda,
Crkva ne bi bila vlasna o njemu govoriti. Pavao VI. je, kao i Leon XIII. u enciklici Rerum
novarum, bio svjestan da, obasjavajui svjetlom evanelja socijalna pitanja svoga vremena,
ispunjava zadau koja spada na bit njegove slube.

Rei da razvoj jest poziv znai priznati da se on, s jedne strane, raa kao transcendentna
pozvanost, a, s druge strane, da ovjek nije kadar sam sebi dati posljednji smisao. Nije
sluajno da rije poziv nalazi svoj odjek u jednom drugom odlomku enciklike, u kojem stoji:
nema, dakle, istinskog humanizma osim onog koji je otvoren prema Apsolutnome,
priznavajui poziv koji ljudskom ivotu daje pravi smisao. Takvo poimanje razvoja jest sr
encklike Populorum progressio; osim toga, ono nadahnjuje sva promiljanja Pavla VI. o
slobodi i ljubavi u razvoju. A to je i glavni razlog zbog kojega je ta enciklika itekako aktualna
jo i danas.

17. Poziv zahtijeva slobodan i odgovoran odziv. Cjelovit ljudski razvoj pretpostavlja odgovornu
slobodu osobe i naroda: nikakva struktura ne moe jamiti takav razvoj izvan i mimo ljudske
odgovornosti. Mesijanizmi koji su prepuni obeanja, ali pruaju samo iluzije grade svoju
ponudu na nijekanju transcendentne dimenzije razvoja, drei da on u cijelosti lei nadohvat
ruke. Ta se lana sigurnost pretvara u slabost, jer ukljuuje podjarmljivanje ovjeka svedenog
na puko sredstvo za ostvarenje razvoja, dok se poniznost onoga koji biva pozvan mijenja u
istinsku autonomiju, budui da osobu ini slobodnom. Pavao VI. uope ne sumnja da
prepreke i uvjetovanosti koe razvoj, ali je ne manje uvjeren da svatko, bez obzira na

3
utjecaje kojima je podloan, ostaje glavni tvorac svog uspjeha ili svog promaaja." Ta se
sloboda tie razvoja koji je pred nama, ali istodobno i stanja nerazvijenosti, koje nije plod
sluaja ili povijesne nunosti, nego ovisi o ovjekovoj odgovornosti. Upravo zato glau
mueni narodi danas kao da zaklinju narode koji uivaju obilje. I to je poziv, apel slobodnih
ljudi upravljen slobodnim ljudima poradi zajednikog preuzimanja odgovornosti. Pavao VI. bio
je ivo svjestan vanosti ekonomskih struktura i institucija, ali mu je takoer bilo jasno da su
one po svojoj naravi odreene biti oruem ljudske slobode. Razvoj moe biti cjelovito ljudski
tek ako je slobodan; i jedino u ozraju odgovorne slobode moe on donijeti dobar rod.

18. Osim slobode, cjelovit ljudski razvoj kao poziv zahtijeva potovanje njegove istine. Poziv
na napredak potie ljude initi, upoznati i imati vie da bi se bilo vie.

Meutim, postavlja se pitanje: to to znai biti vie? Pavao VI. odgovara na to pitanje
ukazujui na bitnu kvalitetu autentinog razvoja: on mora biti integralan, a to znai okrenut
promicanju svakog ovjeka. U natjecanju izmeu razliitih antropolokih perspektiva, koje je
u dananjem drutvu na djelu mnogo vie nego u vrijeme Pavla VI., kranski je pogled na
ovjeka jedinstven utoliko to zagovara i promie bezuvjetnu vrijednost ljudske osobe kao i
smisao njezina rasta. Kranski poziv na razvoj pomae u nastojanju oko promicanja svih
ljudi i itavoga ovjeka. Pavao VI. je napisao: Ono to je za nas vano, to je ovjek, svaki
ovjek, svaka skupina ljudi i cjelokupno ovjeanstvo. Kranska se vjera bavi razvojem, ali
se pritom ne oslanja na povlastice, pozicije moi, pa ak ni na zasluge krana, kojih je bilo, a
ima ih i danas, bez obzira na ogranienja naravi, nego samo na Krista, kojemu valja pripisati
svaki autentini poziv na cjelovit ljudski razvoj. Evanelje je temeljni element razvoja, jer u
njemu Krist u samoj objavi Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva ovjeka njemu samom i
objavljuje mu njegov uzvieni poziv. Crkva, koju Gospodin trajno pouava, propituje znakove
vremena, tumai ih te nudi svijetu ono to posjeduje kao sebi svojstveno: globalnu viziju
ovjeka i ovjeanstva. Upravo zato jer mu Bog izgovara najvei da, ovjek ne moe ne
otvoriti se boanskomu pozivu na ostvarivanje svoga vlastitog razvoja. Istina razvoja sastoji
se u njegovoj cjelovitosti: ako ne ukljuuje cijeloga ovjeka i svakoga ovjeka, ne moe se
govoriti o istinskome razvoju. To je sredinja poruka enciklike Populorum progressio, koja
vrijedi i danas i zauvijek. Cjeloviti ljudski razvoj na naravnome planu, kao odgovor na poziv
Boga Stvoritelja, potrebuje vlastito ozbiljenje u transcendentnom humanizmu koji mu
(ovjeku) daje maksimalnu puninu: to je krajnji domet rasta ljudske osobe. Kranski poziv
na taj razvoj ukljuuje, dakle, naravni, ali i nadnaravni plan; zbog toga, kad Bog biva
zasjenjen, poinje iezavati i naa sposobnost da prepoznamo moralni red, cilj i 'dobro'.

19. Na posljetku, pogled na razvoj kao poziv znai da u njegovu sreditu treba biti ljubav.
Pavao VI. je u enciklici Populorum progressio zamijetio da uzroci nerazvijenosti nisu prvotno
materijalnoga reda. Pozvao nas je, naprotiv, da ih potraimo u drugim ovjekovim
dimenzijama, iznad svega u volji, koja esto zapostavlja dunosti solidarnosti, a potom i u
mislima, koje esto ne umiju ispravno usmjeriti htijenje. Zbog toga u svojoj tenji za razvojem
trebamo duboke mislioce koji e biti odani traenju novog humanizma, koji bi modernom
ovjeku omoguio da nae sam sebe. Ali to nije sve. Nerazvijenost ima i jedan, jo vaniji
uzrok: to je pomanjkanje bratstva meu ljudima i meu narodima. Hoe li ljudi to bratstvo
ikada biti kadri postii sami, svojim snagama? Sve globaliziranije drutvo ini nas, dodue,
bliskima, no ne i braom. Razum je, uzet za sebe, sposoban doi do jednakosti meu ljudima
i uvrstiti civilni suivot meu njima, ali ne uspijeva uspostaviti bratstvo, kojemu je izvor u
transcendentnome pozivu Boga Oca, koji nas je prvi ljubio i pouavao nas po Sinu u emu se
sastoji bratska sebedarna ljubav. Govorei o razliitim razinama procesa ovjekova rasta,

4
Pavao VI. je, nakon vjere, na vrh postavio jedinstvo u ljubavi Kristovoj, koja sve nas poziva
da sudjelujemo kao sinovi u ivotu Boga ivoga, Oca svih ljudi.

20. Spomenute perspektive, to ih je otvorila enciklika Populorum progressio, potrebne su za

ivotnost i usmjerenje naeg zauzimanja za razvoj naroda. Osim toga, enciklika opetovano
istie hitnost obnove i poziva da se pred velikim problemom nepravednog razvoja naroda
djeluje hrabro i bez odgaanja. Tu hitnost nam takoer nalae i ljubav u istini. To je Kristova
ljubav koja nam daje zamah: ljubav nas Kristova obuzima (2 Kor 1 5, 14). Hitnost nije
upisana samo u bit stvari niti joj je izvor iskljuivo u brzom slijedu i smjenjivanju dogaaja i
problema, nego je nalae sama poeljnost, a to je ostvarenje autentinog bratstva. Taj je cilj
toliko vaan da je potrebna sva naa otvorenost kako bismo ga do kraja shvatili i pokrenuli se
srcem, pripomaui tako da se aktualni ekonomski i drutveni procesi razviju prema posve
ljudskim ishodima.

21. Pavao VI. imao je pred oima razraenu viziju razvoja. Pritom je pojmom razvoj elio
uputiti na cilj, a to je ponad svega rjeavanje problema gladi, bijede, endemijskih bolesti i
nepismenosti. U ekonomskom pogledu, to znai djelatno i ravnopravno sudjelovanje tih
poastima zahvaenih naroda u meunarodnim ekonomskim procesima; u socijalnom
pogledu, ukljuuje njihov razvojni hod prema obrazovanom i solidarnom drutvu; u politikom
pogledu, pretpostavlja uvrivanje demodemokratskih sustava vlasti koji bi mogli osigurati
slobodu i mir. Nakon toliko godina, dok zabrinuto promatramo razvoj i perspektive krize u
ovom naem vremenu, pitamo se u kojoj je mjeri model razvoja koji smo posljednjih
desetljea prihvatili, ispunio oekivanja Pavla VI. Pritom uviamo da je bila opravdana
bojazan Crkve kako ovjek bude li se sluio iskljuivo tehnolokim sposobnostima, nee
umjeti zadati realne ciljeve niti e se uvijek znati na ispravan nain koristiti sredstvima koja su
mu na raspolaganju. Profit je koristan kao sredstvo ako je upravljen svrsi koja daje smisao
nainu njegova stjecanja, ali i njegovoj ispravnoj uporabi. Ako je elja za profitom kao
iskljuivim ciljem voena neprimjerenim nakanama, pri emu se gubi iz vida njegova
posljednja svrha, a to je zajedniko dobro, postoji ozbiljna opasnost da se uniti bogatstvo i
stvori siromatvo. Ekonomski razvoj koji je prieljkivao Pavao VI. trebao je u konanici
proizvesti zbiljski rast koji je dostupan svima i konkretno odriv. Istina je da je razvoj bio, i jo
uvijek jest, pozitivan imbenik koji je milijarde ljudi izdigao iz bijede te, na posljetku, mnogim
zemljama pruio mogunost da postanu djelotvorni sudionici u meunarodnoj politici.

Pa ipak, valja priznati da je taj isti ekonomski razvoj bio, i jo uvijek jest, optereen
iskrivljenima i dramatinim problemima, koje aktualno stanje krize ini jo oitijima.

Kriza nas neodgodivo postavlja pred izbor koji se sve vie tie same sudbine ovjeka koji, a i
to treba rei, ne moe apstrahirati svoju narav. Postojee sile tehnike, globalni

meuodnosi, pogubni uinci zloporaba na stvarnu ekonomiju, osobito pekulacija u

financijskom poslovanju, velika migracijska kretanja koja su esto potaknuta kakvom
osobitom okolnou, a potom se o njima uope nebi vodilo rauna, neumjereno iskoritavanje
prirodnih zaliha, navode nas danas da razmislimo o nunim mjerama kako bismo mogli
ponuditi rjeenja za probleme koji nisu novi samo u odnosu na probleme s kojima se
suoavao Pavao VI. nego su iznad svega odluujui za sadanje i budue dobro
ovjeanstva. Razliiti vidovi krize, njezinih rjeenja, kao i novoga mogueg razvoja u
budunosti sve su povezaniji, uzajamno se pretpostavljaju te zahtijevaju nove napore oko
cjelovitoga razumijevanja, kao i novu humanistiku sintezu. S pravom nas zabrinjavaju

5
sloenost i teina trenutane ekonomske situacije; ipak, s realizmom, povjerenjem i nadom
trebamo prihvatiti nove odgovornosti koje nam namee scenarij svijeta potrebitog duboke
kulturalne obnove i ponovnog otkrivanja temeljnih vrijednosti, na kojima je mogue graditi
bolju budunost. Kriza nas obvezuje da izmijenimo plan svojeg hoda, da si postavimo nova
pravila i naemo nove oblike odgovornog zauzimanja, oslanjajui se pritom na pozitivna
iskustva, a odbacujui ona negativna. Na taj nain ona postaje prigodom za razluivanje i za
stvaranje novih planova. S tim temeljnim stajalitem, koje je stajalite pouzdanja, a ne
oajanja, dolikuje da se suoimo s tekoama sadanjeg asa.

22. Razvoj je danas bitno obiljeen slojevitou i policentrinou. initelji i uzroci

nerazvijenosti, ali i razvijenosti mnogostruki su, a krivnje i zasluge podijeljene. Ta bi nas
danost trebala potaknuti da se oslobodimo ideologija koje na esto umjetan nain odve
pojednostavljuju stvarnost, te da se pozabavimo objektivnom analizom bremenitosti ljudske
dimenzije spomenutih problema. Crta koja bogate zemlje razdvaja od siromanih vie nije
tako otra kao u vrijeme kad je nastala enciklika Populorum progressio, na to je upozorio ve
i Ivan Pavao II. Apsolutno uzevi, svjetsko bogatstvo raste, ali se poveavaju i nejednakosti.
U bogatim zemljama nove drutvene kategorije stanovnitva osiromauju te se raaju novi
oblici siromatva. U siromanijim podrujima pojedine skupine uivaju neku vrstu rasipnikog
i pretjeranog konzumistikog razvoja, to neprihvatljivo odudara od trajnoga stanja neljudske
bijede. Nastavljaju se skandalozne i upadljive nejednakosti. Na alost, korupcija i
nezakonitost jednako se mogu nai i u praksi ekonomskih i politikih subjekata bogatih
zemalja (bile one stare ili nove), i u samim siromanim zemljama. Ljudska prava radnika
gdjekad kre i velike meunarodne tvrtke i mali mjesni proizvoai. Meunarodna je pomo
esto neuinkovita, a uzrok tome valja traiti u neodgovornom ponaanju bilo onih koji pomo
pruaju bilo onih koji je primaju. ak i u pogledu nematerijalnih i kulturalnih uzroka
razvijenosti, odnosno nerazvijenosti, nalazimo ponovljene iste obrasce odgovornosti. Bogate
zemlje kadgod preko svake mjere tite steene spoznaje pomou odve krutog prava na
intelektualno vlasnitvo, osobito na podruju zdravstva. Istodobno su u nekim siromanim
zemljama jo uvijek na snazi kulturalni modeli i drutvene norme ponaanja, koji usporavaju
proces razvoja.
23. Mnoga su podruja naeg planeta danas razvijena (premda na nejednak i problematian
nain) i uvrtena meu velike sile koje e u budunosti igrati vanu ulogu. No valja naglasiti
kako nije dovoljno napredovati iskljuivo u ekonomskom i tehnolokom smislu. Potrebno je da
razvoj iznad svega bude istinski i cjelovit. Iako je izlazak iz ekonomske zaostalosti u sebi
pozitivna stvar, on ne rjeava sloenu problematiku promicanja ovjeka ni u zemljama koje su
ostvarile spomenuti napredak, ni u zemljama koje su ve ekonomski razvijene, ni u zemljama
koje su jo uvijek siromane i koje su, osim starim oblicima izrabljivanja, podlone i
negativnim posljedicama, koje su proizile iz rasta obiljeenog nepravilnostima i
neravnoteom.

Nakon kraha ekonomskih i politikih sustava komunistikih zemalja Istone Europe i kraja
takozvane blokovske podjele, pokazalo se nunim da pojam razvoja bude podvrgnut
opsenoj reviziji. To je 1987. godine zatraio Ivan Pavao II., upozoravajui na injenicu da je
ve i samo postojanje blokova jedan od glavnih uzroka nerazvijenosti," jer politika oduzima
sredstva ekonomiji i kulturi, a ideologija gui slobodu. Godine 1991., nakon dogaaja iz 1989.,
papa je izrazio zahtjev da po okonanju blokovske politike uslijedi odgovarajui
sveobuhvatni novi plan razvoja, i to ne samo u zemljama koje su bile zahvaene tom
politikom nego i na Zapadu, a i u onim krajevima svijeta koji prolaze kroz proces razvoja.
Njegovu je zahtjevu udovoljeno tek djelomino te on stoga ostaje istinska dunost i za nas

6
danas, na koju moda moemo odgovoriti upravo donosei nune odluke za nadvladavanje
trenutanih ekonomskih problema.

24. Svijet u kojem je ivio Pavao VI. je usprkos tada uznapredovalom procesu socijalizacije,
zbog ega je papa i mogao rei da je socijalno pitanje postalo svjetsko pitanje, bio mnogo
manje integriran od dananjega. Ekonomska djelatnost i politika zadaa velikim su se
dijelom odvijale unutar istog prostora te su se mogle oslanjati jedna na drugu. Proizvodna
djelatnost uglavnom se odvijala unutar granica pojedine drave, a financijska ulaganja u
inozemstvu bila su prilino ograniena, tako da je politika mnogih drava jo bila u
mogunosti utvrivati ekonomske prioritete, a na neki nain i voditi poslovanje sredstvima
koja su joj bila na raspolaganju. Zbog toga je enciklika Populorum progressio sredinju,
premda ne i iskljuivu zadau pripisivala javnim vlastima."

U dananje je pak doba drava prisiljena suoiti se s ogranienjima vlastite suverenosti, koja
joj namee novi ekonomsko-trgovinski i meunarodni financijski kontekst, obiljeen, meu
ostalim, i sve veom pokretljivou financijskog kapitala te materijalnih i nematerijalnih
sredstava proizvodnje. Taj je novi kontekst izmijenio politiku mo drava. Dok uzimamo k
srcu pouku trenutane ekonomske krize, sukladno kojoj su javne vlasti drave izravno
ukljuene u ispravljanje pogreaka i smetnji u funkcioniranju, ini se realnijim nanovo
vrednovati njihovu ulogu i mo, i tako ih mudro premisliti i preoblikovati kako bi bile sposobne,
pa i novim nainima angairanja, suoiti se s izazovima dananjega svijeta. Bude li uloga
javnih vlasti jasnije odreena, moe se predvidjeti jaanje onih novih oblika sudjelovanja u
nacionalnoj i meunarodnoj politici koji e se ostvarivati u djelatnostima organizacija aktivnih
u civilnom drutvu; gledano u tom smjeru, smijemo prieljkivati da e se u graana probuditi
istananije zanimanje i sudjelovanje u re publica.

25. Promatramo li stvari u socijalnom pogledu, uoit emo da sustavi zatite i osiguranja, koji
su ve u vrijeme Pavla VI. bili na snazi u mnogim zemljama, ulau velike napore, koji bi u
budunosti mogli biti jo i vei, kako bi u duboko izmijenjenom kontekstu postigli svoj cilj, a to
je istinska socijalna pravednost. Globalno trite omoguuje bogatim zemljama istraivanje
onih krajeva u koje bi bilo mogue smjestiti jeftinu proizvodnju kako bi se snizila cijena
mnogim dobrima, poveala kupovna mo i, prema tome, ubrzala stopa razvoja usmjerenog
na veu potronju za domae trite. Zbog toga je i trite potaknulo nove oblike natjecanja
meu dravama kako bi upravo one privukle proizvodne pogone inozemnih kompanija
razliitim sredstvima; od kojih valja izdvojiti povoljne porezne stope i smanjenje broja zakona
vezanih uz svijet rada. Ti su procesi, meutim, u zamjenu za nastojanje oko vee
natjecateljske prednosti na globalnom tritu sa sobom donijeli i smanjenje mrea socijalne
sigurnosti, pri emu su najozbiljnije ugroena prava radnika, temeljna ljudska prava, kao i
solidarnost koja se ostvarivala u tradicionalnim oblicima socijalne drave. Sustavi socijalne
sigurnosti mogu izgubiti sposobnost obavljanja vlastite zadae, i to jednako u zemljama u
razvoju, u zemljama koje su od davnine razvijene, a, naravno, ponajprije u siromanim
zemljama. Tada proraunska politika rezova u socijalnoj potronji, koju esto zagovaraju i
meunarodne financijske ustanove, graane moe ostaviti posve nemonima pred starim i
novim ugrozama. Ta nemo raste ako im udruge radnika nisu u mogunosti pruiti djelotvornu
zatitu. Sveukupnost drutvenih i ekonomskih promjena pridonosi tome da se sindikalne
organizacije u obavljanju svoje zadae, zastupanja interesa radnika, suouju sa sve veim
tekoama; razlog tome je dijelom i injenica da vlade zemalja poradi ekonomske koristi
esto ograniuju sindikalne slobode, odnosno mo pregovaranja koju imaju sindikati.
Tradicionalne mree solidarnosti na taj nain nailaze na sve vee zapreke koje je potrebno

7
nadvladavati. Pozivu da se omogui osnivanje udruga radnika sa svrhom zatite njihovih
prava, to ga je socijalni nauk Crkve, poevi s enciklikom Rerum novarum trajno upuivao,
valja stoga iskazivati poast vie no ikad prije, i to kao brzom i dalekovidnom odgovoru na
hitnu potrebu za uspostavljanjem novih oblika suradnje na nacionalnoj, ali osobito na
meunarodnoj razini.

