You are on page 1of 149

Bjrnar Olsen

OD PREDMETA DO
TEKSTA
Geopoetika
Beograd, Dositejeva 13 Teorijske perspektive
Tel/Fax: (+38111) 635-646; (+38111) 328-42-67
e-mail: geopoet@eunet.yu
arheolokih
www.geopoetika.com istraivanja
Direktor Vladislav Bajac
Preveo s norvekog
Urednici
Ivana Duri Paunovi Ljubia Raji
Zoran Milutinovi

Struna redakcija Staa Babi

Lektor i korektor Marija Lazovi

Naslovna strana Deftdigital

Fotografij a Era Milivojevi

tampa
igoja tampa Studentski trg 15 Beogad www.chigoja.co.yu

Geopoetika
Beograd 2002.
Naslov izvornika

Bjornar Olsen,
Fra ting til tekst. Teoretiske perspektiv i arkeologisk forskning
Oslo: Universitetsfrlaget, 1997.

Copyright za Jugoslaviju: Ljubia Raji i Geopoetika


Sadraj
Predgovor 11
1Uvod 13
Teorija i jezik 16
ta je teorija? 17
Zato teorija? 20
O nastanku i promenama teorija: Fayerabend i Kuhn 23
Sadraj i struktura knjige 27
2 Od predmeta do teksta faze u raspravama o arheolokoj teoriji. 29
Kulturnoistorijska arheologija 30
Kossina i Childe: suprotnosti ili braa po grehu? 33
Nekolike kritike napomene 37
Posleratno doba i kriza 39
Procesna arheologija: nova arheologija 43
Dva stuba nosaa: pozitivizam i funkcionalizam 45
Lewis Binford i razvoj procesne arheologije 48
Procesna arheologija u Skandinaviji 51
Procesna arheologija - vrednovanje 54
Postprocesna arheologija 56
Zato postprocesna arheologija? 59
Kontekstualna arheologija Iana Hoddera 60
Kritika arheologija 63
Postprocesna arheologija u Skandinaviji 65
Zakljuak - normalna nauka, krize i revolucije? 68
3 Objanjenje i razumevanje 73
Rani empirizam i induktivno zakljuivanje 75
Sophus Mller i arheoloki zakljuak 77
Kritika naivnog empirizma 79
Procesna arheologija i logiki pozitivizam 81
Zakoni i nauna objanjenja 85
Hermeneutika i istorijsku razumevanje ..................................... 96
Staje hermeneutika? ....................................................... 98
8 Collingwoodova filozofija istorije................................. 100
Kritike napomene ....................................................... 102
Provera: potvrivanje ili opovrgavanje? .......................... 87 Gadamer i istorijska delovanja ...................................... 104
Povratak podacima: teorija srednjeg opsega i uoena Od rei do teksta: neke nove prespektive ............................... 106
prolost ........................................................................... 91 Smrt autora? .................................................................. 108
Nekoliko kritikih komentara ....................................... 94 Zakljuak .............................................................................. 109
4 Teorije o drutvu i promenama ................................................. 113 Marksistiko
Tipovi drutva i njegov razvoj ................................................114 gledite ................................................................................. 174
Kulturni determinizam i difuzionizam .......................................116 Materijalna kultura kao ideologija ................................ 177
Kulturnoarheoloki primer: poreklo i irenje Strukturalizam ...................................................................... 179
zemljoradnje ................................................................. 121 Tehnologija kostiju kao znakovna struktura .................. 182
Funkcionalizam i ekonomski determinizam ............................... 123 Od mitologije do mitografije......................................... 184
Procesna arheologija kao arheoloki funkcionalizam. . 127 Logika konkretnog ....................................................... 187
Funkcionalistiki primer: uvoenje zemljoradnje u Dansku ..128 Od strukture do strukturiranja ............................................. 191
Teorija sistema ....................................................................... 130 Materijalna kultura kao disciplinama tehnologija . . . . 194
Sistemskoteorijski primer: poreklo zemljoradnje Zakljuak .............................................................................. 199
u Meksiku ................................................................... 132
6 Arheologija i
Marksizam: suprotnosti kao pokretaka snaga istorije ............ 134
drutvo ........................................................................................ 201
Istorijski materijalizam ................................................. 135
Nauka, vrednosna neutralnost i kritika teorija....................... 204
Suprotnosti i drutvene promene .................................. 136
Prolost kao instrumentalni razum i mit .................................. 209
Strukturalni marksizam i funkcionalizam.................... 139
Muzeji i ameriki mitovi ............................................... 211
Marksistika arheologija ............................................... 141
Lagano je zemlja postala naa ........................................ 214
Marksistiki primer: pojava zemljoradnje ..................... 145
Predstavljanje prolosti: od prosveivanja do
Pojedinac i drutvo: gledita usmerena na aktere .................. 147
kulturne industrije?........................................................ 217
Subjektivistiki primer: pripitomljavanje Evrope .......... 150
Feministika
Teorija strukturiranja ............................................................152
kritika .................................................................................... 221
Zakljuak ............................................................................... 156
Pravci u feministikoj arheologiji
5 Teorije o materijalnoj kulturi ..................................................... 159 ...................................................................................... 22
Materijalna kultura kao izvor znanja ....................................... 160 3
Materijalna kultura: stil ili funkcija.......................................... 163 Kritika kritke: feministika kritika postprocesne
Materijalna kultura kao znak ........................................ 165 arheologije .................................................................... 227
Arheoloka rasprava o stilu ........................................... 168 Arheologija i
drugi ...................................................................................... 231
Kosturi u ormanu .......................................................... 234
Nova arheoloka karta sveta ..........................................239
Arheologija u slubi nacije .............................................241
Zakljuak: Prolost kao razlika................................................ 244
7 Arheologija - tekst - drutvo ...................................................... 246
Ekskurs1: Arheologija u globalnom drutvu ............................ 247
Smrt
istorije? ......................................................................... 250
Ekskurs2: Arheologija kao tekst .............................................. 256
Nita van teksta? ........................................................... 258
Arheologija kao tekst .................................................... 262
Izvetaj sa terena ........................................................... 264
Komentari .................................................................... 267
Izlaz ......................................................................................271
Literatura ................................................................................... 273
Predgovor distancira od tradicionalnog", kulturnoistorijskog pristupa, delovao
Prva pomisao da napiem ovu knjigu javila se jo krajem osam- kao jedina razumna mogucnost. Dve godine kasnije nisam daleko
desetih, pisanje sam meutim, ozbiljno zapoeo tek 1995. godine. dospeo (mada, istine radi, uzrok tome nije bilo bas samo teorijsko
Rezultat koji je sada pred vama, sasvim je drugaiji od knjige kakvu polaziste). Zaglibio sam se i poceo da razmisljam kako ce se sve to
sam prvobitno zamislio. Tome bi, sem mene, verovatno trebalo da se zavrsiti.
raduje jo poneko. U zimu 1982. godine engleski arheolog Hodder je drzao pre-
elim da zahvalim kolegama i prijateljima koji su odvojili vreme da davanja u Trumseu o temama iz svojih knjiga koje su te godine
proitaju i prokomentariu ranije nacrte ove knjige. Charlotte bile objavljene, i koje su n mnogo nacina zapocele takozvanu
Damm, Reidar Bertelsen, Anders Hesjedal i Asgeir Sve-stad su postprocesnu arheologiju (Hodder 1982a, 1982b, 1982c). To je
uputili konstruktivnu kritiku i dali dobre savete. Posebnu zahvalnost dalo rezultat u obliku obimne rasprave u maloj studentskoj sredi-ni
dugujem Bj0rnu Mvhreu i Marianne Skandfer koji su detaljno u Trumseu, i mi smo se bacili n novu arheolosku literaturu i n
razmotrili mnoge slabosti i nejasna mesta u rukopisu. Ja, naravno, antropoloske i filozofske radove na koje je u njoj upucivano. N
nisam sve savete prihvatio, ali i one sugestije koje nisam prihvatio, mnogo nacina bio je to jedan novi svet koji mi se otvorio. A
navele su me da o njima razmislim, i da pojasnim i precizirani tekst. najbolje od svega bilo je to sto mi se cinilo da su nove marksistic-
Reda radi: strune greke i nesporazumi koji su eventualno ostali, ke i strukturalisticke teorije ucinile da se kockice u mom sopstve-
samo su moja odgovornost. nom projektu postave na svoje mesto. Nad onim sto mi je ranije
Delovi ove knjige su napisani tokom jednog intenzivnog perioda izgledalo tesko da objasnim u gradi koju sam proucavao, zasjalo je
rada u Santjago de Komposteli u paniji novembra i decembra 1995. svetlo razjasnjenja. Pola godine kasnije moj rad je bio gotov, i ja
Zahvaljujem svojim dobrim prijateljima Felipeu Cri-adou i Maruchi sam mogao da izadem na ispit (Olsen 1984).
Tallon to su moj boravak tako pripremili da sam se mogao vratiti 14
kui nosei skoro sto strana rukopisa u prtljagu.
Na kraju, mada ne i najmanje vano, jeste da sam poev od jeseni Te trivijalne biografske napomene nisu zamiljene iskljuivo
1984. godine drao nastavu teorijske arheologije studentima kao objanjenje za moje trajno zanimanje za teoriju. Nisu zami-
Univerziteta u Trumseu; prvih godina kao pomoni nastavnik, a ljene ni kao oivotvorenje jednog posebnog teorijskog pristupa
kasnije u trajnijim zvanjima. One ideje, rasprave, zamerke i u odnosu na druge. Naprotiv, kako je vreme prolazilo uviao
12 sam mnoge i ozbiljne slabosti onog gledita na koje sam se oslo-
komentari kojima su studenti doprineli tokom predavanja, rada na nio pre etrnaest godina. Ali to i nije poenta u ovome. Ono to
terenu i u drugim, zabavnim prilikama, bili su od odlucujuceg ovde elim da istaknem jeste da teorija moe veoma produktivno
znacaja da ovaj projekat pisanja knjige bude realizovan. Zato je ova delovati na arheoloka istraivanja i unapreivati ih, da ona nije
knjiga posvecena pre svega onim studentima koje sam imao visokoumno praznoslovlje bez znaaja za praksu kojom se bavi-
zadovoljstvo da upoznam. mo. Vratiu se, meutim, i na to, upotrebna vrednost" teorije ne
Trumse, novembra 1996. mora biti istovetna sa obezbeivanjem konkretnih naunih rezul-
Bjrnar Olsen tata o prolosti. Teorija obuhvata irok spektar znanja i ideja koje
se tiu polja delovanja arheologije, meu ostalim i savremene
l prakse u modernom drutvu. Teorija je nuna za kritiko razmi-
Uvod ljanje o naoj sopstvenoj praksi i sutini arheologije.
Jeseni 1980. godine zapoceo sam svoj magistarski rad iz arhe-ologije Za razliku od pre samo 15-20 godina danas postoji veoma
o praistorijskim lovackim zajednicama u oblasti istocnog Finmarka. obimna i raznovrsna teorijska arheoloka literatura. U vremenu
Pokusao sam da te zajednice i promene kroz koje su prolazile od oko 1980. godine pa do danas znatno je porastao broj teorij-
sagledam polazeci od ekoloskog, funkcionalistickog mo-dela. Izbor skih rasprava, pa sad i arheolozi u velikoj meri koriste teorijsku
tog teorijskog pristupa je bio jednostavan - i nepo-sredno i u literaturu iz drutvenih nauka, iz istorije, knjievne teorije, femi-
prenesenom znacenju. On je mladom studentu, koji je zeleo da se nistike teorije i semiotike. Na onoga ko danas poinje da studira
arheologiju, a sigurno i za mnoge druge, razliita teorijska gle- 15
dita mogu lako da deluju kao prilino haotian krajolik. Ova
knjiga je zamiljenja kao vodi kroz delove tog krajolika, i napi- Knjiga se bavi teorijskim perspektivama arheologije. Ona po-
sana je kao uvod u centralne teorijske probleme arheologije i kuava da predstavi razliita vienja odnosa izmeu teorije i po-
rasprave o njima. elim da pokuam da razliite arheoloke teorije dataka, drutva i promena, materijalne kulture i uloge arheologi-
smestim u iri filozofski i drutvenoteorijski okvir. Izmeu ostalog je u drutvu. Moraju se, meutim, precizirati etiri okolnosti:
i da bih pokazao da su objanjenja i okviri objanjenja koji su se kao prvo, postoje i druga teorijska gledita sem onih koja su ov-
koristili u arheologiji povezani sa optijim i principijelnijim de predstavljena i o kojima se raspravlja. Moje stanovite je za-
teorijskim pitanjima. Polje delovanja arheologije je, naravno, ipak snovano na proceni, na onome za ta verujem da su najvanije
primarno, i ja u u velikoj meri pokuati da razliita teorijska teorijske pozicije zapadne arheologije. Uprkos tom subjektivnom
gledita ilustrujem konkretnim arheolokim primerima. Delom elementu, mislim da ne bi trebalo da postoje neki glavni teorijski
zato da bih pokazao kako su se u razliitim fazama arheologije pravci u arheologiji koji su izostavljeni.
davali razliiti odgovori na ista pitanja, a delom da bih pokazao
Kao drugo, svoja istraivanjima sam zasnovao na odreenom
kako su promene teorijskih premisa dovele do postavljanja sa-
teorijskom stanovitu. Neka teorijska gledita smatram u veoj
svim novih pitanja.
meri zadovoljavajuim od drugih. To nesumnjivo boji moje izla-
ganje. Pokuao sam, ipak, da to pravednije predstavim i one
teorije sa kojima se ne slaem, ali se to ne mora posmatrati kao
pokuaj neutralnog predstavljanja. Moja sopstvena vrednovanja
onoga to ovde obraujem, sabrana su u zgusnutom vidu u za-
kljucima svakog poglavlja. Poslednje poglavlje sadri i neto vi-
e linih iskoraka u svet teorije.
Kao tree, ovo nije knjiga o istoriji arheologije. Postoji vie odli-
nih knjiga te vrste (Trigger 1989, Svestad 1995). Mada je za razume-
vanje nastanka, povezanosti i primene razliitih teorija nuna istorij-
ska perspektiva, korektno" ili potpuno" predstavljanje istorije istra-
ivanja, u meri u kojoj je to mogue, nije cilj ovog rada. Ova knjiga je
pre svega namenjena da predstavi sadraj i razliite centralne teorijske
postavke koje su koriene u arheolokim istraivanjima.
etvrto, to nije knjiga o teoriji u nordijskoj, norvekoj ili,
kad je ve o tome re, anglo-amerikoj arheologiji. Moj izbor
primera, naunih rasprava i naunika motivisan je pre svega onim
to moe posluiti kao dobra ilustracija teorija o kojima se ras-
pravlja. Taj izbor, naravno, odslikava moju ukorenjenost u sredi-
ni Trumsea i njenu meunarodnu orijentaciju. Jedan istraiva sa
juga Skandinavije verovatno bi izabrao vie primera iz june Skan-
dinavije i sa kontinenta. Ali ja se uzdam u sposobnost italaca da
u jednom kontekstu zakljuuju na osnovu drugog konteksta.
16 poslednjih 150 godina. Od predmeta do teksta obuhvata krajnje
Nekoliko rei o naslovu ove knjige. On pre svega pokazuje take tog razvoja, dakle prelaz sa arheologije usredsreene na
promenu u gledanju arheologije na materijalnu kulturu tokom predmete, u kojoj je ia na uspostavljanju hronolokog i tipo-
lokog reda, do interpretativne arheologije, u kojoj se materijal-
na kultura posmatra kao neka vrsta teksta. Kao drugo, naslov je 17
slika arheolokog procesa istraivanja, naime put od materijalnih svi drugi mitovi, i ovaj u sebi ima zrnce istine. Teorijski radovi su
iskaza koje je ostavila prolost, do pria koje mi na osnovu tih esto puni teko razumljivog argona, bez potrebe su optereeni
fragmenata piemo. mnogim stranim recima, sadre dugake i zapetljane nizove argu-
menata i esto polaze od toga da je odreeno osnovno znanje
Teorija i jezik unapred dato. Ti su radovi stoga teko shvatljivi i za studente i za
veinu arheologa, i esto su slabo primenljivi kao uvoenje u
Engleska serija depnih knjiga Bleferski vodi je serija koja probleme o kojima se raspravlja.
bleferima u razliitim oblastima ivota nudi hitre savete i upute
Razlozi to teorijski radovi esto deluju zapetljano i nepristu-
kako da oputeno askaju o raznim misterijama kao to su kua-
pano mogu biti brojni i ovek mora biti obazriv sa generalizaci-
nje vina, golf ili savremena umetnost. Naravno, u toj seriji je
jama. Ishitrene tvrdnje da je to primarno prouzrokovano time to
izala i jedna knjiga o arheologiji, Bluff your way in archeology
autori pokuavaju da svoje nedovoljno znanje o arheologiji za-
(Bahn 1989). U njoj se teorijska arheologija istie kao podruje
baure pojmovima preuzetim iz francuske i nemake filozofije,
posebno pogodno za blefiranje. Teorijski arheolozi se lako pre-
teko da mogu dati potpuno objanjenje. U poreenju sa nauka-
poznaju po odreenim karakteristinim crtama: teak (ali impo-
ma kao to su antropologija i sociologija, arheologija se dobro
zantan) argon, dugake rei, matematike jednaine i kompli-
dri kad je re o pristupanosti i jezikoj doslednosti u teorij-
kovani dijagrami sa gomilom linija, strelica i polja. To deluje
skim pitanjima. Mora se uzeti u obzir i da veliki broj drutvenote-
sloeno, ali je u stvari veoma jednostavno. Jedino to valja uiniti
orijskih i filozofskih osnova na kojima poiva arheoloka teorija,
jeste da treba nauiti nekoliko kljunih rei kao to su kognitiv-
nije ba lako pristupaan. Osim toga, a moda i najvanije, mnogi
no", operacionalizacija", dedukcija" i interferencija", propriti
teorijski problemi jesu teki, i na granici su onoga to moemo
ih zatim sa pojmovima kao to su strukturalistiki", procesan" i
da pojmimo. Ako su zaista komplikovani, sigurno se ne mogu
postprocesan" (ne treba se uzbuivati oko toga ta te rei znae,
formulisati tako da budu jednostavni. A i ne moemo se, valjda,
niko se drugi oko toga ne uzbuuje), i ubrzo ovek moe biti u
baviti samo jednostavnim problemima?
stanju da satima popuje o teorijskoj arheologiji. Razlika izmeu
terenskih arheologa i teorijskih arheologa je u tome to terenski Ja u ipak pokuati da pokaem da teorijska graa moe da se
arheolozi iskopavaju ubre, a teorijski arheolozi ga zapisuju (Bahn predstavi jednostavnije i razumljivije nego to to obino izgleda.
1989:14-15). Koliko u u tome uspeti odluie, naravno, itaoci. Potrebno je,
Ne ba uspean pokuaj Paula Bahna da bude duhovit zasno- ipak, naglasiti da ja u mnogim sluajevima dajem veoma pojed-
van je na mitu da je teorijska arheologija samo jeziko maevanje nostavljen prikaz. Namera je da se stvori osnova za dalje razume-
senki, nabrajanje bajalica bezvrednih za arheoloku praksu. Kao i vanje, i platforma na kojoj italac mora dalje sam da gradi, i da je
stalno ispravlja.

ta je teorija?
U svakodnevnom govoru, ponekad i u naunim krugovima,
pojam teorije se esto koristi za konkretne prilike i pretpostavke
o tome kako su one povezane. Moe se na primer uti iskaz imam
teoriju o tome da je iseljavanje stanovnitva iz priobalnog pod-
18 Upotrebljen u takvom kontekstu pojam teorije obuhvata hi-
ruja prouzrokovano loim ulovom ribe". U severnonorvekoj poteze o konkretnim prilikama. To nije teorija u onom znaenju
arheologiji imamo neto to se naziva teorijom doseljavanja"; u kome u ja ovde koristiti taj pojam, ve to treba pre nazvati
re je o hipotezi po kojoj su zemljoradnju u severnu Norveku hipotezom ili modelom objanjenja.
doneli useljenici sa jugozapada zemlje u ranom gvozdenom dobu. Teorija, onako kako ja shvatam taj pojam, obuhvata nadree-
ni okvir naunog saznanja i tumaenja. Teorija je ono to ini 19
osnovu i naeg izbora podataka i naeg razumevanja tih podata- ki i demografski podaci su najzanimljiviji za funkcionalistiki pri-
ka. Teorija odluuje koje su smisaone povezanosti naih podata- stup, dok su podaci o mitovima, ritualima, srodstvu i stilskim vrsta-
ka i koji su inioci relevantni u oblikovanju naunih objanjenja, ma zanimljiviji jednom strukturalisti. Iste teorije saznanja moemo
na primer, drutvenih promena. U ovoj knjizi razlikujem teorije nai unutar razliitih drutvenih teorija, a i razliite okvire saznanja
saznanja, o kojima je re u treem poglavlju (delom i estom i meu istraivaima koji se slau oko teorija drutva. esto, meu-
sedmom poglavlju), i teorije o drutvu i kulturi, o kojima se ras- tim, postoji tesna veza izmeu razliitih nivoa naune analize.
pravlja u etvrtom i petom poglavlju. Pojam koji se esto koristi zajedno sa teorijom, ili kao njen
Teorija saznanja (epistemologija) obuhvata nauni nain ra- sinonim, jeste paradigma. Taj pojam je uveo nemako-ameriki
da, ona se bavi osnovom naunog saznanja. Izmeu ostalog ona teoretiar nauke Thomas Kuhn u svojoj uvenoj knjizi The struc-
obuhvata i pitanje koje podatke i uoavanja priznajemo kao nau- ture of scientific revolutions (Struktura naunih revolucija), koja
ne veliine, i koja merila uzimamo za osnov naih naunih ana- je izala 1962. Kuhn definie paradigmu kao univerzalno priznat
liza. Na primer, jedna odreena epistemologija (logiki pozitivi- nauni obrazac koji u jednom periodu proizvodi i naune pro -
zam) uticala je da mi priznajemo samo egzaktno merljive podat- bleme i nauna reenja u jednoj naunoj zajednici. Paradigma je
ke, te da teorije i hipoteze moraju biti proverljive u odnosu na regulativna u odnosu na izbor pojava koje treba prouavati i koji
takve konkretne podatke da bi mogle biti prihvaene kao nau- je najbolji nain da se to ini. Paradigma upuuje istraivae na
ne. Teorija saznanja ne bavi se toliko time kakve rezultate daje to ime treba da se bave i koji metodi su, na primer, arheoloki.
analiza ve nainom na koji se stie do njih. Primeri veoma razli- Paradigma odreuje koje probleme nauna zajednica priznaje
itih teorija saznanja jesu logiki pozitivizam i hermeneutika. kao naune, a koji se drugi problemi ostavljaju po strani. Tako je
Teorije o drutvu i kulturi pokuavaju da objasne i shvate kul- paradigma blia teoriji saznanja nego teoriji drutva.
ture i drutva, nain njihovog delovanja, nastanak i promene. Pri- Paradigma je brzo postala pomodni pojam, pa i u okviru ar-
meri takvih teorija su marksizam, strukturalizam i funkcionalizam. heologije, i, mora se rei, ponekad se koristi na nedovoljno ni-
Takve teorije su odluujue za rezultate koje dobijamo analizom jansiran nain u znaenju: kola ili nauna tradicija. Moda je
poto sve postavljaju osnov odreenih modela delovanja i struktu- uteno to to je i sam Kuhn bio prilino neprecizan u sopstvenoj
re drutva i kulture. One upravljaju i naim izborom podataka, upotrebi toga pojma. Po jednoj analizi, Kuhn je taj termin upo-
time ta shvatamo kao merodavnu informaciju: ekoloki, tehnolo- trebio na dvadeset jedan razliit nain (Masterman 1970), to je
kasnije obezbedilo posao mnogima koji se bave pojmovnom pe-
danterijom. U pogovoru novog izdanja iz 1969. godine, Kuhn
pokuava da precizira ta podrazumeva pod tim pojmom. On ka-
e da se taj pojam moe shvatiti na dva naina; s jedne strane on
predstavlja ceo skup miljenja, vrednosti i tehnika koje deli jed-
na nauna zajednica, a s druge strane se slui odreenim reenji-
ma koja se kasnije mogu koristiti kao modeli ili primeri za rea-
vanje drugih naunih problema. Ta dva znaenja nisu nuno su-
protstavljena; ovo drugo znaenje samo je poseban sluaj prvog
(Tjonneland 1994:293).
20 21