Radna pokretljivost, koja je povezana s opim smanjenjem broja zakona vezanih uz rad,
vana je pojava koju, meutim, ne treba vrednovati iskljuivo u negativnom svjetlu, jer ona
moe poticati na stvaranje novog bogatstva te na meukulturalnu razmjenu. Ipak, kad
nesigurnost u pogledu uvjeta rada, to je pak posljedica procesa radne pokretljivosti i
smanjenja broja zakona o radu, postane endemijska, nastaju novi oblici psiholoke
nestabilnosti i tekoe oko utiranja vlastitoga ivotnog puta, u to je ukljuena i odluka o
zasnivanju braka. To pak vodi prema rasipanju snaga drutva, a i prema obezvrjeivanju
ovjekovu. Za razliku od nezaposlenosti u kontekstu nekadanjega industrijskog drutva,
nezaposlenost danas stvara nove oblike ekonomske marginalizacije, a kriza u kojoj se
nalazimo moe tu situaciju samo dodatno pogorati. Dugotrajna nemogunost zaposlenja,
odnosno dulja ovisnost o javnoj ili privatnoj pomoi, potkopava slobodu i kreativnost osobe te
njezine obiteljske i drutvene odnose, to na psiholokom i duhovnom planu uzrokuje silno
trpljenje. elio bih svima, a osobito onima na vlasti koji su zadueni iznova oblikovati
ekonomski i drutveni red, dozvati u pamet da je prvi kapital koji treba sauvati i dati mu
vrijednost sam ovjek, odnosno osoba u svojoj cjelovitosti: ovjek je, naime, zaetnik,
sredite i svrha svega gospodarsko-drutvenog ivota.

26. Razlika u odnosu na vrijeme Pavla VI. na kulturalnom je planu jo izraenija. Prije
etrdeset godina kulture su bile prilino jasno omeene te su se bolje mogle braniti od
nasrtaja kulturalne homogenizacije. Danas su mogunosti interakcije meu kulturama znatno
porasle, dajui prostor novim perspektivama meukulturalnog dijaloga koji, da bi bio uinkovit,
mora polaziti od duboko ukorijenjene svijesti o posebnosti identiteta razliitih sugovornika.
Ipak, ne smije se previdjeti injenica da sve vea komercijalizacija kulturalnih razmjena sa
sobom nosi dvostruku opasnost. Prvo, primjeuje se svojevrstan kulturalni eklekticizam, koji
se esto prihvaa nekritiki: kulture jednostavno bivaju stavljane jedna uz drugu i promatrane
kao bitno istoznane i zamjenjive. Time se promie relativizam koji ne porie istinski
meukulturalni dijalog; na drutvenom planu, pak, kulturalni relativizam pridonosi
meusobnom pribliavanju kulturalnih skupina, pa ak i tome da ive jedne uz druge - ali
zapravo odvojene, bez autentinog dijaloga i, prema tome, bez istinske integracije. Drugo,
postoji i suprotna opasnost, koja se sastoji u kulturalnom sravnjivanju te nekritikom
ujednaavanju praksi i ivotnih stilova. Na taj se nain gubi duboko znaenje kulture raznih
nacija, tradicija i naroda, unutar kojih se osoba definira u odnosu na temeljna pitanja
egzistencije." Kulturalni eklekticizam i sravnjivanje imaju neto zajedniko, a to je odvajanje
kulture od ljudske naravi. Tako kulture vie ne mogu biti definirane u odnosu na narav koja ih
nadilazi, te na koncu svode ovjeka na puku kulturalnu danost. Kad se to dogodi,
ovjeanstvo se suoava s novim opasnostima od podjarmljenosti i manipulacije.

27. U mnogim siromanim zemljama vlada krajnja ivotna nesigurnost, koja je posljedica
nestaice hrane i koja ima tendenciju da postane jo izraenija: glad jo uvijek kosi premnoge
rtve meu siromanim Lazarima kojima, kao to je to naglasio Pavao VI., nije doputeno
sjesti za bogataev stol. Nahraniti gladne (usp. Mt 25, 35. 37. 42) etiki je imperativ za
sveopu Crkvu, koji odgovara nauku njezina Utemeljitelja, Gospodina Isusa, u pogledu
solidarnosti i dijeljenja. Osim toga, u ovoj eri globalizacije uklanjanje gladi u svijetu postalo je

8
cilj koji valja ostvariti poradi ouvanja mira i stabilnosti na naem planetu. Glad ne ovisi toliko
o materijalnoj oskudici koliko o oskudici socijalnih resursa, meu kojima su daleko najvaniji
oni institucionalni. Drugim rijeima, nedostaje sustav ekonomskih institucija koji bi mogao
zajamiti redoviti, a u pogledu prehrambene vrijednosti i primjeren pristup hrani i vodi, ali i
suoiti se s primarnim potrebama i nunostima koje proizlaze iz istinskih prehrambenih kriza,
bez obzira na to jesu li njihovi uzroci prirodni ili ih pak treba traiti u nacionalnoj i
meunarodnoj politikoj neodgovornosti. Problemu prehrambene nesigurnosti valja pristupiti
dugorono, uklanjajui njegove strukturalne uzroke i promiui poljoprivredni razvoj
siromanijih zemalja ulaganjima u ruralne infrastrukture, sustave navodnjavanja, prijevoz,
organizaciju trita i irenje primjerenih tehnika obrade zemlje, koje e omoguiti bolju
iskoristivost i veu pristupanost ljudskih, prirodnih i drutveno-ekonomskih resursa na
mjesnoj razini, kako bi se moglo prikladno pruiti jamstvo njihove dugorone odrivosti. Sve to
valja ostvariti ukljuivanjem mjesnih tijela u odluivanje vezano uz uporabu obradive zemlje.
U toj bi perspektivi moglo biti korisno razmotriti nove mogunosti to ih otvara ispravna
uporaba tradicionalnih, ali i novijih tehnika poljoprivredne proizvodnje, uz uvjet da se one,
nakon prikladne provjere, pokau poeljnima, nekodljivima za okoli i usmjerenima
najsiromanijim slojevima stanovnitva. Istodobno se ne smije zanemariti ni pitanje pravine
agrarne reforme u zemljama na putu razvoja. Pravo na hranu i vodu vrlo je vano u
perspektivi stjecanja drugih prava, meu kojima je najpree i najvanije pravo na ivot. Zato
je prijeko potrebno da sazrije svijest o solidarnosti koja pravo na pristup hrani i vodi dri
univerzalnim pravom svih ljudi, bez razlike i diskriminacije! Nadalje, vano je zamijetiti da bi
solidarnost u razvoju sa siromanim zemljama mogla pripomoi iznalaenju rjeenja za
aktualnu svjetsku krizu, to su u posljednje vrijeme poeli nasluivati politiari i svi oni koji u
raznim meunarodnim institucijama imaju neku odgovornost. Podupirui ekonomski
siromane zemlje planovima financiranja nadahnutima na solidarnosti, kako bi se njihovim
graanima omoguilo da zadovolje zahtjeve za potronim dobrima i razvojem, moe se
ostvariti ne samo istinski ekonomski rast nego i doprinos podravanju proizvodne sposobnosti
bogatih zemalja, koje bi kriza mogla ugroziti.

28. Jedna od najoitijih dimenzija dananjega razvoja je i pitanje potovanja ivota, koje se ni
na koji nain ne moe odvojiti od pitanja razvoja naroda. Rije je o onoj dimenziji koja
posljednjih desetljea poprima sve veu vanost i obvezuje nas da pojam siromatva i
nerazvijenosti proirimo na pitanje prihvaanja ivota, osobito ondje gdje ono na razliite
naine biva zaprijeeno.

Iako je u mnogim krajevima siromatvo jo uvijek glavni krivac za visoku stopu smrtnosti
djece, ipak i vlade u raznim dijelovima svijeta popularizacijom kontracepcije, pa ak i
prisiljavanjem na pobaaj jo uvijek prakticiraju kontrolu demografskog rasta. U ekonomski
razvijenijim zemljama zakoni protiv ivota vrlo su raireni i ve su oblikovali moralna stajalita
i praksu, pridonosei irenju protunatalitetnog mentaliteta, koji se esto nastoji prenijeti i u
druge drave, kao da je rije o kulturalnom razvoju.

K tome, pojedine nevladine organizacije aktivno se zalau za irenje pobaaja, promiui

praksu sterilizacije u nekim siromanim zemljama, ak i na enama koje nisu svjesne
znaenja takvog zahvata. Takoer postoji opravdana sumnja da je katkad ak i sama pomo
za razvoj povezana s odreenim tipom zdravstvene politike, koja de facto ukljuuje nametanje
snane kontrole raanja. Najzad, zabrinjavaju oni zakonski sustavi koji doputaju eutanaziju,
ali i pritisci nacionalnih i meunarodnih skupina koji zahtijevaju da se ona pravno prizna.

9
U sreditu istinskoga razvoja jest otvorenost ivotu. Kada neko drutvo krene putem nijekanja
i onemoguavanja ivota, na posljetku vie ne pronalazi nune motive i snage kako bi sluilo
ovjekovu istinskom dobru. Ako se izgubi osobna i drutvena osjetljivost za prihvaanje
novoga ivota, sahnu i drugi oblici prihvaanja korisni za drutveni ivot. Prihvaanje ivota
kali moralne snage i ljude ini sposobnima za uzajamno pomaganje. Njegujui otvorenost
ivotu, bogati e narodi moi bolje razumjeti potrebe siromanih te e nastojati da goleme
ekonomske i intelektualne izvore ne upotrijebe iskljuivo za zadovoljenje egoistinih elja
vlastitih graana; naprotiv, promicat e kreposno djelovanje u perspektivi moralno zdrave i
solidarne proizvodnje, potujui temeljno pravo svakog naroda i svake osobe na ivot.

29. Daljnja dimenzija dananjeg ivota, koja je vrlo usko povezana s razvojem, nijekanje je
prava na slobodu vjerovanja. Pritom ne mislim samo na borbe i sukobe koji se zbog vjerskih
razloga i dan-danas vode u svijetu, premda je vjerski motiv kadto zapravo tek obrazina koja
skriva neke druge motive, kao to su e za moi ili bogatstvom. Doista, danas se esto ubija
u sveto ime Boje, kao to smo moj prethodnik Ivan Pavao II. i ja esto javno i sa aljenjem
isticali. Nasilje koi autentian razvoj i sprjeava hod naroda prema veemu drutveno-
ekonomskom i duhovnom blagostanju. To se posebice primjenjuje na korjenito
fundamentalistiki terorizam," koji raa bol, unitenje i smrt, te koi dijalog meu nacijama i
odnosi goleme zalihe namijenjene mirnom i civilnom ivotu. Osim toga, valja nadodati kako
osim vjerskog fanatizma, koji u nekim sluajevima onemoguuje sluenje pravom na slobodu
vjerovanja, potrebi istinskoga razvoja naroda protuslovi i ciljano promicanje vjerske
ravnodunosti i praktinog ateizma, za to se osobito zalau pojedine zemlje, oduzimajui
tako narodima njihova duhovna i ljudska bogatstva. Bog je jamac istinskoga ovjekova
razvoja jer ga je stvorio na svoju sliku, obdario ga transcendentnim dostojanstvom, i hrani u
njemu uroenu enju za biti vie. ovjek nije atom izgubljen u univerzumu sluaja, ve
stvorenje kojemu je Bog htio darovati besmrtnu duu i koji ga je oduvijek ljubio. Kad bi ovjek
bio tek plod sluaja ili nunosti, odnosno kad bi svoje enje trebao svesti na ogranieni
obzor svijeta u kojem ivi, kad bi sve bilo samo povijest i kultura, a ovjek ne bi posjedovao
narav odreenu za samonadilaenje u nadnaravnom ivotu, moglo bi se govoriti o rastu i
evoluciji, ali nikada o razvoju. Kad drava potie, pouava, ili upravo namee oblike
praktinog ateizma, tada svojim graanima oduzima moralnu i duhovnu snagu nunu za
zalaganje oko cjelovitoga ljudskog razvoja i sprjeava ih da obnovljenim dinamizmom
napreduju u vlastitom zauzimanju za to velikoduniji ovjekov odgovor boanskoj ljubavi.
Spomenuta suena vizija ovjeka i njegova odreenja kojiput je na djelu u ekonomski
razvijenim zemljama, ali i u onima u razvoju, i to u kontekstu njihovih

kulturalnih, trgovinskih i politikih odnosa. Tu tetu autentinom razvoju nanosi pretjerani

razvoj kada ga prati nedovoljna moralna razvijenost.

30. U tom kontekstu, tema cjelovitoga ljudskog razvoja poprima jo sloenije znaenje:
povezanost mnogostrukih elemenata nalae nam da se zauzmemo oko interakcije razliitih
razina ljudskoga znanja, s ciljem promicanja istinskoga razvoja naroda. esto se dri da
razvoj, odnosno s njim povezane socijalno-ekonomske mjere valja ostvariti samo kao plod
zajednikog djelovanja. No, to zajedniko djelovanje potrebno je usmje zato to je svaka [...]
socijalna akcija proeta nekim naunim pogledom. Uzevi u obzir sloenost problema,
postaje oito da razliite discipline trebaju suraivati posredstvom ureene
interdisciplinarnosti. Ljubav ne iskljuuje znanje, nego ga, tovie, zahtijeva, promie i iznutra

10
oivljuje. Znanje, pak, nikada nije iskljuivo djelo uma. Ono, naravno, moe biti svedeno na
izraun i eksperiment; ipak, eli li postati mudrost koja je kadra usmjeravati ovjeka u svjetlu
njegovih poetaka i posljednjega cilja, ono mora biti zainjeno solju ljubavi. inidba je
bez znanja slijepa, a znanje bez ljubavi jalovo. Doista, onaj koga nosi istinska ljubav
dosjetljivo e otkriti uzroke bijedi, iznai putove za njeno suzbijanje, odluno je pobijediti.
Nama, suoenima s pojavama pred sobom, ljubav u istini ponajprije nalae spoznavanje i
razumijevanje, uz svijest i potovanje kompetencija vlastitih svakoj pojedinoj razini znanja.
Ljubav nije tek naknadni dodatak, gotovo kao dotjerivanje ve zakljuenog djela razliitih
disciplina; naprotiv, ona je od poetka s njima u dijalogu. Zahtjevi ljubavi ne proturjee
zahtjevima razuma. Ljudsko je znanje nedostatno, a zakljuci znanosti ne mogu sami od sebe
pokazati put prema cjelovitom ljudskom razvoju. Uvijek je potrebno ii prema naprijed: na to
nas obvezuje ljubav u istini. No ii naprijed nikada ne znai zanemariti zakljuke razuma
niti protusloviti njegovim rezultatima. Um i ljubav nisu dvije odijeljene stvarnosti: postoji ljubav
bogata umom te um pun ljubavi.

31. To znai da moralno vrednovanje i znanstveno istraivanje u procesu rasta trebaju biti
ravnopravni partneri, a da ih ljubav mora oivljavati u skladnoj interdisciplinarnoj cjelini, koja
se u isti mah odlikuje jedinstvom i razliitou. Socijalni nauk Crkve, koji posjeduje vanu
interdisciplinarnu dimenziju, moe u toj perspektivi ispuniti iznimno uinkovitu zadau. On,
naime, vjeri, teologiji, metafizici i razliitim znanostima omoguuje da pronau svoje mjesto
unutar suradnje koja je u slubi ovjeka. Upravo pod tim vidom socijalni nauk Crkve ostvaruje
svoju mudrosnu dimenziju. Pavao VI. jasno je uoio da je jedan od bitnih uzroka
nerazvijenosti pomanjkanje mudrosti, razmiljanja, miljenja koje je sposobno ostvariti
usmjeravajuu sintezu, za koju se zahtijeva jasna vizija svih aspekata, ekonomskih,
socijalnih, kulturnih i duhovnih. ' Prevelika rascjepkanost ljudskog znanja, zatvorenost
humanistikih znanosti za metafiziku,"' tekoe u dijalogu izmeu znanosti i teologije na tetu
su ne samo razvoju znanja nego i razvoju naroda, jer te pojave oteavaju sagledati cjelovito
ovjekovo dobro u njegovim razliitim dimenzijama. Proirenje naega pojma razuma i
sluenja njime nuno je kako bismo uspjeli ispravno odvagnuti sve elemente sadrane u
pitanju razvoja i u rjeenju drutveno-ekonomskih problema.

32. Velike novine vezane uz problematiku razvoja naroda danas u mnogim sluajevima
nameu potrebu za novim rjeenjima. Njih treba traiti kako u potovanju zakona na svim
razinama tako i u svjetlu cjelovitog pogleda na ovjeka, koji odraava razliite vidove ljudske
osobe, a rije je o pogledu proienom ljubavlju. Tada e izai na vidjelo odreene
konvergencije i konkretne mogunosti rjeenja a da pritom ne bude potrebno odrei se
nijedne temeljne sastavnice ljudskog ivota.

Dostojanstvo osobe i zahtjevi pravednosti nalau da, osobito danas, ekonomske odluke ne
utjeu na pretjerano i moralno nedopustivo poveanje razlika izmeu bogatih i siromanih te
da glavni prioritet i nadalje bude mogunost stalnog zaposlenja za sve. Ako bolje pogledamo,
vidjet emo da to nalae i logika ekonomije. Sustavno

poveanje razlika meu socijalnim skupinama unutar jedne zemlje, kao i meu stanovnitvom
razliitih zemalja, to jest masovno poveanje siromatva u relativnom smislu ne uzrokuje
samo nagrizanje drutvene povezanosti, to pak ugroava demokraciju, nego stvara
negativan utjecaj i na ekonomskom planu, potkopavajui sve vie drutveni kapital, to jest
onu cjelinu odnosa povjerenja, pouzdanja i potovanja pravila, koja je nuna za svaki civilni
suivot.

11
Ekonomija kao znanost neprestano nam govori da strukturalna nesigurnost stvara
antiproduktivno ponaanje i vodi rasipanju ljudskih resursa jer je u naravi radnika da se
pasivno prilagodi automatskim mehanizmima, namjesto da oslobodi stvaralaku snagu.
Uoavamo da izmeu ekonomije kao znanosti i moralnog vrednovanja i pod tim vidom postoji
konvergencija. Sve ono to ide nautrb ovjeka, za sobom uvijek povlai ekonomske
trokove; isto tako, nepovoljne ekonomske prilike uvijek se odraavaju na ovjeka kao osobu.