Takoe je potrebno precizirati pojam metoda, poto se on potrebno tipologizovati ljudsko ponaanje... Dovoljno merilo da je
esto koristi zajedno sa pojmom teorija. Onako kako ja koristim ovek dosegao zrelost bilo je da vlada tom tajanstvenom analizom po
taj pojam, on ima dva znaenja. Jedno obuhvata one procedure slinostima i kae Rvgh 314"' im ugleda kakav predmet 0ohansen
koje se koriste da bi se povezali teorija i podaci, a to moemo 1982:213).
nazvati naunom metodologijom. Ona obuhvata kako se podaci Uprkos tome to je malo arheologa koji ele da se vrate u
ukljuuju u analizu i kako postupamo da bismo resili konkretan takvo stanje, ipak ima mnogo onih koji sa zabrinutou gledaju
nauni problem. Pojam metoda se, meutim, koristi i za imeno- na poveano teoretisanje struke tokom poslednjih godina. Oni
vanje isto tehnikog prikupljanja podataka. Iskopavanje, to je smatraju da su teorijske rasprave skretanje koje se slabo tie vei-
osnovni arheoloki metod, spada u tu kategoriju. Mi koristimo i ne arheologa i problema kojima se oni bave. Arheologija je, po
prirodnonaune metode kao to su fosfatna analiza, datiranje po- njihovoj tvrdnji, empirijska disciplina iji je osnovni cilj priku-
mou C 14, analiza polena itd. Mada se takvi metodi ne smeju pljanje znanja o prolosti. Ako teoriju smatraju korisnom", to
zameniti sa teorijom, ne sme se naravno zaboraviti ni da njihovu ine samo ako ona daje konkretne i praktine rezultate. Posebno
osnovu ini odreena teorija (prvenstveno prirodnonauna). Onaj su kritini prema saznajnoteorijskim pitanjima koja nemaju neku
status koji pridajemo podacima prikupljenim pomou takvih me- konkretnu primenu. Nije zadatak arheologije da se bavi filozof-
toda, u velikoj meri zavisi od teorije, a pre svega od teorije sa- skim spekulacijama. Ameriki arheolog Kent Flannerv je esto
znanja. duhovito iskazivao svoju sumnjiavost prema preteranom teore-
tisanju (i ponauenju) arheologije. U lanku The Golden Mar-
Zato teorija? shalltown" puta iskusnog, vremenskim nedaama izloenog te-
Tokom poslednjih 30 godina porastao je broj lanaka i knjiga renskog arheologa da tu skeptinost iskae na sledei nain:
koje se bave teorijskim problemima arheologije. Teorijska arheo- Svet ne trai od nas epistemologiju. Ljudi ele da uju ta su to
logija je postala etablirano podruje arheolokih istraivanja, sa Olduvai Gord, Stounhend i Mau Piku... Sine, ako nekom treba
svojim sopstvenim pregaocima, svojim sopstvenim konferencija- filozofija, sigurno e, da bi je dobio, otii filozofima, a ne arheolozima
ma, i nizom publikacija i asopisa. Arheoloka teorija ima, narav- (Flannery 1983:30).
no, svoje mesto na spiskovima gradiva od prve godine studija pa
nadalje. Danas se pie malo doktorskih rasprava i magistarskih Takva skeptinost delom je rairena i u norvekoj arheologi-
radova bez prikaza teorijskog stajalita. ji. Deo uzroka moe biti i to to je mnogo teorijskih arheolokih
Zato i izgleda da se mnogo promenilo u odnosu na to kako rasprava tokom poslednjih 20-30 godina voeno na drugim, ne-
je Arne B. Johansen opisao svoj susret sa norvekom univerzitet- nordijskim arenama. Izgleda da pojedinci zato shvataju teorijsku
skom arheologijom krajem ezdesetih: arheologiju kao neto strano" i kao pretnju nordijskoj arheolo-
koj tradiciji. Protivsredstvo je za njih kanonizacija nordijske ar-
U toj situaciji mnogo je stvari moglo zauditi onoga ko bi doao heoloke tradicije, pri emu je slediti trag oeva" odgovarajua
bez odreenog akademskog polazita: on bi pre svega primetio da su
se mnoge stvari podrazumevale. Povremeno sam imao oseaj da sto- 1
jim pred jednom zatvorenom organizacijom ili esnafom sa tajnim Pregled i katalog norvekih starina iz 1885, koji je uradio Oluf Rygh,
jeste standardno referentno delo za gradu iz norvekog gvozdenog doba. Tipovi
statutom i tajnim jezikom... Raspravljalo bi se, na primer, o rezultati- su po pravilu opisani uputama na ilustracije u toj knjizi, gde broj iza ,,Rygh" (ili
ma iskopavanja, nalazima i tipologiji, ali nikada o tome zato je uopte samo ,,R") oznaava odgovarajuu ilustraciju.
22 ne. U meri u kojoj ne moemo odbaciti tradiciju iji smo deo,
ispravka stranog" i tetnog" uticaja (Nasman 1995). Bez namere jednako ne moemo biti sigurni da ona moe biti jedini putokaz
da detaljnije zalazim u te probleme, nadam se da e ova knjiga za to kako treba da se bavimo arheologijom u budunosti.
pokazati da je teorijska rasprava nuan deo svake vitalne discipli- Uprkos tome to se povremeno moe stei suprotan utisak,
bavljenje teorijom je legitimno podruje unutar arheologije. To 23
zahteva podjednako mnogo truda i podjednako je vano kao tumaenje. Veliki deo teorijske rasprave u arheologiji od kraja
prouavanje nordijskih stilova zoomorfne ornamentike, kerami- prolog stolea pa do danas i voen je u tom cilju: kako dosei
kih zvonolikih pehara ili tragova upotrebe na kamenom oruu. znanje o prolosti, kako da prolost protumaimo?
Teorija moe delovati komplikovano, ali nema nikakvog razloga Arheologija malo odgovara popularnim medijskim predsta-
da ona bude jednostavnija od oblika nakita i stilova zoomorfne vama o tome da se ta nauka bavi ekspedicijama, traganjem za
ornamentike. I tom teorijskom podruju valja posvetiti rad, trud blagom i otkriima u kojima su najvanije osobine arheologa hra-
i panju ukoliko se od njega oekuju rezultati. Cilj toga rada nije brost i snaga da se upuste u neki riskantan poduhvat pod kakvim
da se stvori arheoloki Wittgenstein ili da se stvore sasvim nova udaljenim nebom. Arheologija nije ni ono to je August Strind-
filozofska saznanja. Nije nikakva slabost to mnogo onoga to stva- berg sarkastino nazvao dugmetologijom", besciljna sistematiza-
ramo mora poneti oznaku za internu upotrebu". Odnos prema cija i sreivanje bezvrednih injenica (Welinder 1994:320-326).
materijalnoj kulturi, vremenu i prolosti, stvara sopstvene teorij- Ako elimo da arheologija bude vitalna kulturnoistorijska i dru-
sko podruje i sopstvenu problematiku koja se ne moe tek tako tvenousmerena nauka, moramo priznati da je arheologija pro-
ponuditi filozofima ili teorijskim strunjacima iz drugih oblasti. A kleto teka i da nas suoava sa ogromnim teorijskim izazovima. Pa
kad je to reeno, istovremeno je vano odbaciti tendencije arhe- ipak, postoji udna, ali rairena odbojnost da se teorija uini
olokog fundamentalizma, to jest shvatanja da su problematika i delom arheolokog podruja delovanja. Kao to su engleski ar-
teorija iz drugih podruja irelevantni za nas. Mi imamo ta i da heolozi Michael Shanks i Christopher Tillev ukazali, ima neeg
nauimo i, nadajmo se, imamo emu da pouimo druge. paradoksalnog u tome da upravo unutar discipline kojoj je vie
Teorija treba da ima podjednako vano mesto u arheologiji od drugih potrebna teorija, nalazimo tako raireno uverenje da
kao i u kakvoj drugoj humanistikoj i drutvenonaunoj discipli- se ovek lepo moe snai bez nje (Shanks, Tillev 1987a:108).
ni. Moda je u veoj meri nego u drugim disciplinama pojam
tumaenja vezan za arheologiju (v. Giddens 1987:357). Kao arhe- O nastanku i promenama teorija:
olozi mi ne posmatramo drutva koja prouavamo, ne itamo za- Fayerabend i Kuhn
beleke ili prie o tim drutvima. Ono ime raspolaemo, jesu
manji ili vei skupovi materijalnih fragmenata koje su ona ostavila Pomalo sarkastino, tvrdilo se da jedna teorija proivljava tri
za sobom. Nema nikakve date" veze izmeu naeg objekta, na faze tokom svoje karijere": prvo je otpisuju kao potpuno ap-
primer mezolitskih zajednica, i nae savremenosti. Mi tu vezu surdnu, a oni koji se zalau za nju, bivaju izbaeni iz pristojnog
moramo da uspostavimo sami. Stvoriti smislene prie na osnovu drutva. Zatim ona bude prihvaena kao istinita, ali se smatra toli-
materijalnih fragmenata pre svega je intelektualni rad, kreativno ko podrazumljivom i beznaajnom da je bez vrednosti. Na kraju
ipak postaje toliko vana da oni koji se njome koriste tvrde da su
je sami smislili (William James, po Bernsteinu 1983:51). Ta pria
moe da nas podseti da teorijske promene i novi vidovi posma-
tranja sveta nisu nuno rezultat svesnog rada i racionalnih izbora.
esto se, naime, istorija nauke predstavlja kao ravnomeran
prirast znanja u kome se koriste stalno sve bolje teorije i u kome
se greke postepeno zamenjuju injenicama. Prema takvom gle-
ditu, mi iz dana u dan saznajemo sve vie o svetu, jer one teorije
24 mena. Oni tvrde da istorija nauke nije oznaena samo ravnomer-
i nauni naini rada kojima raspolaemo, postepeno dolaze u sve nim rastom, ve podjednako lomovima i naglim prevratima, u
vei sklad sa stvarnou. Filozofi kao to su Michel Foucault, Tho- kojima ono to je reeno i priznato pre prevrata i nakon njega,
mas Kuhn i Paul Fayerabend na razliite su naine iznosili argu- imaju malo zajednikog. Takve promene nisu izazvane prven-
mente protiv tog tradicionalnog shvatanja znanja i naunih pro- stveno novim uoavanjima, racionalnim razmiljanjem ili ekspe-
rimentima. One su pre rezultat socijalnih i psiholokih mehani- 25
zama, sluajnosti i ispoljavanja moi. Stvorio je sopstvene zakone i sredio ih tako da su odgovarali
U svojoj knjizi Against Method Paul Fayerabend iznosi jedno njegovim teorijama.
anarhistike vienje nauke i naunog napretka (Fayerabend 1978). Glavna teza rada Thomasa Kuhna The structure of scientific
On tvrdi da je nauni napredak u maloj meri prouzrokovan no- revolutions (1962) jeste da nauka nije nikakva lepo ureena ak-
vim podacima ili otkriima. Naprotiv, postojee naune norme i tivnost obeleena ravnomernim rastom, u kojoj se potonji nara-
pravila esto spreavaju takva otkria i napredak. Pravila koja uprav- taj automatski nadovezuje na rezultate prethodnih narataja. Ona
ljaju naukom vie funkcioniu kao opravdanje i odbrana postoje- je pre proces pun napetosti u kome mirni period, sa stalnim
ih teorija nego doprinos sveem razmiljanju i promenama. nagomilavanjem znanja, zamenjuju krize koje mogu da dovedu
Po Fayerabendu, istorija nauke pokazuje da se razvoj teorije do naunih prevrata i lomova.
i napredak nisu odvijali kao posledica potovanja teorijskih i me- Po Kuhnu nauni razvitak se sastoji od vie faza. Jedna nau-
todskih pravila, ve kao posledica svesnog nepotovanja pravila. na grana, jedan predmet, nastaje tako to srazmerno ogranieno
Veliki deo napretka je zasnovan na ignorisanju podataka, retori- problemsko podruje nauke postaje predmet dubljih i sistemati-
ci, vlasti i istoj manipulaciji. Najpoznatiji primer je Galilejev nijih prouavanja. Prva faza, faza pre paradigme, obeleena je
(1564-1642) napad na aristotelovsku geocentrinu sliku sveta i konkurencijom izmeu vie razliitih kola, esto izgraenih oko
njegova odbrana heliocentrine, i argumetni za nju. Fayerabend svega nekoliko ljudi. Specijalizacija nije daleko odmakla, a po-
tvrdi da se Galilej nije pridravao prihvaenih naunih standarda daci se prikupljaju srazmerno nestrukturirano. Struna pitanja
ili nije mogao da ih se pridrava kad je iznosio argumente u karakterie velika otvorenost sa obuhvatnim optenjem i raspra-
prilog svog heliocentrinog sistema. Detaljnom argumentacijom vama preko granica kola. Tu uvodnu fazu zamenjuje faza sazre-
Fayerabend pokazuje kako je geocentrina teorija bila faktiki vanja u kojoj jedna kola pobeuje i izbacuje druge iz konku-
vie od heliocentrine u saglasju sa postojeim naelima dobre rencije. To se moe dogoditi tako to jedna kola ili naunik
nauke (Bell 1991:73-74). Da bi pobedio, on je koristio itav niz uspeju da nau ubedljivo reenje onih problema koje veina
sumnjivih tvrdnji, retoriku, ad hoc teorije i direktnu propagan- kola smatra odluujuim u datoj oblasti. To reenje stvara model
du. Da se drao postojeih pravila dobre nauke, heliocentrino po kome se odreuje koji su metodi i problemi opravdani, a
shvatanje svemira ne bi moglo da bude formulisano. On je pro- predmet dobija novu i vru definiciju. Vano je povui granice
naao sopstvene metode za opravdanje svojih sopstvenih teorija. prema drugim predmetnim podrujima, a veliki deo strunog
optenja suava se na sopstvene, uskostrune forume.
Taj proces naunog sazrevanja kulminira u onome to Kuhn
naziva fazom normalne nauke. Pod normalnom naukom" on
podrazumeva situaciju u kojoj se jedna nauna zajednica nalazi u
stanju jedinstva (konsenzusa) o osnovnim principima i ciljevima
nauke. To se dogaa tako to nadvlada jedna paradigma (videti
gore) i prihvata se bez rasprave kao jedini razuman nain bavlje-
nja naukom. Teorijske premise nauke malo se ili se nimalo ne
razmatraju, ve se intuitivno" zna ta je ispravno, ta valja initi.
Postoji iroko jedinstvo oko toga ta su relevantni nauni prilozi,
26 okvira reenja kao u slagalicama. Ona stvara malo novog, a pozna-
te elemente sastavlja u oekivanu sliku.
ta se smatra odgovorima na pitanja ta je dobar argument u tom Takvo stanje normalne nauke je racionalno i ekonomino, jer
odgovoru ili, eventualno, dobra kritika tog odgovora. Nauka se naunici mogu da krenu pravo na nauni front bez potrebe da
sastoji od rada po optepriznatim metodima i unutar prihvaenih prethodno definiu filozofsku osnovu i osnovne pojmove. Malo
je sumnje u to ta je ispravan postupak, to ima psiholoke pred- 27
nosti i to delu je pospeujue na naunu proizvodnju. Naunici Jedna od centralnih i spornih poenti kod Kuhna jeste da su
se uklapaju u deo jedne paradigme otprilike na isti nain kao to razliite paradigme nesamerljive, to jest tako razliite da se ne
deca ue norme ili pravila u drutvu. Najee se kraj tih normi ili mogu porediti ili meriti istim strunim merilima. Prelazak sa jed-
pravila ne stavlja nikakav znak pitanja - one se podrazumevaju i ne paradigme na drugu zato i nije neki racionalan in. Nova para-
prihvataju se van svake sumnje. Postavljanje znaka pitanja lako do- digma po pravilu moe da resi probleme na koje je stara davala
vodi do izoptenja, a istorija nauke - i arheoloke - moe da poka- loe odgovore, ali istovremeno moda ne moe da odgovori na
e mnoge primere takvog izoptenja iz pristojnog drutva. pitanja koja su ranije izgledala jednostavna. Mada se nova para-
Period normalne nauke pre ili kasnije smenjuje faza krize. digma moe podrati empirijom i logikim zakljuivanjem, sam
Ona nastaje jer se gomila sve vie problema koji se ne mogu resiti izbor je u sutini subjektivan - i skoro je neka vrsta ispovedanja
u okviru vladajue paradigme. Faza krize je obeleena novim tu- vere.
maenjem starih podataka, skepticizmom, novim teorijskim pro- Kuhnov model je zasnovan na analizi prirodnih nauka i ne
miljanjem i slobodnom spekulacijom. esto se odvija sveproi- moe se automatski preneti na situaciju u drutvenim i humani-
majua rasprava pitanja koja se tiu cilja i sutine struke, a ras- stikim naukama. Ima, ipak, dosta zavodljivih slinosti izmeu
plamsava se rasprava o filozofskim osnovama. Kriza dovodi ili do one slike koju slika Kuhn i nastanka i razvoja arheologije. To e,
toga da stara paradigma preivi, moda sa malim doterivanjima, nadam se, postati jasno u sledeem poglavlju, koje je pregled
ili do revolucije u kojoj sve vei broj naunika vie ceni novu razvoja arheolokih teorija. Na kraju toga poglavlja pokuau da
paradigmu. detaljnije razmotrim te slinosti i procenim koliko je Kuhnov
Ukoliko nova paradigma bude prihvaena, re je o naunoj model relevantan za razumevanje razvoja arheologije.
revoluciji. Umesto daljeg ravnomernog nagomilavanja znanja, ona
jasno obeleava lom u naunom kontinuitetu. Nova paradigma Sadraj i struktura knjige
daje sasvim novo vienje naunog podruja, njegovog naina
rada, ciljeva i strukture teorije. Revolucionarni" karakter te pro- Knjiga je podeljena u sedam poglavlja raunajui i ovaj uvod.
Drugo poglavlje je napisano da itaocu prui brz pregled teorij-
mene jo vie se istie time to se za novu paradigmu u sukobu sa
skog razvoja arheologije. Ono je istovremeno uvod u one teori-
etabliranim po pravilu izbore mlai naunici. Nova paradigma
je, gledita i probleme koji e biti razmatrani u sledeim poglav-
najee ne trijumfuje zato to oponenti budu ubeeni, ve pre
ljima.
zato to izumiru i nov narataj preuzima prostor delovanja.
Ono je napisano za itaoce bez dubljih osnovnih znanja, a
upueniji italac moe odmah da pree na tree poglavlje. U
njemu se bavim razliitim teorijama saznanja i njihovim mestom
u arheolokim istraivanjima od kraja devetnaestog veka do
da-
nas. Najvanije teorije koje predstavljam i o kojima raspravljam,
jesu indukcionizam (intuitivni empirizam), logiki pozitivizam i
hermeneutika.
U etvrtom poglavlju predstavljam razliite teorije
drutva i detaljnije razmatram kako su arheolozi uz pomo tih
teorija pokuavali da objasne promene drutva u prolosti.
Najvanije teo-
28 funkcionalizam, marksizam i teorija strukturiranja.
U petom poglavlju se bavim razliitim teorijama o materijal-
rije koje predstavljam i o kojima raspravljam jesu difuzionizam, noj kulturi unutar arheolokih istraivanja. Nekoliko teorija koje
tu razmatram, ve su predstavljene u etvrtom poglavlju, ali je u
ovom poglavlju ia na njihovoj izriitoj upotrebi u tumaenju
materijalne kulture. Osim teorija o drutvu koje su ve pomenu-
te, ovde razmatram razliite normativne pristupe, teorije o raz-
meni informacija, strukturalizam i semiotiku.
U estom poglavlju odmiem se od prolosti i posmatram ar-
heologiju kao sociopolitiki inilac u naem savremenom dru-
tvu. U kojoj meri je nae shvatanje prolosti obojeno idejama i
politikim stavovima u savremenosti, i kako se prolost koristi da
Od predmeta do teksta -faze u raspravama
bi sluila tekuim interesima? Osim predstavljanja kritike teori-
o arheolokoj teoriji
je, u ovom poglavlju pokreem tri predmetne oblasti: nain na
koji muzeji predstavljaju istoriju, feministiku arheologiju i od-
nos arheologije prema manjinama i starosedelakom stanovni- U vremenu od oko 1830. do oko 1900. godine arheologija je
tvu. u Skandinaviji postavljena kao nauna disciplina. U tom razdo-
Poslednje, sedmo poglavlje knjige, sastoji se od dva vie li- blju je prouavanje praistorije ogranieno i sistematizovano u
na dodatka (ili ekskursa): to su uloga arheologije u globalnom okvirima arheoloke discipline. To se dogodilo kroz uspostav-
drutvu i odnos arheologije prema sopstvenom jeziku i prema ljanje sopstvenog teorijskog i metodskog aparata u kome je pod-
svojim sopstvenim tekstovima. Ono sadri i kratak uvod u delove ruje arheolokog znanja konkretizovano i ogranieno u odnosu
poststrukturalistikog miljenja. na druga struna podruja kao to su istorija, etnologija i nauka o
Poglavlja se mogu itati posebno, svako za sebe, ili drugai- jeziku. Osnova nove nauke je bila teorija saznanja u kojoj su
jim redosledom od naznaenog. Poglavlja etiri i pet ipak valja predmeti, sama arheoloka graa, imali samostalnu snagu istorij-
itati zajedno, poto su delovi teorijske osnove za peto poglavlje skog iskaza. Na toj osnovi, unutranjoj istorinosti predmeta, sa-
predstavljeni u prethodnom poglavlju. zidana je arheoloka disciplina ili, ako tako elimo, disciplinova-
na prolost (Svestad 1995).
Idejna osnova nove nauke je postavljena prevratima u evrop-
skom nainu razmiljanja na prelasku u devetnaesto stolee. Novo
doba, ili ono to je francuski filozof Michel Foucault nazvao ,,mo-
dernost", obeleeno je sasvim novim nainom miljenja u kome su
istorija, poreklo i evolucija bili sredinji pojmovi (Foucault 1989).
U tome je bilo i saznanje neshvatljive vremenske dubine i prirode
i oveka. Vie nego ideja koja se rairila iz jednog izvora (Darwin),
evolucija (razvoj) bila je zajednika referenca novog naunog raz-
miljanja tokom devetnaestog veka (Brattli 1995).
U arheologiji je to dolo do izraza kroz teoriju o razvoju
predmeta, manifestovanu prvo u sistemu od tri doba Danca C. J.
30 vetnaestog veka arheologija se pojavila kao izgraena disciplina
sa profesionalnim poslenicima, sopstvenim asopisima i sopstve-
Thomsena iz dvadesetih godina devetnaestog veka. Vremenom nim strunim obrazovanjem. Ona je imala svoj jasno definisan
su, prvo danski arheolog J. J. A. Worsaae, a kasnije veani Hans objekat znanja i sopstveni teorijski, metodiki i pojmovni aparat
Hildebrand i Oscar Montelius i Danac Sofus Miiller, razvili finije kojim ga je obraivala. irom Evrope su se odravale arheoloke
hronoloke sisteme i metode (Klindt-Jensen 1975). Krajem de- izlobe koje su odslikavale istu hronoloko-tipoloku ideju, i koje
su pokazivale uspenost nove discipline (Olsen, Svestad 1994). U 31
ovom poglavlju u pratiti teorijski razvoj arheologije u vremenu da se stvori odmak u odnosu na prethodne pravce. Ja sam odlu-
nakon faze disciplinovanja i modernizacije. Cilj je da pruim io da ovde koristim pojam kulturnoistorijska arheologija zbog
jednostavan pregled, neku vrstu hronoloko-tipolokog okvira kljunog znaenja koji je pojam kultura imao u arheologiji u toj
teorijske osnove arheologije. Bie opisana tri vana pravca: kul- fazi.
turnoistorijska arheologija, procesna arheologija i postprocesna Problem koji nastaje kad se suprotstave kulturnoistorijska ar-
arheologija. Ta podela se zasniva na tome koji teorijski pravac heologija i procesna i postprocesna arheologija, jeste da ta arhe-
preovlauje ili vodi" u raspravama u razliitim trenucima. Postoje ologija u znatno manjoj meri od poznijih pravaca upuuje na
jasni problemi definisanja, hronologije i regionalnih razlika jasno definisane teorije drutva ili kulture. To, naravno, ne znai
vezanih za podelu koju nudim, ali nju ne treba shvatati drugaije da ona nema takvu teorijsku osnovu, ve da je retko izraava. Po
nego kao uopteni okvir. To to jedan pravac vie ne preovlau- mom miljenju, kulturnoistorijska arheologija je najblia onome
je, bilo u izriitoj teorijskoj raspravi, bilo u preutnom slaganju, to se moe nazvati stanjem normalne nauke" u arheologiji. To
ne znai da je on nestao. Sva tri pravca koji su ovde predstavljeni, je bilo stanje uspostavljeno u arheologiji negde izmeu 1890. i
postoje i danas, i kulturnoistorijska arheologija je u manje ili 1920, a koje je u Zapadnoj Evropi (i SAD) trajalo do oko 1960.
vie modifikovanom vidu jo uvek veoma rasprostranjena i u Evropi U svojoj knjizi Istorija arheolokih ideja (1989) kanadski ar-
i irom sveta. Verovatno je tek jedna manja i posebna grupa svet- heolog Bruce Trigger za evropsku i ameriku arheologiju u peri-
skih arheologa doivela ozbiljne promene kroz pojavu procesne odu od 1900. do 1960. koristi naziv kulturnoistorijska arheolo -
i postprocesne arheologije ezdesetih i osamdesetih godina. gija". On je posmatra kao kontrast prema arheologiji kakvom su
se u devetnaestom veku bavili naunici kao to su Thomsen, Wor-
Kulturnoistorijska arheologija saae i Montelius, a koju on naziva evolucionom" arheologijom.
Arheologija je u devetnaestom veku delila praistoriju na razliite
Arheologija izmeu 1890-1900. i 1960. godine u zapadnom hronoloke razvojne stupnjeve. Svaki stupanj obeleen je sop-
svetu obino se u potonjem vremenu naziva kulturnoistorijskom stvenim inventarom nalaza. U toj fazi arheologija je prvenstveno
arheologijom, ali i neto vie pogrdno kao tradicionalna" ili nor- bila zainteresovana da se etablira kao nauka, stvarajui red u arhe-
mativna" arheologija. esto su se razliitim teorijskim pravcima u olokoj grai. Taj red se stvarao konstrukcijom tipolokog i hro-
arheologiji imena davala na osnovu elja u kasnijim vremenima nolokog okvira. Poimanje razvoja kulture bilo je nadahnuto Dar-
winovim uenjem o razvitku; njen razvoj je smatran nastavkom
biolokog razvitka. Zato se verovalo da je i kulturni razvoj univer-
zalan i unilinearan", to jest da prati jednu liniju. Po Triggeru,
tadanja vera u napredak, kakva je na primer dola do izraza u
industrijskom i tehnolokom razvoju tokom devetnaestog veka,
podstakla je arheologe da potrae opte razvojne pravce i u arhe-
olokoj grai. I radije su to inili nego da se uzbuuju oko regi-
onalnih razlika.
Krajem devetnastog veka arheolozima je, meutim, postajalo
sve jasnije da razlike u arheolokoj grai ne mogu biti prouzro-
.kovane samo razliitom starou. Jedan od razloga, po Triggeru,
32 je uinila je da organizacija arheoloke grade u vremenske
periode, kakvu je poznavao devetnaesti vek, nije vie bila
bilo je i to to je koliina arheoloke grae u Evropi postala toli- dovoljna. Po Triggeru, to je kao rezultat uvelo nov pojam,
ko obilna da se vie nisu mogle prenebregnuti velike regionalne jednu novu jedinicu koja je dodata hronolokoj podeli
razlike u grai iz svakog perioda. Ta spoznaja geografske varijaci- grae.
Nova jedinica, koja je trebalo da objasni regionalne varijacije, 33
bio je pojam kulture. Taj pojam je razvijen kao analitiko orue desetog veka. Migracije i difuzija su takoe potpuno sredinje
unutar geografskih i etnografskih istraivanja u obliku onoga to varijable u objanjavanju promena (videti etvrto poglavlje). Ali,
se naziva uenje o kulturnim krugovima (videti etvrto po - kulturnoistorijska arheologija nije bila antievolucionistika. Ona
glavlje). Ali i arheolozi su pronali da je to novo orue upotre- je, naprotiv, u najveoj meri bila evolucionistika. Pojam kulture
bljivo. Glavni princip je bio da ukoliko se na ogranienom geo- nije uveden da bi se potisnula razvojna perspektiva - on je bio
grafskom podruju pronae slina arheoloka graa u datom vre- njen dodatak. Stavljanje teita na migracije i difuziju kao izvore
menskom periodu, to se definie kao jedna arheoloka kultura. promena nije bilo u sukobu sa evolucionistikim gleditem; na-
Ta kultura" je naravno definisana na osnovu slinosti arheoloke protiv, evolucionizam je bio teorijski temelj tih objanjenja. Ar-
grae, na primer naina sahranjivanja, ili stila keramike, ali se heolog kao Montelius, koji je, po Triggeru, sredinji lik i evolu-
verovalo da su slinosti u materijalnoj kulturi mogue samo ako cionistike i kulturnoistorijske arheologije, nije imao nikakvih
se radi o narodu sa zajednikim nainom ivota. Slinosti u arhe- problema da objedini ta dva gledita - naravno zato to je evolu-
olokoj grai su zato posmatrane kao rezultat imanentnih duhov- cionizam inio odluujui temelj i kulturnoistorijske arheologi-
nih kvaliteta kod datog naroda sa zajednikim jezikom i identite- je (Brattli 1995:161). Osim toga, celovit saznajnoteorijski i meto-
tom. Jedinstvo materijalne kulture predstavlja, dakle, etniko je- doloki osnov kulturnoistorijske arheologije, izmeu ostalog in-
dinstvo, a po tadanjim shvatanjima to se moe poistovetiti sa duktivno zakljuivanje i tipoloko-hronoloki metod, utemeljili
narodom ili rasom. Prostorne varijacije materijalne kulture odsli- su upravo tokom devetnastog veka arheolozi kao to su Thom-
kavaju shodno tome etniku ili rasnu varijaciju. Poto su to bile sen, Worsaae, Hildebrand, Montelius i Miiller.
praistorijske kulture ili narodi, morala su im se dati imena esto
prema najtipinijoj skupini predmeta, kao kultura rezbarene ke- Kossina i Childe: suprotnosti ili braa po grehu?
ramike ili kultura bojnih sekira, na primer. Ili su nazivane prema
najpoznatijem ili prvom nalazitu aktuelne grae, na primer Kom- Malo u produbiti ono to je reeno gore detaljnije razmatra-
sanska kultura ili Fosna kultura (Hagen 1970). jui dvojicu najpoznatijih kulturnoistorijskih arheologa, Nemca
Trigger tvrdi da je uvoenje pojma kultura obeleilo pojavu Gustava Kossinu i Australijanca Verea Gordona Childea. Njih da-
kulturnoistorijske arheologije, i da je ona potisla raniju evoluci- nas u evropskoj arheologiji predstavljaju kao suprotnosti. Prvoga
onistiku arheologiju. To je, po mom miljenju, bilo suvie po- veina odbacuje kao nacionalistikog i rasistikog istraivaa, dok
jednostavljeno gledite. Kultura, shvaena kao manje ili vie po- drugog - u svakom sluaju u potonjem vremenu - slave kao veli-
kog teoretiara i arheologa.
jam srodan pojmovima narod ili rasa, nesumnjivo je bila kljuni
pojam tradicionalne ili kulturnoistorijske arheologije tokom dva- Moe biti da ima razloga da se ta slika malo iznijansira. Pre
svega moramo, naravno, razlikovati ranog" i poznog" Childea.
Njegovi teorijski radovi, koji su nadahnuti marksistikim razmi-
ljanjem, pripadaju prvenstveno vremenu nakon 1940. (videti e-
tvrto poglavlje). Childeovi radovi iz dvadesetih i tridesetih su u
mnogo emu blisko srodni Kossininoj arheologiji, to je on ka-
snije i priznao. Drugo, izolacija Kossine kao neozbiljnog istrai-
vaa koji arheologiju zloupotrebljava u politike svrhe, jeste pred-
stava koju je u znatnoj meri stvorilo vreme nakon Drugog svet-
34 nosti.
skog rata. injenica je da je Kossina u svom vremenu bio meu Gustav Kossina (1858-1931) bio je po obrazovanju filolog,
evropskim arheolozima, meu njima i nordijskim, veoma poto- i kao lingvista se devedesetih godina devetnaestog veka upleo
van mada i osporavan. I jo vanije, on je izraavao stavove i radio u jedan od velikih lingvistikih sukoba - o poreklu
na problemima koji su bili opteprihvaeni u njegovoj savreme- indoevropskih jezika. Lingvisti iz devetnastog veka, kao Schlegel
i Bopp, utvrdili su i dokazali podudarnosti u leksici i gramatici 35
velikog broja jezika na pojasu od Indije do Evrope. Na osnovu
Osnov Kossinine metode traganja za prapostojbinom Germana
toga smatrali su da je nekada morao postojati zajedniki prajezik
bio je da se istorijski poznate etnike grupacije mogu na jednom
iz koga su potekli svi ti srodni jezici. Sporno je bilo gde je bila
podruju pratiti unazad u vremenu sve dok postoji kontinuitet
prapostojbina Indo-evropljana. Oni su tvrdili da se nalazio negde
istorijske i arheoloke grae. Kossinino polazite bili su stari gr-
u zapadnom delu centralne Azije, i da su odatle plemena, jedno
ki i rimski opisi narodnih skupina i njihovih stanita, izmeu
po jedno, krenula ka Evropi. ostalih i Germana. Polazei od tog pretpostavljenog poznatog
To je bilo ono to je Kossinu prevelo iz lingvistike u arheolo- izvorita, on je pokuao da prati Germane od rimskog doba una-
giju; samo je prouavanje arheolokih izvora moglo konano da zad u vremenu. Na osnovu pretpostavke da jasno omeenim sku-
razjasni poreklo Indoevropljana. Za Kossinu je 1902. godine osno- pinama arheolokih nalaza odgovaraju odreene etnike grupa-
vana katedra nemake praistorije na Univerzitetu u Berlinu, i na cije, on je smatrao da i na nemakom podruju moe pronai
toj katedri se bavio svojim istraivanjima i svojom kulturnopoli- takve sline graninike unazad sve do starijeg kamenog doba (Ve-
tikom aktivnou. Bio je, 1909- godine, meu pokretaima Ne- it 989).
makog drutva za praistoriju - organizacije koja je imala jasan Prekidi u grai objanjeni su time da su se grupacije rairile
nacionalistiki, a delimino rasistiki profil. Meu lanovima dru- iz te prapostojbine; uverenost u rasni kontinuitet nadoknadila je
tva bio je prilian broj uglednih evropskih arheologa, meu nji- nepostojanje grae za odreene periode. Arheoloke kulture,
ma i Oscar Montelius (Jensen 1988:40). etnike skupine i rase bile su pribilino ekvivalentne veliine, a
Kossinina reenja problema prapostojbine Indoevropljana, i rasne oznake nisu bile samo fizioloke (Jensen 1988:45). Germa-
njegov metod istraivanja opirno su predstavljeni u radovima ni zato, po Kossini, ne samo da su bili plavooki, plavokosi, visoki
Die Herkunft der Germanen. Zur Methodik der i snani, oni su bili i dovitljivi, snane volje, hrabri, ponosni,
Siedlungsarchaeo-logie (1911) i Ursprung und Verbreitung der prezirali su smrt, bili su avanturistikog duha, eljni ekspanzije i
Germanen in vor-und fruhgeschichtlicher Zeit (1926). On tvrdi gladni osvajanja" (1926:126, po Jensenu 1988:45).
da je prapostojbina Indoevropljana, ili, reeno njegovim Vere Gordon Childe (1892-1957) je bio Australijanac, ali je
sopstvenim recima, prapostojbina Indogermana", bila u rano emigrirao u Veliku Britaniju. Preko prouavanja jezika sti-
obalskom podruju severne Nemake i Danske. Iz te praoblasti
gao je do arheologije u kojoj je zavrio dobivi profesorat u Edin-
su nakon starijeg kamenog doba kretali bezbrojni talasi seoba burgu, a zatim u Londonu. U mladosti je aktivno sudelovao u
naroda preko Evrope.
sindikalnom radu i antiratnim organizacijama, a njegova prva knji-
ga se bavila politikom analizom australijskog radnikog pokreta.
To radikalno politiko stanovite, meutim, u maloj meri je uti-
calo na njegova rana arheoloka istraivanja. Jer kao i kod Kossi-
ne, lingvistika i pitanje porekla etnikih grupacija obeleili su
Childeove prve arheoloke radove. To moda najjasnije dolazi
do izraza u knjizi TheAryans -A Study of lndo-European Origins
iz 1926. On ovde o Kossininim teorijama pie sledee:
Onako kako je germanistiko uenje predstavljeno, ono je najo-
buhvatnija i najdoslednija sinteza koja je ikada predstavljena o indo-
36 nom grupom" ili samo jednom kulturom". Pretpostavljamo da je
takav kompleks materijalni izraz onoga to se danas naziva narod"
(Childe 1929:v).
evropskim narodima... Ako ona ozbiljno moe da dokae svoju va-
nost... morae verovatno da se shvati kao precizno reenje arijskog
Childe je tvrdio da su kulture odreeni skupovi sloene ar-
pitanja (Childe 1926:178).
heoloke grae koje se javljuju na ogranienom geografskom
Uprkos tome to je Childe u istoj knjizi blago upozorio sve one podruju. Osim toga, tvrdio je da kulture nisu samo teorijska
koji ele da upotrebe pojam arijevac u politikoj rasistikoj propa- konstrukcija arheologa, ve da su one konkretna svedoanstva
gandi, on ipak odluno iznosi stavove koji nisu udaljeni od onih koja su proizveli stvarni ljudi. Tvrdio je i da su arheoloke kulture
koje je iskazao Kossina. On tvrdi da su prvobitni Indogermani pripa- identine sa narodima.
dali arijskim ljudskim rasama, i da su Arijevci poreklom nordijci. To U prvoj polovini tridesetih, Childe je bio sve skeptiniji pre-
su okolnosti koje mogu da objasne veliku rairenost indoevropske ma toj vrsti arheologije. Odbacivao je povezanost izmeu rase i
jezike porodice. Nordijski narodi fiziki su bili nadmoni nad dru- kulture, a 1933. godine se ali da praistorijski arheolozi, ubraja-
gim narodima i zato su mogli da pokore druge oblasti. jui i njega samog, troe skoro sve svoje vreme da izoluju kultur-
Knjiga TheDawn of European Civilization, objavljena godinu ne grupe i istrae njihovu podelu i seljenja (Childe 1933). Godine
dana ranije, uinila je, meutim, Childea poznatom veliinom u 1934. otiao je u Sovjetski Savez, to je doprinelo tome da
evropskoj arheologiji. U njoj je on predstavio sintezu evropske radikalno izmeni svoj teorijski pristup arheologiji (videti etvrto
praistorije do bronzanog doba. Novina u knjizi bila je to to je uz poglavlje).
periodizovani prikaz praistorije, istovremeno organizovana na Kao to se vidi, postoje jasne slinosti izmeu Kossinine arhe-
osnovu podele arheoloke grae u regionalne kulture koje su ologije i Childeovih ranih istraivanja. Ali tvrdim da to u velikoj
delimino predstavljene nezavisno od hronolokog toka. Chil- meri odslikava arheoloku misao u toj fazi, kao i veoma mnogo
de, osim toga, kombinuje taj pogled na kulturu sa hipotezom opteg humanistikog i kulturnopolitikog misaonog prtljaga, ra-
koju je prvobitno izneo Montelius da se veina kulturnih napre- dije nego to to pripisujem meusobnom uticaju Kossine i Chil-
daka proirila sa Bliskog istoka na Evropu (Montelius 1905). Ti- dea. Osnova slinosti izmeu Kossine i Childea je, sledstveno to-
me je Childe uspostavio difuzionistiko shvatanje praistorije Evro- me, njihovo uee u zajednikoj kulturnoistorijskoj paradigmi.
pe koje se faktiki odralo sve do ezdesetih godina dvadesetog
veka. Nove hronologije, zasnovane na datiranju pomou C 14, Nekolike kritike napomene
pokazale su da su vei broj promena i kulturnih pojava, za koje
I migracionistika i, ne u manjoj meri, difuzionistika obja-
se smatralo da su poreklom sa Srednjeg istoka, faktiki nastale
njenja u kulturnoistorijskoj arheologiji imaju jasnu etnocentri-
znatno ranije u Zapadnoj Evropi (Renfrew 1967, 1973).
nu i kulturnoovinistiku osnovu. Neke kulture su pronalazai i
Za tadanju arheologiju nije bilo neuobiajeno to Childe u davaoci kulturnih odlika, druge su njihovi pasivni primaoci. Kul-
svojim najranijim knjigama nije naao razlog da precizira ta pod- turni uticaji se najee odvijaju samo u jednom smeru, i nezami-
razumeva pod arheolokom kulturom. Po prvi put on je tek u slivo je da ljudi nezavisno jedni od drugih mogu da ostvare iste
knjizi The Danube in Prehistory (1929), dao koliko-toliko jasnu inovacije. Osim toga, neki ljudi uopte nisu u stanju da se sami
definiciju toga ta podrazumeva pod tim pojmom:
Mi pronalazimo odreene tipove ostavina - krage, orua, nakit,
grobove, oblike kua - koji se stalno javljaju zajedno. Takav kompleks

37

crta koje se redovno javljaju zajedno, nazivaemo jednom kultur-


38 39
U knjizi The Dawn of European Civilization Childe pie na
promene, i od spoljnih podsticaja zavisi da li e se neto takvo odgovarajui nain da su zapadni narodi poetkom bronzanog
dogoditi. Na taj nain je arheologija dala neku vrstu istorijskog doba dosegli stadijum kad su bili spremni da preuzmu ulogu
legitimiteta evropskom imperijalizmu. Bilo je moralno ispravno vladara. U tom trenutku Evropa pokazuje kvalitet energije, neza-
iriti razvoj i demokratiju u kulture koje same nisu imale predu- visnosti i dovitljivosti koja odvaja zapadni svet od Egipta, Indije i
slove da ih ostvare. Da, poznati britanski arheolog Pitt-Rivers je Kine" (Childe 1925:xiii-iv). Skandinavskim arheolozima je ostalo
napisao 1906. godine da je obaveza kulturno i bioloki nadmo- samo da se s tim sloe:
nih naroda da eliminiu one skupine koje njihov nizak stupanj
razvoja ini nesposobnim da se razviju (Trigger 1989). Poreenje izmeu Evrope i Orijenta u tipolokom pogledu pokazuje
U modernoj arheologiji Kossinu obino koriste kao primer za znatno veu ivotnost u naem delu sveta nego u zemljama Orijenta. U
zgraanje kad je re o politikoj zloupotrebi arheologije - to je Evropi se sreemo sa obiljem formi, sa ivotnou, sklonou ka
promenama... zbog toga i sa brzim razvojem, koji stvara udnu
pozicija na kojoj mu ne treba zavideti, a koju deli sa arheolozima
suprotnost orijentalnoj sklonosti ka zadravanju nepromenjenih starih
iz Istone Evrope, Kine i Treeg sveta. Posleratni evropski formi. Ta suprotnost... je tesno povezana sa onom udnom razlikom
arheolozi pokuali su da izoluju Kossinu kao neto strano u arhe- izmeu karaktera naroda u pomenutim delovima sveta, koja je bila od
ologiji kakvom su se inae bavili na Zapadu. Pa neka je Kossina i tako velikog znaaja za itav razvoj tih naroda i zato odluujua za
bio glasniji i ekstremniji od veine svojih kolega savremenika, ali njihovu istoriju i sadanji meusobni odnos" (Montelius
i u ovom su sluaju mnogim poznatim veliinama doterane bio- 1900:267).
grafije u aru napora da se odri usamljeni negativac u inae
neutralnoj" i nepolitikoj" evropskoj arheologiji. Mnogo je, Primera slinih etnocentrinih iskaza ima bezbroj (Larsen
meutim, verovatnija pretpostavka da je Kossina svoje gledite 1987, Olsen 1991a, 1991b). Zapadne kulture su od najranijih vre-
zasnivao na temelju stavova rairenih meu arheolozima i dru- mena demokratske i dinamine, njih odlikuje individualnost i
gim istraivaima kulture tog vremena (Jensen 1988, Svestad 1995). dovitljivost. Suprotne su neevropske kulture (pre svega istone),
Tradicionalna, kulturnoistorijska arheologija bila je proizvod despotske i statine. Upisujui to u praistorijski kontekst arheo-
zapadnog naina razmiljanja, i zato u svojim osnovnim stavovima lozi su doprineli naturalizaciji tadanje politike i ideoloke po-
odslikava takav nain razmiljanja. To dobija svoj izraz u skoro dele sveta na Zapad i ostatak". Istovremeno je to doprinelo da se
unisonom shvatanju Evrope i evropskih kultura (prvenstveno za- evropskoj dominaciji i evropskom kolonijalizmu da veno i uni-
padnoevropskih) kao neeg posebnog to ih odvaja od svih dru- verzalno opravdanje (Said 1978, videti esto poglavlje).
gih kultura u svetu. Sam Kossina nije u svom germanskom nacio-
nalistikom aru zaboravio evropsku perspektivu: Posleratno doba i kriza
Evropska kultura i ono to je van nje, oduvek su bili dva sasvim U vreme nakon Drugog svetskog rata u okvirima kulturno-
razliita sveta. Evropa je uvek, koliko god se vraali unazad u vreme- istorijske arheologije javljaju se sve vie skeptinost i pesimizam.
nu, bila neto sasvim drugaije, to jest stajala je beskrajno vie od Seamo se da je jo 1933. godine Childe ispoljio nezadovoljstvo
neevropskih... Samo se za vreme pre uvoenja zemljoradnje mogu zbog te paradigme. Jo jedan arheolog koji je rano uvideo slabo-
postaviti analogije sa zajednicama koje ive tesno vezane za prirodu. sti kulturnoistorijske arheologije, bio je finski arheolog A. M.
A i tad je re samo o pojedinostima, odreenim udnovatostima (Kos- 'Tallgren. U jednom lanku iz 1937. godine u engleskom asopi-
sina 1926:128).
41

se pojavila 1951. godine u vidu lanka Arheologija i etnografi-


40 ja", u kome on izraava sumnju u mogunosti arheologije, i iznosi
svoje novo oduevljenje etnografijom. Gjessing crta prilino
su Antiquity otro je napao tradicionalnu arheologiju i
pesimistinu sliku mogunosti arheologije da shvati ivot ljudi iz
njeno shvatanje kulture: kamenog doba:
Izgleda kao da je arheologija, Uprkos svojih panje vrednih rezul-
tata, zala na slep kolosek... Cela struka se sastoji samo od poreenja Mi dobro znamo da ti obiaji sahranjivanja, alatke za struganje,
oblika i sistematizacije.., Briljantne sistematizacije, shvaene kao eg- vrhovi i ta sve ne, ine samo deli inventara orua kojima su se ti
zaktne, nisu dovele do razjanjenja organskih struktura ivota u peri- ljudi pomagali u borbi za ivot; mi nita ne znamo o drutvenoj i
odu koji se prouava, do razumevanja drutvenog sistema ili eko- politikoj strukturi, nita o njihovom verskim i magijskim ivotnim
predstavama ili kulturi - faktiki veoma malo i o njihovom privred-
nomske i socijalne istorije, a nee ni dovesti do njih ... Oblici i tipovi
nom ivotu. Pa ipak donosimo zakljuke o putevima useljavanja i
su posmatrani kao stvarniji i ivlji od drutava koja su ih stvorila...
kulturnim povezanostima - u sutini zakljuke prilino smele, sve
Jesmo li dosegli krizu u kojoj procedure i ciljeve nae nauke valja
dotle dok ne znamo koliko su ba ti tipovi koje igrom sluaja poznaje-
prevrednovati? (Tallgren 1937:154-155)
mo, znaili za ceo nain ivota. (Gjessing 1952:222)
Sutinski uzrok zato kulturnoistorijska arheologija doivlja-
Ono to po Gjessingu moe da spase arheologiju, jeste da se
va krizu u vreme nakon Drugog svetskog rata, jeste to to je naci-
potrai podrka u etnografiji. I to kako posmatrajui etnografiju
zam igosao zapadni element u tradicionalnom arheolokom po-
kao teorijsku centralu iz koje se moe crpsti nova energija, tako i
imanju kulture. Politike implikacije tumaenja vezane za etnici-
veim korienjem etnografskih paralela iz postojeih drutava.
tet, rasu i kulturna podruja postale su i suvie jasne (Bergman
1972, Arnold 1990). Otkrili smo nae naivno izbegavanje da vidi- Gjessingov pogled na mogunosti arheologije nadahnut je
mo kako se arheologija moe iskoristiti u politike svrhe, i mnogi radom amerikog arheologa Waltera Taylora, A Study of Archeo-
pokuavaju da to rese jo veom usmerenou na predmete. logy, iz 1948. koji je prokrio nov put. Taylor zapoinje time da
To se jasno vidi u jednom lanku koji je vedski arheolog arheolozi polako postaju ono to je Tolstoj nekad rekao za savre-
mene istoriare: gluvi ljudi koji odgovaraju na pitanja koja im
Nils berg napisao 1948. On se u ovom lanku obraunava sa
niko nije postavio. Taylor tvrdi da arheolozi moraju postati kul-
savremenim istraivanjima i njihovim arom da otkriju migracije i
turni antropolozi koji rade sa arheolokom graom. On se suko-
inovacije. On smatra da je arheologija napustila uzdranu i opre-
bljava sa tradicionalnim arheolozima zato to je kultura za njih
znu liniju koju su Mller i Montelius zastupali u tumaenju arhe-
samo taksonomska (klasifikujua) delatnost koja se sastoji od raz-
oloke grae. U skladu s onim to e postati recept u posleratnim
dvojenih kulturnih elemenata. Kulturna arheologija je propusti-
politikim kampanjama pranja prolosti arheologije, na Kossinu
la da posmatra pojedine elemente u kontekstu sa elom kultu-
se svaljuje krivica to je arheologija od toga da bude opisiva
rom i njenom prirodnom okolinom. On smatra da arheolozi mo-
kulture iz stare kole, prela u delatnost u stilu ratnih izvetaa
raju da posmatraju praistorijska drutva u funkcionalnoj i inte-
dnevne tampe" (Aberg 1948:278). berg reenje krize vidi u po-
grativnoj perspektivi. Cilj toga je da se prui to je mogue vie
vratku arheologije metodama i teorijama koje su izgradili osnivai
celovita slika ivota praistorijskih ljudi u njegovoj povezanosti sa
te nauke. Svesnim izborom puta nevinost arheologije jo uvek drutvenim prilikama i geografskom sredinom. Posebno teite
moe biti spaena. stavlja na nunost istraivanja kako razliite materijalne i drutve-
U Norvekoj doivljavamo da Gutorm Gjessing, teorijski
najkolovaniji meu kulturnoistorijskim arheolozima, 1947. na-
puta arheologiju u korist etnografije. Njegova oprotajna izjava
42 43
ne strane jedne zajednice utiu jedne na druge (Taylor 1948:102- oerupani sa hronoloko-tipolokim skeletom za koji nisu znali
kako da ga obuku ili nanovo prizovu u ivot, ali koji nisu eleli
109).
ni da sahrane. Uprkos svemu, to je bilo jedino za ta su mogli da
Ti pokuaji Childea, Tallgrena, Gjessinga i Taylora da se pisa- se uhvate.
nom reju iupaju iz krize naili su na malo odjeka. A nije iza-
bran ni bergov recept. Namesto traganja za novim putevima, vi- Tokom ezdesetih, i tom pesimizmu, i kulturnoistorijskoj ar-
dimo sve restriktivniji stav prema onome za ta se arheoloki po- heologiji kao celini, izazov je uputila jedna nova i revolucionarna
daci mogu koristiti. Slika ipak nije tako jednoznana. I u Skandi- arheologija. Teorijske rasprave su planule do ranije nesluenih
naviji, i u Engleskoj i u SAD postoje u tom trenutku arheolozi visina, a pitanje ciljeva i sredstava arheologije opet je stavljeno na
koji svesno pokuavaju da se istrgnu iz kulturnoistorijske para- arheoloki dnevni red. Zapoeto je novo poglavlje u istoriji
digme. U Norvekoj to posebno dolazi do izraza tako to se jedan arheologije, poglavlje koje je vedski arheolog Mats Malmer
broj arheologa usredsreuje na ekonomske probleme, posebno opisao kao najvei napredak u arheologiji nakon C. J. Thomsena
na probleme seoskih imanja iz gvozdenog doba (Hagen 1953, (Malmer 1995:134).
Hougen 1947). U Engleskoj se otpadnici zovu Childe i Graham
Clark. Childeovi teorijski i drutveno angaovani radovi bivaju, Procesna arheologija: nova arheologija
meutim, skoro potpuno preutani, a ekofunkcionalizam Graha- Vizija Waltera Taylora o antropolokoj arheologiji na mnogo
ma Clarka ne stvara u tom trenutku nikakvu kolu. Namesto toga, naina se ostvarila tokom ezdesetih nastupom takozvane New
poinju da preovlauju gledita arheologa kao to su Glyn Dani- Archeology - Nove arheologije. Pojam je prvi put upotrebio Jo-
el, Christopher Hawkes i Stuart Piggot (videti Hawkes 1954). ak seph Caldwell 1959. godine, ali pojam nije dobio neki jasno
1965. godine skoro slomljeni Stuart Piggot pie: odreen sadraj pre sredine ezdesetih (Gibbon 1989:63). Kao
Izgubili smo samopouzdanje..., i deca smo doba sumnje... Ono to sam ve napomenuo, mnogo retorike i strunopolitike stra-
ime raspolaemo kao istraivai praistorije, jesu sluajni trajni osta- tegije ini osnovu imenovanja raznih pravaca. Uz pomo pretera-
ci materijalne kulture, koje tumaimo to bolje umemo, a neizbeno no jasnih amblema kao to su nova" i procesna", uoena je radi-
je da ona partikularnost koju ta graa poseduje, upravlja oblikom kalna razlika u odnosu na vaeu arheologiju koja je, nimalo
informacija koje moemo izvui iz nje (Piggot 1965:4-5). sluajno, nazivana tradicionalna" ili normativna". Pojam pro-
Razvoj kulturnoistorijske arheologije do sredine dvadesetog cesna" trebalo je da pokae da je tu re o arheologiji koja se
stolea ima jasne slinosti sa Kuhnovim opisom kako normalno Zanima za dinamine kulturne procese, za razliku od statinog
stanje jedne nauke pre ili kasnije smenjuje stanje krize. Kulturna poimanja kulture unutar kulturnoistorijske arheologije.
arheologija u prve dve decenije nakon rata nosi mnoge znake Novi arheolozi, koje je vodio mladi arheolog po imenu Le-
koje Khn smatra odrednicama normalne nauke u krizi. Sve vie wis Binford, uneli su u arheologiju sve ar i optimizam. Binford
njih iskazuje sumnju u ciljeve i domete svoje struke, a pojam se otro sukobio sa pesimizmom koji je vladao u tradicionalnoj
kulture nije vie dovoljan referentni okvir za tumaenje arheo- arheologiji. On je tvrdio da arheolozi mogu da prouavaju pot-
loke grade. Problem za pristalice stare paradigme jeste to im je puno iste probleme koje prouavaju i antropolozi, ali u mnogo
oduzeto mnogo onoga to je struci davalo tkivo preko njenog duem vremenu (Binford 1962). Arheoloka graa sadri infor-
kostura, naime mogunost da se iz materijalne kulture izvode macije o skoro svim aspektima drutva, i malo je ta, ako ita, van
zakljuci o kulturi, a dalje i o ljudima. Arheolozi su ostali skoro polja delatnosti arheologije. To je uinilo da su novu arheologi-
44 45

ju primili sa oduevljenjem i podrkom, a posebno mlai arheo- Zato je bilo prirodno i samo po sebi razumljivo to je arheologija
lozi koji su bili nezadovoljni zbog iskljuive usmerenosti na pred- vezivana za istoriografiju i nacionalnu istoriju, a ne za etnografiju
mete, i zbog nedostatka volje starijih arheologa da razmatraju (antropologiju), koja je prouavala primitivne ljudske grupacije,
pitanja teorijske i metodoloke vrste. koje su se, sa odreenim izuzecima, nalazile van Evrope. Naprotiv,
Pojava nove arheologije ezdesetih donosi pomeranje arhe- u SAD, gde su veina arheologa bili belci i potomci evropskih
olokog teita iz Evrope u SAD. Dok je kulturnoistorijska arheo- useljenika, praistorijska arheologija je nuno bila prouavanje dru-
logija imala svoje izvorite u evropskim istraivanjima, nova, pro- gih" - prolosti Indijanaca. Tu je zato bilo prirodno" da se praisto-
cesna arheologija u velikoj meri bila je ameriki fenomen. Istina rijska arheologija posmatra kao deo antropologije (Groube 1978).
otprilike istovremeno je nastala jedna vie formalistika engleska
varijanta u sredini oko Davida Clarkea u Kembridu (Clarke 1968), Dva stuba nosaa: pozitivizam i funkcionalizam
a u vedskoj je Mats Malmer radio po mnogim saznajnoteorij-
U onoj graevini koja je nazvana procesnom ili novom arhe-
skim principima istim kao u procesnoj arheologiji (Malmer 1962,
ologijom, postoje dva stuba nosaa, koji vie od bilo ega drugog
1963). Pa ipak, procesna arheologija je tek oko 1970. poela da
obeleavaju taj pravac. Jedan je logikopozitivistika teorija sa-
upadljivo obeleava evropsku arheologiju.
znanja, a druga je funkcionalistiko poimanje drutva i kulture.
Procesna arheologija je u SAD imala mnogo svojih preduslo-
Znatno detaljnije u se vratiti na te dve teorije u sledea dva
va u amerikoj kulturnoj antropologiji. Tu su antropolozi kao
poglavlja, a ovde u izneti samo najvanije crte. Jedan od
Julian Steward, Leslie White i Marshai Sahlins pripremili osnovu
elemenata koji su obeleili procesnu arheologiju, bilo je
za ekoloko i funkcionalno razumevanje kulturnog razvoja. Dru-
insistiranje na tome da arheologija treba da proizvodi eg-zaktno,
tvo i kultura su analizirani po modelima biolokih organizama ili
objektivno i proverljivo znanje. To dolazi do izraza u njenoj
sistema u kojima razliiti delovi drutva ine organe" meusob-
kritici kulturnoistorijske arheologije, za koju se tvrdilo da je
no i funkcionalno zavisne. Kultura je tesno vezana sa okolnom
okvirna i subjektivna, bez jasnih naunih merila za evaluaciju
prirodnom sredinom i uestvuje u totalnom ekosistemu kao nje-
rezultata. Kako je to rekao Lewis Binford moe se meriti preci-
gov deo (videti etvrto poglavlje).
znost naeg znanja o prolosti; to je ono to razdvaja novo gledi-te
Vezivanje amerike arheologije za antropologiju vano je za od tradicionalnijih pristupa" (Binford 1968:17). Merni ureaj za
razumevanje zato je procesna arheologija doivela takav uspeh u postizanje takvog preciznog arheolokog znanja naen je u
SAD. Dok je arheologija u Evropi vie bila vezana za istoriografiju, logikom pozitivizmu. Nezavisno od situacije u SAD vedski arhe-
amerika arheologija je posmatrana kao deo antropologije, to je olog Mats Malmer je poetkom ezdesetih izneo odgovarajuu i
obuhvatalo i njenu institucionalnu organizaciju na univerzitetima. epistemoloku kritiku etablirane arheologije i predloio jednu
Postoji vie razloga za tu razliku izmeu kulturnoistorijski orijenti- pozitivistiku alternativu (Malmer 1962,1963,1995:129). Malme-
sane evropske arheologije i antropoloki orijentisane amerike ar- rov pristup je prvenstveno bio usmeren na to da tipoloke opise
heologije. Ali su moda najvaniji razliiti preduslovi arheoloke uini objektivnijim egzaktnim verbalnim tipolokim definicijama
nauke u Evropi i SAD. Arheologija je u Evropi bila deo nacional- i merenjima predmeta.
nog", prouavanje onoga to se u to vreme obino nazivalo isto-
Po pozitivistikom idealu nauke postoji zajednika saznajna osno- va
rijskim" narodom. Re je pre svega o tome da su Evropljani prou-
svih nauka. One nauke koje ga najbolje ilustruju, jesu prirodno-
avali svoju sopstvenu istoriju, korene svoje sopstvene kulture.
matematike nauke. Nauke kao to su arheologija, istorija i antropo-
46 47
vanije, sistem kao celina mora biti u ravnotei sa prirodnom
logija shodno tome moraju da ih koriste kao model za one naune
okolinom. Nain na koji se ta ravnotea sa okolinom postie,
procedure i postupke koje treba da koriste u svojim istraivanjima.
daje najvanije objanjenje onoga to se dogodilo u tim drutvi-
Po pozitivizmu, samo takozvani ulni podaci, to jest podaci koje
ma ili kulturama.
moemo posmatrati i meriti, mogu biti predmet naunih studija. To
Funkcionalizam koji je obeleio procesnu arheologiju, bio je
znai da se iz bilo koje teorije mogu izvesti implikacije koje se mogu
uglavnom ekoloki funkcionalizam. Praistorijske zajednice su imale
proveravati pomou takvih empirijskih podataka. Jedna druga
neku vrstu ugraenog ekonomskog razuma" koji je teio ravnotei
osobina jeste da pozitivizam istie jaku razliku izmeu nauke na
sa okolinom. Ukoliko bi ta ravnotea bila poremeena, na primer
jednoj strani, i politike i morala na drugoj strani. Naunici treba da
rastom broja stanovnika, morala je biti ponovo uspostavljena. U to-
budu neutralni i da se zadovolje proizvodnjom objektivnog znanja.
me lei klju za razumevanje drutvenih promena. Tenja drutva za
Usvajajui tako strog nauni ideal procesna arheologija je pratila
ravnoteom sa okolinom nazvana je ekolokim prilagoavanjem, i
opti pravac razvoja u amerikim drutvenim naukama pedesetih
to je, naravno, postao veoma vaan pojam u procesnoj arheologiji.
i ezdesetih. Ideja je bila da treba proizvoditi objektivno znanje i
Orue koje su ljudi upotrebili u tom prilagoavanju jeste
znanje osloboeno vrednosnih sudova koje je korisno za
kultura. Time je pojam kulture dobio sasvim drugaiji sadraj
moderno drutvo. Arheolozi su ak poeli da iznose argumente da
nego u kulturnoistorijskoj arheologiji. Kultura je sad definisana
njihovo znanje moe biti korisno u planiranju drutva i u
kao ljudsko ne-telesno sredstvo prilagoavanja" (Binford
upravljanju njime. Ili kako su to dvojica meu njima tvrdili:
1962:218). Kultura je prednost ljudi u odnosu na ivotinje, koje
Ukoliko arheolozi ne nau metode da svoja istraivanja u veoj u svom prilagoavanju zavise od bioloke evoucije. Kultura ini
meri uine relevantnim za moderni svet, ini nam se da e moderni ljude fleksibilnijim i sposobnijim da se bre prilagoavaju novim
svet u sve veoj meri otkrivati da moe da ivi i bez arheologa. (Fritz geografskim uslovima ili ekolokim promenama. Kultura, dakle,
& Plog 1970:422) nije vie nasleen duhovni teret koji obeleava jedan narod ili
etniku grupaciju, ve funkcionalno sredstvo koje ljudi koriste u
Jedan drugi momenat koji je doprineo ubrzavanju tog razvoja svom prilagoavanju prirodnoj sredini.
u SAD, bili su izmenjeni uslovi finansiranja istraivanja. Najbo-
Posledice takvog poimanja kulture, u poreenju sa kulturno-
gatiji savet za istraivanja podravao je drutvena i prirodnona-
istorijskom arheologijom, jesu da se razlike u arheolokoj grai
una istraivanja, ali ne istorijska i humanistika istraivanja (Kohl
vie ne moraju pripisati razliitim etnikim grupacijama. Razlii-
1981:93). Da bi se probili sa svojim zahtevima, arheolozi su morali
tosti arheoloke grae pre su izazvane ekonomskim i ekolokim
da stave u iu upravo drutvenu korisnost i da usvoje stroge
razlikama. Naglasak koji procesna arheologija stavlja na kulturu
naune zahteve prilagoene prirodnim naukama. Taj novi zahtev
kao delotvorno sredstvo ini dakle da one slinosti, razlike i pro-
za egzaktnou doprineo je, izmeu ostalog, ubrzavanju uvoenja
mene u materijalnoj kulturi koje je kulturnoistorijska arheologija
u arheologiju dugog niza prirodnonaunih metoda.
objanjavala etnicitetom, migracijama i difuzijom, mogle su
Drugi stub nosa procesne arheologije bio je funkcionali-
sada da se objasne kao rezultat ekolokog prilagoavanja.
zam, teorija o drutvu koja je bila vrsto utemeljena u antropolo-
Dodatna posledica je to su osobitost i posebnost morali da
giji. Po njoj se drutvo i kultura shvataju kao funkcionalni sistem
budu prigueni. Kulturnoistorijska arheologija se usredsreivala
kojim upravlja unutranja logika. Logika je u tome da razliiti
na jedinstvenost u svakoj kulturi, i onde gde je istorija kulture
delovi sistema moraju biti u meusobnoj harmoniji i, to je naj-
49
48 tao jednog od svojih profesora ta misli kakav je drutveni sistem
morala biti rekonstruisana iz lokalnih premisa, nova arheologija imala praistorijska Hopewell kultura, odgovorio mu je smehom:
je podvlaila opte i univerzalno. Sve kulture imaju centralne niko ne moe da iskopa jedan drutveni sistem! Ozlojeen zbog
zajednike osobine, i bilo je vano otkriti ba njih. Samo izradom nedostatka volje da se uspostavi odnos arheolokih istraivanja
optih modela naina na koji kulture i drutva funkcioniu, mo- prema antropolokoj teoriji, seo je jedno vee za pisau mainu.
gli su arheolozi biti u stanju da objasne praistorijske zajednice i Pisao je celu no, a sledeeg dana je iskopirao ono to je napisao
njihove promene. i podelio svojim studentima. Jednu kopiju poslao je i asopisu
Funkcionalistiki pristup procesne arheologije rezultirao je American Antiquity. Rezultat te probdevene noi bila je Archeology
u veem stavljanju teita na interni razvoj na utrb usredsrei- as Anthropology", bez sumnje najuvenija publikacija u isto- riji
vanja tradicionalne arheologije na migracije i difuziju. inilac arheologije (Binford 1972:8-10).
koji je neposredno doprineo toj promeni, jeste uvoenje metode Kontekst u kome je pisao objanjava polemiku formu koju je
C 14 u arheologiju tokom ezdesetih. Ta metoda je doprinela da Binford dao tekstu, te snanu osudu kulturnoistorijske arheologi
se postignu veoma precizna datiranja arheoloke grae neza- je. Binford zamera u svom lanku tradicionalnoj arheologiji" to
visno od kulturnog konteksta. Rezultat je bio da arheoloku gra- je zanima samo opisivanje kulturnih grupa. Arheoloka graa se
u nije vie trebalo porediti sa drugim kulturama da bi se datira- ne stavlja ni u kakav sistematski kontekst, ve ostaje nalik odvoje
la. Mogle su se razviti egzaktne i nezavisne hronologije razvoja nim komadima jedne mrtve, statine kulture. Kulturnoistorijska
kulture unutar svakog podruja, to je posredno doprinelo da se arheologija nema nikakvo logino objanjenje arheoloke grae i
manje traga za kulturnim vezama sa drugim podrujima. njenih promena. itava stvar je svedena na neodreene i neprove-
rene hipoteze o uticaju", istorijskoj tradiciji" ili karakternim od
Lewis Binford i razvoj procesne arheologije likama odreenim kulturom" (Binford 1972:8-10).
Binford smatra da kulturnoistorijska arheologija zastupa slabo
Nije preterano ako se kae da je Lewis Binford arheolog koji
plodan pristup, a lanak je pre svega argument u prilog nunosti
se vie nego ijedan drugi moe dovesti u vezu sa novom, proce-
posmatranja kulture kao funkcionalnog sistema sastavljenog od raz-
snom arheologijom. Od objavljivanja lanka Archeology as an-
liitih podsistema (supsistema). Binford odreuje tehnoloke, so-
thropology" (1962) istupio je kao elni lik toga pravca. Kroz za-
cijalne i ideoloke supsisteme kao najvanije. Na osnovu takve po-
divljujuu seriju knjiga i lanaka tokom ezdesetih i sedamdese-
dele i arheoloka graa moe da se grupie prema tome da li pred-
tih iskovao je svoju verziju programa nove arheologije. Binfor-
meti imaju tehnoloki, socijalni ili ideoloki znaaj. Kroz tu pode-lu
dovi radovi su zato centralni uvod u taj pravac.
Binford je uspostavio razliku izmeu predmeta koji imaju praktian
Binford je studirao antropologiju kod Lesliea Whitea, jedne
znaaj (tehnologija) i predmeta koji simbolizuju drutveni status ili
od vodeih linosti nove amerike antropologije. U trenutku kad
imaju versko znaenje. Ta razlika izmeu praktinog znaaja i
je tekst Archeology as anthropology" napisan, Binford je bio na simbolinog znaenja ili izmeu funkcije i stila, postae inae jedna
doktorskim studijama na Miigenskom univerzitetu. Taj univerzi-
od sredinjih tema u raspravama u arheologiji tokom osamdesetih
tet je bio poznat po veoma konzervativnoj arheolokoj sredini sa godina dvadesetog veka (videti Peto poglavlje).
jakim teitem na opisivanju i klasifikaciji arheoloke grae. Nje-
gov pokuaj da krene novim putevima ukljuujui u svoju raspra- Tokom ezdesetih nova arheologija je kao sve vetar dunula
vu neoevolucionistiku teoriju i ekoloka gledita, njegov men- amerikom arheolokom sredinom. Povremeno je imala odlike
tor i nastavnici primili su s malo dobre volje. Kad je Binford upi-
50 meutim, dogaa se i institucionalna i sadrinska promena.
harizmatskog, novoverskog pokreta unutar koga pojedinci nisu Procesna arheologija postaje prihvaeno uenje u velikom delu
iskljuivali ni mogunost da hodaju po vodi. Tokom sedamdesetih, amerike arheoloke sredine. Od podzemnog pokreta koji se sa-
stoji od ljudi koji juriaju na barikade i pobunjenika, ona postaje 51
normalna". Ve 1971. godine Mark Leone pie da je revolucija nalaze na sredini izmeu osvetanih drutvenih teorija i niih
prola, nova arheologija je postala arheologija svih" (Leone teorija koje se odnose samo na podatke. Zato su nazvane teorija-
1971:220). Novi arheolozi su zauzeli pozicije, uvrstili su svoje ma srednjeg opsega (videti sledee poglavlje).
pozicije i dobili vlast. Istovremeno je podrka procesnoj arheologiji Takvi zakoni su, dakle, mogli da se otkriju samo kroz proua-
rasla i van SAD. U Engleskoj je dobila jako uporite na najzna- vanje ivih situacija u kojima se ponaanje i ideje mogu posma-
ajnijim univerzitetima, posebno u Kembridu i Sautemptonu gde trati u sadejstvu sa materijalnom kulturom. Zato su se tokom se-
su David Clarke, odnosno Colin Renfrew bili vodei istraivai.
damdesetih mnogi procesni arheolozi posvetili etnoarheologiji,
Dok je, meutim, procesna arheologija neprestano osvajala eksperimentalnoj arheologiji i prouavanjima savremene materi-
nove teritorije, u njenoj domovini se mogla uoiti izvesna rezig- jalne kulture. I sam Binford je otiao na Aljasku i izveo obiman
nacija. Moralo se priznati da je lov na nadreene zakone kulture etnoarheoloki terenski rad meu Nunamiut Eskimima (Binford
i velika, generalizujua objanjenja, malo doneo. Sve vei broj je 1978,1981).
uviao da je u prevelikoj meri zanemarivana arheoloka graa,
sama osnova zakljuivanja. I Binford je doao do zakljuka da je
Procesna arheologija u Skandinaviji
veliki problem na osnovu statine, mrtve arheoloke grae za-
kljuivati neto o dinaminoj, ivoj zajednici koja ju je proizvela. U Skandinaviju je procesna arheologija prodrla krajem e-
Reenje tog problema bilo je u posmatranju ivih zajednica i fi- zdesetih (Myhre 1991). U jednom komentaru o znaaju procesne
zikih tragova koje one ostavljaju. Bio sam ubeen" - pie on - arheologije u Evropi Italijanski arheolog Mauritzio Tosi istie upra-
da moram razumeti dinamiku ivih sistema i prouavati njihove vo Skandinaviju kao podruje na kome je taj pravac imao najvie
statine, materijalne posledice." uticaja (Tosi 1981:16). On posebno ukazuje na ljude oko Carla
Da bi se na osnovu mrtve arheoloke grae moglo zakljuivati Axela Moberga u Geteborgu i novoarheoloki asopis Norwegian
o ivim kulturnim procesima koji su je stvorili, morale su se, po Archeological Review (Moberg 1969,1978). Bj0rn Myhre, tadanji
Binfordu, uspostaviti sigurne korelacije izmeu materijalne urednik asopisa, pripadao je arheolokoj sredini Bergena, koji
kulture i drutvenog ponaanja. Pri tom je trebalo da one imaju je rano postao sredite nove arheologije u Skandinaviji (Myhre
oblik logikih i zakonomernih povezanosti tipa: ako se javlja A 1964, 1978, 1991, Kleppe 1975, Hagen 1970, 1972). U toj sredini
(jedna odreena vrsta uzorka u arheolokoj grai), onda mora su delovati i Knut Odner, poznat po svojim arheolokim i antro-
da se dogodilo B (odreeni tip ljudskih delanja) - o emu e se polokim analizama zapadnonorvekog gvozdenog doba (Odner
vie govoriti u sledeem poglavlju. Takvi zakoni ne objanjavaju 1969, 1972, 1973) i Arne B. Johansen, koji je radio i na ekolo-
ljudsko ponaanje ili drutvo, njihov zadatak je samo da nekada- kim modelima i na saznajnoj teoriji (Johansen 1969, 1974).
njem ponaanju vrate ivot" i osposobe arheologe da posmatra- Pa ipak, neke od najdoslednije sprovedenih procesnih anali-
ju priblino iste stvari koje posmatra etnograf. Ti zakoni se zato za nalazimo u danskoj arheologiji kod arheologa kao to su Kri-
Stian Kristiansen, Klavs Randsborg i J0rgen Jensen (Kristiansen
1978a, 1978b, Randsborg 1974, Jensen 1979). Tom J0rgena Jen-
sena o praistoriji u Socijalnoj istoriji Danske verovatno je najdo-
sledniji vei prikaz nordijske praistorije na osnovu procesnih prin-
cipa (videti etvrto poglavlje). U svom lanku 25 rs arkeologi i
Danmark" (Dvadeset pet godina arheologije u Danskoj) Jorgen
52 krajem ezdesetih, bio je u tome to je sa univerziteta izala jedna
Jensen sam na sledei nain sabira rezultate uticaja procesne ar- nova generacija. Ona je bila otvorena za veoma vanu teorijsku i
heologije u Danskoj: metodoloku inspiraciju koja je u to vreme stigla u Dansku iz ameri-
ke i engleske arheologije. Govorilo se o New Archeology", koju je
... jedan od preduslova novog proboja u danskoj arheologiji inae etablirana arheologija u ovoj zemlji doekala sa velikom uzdra-
nou. Uzrok tome je to se nova arheologija posebno usmerila pro- 53
tiv metodolokog suavanja koje se u toj struci dogodilo posebno u hipoteza i neutralan jezik posmatranja javili kao antipozitivizam
posleratnim godinama. Nadahnuti drutvenim naukama, arheolozi (videtijensen 1993:1, Madsen 1995:13).
engleskog govornog podruja, a zatim i danski arheolozi, poeli su da
Istina, na taj paradoks su ukazali pojedinci, u Skandinaviji
posmatraju praistorijske zajednice iz ekoloke perspektive i sa socijal-
noantropolokog gledita. (Jensen 1993:11) moda najotrije Guttorm Gjessing u knjizi Ideje oko praistorij-
skih zajednica (Ideer omkring forhistoriske samfunn) iz 1977. U
Zanimljivo je uoiti da su se u Skandinaviji probili uglavnom njoj Gjessing pie svojim uobiajenim sarkastinim stilom:
ekoloki i sistemskoteorijski aspekti procesne arheologije. Jedan
Oevidno je da su upravo u toj tenji da budu nauka", novi
od onih koji su najotvorenije koristili sistemskoteorijski pristup,
arheolozi" zaigrali pogreno. Oni su otkrili neopozitivistiku filozofiju
bio je vedski arheolog Stig Welinder u svojim radovima o pra- (logiki empirizam). Ali to otkrie su uinili tek u trenutku kada je taj
istorijskoj ekonomiji i demografiji (Welinder 1975, 1977, 1979). filozofski pravac u svim osnovnim crtama umro. (Gjessing 1977:16)
U tim i njima srodnim studijama praistorijske zajednice su po-
smatrane kao sistemi koji funkcioniu po nizu zakonomernosti, Istovremeno nalazimo da je Mats Malmer, koji je otvoreno
izmeu ostalog ekonomske i drutvene vrste" (Jensen 1993:11). zastupao pozitivistiku epistemologiju, to u maloj meri spojio sa
Mada su pozitivistike programske stavke kao to su zakonomer- sistemski orijentisanom, ekolokom teorijom kulture. Malmer,
nost i predvidljivost ule u ta sistemskoteorijska objanjenja, po- uostalom, i nije svrstavan meu nove" arheologe u Skandinaviji,
zitivistika saznajna osnova procesne arheologije retko je bila pred- i pogreno je smatran tipinim predstavnikom tradicionalne, ma-
met neeg vie do kratkih, ritualnih poseta. Izgledalo je kao da se terijalno orijentisane arheologije (Madsen 1995:13-14).
trude da ignoriu ili preute tu sredinju taku procesne arheo- Nordijski arheolog koji je pratio Malmerov rad bio je Arne B.
logije, a to je, na neki nain, razumljivo: pozitivistika epistemo- Johansen. U vie radova poetkom sedamdesetih razmatrao je
logija je bila temeljno igosana tokom univerzitetske pobune kra- odnos izmeu subjektivizma i objektivizma u arheolokim istrai-
jem ezdesetih, i u svakom sluaju u drutvenim naukama se vezi- vanjima, posebno kad je re o karakteru arheolokih podataka.
vala za reakcionarno i prevazieno poimanje nauke. Zato je no- Johansen upuuje mnogo kritikih napomena epistemologiji nove
voarheolozima u Skandinaviji, koji su sebe smatrali pobunjenici- arheologije pozivajui se na kritiare pozitivizma kao to je Fayera-
ma i revolucionarima, bilo teko da koriste pozitivizam kao am- bend (Johansen 1969, 1974). I Gjessing (1977) i Christian Keller
blem. Umesto toga, vesto su stariji empirizam obeleili kao pravi (1978) upuuju kritike napomene toj epistemologiji, ali veliki
pozitivizam, zbog ega su se formulisanje problema, testiranje teorijski pogledi i saznajnoteorijska rasprava nikada nisu postali
sredinji deo procesne arheologije u Skandinaviji. Takve rasprave
su, istini za volju, imale relativno istaknuto mesto na nordijskim
kontaktnim seminarima za studente arheologije tokom se-
damdesetih, ali tada esto sa marksistikog polazita.
Skandinavska verzija procesne arheologije u znaajnoj meri
je zato bila obeleena upotrebom ekofunkcionalistikih modela.
Na neki nain se moe rei da je to zasnovano na batini ekolo-
kog pravca koji posebno nalazimo u norvekoj arheologiji, a koji
se moe vratiti unazad do radova A. W Br0ggera iz dvadesetih
55