Valja zatim podsjetiti da je sravnjivanje kultura u tehnolokoj dimenziji, dugorono gledano,

zapreka uzajamnom obogaivanju i dinamici suradnje, makar kratkorono i vodilo stjecanju
dobiti. Pritom je vano imati na umu razliku izmeu kratkoronog i dugoronog ekonomskog ili
sociolokog razmiljanja. Sniavanje razine zatite prava radnika, odnosno naputanje
mehanizama preraspodjele prihoda, kako bi zemlja stekla veu prednost u meunarodnom
trinom natjecanju, onemoguuje postizanje dugoronog razvoja. Osim toga, potrebno je
pomno ispitati kakve posljedice na ljude ima aktualno zagovaranje ekonomije na kratak, a
kadto i na vrlo kratak rok. Zato se zahtijeva novo i produbljeno razmiljanje o smislu
ekonomije i njezinih ciljeva, kao i duboko i dalekovidno preispitivanje modela razvoja kako bi
se ispravili nedostatci i iskrivljenja u njegovu funkcioniranju. To u bitnome nalae i potreba za
ekolokim zdravljem naeg planeta, a nadasve aktualna kulturalna i moralna kriza, iji se
simptomi ve neko vrijeme opaaju diljem svijeta.

33. Razvoj, sredinja tema enciklike Populorum progressio, i danas je, vie od etrdeset
godina nakon njezina objavljivanja, otvoren problem; trenutana ekonomsko-financijska kriza
samo je pridonijela njegovoj otrini i hitnosti. Iako su pojedina podruja na naem planetu,
koja su ve dulje vrijeme optereena siromatvom, ostvarila znatne promjene u vidu
ekonomskog rasta i sudjelovanja u svjetskoj proizvodnji, na drugim podrujima jo uvijek
vlada velika bijeda, usporediva s bijedom koja je ondje vladala u vrijeme Pavla VI.; dapae, u
odreenim se sluajevima moe govoriti upravo o pogoranju. Znakovito je da su ve u
enciklici Populorum progressio uoeni pojedini uzroci toga stanja, primjerice visoke carinske
pristojbe koje su nametnule ekonomski razvijene zemlje, i koje jo i danas onemoguuju da
se proizvodi podrijetlom iz siromanih zemalja probiju na trite bogatih zemalja. Drugi uzroci,
koje je spomenuta enciklika tek naznaila, danas su postali znatno izraeniji. Kao primjer
navodimo vrednovanje procesa dekolonizacije, koji je tada bio u punom jeku. Pavao VI. se
nadao da e put prema stjecanju politike suverenosti protei u ozraju slobode i mira. Nakon
vie od etrdeset godina valja nam priznati da je taj proces bio iznimno teak, bilo zbog novih
oblika kolonijalizma i ovisnosti o hegemoniji starih i novih zemalja, koja se nastavila sve do
danas, bilo zbog visokog stupnja neodgovornosti u samim zemljama koje su stekle
neovisnost.

Glavna je novost nagli porast planetarne meuovisnosti, pojava koja je poznata pod imenom
globalizacija. Pavao VI. ju je dijelom naslutio, premda iznenauju brzina kojom se iri i
dimenzije koje poprima. Taj je proces nastao u ekonomski razvijenim zemljama, a takve je
naravi da je zahvatio sve ekonomske sustave. Globalizacija po sebi nudi velike mogunosti, a
danas predstavlja najvaniji pokreta za izlazak itavih podruja Zemlje iz nerazvijenosti. Pa
ipak, ako taj planetarni poticaj nije voen ljubavlju u istini, moe nanijeti tete nepredvidivih
razmjera i dovesti do novih podjela u ljudskoj obitelji. Prema tome, istina i ljubav stavljaju nas
pred nepoznatu i stvaralaku, a zasigurno i golemu i sloenu zadau. Rije je o tome da se
obzor razuma proiri te on postane sposoban spoznati i usmjeravati ove nove i velianstvene
sile, i trajno ih nadahnjivati tenjom za ostvarenjem civilizacije ljubavi, ije je sjeme Bog

12
posijao u svaki narod i u svaku kulturu.

TREE POGLAVLJE

BRATSTVO, EKONOMSKI RAZVOJ I CIVILNO DRUTVO

34. Ljubav u istini stavlja ovjeka pred zadivljujue iskustvo dara. Besplatnost je u njegovu
ivotu nazona u najrazliitijim oblicima koje ovjek, meutim, budui da ivot promatra
iskljuivo u logici proizvodivosti i iskoristivosti, esto ne zamjeuje. Ljudsko je bie stvoreno
da bi bilo dar, koji izraava i ostvaruje ovjekovu transcendentnu dimenziju. Suvremeni ovjek
gdjekad ivi u lanome uvjerenju da je tvorac samoga sebe, svojega ivota i drutva. To
uvjerenje, koje vodi egoistinom zatvaranju u vlastitu osobu, plod je - reeno terminologijom
vjere - izvornoga grijeha. Tumaei drutvene danosti, pa ak i izgradnju drutva, mudrost je
Crkve uvijek ukazivala na nazonost toga grijeha: Ne znati da ovjek ima ranjenu i zlu
sklonu narav uzrokuje teke zablude na podruju odgoja, politike, drutvenog djelovanja i
morala. Na popisu onih podruja u kojima se osjete iznimno pogubni uinci grijeha, ve se
dugo vremena nalazi i ekonomija. Tu injenicu moemo potkrijepiti primjerom iz ovoga naeg
vremena. Uvjerenje o samodostatnosti i o uspjenom uklanjanju zla iz povijesti iskljuivo
vlastitim snagama navela je ovjeka da sreu i spasenje poistovjeti s imanentnim oblicima
materijalnoga blagostanja i drutvenog djelovanja. Nadalje, uvjerenje da ekonomija mora biti
samostalna te da ne smije prihvaati utjecaje moralne naravi, potaknula je ovjeka na
krajnje razornu zloporabu ekonomskog instrumentarija. Dugorono gledano, ta su uvjerenja
dovela do ekonomskih, drutvenih i politikih sustava koji su opetovano gazili slobodu
pojedinaca i drutvenih tijela, ne mogavi na posljetku osigurati pravednost koju su isprva
obeavali. Na taj se nain, kao to sam istaknuo u enciklici Spe salvi, povijesti oduzima
kranska nada, mono drutveno sredstvo u slubi cjelovitoga ljudskog razvoja, kojemu se
teilo u slobodi i pravednosti. Nada osokoljuje razum i daje mu snagu kako bi usmjeravao
volju. Nada je ve nazona u vjeri; tovie, sama vjera je nada. Ljubav u istini nadom se hrani
i istodobno je odraava. Budui da je nada posve besplatan Boji dar, ona nadire u na ivot
kao neto nezaslueno, neto to nadilazi svaki zakon pravednosti. Dar po svojoj naravi
nadmauje zaslugu, a njegovo je pravilo - preobilje. Nada prednjai u naoj dui kao znak
Boje nazonosti u nama i njegovih oekivanja od nas. Istina, koja je kao i ljubav - dar, kao
to nas ui sveti Augustin, vea je od nas. I istina o nama samima, odnosno o naoj osobnoj
svijesti, nadasve nam je darovana. Doista, u svakom spoznajnom procesu istina nije neto
to mi proizvodimo, nego neto to nalazimo ili, jo bolje, primamo. Istina, kao i ljubav, nije
plod planiranja i htijenja, ve se na neki nain sama od sebe namee ljudskom biu.

S obzirom na to da je rije o daru koji svi primaju, ljubav u istini snaga je koja izgrauje
zajednicu i sjedinjuje ljude u nainu postojanja koji ne poznaje zapreke i ogranienja. Ljudsku
zajednicu, dodue, moemo stvoriti sami; ipak, samo po naim snagama ona nikada nee biti
u potpunosti bratska zajednica niti e biti poticana na posvemanje nadilaenje granica;
drugim rijeima, ona nikada nee postati sveopa zajednica u punome smislu te rijei.
Jedinstvo ljudskoga roda, odnosno bratska zajednica koja moe nadii sve podjele, raa se iz
sazvanosti rijeju Boga koji je Ljubav. Dok se suoavamo s ovim odsudnim pitanjem,
potrebno je precizirati kako, s jedne strane, logika dara ne iskljuuje pravednost niti se nalazi
uz nju kao drugotna sastojnica, dodana izvana; s druge strane, eli li ekonomski, drutveni i
politiki razvoj biti autentino ljudski, treba dati prostora naelu besplatnosti kao izrazu
bratstva.

13
35. Ako postoji naelno uzajamno povjerenje, tada trite moemo promatrati kao ekonomsku
instituciju koja omoguuje susrete meu osobama, to jest ekonomskim djelatnicima koji se
slue ugovorom kao pravilom na kojemu se temelji njihov odnos, i koji razmjenjuju potrona
dobra i usluge jednake vrijednosti, kako bi zadovoljili svoje potrebe i elje. Trite je
podvrgnuto naelu takozvane zamjenike pravednosti, koja upravlja odnosima davanja i
primanja izmeu ravnopravnih subjekata. Ipak, socijalni nauk Crkve nikada nije proputao
staviti naglasak i na vanost razdiobne i socijalne pravednosti za trinu ekonomiju, i to ne
samo zato to pripada tkivu irega drutvenog i politikoga konteksta nego ponajprije zbog
spleta odnosa u kojima se ostvaruje. Doista, ako tritem bude vladalo jedino naelo jednake
vrijednosti dobara koja se razmjenjuju, ono nikada nee moi postii onu drutvenu
povezanost koja mu je potrebna poradi dobrog funkcioniranja. Ako u svom djelovanju nije
iznutra voeno solidarnou i uzajamnim povjerenjem, trite nee moi u potpunosti ispuniti
svoju ekonomsku zadau. Upravo to povjerenje danas manjka, a gubitak povjerenja doista je
pregolem gubitak.

Pavao VI. je u enciklici Populorum progressio prikladno istaknuo injenicu da e irenjem

prakse pravednosti prosperirati i sam ekonomski sustav, budui da bogate zemlje prve imaju
korist od razvoja siromanih zemalja. Pritom nije bila rije samo o tome da se djelatnom
pomoi isprave smetnje u funkcioniranju. Siromane ne smijemo smatrati teretom, nego
potencijalom, ak i ako je na kut gledita iskljuivo ekonomski. Pa ipak, potrebno je rei da
su u zabludi oni koji misle da je za bolje odvijanje trine ekonomije strukturalno potreban
odreen broj siromanih i nerazvijenih zemalja. U interesu je trita da promie emancipaciju;
meutim, ako se pritom hoe da emancipacija bude zbiljski djelotvorna, trite se ne smije
osloniti samo na svoje snage, jer nije u stanju samo od sebe proizvesti ono to nadilazi
njegove mogunosti. Naprotiv, mora pozvati u pomo moralne snage onih subjekata koji e
mu u tome pomoi.

36. Ekonomska djelatnost ne moe rijeiti sve socijalne probleme pomou puke primjene
logike trita. Nju valja usmjeriti prema postizanju zajednikoga dobra, oko kojega se takoer
i prije svih mora zaloiti politika zajednica. Zato je potrebno posvijestiti si da se odvajanjem
ekonomskog djelovanja, na koje spada iskljuivo stvaranje bogatstva, od politikog
djelovanja, na koje spada da preraspodjelom ostvaruje pravednost, stvara velika
neravnotea.

Crkva odvazda smatra da ekonomsko djelovanje ne treba smatrati protudrutvenim. Trite

po sebi nije prostor u kojemu e jai ugnjetavati slabijega, niti to smije postati. Drutvo se ne
treba tititi od trita, u smislu da bi razvoj trita sam po sebi doveo do zamiranja istinskih
ljudskih odnosa. Istina je, naravno, da se trite moe razviti i u negativnom smjeru, ali tada
razlog tome ne treba traiti u naravi trita, nego u odreenoj ideologiji koja ga na takvo to
upuuje. Ne smije se zaboraviti da trite ne postoji u istom stanju: njega oblikuju, odreuju i
usmjeravaju kulturalne prilike. Naime, ekonomiju i financije, a to su sredstva, mogue je
zloporabiti ako se njima sluimo voeni samo egoistinim ciljevima. Na taj nain po sebi
dobra sredstva postaju tetna. Ali za te je posljedice kriv pomraen ovjekov razum, a ne
dotina sredstva kao takva. Stoga na red ne treba pozivati sredstva nego pojedince, njihovu
savjest te njihovu osobnu i drutvenu odgovornost.

Socijalni nauk Crkve dri da se autentini ljudski odnosi prijateljstva i drutvenosti,

solidarnosti i uzajamnosti mogu ivjeti i unutar ekonomske djelatnosti, a ne samo izvan nje ili
nakon nje. Etiko podruje nije po sebi neutralno niti je njegova narav nehumana i

14
protudrutvena. Ono pripada podruju ovjekova djelovanja te upravo zbog toga treba biti
etiki strukturirano i institucionalizirano.

Velik izazov pred nama, koji proizlazi iz problema razvoja u ovom vremenu globalizacije, a
koji ekonomsko-financijska kriza ini jo zahtjevnijim, i na podruju miljenja i na podruju
ponaanja pokazuje kako ne samo da se tradicionalna naela drutvene etike, kao to su
transparentnost, potenje i odgovornost, ne smiju zanemariti i oslabiti nego, tovie, i u
trinim odnosima, naelo besplatnosti i logika dara, kao izraz bratstva, smiju i moraju nai
svoje mjesto unutar redovite ekonomske djelatnosti. To je zahtjev ovjeka u ovome
sadanjemu asu, ali i zahtjev same logike ekonomije; na posljetku, zahtjev ljubavi i istine.

37. Socijalni nauk Crkve uvijek je smatrao da pravednost nerazdvojno pripada svim fazama
ekonomske djelatnosti, jer je ona trajno vezana uz ovjeka i njegove potrebe. Iznalaenje
sredstava, financije, proizvodnja, potronja i sve ostale faze ekonomskog ciklusa neizbjeno
posjeduju moralne uinke. Time se eli rei da svaka odluka vezana uz ekonomiju ima
moralne posljedice. Potvrdu za to nalazimo, izmeu ostalog, u drutvenim znanostima kao i u
tenjama suvremene ekonomije. Moda je neko i bilo zamislivo da najprije stvaranje
bogatstva bude povjereno ekonomiji, da bi zatim zadaa raspodjele toga bogatstva pripala
politici. Danas se ta zamisao ini puno tee ostvarivom, s obzirom na to da ekonomske
djelatnosti nisu sputane teritorijalnim granicama, iako je istodobno nadlenost vlada i dalje
mahom lokalna. Zbog toga kanone pravednosti valja potivati od samoga poetka, usporedno
s odvijanjem ekonomskoga procesa, a ne tek naknadno ili pak od njega neovisno. Osim toga,
potrebno je da se na tritu otvori prostor za ekonomske djelatnosti koje e obavljati subjekti
koji su se slobodno opredijelili za djelovanje sukladno naelima koja u profitu ne vide iskljuivi
cilj, a da se pritom nisu odrekli proizvodnje ekonomske vrijednosti. Brojni ostvareni ekonomski
modeli koji svoje podrijetlo vuku iz vjernikih i laikih inicijativa, svjedoe u prilog konkretne
provedivosti tih i slinih ideja.

U vremenu globalizacije ekonomija osjea utjecaj natjecateljskih modela koji su povezani s

meusobno vrlo razliitim kulturama. Ekonomsko-poduzetniki oblici ponaanja, koji su plod
tih modela, u potivanju zamjenike pravednosti nalaze svoju dodirnu toku. Ekonomskom su
ivotu bez sumnje potrebiti ugovori, kako bi se uredili odnosi razmjene dobara jednakih
vrijednosti. No tom su ivotu ne manje potrebni pravedni zakoni i oblici preraspodjele kojima
ravna politika, a tako i konkretna djela koja odiu duhom dara. ini se da ekonomija u
globaliziranom svijetu daje prednost prvoj logici, naime onoj ugovorne razmjene, ali izravno ili
neizravno pokazuje potrebitost i druge dvije logike, to jest logike politike i logike dara koji ne
nalae uzdarje.

38. Moj je prethodnik Ivan Pavao II. naznaio tu problematiku u enciklici Centesimus annus,
istaknuvi potrebu za sustavom koji e se sastojati od tri subjekta: trita, drave i civilnog
drutva! Pritom je civilno drutvo oznaio kao najprikladnije ozraje za ekonomiju besplatnosti
i bratstva, iako time nije imao namjeru odbaciti druga dva ozraja kao neprikladna. Danas
moemo rei da ekonomski ivot treba shvatiti kao viedimenzionalnu stvarnost: u svakoj od
tih dimenzija, iako u razliitoj mjeri i na njoj svojstven nain, mora biti nazoan vid bratske
uzajamnosti. U vremenu globalizacije, ekonomska djelatnost ne moe ne voditi rauna o
besplatnosti, koja nosi i hrani solidarnost te odgovornost za pravednost i zajedniko dobro u
njezinim razliitim subjektima i protagonistima. U konanici, rije je o konkretnom i dubokom

15
obliku ekonomske demokracije. Solidarnost je prije svega osjeaj odgovornosti sviju za sve,
te prema tome ne moe biti povjerena iskljuivo dravi. Ako se neko i smatralo da je najprije
potrebno ostvariti pravednost, a da e besplatnost nadoi poslije, kao njezina dopuna, danas
treba rei da se ak ni pravednost ne moe ostvariti bez besplatnosti. Prema tome, zahtijeva
se trite koje e omoguiti slobodno djelovanje prema ostvarivanju razliitih poslovnih
ciljeva, ali s jednakim ansama za sve. Uz privatne tvrtke, usmjerene ka profitu, te razne
tipove javnih poduzea, moraju se moi ukorijeniti i izraziti i ona poduzetnika tijela koja su
utemeljena na naelu uzajamnosti i koja idu za ostvarenjem drutvenih ciljeva. Iz njihova se
meuodnosa na tritu moe oekivati neka vrsta hibridnoga poduzetnikog ponaanja pa,
dakle, i pozornost usmjerena na civilizaciju ekonomije. U tom sluaju, ljubav u istini oznaava
potrebu za oblikovanjem i organiziranjem onih ekonomskih inicijativa koje su, premda ne
odbacuju profit, usmjerene nadilaenju logike razmjene jednakovrijednih dobara, kao i logike
profita koji je sam sebi svrha.
39. Pavao VI. je u enciklici Populorum progressio pozvao na oblikovanje modela trine
ekonomije koji je sposoban obuhvatiti - barem u nakani - sve narode, a ne samo one koji su u
povoljnijem poloaju. Pozvao je na zalaganje oko promicanja ovjenijega svijeta za sve,
svijeta u kojem bi svi imali od ega davati i primati, i to tako da progres jednih ne bude
zapreka razvoju drugih. Na taj je nain dao univerzalni smisao zahtjevima i tenjama
sadranima u enciklici Rerum novarum, koja je napisana istom kad se, kao posljedica
industrijske revolucije, potvrdila ideja, u to vrijeme zasigurno proroka, da je za samoureenje
civilnoga poretka potreban dravni zahvat preraspodjele. Danas se vidi da ta ideja, koja je u
meuvremenu zbog procesa otvaranja trita i drutava zapala u krizu, nije dostatna da u
potpunosti zadovolji zahtjeve ljudske ekonomije. Ono to je socijalni nauk Crkve, polazei od
svoje vizije ovjeka i drutva, uvijek tvrdio, danas potkrepljuju i za proces globalizacije
znakovite dinamike.

Kad se logika trita i logika drave usuglase da e svaka od njih na svojem podruju utjecaja
nastaviti vriti monopol, u odnosima meu graanima e, dugorono gledano, nestati
solidarnosti, sudjelovanja, zauzimanja te bezuvjetnog i besplatnog djelovanja, to je
suprotnost odnosima dati da bi se imalo (logika razmjene) i dati jer se mora (logika javne
obveze, koju nameu zakoni u dravi). elimo li pobijediti nerazvijenost, potrebno je nastojati
ne samo oko poboljanja transakcija koje se zasnivaju na razmjeni te uvrivanja javnih
struktura ija je zadaa pruati pomo nego osobito oko sve veeg, tovie globalnog
otvaranja onim oblicima ekonomske djelatnosti koji su obiljeeni znatnim udjelom besplatnosti
i zajednitva. Iskljuivi izraz trite-drava nagriza drutvo, doim ga ekonomski oblici, koje
resi solidarnost i koji svoje najplodnije tlo nalaze u civilnom drutvu ne bivajui pritom na
njega svedeni, izgrauju. Trite besplatnosti ne postoji niti se zakonski moe urediti
ponaanje koje se na njoj zasniva. Pa ipak, i trite i politika potrebuju osobe otvorene
uzajamnom daru nesebine predanosti.