54 Procesna arheologija, sa Binfordom na elu, pokazala je manj-


kavosti zdravorazumskog stava i naivnog empirizma tradicionalne
arheologije. Ona je pokazala znaaj teorije i usmerenja na pro-
bleme i uinila teoriju i teorijsku raspravu vanim i legitimnim
(Brogger 1925). Moda je, meutim, neposrednija veza sa rado- delovima podruja arheolokog delovanja. Ona je doprinela i
vima kojima su vedski geografi kulture krili nove puteve pe- jakom irenju tesnih strunih okvira unutar kojih je arheologija
desetih i ezdesetih godina dvadesetog veka. Oni su u velikoj dotad operisala, izmeu ostalog pokazujui da arheologija deli
meri doprineli sistematskom pristupu terenu i demografiji u teorijske probleme sa drugim naukama koje se bave kulturom i
delovima vedske arheologije (Widgren 1985, Myhre 1991), i drutvom. Ona je uinila legitimnim i moguim postavljanje ita-
bili su vani za, izmeu ostalih, sistemskoteorijske radove Stiga vog niza novih i raznovrsnih pitanja u vezi sa arheolokom gra-
Welindera. Inae je zanimljivo uoiti da su neki od tekih" pro- om. Osim toga, stavljajui teite na praistorijske zajednice kao
cesnih radova u Skandinaviji objavljeni veoma kasno, otprilike dinamine kulturne sisteme, procesna arheologija je nesumnjivo
onda kad je nova arheologija poela da se susree sa jakim pro- otkoraila od statinog i esto reakcionarnog shvatanja kulture i
tivljenjem u Engleskoj i SAD (Jensen 1979, Welinder 1979, E. T.
promena koje su imali mnogi prethodni arheolozi. Naroito va-
no bilo je i to to je procesna arheologija uinila etnoarheologi-
Helskog 1983, Kristiansen, Paludan-Mller 1978). Vremenom je (u
ju i prouavanje moderne materijalne kulture integralnim delom
skladu sa razvojem u SAD) ekoloko gledite dopunjeno sve
arheoloke discipline. Njeno sistematsko prouavanje odnosa iz-
veim uvoenjem statistikih analiza koje je omoguila nova
meu materijalne kulture i ljudskog ponaanja je, Uprkos otvo-
kompjuterska tehnologija. U tom modifikovanom, kompjuterski renih teorijskih slabosti, potpuno nuan korak ukoliko je arheo-
orijentisanom pakovanju, nova arheologija (processual light") nala logija elela da ima ikakve nade da odmakne od isto kulturno-
je uporite meu mladim arheolozima u Trumseu i Umeu krajem istorijskih opisa.
sedamdesetih.
Nastanak procesne arheologije je bila pobuna protiv postojeeg,
i moe se posmatrati u iroj drutvenoj i politikoj povezanosti.
Procesna arheologija - vrednovanje Njen proboj je doao istovremeno sa jakim angamanom protiv
Nova arheologija, ili procesna arheologija, nastala je ezdesetih amerikog rata u Vijetnamu i sa rastuom ekolokom sve-u o
kao reakcija na tradicionalnu" kulturnoistorijsku arheologiju. demografskim i ekolokim problemima sa kojima se svet
Ona je probudila arheologiju iz onoga to je Colin Renfrew suoava. Posmatrano iz te perspektive, nije teko shvatiti jako
nazvao dugim snom" u arheolokim teorijskim raspravama (Ren- teite stavljeno na ekologiju i pritisak broja stanovnika u onim
frew 1983) - snom" koji je trajao do 1900. do I960, i koji je modelima objanjenja koji su izabrani. Daleko tee je razumeti
uinio da su se sa odreenim izuzecima retko neposredno raz - da su u trenutku kad su studenti i naunici u okviru drutvenih
matrali ciljevi arheologije, njen karakter i njena teorijska osnova. predmeta, filozofije i istorije odbacili pozitivistiku tezu o objek-
Procesna arheologija je poremetila tu idilu stanja normalne tivnosti i vrednosnoj neutralnosti, zapadni arheolozi nali svoje
nauke svojom opravdanom pobunom ezdesetih. Alternativa ko- naunoteorijsko uporite upravo u njoj.
ju su ponudili, bila je zasnovana na eksplicitnim naunim proce- Uprkos svojim slabostima, procesna arheologija je predstav-
durama i ekolokom funkcionalistikom poimanju kulture i kul- ljala jasan napredak discipline. Najzad se krenulo dalje od publi-
turnih procesa. Retorika - i naivnost - koju je taj pokret zastupao kacija sa opisima grade koje su izgledale kao zalutale u mrtvaju
u svojoj veri u logiki pozitivizam kao jedino blaeno sredstvo
naunog spasa, moraju se posmatrati u sklopu opteg zanemari-
vanja teorijskih pitanja koje je do 1960, odlikovalo kulturnoisto-
rijsku arheologiju.
56 57
skoj hegemoniji nove arheologije upuen izazov. Te godine su
hronologija i tipologija. Praistorija vie nije bila arenica kultura, izale dve knjige lana Hoddera, Symbols in action i The present
preko koje su stalno trcane nove struje naroda (ili, radije, kra- past, te zbirka lanaka Structural and symbolic archeology,
ga, maeva i tipova sekira) na njihovim iseljavanjima iz prvobit- koju je on priredio. Iste godine je izaao i uticajan lanak Marka
nih stanita. Istovremeno su procesni arheolozi svojom pobu- Leo-nea Some opinions about recovering mind". Dovoljno je
nom zapoeli proces ije dosege moda nisu sasvim uviali. Uz baciti samo povran pogled na te naslove pa uvideti koji je pravac
poziv na teorijsku svest i raspravu i volju da se arheologija po- razvoja sada bio poeljan za arheologiju. Na isti nain na koji je
smatra kao deo ireg filozofskog i antropolokog zajednitva, bi- Archeology as anthropology" signalizirala izbor puta procesne
lo je samo pitanje vremena kad e neko otkriti da je ono to je arheologije, ti naslovi pokazuju ta je sada u previranju: simboli-
smatrano novim, ve bilo prevazieno u drugim disciplinama. zam, strukturalizam, misao. Najkrae reeno, jedna vie kognitiv-
na arheologija.
Postprocesna arheologija Ta alternativa procesnoj arheologiji esto se opisuje kao post-
procesnu arheologija (Hodder 1985). Uz pomo imena signalizira
Moda je to bilo ono to je nekolicina arheologa naslutila se ne samo distanca prema procesnoj arheologiji, ve se moda
negde izmeu 1977. i 1982. Ali bez obzira na to bilo je jasno da je nagovetava i da je procesni stadij proao (ili da je prevazi-en).
u arheologiji poinjala nova pobuna. Jedan mali ali rastui broj Jasno je, ipak, da ono to je vremenom nazvano postproce-snom
arheologa bivao je sve vie kritiki nastrojen prema programu arheologijom, ne ini nikakav jedinstven pravac sa jednim
procesne arheologije. Istina, sve vreme je postojao veliki broj teorijskim gleditem. Ona se mora posmatrati vie kao zajedniki
arheologa, naroito u Evropi, koji su bili kritiki nastrojeni pre- naziv za razliite pravce u arheologiji, nadahnute, izmeu osta-
ma procesnoj arheologiji s tradicionalnog, kulturnoistorijskog log, francuskim strukturalizmom, poststrukturalizmom, marksi-
polazita. Ona opozicija, meutim, koja se sad javila, imala je zmom, feministikom teorijom, kritikom teorijom i hermeneu-
malo ta zajednikog s njima; to je bila teorijska pobuna koja se tikom. Ono to je tim pravcima primarno zajedniko, bila je kriti-
ticala i ciljeva i sredstava arheologije. ka rigidnog ekolokog funkcionalizma i strogog, pozitivistikog
U sreditu pobune su stajali britanski arheolozi lan Hodder, ideala nauke u novoj arheologiji. U pokuaju da se opie ta
Christopher Tilley, Barbara Bender, Michael Rowlands i John Bar- postprocesna arheologija sadri, lan Hodder pie:
ret. Uporite pobunjenika su bili Univerzitet u Kembridu i stu-
dentska sredina oko Iana Hoddera. U izvesnoj meri su procesnoj Moda je najvanije to je ona jednostavno post" ne nudei
arheologiji upueni izazovi i na njenom domaem terenu. U SAD, neko novo jedinstvo. Ona se zalae za mnogostrukost, za razgrai-
vanje barijera, ograda i dihotomija, tako da se moe raspravljati pre-
meutim, izazov nije doao iz praistorijske, antropoloke arheo-
ko njih i da se kritiki mogu vrednovati prihvaene dogme. (Hodder
logije, ve iz istorijske. U amerikoj istorijskoj arheologiji od 1991:37-38)
sredine sedamdesetih se radilo sa strukturalistikom i marksisti-
kom teorijom, ali se ona tek poetkom osamdesetih okrenula Pojava te postprocesne arheologije sadri povratak hegemo-
protiv procesnog pravca (Glassie 1975, Deetz 1977, Leone 1982). nije u arheolokim teorijskim raspravama iz SAD u Evropu. To je,
Kljuni lik u kritici epistemologije procesne arheologije bila je kako kae Stephen Shennan, bio kraj dana kada su studenti tri-
ameriki arheolog (i filozof) Alison Wylie. jumfalno mlatarali po hodnicima poslednjim brojem asopisa Ame-
Na mnogo naina 1982. godina je postala kljuna godina u rican Antiquity (Shennan 1986:327). U poetku je to znailo da
istoriji teorijske arheologije. Postalo je ozbiljno jasno da je teorij-
58 tim, dogodila obuhvatna globalizacija teorijskih rasprava u
arheologiji i anglo-amerika dominacija je danas manje
je Engleska, pre svega preko Univerziteta u Kembridu, preuzela upadljiva nego ezdesetih i sedamdesetih.
vodeu poziciju u teorijskoj arheologiji. Vremenom se, meu- Uprkos tome to se postprocesna arheologija ne moe po-
smatrati kao nekakav jedinstven pravac, ipak je mogue ukazati 59
na pojedine zajednike crte koje obeleavaju bar kljune post- Zato postprocesna arheologija?
procesne radove iz osamdesetih. Te crte se moraju u izvesnoj
Kada naknadno razmiljamo zato se negde oko 1980. javila
meri shvatiti kao reakcija na one strane ili kontrast prema onim
reakcija protiv nove" arheologije, ima vie okolnosti koje treba
stranama procesne arheologije od kojih se elelo distancirati.
istai. Kao to sam gore napomenuo, kako su sedamdesete odmi-
Prvo, kritikovano je funkcionalistiko vienje materijalne cale, u novoj arheologiji su se mogli videti jasni znaci stagnacije
kulture u procesnoj arheologiji i njeno shvatanje da se arheo -
i pesimizma. Optimizam iz ezdesetih je nestao, i postojale su
loka graa moe posmatrati kao neposredan odraz ljudskog izvesne tendencije krize. Mislim, ipak, da postoje dve druge okol-
ponaanja. Nasuprot tome, postprocesna arheologija je u dale -
nosti koje se moraju vie od drugih uzeti u obzir radi razumeva-
ko veoj meri stavila teite na simbolike i komunikativne aspekte nja tadanjih zbivanja.
materijalne kulture. Materijalna kultura moe se aktivno koristiti
u socijalnim strategijama, takoe i za manipulisanje i iskriv- Pre svega nije se vie mogao prenebregavati razvoj koji se
ljavanje prilika u drutvenom ivotu. Drugo, reagovalo se na dogodio u drugim strukama. Paradoksalno je da su, dok su novi
logikopozitivistiki nauni ideal procesne arheologije. Post - arheolozi uvodili funkcionalizam i pozitivizam, nauke kao to su
procesna arheologija istakla je znaaj arheologije kao humani- istoriografija, antropologija i sociologija naputale ta stanovita.
stike nauke koja tumai i u kojoj je nemogue postii apsolut- Arheologija je kao nauka ostala u velikoj meri van uticaja najva-
nu istinu. Veina postprocesnih arheologa je odbacila pozitivi- nijih teorijskih pravaca u drutvenim pitanjima tokom ezdese-
stiku tezu o vrednosno neutralnoj, objektivnoj nauci. Arheo - tih i sedamdesetih godina, obeleenih raspravama o pozitivizmu,
logija nije praksa odvojena od savremenog drutva, i zato ne marksizmu i strukturalizmu. U antropologiji, a procesna arheolo-
moe da pobegne od drutvenih i politikih vrednosti. Tree, gija se smatrala njenim delom, razvoj se kretao delom prema mark-
smatralo se da je procesna arheologija u suvie maloj meri uzela sizmu, delom prema simbolikoj i kognitivnoj antropologiji. Ar-
u obzir ulogu pojedinca u drutvu. Ulogom ljudi u funkcionali - heologija vremenom vie nije mogla da ignorie taj razvoj u dru-
stikom drutvenom modelu upravljaju potrebe sistema, a u nji- gim naukama. Pre ili kasnije morala je da se pojavi alternativa
ma su misli i namere pojedinih ljudi bez znaaja za razumevanje novoj arheologiji. Nju nagovetava i sarkastian komentar britan-
drutva i drutvenih promena. Prema istaknutim predstavnicima skog antropologa Edmunda Leacha iz 1973. On je ukazao da je
postprocesne arheologije, posebno prema Ianu Hodderu, naa Binfordovo poimanje kulture kao sredstva u ekolokom prilago-
tumaenja ranijih drutava i drutvenih promena moraju jasno avanju bez problema moglo da bude tipino za novu arheologi-
da stave teite na sopstvene namere i motive delanja praistorij- ju. Ali za jednog socijalnog antropologa to zvui kao citat iz
skih ljudi. Malinowskog u trenutku kada je naivni funkcionalizam bio na
svom vrhuncu - to znai oko 1935. godine" (Leach 1973:761-
762). Ne iznenauje (ali je dovoljno proroki) to to Leach na
recept preporuuje strukturalizam kao lek za arheologiju.
Druga okolnost koja je vana za objanjenje pojave postpro-
cesne arheologije jeste pravac ka kome je nova arheologija kre-
nula sedamdesetih. Pokuaj da se utvrdi sigurna povezanost iz-
meu materijalne kulture i ljudskog ponaanja (teorija srednjeg
opsega) doveo je do ogromnog procvata etnoarheologije. Ono
propusta.

60

to su, meutim, mnogi iskusili kroz takva etnoarheoloka istrai-


vanja, bilo je da odnos izmeu materijalne kulture i ponaanja
nije tako jednostavan i predvidiv kao to se zamiljalo. U pojedinim
sluajevima su, na primer, pogrebni obiaji neposredno odraavali
drutveni status, u drugim su pak pogrebni obiaji davali iskrivljenu
sliku drutvenog sistema. Odlaganje smea i otpadaka u mnogim se
sluajevima nije moglo smestiti u okvire jednostavnih
funkcionalistikih predstava o oblastima aktivnosti i ienju, ve se
odvijalo prema sloenim emama povezanim sa kulturnim i
drutvenim vrednostima u drutvu.
Najkrae reeno, materijalna kultura i ljudsko ponaanje jed-
nostavno odbijaju da se objedine u jednostavne, zakonomerne
veze. A to je pak rezultiralo time da su mnogi arheolozi, kao lan
Hodder, poeli da sumnjaju u funkcionalistiki i pozitivistiki
temelj nove arheologije. Paradoksalno je da se ba etnoarheolo-
gija, koju je nova arheologija sama stvorila kao sredstvo za uspo-
stavljanje arheoloke nauke, pokazala kao dvosekli ma.

Kontekstualna arheologija Iana Hoddera


Na isti nain na koji sam ranije pratio Kossinu, Childea i Bin-
forda, sada u se usredsrediti na projekat Iana Hoddera. Hodder
je vodio pobunu protiv nove arheologije i bio je, kako god to
obrtali i okretali, najvaniji teorijski arheolog osamdesetih. Na
mnogo naina u postprocesnoj arheologiji je dobio isti poloaj
kakav je Lewis Binford imao u novoj arheologiji.
Hodder, i sam arheolog na Univerzitetu u Kembridu u En-
gleskoj, bio je uenik Davida Clarkea, moda najistaknutijeg
predstavnika nove arheologije u Evropi. I Hodder se sedamde-
setih bavio istraivanjima unutar te tradicije, kad je radio posebno
na sloenim statistikim analizama geografske raspodele ar-
heoloke grae. Krajem sedamdesetih se ukljuio u etnoarheo-
loki terenski rad u Istonoj Africi. Ta prouavanja materijalne
kulture u ivim zajednicama verovatno su presudno uticala da
Hodder oceni da teorijsko stanovite procesne arheologije ima
61 materijalne razlike velike, postoji i otar rivalitet medu grupama
oko resursa, izmeu ostalog naroito oko panjaka. Suprotno, na
Jedan od prvih primera da je na putu drugaije i vie simbo- podrujima sa slinom materijalnom kulturom konkurencija je
likog" posmatranja materijalne kulture jeste lanak Social and neznatna. To je stvorilo osnovu za takozvanu hipotezu stresa: u
economic stress and material culture patterning" iz 1979. On je stresnoj situaciji u kojoj razliite etnike grupe kon-kuriu jedna
zasnovan na prouavanjima koja je Hodder izveo u oblasti Barin-go drugoj oko resursa, vano je jasno istai etnicitet, poto
u Keniji, a bavi se nainom na koji razliite etnike skupine na tom pripadnost skupini upravlja pristupom resursima. Stupanj stresa
i konkurencije e zato delovati regulativno na simboliku
podruju koriste materijalnu kulturu u svojim internim sukobima
proizvodnju i materijalno obeleavanje etniciteta.
oko resursa. Polazei, meu ostalim, od radova norvekog
socijalnog antropologa Fredrika Bartha, Hodder posmatra etnike Hodder, tako, etnoarheoloki model iz Baringa koristi za tu-
grupe kao interesne zajednice u kojima je etnicitet oblik drutvene maenje arheoloke grae iz mlaeg kamenog doba u Francu-
organizacije kontakata izmeu grupa (Barth 1969). skoj. Tu grau odlikuje slaba regionalna varijacija materijalne kul-
ture poetkom mlaeg kamenog doba. Vremenom, meutim, di-
U svojim istraivanjima Hodder je uoio jednu udnu pojavu:
ferencijacija postaje sve jaa sa razvojem lokalnih stilova kerami-
na odreenim geografskim podrujima postoje jaki kontrasti
ke. Na osnovu hipoteze stresa, Hodder to tumai kao razvoj iz
izmeu materijalne kulture etnikih skupina, dok na drugim pod-
slabo stresne situacije sa slabim oznaavanjem etniciteta, ka situa-
rujima razliite etnike grupe imaju iste predmete, jednake ukrase
ciji sa pojaanom konkurencijom i jasnijim etnikim granicama. A
na keramici i manje-vie istu odeu. Otkud tako jasne razlike na
to je pak prouzrokovano rastom stanovnitva i veim pritiskom na
nekim podrujima, dok na drugim podrujima razlika nema ili su
resurse (Hodder 1979).
male? Detaljnije istraivanje je pokazalo da na podrujima gde su
62 moe shvatiti uz pomo univerzalnih pravila i zakona, Ian Hodder
Mada je Hodder time uneo neto novo u odnosu na procesnu je podvlaio da znaenje zavisi od konteksta. Samo se kroz
arheologiju, on je u tom trenutku (1979) i dalje jednom nogom u prouavanje lokalne kulturnoistorijske povezanosti (konteksta)
njoj. Novo se sastoji u naglaavanju simbolikog karaktera moe shvatiti znaaj koji ima materijalna kultura. Pojam kontek-
materijalne kulture kao izraza etnikog identiteta, a i u tome da sta i inae je kljuan u Hodderovom poimanju arheologije kao
etnicitet nanovo postaje legitimno podruje arheolokih istra- tumaee prakse, i njegovoj specijalnoj verziji postprocesne ar-
ivanja. Vidimo, ipak, da njegova hipoteza stresa postaje oblik heologije dao je naziv - kontekstualna arheologija (Hodder 1986
teorije srednjeg opsega po procesnom receptu. Javlja se neto - videti tree poglavlje). Veze izmeu drutva i ljudskog pona-
univerzalno u odnosu izmeu materijalne kulture i ponaanja: anja s jedne i materijalne kulture s druge strane, zavise od de-
mnogo stresa dovodi do jasnog obeleavanja etnikih granica, lanja pojedinaca unutar datih kulturnoistorijskih konteksta. Po
dok malo stresa dovodi do slabog obeleavanja. I on je tako ubrzo Hodderu ne postoje nikakve neposredne, transkulturne veze iz-
digao ruke od te hipoteze. meu misli, delanja i materijalne kulture. U tome Hodderova
Jedan od sredinjih stavova Iana Hoddera i postprocesnih ar- kontekstualna arheologija predstavlja donekle povratak na po-
heologa jeste da se materijalna kultura aktivno koristi u drutve- imanje kulturnoistorijske arheologije po kome je svaka kultura
nim strategijama. Ona moe da se koristi da se signaliziraju skup-
na pripadnost, pol i status, ali i da se skriju ili maskiraju takvi
drutveni odnosi. Oni se protive razlici koju Binford pravi izme-
u praktinih" stvari s jedne i simbolikih" stvari s druge strane.
Posebnosti materijalne kulture kao to su keramika, kue ili oru-
je, upravo su u tome to ona uz praktinu, funkcionalnu stranu
moe da ima / simboliku funkciju, i da ona pri tom neto saop-
tava.
Dok su mnogi neoarheolozi smatrali da se materijalna kultura
63 Kritika arheologija
jedinstvena. Samo se uz temeljitu rekonstrukciju specifinih kul-
turnoistorijskih povezanosti moemo nadati da emo shvatiti zna- Postprocesnu arheologiju obeleava i kritiki stav prema ulo-
enje materijalne kulture. Neophodno je, kae Hodder, da po- zi arheologije u drutvu. Kakvu drutvenu i politiku ulogu ima
kuamo da se uivimo u situaciju praistorijskih ljudi. Kako u to ono znanje koje proizvodi arheologija? Taj kritiki zaokret ar-
kasnije obrazloiti, Hodderova arheologija veoma lii na tradici- heologije dogodio se u obliku napada na pozitivistiku doktri -
onalnu tekstualnu analizu u knjievnosti - samo se razumeva- nu o objektivnoj i vrednosno neutralnoj nauci odvojenoj od
njem pieve situacije i duha vremena mogu uhvatiti namera i drutva i politikih interesa. U sreditu te kritike verzije post-
smisao teksta (videti Tree poglavlje). procesne arheologije stoje Christopher Tilley i Michael Shanks
(Shanks & Tilley 1987a, 1987b). Njihovo stanovite je da arheo-
Hodder tvrdi i da se materijalna kultura moe posmatrati
kao izvestan oblik jezika ili teksta. Nadahnut strukturalistikom logija nije samo nauka o prolosti, ve u podjednakoj meri po-
teorijom i hermeneutikom (videti poglavlja 3 i 5), materijalnu litika i drutvena praksa savremenosti. U nekoliko radova oni
kulturu vidi kao alternativu pismu i govoru u izraavanju smisla. usmeravaju panju na politike i ideoloke implikacije arheo-
Materijalna kultura posebno moe biti pogodna za komunikaciju loke proizvodnje znanja. Ja u se vratiti detaljima te kritike"
u situacijama kada je teko, opasno ili neoportuno verbalno se arheologije u estom poglavlju, a ovde u samo kratko izneti
iskazivati. Moda je ta materijalna komunikacija bila posebno neke vane stavove.
znaajna u zajednicama bez pisanog jezika sa kojima radi veina Veliki deo kritike arheolozi kao Shanks i Tilley uputili su
arheologa. procesnoj arheologiji. Oni su tvrdili da ona zastupa shvatanje
date istine koje samo treba iskopati. Umesto jedne date pro-
64
losti, postoji vie meusobno konkurentnih prolosti, zavisno
prolosti koje opravdava nain ivota i razmiljanja zapadnog, od razliitih drutvenih i politikih vrednosti i u prolosti i
modernog drutva. Smetajui vrednosti i ideje iz naeg sopstvenog u
doba u prolost, te ideje i vrednosti postaju vene i prirodne. One sadanjosti.
dobijaju privid venog postojanja. Na primer, Shanks i Tilley Ti stavovi, naravno, nisu ostali bez osporavanja. Za mnoge,
tvrde da je funkcionalistiko svoenje kulture jedino na korisnu verovatno za veinu zapadnih arheologa, to je znailo uvoenje
vrednost prilagoavanja, dalo univerzalno opravdanje neodbranjivog relativizma. To je shvaeno kao ukidanje pravila
kalkulantskog, ekonomskog oveka. U mnogim procesnim anali- igre u odgovornoj nauci, kao svoenje arheoloke grae na
zama, kao to je poznato, prorauni resursa i ekonomske koristi
nadrealistike ilustracije, na slobodno pesnitvo o prolosti (Ren-
bili su odluujui za delanje ljudi i oblikovanje drutva. To je,
frew 1989, Wylie 1992, Malmer 1995). S druge strane jedva da
kau Shanks i Tilley, moderno, zapadno shvatanje, a ne ono kakvo
jo postoji neko ko veruje u mogunost potpuno objektivne i
su ljudi oduvek imali. Ono praistorijske ljude predstavlja sa istom
vrednosno neutralne nauke. Posmatrano na taj nain, kritiki
logikom i istim smislom za maksimalizaciju profita kakav imaju
deo postprocesne arheologije imao je svoju jasno odreenu
spekulanti na njujorkoj berzi!
misiju.
Postprocesna arheologija znaila je spoznaju i otkrivanje po-
litike dimenzije arheologije. Te politike dimenzije, kau
Shanks i Tilley, ne moemo se resiti uz pomo objektivne meto-
dologije, kako tvrde pozitivisti. Praistorija je u velikoj meri ob-
likovana na osnovu vrednosti koje imamo u naoj savremenosti, i
na osnovu onih pitanja koja proistiu iz nje. Ono to mi moemo
da uinimo, jeste da pokuamo da budemo svesni toga uticaja,
tako da moemo kritiki vrednovati koje posledice on ima ili
treba da ima. U tome je i saznanje da prolost ne sadri nikakve
65 zgodan as. Arheolozi koji su se borili protiv onoga to su shvata-
Postprocesna arheologija u Skandinaviji li kao reakcionaran reim, sad su postali svedoci toga kako se
njihovom sopstvenom teorijskom temelju upuuju hici sa post-
U Velikoj Britaniji postprocesna arheologija pojavila se otprilike procesne strane. To moda objanjava donekle mlak prijem post-
istovremeno kad se procesna arheologija ozbiljno ukotvila u procesne arheologije u Danskoj. J0rgen Jensen tome dodaje jo
Skandinaviji. Jo krajem sedamdesetih godina odvijala se otra ras- jedno objanjenje:
prava meu danskim arheolozima izmeu onih koji su eleli do-
brodolicu novoj arheologiji, i onih koji su izraavali zadovoljstvo ... na teorijsko-metodolokom planu mogli smo u Danskoj kra-
zbog njenog slabog mostobrana. Rasprava je, izmeu ostalog, dola jem osamdesetih da uoimo izvestan zamor. Uticaji iz arheologije sa
do izraza u polemici izmeu C. J. Beckera i K. Kristiansena u engleskog govornog podruja su opali, naroito stoga to su se delo-
asopisu Fortid og Nutid (Prolost i sadanjost) tokom 1978. i 1979. vi engleske arheologije razvili u pravcu stranom danskoj arheologiji.
Kristiansen je u njoj dao britku analizu danske posleratne arheologije Izmeu ostalog, u engleskoj univerzitetskoj arheologiji tokom posled-
nje decenije okrenuli su se protiv jakog uticaja prirodnih nauka i
i tvrdio da je ona, najblae reeno, u nekoj vrsti Trnoruici-nog sna.
smatrali su ekonomske i ekoloke pristupe daleko manje zanimljivim
On je izneo argumente u prilog nunosti kako teorijske tako i od simbolikog znaenja sadraja arheoloke grae, (Jensen 1993:11)
metodoloke nove orijentacije u pravcu amerike i engleske procesne
arheologije (Kristiansen 1978a, Becker 1979). J0rgen Jensen ne daje negativnu ocenu postprocesne arheo-
U danskoj arheologiji vodio se spor izmeu kulturnoistorij- logije. On naprotiv kae da je ona u mnogim sluajevima dovela
skih arheologa i procesnih arheologa sve do skoro 1980, te je do saznanja prilika u materijalnoj kulturi koje ranije nismo za-
verovatno da se postprocesna arheologija pojavila u pomalo ne-
66 gledima. Uprkos odreenim nesuglasicama (videti esto poglav-
paali". On, ipak, zakljuuje da zbog svoje strogo empirijske tra- lje), feministiko gledite ima mnogo zajednikog sa postproce-
dicije i svoje izraene angaovanosti u prouavanjima naselja, snom arheologijom, naroito u kritici nauke. Jedan od najvanijih
danske arheologe nije naroito privukao postprocesni pravac. ciljeva napada feminizma bio je pozitivistiki ideal nauke, koji tei
Mora se, meutim, dodati da ima istaknutih izuzetaka koje meu da se razdvoje nauka i drutvo, i u kome se svet enskog iskustva,
ostalim predstavljaju arheolozi poput Marie Louise Stig S0ren- jezika i vrednosnih orijentacija smatra nelegitimnom osnovom zna-
sen. nja. Tako posmatrano, moe se rei da su ensko gledite i post-
U vedskoj i Norvekoj moe se pratiti uticaj postprocesne procesna arheologija pomogli jedno drugom da zauzmu svoj rela-
arheologije i u veim raspravama iz sredine osamdesetih (Jen- tivno jak poloaj u norvekoj arheologiji.
nbert 1984, Olsen 1984, Larsson 1986). U vedskoj je sredina Pitanje statusa Sama kao starosedelakog stanovnitva
vezana za nastavno odeljenje Univerziteta u Stokholmu bila aktiv- otvorilo je uzavrele rasprave u norvekoj arheologiji poetkom
ni forum za postprocesne ideje od kraja osamdesetih (Burstrm osamdesetih (Schanche & Olsen 1983, Olsen 1986).
1989, Jensen 1988). I na univerzitetima u Lundu i Geteborgu Raspravljalo se o socijalno-politikoj ulozi te nauke u
postprocesna arheologija je imala relativno jaka uporita. drutvu, te u kojoj meri
Moda je danas upravo Norveka ona zemlja Skandinavije u
kojoj su postprocesna strujanja najjaa. Verujem da jedan od va-
nih uzroka poiva u radikalizaciji koja je zahvatila norveku arhe-
ologiju tokom osamdesetih kad je u pitanju socijalna i politika
uloga te nauke u drutvu. Dve su okolnosti koje su tome najvie
doprinele: ensko gledite i rasprava o statusu Sama (Laponaca)
kao starosedelakog stanovnitva u Norvekoj. Organizacija ene u
norvekoj arheologiji (Kvinner i Norsk Arkeologi - KAN) postala je
vaan forum za teorijske rasprave sa izvoritem u feministikim po-
67 tako to jedan ugledan naunik lansira nove ideje u svojoj nastavi
arheolozi treba da iskazuju svoje miljenje o pitanjima koja su i u sopstvenim radovima, ili se dogaa odozdo", kroz ander-
politiki relevantna u sadanjosti. Rasprava je podstakla analize graund pokrete u masama studenata ili meu mlaim istraivai-
istorije nauke, a unutar njih je pokrenuto i pitanje u kojoj su ma. U Skandinaviji imamo primere oba naina, ali mi se ini da je
meri norveki arheolozi doprineli ideolokom opravdavanju mita drugi nain ei. Koliko e takvi podzemni pokreti osvojiti, od-
o Norvekoj kao etniki homogenoj nacionalnoj dravi. To je pak reeno je u velikoj meri tradicijama i odnosima autoriteta u aktu-
dalje dovelo do rasprave o problemu objektivnosti i vredno-sne elnoj naunoj sredini. Mislim da to moe biti drugi suinilac toga
neutralnosti u nauci, a u toj raspravi se moglo osetiti da je ono to je postprocesna arheologija stekla tako jak poloaj ba u Trum-
to su napisali postprocesni arheolozi kao Tilliey, Hodder, Leone seu.
i Rowlands relevantno i plodonosno. Ta rasprava je nesumnjivo Prednost - ili mana, zavisno od toga kako se posmatra, Uni-
doprinela tome da postprocesna arheologija stekne posebno jak verziteta u Trumseu jeste da je to mlad univerzitet, ak sa igom
poloaj na Univerzitetu u Trumseu, gde je upravo pitanje da je radikalan i crven" (mada se to danas slabo vidi). Na njemu
starosedelakog stanovnitva obeleavalo veliki deo dru- zato danas nema mnogih tradicija i nepisanih pravila koji esto
tvenonaunih i kulturnoistorijskih istraivanja. postoje u razvijenijim sredinama. Dugotrajna i solidna nauna
Jedna od okolnosti koje objanjavaju zato su novi teorijski osnova na starijim katedrama, u kojima tradicija doslovno visi
pravci razliito primljeni na razliitim katedrama, jesu interne okaena na zidove, moe delovati konzervativno i kao prepreka
tradicije i interni odnosi moi na univerzitetima. Kad se novi sposobnosti za primanje novih podsticaja. Razliita teorijska gle-
teorijski pravci uvode u jednu sredinu, to se dogaa ili odozgo" dita, posebno ona koja se usmeravaju protiv epistemolokih
68 sku raspravu u arheologiji nakon I960, godine moe da izazove
premisa, mogu se tada lako shvatiti pre kao pretnja nego kao slina razmiljanja. To se posebno odnosi na uvodne" faze, u
obogaenje. Istovremeno se moe tvrditi da institucije bogate tra- kojima se teorijsko stanovite lansira uz buku i galamu. U tom
dicijom imaju nuno samopouzdanje i istraivaku sigurnost da smislu bi se i knjiga: Watson, LeBlanc i Redman, Explanations in
se odupru teorijskim efemernostima (i prozru ih), a koje lako Archeology (1971) te Shanks & Tilley, Reconstructing Archeology
steknu nesrazmerno veliki znaaj u manje razvijenim naunim (1987a) pa i moja sopstvena apokaliptina knjiga Arkeologi - tekst
sredinama. - samfunn (Arheologija - tekst - drutvo) (1987a) mogli shvatiti
Postprocesna arheologija je stvorila sloeniju sliku arheolo- kao radovi s relativno kratkim vekom trajanja. Ali to ipak ne znai
gije u Skandinaviji. Vie nije bilo rei o starim" protiv novih" da su ti prilozi bez vrednosti. Njihova vrednost se, meutim, vie
arheologa. Postprocesna arheologija je i sama rascepkana na raz- nalazi u tome da je u tom trenutku reeno neto drugaije nego
liite pravce, a feministika kritika je stvorila dodatni nemir". u onome ta je reeno. One su posluile u jednoj stratekoj funk-
Pojedinci zato ele da se skandinavski arheolozi vrate u tor" i ciji podsticanja na raspravu i stavljanja odreenih pitanja na dnevni
zato pozivaju na vernost zajednikoj nordijskoj tradiciji (Nsman red.
1995). Takvi pozivi su verovatno podjednako delotvorni kao kad
bismo pozvali ljude da dignu ruke od kompjutera u korist gui-
jeg pera. Pa ipak, to ilustruje neto od irine arheolokih raspra-
va na pragu novog milenijuma.