40. Aktualna meunarodna ekonomska scena, obiljeena ozbiljnim zastranjenjima i

smetnjama u funkcioniranju, zahtijeva duboke promjene takoer i s obzirom na poimanje
poduzea. Stari oblici poduzetnikog ivota nestaju, a istom se novi, obeavajui oblici
pomaljaju na obzorju. Nema nikakve sumnje da se u nastojanju da poduzee gotovo
iskljuivo snosi odgovornost onima koji u njega ulau, pri emu se zapostavlja njegova
drutvena vrijednost, krije velika opasnost. Zbog porasta vrijednosti i potrebe za sve veim
kapitalom, sve se rjee dogaa da isti poduzetnik upravlja jednim poduzeem kroz due
vrijeme i snosi dugoronu, a ne tek kratkoronu odgovornost za postojanje, budunost i
poslovanje toga poduzea; k tomu, poduzea danas sve rjee ovise o jednom odreenom

16
podruju. Nadalje, takozvano izmjetanje proizvodne djelatnosti u druge zemlje moe u
poduzetnika oslabiti osjeaj odgovornosti prema nositeljima interesa, a to su radnici,
dobavljai, potroai, prirodni okoli i ire drutvo, a sve u korist dioniara, koji nisu vezani uz
jedan odreeni zemljopisni prostor, ve je njihova osobita znaajka izvanredna pokretljivost.
Doista, meunarodno trite kapitala danas nudi veliku slobodu djelovanja. No isto tako raste
i svijest o potrebi ire drutvene odgovornosti poduzea. Sve ako etike postavke, na
temelju kojih se u dananje vrijeme vode rasprave oko drutvene odgovornosti poduzea, i
nisu posve prihvatljive stajalitu socijalnog nauka Crkve, svejedno sve vie raste uvjerenje da
se pri upravljanju poduzeem ne moe voditi rauna samo o interesima njegovih vlasnika,
nego je nuno ozbiljno uzeti u obzir i sve druge kategorije osoba koje pridonose ivotu
poduzea: radnike, klijente, dobavljae raznih elemenata za proizvodnju te ukljuenu
zajednicu. Posljednjih je godina naglo stasala kozmopolitska klasa menadera, koji su esto
odgovorni iskljuivo dioniarima, a to su uglavnom anonimni fondovi koji de facto odreuju
menaderska primanja. Pa ipak, i danas ima mnogo menadera koji uzimaju u obzir
dugorone analize, ime pokazuju kako uvelike vode rauna o dubokoj povezanosti poduzea
s podrujem, odnosno podrujima u kojima ona posluju. Pavao VI. pozvao je da se ozbiljno
razmotre tete koje mogu biti nanesene nekoj zemlji ako se njezin kapital, iskljuivo radi
osobnih interesa, prebaci u inozemstvo. Ivan Pavao II. je pak upozoravao da ulaganje uvijek
ima i moralno, a ne samo ekonomsko znaenje. Sve to, ponavljamo, vrijedi i danas, usprkos
injenici to se trite kapitala snano liberaliziralo, te to suvremeni tehnoloki mentalitet
navodi na pomisao da je ulaganje iskljuivo pitanje tehnike, a nikada ljudskosti i etike. Nema
razloga poricati da ulaganje odreenog dijela kapitala u inozemstvo, radije nego u vlastitu
zemlju, moe biti korisno. Svejedno, valja zatititi obveze pravednosti, vodei rauna o nainu
na koji je taj kapital steen, kao i o teti koju bi mogli pretrpjeti pojedinci ako se kapital ne
uloi ondje gdje je i steen. Potrebno je svesrdno nastojati da uporaba financijskih sredstava
ne bude motivirana pekulacijama i da ne upadne u napast potraivanja samo kratkorone
dobiti, ne vodei pritom rauna o dugoronoj odrivosti poduzea, njegovom doprinosu
realnoj ekonomiji te nastojanju oko primjerenog i prikladnog promicanja ekonomskih inicijativa
u onim zemljama koje su potrebite razvoja. Nema ni najmanjeg razloga nijekati da izmjetanje
proizvodnje, ako pritom ukljuuje ulaganja te stjecanje znanja i vjetina, moe biti od koristi
stanovnitvu zemlje u koju se proizvodni pogoni sele. Naime, rad i napredovanje u tehnikim
spoznajama sveope su potrebe. Meutim, nije doputeno izmjetati proizvodnju samo zato
da bi se uivali povlateni uvjeti ili, to je jo gore, iskljuivo radi izrabljivanja, a da se pritom
ne pridonosi razvoju dotinoga drutva i njegovoj preobrazbi u snaan proizvodni i socijalni
sustav, koji je nezaobilazan imbenik postojanoga razvoja.

41. U ovom je kontekstu korisno primijetiti da poduzetnitvo ima i mora sve vie poprimati
polivalentno znaenje. Trajna prevlast binoma trite-drava ustalila nas je u iskljuivome
miljenju kako s jedne strane postoji kapitalistiki privatni poduzetnik, a s druge drava kao
upravitelj poduzea. U stvarnosti, meutim, poduzetnitvo valja razumjeti u njegovoj
slojevitosti, to je posljedica niza metaekonomskih razloga. Poduzetnitvo ponajprije upuuje
na ljudsko, a tek potom na profesionalno znaenje. Ono je upisano u svaki rad koji se shvaa
kao osobno djelovanje (actus personae), zbog ega bi svaki radnik trebao moi dati radu
svoj osobni doprinos, i to tako da zna da radi 'za se'. Pavao VI. nije sluajno nauavao da
je svaki [...] radni ovjek stvaralac. Razni tipovi poduzea, osim pojednostavljenog
razlikovanja na javna i privatna, postoje upravo kao odgovor na potrebe i dostojanstvo
radnika, te na potrebe drutva. Svako od tih poduzea zahtijeva i izraava neku osobitu
poduzetniku sposobnost. Kako bi se u bliskoj budunosti mogla ostvariti ekonomija koja e
umjeti sluiti nacionalnom i svjetskom zajednikom dobru, dobro je voditi rauna o tom

17
proirenom znaenju poduzetnitva, koje promie razmjenu i uzajamno suoblikovanje raznih
tipova poduzetnitva, s prelijevanjem kompetencija iz neprofitnoga u profitni sektor i obrnuto,
iz javnoga prostora u prostor civilnoga drutva, iz zemalja s naprednom ekonomijom u zemlje
na putu razvoja.

I pojam politike vlasti ima polivalentno znaenje, koje ne smijemo smetnuti s uma elimo li
se pribliiti ostvarenju novoga ekonomsko-proizvodnoga poretka koji e u isti mah biti
socijalno odgovoran i po mjeri ovjeka. Kao to se na svjetskome planu tei za njegovanjem
raznolikih oblika poduzetnitva, tako je potrebno zagovarati i razdiobnu politiku vlast ija e
se uinkovitost protezati na mnoge razine. Dananja integrirana ekonomija ne odbacuje ulogu
drava; naprotiv, ona potie vlade na jau uzajamnu suradnju. Mudrost i razboritost nalau
nam da ne proglasimo odve ishitreno kraj drave. ini se da uloga drave u aktualnoj krizi
sve vie dobiva na vanosti, te joj ak bivaju iznova povjerene mnoge njezine kompetencije.
Osim toga, ima naroda za koje je pitanje (ponovnog) uspostavljanja drave kljuni element
razvoja. Meunarodna pomo, u kontekstu plana utemeljenoga na solidarnosti i usmjerenoga
na rjeavanje aktualnih ekonomskih problema, trebala bi, dapae, podupirati uvrenje
zakonodavnih, sudskih i izvrnih sustava vlasti u onim zemljama koje zasad u potpunosti ne
uivaju spomenuta dobra. Uz ekonomsku pomo, potrebna je i pomo koja e ii za
osnaivanjem jamstava pravne drave, a to su sustav javnoga reda i djelotvorni zatvorski
sustav, koji potuju ljudska prava te se uistinu mogu nazvati demokratskim institucijama. Nije
nuno da drava posvuda ima identine znaajke: podrku upravljenu jaanju slabih
zakonodavnih sustava moe lako pratiti i razvoj drugih politikih subjekata (osim drave)
kulturalne, drutvene, teritorijalne i religijske naravi. Ralanjivanje politike vlasti na mjesnoj,
nacionalnoj i meunarodnoj razini je, meu ostalim, jedan od najizvrsnijih putova za stjecanje
moi usmjeravanja procesa ekonomske globalizacije. Odnosno, na taj se nain uspjeno
otklanja opasnost da ona doista potkopa temelje demokracije.

42. Pokatkad se u odnosu na globalizaciju uoavaju fatalistiki stavovi, kao da je rije o

rezultatu anonimnih i neosobnih sila te struktura neovisnih o ljudskoj volji.' S tim u vezi, dobro
je podsjetiti se da globalizaciju bez daljnjega valja razumjeti kao drutveno-ekonomski proces,
iako to nije jedina njezina dimenzija. Naime, ispod toga vidljivog procesa na djelu je sve
tjenje povezivanje ovjeanstva to ga tvore osobe i narodi; njima taj proces mora biti na
korist i razvoj, budui da svatko u svom redu, pojedinano i zajedniki, za nj snosi
odgovornost. Nadilaenje granica nije samo materijalna nego i kulturalna injenica, i u svojim
uzrocima i u uincima. Ako se globalizacija iitava deterministiki, gube se kriteriji na temelju
kojih je mogue vrednovati je i usmjeravati. Ona je ljudska stvarnost i kao takva plod razliitih
kulturalnih usmjerenja koja je potrebno podvrgnuti brinom razluivanju. Istina globalizacije
kao procesa i njezinoga temeljnog etikog kriterija dana je u jedinstvu ljudske obitelji i u
njezinom razvoju prema dobru. Stoga je potrebno neprestano zalagati se za promicanje
personalistiki i zajedniarski usmjerenoga kulturalnog procesa globalne integracije koji je
otvoren transcendenciji.

Usprkos pojedinim njezinim strukturalnim dimenzijama, koje ne treba nijekati, ali ni

apsolutizirati, moe se rei da globalizacija nije ni apriori dobra ni zla; njezin ishod ovisi o
ljudskom djelovanju. Ne smijemo dopustiti da budemo njezine rtve, ve aktivni initelji koji
djeluju u svjetlu razuma, voeni ljubavlju i istinom. Slijepo opiranje globalizaciji znak je
predrasuda i krivi stav koji na posljetku vodi nemoi da prepoznamo mnoge njezine pozitivne
vidove, a time smo u opasnosti i propustiti veliku prigodu da se i sami ukljuimo u
mnogovrsne mogunosti razvoja koje ona prua. Ako se globalizacijski procesi ispravno

18
shvate i budu primjereno voeni, nude neuvenu priliku za opsenu preraspodjelu bogatstva
na svjetskoj razini; naprotiv, budu li ti procesi loe voeni, mogli bi dovesti do poveanja
siromatva i nejednakosti, pa ak potaknuti novu krizu svjetskih razmjera. Potrebno je ispraviti
smetnje u funkcioniranju, meu njima i one ozbiljne, koje raaju novim podjelama meu
narodima i unutar naroda te poraditi na tome da se preraspodjela bogatstva ne odvija kroz
preraspodjelu ili ak jo vei porast siromatva; bude li sadanja situacija loe voena, imamo
razloga bojati se. Dugo se vremena mislilo da bi siromani narodi trebali ostati na unaprijed
utvrenom stupnju razvoja i zadovoljiti se filantropskim gestama razvijenih naroda. Enciklikom
Populorum progressio Pavao VI. je ustao protiv toga mentaliteta. Danas su materijalna
sredstva koja nam stoje na raspolaganju kako bismo narodima omoguili da iziu iz njihove
bijede potencijalno vea no prije, ali su uglavnom zavrila u rukama naroda razvijenih
zemalja, kojima je uspjelo bolje iskoristiti proces liberalizacije kretanja kapitala i rada. Prema
tome, egoistiki i protekcionistiki planovi, kao i planovi voeni privatnim interesima, ne smiju
biti smetnja irenju podruja blagostanja na cijeli svijet. Doista, ukljuenost naroda u proces
razvoja, odnosno onih koje taj proces tek oekuje, omoguuje nam danas da bolje vodimo
krizu. Tranzicija, pojava vlastita procesu globalizacije, donosi velike potekoe i opasnosti,
koje emo moi prevladati samo ako budemo znali postati svjesni one antropoloke i etike
due koja iz dubina usmjeruje globalizaciju prema svome cilju, a to je solidarno oovjeenje.
Na alost, tu duu nerijetko ugnjetavaju i tlae etiko-kulturalne perspektive
individualistikoga i utilitaristikoga usmjerenja. Globalizacija je viedimenzionalan i
polivalentan fenomen, koji moramo pojmiti u razliitosti i jedinstvu svih njegovih dimenzija,
ukljuujui i onu teoloku. Na taj emo nain moi ivjeti i usmjeravati globalizaciju
ovjeanstva prema relacijalnosti, zajednitvu i dijeljenju.

ETVRTO POGLAVLJE

RAZVOJ NARODA, PRAVA I DUNOSTI TE OKOLI

43. Univerzalna solidarnost za nas je ne samo injenica i dobrobit nego i dunost. U

dananje vrijeme mnoge osobe njeguju u sebi stav da nikome nita ne duguju, osim samima
sebi; smatraju se samo naslovnicima prava te esto iskusuju silne zapreke sazrijevanju
odgovornosti za cjeloviti razvoj samih sebe i drugih. Stoga je vano iznova potaknuti na
posvjeivanje kako se prava, ako im se ne pretpostave dunosti, promeu u samovolju.
Danas smo svjedoci munoga protuslovlja. Naime, dok se istodobno svi pozivaju na
pretpostavljena im prava, koja su esto samovoljna i raskona, oekujui pritom da ih javne
strukture priznaju i promiu, u mnogim se krajevima svijeta elementarna i temeljna prava ne
ele priznati te se, tovie, kre. esto se opaa povezanost izmeu potraivanja prava na
suviak, pa ak i prava na prijestupe i poroke, to je obiljeje drutava obilja, te nestaica
hrane, pitke vode, osnovnog obrazovanja i temeljne zdravstvene skrbi, koje pogaaju
nerazvijene krajeve svijeta, ali i predgraa velikih metropola. Povezanost se oituje u injenici
da prava pojedinca kad se jednom odijele od okvira dunosti, koji im daje zaokruen smisao,
poinju nekontrolirano bujati i vode praktiki u beskraj otvorenoj krivulji elja, lienih svakoga
kriterija. Prenaglaavanje prava utjee na zanemarivanje dunosti. Dunosti ograniuju prava
jer upuuju na antropoloki i etiki okvir kojega su prava sastavni dio, te tako ne mogu voditi
samovolji. Tako dunosti osnauju prava, a njihovu zatitu i promicanje nalau kao dunost
koje je potrebno latiti se poradi sluenja zajednikom dobru. Naprotiv, ako jedini temelj

19
ljudskih prava postanu odluke graanske skuptine (odluke veine), onda se prava u svakom
trenutku mogu izmijeniti, pri emu dunost potivanja i promicanja prava nestaje iz zajednike
svijesti. To pak znai da vlade i meunarodna tijela mogu izgubiti iz vida objektivnost i
neraspoloivost pravima. Kada se to dogodi, istinski razvoj naroda biva doveden u
opasnost. Takve i sline

prakse ugroavaju ugled meunarodnim tijelima, osobito u oima onih zemalja koje su
razvoja potrebitije. Naime, upravo te zemlje zahtijevaju od meunarodne zajednice da prihvati
kao svoju dunost pomoi im da sami postanu graditelji svoje sudbine, to jest da se i sami
prihvate dunosti. Dijeljenje uzajamnih dunosti s drugima pokree daleko vie negoli puko
potraivanje prava.

44. Poimanje prava i dunosti u razvoju mora takoer voditi rauna i o problemima
povezanima s demografskim rastom. Rije je o vrlo vanome vidu istinskoga razvoja koji se
tie neotuivih vrednota ivota i obitelji. Pogreno je, ak i pod ekonomskim vidom, gledati na
poveanje stanovnitva kao na glavni uzrok nerazvijenosti: dovoljno je pomisliti, s jedne
strane, na znaajno smanjenje stope smrtnosti djece i produljenje prosjenoga ivotnog vijeka
u ekonomski razvijenim zemljama, a s druge strane, na znakove krize opazive u onim
drutvima koja biljee zabrinjavajui pad nataliteta. Nedvojbeno je potrebno svrnuti dunu
pozornost na odgovorno raanje koje, meu ostalim, djelotvorno pridonosi cjelovitomu
ljudskom razvoju. Crkva, kojoj je na srcu istinski razvoj ovjeka, potie ga da i u sluenju
vlastitom spolnou u potpunosti potuje ljudske vrijednosti; doista, spolnost ne moe biti
svedena na puko uivanje i zabavu, kao to se ni spolni odgoj ne moe svesti na pouavanje
u tehnici, imajui pred oima samo jedan cilj: zatititi od moguih zaraza i rizika roditeljstva
one koji se uputaju u spolni odnos. To initi znailo bi osiromaiti i obezvrijediti duboko
znaenje spolnosti koju, nasuprot tomu, i pojedinci i zajednica moraju priznati i odgovorno
prihvatiti. Naime, odgovornost nam ne doputa da spolnost smatramo jednostavnim izvorom
uitka, ali ni da je ureujemo politikom prisilnog planiranja raanja. U oba se sluaja upada u
materijalistiko poimanje i praksu, koji pojedince u konanici podvrgavaju razliitim oblicima
nasilja. Tim je pokuajima potrebno suprotstavljati se isticanjem da primarnu mjerodavnost za
podruje spolnosti ima obitelj, a ne drava i njezina restriktivna politika, te primjerenim
odgojem roditelja.

Moralno odgovorna otvorenost ivotu drutveno je i ekonomsko bogatstvo. Velikim nacijama

polo je za rukom izii iz vlastite bijede takoer zahvaljujui velikom broju i mnogovrsnim
sposobnostima njihovih pripadnika. Druge, naprotiv, neko brojano velike i napredne nacije,
danas se nalaze u stanju nesigurnosti s obzirom na budunost, a gdjekad su ba i na zalau,
emu je ponajvie kriv negativni prirodni prirast, kljuni problem drutava blagostanja. Niska
stopa nataliteta, koja kadto ide ispod takozvanog praga demografske obnove, baca u
krizu ak i sustave socijalne pomoi, poveava njihove izdatke, nagriza uteena sredstva i
financijske zalihe nune za ulaganje, smanjuje dostupnost kvalificirane radne snage, suuje
intelektualne kapacitete, na kojima se narodi napajaju u nastojanju da zadovolje vlastite
potrebe. Osim toga, sve manje, a kadto i posve male obitelji prijete osiromaenjem
drutvenih odnosa i nemou jamenja uinkovitih oblika solidarnosti. Rije je o prilikama u
kojima izlaze na vidjelo simptomi nedostatnog povjerenja u budunost, kao i moralni zamor.
Stoga je drutveno, pa ak i ekonomski nuno novim naratajima i dalje preporuivati ljepotu
obitelji i braka, svjedoei kako te institucije odgovaraju najdubljim zahtjevima srca i
dostojanstva osobe. U toj su perspektivi drave pozvane pokrenuti politike sustave kako bi
oni promicali sredinju ulogu i integritet obitelji, prve i ivotne stanice drutva sazdane na

20
braku mukarca i ene te preuzeli odgovornost za njezine ekonomske i fiskalne probleme,
svagda potujui njezinu narav koja poiva na odnosima.

45. Nastojanje oko izlaenja ususret najdubljim potrebama ljudske osobe znaajno pridonosi i
boljitku na ekonomskoj razini. Doista, ekonomija treba etiku kako bi ispravno funkcionirala, ali
ne etiku kakvu god, nego etiku koja je usmjerena na ljude. Danas se mnogo govori o etici na
ekonomskom, financijskom i poduzetnikom planu. Osnivaju se studijski centri za poslovnu
etiku u kojima se odravaju odgovarajui teajevi; razvijenim svijetom iri se sustav etikih
certifikata, koji slijedi kretanje ideja nastalo u kontekstu drutvene odgovornosti poduzea.
Banke nude etike raune i fondove ulaganja. Razvija se i financijska etika, osobito
posredstvom mikrokreditiranja, odnosno, neto openitije, preko mikrofinanciranja. Ti procesi
izazivaju divljenje i zasluuju iroku podrku. Njihovi se pozitivni uinci osjete ak i na manje
razvijenim podrujima Zemlje. Ipak, dobro bi bilo razraditi i jasne kriterije razluivanja, budui
da se primjeuje odreena zloporaba pridjeva etiki, koji, uzet u openitom smislu, slui
oznaavanju vrlo razliitih sadraja, ak i onih koji su protivni pravednosti i istinskom
ovjekovu dobru.

Doista, mnogo ovisi o moralnom sustavu koji se nalazi u podlozi. Socijalni nauk Crkve moe
tomu podruju dati svoj osobiti doprinos, koji se zasniva na stvorenosti ovjeka na sliku
Boju (Post i, 27), danosti iz koje proizlaze nepovredivo dostojanstvo ljudske osobe i
transcendentna vrijednost naravnih moralnih normi. Etika ekonomije koja zaobilazi ta dva
stupa neizbjeno upada u opasnost da izgubi svoje posebno znaenje te postane plijenom
zloporaba; to jest, da budemo precizniji, takva je etika u opasnosti da postane sluganom
postojeih ekonomsko-financijskih sustava, umjesto da ispravlja njihove funkcionalne
nedostatke, opravdavajui ulaganje u posve neetike projekte. Potrebno je, nadalje, uvati se
kako se pojmom etika ne bismo sluili u svrhu ideolokoga razlikovanja, to jest oznaavali
neetikima one inicijative koje formalno ne resi pridjev etiki. Valja uloiti napore - i to je
ovdje kljuan opaaj! - ne samo u svrhu stvaranja etikih sektora, odnosno segmenata
ekonomije ili financija, nego nadasve kako bi ekonomija i financije bili u potpunosti etiki, i to
ne samo na temelju izvanjskoga nazivka nego na temelju potivanja zahtjeva koji su vlastiti
samoj njezinoj naravi. U tom pogledu socijalni nauk Crkve nedvosmisleno podsjea da je
ekonomija, zajedno sa svim svojim pripadajuim strukama, sektor ljudske djelatnosti.

46. Razmatrajui pitanja vezana uz odnos poduzea i etike, kao i razvoja u sustavu
proizvodnje, ini se da dosad ustaljeno razlikovanje poduzea usmjerenih profitu i neprofitnih
organizacija vie ne odgovara stvarnosti niti je u stanju djelotvorno usmjeravati budunost.
Posljednjih se desetljea otvorio irok prostor izmeu ta dva tipa poduzea. U njega spadaju:
poduzea u klasinom smislu, koja su meutim postala potpisnicima pakta za pomo
nerazvijenim zemljama; zaklade pojedinih poduzea; skupine poduzea koja djeluju u
drutvenu korist te raznovrstan svijet subjekata takozvane civilne ekonomije i ekonomije
zajednitva. Nije rije samo o treem sektoru ve o opsenoj i slojevitoj novoj stvarnosti
koja ukljuuje i privatni i javni sektor, a ne iskljuuje profit, premda ga smatra tek sredstvom u
postizanju humanih i drutvenih ciljeva. Pritom je manje vano dijele li ta poduzea dividende
ili ne, kao i struktura koju, sukladno pravnim normama, poprimaju; naprotiv, od kljune je
vanosti njihova spremnost shvaanja profita kao sredstva za postizanje oovjeenja trita i
drutva. Smijemo se takoer nadati da e ti novi oblici poduzea u svim zemljama naii na
primjerenu pravnu i fiskalnu strukturu, ime e sustavu omoguiti da njegovi ekonomski
subjekti pou putem jasnijeg i potpunijeg prihvaanja dunosti, nimalo pritom ne oduzimajui
vanost te ekonomsko i drutveno sluenje tradicionalnim oblicima poduzea. I ne samo to.

21
Sama pluralnost institucionalnih oblika poduzea urodit e civilnijim i istodobno
kompetitivnijim tritem.

47. Jaanje razliitih tipova poduzea, a osobito onih koja su sposobna gledati na profit kao
na sredstvo za postizanje oovjeenja trita i drutva, mora zahvatiti i zemlje koje trpe od
iskljuenosti i marginalizacije iz krugova globalne ekonomije, u kojima je vrlo vano nastaviti s
projektima ostvarivanja prikladno shvaene i voene supsidijarnosti koji imaju za cilj osnaiti
prava, predviajui, meutim, uvijek i prihvaanje odgovarajuih odgovornosti. Zahvatima
usmjerenima razvoju treba sauvati naelo sredinjosti ljudske osobe, a ta je osoba subjekt
koji se prije svega mora prihvatiti dunosti razvoja. Pritom je glavni interes poboljanje
ivotnih prilika konkretnih osoba na odreenom podruju, kako bi one onda mogle ispuniti one
dunosti koje im u ovome asu njihova oskudica ne doputa ispunjavati. Skrbnost nikada ne
smije biti apstraktan stav. Kako bi se programi razvoja mogli prilagoditi pojedinim situacijama,
prijeko je potrebno da budu prilagodljivi; one osobe, pak, kojima su ti programi namijenjeni,
trebale bi izravno biti ukljuene u njihovo planiranje, a zatim postati i protagonisti njihova
odvijanja. Takoer je nuno primijeniti kriterije napredovanja i praenja, ukljuujui i kontrolu
rezultata, jer ne postoje univerzalno vaei kriteriji. Mnogo ovisi o konkretnom voenju
programa. Kao graditelji svoga vlastitog razvoja, narodi su sami prvi za nj odgovorni. Ali
nee ga moi ostvariti ako su izolirani. Ta opomena Pavla VI. vrijedi, i to daleko vie, jo i
danas, dok se uvruje proces postupne integracije naega planeta. Dinamike ukljuivanja
nipoto nisu mehanike. Rjeenja je potrebno briljivo podeavati u skladu s konkretnim
ivotom osoba i naroda, a na temelju razboritog vrednovanja svake pojedine situacije. Osim
makroprojekata, korisni su i mikroprojekti, a nadasve djelatno pokretanje svih subjekata
civilnoga drutva, i pravnih i fizikih osoba.

Za meunarodnu suradnju potrebne su osobe koje e biti dionicima ekonomskog i ljudskog

razvoja, i to kroz solidarnost nazonosti, praenja, formacije i potivanja. Zato bi pod tim
vidom meunarodna tijela trebala preispitati stvarnu uinkovitost svojih birokratskih i
administrativnih aparata, iji su trokovi esto preveliki. Koji put se dogaa da oni koji primaju
pomo postanu podreeni onima koji im tu pomo pruaju, te da siromani slue kako bi
odravali na ivotu skupa birokratska tijela koja si za vlastito odranje pridravaju
prekomjeran postotak sredstava namijenjenih razvoju. Zbog toga bi trebalo nadati se da e se
sva meunarodna tijela i nevladine organizacije zaloiti za punu transparentnost i izvjetavati
darovatelje i javnost o postotku fondova namijenjenih programima suradnje koji su zadrali za
vlastite prihode, o pravom sadraju tih programa kao i o iscrpnome vlastitom trokovniku.

48. Tema razvoja danas je snano povezana i s dunostima koje se raaju iz ovjekova
odnosa s prirodnim okoliem. Bog je okoli darovao svima, a u naem sluenju njime
snosimo odgovornost prema siromasima, buduim naratajima i svekolikom ovjeanstvu.
Ako prirodu, a nadasve ovjeka, budemo smatrali plodom sluaja ili evolucijskoga
determinizma, svijest o odgovornosti blijedi iz savjesti. Vjernik u prirodi prepoznaje udesan
rezultat stvoriteljskoga Bojeg zahvata kojim se ovjek moe odgovorno sluiti kako bi
zadovoljio svoje legitimne, materijalne i nematerijalne potrebe, no potujui nutarnju
ravnoteu stvorenoga. Izgubi li se ta svijest, ovjek prirodu poinje ili smatrati nedodirljivim
tabuom ili je iskoritavati.

Priroda je izraz nauma ljubavi i istine. Ona nam prethodi, nju nam je kao ivotno okruenje
darovao Bog. Ona nam govori o Stvoritelju (usp. Rim i, 20) i njegovoj ljubavi za ovjeanstvo.
Ona je predodreena za uglavljenje u Kristu na svretku vremena (usp. Ef 1, 9-10; Kol 1,

22
19-20). Stoga je i ona poziv. Priroda nam je na raspolaganju ne kao nasumce razasuta
hrpa otpadaka, nego kao Stvoriteljev dar; on je prirodi dodijelio i unutarnje ureenje, kako bi
ovjek iz njega izvlaio smjernice potrebne da tu prirodu obrauje i uva (Post 2, 15). No
takoer je potrebno naglasiti da je protivno istinskom razvoju smatrati prirodu vanijom od
ljudske osobe. To stajalite vodi novomu poganstvu, odnosno novom panteizmu: naime, ako
prirodu pojmimo kao puku naturalistiku danost, ona nam ne moe priskrbiti spasenje.
Meutim, valja odbaciti i suprotno stajalite koje ide za potpunim gospodstvom tehnike nad
prirodom, jer prirodni okoli nije samo materija kojom moemo raspolagati kako nam se
prohtije, nego divno Stvoriteljevo djelo koje posjeduje vlastitu gramatiku, to jest svrhe i
kriterije nune kako bismo se njome mudro, a ne tek instrumentalistiki i samovoljno sluili.
Danas upravo ta iskrivljena poimanja nanose razvoju velike tete. Posvemanje svoenje
prirode na skup kontingentnih danosti postaje izvorom nasilja prema okoliu i motivom djela
iza kojih lei nepotivanje same ovjekove naravi. Budui da narav nije ustrojena samo od
materije nego i od duha te je, prema tome, bogata znaenjima i transcendentnim svrhama
koje valja postii, ona posjeduje normativni karakter i za kulturu. ovjek tumai i oblikuje
okoli preko kulture, koju pak usmjerava odgovorna sloboda, pozorna na diktate moralnoga
zakona. Stoga projekti usmjereni cjelovitom ljudskom razvoju ne smiju zanemariti budue
narataje, ali isto tako moraju nositi peat solidarnosti i meugeneracijske pravednosti, vodei
rauna o mnogovrsnim okruenjima: ekolokom, pravnom, ekonomskom, politikom i
kulturalnom.

49. Pitanja vezana uz skrb za okoli i njegovo ouvanje moraju ozbiljno uzeti u obzir
energetsku problematiku. Kaparenje neobnovljivih izvora energije, koje je postalo praksa
nekih drava, poduzea i skupina moi, ozbiljna je zapreka razvoju siromanih zemalja, koje
nemaju ekonomskih sredstava ni za pristup postojeim neobnovljivim izvorima energije ni za
financiranje istraivanja vezanih uz nove i alternativne izvore energije. Prekupljivanje
prirodnih izvora, koji se u nemalom broju sluajeva nalaze upravo u siromanim zemljama,
vodi izrabljivanju i estim sukobima meu narodima, kao i unutar pojedinih naroda. Ti se
sukobi esto vode upravo na tlu spomenutih zemalja i sa sobom nose poraznu bilancu smrti,
unitenja i daljnjeg propadanja. Neodgodiva je zadaa meunarodne zajednice iznai
institucionalne putove za reguliranje iskoritavanja neobnovljivih izvora, takoer uz
sudjelovanje siromanih zemalja i na nain zajednikog planiranja budunosti.

I na tom smo polju suoeni s hitnom moralnom potrebom za obnovljenom solidarnou,

osobito u odnosima meu zemljama na putu razvoja i visoko industrijaliziranih zemalja.
Tehnoloki napredna drutva mogu i moraju smanjiti vlastite potrebe za energijom putem
promicanja obnove manufakturne djelatnosti te putem buenja ekoloke osvijetenosti
graana. Nadalje, potrebno je nadodati kako je danas mogue ostvariti poboljanje
energetske uinkovitosti i istodobno napredovati u traganju za alternativnim energijama.
Meutim, nuna je i svjetska preraspodjela energetskih izvora kako bi im se i one zemlje koje
su ih liene, mogle pribliiti. O njihovoj sudbini ne smije odluivati ni pravo prvoga ni pravo
jaega. Rije je o znaajnim problemima; ako se elimo s njima primjereno suoiti, potrebno
je da si svi odgovorno posvijeste posljedice koje bi mogle zadesiti budue narataje, osobito
velik broj mladih u siromanim zemljama, koji zahtijevaju aktivno uee koje im pripada u
izgraivanju boljega svijeta."'

50. Ta je odgovornost globalna, budui da se ne tie samo energije nego i cjeline stvorene
stvarnosti koju novim naratajima moramo prenijeti neosiromaenih izvora. ovjeku je
doputeno odgovorno vladati nad prirodom kako bi je uvao, uivao njezine plodove i

23
obraivao je na nove naine, sluei se naprednim tehnologijama; na taj e nain Zemlja
moi dostojno prihvatiti i hraniti one koji na njoj ive. Na njoj ima mjesta za sve; na njoj
svekolika ljudska obitelj mora nai izvore nune za dostojan ivot, uz pomo same prirode,
Bojega dara njegovoj djeci, te svojim djelatnim zalaganjem i kreativnou. Meutim, moramo
shvatiti kako je naa vrlo ozbiljna dunost predati novim naratajima Zemlju u takvom stanju
da i njima bude mogue dostojno je naseljavati i dalje obraivati. Ta dunost podrazumijeva i
nastojanje oko zajednikoga donoenja odluka, nakon to odgovorno promislimo kojim
putem valja poi, imajui pred oima cilj, a to je osnaivanje onoga saveza izmeu ovjeka i
okolia koji mora biti ogledalo Boje stvoriteljske ljubavi, od koje potjeemo i

kojoj hodimo. Nadajmo se da e meunarodna zajednica i pojedine vlade smoi snage

uinkovito se boriti protiv onih naina ophoenja

prema okoliu koji se pokazuju po okoli tetnima. Takoer je potrebno da kompetentne vlasti
poduzmu sve nune napore kako bi osigurale da ekonomske i drutvene trokove, koji su
posljedica uporabe zajednikih resursa iz okolia, transparentno prepoznaju i u potpunosti
snose oni koji se njima slue, a ne drugi narodi i budui narataji; zatita okolia i klime
obvezuje sve meunarodne voe da rade slono i pokau spremnost za djelovanje u dobroj
vjeri, potujui zakone i solidarizirajui se s najslabijim podrujima na planetu. Jedna od
najveih zadaa ekonomije upravo je nastojanje oko to je mogue djelotvornije uporabe, a
ne zloporabe izvora, uz neprestano posvjeivanje da pojam djelotvornosti nije vrijednosno
neutralan.

51. Nain na koji se ovjek ophodi prema okoliu utjee na njegov nain ophoenja sa samim
sobom i obrnuto. Zbog toga je dananje drutvo pozvano da ozbiljno preispita svoj stil ivota,
koji u mnogim krajevima svijeta naginje hedonizmu i konzumizmu, uz istodobnu indiferentnost
prema tetnim posljedicama koje takav stil ivota sa sobom nosi. Nuna je uinkovita
promjena mentaliteta kao i usvajanje novih ivotnih stilova u kojima e traenje istinitog, i
lijepog, i dobrog i zajednitvo s drugim ljudima u svrhu zajednikog rasta [biti] elementi koji e
vladati izborom potronje, tednje i investicija. Svaka povreda solidarnosti i graanskoga
prijateljstva tetno utjee na okoli, ba kao to i svaka teta na okoliu raa nezadovoljstvom
u drutvenim odnosima. Kadto je, pogotovo u ovo nae vrijeme, priroda do te mjere utkana u
drutvene i kulturalne dinamike da se o njoj vie gotovo ne moe govoriti kao o neovisnoj
varijabli. Pad proizvodnje u nekim poljoprivrednim krajevima i njihovo pretvaranje u pustinju
takoer je plod osiromaenja i zaostalosti u razvoju onoga dijela stanovnitva koji dotina
podruja nastanjuje. Poticanjem ekonomskog i kulturnog razvoja toga stanovnitva pridonosi
se i zatiti prirode. Osim toga, koliki su prirodni izvori uniteni ratovima! Mir meu narodima i
unutar samih naroda omoguio bi takoer i veu zatitu prirode. Kaparenje prirodnih izvora,
osobito vode, moe izazvati teke sukobe meu ukljuenim narodima. Mirni dogovor o
koritenju prirodnih izvora moe zatititi prirodu i istodobno blagostanje dotinih drutava.

Crkva za stvoreni svijet snosi odgovornost koju mora i javno iskazivati. inei to, pak, mora
tititi ne samo zemlju, vodu i zrak kao darove stvaranja koji pripadaju svima nego nadasve
ovjeka, kako sam sebe ne bi unitio. Doista, srozavanje prirode usko je povezano s kulturom
koja oblikuje ljudski suivot: potivanje humane ekologije u drutvu ide u prilog i ekologiji
okolia. Kao to su ljudske kreposti meu sobom povezane, pri emu slabljenje jedne
kreposti ugroava i sve druge, tako se i ekoloki sustav zasniva na potivanju plana koji je
usmjeren zdravom suivotu u drutvu, ali i dobrom odnosu s prirodom.

24
Za ouvanje prirode nije dovoljno primjenjivati ekonomske mjere poticanja, odnosno
sankcioniranja; i primjereno pouavanje je, uzeto samo za sebe, takoer nedostatno. Istina,
rije je o vanim sredstvima; meutim, kljuan je problem moralno vladanje drutva. Ako se
nee potivati prava na ivot i na prirodnu smrt, ako se zaee, trudnoa i porod ponu
dogaati umjetnim putem, ako se ljudski embriji budu rtvovali u svrhu istraivanja, tada e iz
zajednike svijesti nestati pojam humane ekologije, a time i ekologije okolia. Protuslovno je
traiti od novih narataja da potuju prirodni okoli istom dok im odgoj i zakoni danas ni
najmanje ne pomau kako bi sami sebe potivali. Knjiga prirode je jedna i nevidljiva; u njoj je
jednako obraena tema okolia, ivota, spolnosti, braka, obitelji i drutvenih odnosa - jednom
rijeju, tema cjelovitoga ljudskog razvoja. Nae dunosti prema okoliu povezane su s
dunostima prema ljudskoj osobi koja biva promatrana u sebi samoj i u svojem odnosu s
drugima. Nemogue je u isto vrijeme zahtijevati jedne dunosti, a pritom gaziti druge. U tome
se krije nepomirljiva opreka izmeu dananjeg mentaliteta i prakse: onaj tko poniava osobu,
poremeuje okoli i nanosi tetu drutvu.