Zakljuak - normalna nauka, krize i revolucije?


Filozof Ludwig Wittgenstein je jednom prilikom rekao da,
kad se borimo protiv jednog pravca, kae se mnogo to potonja
vremena nee shvatiti, i ne moe se shvatiti zato je sve to bilo
nuno rei (Wittgenstein 1995:85). Jedan pogled baen na teorij-
69 1962) (videti prvo poglavlje), relevantan i za razumevanje tih pro-
Arheologija je u velikom delu svoje prolosti bila obeleena cesa u arheologiji? Ja mislim da jeste tako ako se Kuhnov model
upadljivo siromanom teorijskom raspravom. Ciljevi i sredstva te posmatra kao analiza socijalnih i psiholokih mehanizama koji
nauke su u velikoj meri shvatani kao dati, i retko su bili predmet deluju unutar jedne naune zajednice. Sa polazitem u zapadnoj
temeljitog raspravljanja. Posmatrano u tome svetlu nije udno arheologiji apsolutno je mogue nai zajednike crte izmeu Kuh-
to je za mnoge arheologe otkrie teorijske ponude" u filozofiji novog modela i razvoja arheologije.
i drutvenim naukama bilo kao ulazak u intelektualnu prodavni- U periodu izmeu 1830. i 1900. arheologija se uspostavlja
cu slatkia. Shvatljivo je i to se poelelo da se ti slatkii predstave kao nauka, ona prolazi kroz fazu sazrevanja. Odvija se ogrania-
ili podele to pre, najradije ve u sledeoj knjizi ili sledeem vanje i konkretizacija podruja arheolokog znanja kroz uspo-
lanku, mada bi mnogi od nas moda dobili time da smo se odu- stavljanje sopstvenog metodskog aparata, koji ukljuuje sopstve-
prli iskuenju. Pojedini meu nama moraju moda i da priznaju ne arheoloke pojmove i sopstvena nain izraavanja. Arheoloko
da smo u trenucima istupali kao preterano revnosne pristalice" znanje postaje profesionalizovano i specijalizovano kroz obrazo-
(Spaudling 1988:267) onih koji su najglasnije propagirali nove vanje i kroz struku. Nekadanji polihistori (koji istovremeno is-
teorijske pravce. trauju u razliitim oblastima) nestaju. Istovremeno se odvija i-
Kako se moe zakljuiti iz ovog poglavlja, arheologija je prola roka i otvorena rasprava, koja zalazi i u druga podruja, a u znat-
kroz mirne faze, faze obeleene pesimizmom i faze obeleene noj meri je usmerena na epistemologiju i osnovne naune pro-
teorijskom raspravom i pobunom. Znai li to da je model koji je bleme (izmeu ostalih Hildebrand 1873, Mller 1884, Montelius
Kuhn predloio za nastanak i razvoj (prirodnih) nauka (Kuhn 1900).
70 novo normalno stanje arheologije u SAD poetkom sedamdese-
tih, kako to neki tvrde - U SAD je ta paradigma sigurno inila
Izmeu 1900. i 1920. godine u zapadnoj arheologiji poinje
'normalnu' arheologiju od poetka sedamdesetih u onom zna-
stanje normalne nauke, faza paradigme koja traje do oko 1960.
enju u kome je Thomas Kuhn definie" (Schaafsma 1991:61).
Za razliku od druge polovine devetnaestog stolea taj period je
obeleen upadljivo slabom teorijskom i metodolokom raspra- Tokom sedamdesetih i osamdesetih ameriki arheolozi bili su
vom. Naunici u zapadnim arheolokim drutvima se slau oko vie obuzeti uvoenjem novih ideja u praktina istraivanja nego
osnovnih principa i ciljeva nauke. Intuitivno se zna ta su korektne raspravom o epistemologiji i osnovnim problemima. Klima u ras-
arheoloke procedure, kako se bavi arheologijom, i u maloj meri pravama je bila stabilnija, a rasprave u velikoj meri usredsreene
se osea potreba za bavljenjem osnovnim problemima. Zato je to na metodoloka pitanja. Moe se rei da to stanje procesne nor-
izuzetno produktivan period, sa-obuhvatnim istraivanjima i malne nauke prestaje osamdesetih, kada nastupa nova faza krize i
snanim rastom broja profesionalnih arheologa. Radovi se u znatno pojavljuje se postprocesna paradigma. Obuhvatna teorijska ras-
veoj meri nego ranije publikuju u posebnim arheolokim aso- prava koja je pratila tu pojavu, moe se posmatrati kao simptom
pisima, a optenje preko granica pojedinih nauka je manje. te poslednje faze krize.
Nakon krae faze obeleene pesimizmom i skepticizmom pa-
radigma kulturnoistorijske arheologije ulazi ezdesetih u ozbiljnu
fazu krize. Rasprava o osnovama se nanovo razgoreva, pitanja o
cilju i sredstvima arheologije ponovo su na dnevnom redu. Iznose
se nova merila ta je nauno znanje i kako se do njega stie. Opte-
prihvaeni modeli objanjenja kulturnih promena bivaju odbaeni
i ismejani. Ono to se dogaa u arheologiji tokom ezdesetih i
sedamdesetih moe se uporediti sa naunom revolucijom, u kojoj
se skupina mlaih istraivaa bori za jednu novu paradigmu.
Moda bismo procesnu arheologiju mogli da posmatramo kao
71 preduslovima iz arheologije devetnaestog veka (videti sledee po-
esto ponovljena re moe u poslednja dva odeljka pokazuje glavlje), ostaje zato jedina paradigma koju je arheologija imala. Ta
da sam skeptian prema tome da li se razvoj arheologije od paradigma je ula u fazu krize ezdesetih (moda neto ranije), a
1960, do danas moe opisati terminima kao to su normalna na- pozniji pravci se moraju posmatrati kao pokuaji reavanja te krize.
uka, revolucija i promene paradigme. Po mom miljenju mi smo Re je pre o ispravljanju jedne stare paradigme nego o revoluciji.
u arheologiji imali samo jednu fazu paradigme ili stanje normalne Mada Kuhnov model ne pokriva sasvim razvoj arheologije,
nauke, a nju predstavlja kulturnoistorijska arheologija, prven- on je ipak plodonosan za razumevanje sociolokih mehanizama
stveno u vremenu pre Drugog svetskog rata. Moda su postojale koji deluju unutar jedne naune zajednice kakva je arheoloka.
tendencije da procesna arheologija postigne u SAD isti status kra- To je zajednica sa internim pravilima igre i sopstvenim mehani-
jem sedamdesetih, ali to nije sigurno. zmima nagraivanja i kanjavanja. Kuhnov model nas podsea da
Uopte, pitanje je da li i procesna i postprocesna arheologija se nauka ne menja samo kao posledica novih podataka i otkria,
predstavljaju nove paradigme. Po Kuhnu se paradigme potpuno ili tako to se ljudi sve vreme svesno odnose prema premisama i
razlikuju jedna od druge, one su nesamerljive (ne mogu se meriti teorijskoj osnovi svoje nauke. Ta osnova se esto pojavljuje u
istim standardima). Mada se ponekad moe stei utisak da su ti fazama krize, u situacijama kad se javi sumnja u ono ime se bavi-
pravci nesamerljivi, oni imaju niz zajednikih crta u pogledu na mo, i kada ono to je nekada bilo dobro, vie nije odrivo. U tom
ciljeve i sredstva arheologije. Pojava procesne i postprocesne ar- smislu Kuhn je i dalje korisno tivo za arheologe.
heologije jedva da kvalifikuje za oznaku smene paradigme u Kuh- Osamdesetih godina smo doiveli intenzivnu raspravu u ar-
novom znaenju. Kulturna arheologija, sa svojim epistemolokim heologiji. Rasprava se odvijala nejednakim intenzitetom u razli-
72