52. Istina kao i ljubav koju ona otkriva, ne mogu se proizvesti: mogu se samo prihvatiti.
Njihov krajnji izvor nije i ne moe biti ovjek, nego Bog, to jest Onaj koji je Istina i Ljubav. To je
naelo vrlo vano za drutvo i razvoj, jer nijedno od toga dvoga ne moe biti samo ljudski
proizvod; sam poziv na razvoj osobe i naroda ne utemeljuje se u pukome ljudskom htijenju,
ve je upisan u plan koji nam prethodi i oblikuje se kao dunost za sve nas, koju je potrebno
slobodno prihvatiti. Ono to nam prethodi i to nas ustrojava istina i ljubav u supostojanju
upuuje na ono to je dobro i u emu se sastoji naa srea; dakle, pokazuje put prema
razvoju.

PETO POGLAVLJE

SURADNJA LJUDSKE OBITELJI

53. Jedno od najdubljih siromatava koje ovjek uope moe iskusiti jest samoa. Pogledamo
li bolje, uoit emo da se i druge vrste siromatva, pa tako i materijalno siromatvo, raaju iz
osamljenosti, nevoljenosti ili tekoe da ljubimo. Siromatva esto nastaju zbog odbacivanja
Boje ljubavi, toga iskonskog traginog zatvaranja ovjeka u samoga sebe, koji pritom misli
da je sam sebi dostatan, ili pak da je tek beznaajna i prolazna pojava, stranac u sluajno
stvorenom svemiru. ovjek se otuuje kada je sam ili kad se odvoji od zbilje, odnosno kad
prestane misliti na Temelj i u nj vjerovati.'" itavo ovjeanstvo se pak otuuje istom kad se
pone pouzdavati iskljuivo u ljudske projekte, u lane ideologije i utopije. Danas je drutvo
daleko vie interaktivno nego prije: stoga tu veliku bliskost valja preobraziti u istinsko
zajednitvo. Razvoj naroda iznad svega ovisi o priznanju kako smo svi zajedno jedna ljudska
obitelj koja surauje u istinskom zajednitvu i ustrojena je od subjekata koji se nisu tek pukom
sluajnou nali jedan pokraj drugoga.

Pavao VI. zapazio je da svijet trpi od nerazmiljanja. Ta tvrdnja sadrava odreenu

injeninost, ali iznad svega i elju: naime, potreban je novi polet razmiljanja kako bismo
bolje razumjeli posljedice obiteljske srodnosti svih ljudi; na taj nas polet potie interakcija

25
meu narodima na Zemlji, s ciljem odvijanja integracije u znaku solidarnosti, a ne
marginalizacije. Takvo razmiljanje obvezuje na kritiko i vrijednosno produbljivanje kategorije
odnosa. Rije je o zadai koju ne mogu obavljati samo drutvene znanosti, jer je potrebit
doprinos disciplina kao to su metafizika i teologija kako bi se, uz njihovu pomo, prispjelo k
ispravnom razumijevanju ovjekova transcendentnog dostojanstva.

ovjek se, kao stvorenje duhovne naravi, ostvaruje u interpersonalnim odnosima. to ih

autentinije ivi to vie sazrijeva i njegov osobni identitet. On donosi vrijednosni sud o sebi
stavljajui se u odnos s drugima i s Bogom, a ne izolirajui se od njih. Zato su ti odnosi od
temeljne vanosti. Sve to takoer vrijedi i za narode: njihovu razvoju neobino koristi
metafiziko razumijevanje odnosa meu osobama. U tom smislu, razum nalazi nadahnue i
usmjerenje u kranskoj objavi, u skladu s kojom se tvrdi da ljudska zajednica ne apsorbira
osobu dokidajui njezinu autonomiju, kao to to biva u razliitim oblicima totalitarizma, nego je
jo vie cijeni jer je odnos osobe i zajednice zapravo odnos dviju cjelina. Kao to obiteljska
zajednica ne dokida identitet osoba koje ju tvore, i kao to i sama Crkva daje punu vrijednost
novom stvorenju (Gal 6, 15; 2 Kor 5, 17), koje se krtenjem ucjepljuje u ivo Tijelo, tako i
jedinstvo ljudske obitelji ne dokida osobe, narode i kulture, nego ih jedne drugima ini
transparentnijima i tjenje ih zdruuje u njihovim legitimnim razliitostima.

54. Tema razvoja podudara se s temom relacijskog ukljuivanja svih ljudi i naroda u jednu
jedinu zajednicu ljudske obitelji, koja se gradi u solidarnosti, na temeljnim vrednotama
pravednosti i mira. Tu perspektivu bitno rasvjetljuje odnos triju osoba u jednoj boanskoj biti.
Trojstvo je posvemanje jedinstvo, jer su tri boanske osobe ista relacijalnost (odnos).
Uzajamna transparentnost meu boanskim osobama je potpuna, a veza jedne osobe s
drugima posvemanja jer zajedno tvore apsolutno jedinstvo i jedincatost. Bog i nas eli
povezati s tom stvarnou zajednitva da svi budu jedno (Iv 17, 21). Crkva je znak i orue
toga jedinstva. Odnosi meu ljudima tijekom povijesti nuno su se obogaivali i obogauju se
pozivanjem na taj boanski uzor. U svjetlu objavljenog otajstva Trojstva na osobit nain
postaje jasno kako istinska otvorenost ne znai rasprenost ovjekova identiteta, nego
njegovo duboko suproimanje. Na taj nas zakljuak navodi i opeljudsko iskustvo ljubavi i
istine. Kao to sakramentalna ljubav sjedinjuje zarunike u jedno tijelo (Post 2, 24; Mt 19,
5; Ef 5, 31), te njih dvoje tvore relacijalno (u odnosima) i zbiljsko jedinstvo, tako, analogno, i
istina sjedinjuje umove privlaei ih, sjedinjujui ih u sebi te oni postaju jedne misli.

55. Kranska objava jedinstva ljudskog roda pretpostavlja metafiziko tumaenje

humanuma, iji je bitan element relacijalnost. I druge kulture i religije nauavaju bratstvo i
mir te su, prema tome, vrlo vane za cjelovit ljudski razvoj. Ipak, ne nedostaje i onih religijskih
i kulturalnih nazora koji naelo ljubavi i istine ne prihvaaju u potpunosti te tako koe istinski
ljudski razvoj ili ga gdjekad upravo onemoguuju. U dananjem svijetu postoje neke kulture
religijskog usmjerenja koje ovjeka ne potiu na zajednitvo, nego ga u potrazi za
individualnim blagostanjem izoliraju, ograniujui to blagostanje na ispunjavanje ovjekovih
psiholokih tenji. Osim toga, i odreeno bujanje razliitih religijskih putova koji privlae
manje skupine ili ak pojedine osobe, kao i religijski sinkretizam, mogu biti imbenici podjela i
neangairanja. Proces globalizacije katkad ima negativan utjecaj nastojei oko promicanja
takvog sinkretizma, te dajui maha onim oblicima religije koji otuuju ljude jedne od drugih,
namjesto da im pomognu kako bi se istinski susreli, i udaljuju ih od zbilje. U isto vrijeme tu i
tamo jo uvijek postoje kulturalna i religijska naslijea koja drutva cementiraju u podjelama
na krute klase, u maginim uvjerenjima iza kojih lei nepotovanje ljudske osobe, te u praksi
podlaganja okultnim silama. U tim je situacijama teko afirmirati ljubav i istinu, ime se teti

26
autentinom razvoju.

Zbog toga, ako se i moe drati istinom da su razvoju potrebne religije i kulture raznih naroda,
takoer je istina da je nuno pozorno razluivanje. Sloboda vjerovanja nije isto to i vjerska
ravnodunost i ne povlai zakljuak da su sve religije jednake. Razluivanje u pogledu
doprinosa kultura i religija, na koje su pozvani osobito oni koji obnaaju politiku vlast, nuno
je za izgradnju drutvene zajednice u duhu potovanja zajednikog dobra. To se razluivanje
mora zasnivati na kriterijima ljubavi i istine. Budui da je u ulogu razvoj osoba i naroda, pri
razluivanju e se morati voditi rauna o mogunosti emancipacije i ukljuivanja, imajui u
vidu istinski univerzalnu ljudsku zajednicu. Kriterij vrednovanja kultura i religija svaki je
pojedinac i ovjeanstvo u cjelini. Kranstvo, religija Boga koji ima ljudsko lice, nosi u sebi
takav kriterij.

56. Kranstvo i druge religije mogu dati svoj doprinos razvoju samo ako i u javnom prostoru
bude mjesta za Boga, pri emu se osobit naglasak stavlja na kulturalnu, drutvenu,
ekonomsku te nadasve politiku dimenziju. Socijalni nauk Crkve nastao je kako bi kranstvu
priskrbio statut graanstva. Nijekanje prava na javno ispovijedanje vlastite religije i na
djelovanje usmjereno upoznavanju javnosti s istinama vjere negativno utjee na istinski
razvoj. Iskljuivanje religije iz javnog ivota, kao i religijski fundamentalizam (suprotna
krajnost), onemoguuju da se osobe zbiljski susretnu i zajedno surauju u napretku
ovjeanstva. Na taj nain osiromauju motivacije javnog ivota, a politika poprima tlaiteljski
i agresivan izgled. U ozbiljnu opasnost dolazi potovanje ljudskih prava, bilo zbog toga to im
biva oduzet njihov transcendentni temelj bilo zbog nepriznavanja osobne slobode. I u laicizmu
i u fundamentalizmu nestaje mogunost plodnog dijaloga i djelotvorne suradnje razuma i
religijske vjere. Razum je vazda potrebit proienja vjerom, a to takoer vrijedi i za politiki
razum, koji sebe ne smije drati svemoguim. No isto je tako i religija potrebita proienja
razumom kako bi oitovala svoje autentino ljudsko lice. Svakim prijekidom toga dijaloga
razvoj ovjeanstva plaa vrlo visoku cijenu.

57. Plodan dijalog vjere i razuma nuno pridonosi uinkovitijem djelu socijalne ljubavi prema
blinjemu te tvori najprikladniji okvir za poticanje bratske suradnje vjernika i nevjernika u
zajednikom predanom zauzimanju za pravednost i mir ovjeanstva. U pastoralnoj
konstituciji Gaudium et spes koncilski su oci ustvrdili: Prema gotovo jednodunom uvjerenju
vjernika i nevjernika, sve na zemlji treba biti usmjereno prema ovjeku kao svojem sreditu i
vrhuncu. Svijet za vjernike nije plod ni sluaja ni nunosti, nego Bojega nauma. Odavde se
za vjernike raa dunost da ujedine svoje napore sa svim ljudima dobre volje koji pripadaju
drugim religijama ili se dre nevjernicima, kako bi ovaj na svijet uinkovito odgovorio
boanskom naumu. A taj je naum: ivjeti kao jedna obitelj pod Stvoriteljevim budnim
pogledom. Osobito oitovanje ljubavi i kriterij kojim se vodi bratska suradnja vjernika s
nevjernicima je, bez sumnje, naelo supsidijarnosti, izriaj neotuive ljudske slobode.
Supsidijarnost je prije svega oblik pomoi osobi posredstvom autonomije posrednikih tijela.
Takva se pomo nudi onda kad osoba i drutveni subjekti ne uspijevaju neto izvriti smi, i
uvijek je usmjerena njihovoj emancipaciji jer promie slobodu i sudjelovanje preuzimanjem
odgovornosti. Supsidijarnost potuje dostojanstvo osobe, gledajui u njoj subjekt koji je uvijek
sposoban dati neto drugima. Budui da u uzajamnosti prepoznaje intimno sredite ljudskog
bia, supsidijarnost biva najdjelotvornijim lijekom protiv svakog oblika tutorskog sustava
pomoi. Ona je sposobna voditi rauna i o mnogostrukoj artikulaciji planova, te stoga i o
pluralnosti subjekata, i o njihovom usklaivanju. Rije je dakle o napose podesnom naelu za
voenje globalizacije i njezino usmjeravanje prema istinskome ljudskom razvoju. Kako ne bi

27
proizvelo sveopu i opasnu tiransku mo, upravljanje globalizacijom mora biti supsidijarno,
podijeljeno na vie slojeva i ukljuivati razliite razine, koje uzajamno surauju. Globalizacija
je nesumnjivo potrebita autoriteta, jer postavlja problem sveopega zajednikog dobra koje je
potrebno slijediti; meutim, taj autoritet mora biti supsidijarno i demokratski ureen, bilo zato
da se ne ogrijei o slobodu bilo zato da bude to uinkovitiji.

58. Naelo supsidijarnosti treba ostati vrsto povezano s naelom solidarnosti i obratno, jer
supsidijarnost bez solidarnosti upada u drutveni partikularizam, dok solidarnost bez
supsidijarnosti upada u sustav pomoi koji ponizuje potrebitoga. To openito pravilo valja
ozbiljno imati na umu i onda kad se suoujemo s problemima vezanima uz meunarodnu
pomo za poticanje razvoja. Ta pomo, bez obzira na nakane onoga koji je prua, katkad
moe sputati odreeni narod u stanju ovisnosti, pa ak i promicati ugnjetavanje i izrabljivanje
unutar zemlje koja prima pomo. Kako bi ekonomska pomo doista mogla sluiti onom za to
je namijenjena, ona ne smije biti voena spomenutim primislima. U dijeljenje te pomoi treba
ukljuiti ne samo vlade zemalja koje ju primaju nego i mjesne ekonomske initelje te subjekte
civilnog drutva, a i mjesne Crkve. Programi za pomo moraju voditi sve veem sudjelovanju i
dopunjavanju odozdo. Pritom nedvojbeno ostaje istina da su u zemljama koje primaju
pomo za poticanje razvoja najvrjednija sredstva upravo ljudski resursi: to je autentini kapital
koji valja umnaati kako bi se najsiromanijim zemljama osigurala istinski samostalna
budunost. Takoer valja podsjetiti da je, na ekonomskom podruju, glavni cilj pomaganja
zemljama na putu razvoja dopustiti im i poticati ih da se svojim proizvodima postupno probiju
na meunarodno trite, omoguujui tako njihovo puno sudjelovanje u meunarodnom
gospodarskom ivotu. U prolosti je spomenuta pomo proizvodima siromanih zemalja
omoguavala pristup tek nekim marginalnim tritima, usprkos stvarnom nedostatku potrebe
za tim proizvodima. Stoga je tim zemljama nuno pomoi da poboljaju svoje proizvode i bolje
ih prilagode zahtjevima trita. Osim toga, ima onih koji strahuju da e uvozom proizvoda iz
siromanih zemalja, a to su uglavnom poljoprivredni proizvodi, doi do otre konkurencije. Pa
ipak, valja podsjetiti da je mogunost probijanja siromanih zemalja na trite vrlo esto
jamstvo njihova preivljavanja, i na krai i na dulji rok. Pravedna i uravnoteena meunarodna
trgovina poljoprivrednim proizvodima moe donijeti korist svima, i proizvoaima i
potroaima. Prema tome, potrebno je ne samo komercijalno usmjeravanje poljoprivredne
proizvodnje nego i donoenje meunarodnih trgovinskih pravila koja e tu proizvodnju
podupirati i jaati financiranje usmjereno na razvoj, kako bi porasla gospodarska
produktivnost zemalja u razvoju.

59. Suradnja oko razvoja ne smije voditi rauna samo o ekonomskoj dimenziji; naprotiv, ona
prua iznimnu prigodu za susret kultura i naroda. Ako subjekti suradnje ekonomski razvijenih
zemalja ne vode rauna o vlastitom i tuem kulturalnom identitetu zasnovanom na ljudskim
vrijednostima, to se katkada dogaa, postaje nemogue uspostaviti duboki dijalog s
graanima siromanih zemalja. Ako se ovi potonji, pak, bez nunog razluivanja i nekritiki
otvore svakom kulturalnom prijedlogu, oni nee biti u mogunosti preuzeti odgovornost za
svoj autentian razvoj." Tehnoloki napredna drutva ne smiju pobrkati svoj tehnoloki razvoj
s navodnom kulturalnom nadmoi, ve moraju u sebi ponovno otkriti kadto ve i
zaboravljene vrline koje su im tijekom povijesti omoguavale prosperitet. Drutva u razvoju
moraju ostati vjerna onom to je autentino ljudsko i to ve postoji u njihovoj tradiciji, i tako
otkloniti napast da toj tradiciji automatski pretpostave mehanizme globalizirane tehnoloke
civilizacije. U svim kulturama postoje zajednika etika stjecita, izraz iste one ljudske naravi
koju je Stvoritelj htio, i koju etika mudrost ovjeanstva naziva naravnim zakonom. Taj je
moralni zakon vrsti temelj svakoga kulturalnog, religijskog i politikog dijaloga, koji

28
mnogolikom pluralizmu raznih kultura omoguuje da se ne odijeli od zajednikog traganja za
istinitim, dobrim i za Bogom. Stoga je prianjanje uz taj zakon, upisan u srca, preduvjet svake
konstruktivne drutvene suradnje. Svaka kultura posjeduje otegotnosti kojih se treba
osloboditi, i sjene kojima valja izmaknuti. Kranska vjera, koja se utjelovljuje u kulture i
istodobno ih nadilazi, moe im pomoi da rastu u suivotu i sveopoj solidarnosti, to je pak
na korist zajedniarskom i svjetskom razvoju.

60. U traganju za rjeenjima aktualne ekonomske krize, pomo za razvoj siromanih zemalja
treba drati istinskim oruem stvaranja bogatstva za sve. Koji projekt pomaganja moe biti
toliko bitan za razvoj - ak i na razini svjetske ekonomije - kao podupiranje onoga dijela
puanstva koji se jo uvijek nalazi u poetnoj ili tek ranoj fazi procesa razvoja?! U tom bi
smislu ekonomski razvijenije drave trebale uiniti sve to je u njihovoj moi kako bi velik
postotak svojega bruto domaeg proizvoda namijenile za pomo razvoju, potujui obveze
koje je u tom pogledu na sebe preuzela meunarodna zajednica. Jedan od naina da to uine
je i preispitivanje vlastite politike socijalne skrbi i solidarnosti, uz primjenu naela
supsidijarnosti i nastojanja oko to bolje povezanosti sustava socijalnog osiguranja, uz
djelatno sudjelovanje pojedinaca i civilnoga drutva. Dapae, na taj je nain mogue
poboljati socijalne slube i programe pomoi, a u isto vrijeme, sprjeavajui rasipanja i
zloporabe prihoda, i utedjeti sredstva, koja se onda mogu preusmjeriti u korist meunarodne
solidarnosti. Iznutra povezaniji i veem izravnom sudjelovanju okrenut sustav socijalne
solidarnosti, koji je manje birokratiziran, ali zbog toga i ne manje usklaen, omoguio bi da se
oslobode tolike, danas zapretene snage, koje bi se takoer mogle usmjeriti u prilog
solidarnosti meu narodima.

Jedan od oblika pomoi za razvoj mogla bi biti i djelotvorna primjena takozvane fiskalne
supsidijarnosti, kojom bi se omoguilo graanima da sami odluuju o namjeni dijela poreza
to ga plaaju dravi. Ta mjera, pod uvjetom da se izbjegavaju izopaenja koja su posljedica
iskljuive usmjerenosti na privatne interese, moe biti korisna za poticanje oblika socijalne
solidarnosti odozdo, s oitim blagotvornim uincima i na solidarnost za razvoj.

61. ira se solidarnost na meunarodnoj razini, ak i u uvjetima ekonomske krize, izraava

ustrajanjem na promicanju veeg pristupa obrazovanju, koje je pak bitan uvjet djelotvornosti
same meunarodne suradnje. Pod pojmom obrazovanje ne misli se samo na pouavanje,
odnosno na osposobljavanje za rad (iako su oba bitni imbenici razvoja), nego na potpunu
formaciju osobe, to jest odgoj. S tim u vezi valja istaknuti i jedan problematian vid: za
uspjean odgoj potrebno je znati tko je ljudska osoba te upoznati njezinu narav. Danas
zastupano relativistiko poimanje naravi postavlja pred odgoj, a osobito pred moralni odgoj,
ozbiljne probleme, stavljajui u pitanje njegovu univerzalnost. Upadnemo li u taj relativizam,
svi emo postati jo siromanijima, a negativne posljedice odrazit e se i na djelotvornost
pomoi najpotrebitijem dijelu stanovnitva, kojemu ne manjkaju samo ekonomska i tehnika
sredstva nego i pedagoka sredstva i putevi ija je zadaa potpomagati osobe u njihovu
punom ljudskom ostvarenju.