itim sredinama, ali je malo onih na koje nije uticala. Nekoliko


godina pred smenu milenijuma, kao da se sve utialo. Kad se dim
od baruta slegao, moemo konstatovati da je malo palih na po-
pritu. Mnogi e tvrditi da je to zato to se municija sastojala od
oraka, dok e drugi tvrditi da je to zato to su se uesnici utvrdili 3
u dubokim rovovima. to se mene tie, nadam se da je donekle
smirenija klima rasprave prouzrokovana time to smo nauili da Objanjenje i razumevanje
prihvatamo razliitosti, to smo digli ruke od ideje o teorijski
jedinstvenoj arheologiji. Napredak arheologije ne treba povezati
sa okupljanjem pod procesnom ili postprocesnom zastavom, ili
Nauka se odvija po izvesnim pravilima, mada se ona i menja-
sa zakletvom na vernost ovom ili onom regionalnom kanonu.
ju tokom vremena, i mogu da variraju izmeu razliitih nauka i
Svima treba da nam je u interesu da suzbijemo pokuaje da se
da budu razliita unutar iste discipline. Na primer, arheolog ne
arheolozi navedu da mariraju po taktu.
treba da prikuplja sve na ta naie tokom iskopavanja. Postoje
pravila koja kazuju koji su podaci vredni prikupljanja. Isto tako
postoje pravila koja odluuju ta valja uiniti sa tim podacima,
kako ih opisati i kakva ih arheoloka snaga iskaza odlikuje. Osim
toga, postoje pravila koja kazuju kako se oblikuje jedno dobro
objanjenje i tako dalje. Ta pravila mogu biti manje ili vie stroga
i manje ili vie izriito iskazana. Ali se ona uvek temelje na neka-
kvom obliku osnovne teorije saznanja, mada se, spolja posmatra-
no, ona esto iskazuju kao skup metodolokih pravila.
Razumevanje odnosa izmeu teorije i podataka u arheologiji sluajno to je skoro jedina filozofija koja je donedavno razma-
u velikoj meri je zasnovano na iskustveno utemeljenoj (empirij- trana u arheologiji ona koja polazi od filozofije prirodnih i mate-
skoj) teoriji saznanja iz prirodnih nauka. To prirodnonauno ute- matikih nauka. Filozofija istorije i drutvenokritika filozofija
meljenje deluje kao crvena nit koja se protee kroz istoriju arhe- saznanja kao to su hermeneutika, fenomenologija i kritika teo-
ologije ak i u fazama kada se kroz kulturnoistorijska pitanja po- rija, koje su snano uticale na drutvene nauke i istoriografiju,
sezalo za istorijom i drugim humanistikim disciplinama. Nije izgleda da su u velikoj meri smatrane nebitnim za arheologiju.
74 imaju istu (prirodnonaunu) spoznajnu osnovu.
Moda to ima veze s tim to se arheoloki podaci smatraju
nemim, turim podacima iste vrste kao to su objekti fizike i geo-
logije. Engleski arheolog Graham Clark je 1939- godine napisao
da se arheologija i istorija mogu razlikovati upravo na osnovu
razliitog karaktera izvorne grae: Kremen i fragmenti posuda
nemaju nikakva miljenja, nikakve interese; oni su zato pristupa-
ni za naunu obradu na nain kakvom se nikakav pisani izvor ne
moe nadati" (Clark 1939:3). To odsustvo imanentnih miljenja i
namera u arheolokoj gradi trebalo bi da omogui da se ona ana-
lizira kao i prirodnonauni podaci.
Clarkovo shvatanje je u otroj suprotnosti sa onim shvata-
njem koje u istom vremenu iznosi arheolog, istoriar i filozof R.
G. Collingwood (Collingwood 1946). On tvrdi da su arheoloki
podaci upravo proizvod ljudskih namera, te da oni kazuju neto
o tome ta su ljudi, koji su ih napravili, mislili o ivotu. Nasuprot
tome, priroda nema nikakve namere ili miljenja, i sledstveno
tome postoji sutinska razlika izmeu arheolokih i prirodnona-
unih podataka. Po Collingwoodu arheolozi moraju zbog toga
da pristupe svojoj grai sasvim drugaije od onih koji prouavaju
biljke, kamenje ili fosile. Valja istai da je tek sa kontekstualnom
arheologijom Iana Hoddera s poetka osamdesetih godina
Collingwoodova filozofija istorije poela da neto znai u arheo-
logiji.
Razlika izmeu Clarkovog i Collingwoodovog shvatanja ar-
heolokih podataka ilustruje kontrast izmeu prirodnonaune
tradicije objanjenja i istorijske tradicije razumevanja u evrop-
skoj filozofiji i istoriografiji. Prema ovoj potonjoj tradiciji, pri-
rodne i humanistike nauke imaju sasvim razliit saznajnoteorij-
ski temelj. Ta se razlika ini vidljivom pojmovima objanjenje i
razumevanje. Dok se prirodne nauke temelje na uzronim ob-
janjenjima zasnovanim na zakonima, dotle se istorijske i huma-
nistike nauke temelje na razumevajuoj (hermeneutikoj) spo-
znajnoj osnovi. Ta temeljna razlika je otro suprotstavljena pozi-
tivistikoj ideji o jedinstvenoj nauci, to jest tome da sve nauke
75 Taj kritiki spisak je, naravno, bio deo propagande nove ar-
Kao to se iz naslova ovog poglavlja vidi, u ii e biti upravo heologije, mada je u mnogo emu pogaao u metu. Mi emo ga
odnos izmeu prirodnonaunih objanjenja i razliitih humani- ipak ovde ostaviti po strani i radije detaljnije pogledati ono za ta
stikih perspektiva tumaenja. se tvrdi da je nauni metod kulturnoistorijske arheologije: in-
duktivni nain zakljuivanja.
Induktivno zakljuivanje je zakljuivanje od neega to je uoe-
Rani empirizam i induktivno zakljuivanje
no, ka neemu to nije uoeno; na osnovu odreenog broja uoa-
Spoznajna teorija kulturnoistorijske arheologije moe se opi- vanja, vri se generalizacija. Takav zakljuak se po pravilu uspostav-
sati kao naivni" empirizam zasnovan na induktivnom nainu ra- lja na dva naina. Jedan od njih, koji je filozof Carl Hempel nazvao
da. Njega su esto kritikim recima optuivali za nedostatak pro- naivnim indukcionizmom", obeleen je time to istraiva prvo
blemske orijentacije u prikupljanju grade, nedostatak preciznih, prikuplja i registruje sve podatke, poredi ih i klasifikuje - bez
merljivih definicija i nedostatak metoda za testiranje iskaza i hi- predsudova o tome koji su bitni, a koji nebitni, da bi zatim doneo
poteza. esto je kritikovan i zbog vere u to da su prikupljanje, opte zakljuke na osnovu uoenih podataka i isprobao ih na dru-
opis i sistematizacija podataka cilj po sebi - eventualno da e goj grai. Za jednog arheologa to znai da prvo obavi iskopavanja,
bolje razumevanje prolosti automatski nastati kad graa bude zatim sistematizuje sve podatke, i onda na osnovu toga izvede za-
kompletnija (to je znailo da dugoroniji ciljevi kulturnoistorij- kljuak (na primer o hronologiji, tehnologiji i ekonomiji).
ske rekonstrukcije moraju saekati dok se ne skupi obimnija gra- Upuivanje na takav nain rada nalazimo u lanku Oscara Mon-
a) (Gibbon 1989:64-66). teliusa Typologi eller utvecklingslran till-lmpad p det mnskli-
76 dri vie informacije nego premise. To je zakljuivanje od prilika
ga arbetet" (Tipologija ili uenje o razvitku primenjeno na ljud- koje poznajemo ka prilikama koje ne poznajemo, i sadri uop-
ski rad) iz 1900. Po Monteliusu arheoloki metod je obeleen tavanja koja daju nova znanja, ali koja nisu sigurna. U filozofiji se
upravo time to prikupljamo to je mogue obimniju gradu i taj nain zakljuivanja esto povezuje sa kotskim filozofom
sreujemo je tako da rezultati neposredno padaju u oi" (Monte- Davidom Humeom (1711-1776). Po Humeu, induktivni zakljuci
lius 1900:267-268). Takav naivan indukcionizam verovatno nika- pretpostavljaju kao jednu premisu da je priroda nepromenljiva. Na
da nije primenjen u praksi - ovek uvek ima odreena oekivanja primer, induktivni zakljuci pretpostavljaju da grmljavina uvek sledi
i predstave o grai pre nego to krene na posao. Pa ipak je dugo nakon munje, i da e priroda i u budunosti biti takva kakvom
sluio kao ideal za arheoloku praksu, ideal koji je, po smo je dosad iskusili. Jedna od vanih taaka filozofske kritike
norvekom arheologu Guttormu Gjessingu (1951:218) bio obe- induktivnih zakljuaka jeste da su zasnovani na takvim krunim
leen time da je nauno odbranjivo i razborito drati se onoga argumentima (Vestre 1994).
to se poznaje iz sopstvenog iskustva, i izvlaiti samo one zaklju- Jednoobraznost prirode ili sveta kao preduslov iskazuje se i u
ke koje ta graa nametne".
Humeovoj raspravi o uzronosti. On tvrdi da isti uzrok uvek
Drugi nain induktivnog zakljuivanja se moe postii upo-
trebom analogija. Pomou analogija mi zakljuujemo na osnovu
prilika koje poznajemo o prilikama koje ne poznajemo, a pola-
zei od odreenih spoljnih, formalnih slinosti. Na taj nain pret-
postavljamo da, ako postoje izvesne slinosti, moraju postojati i
druge slinosti. Izmeu ostalog, identifikacija praistorijskih pred-
meta i naina njihovog korienja esto je utemeljena na slinim
zakljucima po analogiji sa istorijski poznatim zajednicama. Ar-
heologija bi bila nezamisliva bez upotrebe analogija.
Induktivno zakljuivanje je obeleeno time da zakljuak sa-
77 pravila dovoljna da nae znanje o svetu podelimo u tri kategorije:
ima istu posledicu, i obratno, da ista posledica uvek mora imati 1) dokaze, u kojima su povezanosti konstantne i psiholoka
isti uzrok. Mi ne moemo da dokaemo taj induktivni princip oekivanja uvek zadovoljena, 2) filozofske verovatnoe, u
zato to ne moemo da posmatramo samu vezu izmeu uzroka i kojima postoje izuzeci, i 3) nefilozof-ske verovatnoe, u kojima
posledice. Sa tim problemom se suoavamo kad na osnovu ul- psiholoka oekivanja nisu zasnovana na sistematskim
nih iskustava elimo da obrazloimo pretpostavljenu zakonomer- posmatranjima. Prednauna pretpostavka da su kremene sekire
nost: moemo da vidimo da kamen pada, ali silu tee ne vidimo. nastale kao rezultat grmljavine (zato u norvekom jeziku imaju
Ne moemo da dokaemo princip indukcije jer ne moemo da naziv gromni klinovi" - torden, grmljavina, i tordenkiler,
posmatramo samu vezu izmeu uzroka i posledice. Ono to ini gromni klinovi) moe biti primer za tu poslednju kategoriju.
da verujemo u uzroni odnos, jeste to to smo kroz naviku i kroz
psiholoka oekivanja nauili da se B dogaa ako se dogodi A Sophus Mller i arheoloki zakljuak
(Vestre 1994).
U jednom vanom lanku iz 1884. godine, Den archaeologi-
Mada nikada ne moemo da uspostavimo pouzdanu,
ske Sammenligning som Grundlag for Slutning og Hypotese" (Ar-
zakono-mernu vezu izmeu uzroka i posledice, ipak moemo
heoloko poreenje kao osnova za zakljuivanje i hipotezu), danski
utvrditi odreena pravila da bismo mogli da govorimo o
arheolog Sophus Mller razmatra induktivno zakljuivanje. Mller
uzronom odnosu: Da izmeu uzroka i posledice postoji
poinje time to poziva na jedinstvo u arheolokom nainu rada, a
bliskost u vremenu i prostoru, da posledica uvek sledi iza
njegov lanak o problemu indukcije jeste prilog tome iz ega bi
uzroka, da isti uzrok uvek ima istu posledicu. Po Humeu su ta
jedinstvo trebalo da se sastoji. On poinje sledeim
78
Arheolog mora kao i prirodnjak da poe od toga da isti uzrok ima
opisom induktivnog zakljuivanja i problema koji su povezani sa
istu posledicu, ali dok su uzroci u prirodi konstantni, oni su u ljud-
njime: skom ivotu podreeni neprekidnoj promeni, iz ega sledi da zakljuci
Kada se jedna okolnost esto uoava, zakljuujemo da je to pra- mogu imati samo priblinu pouzdanost [...]. ta se moe postii
vilo, a ako se ponovi u velikom broju sluajeva, pretpostavlja se da je takvim arheolokim induktivnim zakljuivanjem, daleko je od onoga
ona uvek takva. Ali s kojim se pravom zakljuuje da, zato to je jedan to se moe nazvati optevaeim zakonima. Svi arheoloki stavovi
odreeni oblik fibule poznat u velikom broju sa Bornholma (dansko vrede samo jedno odreeno vreme i za jedno odreeno mesto, i u
ostrvo - prim. prev.) i samo odatle, da on moe da se javi samo tu, i tom smislu su samo specijalni zakoni. Ali, ako se pod zakonima i dalje
kako se tek tako sme odbaciti misao da se sutra moda nee nai u podrazumevaju pravila bez izuzetaka, taj se izraz ne moe primeniti
Italiji? [...] Po svemu to znamo, u kamenom dobu su se leevi sahra- na uobiajene rezultate arheologije. (Mller 1884:186-187)
njivali skeletno, ali da li nam to daje pravo da pretpostavimo da se to
uvek tako dogaalo? (Mller 1884:185) Arheoloko znanje zato ima vie karakter onoga to je Hume
nazvao filozofska verovatnoa". Pa ipak, kae Mller, arheoloka
U skladu sa argumentacijom koju je izneo Hume, i za Mllera nauka i dalje nesmetano radi koristei poreenja i zakljuke za-
je pitanje nepromenljivosti prirode nae ubeenje da u postoja- snovane na velikom broju raznovrsnih pojedinanih uoavanja.
nju vladaju red i zakonomernost [...] To je isti preduslov od koga
polaze sve empirijske nauke, i pod kojim ive svi ljudi" (Mller
1884:185). On je ipak ambivalentan kad je re o ljudskoj podree-
nosti zakonima. Zbog slobodne ljudske volje ne moe se obznani-
ti ni trun zakonitosti. Delovi tog teksta se nesumnjivo mogu itati
kao kritika upuena Monteliusu i njegovoj tipologiji (koja implici-
te sadri takvu zakonitost). On zato zavrava zakljukom da
79 duktivnoj (analokoj) osnovi jesu da ista posledica ima iste uzro-
Hipoteze koje se postavljaju induktivnim zakljucima, ine osno- ke, to jest premisa o uniformnosti postojanja: mi ne moemo
vu za odreenje i tumaenje novih uoavanja. On ukazuje na izbei da verujemo da su jednoobrazne posledice izazvane sli-
nunost toga da se takve hipoteze smeju zasnivati samo na teme- nim uzrocima, a pouzdajui se u to, delom pristupamo pokuaju
lju obuhvatnih poreenja velike grae, a zatim isprobavaju na odreenja uobiajenih uzroka, delom uzimajui hipoteze s
novoj grai. Tek kad jedna hipoteza bude godinama proverava- drugih strana, gde nalazimo sline posledice" (Mller 1884:203).
na, moe se rei da je izdrala svoj probni period, i s ponosom Ovde faktiki moemo videti nagovetaj teorije srednjeg op-
prelazi u red pouzdanih rezultata" (Mller 1884:203). sega procesne arheologije i problem objedinjavanja materijalne
Mller podvlai i nunost toga da arheologija koristi analo- kulture i ponaanja kroz prouavanje ivih konteksta. To je upra-
ke zakljuke, one koje naziva irim poreenjem". A sve da bi se vo zasnovano na pretpostavci da slino ponaanje moe dati uolji-
moglo doi do uzronih objanjenja iz kulturnoistorijske arheo- ve materijalne uzorke, to jest da slini materijalni tragovi (posle-
logije, koje on navodi kao glavni cilj arheologije. Kao primere dice) imaju iste uzroke.
takvih uzroka navodi rat i trgovinu; pol, starost i nacionalnost;
psiholoke uzroke i klimatske prilike. Do tih uzroka ne moemo Kritika naivnog empirizma
stii samo misaono, oni se odnekud moraju uzeti. Tu se javlja
ire poreenje" ili analogija sa nearheolokom graom, sa isto- Eksplicitna naunoteorijska rasprava koju nalazimo u skandi-
rijskim podrujima, gde mi ne samo, kao u praistorijskom razdo- navskoj arheologiji krajem devetnaestog stolea, nastavljena je
blju, poznajemo posledice, ve i uzroke" (Mller 1884:202). Kao onim to je Renfrew oznaio kao the long sleep", tanije odre-
i kod Humea, merila za utvrivanje uzronog odnosa na toj in-
80 Nedovoljna objektivnost i nedostatak jasno iskazanih merila
eno, periodom 1900-1960 (Renfrew 1983). Sa izvesnim izuzeci- za arheoloka istraivanja uinili su da je veliki deo pouzdanosti
ma, arheologiju u tom periodu obeleava upadljiv nedostatak i vrednosti iskaza unutar kulturnoistorijske arheologije bio za -
teorijske rasprave o sutini, ciljevima i procedurama te struke. snovan na autoritetu onih koji su ih iskazivali. to je uveniji (to
Mada Renfrewova insinuacija o teorijski gotovo neosveenoj di- jest, stariji) bio arheolog, to je bilo vie razloga da se njegove ili
sciplini moe delovati nepravedno, nauka je nesumnjivo u mnogo
njene tvrdnje prihvate kao tane. I Binford i Malmer to navode
emu imala karakter normalne nauke" - radilo se unutar po-
kao veliki problem. Malmer (1963:10) pie da nedostatak raspra-
znatih okvira na osnovu metoda slagalice, najkrae reeno, spa-
ve neizbeno vodi u veru u autoritete, to je najvea prepreka za
janjem poznatih elemenata u oekivanu sliku.
nauku koja radi objektivno".
To je zato i bio glavni sadraj kritike kad su prvi budilnici
Nije teko nai potvrdu za tu bojazan. Naivni ili intuitivni
poeli da zvone. U uvodu svog monumentalnog novoarheolo-
empirizam je zasnovan na ideji da je arheoloka graa sama po-
kog dela Analytical Archeology iz 1968, David Clarke pie da je
kazivala kvalitet koji je jamio da e biti pravilno sreena i protu-
arheologija jedna nedisciplinovana empirijska disciplina". On
maena. To sreivanje i tumaenje ipak je morao da obavi isku-
tvrdi da je arheologija u svome tradicionalnom izdanju ostala
intuitivna vetina" bez jasno definisane teorijske osnove (Clarke
1968:xv). Pet godina ranije Mats Malmer se alio na ono to je
nazvao intuitivnim empirizmom" u skandinavskoj tradiciji. On
je oznaio ne u najmanjoj meri njen najvei ponos, tipoloki
metod, unutar koga je predmetna graa grupisana uz pomo ne-
merivih prideva" kao to su veliki", srednje veliki" i mali" (Mal-
mer 1963:17). Za Malmera su egzaktne definicije utemeljene na
merljivim promenljivim veliinama vano merilo objektivne ob-
rade grae.
81 osetiti" (berg 1929).
san istraiva, koji ume da sreuje i tumai grau. Tipoloki niz Veliki deo osnove toga shvatanja ini predstava o nauniku
je morala da na pravilan nain uradi iskusna ruka" (Montelius kao suverenom i kreativnom geniju, mitologija koja je vladala u
1900:268). U svojim raspravama i Mller i Montelius su govorili o velikom delu arheologije i moda u posebnoj meri u kulturno-
nunosti iskusne ruke" i uvebanog istraivaa". Naravno, izve- istorijskoj arheologiji. Nauna dostignua se pretvaraju u proiz-
sna nedoslednost je ugraena u takav stav time to se, s jedne vod mitskih sposobnosti pojedinaca i po tome se i cene (Svestad
strane, tvrdi da sama graa daje pravilne odgovore na svoje srei- 1995). Posmatrano na takav nain, nije udno to su arheolozi
vanje i tumaenje, a, s druge strane, od arheologa zahtevaju od- ezdesetih godina potraili lek kojim bi se resili te mitologije, a
reene vetine. sve kako bi na objektivnoj osnovi mogli da vrednuju odrivost
injenica je da su pojedinci takve arheoloke vetine shvatali ideja i hipoteza koje su iznoene. Takvo sredstvo su nali u logi-
kao neto to samo delimino moe da se naui; one su prven- kom pozitivizmu.
stveno uroene, i pitanje su nadarenosti. Tako je vedski arheo-
log Nils berg tvrdio da se ne moe postati dobar arheolog samo Procesna arheologija i logiki pozitivizam
iskustvom i vebom, ve da se mora imati i uroena intuicija koja
odgovara dobrom sluhu jednog muziara. Zato je tvrdio i da je Humeova filozofija je jedan od vie pokuaja iz doba prosve-
dobar tipolog u stanju da razlikuje tanu tipologiju od pogrene titeljstva da se znanje o svetu uini proizvodom logikog milje-
tipologije na isti nain na koji muziar moe da razlikuje pogre- nja. To znanje se mora osloboditi verske dogme i autoriteta i
an od istog tona. Tipologija se, po njemu, ne moe nikada zasnovati na prirodnonaunoj, razumskoj slici sveta. Filozofi kao
nauiti ili podvrgnuti postupku dokazivanja, ona se moe samo
82 decenije dvadesetog veka nadalje. Pozitivizam je zasnovan na tri
to su Descartes, Kant i Hume pokuali su da, svako na svoj nain, vana glavna principa: prvo, sva nauka mora biti utemeljena na
sprovedu taj prosvetiteljski projekat. pozitivno datom, to jest na ulnim iskustvima (stvarima koje mo-
U poznijim vremenima je najuticajniji od njih postao Imma- emo videti, brojati, meriti ih u prostoru, meriti im teinu). Dru-
nuel Kant (1724-1804). On je tvrdio da je ljudsko saznanje za- go, na odbacivanju metafizikih objanjenja, to jest stava da stvari
snovano na nainima posmatranja odreenim prostorom i vre- postoje voljom duhovnih, verskih ili drugih natprirodnih okol-
menom, i da se zato ulni utisci mogu organizovati na nain koji nosti. I tree, naini vrednovanja u prirodnim naukama nude
bi bio isti za sve. Sledstveno tome, moe se dosei do zajedni- model za sav nauni rad.
kog razumevanja empirijskog, ulnog sveta. Mada nikada ne mo- Pojava logikog pozitivizma se vezuje za takozvani beki krug,
emo razumeti stvar po sebi", ono to mi vidimo, jeste proizvod forum za rasprave koji je pokrenuo muziar Moritz Schlick kra-
realnih uzronih odnosa. On je odbio Humeovu tezu da nikada jem dvadesetih godina. Tom krugu su pripadali zainteresovani
ne moemo dokazati samu uzronu vezu, ve samo da je spozna- naunici i filozofi, a sredinja imena su inili, izmeu ostalih,
mo kao proizvod naih psiholokih oekivanja na osnovu ranijih Rudolf Carnap, Herbert Feigl i Otto Neurath. Oni su eleli da
iskustava. Po Kantu, realan i nuan odnos izmeu uzroka i posle- objedine antispekulativnu i empirijsku struju prosvetiteljstva sa
dice postoji izmeu zbivanja koja uoavamo jedne iza drugih u
vremenu i prostoru. Korektno objanjenje jedne pojave sastoji
se od toga da se dokau takvi uzroni odnosi u skladu sa ve
poznatim zakonima pod koje ta pojava spada.
Uenja Kanta i Humea i uopte filozofija prosvetiteljstva, bila
je vaan preduslov pozitivne filozofije" koju je, izmeu ostalih,
poetkom devetnaestog veka lansirao August Comte, i za njen
izdanak, logiki pozitivizam, koji je razvijen poev od kraja tree
vodei teoretiari nauke u SAD. Tu su, izmeu ostalih, Carnap, Carl
83 Hempel i Ernst Nagel razvili logiki pozitivizam u jednu zreliju filo-
logikom analizom koju su razvili analitiki filozofi kao Frege, zofiju, koja je snano uticala na ameriku teoriju nauke i drutvene
Rssel i rani Wittgenstein. U nastavku naslea iz doba prosveti- nauke do ezdesetih godina minulog veka.
teljstva eleli su antimetafiziku i logiko-empirijsku nauku koja Logiki pozitivizam je zamiljen kao filozofija koja treba da
je utemeljena na razumu i napretku. okona sve druge filozofije, i koja treba da snabde sve nauke
Povodom loe politike ocene koju je taj pravac dobio u poto- zajednikom naunom teorijom sa uzorom u logici, matematici i
njim vremenima, naroito od intelektualaca koji su se definisali kao fizici. Odrednice su bile formalna logika i empirijska proverlji-
pripadnici levice, treba u ime pravde rei da je beki krug video svoj vost, to ini da je za pozitivizam takoe korien i termin logiki
projekat kao deo borbe protiv sve jaih reakcionarnih i faistikih empirizam. Nauka je trebalo da bude zasnovana na jednozna-
snaga u Evropi. Oni su videli vezu izmeu, s jedne strane, ideologije nim logikim razmiljanjima. Trebalo je da iskazi budu jasni i
krvi i rase kod tih snaga i, s druge strane, sve jaeg misticizma i oieni od sveg jezikog taloga" koji je obeleavao raniju filo-
iracionalizma, koji je obeleavao evropski duhovni ivot od kraja zofiju (Gibbon 1989:32). Teite je stavljeno na deduktivnu logi-
devetnaestog stolea. Okretanje Austrije ka faizmu vremenom je ku koja zahteva nunu vezu izmeu premisa i zakljuka da bi
pogoralo njihove uslove za rad i nekolicina ih je emigrirala u SAD, argumenti bili ispravni. Na primer, ako su svi ljudi smrtni, a Mon-
a posebno nakon ubistva Schlicka 1936. (Hestmark 1994:326). Isto- telius je ovek, onda logiki sledi da je Montelius smrtan.
rijska je ironija to su logiki pozitivisti podelili sudbinu sa svojim U sreditu te logike je bila i razlika izmeu analitikih i sinte-
glavnim filozofskim protivnicima u drutvenokritikoj frankfurtskoj tikih iskaza, kao jedinih oblika naunih iskaza. Analitiki iskazi
koli (videti esto poglavlje). Predstavnici oba ta pravca su postali
84 nijih taki kritike koju su logiki pozitivisti upuivali drugima
referiu na jeziku i pojmovnu logiku tipa svi neoenjeni mu- (Gibbon 1989:13).
karci su neenje, sve neenje su neoenjeni". Takvi argumenti su Time to je empirijska proverljivost teorija pomou uoljivih
zasnovani na krunom zakljuivanju, oni ne kau nita novo o predmeta i injenica igrala tako vanu ulogu, bilo je nuno da
svetu, a njihova istinitost je zasnovana iskljuivo na formalnoj, uoavanje, samo ulno primanje grae, ne bude inficirano teori-
jezikoj logici. Veina iskaza su zato sintetiki iskazi - empirijski jom. Zato je bilo vano odrati opservacioni kontekst strogo ode-
iskazi zasnovani na uoavanjima stvarnog sveta. Oba tipa iskaza ljen od ostalog teorijskog konteksta. Da bi se jedna teorija mogla
su, meutim, vani u naunom dokazivanju (Fjelland 1981). proveriti pomou injenica, uoavanja injenica su morala da bu-
Sledea vana taka jeste da su ulna iskustva sigurna osnova du nezavisna od teorije. To je preduslovljavalo jezik uoavanja
naunog znanja. Izuzimajui formalne nauke matematiku i logi- kojim bi se mogli imenovati i obraditi nezavisni podaci. A kako
ku, koje istinitost postiu snagom aksioma i definicija, uoljivi same teorije nastaju, to logiki pozitivisti nisu mogli da objasne,
podaci su jedina osnova znanja. To znai da su jedna teorija ili a to nije ni bilo zanimljivo sve dok su bile naknadno proverljive
zakon nauni samo ako je mogue logiki izvesti iz njih empirij- pomou empirijske grae (Hestmark 1994:328-329, Gibbon
ski proverljive iskaze. Ti iskazi, zasnovani na uoavanju, ili teme- 1989:13-16).
ljni iskazi bivaju zatim proveravani na empirijskoj grai. Poto su
iskazi izvedeni iz teorije logikom nunou, i ona sama biva
time predmet emprijske provere. Ako izvedene dedukcije ne iz-
dre proveru, pada i sama teorija (Fjelland 1981). Smisaonost
jedne teorije se razjanjava njenim svoenjem na empirijski pro-
verljive iskaze; teorije koje to ne zadovolje, nemaju smisla. Sve
vreme valja se pitati ta je empirijska posledica verovanja da je
neto istinito, a onda se mora proveravati njegova odrivost. Ne-
dostatak sposobnosti ili volje da se to uini, jeste jedna od najva-
85 moraju zato slediti iz jednog opteg zakona koji obuhvata taj
Nakon ovog izlaganja nekih od najvanijih aspekata logikog sluaj (tzv. covering law) (Gibbon 1989:21-22).
pozitivizma, produbiu izvestan broj taaka koje su bile posebno Razlikuju se posebno dve vrste takvih optih zakona sa odgo-
znaajne za procesnu arheologiju. U to su ukljuene i okolnosti varajuim objanjenjima (Hempel 1968). Prvi tip zakona je sasvim
koje po sebi nisu proistekle iz logikog pozitivizma, ali koje se siguran i univerzalan, a daje objanjenja isto deduktivno-no-
oslanjaju na njega. molokog" karaktera. Drugi su statistiki zakoni, koji daju stati-
stiki verovatna objanjenja induktivnog karaktera. Po Hempelu
Zakoni i nauna objanjenja (1968:58), takva objanjenja kau da je u datim okolnostima veo-
ma verovatno da e odreena pojava nastati, ali ne nuno uvek.
Po logikom pozitivizmu, sva objanjenja se moraju ili pod- Jedan zakon se zato moe definisati kao proverljiv iskaz koji od-
vesti pod opte zakone ili treba ukazivati na njih da bi se mogla reuje konstantnu (ili statistiki verovatnu) vezu izmeu dve ili
smatrati naunim dokazima. Neka okolnost, ili dogaaj, smatraju vie pojava (videti Fritz & Plog 1970:405).
se potpuno objanjenim samo ako se mogu obrazloiti kao proiz- Procesna arheologija je elela da prui transkulturna i uni-
vod jednog zakonomernog uzroka ili vie njih. U tome smislu su verzalna objanjenja prolih zbivanja, suprotno partikularistikim
sva objanjenja nomoloka" (izvedeno od nomos, grke rei za ciljevima kulturnoistorijske arheologije, sa rekonstrukcijom spe-
zakon) (Nordenstam 1987:127-128). Poto se koristi deduktivna cifinih kulturnih istorija. Bilo je prihvaeno da, ako arheolozi
logika, u kojoj se objanjenja izvode iz jednog zakona ili vie ele da objanjavaju na potpuno nauni nain, moraju da ukazu-
njih, takva objanjenja se nazivaju deduktivno-nomolokim" ob- ju na opte zakone koji povezuju uzroke i posledice. Ali nije se
janjenjima. Objanjenja svih partikularnih zbivanja u praistoriji
86 inputa": Tada se moe pokazati da je procesna promena jedne
moglo zadovoljiti ni samo upotrebom takvih univerzalnih zakona, promenljive veliine na predvidiv i proraunljiv nain povezana
ve je ovek morao pokuati da ih i sam otkrije. Po Gibbonu sa promenama drugih promenljivih veliina" (Binford 1962:217).
(1989:68) to je bila najkarakteristinija pojedinana crta nove ar- U ranoj fazi procesne arheologije (pre 1970) cilj je bio da se
heologije u njenoj ranijoj fazi (videti Fritz, Flog 1970). stigne do nadreenih, optih kulturnih zakona po modelu co-
Ken Flannery je najpriljenijim borcima za taj cilj dao nadi- vering law", koji moe da objasni kulturne procese iz prolosti.
mak arheolozi reda i zakona", te objanjava zato: Vremenom su se, meutim, sve jae proirili pesimizam i sumnje
u pogledu mogunosti da se do tog cilja stigne. Ili kako to for-
Arheolozi reda i zakona su dobili svoj podsmeljivi nadimak ne
mulie Gibbon (1989:91):
samo zato to veruju da je Carl Hempel ustao iz mrtvih treega dana
i popeo se na nebo gde sedi Binfordu kraj skuta, ve i, reeno njiho- ... revolucija je proglaena, ali nikad okonana; na tvravu se
vim sopstvenim recima, to su 'formulacije i provere zakona nainili jurialo, ali nikad nije osvojena. Nijedan nadreeni zakon kulturnih
svojim ciljem'. (Flannery 1973:50) procesa nikada nije sistematski proveren i formalno potvren ili
osporen. (Gibbon 1989:91)
Pitanje je, meutim, da li se Flannery nije moda malo preo-
tro distancirao od arheologa reda i zakona. Mada on ne vidi pro-
veru i formulisanje zakona kao cilj po sebi, te izbegava hempe-
lovski argon, njegove sopstvene ekoloke i sistemskoteorijske
analize su u velikoj meri zasnovane na premisama o zakonomer-
nostima i predvidljivosti. Na nain slian amerikoj neoevolucio-
nistikoj antropologiji pokuava se da se univerzalni zakoni kul-
ture u arheologiji uspostave upravo unutar ekolokih i sistem-
skoteorijskih okvira. Kulturni sistemi funkcioniu po odreenim
zakonima i reaguju predvidivo na razne oblike poremeaja ili
87 meutim, moraju sadrati vie informacija od zakljuka kao u
Deduktivna provera i univerzalna objanjenja zasnovana na primeru svi ljudi su smrtni - pojedinani ljudi koje sreemo
zakonima uglavnom su ostali iskazi unutar procesne retorike, i u smrtni su". Premda je jedan deduktivni zakljuak siguran, on u
maloj su meri ukljueni u faktika istraivanja (Binford 1977:9). naelu ne kazuje nita novo o svetu, za razliku od induktivnog
Vremenom je pogled uperen na zakone i principe na jednom zakljuivanja o kojem je ranije bilo rei. Na osnovu toga, Binfor-
niem nivou - na zakone koji objanjavaju arheoloku grau i dov iskaz deluje nedovoljno promiljen.
njenu vezu sa ljudskim ponaanjem. Ali pre nego to stignemo Ono na ta Binford cilja jeste da je procesna arheologija pri-
do njih, pogledaemo blie kako su zamiljali da se zakoni, ob- hvatila proveru hipoteza u kojima se koristi deduktivna logika.
janjenja i hipoteze mogu proveravati graom. Tu se prvo pretpostavlja da je hipoteza istinita na osnovu toga to
deluje verovatno, a onda se izvode njene logike posledice. Te
Provera: potvrivanje ili opovrgavanje? posledice moraju poprimiti oblik iskaza o uoavanju koji se mo-
gu proveriti pomou arheoloke grae. I to je, u najkraim crta-
U ranim, blistavim danima nove arheologije s bukom i gala- ma, ono to se naziva hipotetiko-deduktivnim metodom.
mom je izreeno da je odluujua teorijska razlika izmeu stare i Da to objasnim primerom. Zamislimo da istraujemo primere
nove arheologije kontrast izmeu induktivnih i deduktivnih pri- stanita du obala okruga Finmark u ranom neolitu. Na osnovu,
stupa arheolokoj grai" (Binford 1968:26). Kod deduktivnog za- na primer, etnografske grae o Samima napravili smo hipotezu o
kljuivanja se pretpostavlja da su premise istinite, a da se iz tih sezonskoj pravilnosti selidbe izmeu zajednikih zimskih stani-
premisa izvode (dedukuju) logiki zakljuci za koje se takoe ta u krajnjoj unutranjosti fjordova i porodinih letnjih stanita
pretpostavlja da su istiniti. Da bi to moglo da bude tako, premise,
88 u tim zakljucima moe nas zaelo zatititi od logike nedosled-
na spoljnim obalama. Da bismo proverili takvu hipotezu - koja nosti, ali nam ne daje vii stupanj istine od indukcije (Salmon
se, naravno, mora razloiti na itav niz manjih hipoteza - mi mo- 1976:377). Binfordova (1968:17) tvrdnja da se iskazi o prolosti
ramo deduktivnim putem izvui proverljive implikacije kojima mogu potvrditi ili obesnaiti proverom hipoteza" jeste zato krajnje
zatim moemo suprotstaviti arheoloku grau. Ogranieno na spo- sumnjiva.
ljnu obalu, mogue proverljive implikacije porodinih letnjih Jedan od onih koji su odbacili strategiju potvrivanja, ali ko-
stanita su male, ratrkane lokacije, lake konstrukcije kua, vea ji su istovremeno eksponenti hipotetiko-deduktivnog metoda,
uestalost ognjita van kue, i smetlita sa kostima vrsta koje to- jeste filozof Karl Popper. Popper ima donekle kolebljiv stav pre-
kom leta borave na obali. Takvi iskazi zasnovani na uoavanju, ma pozitivistima. On prihvata mnoge od premisa logikog poziti-
mogu se zatim proveravati kroz registrovanje, iskopavanje i anali- vizma, ali se barem u jednoj odluujuoj taki ne slae s njim. Iz
ze arheoloke grae. gore navedenih razloga, on odbija i verifikaciju i induktivne za-
Na osnovu logikog pozitivizma trebalo bi da se hipoteze i kljuke. Osim toga, on kae da se bilo koja hipoteza moe ouvati
zakoni mogu potvrditi proverom takvih iskaza zasnovanih na onim to on naziva strategijom imunizacije", to jest pravlje-
uoavanjima. Nailazi se, meutim, na isti problem koji su in-
dukcionisti imali sa starom empirijskom kontrolom - ne moe
se iskljuiti da neko novo uoavanje nee porei hipotezu. Ili,
kako kae sociolog Anthony Giddens: bez obzira na to koliko
se mnogo provera izvede, zakon ne moe biti potvren ukoliko
postoji mogunost da se u budunosti pojave sluajevi koji mu
se protive" (Giddens 1976:140). Zato ne postoji nikakva odlu-
ujua razlika u sigurnosti" izmeu indukcionih zakljuaka, ona-
ko kako ih Sofus Mller raspravlja, i zakljuaka zasnovanih na
hipotetiko-deduktivnom potvrivanju. Deduktivno razmiljanje
89 moguu snagu objanjenja, i stoga biti posebno osetljive na po-
kuaj opovrgavanja (Baune 1994, Fjelland 1981).
njem dodatnih hipoteza ili modifikacija koje zaobilaze podatke
koji su u neskladu sa hipotezom (Baune 1994:273). Popperovo shvatanje je imalo mali znaaj za procesnu arheo-
logiju, a to moda i nije neoekivano ako se ima u vidu strogi
Po Popperu se jedna nauna teorija ne moe dokazati, ona se
nauni ideal na kome je bila zasnovana. Kako Fayerabend (1978)
moe samo opovri, to jest porei. im se neka hipoteza iznese,
navodi, veina naunih teorija i hipoteza se susree sa anomalija-
odmah treba svim sredstvima pokuati ne da se ona potvrdi, ve
ma, dakle podacima koji su u sukobu sa teorijom. Teko da bi
da se opovrgne. Da bi se to uinilo, iskazi uoavanja se moraju
ijedna arheoloka hipoteza preivela da smo koristili Popperov
izvesti iz hipoteze koja se moe podvrgnuti opovrgavanju. Iz i-
recept. Ukazano je i da se opovrgavanje teorija susree sa nekim
sto logikih razloga mogue je jedino porei neku hipotezu. To
od istih problema sa kojima i potvrivanje, time to se pretpo-
je zasnovano na elementarnom logikom naelu da, ako je ne-
stavlja jednoznaan i nezavisan empirijski kontekst (Shanks & Til-
istinito ono to je izvedeno iz jedne premise, onda je i premisa
ley 1987a:42). Poto Popper tako priznaje da se podaci ne mogu
neistinita. Najblie to se moe doi do razloga za zadravanje
uoavati nezavisno od teorije, postaje problematino tvrditi da
jedne hipoteze jeste da je ona izdrala brojne pokuaje da se
empirijska graa ini potpuno sigurno polazite za opovrgava-
porekne. Ali ona nije time potvrena; ona moe imati samo pri-
nje. Iskaz sve posude oblikovane kao vedra, imaju ravno dno"
vremeni status istinite" dotle dok ne nastanu nove i bolje hipo-
teorijski posmatrano, poreknut je otkriem jedne jedine koja
teze. San o konanoj naunoj istini mora se zameniti zahtevom
ima ispupeno dno. Problem je naravno u tome da li emo posu-
za empirijskom proverljivou. A to utie i na to kakve hipoteze
de sa ispupenim dnom stvarno uraunavati u kantastu keramiku.
moemo izneti; one moraju biti smeone, moraju imati najveu
90 no bi dovela do neposrednog opovrgavanja hipoteze (Shanks &
Na taj nain ni opovrgavanje nije jamstvo protiv strategija imuni- Tilley 1989:46).
zacije". Jedan drugi problem sa svim proverama hipoteza i teorija u
Jedan od procesnih arheologa koji je otvoreno obelodanio arheologiji jeste da nije samo po sebi jasno koji se iskazi na osnovu
svoju privrenost Popperovoj teoriji nauke jeste Colin Renfrew uoavanja mogu podvri logikoj dedukciji. U osnovi se esto