Primjer vanosti ovoga problema nalazimo u pojavi meunarodnog turizma koja je bitan
imbenik ekonomskog i kulturnog razvoja, ali koja se takoer moe prometnuti i u prigodu za
izrabljivanje i moralno srozavanje. Aktualno stanje nudi jedinstvenu mogunost da se
ekonomski vid razvoja, to jest protok novca i ostvarivanje znaajnih poduzetnikih inicijativa,

29
zdrui s kulturalnim vidom razvoja, pri emu na prvo mjesto treba staviti obrazovanje. To se,
istina, dogaa u velikom broju sluajeva, no treba izdvojiti i sluajeve u kojima meunarodni
turizam negativno utjee na obrazovanje turista, ali i mjesnog stanovnitva, koje je esto
izloeno nemoralnom, pa ak i izopaenom ponaanju, kao to je to sluaj s takozvanim
seksualnim turizmom, ijim rtvama postaju toliki ljudi, pa ak i maloljetnici. alosti
konstatacija kako se to esto odvija uz pristanak mjesnih vlasti i utnju onih zemalja iz kojih
takvi turisti dolaze, a uz sudionitvo brojnih turistikih agencija. ak i kada je rije o manje
ekstremnim sluajevima, meunarodni se turizam nerijetko vee uz konzumizam i
hedonizam, te esto nije drugo doli bijeg, organiziran na nain tipian za zemlje odakle se
putuje. Takav turizam, prema tome, ne promie istinski susret osoba i kultura. Stoga je
potrebno poraditi na drukijoj vrsti turizma, onoj koja je sposobna promicati uzajamno
upoznavanje, a koje nije na tetu odmora i zdrave zabave. Njega valja promicati i jaati,
takoer zahvaljujui tjenjoj povezanosti s iskustvima steenima u meunarodnoj suradnji i
poduzetnitvu usmjerenom na razvoj.

62. U kontekstu rasprave o cjelovitom ljudskom razvoju, drugi vid koji zasluuje nau
pozornost jest selilatvo. Rije je o pojavi koja ostavlja snaan dojam zbog broja osoba koje
su u nju ukljuene, zbog drutvenih, ekonomskih, politikih, kulturalnih i religijskih problema
koje izaziva, kao i zbog dramatinih izazova koje postavlja pred narode i meunarodnu
zajednicu. Moemo rei kako se nalazimo pred epohalnom drutvenom pojavom koja, elimo
li se primjereno suoiti s njom, zahtijeva snanu i dalekovidnu politiku meunarodne suradnje.
Tu politiku valja razvijati poevi od uske suradnje izmeu zemalja iz kojih selioci potjeu i
zemalja u koje dolaze; nadalje, njoj su potrebne primjerene meunarodne norme koje su
sposobne uskladiti razliite zakonske okvire, u cilju zatite potreba i prava iseljenih osoba i
njihovih obitelji, a u isto vrijeme i zemalja u koje se oni useljavaju. Nijedna zemlja, osloni li se
iskljuivo na vlastite snage, nije kadra nositi se s dananjim problemom selilatva. Svi smo
svjedoci tereta patnje, nevolja, ali i enji koje prate selilake tokove. Tom je pojavom, kao to
je poznato, teko upravljati; pa ipak, valja ustvrditi da usprkos tekoama u integraciji u
drutvo, strani radnici novcem koji alju kui potpomau zemlje iz kojih potjeu, a isto tako
svojim radom daju vaan doprinos i ekonomskom razvoju zemlje u koju su se uselili. Oito je
da takve radnike ne smijemo drati potronom robom ili pak pukom radnom snagom. Prema
njima se, dakle, ne smijemo ophoditi kao prema bilo kojem drugom imbeniku proizvodnje.
Svaki selilac je ljudska osoba koja kao takva posjeduje neotuiva temeljna prava, koja u svim
situacijama svi moraju potovati.
63. Razmatrajui probleme vezane uz razvoj, ne moemo ne ukazati na izravnu uzrono-
posljedinu vezu izmeu siromatva i nezaposlenosti. Siromasi su vrlo esto rezultat krenja
dostojanstva ljudskog rada, bilo zato to su ograniene mogunosti za rad - zbog, na alost,
prisilne nezaposlenosti (ili nedovoljne zaposlenosti) - bilo zato to se podcjenjuju vrijednosti
rada, kao i prava koja iz njega proizlaze, osobito prava na pravednu plau, na sigurnost
radnikove osobe i obitelji. Zbog toga je jo prvoga svibnja 2000. godine, u prigodi
Meunarodnog praznika rada, moj prethodnik blage uspomene Ivan Pavao II. odaslao apel za
svjetsku koaliciju u prilog dolinom radu, davi podrku Meunarodnoj organizaciji rada. Na
taj je nain dao snaan moralni zamah spomenutom cilju, gledajui u njemu tenju obitelji
svih zemalja svijeta. to znai rije dolinost, primijenjena na rad? Ona oznaava rad koji
je, u svakom drutvu, izriaj osnovnog dostojanstva svakog mukarca i svake ene; rad koji je
odabran slobodno i koji radnike, mukarce i ene, uinkovito zdruuje u tenji za razvojem
njihove zajednice; rad koji omoguuje posvemanje potovanje radnika i iskljuuje svaki oblik
diskriminacije; rad koji im doputa da zadovolje potrebe svoje obitelji i koluju djecu, umjesto
da i ona sama budu prisiljena raditi; rad koji radnicima omoguuje da se slobodno organiziraju

30
te da se uje i njihov glas; rad koji ostavlja dovoljno mjesta za ponovno pronalaenje vlastitih
osobnih, obiteljskih i duhovnih korijena; rad koji e radnicima, prispjelima u mirovinu, osigurati
dostojan ivot.

64. Dok razmiljamo o temi rada, takoer je prikladno dozvati u pamet hitnu potrebu da se
sindikalna udruenja radnika, koje je Crkva oduvijek poticala i podravala, otvore novim
perspektivama to ih iznjedruje radno okruenje. Sindikalna su udruenja pozvana da nadiu
ogranienja vlastita kategoriji sindikata te da se djelatno zaloe oko novih problema naega
drutva: tu primjerice mislim na sva ona pitanja koja su prepoznali strunjaci u drutvenim
znanostima, razmatrajui konfliktnost izmeu radnika i potroaa. Iako ne moramo nuno
prihvatiti tezu o pomicanju naglaska s radnika na potroaa, u svakom se sluaju ini kako je i
to plodno tlo za nova iskustva sindikata. Globalni kontekst u kojemu se odvija ljudski rad isto
tako nalae da nacionalna sindikalna udruenja, koja se preteno bave zatitom interesa
svojih lanova, uprave pogled i prema svim drugim ljudima, a osobito prema radnicima u
zemljama na putu razvoja, gdje se socijalna prava vrlo esto kre. Zatita tih radnika, koju
prikladnim inicijativama moraju promicati i same njihove zemlje, omoguit e sindikalnim
udruenjima da iznesu na vidjelo sve one autentine etike i kulturalne razloge koji su im, u
razliitim drutvenim i radnim okruenjima, omoguili biti odluujuim imbenikom razvoja.
Ipak, i dalje ostaje na snazi tradicionalni nauk Crkve, koji razlikuje uloge i zadae sindikata od
uloge i zadaa politike. Zahvaljujui tom razlikovanju, sindikalna udruenja mogu u civilnom
drutvu prepoznati najprikladnije okruenje za obavljanje vlastite zadae, a to je neopdhodna
zatita i promicanje svijeta rada, s osobitim naglaskom na izrabljivane radnike koje nema tko
zastupati, a ije gorke prilike neizvjebane oi drutva esto uope ne zamjeuju.

65. Nadalje, potrebno je da financijsko poslovanje kao takvo, nakon to je njegovim

zloporabama realnoj ekonomiji nanesena golema teta, u nuno obnovljenim strukturama i
usklaenim nainima djelovanja opet postane orue namijenjeno to kvalitetnijem stvaranju
bogatstva i razvoju. Stvaranje povoljnih prilika za razvoj ovjeka i naroda mogue je samo
etinom uporabom ekonomije i financijskog poslovanja u cjelini, a ne tek u njihovim pojedinim
segmentima. Svakako je korisno, a gdjekad i nuno, oivjeti one financijske inicijative u
kojima prevladava humanitarna dimenzija. Pritom se, meutim, ne smije zaboraviti da itav
financijski sustav mora biti upravljen podupiranju istinskoga razvoja. Nadasve je potrebno da
izmeu nakane da se ini dobro i djelotvorne sposobnosti za proizvodnju dobara ne bude
nepomirljive oprenosti. Zaposlenici u financijskom sektoru moraju iznova otkriti istinsko
etiko utemeljenje vlastite djelatnosti kako ne bi zlorabili ona istanana sredstva kojima bi se
mogli izdati interesi tedia. Ispravna nakana, transparentnost i nastojanje oko dobrih
rezultata meusobno su uskladivi te se nijedan od tih imbenika nikada ne smije eljeti postii
neovisno od druga dva. Ako je ljubav mudra, uvijek e umjeti nai naine kako bi djelovala u
skladu s dalekovidnom i pravednom svrhovitosti, kao to znakovito pokazuju mnoga iskustva
na podruju kreditnih zadruga.

Reguliranje financijskog sektora, s ciljem zatiivanja najslabijih subjekata i sprjeavanja

sablanjivih malverzacija, kao i okuavanje u novim oblicima financiranja, namijenjenih
promicanju razvojnih projekata, pozitivna su iskustva koja valja produbljivati i poticati, uz
trajno isticanje odgovornosti tedia. Isto tako, valja osnaivati i poticati i iskustvo
mikrofinanciranja, koje se temelji u promiljanju i praksi civilnih humanista a pritom
posebno mislim na stvaranje zalagaonica, osobito u ovim asovima kad financijski problemi
za mnoge ranjivije slojeve puanstva mogu postati dramatini. Te je slojeve stoga nuno
zatititi od opasnosti lihve i posljedinog beznaa.

31
Potrebno je odgajati najslabije subjekte kako ne bi postali rtve lihvarenja, doim je odgajanje
siromanog stanovnitva usmjereno poticanju njihovih sposobnosti kako bi znali izvui
stvarnu korist iz mikrokreditiranja. Tako e se sprijeiti i zaustaviti mogua izrabljivanja na ta
dva podruja. Budui da se novi oblici siromatva javljaju ak i u bogatim zemljama,
mikrofinanciranje e moi pruiti konkretnu pomo za stvaranje novih inicijativa i sektora u
prilog slabih drutvenih slojeva, ak i ako zaprijeti osiromaenje itavoga drutva.

66. Sve tjenja povezanost na svjetskoj razini dovela je do raanja nove politike moi, a to
su potroai i njihove udruge. Rije je o pojavi koju valja produbiti. Ona se, naime, istodobno
odlikuje pozitivnim elementima, koje valja poticati, ali i negativnim elementima, koje je
potrebno izbjegavati. Dobro je to su osobe svjesne kako je kupovanje ekonomski, ali ponad
svega moralni in. Dakle, postoji jasna drutvena odgovornost potroaa, uz koju se vezuje i
drutvena odgovornost poduzea. Potrebno je neprestano odgajati potroae kako bi mogli
vriti svoju svakodnevnu ulogu potujui moralna naela, ne gubei pritom ekonomsku
razumnost koja takoer pripada u in kupovanja. Upravo u vremenima kao to je ovo nae,
kada se iskusuje opadanje kupovne moi te potreba za trjeznijom potronjom, potrebno je
poi drugim putevima primjerice, usvajajui oblike zadrune kupovine, kao to su nabavne
zadruge koje, nastale na inicijativu katolika, djeluju od devetnaestog stoljea. Osim toga,
korisno je promicati nove oblike komercijalizacije proizvoda koji potjeu iz nerazvijenih
krajeva, kako bi se proizvoaima zajamila dolina naknada, ali pod sljedeim uvjetima: da
je doista rije o transparentnom tritu, da konana dobit proizvoaa ne bude samo vea
mara nego i vea kompetentnost, profesionalnost i bolja tehnologija te da se, na kraju, ta
iskustva razvojne ekonomije ne povezuju ni uz kakva stranako-ideoloka strujanja.
Uinkovitija uloga potroaa, kad njima ne manipuliraju udruge koje ih de facto ne zastupaju,
poeljni je imbenik ekonomske demokracije.

67. Pred nezaustavljivim rastom svjetske meuovisnosti, ak se i u ovom vremenu recesije

svjetskih razmjera osjea hitna potreba za reformom Organizacije ujedinjenih naroda te
meunarodnih ekonomskih i financijskih institucija, kako bi pojam obitelji naroda mogao
poprimiti stvaran i konkretan oblik. Isto se tako osjea potreba i za iznalaenjem novih oblika
provedbe naela odgovornosti zatite kako bi siromaniji narodi pri zajednikom odluivanju
imali uinkovitiji glas. Sve se to ini nunim upravo u svrhu postizanja politikoga, pravnog i
ekonomskog ureenja koje e potaknuti bolju meunarodnu suradnju i usmjeriti je prema
solidarnom razvoju svih naroda. Za voenje svjetske ekonomije i ozdravljenje onih ekonomija
koje su zahvaene krizom, za sprjeavanje pogoranja krize te nastanka jo vee
neravnotee, za ostvarenje cjelovitog i pravodobnog razoruanja, sigurnosti i mira, za
uinkovito jamenje ouvanja okolia i upravljanja selilakih tijekova neodlono je potrebno
uspostaviti svjetski politiki autoritet, na to je upozorio moj prethodnik, blaeni Ivan XXIII.
Potrebno je da takav autoritet bude pravno ureen, da se vrsto dri naela supsidijarnosti i
solidarnosti, da bude usmjeren ostvarivanju zajednikog dobra te da predano radi na
ostvarivanju autentinoga, cjelovitog ljudskog razvoja nadahnutoga na vrednotama ljubavi u
istini. Nadalje, takav e autoritet morati imati stvarnu mo te e ga svi morati priznati kako bi
svakome mogao zajamiti sigurnost, ouvanje pravednosti i potovanje prava. Oito je i da e
trebati posjedovati ovlast kako bi njegove odluke i usklaene mjere, koje su prihvatila razliita
meunarodna tijela, potovale sve strane. U suprotnom bi se moglo dogoditi da meunarodno
pravo, unato velikom napretku na razliitim podrujima, bude uvjetovano podjelom moi
meu najjaima. Cjelovit razvoj naroda i meunarodna suradnja nalau uspostavljanje viega
stupnja meunarodnog ureenja, koji treba poivati na supsidijarnosti, kako bi bilo mogue

32
upravljati globalizacijom i kako bi se najzad ostvario drutveni red koji je suoblien moralnom
redu, kao i ona povezanost moralne i drutvene sfere, te politike i ekonomske i civilne sfere,
koja je izloena ve u povelji Ujedinjenih naroda.
ESTO POGLAVLJE

RAZVOJ NARODA I TEHNIKA

68. Razvoj naroda usko je povezan s razvojem svakog pojedinca. Ljudska je osoba po svojoj
naravi dinamiki pruena prema vlastitom razvoju. Nije rije o razvoju koji je rezulat prirodnih
mehanizama, jer svatko od nas znade kako je sposoban donositi slobodne i odgovorne
odluke. Jo je manje rije o razvoju koji je preputen naim hirovima, jer svi znamo da smo
dar, a ne proizvod vlastitoga djelovanja. Nau slobodu bitno odreuje nae bie i njegova
ogranienja. Nitko od nas ne oblikuje vlastitu svijest proizvoljno; naprotiv, svatko od nas
izgrauje vlastitu osobu na temelju darovanosti vlastitog bia. Izvan nae moi raspolaganja
nisu samo druge osobe, nego i mi sami. Razvoj osobe nazaduje istom onda ako si ona
prisvoji ulogu jedine i iskljuive proizvoditeljice same sebe. Analogno se moe rei da i razvoj
naroda skree s kolosijeka ako ovjeanstvo dri da, okoriujui se udima tehnologije,
moe samo sebe iznova stvoriti, kao to se i ekonomski razvoj pokazuje prijetvornim i
kodljivim ako se pouzdamo iskljuivo u udo financijskoga poslovanja kako bismo
podupirali neprirodan i konzumizmu usmjeren rast. U suoenosti s tim prometejskim
pretenzijama valja nam osnaivati ljubav za slobodu koja nije samovoljna, ve u potpunosti
ljudska, i to tako to emo prepoznati dobro koje joj prethodi. U tu je svrhu potrebno da ovjek
iznova sae u samoga sebe kako bi prepoznao temeljne norme naravnoga moralnog zakona
koji je Bog upisao u njegovo srce.

69. Problem razvoja danas je nerazdvojno zdruen s tehnolokim napretkom, kao i njegovim
bezbrojnim primjenama na polju biologije. Nuno je naglasiti kako je tehnika duboko ljudska
danost, povezana s ovjekovom autonomijom i slobodom. U tehnici se izraava i potvruje
gospodstvo duha nad materijom. Duh, naime, postavi tako 'manje rob stvari, moe lake
izdii se do kontemplacije i klanjanja Stvoritelju'. Tehnika omoguuje vladanje nad materijom,
smanjivanje rizika, utedu napora i poboljanje ivotnih uvjeta. Ona odgovara samome pozivu
ljudskoga rada: ovjek u tehnici, koju promatra kao djelo vlastitoga genija, prepoznaje
samoga sebe i ostvaruje vlastito ovjetvo. Tehnika je objektivni vid ljudskoga djelovanja, iji
se izvor i razlog postojanja nalazi u subjektivnom elementu - ovjeku koji djeluje. Zbog toga
tehnika nikada nije samo tehnika. Ona otkriva ovjeka i njegovo nastojanje ka razvoju te
izraava tenju ljudskoga duha za postupnim nadilaenjem odreenih materijalnih
uvjetovanosti. Stoga tehniku valja uklopiti u zapovijed obraivanja i uvanja zemlje (usp. Post
2, 15), koju je Bog dao ovjeku, i krijepiti onaj savez izmeu ljudskoga bia i okolia koji mora
biti odraz stvaralake Boje ljubavi.

70. Tehnoloki razvoj moe voditi ideji samodostatnosti tehnike ako ovjek, pitajui se samo
kako?, ne uzme u obzir i tolike zato? u kojima nalazi poticaj za djelovanje. Upravo odatle
proizlazi dvoznanost tehnike. Budui da je nastala iz ljudske kreativnosti kao orue osobne
slobode, tehniku je mogue pojmiti kao sastojnicu apsolutne slobode - one slobode koja tei
ne obazirati se na ogranienja vlastita samim stvarima. Proces globalizacije mogao bi
ideologije zamijeniti tehnikom, koja bi u tom sluaju postala ideoloka mo i izloila
ovjeanstvo opasnosti od zatvaranja u a priori, to bi mu pak onemoguilo susret s bitkom i

33
istinom. U tom bismo sluaju svi spoznavali, vrednovali i odluivali o ivotnim situacijama iz
tehnokratskoga kulturalnog obzora kojemu bismo, dodue, strukturalno pripadali, premda
nikada ne bismo mogli nai smisao u onome to sami nismo proizveli. To je poimanje danas
do te mjere uvrstilo tehnicistiki mentalitet da je istinito poistovjeeno s moguim. No, kad
jedini kriteriji istine postanu uinkovitost i korisnost, razvoj automatski biva zanijekan. Naime,
istinski razvoj ne sastoji se ponajprije u initi. Klju je razvoja um kadar promiljati tehniku i
iz ovjekova djelovanja izvlaiti u potpunosti ljudski smisao, ali vazda u obzoru smisla osobe
uzete u cjelini njezina bia. ovjekovo djelovanje, ak i kada obavlja odreene zadae
pomou satelita ili elektronikih impulsa na daljinu, uvijek ostaje ljudsko djelovanje, to jest
izriaj odgovorne slobode. Tehnika silno privlai ovjeka, budui da mu iri obzore i pomae
mu nadii fizika ogranienja. No ljudska sloboda dostojna je toga imena samo onda ako na
ari tehnike odgovara odlukama koje su plod moralne odgovornosti. Odatle proistjee hitna
potreba odgoja za etiku odgovornost u sluenju tehnikom. Polazei od oparanosti ovjeka
tehnikom, valja ponovno stei pravi smisao slobode, koja se ne sastoji u bezumnom zanosu
nad posvemanjom autonomijom, ve u odgovoru na poziv upravljen biu, poevi upravo od
svojega bia.

71. To mogue zastranjenje tehnikoga mentaliteta od njegova izvornoga usmjerenja prema

ovjeku danas je vidljivo u pojavi tehnicizacije razvoja i mira. Razvoj naroda esto se smatra
problemom koji se tie financijskog inenjeringa, otvaranja trita, sniavanja carinskih
pristojbi, proizvodnih ulaganja, reforme institucija - ukratko, iskljuivo tehnikim problemom.
Nema sumnje da su svi spomenuti imbenici vani, ali se moramo upitati zbog ega su sve
odluke tehnike naravi do sada postigle samo djelomian uinak. Razlozi za tu pojavu dublje
su naravi. Naime, do neke mjere automatske i neosobne sile, bez obzira spadaju li one na
trite ili na meunarodnu politiku, nikada nee moi u potpunosti zajamiti razvoj. Naprotiv:
razvoj je nemogu bez estitih ljudi, kao i bez djelatnika u ekonomskom i politikom sektoru
koji u svojim savjestima beskompromisno slijede zahtjeve zajednikoga dobra. Za razvoj su
nune i profesionalna osposobljenost i moralna dosljednost. Prevlada li apsolutiziranje
tehnike, doi e do pomutnje glede ciljeva i sredstava: tada e pak jedinim i iskljuivim
kriterijem svoga djelovanja poduzetnik smatrati najveu moguu proizvodnu dobit, politiar -
uvrivanje vlasti, a znanstvenik - rezultate svojih otkria. Na taj nain, ispod mree
ekonomskih, financijskih i politikih odnosa esto nastavljaju postojati nerazumijevanje,
neugodnosti i nepravde; umnaa se protok tehnikih spoznaja, ali na dobrobit onih koji ih
posjeduju, dok stvarna situacija onih dijelova puanstva koji ive izvan tih tokova ostaje
nepromijenjena i bez stvarnih izgleda za emancipacijom.

72. Pokatkad smo u napasti ak i mir smatrati tehnikim proizvodom, iskljuivim plodom
ugovora meu vladama ili inicijativama usmjerenima ka osiguranju uinkovite ekonomske
pomoi. Istina je, meutim, da izgradnja mira zahtijeva interaktivno tkivo diplomatskih
kontakata, ekonomskih i tehnolokih razmjena, kulturalnih susreta, dogovora oko zajednikih
projekata, ali i prihvaanje zajednikih obveza u vezi s obuzdavanjem prijetnji ratom i
iskorjenjivanjem uzroka koji vode terorizmu. Ipak, potrebno je da ti napori budu oslonjeni na
vrijednosti ukorijenjene u istini ivota, budui da proizvode dugotrajne uinke. Zbog toga je
potrebno uprijeti pogled u ivotne prilike onoga dijela stanovnitva kojih se ti napori tiu te uti
njihov glas, kako bi se njihova oekivanja mogla ispravno protumaiti. Valja nam nasljedovati
esto nezapaen napor tolikih osoba koje su ivotom predane promicanju istinskog
povezivanja naroda i poticanju razvoja koji polazi od uzajamne ljubavi i razumijevanja. Meu
njima ima i krana, koji jo dodatno nastoje dati razvoju i miru puni ljudski smisao.

34
73. S tehnolokim je razvojem povezana sve vea prodornost sredstava drutvenog
priopavanja, bez kojih je ve i sada gotovo nemogue zamisliti ivot ljudske obitelji. Ona su
do te mjere srasla sa svakidanjim ivotom, i u dobru i u zlu, da se ini doista apsurdnim
stajalite onih koji dre da su ta sredstva neutralna i da ne utjeu na moralnu prosudbu ljudi.
Takvi i slini stavovi, koji naglaavaju strogo tehniku narav medija, esto podravaju njihovu
faktiku podlonost ekonomskoj raunici, u pozadini ega lei tenja za dominacijom nad
tritem kao i, a to nije manje vano, elja za nametanjem kulturalnih parametara koji su u
slubi projekata ideoloke i politike moi. Uzevi u obzir njihovu temeljnu vanost u
odluivanju o promjenama u opaanju i spoznavanju stvarnosti kao i same ljudske osobe,
postaje nunim pozorno promiljanje o njihovu utjecaju, osobito s obzirom na etiko-
kulturalnu dimenziju globalizacije i solidarnog razvoja naroda. Ono to smo naglasili glede
zahtjeva za ispravnim upravljanjem globalizacije i razvoja, vrijedi i ovdje: smisao i svrhu
medija valja traiti u antropolokoj perspektivi. To znai da mediji mogu postati prigodom za
oovjeenje, i to ne samo onda kad, zahvaljujui tehnolokom razvoju, nude vee mogunosti
komuniciranja i informiranja nego i napose onda kad su usmjereni prema viziji osobe i
zajednikoga dobra koja odraava istinski univerzalne vrijednosti. Sredstva drutvenog
priopavanja ne promiu slobodu niti ine sve narode dionicima razvoja i demokracije samo
zato to umnaaju mogunosti povezivanja i kruenja ideja. ele li se postii spomenuti
ciljevi, medije valja usmjeriti na promicanje dostojanstva osoba i naroda, izriito ih prodahnuti
ljubavlju i staviti ih u slubu istine, dobra te naravnog i nadnaravnog bratstva. Doista, ljudska
je sloboda usko povezana s tim viim vrednotama. Mediji mogu biti dragocjena pomo u rastu
zajednitva ljudske obitelji i drutvenog etosa, ali samo ako postanu orua promicanja
sveopega dionitva u zajednikom traganju za onim to je pravedno.

74. Prvotno i najvanije poprite kulturalne borbe izmeu apsolutizma tehnologije i

ovjekove moralne odgovornosti danas je bioetika, u kojoj je i sama mogunost cjelovitoga
ljudskog razvoja dovedena u pitanje. Rije je o iznimno osjetljivom i kritinom podruju, u
kojem na dramatian nain do izraaja dolazi temeljno pitanje: Je li ovjek proizvod svojih
vlastitih napora ili ovisi o Bogu? ini se da su znanstvena otkria na podruju bioetike te
mogunosti tehnikih zahvata toliko uznapredovali da nameu izbor izmeu dva naina
zakljuivanja: uz pomo razuma otvorenog transcendenciji ili pak uz pomo razuma
zatvorenog u imanenciju. Nalazimo se pred kritinim izborom: ili - ili. Ipak, valja rei da se
racionalnost uporabe tehnike usmjerene na samu sebe pokazuje iracionalnom, jer ukljuuje
odluno odbacivanje smisla i vrijednosti. Nije sluajno da se onaj tko se zatvori
transcendenciji, nalazi pred tekoom: kako je bitak proiziao iz niega, a inteligencija iz
sluaja? Pred tim se dramatinim problemima razum i vjera uzajamno pomau i samo
zajedno mogu spasiti ovjeka. Sudbina razuma bez vjere, oparanog iskljuivim pouzdanjem
u tehniku, gubljenje je u iluziji vlastite svemoi. Vjera bez razuma, pak, vodi otuivanju od
konkretnoga ljudskog ivota.

75. Ve je Pavao VI. prepoznao svjetski obzor socijalnoga pitanja i na nj ukazao. Slijedei ga
na tom putu, danas moramo ustvrditi da je socijalno pitanje postalo korjenito antropoloko
pitanje, utoliko to ono ne ukljuuje samo mogunost razumijevanja ivota, koji biotehnologije
sve vie stavljaju u ovjekove ruke, nego i manipuliranje njime. Dananja kultura
posvemanjega razoaranja, koja vjeruje da je razotkrila svaki misterij, budui da je stigla
gotovo do samog izvora ivota, omoguuje i promie oplodnju in vitro, istraivanja na
embrijima te mogunost kloniranja i hibridizacije ovjeka. Tu apsolutizam tehnike pronalazi
svoj najrjeitiji izraz. U tom tipu kulture savjest ima samo jednu ulogu: uzeti na znanje
tehnike mogunosti. Svejedno se ne smiju omalovaavati zabrinjavajui scenariji koji prijete

35
ovjekovoj budunosti, kao ni nova i mona sredstva koja kultura smrti ima na
raspolaganju. Vrlo rairenom i traginom zlu pobaaja u budunosti bi se moglo dodati i
sustavno eugeniko planiranje raanja, koje je ve i sad prijetee prisutno in nuce. S druge
strane, put si utire mens eutanasica, ne manje tetno oitovanje gospodstva nad ivotom, koji
u odreenim sluajevima biva proglaen nevrijednim daljnjega ivljenja. Ispod tih scenarija
kriju se kulturalna stajalita koja nijeu ljudsko dostojanstvo. Spomenute pak prakse
nadahnjuju materijalistiko i mehanicistiko poimanje ljudskog ivota. Tko bi mogao izmjeriti
negativne uinke takvoga mentaliteta na razvoj? Moe li nas uope uditi ravnodunost kojom
se ophodimo prema razliitim situacijama u kojima ljudski ivot biva poniavan, kad ta
ravnodunost obiljeava ak i na stav o tome to jest, a to nije ljudsko? Iznenauje
proizvoljna selektivnost kojom se u dananje doba vodimo pri odluivanju u vezi s onim to je
potovanja dostojno. ini se da mnogi, iako se spremno sablanjavaju nad sasvim sporednim
problemima, mirno podnose neuvene nepravde. Iako siromasi ovoga svijeta jo uvijek
kucaju na vrata onih koji ive u preobilju, ovi ih vie gotovo i ne mogu uti, jer njihova svijest
vie nije sposobna prepoznati ono ljudsko. Bog otkriva ovjeka njemu samome, a razum i
vjera surauju kako bi mu pokazali ono to je dobro, samo ako to eli vidjeti; naravni zakon, u
kojem blista stvoriteljski Um, ukazuje na ovjekovu veliinu ali i bijedu, i to upravo onda kada
taj ovjek ne uspijeva prepoznati zov moralne istine.

76. Jedan od vidova suvremenoga tehnicistikog duha moe se vidjeti u tenji da se problemi
i kretnje duhovnoga ivota promatraju iskljuivo pod vidom psihologije, sve do svoenja na
neuroloke procese. ovjekova nutrina esto biva do te mjere ogoljena da se svijest o
ontolokoj dimenziji ljudske due i njezinim dubinama kojima su sveci umjeli odrediti mjeru,
postupno gubi. Problem razvoja tijesno je zdruen i s naim poimanjem ovjekove due.
Danas se, meutim, nae jastvo vrlo esto svodi iskljuivo na psihu, dok se zdravlje due
poistovjeuje s emocionalnim zadovoljstvom. U temelju tih neprimjerenih pojednostavljenja,
koja ne ele priznati da razvoj ovjeka i naroda ovisi o rjeavanju problema duhovne naravi,
nalazi se duboko nerazumijevanje duhovnoga ivota. Razvoj mora ukljuivati i duhovni rast, a
ne samo materijalni, jer je ovjek duom i tijelom jedan, roen iz Boje stvaralake ljubavi i
odreen za vjeni ivot. Ljudsko se bie razvija tek onda kad raste u duhu, kad njegova dua
upoznaje samu sebe, kao i istine koje je Bog u nju u klici utisnuo, te kad ulazi u istinski dijalog
sa samim sobom i sa svojim Stvoriteljem. Ako je daleko od Boga, ovjek je nemiran i
bolestan. Drutveno i psiholoko otuenje, kao i tolike neuroze koje pogaaju drutva obilja,
imaju i uzroke duhovne naravi. Drutvo blagostanja, materijalno razvijeno, ali potitenoga
duha, nije samo po sebi usmjereno autentinomu razvoju. Za nove oblike ropstva drogama i
za oaj u koji upadaju tolike osobe ne postoji samo socioloko i psiholoko nego i bitno
duhovno objanjenje. Praznina u koju se dua uti baena, iako joj je na raspolaganju velik
broj terapija za tijelo i psihu, raa patnjom. Nema globalnoga razvoja i sveopega zajednikog
dobra bez duhovnog i moralnog dobra osoba, shvaenih u cjelini njihove due i tijela.

77. Apsolutizam tehnike naginje tome da onesposobi ljude kako bi zamijetili ita to se ne
moe objasniti pukom materijom. A ipak, svi ljudi iskusuju tolike nematerijalne i duhovne
dimenzije svojega ivota. Spoznaja nije tek materijalni in, jer spoznato svagda skriva neto
to ide onkraj empirijskih danosti. Svaka naa spoznaja, pa i ona najjednostavnija, uvijek je
malo udo, jer je nikada nije u potpunosti mogue objasniti materijalnim instrumentarijem koji
primjenjujemo. U svakoj je istini skriveno vie od onoga to bismo oekivali, a u ljubavi koju
primamo uvijek postoji neto to nas iznenauje. Ne bismo se nikada trebali prestati
oduevljavati tim udima. U svakoj spoznaji i svakom inu ljubavi ovjekova dua iskusuje
neko vie koje uvelike nalikuje primljenomu daru, odnosno, iskusuje visine u koje se utimo

36
ponesenima. Razvoj ovjeka i naroda takoer valja smjestiti u te visine, vodimo li rauna o
duhovnoj dimenziji koju nuno mora ukljuivati takav razvoj, eli li biti autentian. On zahtijeva
nove oi i novo srce, koji su sposobni nadii materijalistiku viziju ljudskih dogaaja te u
razvoju naslutiti neki onkraj koji tehnika ne moe dati. Na tom e putu tada biti mogue
slijediti onaj cjeloviti ljudski razvoj koji svoj usmjeravajui kriterij vidi u pokretakoj snazi
ljubavi u istini.

ZAKLJUAK

78. ovjek bez Boga ne zna kamo ide, a jo je manje sposoban razumjeti tko je on sam. Dok
se suoavamo s golemim problemima razvoja naroda, koji nas obeshrabruju i nukaju na
odustajanje, u pomo nam priskae i osvjeuje nas Gospodinova rije: bez mene ne
moete uiniti nita (Iv 15, 5), dok nam druga njegova rije donosi ohrabrenje: ja sam s
vama u sve dane - do svretka svijeta (Mt 28, 20). Dok si posvjeujemo golemi posao koji
je tek pred nama, podrava nas vjera da je Bog nazoan uz one koji se ujedinjuju u njegovo
ime i zalau se za pravednost. Pavao VI. nas je u enciklici Populorum progressio podsjetio da
ovjek nije sposoban sam upravljati vlastitim razvojem, budui da sam od sebe ne moe
utemeljiti istinski humanizam. Samo onda ako mislimo da smo kao pojedinci i kao zajednica
pozvani pripadati Bojoj obitelji kao njegova djeca, bit emo sposobni iznjedriti nove misli i
osloboditi nove snage kako bismo sluili istinskomu cjelovitom humanizmu. Stoga je najjaa
snaga u slubi razvoja upravo kranski

humanizam, koji oivljuje ljubav i doputa da ga vodi istina, prihvaajui i jednu i drugu kao
trajni Boji dar. Raspoloivost za Boga otvara nas raspoloivosti za brau i raspoloivosti za
ivot, koji razumijevamo kao solidarnu i radosnu zadau. Nasuprot tomu, ideoloko zatvaranje
Bogu i ateizam ravnodunosti, koji zaboravljaju Stvoritelja, ime upadaju u napast da
zaborave takoer i ljudske vrijednosti, u dananje doba moemo smatrati meu najveim
zaprekama razvoju. Humanizam koji iskljuuje Boga nehumani je humanizam. Samo nas
humanizam koji je otvoren Apsolutnome moe voditi promicanju i ostvarivanju oblika
drutvenog i civilnog ivota - struktura, institucija, kulture i etosa - izbavljajui nas od napasti
da padnemo kao uznici trenutane mode. Upravo nas svijest o Bojoj nedokidivoj ljubavi
podupire u trudbenom ali i uzvienom zalaganju za pravednost i razvoj naroda, kroz uspjehe i
neuspjehe te u trajnom naporu oko ispravnog ureivanja ljudske zbilje. Boja nas ljubav
poziva da iziemo iz onoga to je ogranieno i prolazno te nam daje hrabrost da djelujemo i
napredujemo u traganju za dobrobiti sviju, ak i ako se ono neposredno ne ostvari, ak i ako
je ono to smo uz pomo politike vlasti te djelatnika u ekonomiji i uspjeli postii, uvijek manje
od onoga za ime udimo. Bog nam daje snagu da se borimo i trpimo poradi ljubavi
zajednikoga dobra, jer je on nae Sve, naa najvea nada.
79. Razvoj treba krane ije su ruke u molitvi uzdignute k Bogu, krane koje pokree svijest
da ljubav ispunjena istinom, caritas in veritate, iz koje proistjee autentian razvoj, nije na
proizvod, nego nam je darovana. Stoga je u najteim i najsloenijim asovima potrebno ne
samo svjesno reagiranje nego iznad svega egzistencijalno okretanje njegovoj ljubavi. Razvoj
podrazumijeva pozornost usmjerenu na duhovni ivot, ozbiljno promiljanje nad iskustvima
povjerenja u Boga, duhovnoga bratstva u Kristu, oslanjanja na boansku providnost i
milosre, ljubavi i pratanja, odricanja samih sebe, prihvaanja blinjega, pravde i mira. Sve
je to potrebno kako bismo svoja kamena srca preobrazili u srca od mesa (usp. Ez 36,
26) i tako ivot na zemlji uinili boanskim i dostojnijim ovjeka. Ta zadaa spada na

37
ovjeka, koji je subjekt vlastite egzistencije, ali istodobno i na Boga, koji je ishodite i svrha
svega to treba otkupiti: bio svijet, ili ivot, ili smrt, ili sadanje, ili budue: sve je vae, vi
Kristovi, a Krist Boji (1 Kor 3, 22-23). Krani ude da svekolika ljudska obitelj uzmogne
zazvati Boga govorei mu: Oe na! Neka svi ljudi, u zajednitvu s jedinoroenim Sinom,
naue moliti i traiti od njega, i to rijeima koje nas je sam Isus nauio, da ga umijemo svetiti
ivei u skladu s njegovom voljom, a tek potom da imamo svakodnevni kruh, da razumijemo
svoje dunike i budemo im velikoduni, da ne budemo kuani preko mjere, nego da budemo
osloboeni od zla (usp. Mt 6, 9-13).

80. Na zavretku Godine svetog Pavla rado izraavam tu nadu samim Apostolovim rijeima iz
Poslanice Rimljanima: Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro! Srdano se
ljubite pravim bratoljubljem! Pretjeite jedni druge potovanjem! (12, 9-10). Neka nas Djevica
Marija, koju je Pavao VI. proglasio Majkom Crkve, a koju kranski puk asti kao Ogledalo
pravde i Kraljicu mira, zatiti i svojim nam nebeskim zagovorom isprosi potrebnu snagu, nadu
i radost kako bismo nastavili velikoduno se posveivati zalaganju oko ostvarenja razvoja
svega ovjeka i svih ljudi.

Dano u Rimu, kod Svetoga Petra, 29. lipnja, o svetkovini apostola sv. Petra i Pavla, 2009.
godine, pete mojega pontifikata.

BENEDIKT PP. XVI.

38