(Renfrew 1989). To priznanje, ipak, izgleda ne prati strogou nalazi dugi niz nespecifikovanih pretpostavki koje se ne provera-
Popperove strategije za opovrgavanje hipoteza. U istom lanku u vaju, ali koje se temelje na sopstvenim kulturnim osobenostima
kome Renfrew istie Popperovo uenje kao smernicu, on tvrdi i naunika. Jedan od esto citiranih primera provere hipoteze jeste
da posmatranje arheoloke grae samo moe da potvrdi ili po- studija Williama Longracea o obrascima braka i nastanjivanja na
rekne nae sopstvene (subjektivno proizvedene) hipoteze" (Ren- osnovu arheoloke analize indijanske pueblo keramike. Ako je
frew 1989:39; moje podvlaenje). Problem je to Popper potpu- nastanjivanje matrilokalno, to jest ako ene nakon udaje ostaju
no odbacuje tu mogunost za potvrivanje koju Renfrew ovde da ive na sopstvenom stanitu, proizvodnja i dekorisanje ke-
iznosi. Shanks i Tilley takoe ukazuju kako Popperov zahtev za ramike e se prenositi sa narataja na narataj na istom stanitu.
opovrgavanje hipoteza nije upotrebljen u Renfrewovim sopstve- Proverljiva posledica te hipoteze bi bila ujednaen i stabilan stil
nim istraivanjima. Na primer, Renfrew nikada nije pokuao da
testira, a jo manje porekne, svoju hipotezu da su megalitski gro-
bovi funkcionisali kao oznaivai teritorija (teritorijalni markeri),
i da je to prouzrokovano rastom broja stanovnika i manjkom zem-
ljita du obala Zapadne Evrope (Renfrew 1976). Naprotiv, on
prikuplja podatke koji jaaju tu hipotezu, i to najradije iz pod-
ruja na kojima ideja o megalitskim grobovima kao oznaivaima
teritorije najbolje funkcionie (obala kotske). Jedna nezavisna
provera" na obalama Bohuslena u vedskoj ili u Bretanji verovat-
prolost
91 Kao to sam pomenuo, procesnu arheologiju ezdesetih uglav-
keramike. U suprotnom sluaju bi patrilokalni obrazac nastanji- nom su zanimale opte zakonitosti po kojima drutva i kulture
vanja doveo do toga da se ene sele na muevljevo stanite, i da funkcioniu i menjaju se. Deset godina kasnije jo uvek je bilo
je keramika obeleena time to su ene poreklom sa razliitih malo zakona, a jo ih je manje bilo podvrgnuto sistematskoj pro-
mesta sa razliitim tradicijama (Longrace 1970, uporedi Deetz veri. Uzroci problema su, po Binfordu, bili u tome to se nova
1965). arheologija odvijala na dva koloseka. S jedne strane usredsredila
Istraivanje je pokazalo stabilnost i ujednaenost u kerami- se na visok stupanj generalizacija sa objanjenjem kulturnih pro-
koj grai sa svakog stanita, i matrilokalna hipoteza je zato sma- cesa kao vrhunskim ciljem. S druge strane bavila se svakodnev-
trana potvrenom. Ono to Longrace, meutim, nije proverio, nim" istraivanjima arheoloke grae koja su sama po sebi bila
jeste njegova sopstvena pretpostavka da su ba ene pravile kera- slabo primenljiva kao empirijska referenca za taj vii, apstraktni
miku. Ta pretpostavka je bila zasnovana na analogijama iz istorij- nivo. Izmeu ta dva nivoa nije postojala nikakva veza. Arheoloka
skog doba, ali je u njegovom radu postala premisa provere. e- graa bila je mrtva i statina, i teko se mogla neposredno koristiti
sto intuitivne" hipoteze o tome ta je normalno", razborito" i u proveravanju optih zakona kulture. Kroz te zakone kulture
praktino", a naroito kad je re o polu, stvaraju veliki i esto trebalo je objasniti ponaanje iz prolosti, a ne arheoloku gra-
nepregledan kulturni rezervoar iz koga se crpu eksplicitno for- u, i zato je trebalo dobiti nov skup zakona i teorija koji bi omo-
mulisani iskazi zasnovani na uoavanjima. guili da se rekonstruie takvo ponaanje na osnovu materijalne
kulture (Binford 1977).
Povratak podacima: teorija srednjeg opsega i uoena
92 je. Provera teorije o drutvu preko arheoloke ravni pretpostavlja
Reenje je bilo u upotrebi onoga to je nazvano teorijom sposobnost da se arheoloki podaci prevedu" u ljudska delanja i
srednjeg opsega (middle-range-theory" - MRT). Teorija sred- ponaanje, da bi se, takorei, smanjilo rastojanje izmeu te dve
njeg opsega je pojam poreklom iz sociologije u kojoj je Robert ravni (Schiffer 1988:469).
Merton iznosio argumente o nunosti da se stvore teorijski prin- Za to je potreban potpuno nov skup teorija i zakona koji
cipi za povezivanje teorija o drutvu na visokom nivou sa empi- omoguavaju da se iz arheoloke grae rekonstruiu ili oivotvo-
rijskim istraivanjima na niem nivou" kakvima se bavila veina re crte ponaanja iz prolosti. Teorija srednjeg opsega je trebalo
sociologa. U arheologiju su taj pojam uveli Raab i Goodyear da popuni taj prostor izmeu teorije o drutvu i arheolokih
jednim neobjavljenim lankom sredinom sedamdesetih (Schiffer podataka, a rezultate je trebalo smatrati neposrednim uoavanji-
1988:462, Raab & Goodyear 1984). Ali teorija srednjeg opsega ma prolosti" (Binford 1983:49). Ta uoavanja je pak dalje trebalo
postala je ire poznata tek kroz Binfordove teorijske radove i koristiti kao osnovu za proveru hipoteza, teorija i zakona na nad-
etnoarheoloka istraivanja (Binford 1977, 1978, 1981), te kroz reenom antropolokom nivou.
bihevioralnu arheologiju Michaela B. Schiffera (Schiffer 1976, Teorija srednjeg opsega je dakle instrument" koji treba da
1987). nam omogui da arheoloku grau vrtimo unazad kao film, tako
Teorije koje su koristili arheolozi, operisale su na dva skoro
nezavisna nivoa. Na vrhu je bila teorija o drutvu koja je objanja-
vala drutvene procese i promene, a na dnu metodoloka teorija
koja je obuhvatala principe prikupljanja i vrednovanja podataka
(videti Schiffer 1988). Donekle pojednostavljeno te nivoe moe-
mo nazvati antropolokim nivoom i arheolokom nivoom. Antro-
poloki nivo, koji obuhvata teoriju o drutvu, predstavlja najzna-
ajniji, ali vremenom donekle odgoeni cilj procesne arheologi-
93 Koliko je taj prelazak sa traganja za optim zakonima dru-
da arheolozi mogu posmatrati iva, dinamina delanja koja su tva i kulture ka uspostavljanju teorije srednjeg opsega bio
proizvela materijalnu kulturu. To je postao klju procesne arhe- uspean, zavisi verovatno od oiju koje ga posmatraju. A zavisi
ologije za prevoenje" arheoloke grade u ljudska delanja i ljud- naroito od toga da li neko pod teorijom srednjeg opsega
sko ponaanje. Ostalo je objanjenje tog ponaanja; ono se odvi- podrazumeva otkrivanje i upotrebu zakonomernih veza izme-
ja na gornjoj antropolokoj ravni, u kojoj moramo pozvati u po- u materijalne kulture i ponaanja. U tom sluaju vredi po-
mo teoriju o kulturi i drutvu. menuti da je upravo takve Kent Flannery ismevao kao zakone
Da bi se konstruisala teorija srednjeg opsega ili zakoni koji Mikija Mausa". Zakone koji su doprinosili jedinstvenim
povezuju ono to je statino (materijalna kultura) sa onim to je uvidima tipa kad broj stanovnika na jednom stanitu raste,
dinamino (ljudsko ponaanje), morali su se shvatiti dinamika raste i broj skladita", i zbog kojih je jedan od Flanneryjevih
ivih sistema i prouavati njihove statine, materijalne posledi- kolega uzviknuo Ako je to 'nova arheologija', onda mi po-
ce" (Binford 1983:101). Kroz prouavanje materijalne kulture u kaite kako da se vratim u renesansu" (Flannery 1973:51). Ako
ivim zajednicama mogu se dakle dosei zakonomerni principi teorija srednjeg opsega ne oznaava takve zakonomerne po-
odnosa izmeu ponaanja i materijalne kulture. To je ono to vezanosti, onda je teko videti ta je to u stvari razliito od
je izazvalo etnoarheoloki bum" sedamdesetih, a koji je sadr- naina na koji su arheolozi oduvek radili. Moda su Shanks i
ao i prouavanje materijalne kulture savremenog drutva. Drugi Tilley u pravu kad teoriju srednjeg opsega opisuju kao novi
nain uspostavljanja takvih zakona je iao preko eksperimen- pomodni krem na starom, dobrom empirijskom kolau"
talne arheologije. (Shanks & Tilley 1987a:44).
94 kazu tipolokog metoda Montelius pominje da bi se moda mo-
Nekoliko kritikih komentara glo posumnjati u to ta su poetak i kraj jednog tipolokog niza:
Kao to se moda i vidi, postoji i mnogo i velikih problema Na svu sreu nije nikakva tekoa izbei takvu greku, koja bi
kako sa logikim pozitivizmom uopte tako i sa njegovom prime- uinila itavo istraivanje bezvrednim. Naime, u veini sluajeva po-
nom u arheolokim istraivanjima posebno. Ovde u razmotriti stoji neka forma koja se svojom jednostavnou i prirodnou, ili
nekolike kritine take (videti i esto poglavlje). kojim drugim lako uoljivim osobinama, pokazuje kao najstarija, kao
prototip iz koga su se druge forme razvile (Montelius 1900:264).
Kao to sam napomenuo, logiki pozitivisti ne pridaju nika-
kvu vanost tome odakle potiu hipoteze ili teorije; ono to je U osnovi onoga to je Montelius video" u arheolokoj grai
vano, jeste nezavisna, sigurna instanca prema kojoj se mogu pro- verovatno je bila fundamentalna evolucionistika ideja. U sva-
veravati (podaci). To zanemarivanje porekla teorije i drutvene i kom sluaju je krajnje sumnjivo da li bi neko, ko nema istu isto-
politike sredine koja je moda stimulisala njihovu pojavu, obra- rijsku i spoznajnoteorijsku osnovu, podjednako lako uoio taj
zlae se time da e podaci i ovako i onako obesnaiti pogrene tipoloki princip - na primer renesansni istraiva kao le Worm
teorije. Ali ako znanje potie iz teorija i hipoteza, kako Popper ili jedan Bororo Indijanac. To, naravno, ne znai da je ono to mi
tvrdi, a ne iz podataka na kojima one poivaju, da li je onda
svejedno iz kojih drutvenih ili kulturnih skupina to znanje poti-
e? Osim toga, vera u nezavisan kontekst posmatranja prema ko-
me bi se teorije i hipoteze mogle proveravati veoma je problema-
tina. Ono to arheolozi i drugi naunici vide od podataka, a
naroito ono to vide u podacima, jeste u velikoj meri uslovljeno
teorijom i naunom tradicijom, oekivanjima, idejama i prethod-
nim iskustvima.
Ilustrovau to jednim iskazom Oscara Monteliusa. U svom pri-
95 iskaza tokom ezdesetih i sedamdesetih dobijao oblik matemati-
vidimo u arheolokoj gradi sluajno ili iskljuivo vezano za men- kih jednaina i sistemskoteorijskih dijagrama. Sve vei broj postu-
talne preduslove. Ono to to zaista znai, jeste da e sadejstvo lata znanja o prolosti" dobijao je svoj stupanj preciznosti odreen
onoga to vidimo i onoga to vidimo s teorijskim i kognitivnim tanou s tri decimale. Kako je to Binford rekao: Tanost naeg
preduslovima, uticati na nae tumaenje onoga to vidimo. A ne znanja o prolosti moe biti izmerena - i ta tvrdnja razlikuje novu
postoji nikakvo uoavanje bez tumaenja. Zato se teko moe arheologiju od tradicionalnijih pristupa" (Binford 1968:17).
odrati vera u potpuno nezavisan empirijski kontekst pomou U svojoj knjizi Against Method Paul Fayerabend tvrdi da zna-
koga moemo proveravati nae ideje i teorije. aj koji logiki pozitivizam pridaje preciznosti, merenjima, zako-
Ponekad su sa novoarheoloke strane ukazivali da je njihov nima i logici, daje sasvim pogrenu sliku i sveta i nauke. Svet i
pristup znaio oprotaj sa empirizmom. To je, naravno, nespora- istorija su suvie sloeni, iracionalni i mnogostrani da bi se mogli
zum. I kulturnoistorijska arheologija i procesna arheologija su iz- podrediti takvom jednostavnom i zakonomernom idealu nauke.
raz iste empirijske struje u filozofiji. Logiki pozitivizam je faktiki U jednom uvenom (i ozloglaenom) pasusu on zakljuuje zato
samo daleko stroi i sistematiniji oblik empirizma. On je uveden recima da postoji samo jedan princip koji se moe odbraniti u
kao sredstvo za ienje nauke od greaka i subjektivnih dispozicija. svim uslovima i na svim stupnjevima ljudskog razvoja. To je prin-
To je bio razlog i njegovog uvoenja u arheologiju. Pozitivizam je cip da je sve mogue" (Fayerabend 1978:28). Ne pristajui iza
bio primamljiv jer je izgledalo da e moi da oveka, krhkog i Fayerabendovog anarhistikog projekta, u ostatku ovog poglavlja
sklonog grekama, zameni skupom sigurnih zakona i formalnom u pokazati da u svakom sluaju postoje drugaiji naini bavljenja
deduktivnom logikom. Ne bez razloga je sve vei broj arheolokih naukom nego po logikom pozitivizmu.
96 izvan pojedinih komada na tipove, ukupne nalaze, skupine nalaza i
itav krug grae, pri emu se, treba zapaziti, ne poredi sve za sebe,
Hermeneutika i istorijske razumevanje ve u odnosu na drugo, i arheoloku grau, okolnosti nalaza i
Tokom poslednjih petnaest godina bili smo svedoci toga da samo mesto nalaza. (Mller 1884:196)
je pozitivistiku poimanje arheologije nailo na jaku protivstru-
Za lana Hoddera je pojam kontekstualne arheologije koliko
ju. Razliiti postprocesni pravci su na razliite naine uputili iza-
izraz posebne interpretativne prakse toliko i naziv jedne
zove procesnoj arheologiji i delom joj preoteli hegemoniju. U
teorije o arheolokom tumaenju. Na sredinjem mestu u tom
sreditu tog razvoja stajala je takozvana kontekstualna arheologija
proimanju arheoloke teorije i praktinog tumaenja stoji
lana Hoddera, pristup koji je iu usmerio posebno na arheo-
dakle pojam. Samo kroz spoznaju konteksta moemo se nadati
logiju kao interpretativnu praksu. Re kontekst potie od latin-
da emo shvatiti arheoloku gradu. Poto su arheolozi uskraeni
skog pojma contextere, to znai tkati ili povezivati. Ona se danas
za kori-enje antropolokog terenskog metoda, a ne mogu ni
shvata kao lingvistiki termin u znaenju povezanosti teksta ili
da ive zajedno sa zajednicama iz prolosti koje prouavaju,
misli, drugim recima kao ona jezika celina iji su deo jedna re
oni zavise od nekog drugog naina pristupa minulom kontekstu.
ili izraz. Kontekstualan znai sledstveno tome neto to se pojav-
Kao to je
ljuje unutar jednog konteksta, to jest unutar jedne povezanosti
ili celine.
Pojam konteksta naravno nije nov u arheologiji. Svi dobro
poznajemo pojmove kao to je, na primer, kontekst nalaza, to
jest u kakvoj se vezi pojavljuje nalaz. Sophus Mller je jo 1884.
godine dao opis koji je blizak formulaciji koju daje Hodder:
Metod se jednostavno sastoji od najveeg mogueg uveavanja
taaka poreenja. Istraivanje se najpre proiruje na sve strane same
starine ili druge praistorijske grae... Zatim se poreenje proiruje
97 1986).
jo Mller propisao, reenje je u poznavanju svih relevantnih Hodderova kontekstualna arheologija je bila reakcija na po-
veza i varijacija u koje ulazi materijalna kultura koju prouavamo, zitivizam u novoj arheologiji. On smatra da je ona previe stavila
to jest sve to moe biti znaajno za razumevanje onog smisla koji teite na spoljne, nezavisne inioce i na transkulturne generali-
je imala u praistorijskim zajednicama. To konkretno znai da treba zacije. Umesto toga on se na neki nain vraa stanovitima koje je
videti koji se tipovi predmeta nalaze zajedno, kako i u kojoj su isticala starija kulturnoistorijska arheologija, naime da je svaka
vezi poloeni u zemlju, kakva je njihova prostorna i hro-noloka kultura poseban, istorijski proizvod; ona je jedinstvena. U skladu
raspodela itd. (Hodder 1986). sa tim Hodder tvrdi da sve razumevanje zavisi od istorijskog i
Naravno, teko je odluiti ta je relevantna povezanost datog kulturnog konteksta, i da je arheologija blia istoriji nego nekoj
objekta ili obimnije arheoloke grae, a teko da se to moe pre- drugoj disciplini. To je tako zato to su i istoriar i arheolog
cizirati vrstim i objektivnim procedurama. Po Hodderu je jedino zainteresovani da dopru do unutranje strane" dogaaja iz pro-
reenje poznavati svoje podatke to je bolje mogue, pa po- losti, to jest oboje pokuavaju da otkriju misli i namere praistorij-
stepeno prilagoavali teorije i hipoteze podacima pomou me- skih pojedinaca. On kae da mi poinjemo da se bavimo arheo-
toda pokuaja i greaka kojim se razliite relevantne povezanosti logijom tek kad pretpostavimo neto o subjektivnom smislu u
isprobavaju. Ali osnovu itavog postupka ini da se predmeti mo- glavama ljudi koji su odavno mrtvi" (Hodder 1986:79).
raju smestiti u svoj kontekst". Na isti nain kao to rei dobijaju Glavni cilj tako postaje shvatiti praistorijske ljude na osnovu
svoje znaenje kroz svoje mesto u reenici, tako i predmeti dobi- njihovih sopstvenih premisa i razviti orua ili metode kojima se
jaju svoje znaenje kroz kontekst u kome se javljaju (Hodder moe uhvatiti njihovo poimanje sveta. On pie na jednom mestu:
98 derne hermeneutike. Ta hermeneutika pokuava da oblikuje is-
Umesto da prevodimo tekst (to jest materijalnu kulturu - moja pravan metod za razumevanja tekstova iz prolosti. Takvo korekt-
napomena) na neto razliito od njegovog znaenja, cilj je da ga no tumaenje se po Schleiermacheru moe obaviti samo ako tu-
to je vie mogue shvatimo po njegovim osnovnim premisama" ma samog sebe smesti na pievo mesto i pokua da tekst shvati
(Hodder 1987:8). A jedini nain da dopremo do tog smisla jeste iz onog konteksta u kome je bio pisac:
da to bolje poznajemo relevantan kontekst: potrebno je pokuati
da se uivimo u situaciju praistorijskih ljudi. Taj postupak je Renik i pievo istorijske vreme oblikuju zajedno celinu unutar
blizak postupku tumaenja koji je iznet u staroj i romantinoj koje se moraju shvatiti njegovi tekstovi, a i obratno. Potpuno znanje e
hermeneutici u nemakoj filozofiji i istoriografiji. uvek sadrati jedan vidljiv krug, da se svaki deo moe razumeti samo na
osnovu celine kojoj pripada i obratno... Postaviti se na mesto pisca
znai pratiti tu vezu izmeu celine i dela. (Schleiermacher 1986:84)
ta je hermeneutika?
Pojam hermeneutike je etimoloki povezan sa glasonoom Sline ideje je u to vreme izneo nemaki istoriar Wilhelm
Hermesom iz grke mitologije, a znai tumaenje ili razumeva- von Humboldt (1767-1835). On je tvrdio da istoriari mogu da
nje. To uenje o tumaenju se bavilo problemima koji pokrivaju
najosnovnija pitanja arheologije: Koji uslovi, ili koje prilike nam
omoguavaju da shvatimo zajednice iz prolosti? Engleski socio-
log Anthony Giddens je tako primetio da vie od drugih discipli-
na arheologija treba da osea srodstvo sa hermeneutikom (Gid-
dens 1987:357).
Pitanje koje hermeneutika postavlja nije toliko ta shvatamo,
ve kako shvatamo. Drugim recima, koji nam uslovi omoguava-
ju da shvatimo neto strano, neto drugaije? Filozof i lingvista
Friedrich Schleiermacher (1768-1834) smatra se osnivaem mo-
99 kome se delanje odvijalo. Droysen tvrdi zato da je jedini pristup
shvate istoriju zato to su oni sami njen deo - oni su deo onoga prolosti i istoriji hermeneutiki pristup u kome se dovode u vezu
procesa koji prouavaju. Drugim recima, to sudbinsko zajedni- celina i njeni delovi. Razliite istorijske epohe ine smisaone celi-
tvo izmeu istoriara i istorijskog objekta koji on ili ona proua- ne u kojima su delovi neraskidivo povezani. Drugim recima, razu-
vaju, ini uslov istorijskog razumevanja. Taj uvid je inio osnovu mevanje ima oblik hermeneutikog kruga (Droysen 1977:35).
uvene i uticajne razlike koju je jedan drugi nemaki istoriar, Droysen i Humboldt su bili tipini predstavnici nemake isto-
Johan Gustav Droysen (1808-1884), uspostavio izmeu razume- rijske kole". Pogled na istoriju i kulturu koji je ta kola zastupa-
vanja" (Verstehen) i objanjenja" (Erklrung). Prvi pojam se od- la, nagovetavao je nacionalna i romantiarska strujanja u duhov-
nosi na karakter istorijskih i humanistikih nauka i metoda, po- nom ivotu Evrope tokom devetnaestog veka. Istorijski razvoj je
tonji na uzrona objanjenja u prirodnim naukama. Po Droysenu posmatran kao organski proces u kome se kulture raaju, rastu i
istoriar moe da shvati istorijske pojave na osnovu srodstva koje umiru (Johannesen 1985). Svaka kultura je samostalan organizam
postoji izmeu nae ljudske prirode i izraza ili ostataka koji se u kome su delovi iznutra povezani duhom naroda" (Volksgeist).
nalaze pred nama kao istorijska graa" (Droysen 1986:121). To su iste ideje koje su tokom devetnaestog veka inile osnovu
Droysen je istakao da istoriar prouava ljudske namere dela- predstava o naciji i narodu", i koje su inile i idejnoistorijsku
nja. Priroda, onako kako je prouavaju fiziar ili geolog, nema osnovu kulturnoistorijske arheologije.
takve namere. Suprotno tome, ni ljudske namere se ne mogu pro- Ideje tih istoriara je dalje razvio nemaki filozof Wilhelm
uavati pomou uzrono odreenih analiza prirodnih nauka. Na- Dilthey (1833-1911). Dilthey je video svoj cilj u tome da huma-
mera koja je u osnovi jednog delanja ili jednog iskaza moe se
shvatiti samo kroz razumevanje konkretne situacije ili konteksta u
100
nistikim naukama (duhovnim naukama") da sopstvenu filozof- Collingwoodova filozofija istorije
sku osnovu, ali podjednako vrednu potovanja kao to je imaju
prirodne nauke (Ricoeur 1981:49). Kant je izneo kategorije koje Kako se moe zakljuiti, postoji jasna slinost izmeu Hod-
su spoznaju prirode inile moguom i pouzdanom, ali humani- derove kontekstualne arheologije i te rane, romantiarske her-
stike nauke su morale da dobiju sopstvene spoznajne kategorije. meneutike (videti Johnsen 1992, Johnsen & Olsen 1992). Hod-
Po Diltheyu, njihovu osnovu su inili pojam razumevanja i derovo poznavanje tradicije tumaenja potie, meutim, iz rado-
sopstveni ivot ljudi. Osnovu naeg razumevanja ljudi u drugim va engleskog istoriara, filozofa i arheologa R. G. Collingwooda.
istorijskim i kulturnim kontekstima nalazimo u naem svakodnev- On i opisuje svoju sopstvenu arheologiju kao dopunu i proi -
nom ivotu, u naem sopstvenom razumevanju sveta. Ono to mi renje Collingwoodovog projekta (Hodder 1986:119).
kao istoriar! ili arheolozi poimamo, jesu tragovi ivota iz prolo- Jedna od sredinjih taaka Collingwoodove filozofije, onako
sti onako kako su se manifestovali u iskazima ivota" kao to su kako je izneta u njegovom glavnom delu TheIdea of History
tekstovi, arhitektura i orua. U pozadini tih izraza koje tumai- (1946), jeste odbacivanje ideje da se istorijske analize oblikuju
mo, nalaze se ljudsko iskustvo i razumevanje koje je na odreen po modelu iz prirodnih nauka. Dok se prirodnonauno znanje
nain upisano u te iskaze. Kako mi sami stiemo takva iskustva moe potvrditi kroz posmatranje i eksperimente koji se mogu
razumevajui na sopstveni ivot i posmatrajui kako se nae sop- kontrolisa-
stvene razumevanje sveta oitava u naim iskazima ivota" (umet-
nost, tekstovi, arhitektura itd.), moemo razumeti takve iskaze
koji potiu iz drugih kulturnih i istorijskih konteksta. Nae sop-
stveno razumevanje sveta stvara zato spoznajnu osnovu naeg ra-
zumevanja prolosti, koje time dobija karakter ponovnog doiv-
ljavanja" (Mueller-Vollmer 1986:20-26, Johnsen & Olsen 1992).
101 da kao delanja istorijskih uesnika ili to su konkretni proizvodi
ti, dotle se ideje istoriara ili arheologa o prolosti nikada ne mo- takvih delanja (tekstovi, predmeti, zgrade). Unutranjost delanja
gu proveravati na takav nain. Po Collingwoodovom shvatanju pri- pak upuuje na misli i namere koji ine osnovu tih delanja. Je-
rodni procesi i kulturni procesi se moraju drati strogo odvojeno. dinstvo izmeu spoljanjosti i unutranjosti ini pravi objekat pro-
On ilustruje tu razliku poreenjem izmeu paleontologa (naunika uavanja za jednog istoriara. U prirodi nema intencionalnih de-
koji izuava izumrle ivotinje i biljke) i arheologa: lanja. Prirodnjaci se zanimaju samo za eksterne veze izmeu do-
gaaja i pojava, te da tim odnosima pridaju opte ili zakonomer-
Upotreba stratigrafskih podataka jednog arheologa, zasnovana ne opise. Zato postoji fundamentalna razlika izmeu prirodno-
je na tome da ih on shvata kao artefakte koji su sluili ljudskim ciljevi- naunih objanjenja i istorijskog razumevanja.
ma, i koji zato kazuju neto o tome kako su ljudi posmatrali ivot.
Jedan paleontolog, koji svrstava svoje fosile u vremenske nizove, ne
Dozvolite da tu razliku ilustrujem jednim primerom. Zamisli-
polazi s iste take gledita kao istoriar, ve samo kao naunik koji mo 9. april 1940. godine (dan napada nacistike Nemake na
razmilja na nain koji se u najboljem sluaju moe nazvati kvaziisto- Norveku - Lj. R.). Neko stoji na ulici u Oslu i podie ruku ukoso
rijskim. (Collingwood 1946:212) nagore sa dlanom okrenutim upolje. Prirodnonauni opis moe
u potpunosti da objasni fizike uzroke toga da se ruka podie u
Kod Humboldta i Droysena istorijsko razumevanje je razu- taj poloaj. Uzrok su odreeni signali koje mozak alje i time
mevanje sutine stvari preko njihovih spoljnih izraza. U Colling- aktivira odreene grupe miia. On, meutim, ne moe nita da
woodovoj filozofiji to se isto javlja kroz osnovnu razliku izmeu kae o tome zato mozak alje ba te signale, ili ta je bilo znae-
spoljanosti i unutranjosti jednog delanja. Pod spoljanou jed- nje nacistikog pozdrava ba na dan okupacije. A da bi se ilustro-
nog delanja (ili dogaaja) on podrazumeva sve to se fiziki ogle-
102 kulture, moramo ih posmatrati kao neposrednu posledicu ljud-
valo da smisao zavisi od istorijskog konteksta, zamislimo da je skih namera. To je, meutim, problem kome u se vratiti u slede-
neko uinio isti gest sto godina ranije - teko da bi mu iko pridao em poglavlju. A ovde u se zabaviti nekim drugim problemima sa
neko znaenje. To je sr Collingwoodove ideje o tome zato polazitem u Collingwoodovim shvatanjima, ranoj hermeneutici i
prirodnonauni pristup nije dovoljan jednom istoriaru i arheo- kontekstualnoj arheologiji Iana Hoddera iz osamdesetih.
logu.
Kada Hodder kae da cilj arheologije mora biti da uhvati misli Kritike napomene
praistorijskih ljudi, to je samo preformulacija uvenog Col-
lingwoodovog iskaza da je sva istorija istorija misli" (Collingwo- Po Hodderovom i Collingwoodovom idealistikom poima-
od 1946:15). Delatnost istoriara i arheologa zato se izjednaava nju istorije, smisao istorijskih tekstova ili arheoloke grae se
sa ponovnim miljenjem ili ponovnim ivljenjem misli i namera mora otkriti kroz rekonstrukciju istorijskog konteksta u kome
ljudi iz prolosti.: Istorija sveg miljenja, a zato i sve istorije, su nastali. Sa polazitem u tragovima koje prolost ostavlja, kao
jeste ponovno doivljavanja (re-enactment) miljenja iz prolosti to su tekstovi i predmeti, razumevanje je isto to i otkrivanje
u mozgu istoriara" (Collingwood 1946:215). To znai da se treba onog ivotnog konteksta iji su bili delovi, te razumevanje
postaviti na mesto ljudi iz prolosti i pokuati shvatiti koje su oveka i
probleme probali da ree delanjima koja se preduzimali. Da bi se
razumela Cezarova delanja kao vojskovoe i politiara moramo
zamisliti konkretnu situaciju u kojoj se Cezar nalazio, koje je
strateke probleme pokuavao da reava, i koja je sredstva imao
na raspolaganju.
Jedan od problema te pozicije jeste da ona preduslovljava od-
reeni oblik razumevanja istorije usmeren na linost. Da bismo
uopte mogli da se bavimo veim strukturama kao to su drutva i
103 kontekstima iz prolosti.
prolosti onako kako su on ili ona razumevali sami sebe. Sopstve- Jedan drugi problem Diltheyevog, Collingwoodovog i Hod-
ni kontekst arheologa ili istoriara jeste izvor poremeaja i grea- derovog poimanja prolosti jeste da je, mada naglaavaju jedin-
ka, i istraiva zato mora da izbrie svoje sopstvene stavove i pred- stvenost svakog istorijskog konteksta, ipak premisa da mi moe-
rasude. Moramo izbei da primenjujemo vrednosti iz naeg sop- mo shvatiti samo one aspekte misli, inova i namera iz prolosti
stvenog doba, i moramo opisivati, analizirati i tumaiti bez ika- koje imaju neto univerzalno u sebi. Mi moemo da razumemo
kvih predrasuda. samo ono to se objektivizovalo u zajednikom misaonom do-
Nije teko videti da se to uenje o tumaenju upetljava u bru, to jest samo ono to ima neto zajedniko sa naim sopstve-
neke od istih problema na koje su naili i pozitivisti u svom na- nim nainom razmiljanja: Da bi postao pogodan objekat istorij-
glaavanju objektivnog i neutralnog konteksta posmatranja. Zato skog prouavanja dogaaj mora posedovati univerzalnost i sadr-
nije bez osnova da je rana hermeneutika nazvana 'pozitivizmom ati znaenje koje je relevantno za sve ljude u svim vremenima"
duhovnih nauka' (Habermas 1969:14). Tuma mora zauzeti pot- (Collingwood 1946:303). Time se individualno i istorijsko redu-
puno objektivan i neutralan stav prema svojoj grai, predrasu- kuje na objektivno i optevaee (Johnsen & Olsen 1992).
de" iz naeg sopstvenog doba koje zagauju moraju biti iskljue- Ti sukobi izmeu objektivizma i subjektivizma, koji su ima-
ne kad se bavimo prolou. To znai da mi kao arheolozi i isto- nentni u toj hermeneutici i filozofiji istorije, mogu imati uzrok u
riari imamo suverenu sposobnost da se potpuno iskljuimo iz njenom poreklu. Savremena hermeneutika je nastala krajem osam-
svog sopstvenog vremena, da izbriemo sve tragove line biogra- naestog stolea kao rezultat dva vana intelektualna pokreta: s
fije, drutva, kulture i naunih tradicija, i da se poistovetimo" sa jedne strane romantizma i nostalgije za prolou, s druge strane
104 no vrednovanje dato pre nego to su sve strane jedne stvari bile
filozofije prosvetiteljstva i njene borbe protiv predrasuda. Taj su- razjanjene. Takve predsudove Gadamer smatra potpuno nunim
kob obeleava i Diltheyevu i Collingwoodovu filozofiju istorije, preduslovom da bi proces tumaenja uopte mogao da pone.
a na neki udan nain ostavlja tragove za sobom i u kontekstual- Mi moramo imati neko polazite - predsud - da bismo mogli da
noj arheologiji Iana Hoddera (Johnsen & Olsen 1992). vrednujemo neto strano, a onda se on mora doterivati u susretu
sa drugima. Kad itamo neki tekst, mi uvek imamo oekivanja u
Gadamer i istorijsku delovanja odnosu na njega, poinjemo sa odreenim teretom koji koristi-
mo u naem tumaenju. To vai i za nae tumaenje prolosti, a
Sredinje mesto u razvoju hermeneutike nakon Diltheya za- Gadamerov pojam istorije delovanja moda to moe da razjasni.
uzimaju radovi nemakog filozofa Hansa Georga Gadamera. On Prolost igra centralnu ulogu u Gadamerovoj hermeneutici.
daje obuhvatnu kritiku rane hermeneutike, te, naravno, moe ovek ivi u kontinuitetu, to je vaan deo tradicije. Razumeti
da se ita i kao kritika i korektiv Hodderove kontekstualne arhe- prolost nije pitanje samo rekonstrukcije, a kamoli razumevanja
ologije. Nasuprot pokuaju rane hermeneutike da izbrie svoje prolosti na osnovu njenih sopstvenih premisa. Vie je to neka
sopstveno istorijske mesto i predrasude povezane sa njim, Ga- vrsta prevoenja smisla iz prolosti u nae vreme, gde je prolost
damer kae da na sopstveni istorijski kontekst ini nuan pred-
uslov da bismo uopte mogli da shvatimo druge kontekste (Ga-
damer 1981).
Jedna od kontroverznih taaka njegove filozofije jeste i reha-
bilitacija pojma pred-suda. Po Gadameru, negativan prizvuk koji
taj pojam danas ima u obliku pojma predrasude, jeste rezultat
borbe iz vremena prosvetiteljstva protiv predrasuda u tumaenju
i spoznaji, njegovih predrasuda protiv pred-sudova" (Gadamer
1981:240). Izvorno, taj pojam je obeleavao jedan pred-sud, jed-
105 vanje i okvirima tumaenja. To, naravno, stavlja i ozbiljne znake
ve aktivna i utie na savremene vidike tumaa. To znai da razume- pitanja kraj pozitivistike vere procesne arheologije u podatke
vanje ili tumaenje nije nekakav istorijski kvalitet, ve uinak ili kao objektivan i nezavisan kontekst za proveru hipoteza i teorija
delovanje" istorije. Taj uinak, ili to delovanje koje istorija ima o prolosti (Johansen & Olsen 1992).
u odnosu na nae razumevanje, pa i na nae razumevanje prolo- Gadamer opisuje razumevanje prolosti kao dijalektiki, to
sti, Gadamer naziva istorijom delovanja (Gadamer 1981:267, An- jest proces sa povratnim dejstvom izmeu horizonata prolosti i
dersen 1979). sadanjosti, u kome se horizont definie kao ono to se moe
To znai da kad mi kao arheolozi pokuamo da razumemo videti sa datog stanovita. To ne znai da su takvo stanovite ili
fenomene iz praistorije, ve smo u samom polazitu pod utica- takva perspektiva ogranienje onoga to ovek moe videti, oni
jem istorije. Mi imamo predrasude" iz istorije istraivanja arheo- su vie polazite koje je mogue proiriti. Kroz susret sa drugim
logije i posebnih naunih oblasti, iz naeg linog ivota, iz nae horizontima mi postepeno proirujemo nae sopstvene vidike, i
nacionalne istorije itd. Istorija arheolokog delovanja se taloi u postiemo bolje razumevanje. Na isti nain na koji pojedini ljudi
literaturi, u arhivama, u terenskoj praksi i u nastavi. Ta istorija su-deluju i shvataju sami sebe kroz susret sa drugim pojedincima,
delovanja uestvuje u predodreivanju onoga to se smatra vred- tako se i razliiti kulturni i istorijski horizonti odnose jedan pre-
nim truda, utie na to ta e se pojaviti kao objekat mog istrai- ma drugome. Istorijske tumaenje se ne dogaa tako to se ja kao
vanja, i ta su razborita pitanja koja e se postaviti o tom objektu. arheolog prebacim iz svog sopstvenog horizonta u proli, iz ko-
Prolost, drugim recima, nije samo objekat istraivanja, ve je jeg potie graa koju prouavam. To se dogaa tako to se moj
neto to nezavisno tumaim. Ona je aktivni uesnik oblikovanja sopstveni horizont stopi sa horizontom grae u jedan nov i pro-
tog tumaenja. Ona me, takorei, snabdeva i gradom za proua-
106 tekstualni preokret je programatski doao do izraza tako to mnogo
iren horizont. Istorijsku razumevanje je zato obeleeno takvim naslova iz postprocesne literature sadri pojmove kao to su tekst"
stapanjem horizonata (Gadamer 1981:270-274). ili itanje" (npr. Hodder 1986, 1989, Moore 1986, Olsen 1987a,
Namee se vie kritikih pitanja i u vezi sa Gadamerovim po- Tilleyl990, 1991).
imanjem istorijskog razumevanja. Kako mi znamo da je re o ta- S razliitih strana je dola kritika uvoenja te tekstualne me-
kvom stapanju horizonata? Kako da razlikujemo takvo spajanje tafore za tumaenje materijalne kulture. Najvaniji argument je-
od pukog projektovanja naih sopstvenih vrednosti i kulturnih ste da dok je tekst linearan - i preduslovljava da se tekst ita
shvatanja na jednu stranu kulturu? Gadamerova hermeneutika ne datim redom - dotle je arheoloka graa prilino haotian skup
daje pouzdan odgovor na takva pitanja, moda zato to to nikada otpadaka, orua i struktura bez ikakve sline linearne strukture
ne moemo sa sigurnou znati. Jasno je, meutim, da e u tuma- (Renfrew 1989:35-36). Ja, meutim, smatram da ta kritika ipak
enju uvek uestvovati delovi naih sopstvenih vrednosti i shva- pogaa malo po strani od toga kako je ta analogija sa tekstom
tanja. U tome implicite lei i da je to spajanje naeg sopstvenog zamiljena i primenjena.
horizonta sa drugim, prolim horizontima. Kako ja to shvatam, postoje primarno dva naina na koji je ta
tekstualna analogija bila primenjena, a nijedan od njih ne uzima
Od rei do teksta: neke nove prespektive
U novijoj teorijskoj literaturi iz oblasti arheologije esto su
tekstualna" gledita bila raspravljana kao mogue alternative po-
zitivizmu procesne arheologije. Te nove perspektive imaju svoje
polazite delom u filozofskoj hermeneutici, ali posebno u fran-
cuskom poststrukturalizmu. Kao to sam to samo donekle dodir-
nuo u raspravi o arheologiji lana Hoddera, to obuhvata mogu-
nost da se materijalna kultura posmatra kao neka vrsta teksta. Taj
107 kontrolu nad smislom koji e tekst imati. Materijalna kultura, kao
u obzir odnos prema linearnosti teksta. Jedan je nain karakte- i tekstovi, ulazi u nove vremenske horizonte u kojima stalno sre-
ristian za kontekstualnu arheologiju lana Hoddera. Analogija je e nove itaoce.
u tome to, ba kao to pojedini delovi teksta dobijaju svoj smi- Ako krenemo od Gadamerove hermeneutike kao osnove, ana-
sao na osnovu teksta kao celine, te iz povezanosti izmeu teksta i logija sa tekstom otkriva sasvim druge perspektive nego Hodde-
pisca, tako i razliiti delovi arheoloke grae dobijaju smisao kroz rova kontekstualna arheologija. Po Gadameru smisao jednog tek-
arheoloki kontekst iji su deo. U tome je kljuna veza sa celi- sta ne moe biti unapred odreen pievim namerama. Tekst do-
nom teksta i njegovim delovima. Za Hoddera je ta analogija zna- bija smisao samo inom itanja. Novi itaoci unose nove vidike i
ila i upotrebu ranohermeneutikih procedura tumaenja, u ko- povesti delovanja, a time otvaraju mogunost za mnogo novih
jima se smisao teksta izjednaava sa intencijama pisca. itanja (Gadamer 1981:280). U svakom istorijskom periodu ljudi
Drugi nain posmatranja materijalne kulture kao teksta na- moraju da tumae tekst na svoj nain. Tekst nadivljava i pisca i
dahnut je filozofskom hermeneutikom Gadamera i Paula Ricoeu- razliite itaoce, a niko od njih nema privilegovanu poslednju
ra, te francuskim poststrukturalizmom. U njemu sutina nije in- re.
terna organizacija ili kvalitet teksta, ve kako se on kao proizvod Takav nain analogije sa tekstom vodi u poststrukturalizam,
odnosi prema proizvoau (piscu) i potencijalnom itaocu. Cen- koji je verovatno bio najvaniji izvor inspiracije za tekstualno
tralna ideja je da se materijalna kultura kao i tekst (ali za razliku poimanje materijalne kulture. Koncepcija poststrukturalizma ko-
od govora) distancira" od svog osnovnog proizvoaa i kontek- riena je u jednom broju razliitih konteksta, delom u veoma
sta. Oba preivljavaju svog pisca" i time izbegavaju" njegovu razliitim pravcima. Najee se, ipak, taj pojam vezuje za ishod
108 Zato Barthes kae da je za nov nain itanja nuno uklanjanje
jedne intelektualne pobune" koja se moe lokalizovati u Fran- pisca iz teksta. Njegova uvena teza je da se roenje itaoca mo-
cusku i datirati u drugu polovinu ezdesetih. Centralno mestu u ra dogoditi na raun smrti autora" (Barthes 1986:55). Barthes tu
toj pobuni su zauzimali filozofi kao Jacques Derrida i Michel Fo- tezu produbljuje u nizu radova u kojima su njegovi argumenti
ucault, knjievni kritiari i teoretiari kao Roland Barthes i Julia otprilike ovakvi: Kad itamo jedan pojedinaan tekst, ne moe-
Kristeva, te psihoanalitiar Jacques Lacan (Sturrock 1979, Tilley mo ga posmatrati izolovano. Ono to itamo proizvod je mnogo
1990). Ja u se u poslednjem poglavlju detaljnije vratiti na taj fragmenata iz drugih tekstova. ak i najsavesniji i najkritiniji
pravac i posledice koje je imao za arheoloku praksu, a ovde u pisac moe da obuhvati samo jedno malo polje smisla. Kad kao
se samo pozabaviti nekolikim stvarima koje su neposredno veza- itaoci u tekst koji itamo unosimo naa iskustva, mi ga navodimo
ne za prethodno izlaganje. da vibrira sa tekstovima iz naeg sopstvenog ivota, tekstovima za
koje pisac nikada nije uo, i tako u tekst uitavamo nove smislo-
Smrt autora? ve. Postoji samo jedno mesto u kome je to mnotvo smislova
skupljeno, i ono je kod itaoca (videti Olsen 1990).
Knjievnokritiki radovi Rolanda Barthesa posebno su zanim-
ljivi. Slino ranoj hermeneutici i tradicionalna knjievna kritika
je bila obeleena poimanjem knjievnog dela kao izraza pieve
najdublje linosti. Na taj nain i ta je linost bila najvaniji ulaz za
razumevanje teksta. Ako bismo shvatili pisca, shvatili bismo ta on
ili ona piu. im se nade pisac, tekst je objanjen. Barthes je
izneo da je oboavanje pisca u knjievnoj proizvodnji nuno
pitanje autoriteta - pisac ima odreena prava u odnosu na itao-
ca, koji je izloen pritisku da tekst shvati na odreeni nain. Cilj
je sve vreme da se dosegne ono to je pisac mislio, a ne ta italac
razume (Barthes 1986:30).
109 Kroz nae tumaenje, na primer, megalita i grae povezane s
Jedan mali primer: bilo bi apsurdno rei da jedan tekst Mon- njima, aktiviramo intertekstualni" odnos izmeu megalita i drugih
teliusa, Broggera ili Childea ima isti smisao danas kao u trenutku tekstova - analogije iz drugih hronolokih i kulturnih konteksta,
kad je stvoren, ili da je nae razumevanje teksta u skladu sa name- teorijskih pozicija, linih oseanja i tako dalje (Kristeva 1986). Sve to
rama tih arheologa. Kad itamo te tekstove, mi u njih unosimo, su, naravno, stvari o kojima ljudi u neolitu nisu mogli nita da zna-
uitavamo u njih, istoriju teorijskih i sociokulturnih promena ju, takve veze postoje samo kroz nas kao itaoce". I podjednako
proteklu nakon njih. Mi uitavamo u tekstove stvari koje ti autori malo koliko mi moemo izbrisati nae sopstvene znanje, staviti za-
nisu poznavali, ili nisu mogli da poznaju, i transformiemo nji- gradu oko njega i iskoraiti u stranu, toliko i megaliti mogu znaiti
hove radove u savremeni proizvod. Mi ih okuavamo prema na- bilo ta van naeg tumaenja. Megaliti dobijaju znaenje samo kroz
im sopstvenim itanjima drugih tekstova. nae tumaenje, time to ih sada ivi ljudi uopte itaju".
Preneto na materijalnu kulturu, to znai da bismo morali ma-
nje da obraamo panju na pitanje ta su bili smisao ili svrha Zakljuak
nekog megalita ili neke ornamentike. Umesto toga moramo se Ovo poglavlje je bilo dug i moda zapetljan put kroz razliite
upitati kako su megaliti bili itani, i koji su pluralitet smislova teorije saznanja koje ine osnovu pokuaja arheologa da unesu
stekli tokom uitavanja u stalno nove kontekste otkako su podig- smisao u one tragove koje nam je prolost ostavila. Ono to sledi,
nuti pre skoro 5.500 godina. To znai da se naputa ideja o pore- jeste moj zakljuak ovog pregleda i moje poimanje tih teorija. U
klu, da se smisao na neki nain nalazi pohranjen u poetku" kao skladu sa onim to je filozof Richard Rorty (1979, 1991) preponi-
ideja kod prvog tvorca. Takvo traganje za prvobitnou ionako bi
verovatno bilo nemogu projekat.
110 empirizmu stoji poimanje da arheoloki podaci ine nezavisan i
io, elim da te teorije saznanja podelim u dve kategorije, jednu pouzdan kontekst koji e na duge staze uspeti da razlui istinito i
koja posmatra znanje kao neto to moemo otkriti, i jednu koja lano znanje o prolosti. Ta pozicija obeleava najvei deo arheo-
znanje vidi kao neto to stvaramo mi sami. Drugim recima, sre- logije, pa i jedan broj verzija koje su opisane kao postprocesne.
dinje pitanje jeste da li je znanje odraz stvarnosti ili je ono smi- Otkrie znanja o prolosti smatra se prvenstveno pitanjem metoda,
saona, kreativna delatnost? da moramo dosei jedinstven stav o zajednikim procedurama za
Po Rortyju, prvo vienje znanja je bilo jasno dominantno u dovoenje naih teorija i ideja u sklad sa empirijskom graom.
zapadnom miljenju i teoriji saznanja. Mnogo zapadnog milje- Kao to je John Barret nedavno izneo, postoje dve pretpostavke
nja, od grke filozofije do danas, bilo je usredsreeno oko ideje koje obeleavaju taj arheoloki empirizam; kao prvo, prolost ima
traganja za istinom" i, naravno, za apsolutnim uporitem prema istinu o sebi upisanu u arheoloku grau, te da mi, objanjavajui
kome se takvo znanje moe nivelisati. Prosvetiteljstvo i njegovi njih, automatski objanjavamo i prolost, a kao drugo, nain na
naslednici u logikom pozitivizmu kao model naunika usvojili koji mi piemo istoriju, jeste unapred odreen naim podacima,
su fiziara poput Newtona. Pristup fizike prirodi, i njeni zakoni, poto nikakva istorija ne postoji van njih. U skladu sa takvim argu-
postali su ideal za druge nauke i sve znanje. Istina je ono to je u mentima, preostaje samo da se navedu da progovore autentini
skladu sa stvarnou, i mnogo aktivnosti je bilo usmereno na raz- glasovi koji su prisutni u grai (Barret 1994:156).
voj jedne metode ili jedne epistemologije koja bi mogla da raz-
dvoji neispravno do ispravnog (Rorty 1991).
To shvatanje je obeleilo i arheologiju poev od samog nje-
nog nastanka u devetnaestom stoleu. I kroz tu nauku se kao crve-
na nit provlai empirizam, od induktivnih zakljuaka po Humeo-
vom receptu do vie sistematskog, pozitivistikog empirizma pove-
zanog sa procesnom arheologijom. Na sredinjem mestu u tom
111 svi podaci podjednako dobri, kako se iznosi u vulgarnoj kritici
Druga pozicija, koja znanje vidi kao neto to mi proizvodi- toga stanovita. Nije izvesno ni da se sve mora zavriti potpunim
mo, i za koju se grubo moe rei da obuhvata delove filozofske nihilizmom, gde onaj ko najvie galami ili ima najvie primedbi
hermeneutike i poststrukturalizma, veoma je skromno zastuplje- na ovog ili onog poststrukturalistikog gurua, ostaje pobednik.
na u arheologiji (videti poglavlje 7). Ona je, meutim, tokom Ono to to stanovite sadri, jeste prihvatanje toga da naa merila
poslednjih dvadeset godina unutar itavog niza drugih naunih znanja, istine i metode nemaju nuno relevantnost van naih isto-
oblasti kao to su antropologija, knjievna analiza, filozofija i isto- rijskih i kulturnih okvira. ovek moe prihvatiti da ga dobar ar-
rija umetnosti, stekla centralno mesto. Ni ta pozicija ne porie da gument ubedi, ali ne mora istovremeno poverovati da on nuno
istina postoji. Naprotiv, rekli bi filozofi kao to su Foucault i Rorty, ima univerzalnu vanost.
istina postoji, ona je stvarna i, ako se tako eli rei, materijalna. Ono to je verovatno uinilo da je to stanovite doekano s
Ali oni tvrde da je ta istina istorijska, institucionalna i socijalna tako obuhvatnim antagonizmom, jeste da ono iskazuje sumnju u
pre nego univerzalna veliina van vremena i prostora. Istina i osnovu tvrdnje o objektivnom i anistorijskom poimanju znanja. I
znanje nisu osobine imanente stvarima, neto to se jednom za to stavlja znak pitanja kraj odreenih to-je-jednostavno-tako sta-
svagda moe odrediti. Zato, kae Rorty, pitanje ta su znanje ili vova u arheolokoj praksi. Jedan od njih je i odnos nauke prema
istina ne moe biti nita drugo do socioistorijski prikaz kako su jeziku i raireno verovanje da jezik samo pasivno odslikava siro-
razni ljudi u razliitim vremenima postizali jedinstvo toga ta e vu" stvarnost, onako kako se najekstremnije iskazuje u uvereno-
se o tome misliti (Rorty 1991:24). sti logikog pozitivizma u neutralan jezik uoavanja. Meni deluje
Takav pragmatian" odnos prema istini i znanju ne znai da pomalo paradoksalno da arheolozi, koji, upuujui na linearnu
se odustaje od pravila igre, da podatke ne treba vrednovati, da su
112 kulativnih komentara o prolosti. Ja verujem, meutim, da emo
arheologiju izloiti daleko veim opasnostima ako prihvatimo
strukturu teksta, odbacuju tekstualno razumevanje materijalne kul- anistorijsko vienje istine i znanja i uguimo svaku raspravu upu-
ture, istovremeno mogu da smatraju da (linearni) tekstovi koje ujui na nevolje koje takav relativizam" moe da proizvede.
sami piu na savren i neutralan nain mogu da prenesu tu istu Pisati istoriju i suvie je sloen posao koji ne bi smeo da bude
materijalnu kulturu. uslovljen obzirima prema odreenim metodolokim pravilima.
Da li se prolost svarno predstavlja naoj spoznaji u obliku Takva pojednostavljena zakonomernost sadri ideju da je istina o
gotove povesti? Ako nije tako, da li onda arheoloki tekstovi ne prolosti neposredno upisana u arheoloku grau, i da ta istina
samo to imitiraju ili odraavaju prolost, ve upravo i stvaraju samo eka na pravilno dekodiranje. I kada se ostane pri tome da
veliki deo prolosti (videti poglavlje 7)? Drugim recima, u koli- se podaci mogu objasniti pozivanjem na neku prolu realnost,
koj meri arheoloki tekstovi (i muzejske postavke grae) ine da takva objanjenja moraju uzeti u obzir kako su takvi podaci ui-
se praistorija javlja kao jasna i sreena u logike, hronoloke njeni dostupnim kroz vlastita izoblienja i tumaenja arheologa.
sekvence? Da li su pojmovi kao to su bronzano doba ili kultura To je preduslov kritikog vrednovanja podataka kao dela procesa
bojnih sekira refleksije praistorijskih jedinica, ili smo ih mi stvo- tumaenja.
rili kroz tekstualne i muzejske podele i tehnike? Ko je, na primer,
video ili poznaje punu geografsku distribuciju bojnih sekira u
treem milenijumu pre Hrista? U kojoj meri mi sami oblikujemo
objekte koje prouavamo?
Sve su to teka i ozbiljna pitanja kojima se mi kao arheolozi
moramo ozbiljno pozabaviti. Uprkos tome ta pojedinci smatra-
ju, takva pitanja nisu nikakva pretnja daljem postojanju arheolo-
gije. Niti e nedostatak jednog skupa zajednikih procedura za
tumaenje prolosti ostaviti arheologe u haotinom stanju spe-
tvenih i politikih sistema ili se bar ne poklapaju sa njima. One
koje ja smatram istim" teorijama kulture, strukturalizam na pri-
mer, a koje nemaju kao cilj da objasne drutvo ili politiki sistem,
ve vie njihovu mitsku i ideoloku nadgradnju, obradiu u sle-
deem poglavlju. Potrebno je, ipak, podvui da je granica izme-
u teorije drutva, teorije kulture i teorije o materijalnoj kulturi
4 nejasna. Kako e se videti, vei broj teorija operie unutar sve te
tri kategorije.
Teorije o drutvu i promenama Prema sociologu Anthoniju Giddensu razliite teorije dru-
tva se ne mogu ograniiti na specifine grane. One ine neku
vrstu teorijske nadgradnje koja se iri daleko izvan okvira pojedi-
nih grana. Sledstveno tome, ne postoji nikakva specifina antro-
U ovom poglavlju u detaljnije razmotriti one teorije o dru- poloka, socioloka ili arheoloka teorija drutva, mada su teorije
tvu i kulturi koje su koriene u arheolokim istraivanjima. Gru- esto prilagoene pojedinim strukama. Po Giddensu, pojam dru-
bo posmatrano, re je o teorijama koje opisuju i objanjavaju tvene teorije obuhvata niz odnosa koji se tiu ljudskog delanja,
nain na koji drutva deluju i menjaju se. Vei broj tih teorija - u drutvenih institucija i njihovih meusobnih odnosa (Giddens
meri u kojoj prihvataju kulturu kao relevantnu jedinicu - mogu 1987:vii, 53).
se smatrati i teorijama kulture, to jest, smatraju da mogu objasniti
zajednike crte ili odlike koje presecaju granice razliitih dru-
114 stikog pokuaja Friedricha Engelsa da opie istorijski razvoj o-
veka u knjizi o poreklu porodice, privatne svojine i drave (1884).
Tipovi drutva i njegov razvoj Po Engelsu, istorijski razvoj je pratio liniju od pretklasnog dru-
Nakon proboja evolucionizma kao vaeeg okvira zapadne tva (primitivni komunizam") preko razliitih plemenskih stadija,
spoznaje tokom devetnaestog stolea ljudska drutva su klasifiko- ropstva i feudalnog drutva da bi se zavrio kapitalizmom. Po nje-
vana na osnovu pretpostavljenih stupnjeva razvoja. vedski isto- govim i Marxovim postulatima, meutim, i to je samo privreme-
riar prirode i arheolog Sven Nilsson operie na podruju dodira no krajnja stanica istorijskog razvoja: kapitalizam e neizbeno
tog naina razmiljanja. U svom radu Udkast til Jagtens og biti zamenjen socijalizmom, a krug e se pre ili kasnije zatvoriti
Fiskeri-ets Historie paa den scandinaviske Halvoe (Nacrt komunizmom i novim besklasnim drutvom.
istorije lova i ribolova na skandinavskom poluostrvu) on deli Dok takav tip evolucionistikih klasifikacija nije bio u modi u
ljudski razvoj u tri stadija: 1) stanje divljatva, u kome ljudi prvoj polovini dvadesetog stolea, one su doivele svoju rene-
teko da znaju za druge sem ivotinjskih potreba", 2) sansu u takozvanom neoevolucionizmu u amerikoj antropolo-
nomadizam, u kome ljudi ive kao putujui pastiri" i 3) giji tokom pedesetih i ezdesetih godina. Uprkos tome to se
poljoprivreda, u kojoj ljudi ulaze u srazmerno odreeno smatralo da se sada vidi da razvoj drutva nije unilinearan (pravo-
drutveno stanje" (Nilsson 1873:249-251). Tokom druge polovine linijski), ve da ima vie razvojnih tokova (multilinearan je), to
devetnaestog stolea naunici su unutar razliitih struka izneli
niz takvih predloga kako se drutveni i kulturni razvoj ljudi
moe klasifikovati.
Jedan od najuticajnijih je bio antropolog i pravnik Lewis Mor-
gan, ija je knjiga Ancient society (1877) mnogo znaila za, medu
ostalim, marksistiko poimanje razvoja drutva. Morgan je istoriju
oveanstva podelio na tri stadija - divljatvo", varvarstvo" i
civilizaciju" - sa nizom potkategorija. Ta ema je osnova marksi-
je on davao sasvim nerealnu perspektivu istorijskog razvoja tipa
115
kreni-stani". Prolost je zamiljena kao niz dugih, stabilnih peri-
shvatanje je kao rezultat dalo tipologiju drutva sa pretpostavlje- oda povezanih sa razvojnim fazama druina - pleme - poglavar-
nom relevantnou, naime model druina - pleme - poglavar- stvo - drava, prekinutih samo relativno kratkim fazama promena
stvo - drava" (Service 1962, Fried 1967). izmeu njih. Ljudske zajednice su u polazitu statine, a prome-
Mada je kasnije, posebno u procesnoj arheologiji, utroeno ne su nenormalne situacije. S retkim izuzecima su promene ob-
mnogo energije da bi se ona napustila, takva gruba tipologizacija janjavane takozvanim primarnim pokretaima" (prime movers"),
razvoja drutva pokazala se izuzetno ilavom. Jedan od razloga bilo da su to rat, trgovina, postavljanje irigacionih sistema, priti-
moe biti i taj to su mnogi arheolozi, polazei od elje da se sak broja stanovnika ili tehnoloke promene. Uprkos tome to je
bave drutvom", smatrali taj model pogodnim, a zato to je on procesna arheologija uputila mnogo kritika takvim jednostranim
nudio jasna merila toga ta je, na primer, poglavarstvo - merila objanjenjima, videemo da su ona nastavila da igraju vanu ulo-
koja su izgledala laka" za arheoloku identifikaciju. To je tokom gu u njoj.
ezdesetih i sedamdesetih navelo mnoge da se bave, kako je to U nastavku u prei na pregled pojedinih teorija o drutvu
Kristian Kristiansen nazvao, arheologijom spiskova za proveru", koje su vane ili su bile vane u arheologiji. Kao to sam ranije
u kojoj se razliiti tipovi drutva identifikuju na osnovu datog obrazloio, strukturalizam u obraditi u sledeem poglavlju. Ne-
spiska dijagnostikih crta (Kristiansen 1984:72). Posledica takvog kome e u ovom poglavlju moda nedostajati evolucionizam".
pristupa je da je arheoloka graa redukovana na neku vrstu ilu- Odgovor je da evolucionizam nije nikakva teorija o drutvu, ma-
stracije unapred odreenih razvojnih scenarija. da se moe konkretizovati u manje ili vie eksplicitne modele
Kritika koja je upuena tome modelu, odnosila se i na to to
116 riti o kulturi kada se odreeni tipovi arheoloke grae redovno
razvoja, unutar funkcionalizma i marksizma na primer. Kao to to pojavljuju zajedno unutar jednog geografski ogranienog pod-
zastupa arheolog Terje Brattli, tako i ja evolucionizam shvatam ruja (Childe 1929:v). Uprkos tome to Childe upuuje na mate-
kao spoznajni preduslov zapadnog razmiljanja od sredine de- rijalne ostatke kao kulturu, jasno je da se oni poimaju kao izrazi
vetnaestog veka (Brattli 1995). On je, da od Foucaulta pozajmim kulture - kao tragovi kulture. Odnosno, kako to kae Guttorm
jednu analogiju, ona voda" u kojoj plivaju sve savremene nau- Gjessing: Kultura se uopte ne sastoji od predmeta ili obrazaca
ne grane i teorije drutva. ponaanja, ve od onog sadraja ideja koje su u pozadini vidlji-
vih manifestacija" (Gjessing 1951:220).
Kulturni determinizam i difuzionizam Kultura je dakle idejno ili duhovno zajednitvo jednog naro-
da, koje se konkretno ispoljava u odreenim posebnostima u
Teorija drutva i kulture u kulturnoistorijskoj arheologiji je ponaanju, materijalnoj kulturi, umetnosti itd. Kultura odreuje
obeleena dvema osnovnim postavkama. Jedna je kulturni deter-
ivot i delanja ljudi, a kako je svaka kultura bila jedinstvena, osta-
minizam, to jest shvatanje da norme i vrednosti jedne kulture vila je svoj posebni peat na onome to su ljudi stvorili. Arheo-
upravljaju ponaanjem pojedinaca. Sledstveno tome, pripadnost
loka graa tako nosi u sebi odreene norme i ideje jedne kultu-
odreenoj skupini ljudi sadri posedovanje odreenih vredno-
sti i odreenog naina ivota, to se pak odraava u materijalnoj
kulturi. Druga je difuzionistiko (i migracionistiko) vienje pro-
mena u kulturi. Takve promene su prouzrokovane ili time to se
shvatanja o novim osobinama kulture ire preko dodira sa dru-
gim kulturama, ili time to se ljudi koji su nosioci takvih shvata-
nja, sele.
Osnovna jedinica u toj paradigmi je pojam kulture. U svojoj
definiciji iz 1929. godine Gordon Childe tvrdi da moemo govo-
117 nog skupa elemenata, a kako broj tako i tip tih elemenata varira
re. Slinosti u materijalnoj kulturi su zato izraz zajednikog sveta od jednog do drugog kulturnog kruga. To vai i za kulturne kru-
ideja, dakle odreene su onom kulturom ili onim narodom ko- gove koji su zasnovani na arheolokoj osnovi (Bergman 1972:108).
me neko pripada, dok se razlike mogu tumaiti kao etnike ili Ni odnos izmeu razliitih kategorija grae unutar jednog kul-
kulturne razlike. Kako Trigger (1989:150) tvrdi, takvo poimanje turnog kruga nije posebno utvren. Dakle, ne postoji nikakva
kulture je jasno utemeljeno na tadanjem uverenju da rasa i krvno unutranja, funkcionalna povezanost izmeu elemenata od kojih
srodstvo odluuju o ponaanju. To je bilo vreme u Evropi kada su sastavljeni kulturni krugovi (Taylor 1948:112, Gjessing
je nacionalno jedinstvo bilo zastupano ukazivanjem na za- 1951:230).
jedniko bioloko naslee. Taj neujednaeni sastav jednog kulturnog kruga, meutim,
Uvoenje pojma kulture u arheologiju, te izolovanje kultur- bez blieg odreenja merila za to koje elemente kulture i koli-
nih krugova u arheolokoj grai, esto se posmatra u vezi sa tako- ko njih treba da sadri, nije se mogao braniti na osnovu teorije
zvanim uenjem o kulturnim krugovima, koje su izneli nemaki i o drutvu kulturnoistorijske arheologije. Poto kultura upravlja
austrijski geografi (Gjessing 1951:230, Bergman 1972:110). Jedan ivotom i delanjem ljudi, svi izrazi kulture nose isti kulturni
kulturni krug ine po definiciji grupa ili skup kulturnih eleme - peat. Oni su svi proizvod istog temeljnog idejnog zajednitva.
nata koji se prostiru na istom geografskom podruju. Kroz karto- Na toj osnovi se sve materijalne kulturne odlike mogu shvatiti
grafisanje tih razliitih elemenata kulture (kao to su narodna kao jednake i podlone poreenju (videti Gibbon 1989:71-72).
nonja, oblici kua, keramika, oruje itd.) dolazilo se do ograni- U principu, ta misao nije toliko razliita od strukturalistike tvrd-
enih kulturnih podruja, koja su dalje mogla da se srede hrono- nje da su svi arheoloki ostaci, bilo da je re o smeu, oblicima
loki. Svaki kulturni krug se sastoji od heterogenog i nerazvrsta-
118 takta. Takva difuzionistika teorija preduslovljava da se inovacije
kua ili dekoru, sreeni po istoj osnovnoj gramatici". Sledstve- (pronalasci) dogaaju u samo malom broju zajednica u kojima
no tome, razliiti ostaci imaju podjednako veliki potencijal kazi- im okolnosti pogoduju. Kako Childe kae:
vanja o kulturnom sistemu (Leone 1982:743, videti sledee po-
Ja sam difuzionista u sledeem smislu: Ja verujem da vani tehno-
glavlje). loki pronalasci i otkria - kola sa tokovima, grnarsko kolo, sloeno
Promene u kulturi se zbivanju kao posledica protoka ideja, topljenje bakra, mlinski kamen koji se okree, kosa - obino bivaju
dakle kao posledica difuzije. Taj proces se esto naziva uticaj", uinjeni jedanput i ire se iz jednog centra. (Childe 1951b:9)
utok ideja" i kulturne pozajmice". Ali jasno je da pojam difuzije
u kulturnoistorijskoj arheologiji obuhvata i migracije itavih ljud- Drugim recima, ako ljudi na jednom podruju smisle neke
skih skupina (Childe 1951b:l, Gjessing 1951:231). Seobe naroda inovacije, to jest izmisle novo poljoprivredno orue ili nov tip
su bile time jedan vaan nain objanjavanja promena. Kad se na amca, one se mogu rairiti na druga podruja pomou kulturne
jednom podruju dogodi iznenadna i Obuhvatna promena mate- difuzije ili uticaja. Takvo irenje znanja se moe izvesti trgovi-
rijalne kulture, na primer promena na jugu Skandinavije koja nom ili drugim kontaktom. esto se pretpostavljalo da su uticaji
vodi od ertebelske kulture 2 do kulture levkastih pehara, to se 2
Po nalazitu u mestu Ertebolle u Danskoj.
olako objanjava doseljavanjem novog naroda. Ili kako kae Chil-
de: Kad jedna cela kultura zameni neku drugu, onda je potpu-
no jasno re o migraciji" (Childe 1951:8-9).
Takva Obuhvatna promena kulture, meutim, retko se doga-
a. Promene se esto dogaaju tako to se zameni samo jedan
jednostavan element kulture. Takve promene se najradije obja-
njavaju kao kulturne pozajmice" i difuzija izmeu kultura, dru-
gim recima time to se novi impulsi i nove ideje ire preko kon-
119 potkrepljuje donekle sumnjivom tvrdnjom da je runo raena
i irenje novih kulturnih elemenata ili od civilizovanijih kultura keramika uopteno posmatrano domai rad koji su obavljale e-
ka manje civilizovanim kulturama. Pojedini kulturni elementi su ne" (Childe 1951b:9-10). ene, drugim recima, nisu u stanju da
mogli da dosegnu udaljena podruja dugo nakon to su izali iz same promene svoj nain pravljenja keramike, i zato novi stil
upotrebe na svom izvorinom podruju. Na taj nain su, na pri- keramike nedvosmisleno znai da sad keramiku prave ene iz
mer, lovake zajednice na krajnjem severu postale neka vrsta mu- neke druge zajednice ili druge kulture! esto se pretpostavljalo i
zeja" izumrlih kulturnih elemenata (Olsen 1991a). da razliiti stilovi keramike predstavljaju razliite etnike skupi-
Problem koji se, meutim, stalno vraao, bilo je razlikovanje ne. Imali smo trakastu grnariju, zajednicu levkastih pehara, kul-
toga kad je jedna promena prouzrokovana difuzijom ideja, a kad ture uaste keramike i narod zvonastih pehara koji su se, kako se
je prouzrokovana migracijama celih zajednica (uporedi Aberg pretpostavlja, smenjivali pojavom i irenjem novih stilova kera-
1948). U svojoj raspravi o tome Childe se postavio kritiki prema mike. Sirenje keramike ukazuje na zajednice koje se sele (Zvele-
onima koji su tvrdili doseljavanje na osnovu distribucije jednog bil 1995).
pojedinanog tipa oruja, jednog oblika nakita ili jednog stila Nije teko videti da se migracionistika objanjenja promena
keramike. On ukazuje na to da je potpuno jasno da su metalno u jednom kulturnom krugu sama nameu na osnovu onog shva-
oruje i nakit roba kojom se trgovalo. Pojedina skupina predme- tanja kulture koje ini njihovu osnovu. Arheoloke kulture su
ta, ipak, moe ukazivati na doseljavanje ukoliko ukazuje na pro- materijalni korelati duhovnih kultura, pa time i etnikih skupina
menjenu praksu, na primer jedan nov tip maa koji je sigurno i rasa. U skladu sa tadanjim poimanjem etniciteta jedan arheo-
zahtevao novi nain borbe, na primer. Childe smatra i da prome- loki izdvojeni kompleks (jedna kultura") predstavlja zato zatvo-
ne u stilu keramike mogu biti dovoljan dokaz za migracije, a to
120 poreklu komske kulture, a ne u manjoj meri i iz pitanja o pore-
reno bioloko i kulturno jedinstvo. Poto su kulture shvatane klu Sama (Laponaca). Mnogi lingvisti, etnografi i arheolozi tvrdili
kao neto sutinski statino, bez sposobnosti da same izazovu obim- su da su se Sami doselili sa istoka, a pojedini meu njima su ak
ne promene, nije ostajalo mnogo mogunosti: manje ili vie ob- tano smestili njihovo prastanite u dolinu Suhona, 500 km isto-
uhvatne promene u materijalnoj kulturi moraju biti prouzroko- no od jezera Ladoga. Iz tog, ili iz drugih prastanita na severno-
vane time to jedna ljudska zajednica biva zamenjena drugom, ili ruskom podruju, krenuli su ka severnoj kaloti u bronzano do-
pak biva asimilovana u kulturu jedne nove zajednice. ba, predrimsko gvozdeno doba ili ak i kasnije. Kao to to kae
Jedna druga istaknuta crta kulturne antropologije bila je da arheolog i antropolog Knut Odner:
se, kad jednu kulturu zameni neka druga, esto pokuavalo pro-
nai odakle su se doselili ljudi koji su bili nosioci te nove kul- Model je uvek isti: prastanite koje raspruje narod u seobu. U
skandinavskoj arheologiji Gotland je u pojedinim trenucima bio sma-
ture. Isto je vailo i za irenje jedne nove kulturne osobine
tran demografskom matericom koja je tokom nekoliko stolea nepre-
putem difuzije: Gde je ta osobina mogla nastati? Istraivai su
kidno raala" nove etnike skupine koje su, harajui, nestajale na
pokuavali da prate arheoloke tragove preko velikih podruja jugu i u Srednjoj Evropi. (Odner 1985:33)
ne bi li pronali izvorite, prastanite". Jedna od posebnosti
kulturnoistorijske arheologije jeste upravo traganje za poreklom
kultura, traganje za prastanitem iz koga su se narodi iz nekog
mistinog razloga iselili. Sline tendencije nalazimo u istom vre-
menu i u lingvistici, u kojoj je kljuno pitanje posebno bilo
poreklo indoevropskih jezika. Obrazac je da razliiti, ali srodni
jezici imaju zajedniko poreklo od koga su se nekada u davnoj
prolosti odvojili. Lingvisti i arheolozi su tada esto radili za -
jedno.
U severnoj Skandinaviji poznajemo taj problem iz rasprava o
121 vo; u stvari nije zanimljivo ak ni van onoga to se moe istraivati
U svakom sluaju, ako oljutimo sumnjive rasistike varijante unutar kulturnoistorijske paradigme.
sa svetloputim, plavookim arijskim narodima koji potinjavaju
druge, nie i tamnoputije narode, ta tenja za traganjem za pore- Kultumoarheoloki primer: poreklo i irenje zemljoradnje
klom, za poecima jedne kulture, ostala je pokretaka snaga evrop-
ske arheologije sve do naih dana. Lagano, lagano su se talasi irenja kulture valjali tokom starog
Zato traganje za poreklom i prastanitem zauzima takvo sre- veka predazijskog prostora i Evrope. Struja je krenula sa jugoistoka
dinje mesto u kulturnoistorijskoj arheologiji? I to se moe po- prema severozapadu. Punih 5.000 godina je proteklo od osmog mile-
smatrati kao logina posledica shvatanja kulture u tradicionalnoj nijuma, kada su stanovnici Male Azije poeli da sakupljaju i zatim
arheologiji, u kome se kulture smatraju zatvorenim sistemima, kultiviu divlje vrste penice i jema, do onih dana, kada su na taj
nain proizvedene vrste itarica po prvi put zasejali u zemlju ovde u
ak i u biolokom smislu. Ako se na jednom podruju javi nov
Danskoj. (Br0ndsted 1962:97)
kulturni kompleks, na primer kultura bojnih sekira u junoj Skan-
dinaviji, to mora biti prouzrokovano time to su tu oblast osvojile Ovaj slikoviti opis uzet je iz dela o irenju zemljoradnje sa
nove skupine. Sledstveno tome, one mora da su odnekud dole, Srednjeg istoka do Skandinavije, a iz pera danskog arheologa
mora da su imale prastanite. Dakle, poriu se interna dinamika i Johannesa Br0ndsteda. Kulturnoarheoloko shvatanje porekla zem-
sposobnost za drutvenu i kulturnu preoblikuj kulture su primar- ljoradnje se, u najkraim crtama, svodi na to da je ona nastala u
no statine i konzervativne jedinice. Nije sluajno da se istorija jednom ili vie centara, i odatle se rairila u svoje poznato pod-
zavrava, da je reenje naeno, kad se lokalizuje prastanite. ta
se dogodilo u pradomovini" do ekspanzije, manje je zanimlji-
122 tome da vie ne tri bezuslovno za onom hranom koju pomna priro-
ruje putem difuzije i migracije. Jedan od preduslova nastanka da tako dobro krije i brani. Od tada nadalje ovek je postao nezavisni-
zemljoradnje u takvim centrima bili su dobri materijalni uslovi: ji. (Br0ndsted 1962:98)
zajednice u nevoljama i bedi nisu dovitljive, jer nemaju vika
vremena za razmiljanje, eksperimentisanje i raspravu" (Sauer Nakon to su se talasi kulturnog napretka prevaljali preko
1952). Evrope, stigli su konano do praga Skandinavije i Danske. Br0nd-
Arheolog Carl Sauer je ranih pedesetih tvrdio da je primarni sted predlae tri mogua naina na koji su zemljoradnja i stoar-
stvo konano mogli da budu uvedeni u Dansku. Prvi nain da su
centar nastanka zemljoradnje jugoistona Azija. Odatle se zem-
mezolitske sakupljako-lovake skupine poznate kao ertebelska
ljoradnja proirila na ceo stari svet. Kao posledica irenja ideja
kultura dole u dodir sa junijim ratarskim zajednicama i od
nastali su sekundarni centri u Kini, Indiji, Africi i na Srednjem
njih oteli, pozajmili ili nauili raznorazne stvari". Kroz te kulturne
istoku, gde su pripitomljene nove biljke i ivotinjske vrste. Od
pozajmice su i ljudi iz ertebelske kulture i sami postepeno
Srednjeg istoka se zemljoradnja proirila u Evropu. Ili kako to
postali zemljoradnici. Drugi nain na koji je zemljoradnja mogla
kae Sauer: U istoriji oveanstva, ako je ne tumaim sasvim po-
biti uvedena, jeste putem veih doseljavanja stranih ratarskih ple-
greno, difuzija ideja iz nekoliko jezgrenih podruja jeste pravi-
lo, a nezavisan, paralelan razvoj - izuzetak" (Sauer 1952:3).
Nakon to je zemljoradnja nastala u jednom centru, zapoeo
je proces difuzije. Kao krugovi u vodi kulturni napredak se irio
iz centra inovacije ka manje inovativnim skupinama. I one su sad
mogle da koriste napredak koji je zemljoradnja sadrala, i time
poboljaju svoje uslove ivota i svoj ivotni standard. Jer po vi-
enju kulturne antropologije zemljoradnja je doprinela da
oslobodi oveka dotad vrsto vezanog za prirodu; prvi korak ka
123 nalizam" Talcotta Parsonsa u sociologiji, i Skinnerov biheviori-
mena, koja su pokorila lovake zajednice. Trei nain, za koji zam" u psihologiji i teoriji ponaanja (Giddens 1979).
Brondsted veruje da je bio pravi, jeste da je zemljoradnja mogla U arheologiji je funkcionalizam bio karakteristian pre svega
biti uvedena kombinacijom kulturnih pozajmica i doseljavanja za procesnu arheologiju, mada su arheolozi i ranije koristili funk-
(Brondsted 1962:101). cionalistike pristupe. To vai, na primer, za Grahama Clarka u
Zato bi sakupljako-lovake zajednice prihvatile zemljorad- Engleskoj, Waltera Taylora u SAD, i u odreenoj meri za norve-
nju malo se razmatra u kulturnoistorijskoj arheologiji. Implicitna kog arheologa A. W Br0ggera. ta je funkcionalistika arheologi-
logika je, izgleda, da je re o viem obliku kulture koji pobolja- ja" zavisi naravno od toga kako se definie pojam funkcionali-
va ivot skupljaa i lovaca, ili protiv koje oni ionako ne mogu da zma. Vano je seliti se da se ne postaje funkcionalista tako to se
se izbore. kae da neto ima neku funkciju. ovek ne postaje funkcionali-
sta ni tako to pojavu odreene tehnologije objasni time da ona
Funkcionalizam i ekonomski determinizam ima praktian znaaj.
Kao teorija o drutvu funkcionalizam je definisan na osnovu
Funkcionalizam je oznaka koja se koristi za nesistematski skup dva naela: kao prvo, drutva ili drutveni sistemi imaju sopstveni
vie srodnih doktrina razvijenih u razliitim granama nauke to- razum" u obliku imanentnih potreba, a kao drugo, nain na koji
kom ovog stolea. Vei broj njih je neposredno inspirisao fran- te potrebe bivaju zadovoljene, ini objanjenje toga ta se doga-
cuski istraiva drutva Emile Durkheim sa svojom organskom a u tim sistemima ili sa njima (Giddens 1979). On se moe po-
teorijom drutva. Najpoznatija varijanta je antropoloki funkcio- smatrati kao analogan tome kako telesni organi kao to su srce,
nalizam" Radcliffe-Browna i Malinowskog, normativni funkcio-
124 artikularistiku i na difuzionistiku antropologiju (u kojoj je
plua i bubrezi ispunjavaju odreene potrebe sa ciljem da orga- uenje o kulturnim krugovima imalo jako uporite), a protiv
nizam kao celina moe da ivi i funkcionie. Funkcionalistiko rigidnog stepenastog evolucionizma. Oba ta pravca su stavljala
objanjenje toga zato je jedno drutvo socijalno stratifikovano teite na istoriju i poreklo kao osnov za razumevanje drutva,
(raslojeno), sa elitom na vrhu koja upravlja, mora zato biti da je dok su ih funkcionalisti odbijali kao spekulativna nagaanja. Ili
to funkcionalno nuno zbog potreba koje jedan sloen drutveni kako to Radcliffe-Brown kae 1929:
sistem ima. Takav sistem ima potrebu" za jasnom podelom rada i
za rukovodiocima koji mogu da upravljaju na primer trgovinom, .. .stvaran sukob u antropolokim izuavanjima nije izmeu evo-
graevinskim radovima i ureajima za navodnjavanje. lucionista" i difuzionista", pa ni izmeu razliitih difuzionistikih"
Na osnovu takve definicije ja identifikujem procesnu arheo- kola, ve izmeu pria zasnovanih na nagaanjima s jedne i funkcio-
logiju kao funkcionalistiku. Mada postoje i elementi socijalnog nalnih prouavanja drutva s druge strane. (Radcliffe-Brown
1929:53)
funkcionalizma, ipak je ekoloki funkcionalizam preovlaivao to-
kom ezdesetih i sedamdesetih godina. Taj tip razuma" na koji Radovi Malinowskog jesu primer tog novog funkcionalnog
se posebno usmeravalo, bile su potrebe praistorijskih drutava da shvatanja drutva i kulture. On je odbacio vladajue shvatanje da
budu u ekolokoj ravnotei sa okolinom. Nain na koji je ta rav-
notea ostvarivana ili obnavljana, jeste samo objanjenje toga ta
se deavalo u tim drutvima i sa njima.
Funkcionalizam je uao u novu arheologiju preko amerike
neoevolucionistike" antropologije tokom pedesetih i ezde-
setih godina. Funkcionalizam je u antropologiji, meutim, znatno
stariji, a pre svega je povezan sa britanskom antropologijom i
njenim najistaknutijim predstavnicima Malinowskim i Radcliffe-
Brownom (Kuper 1978). Nastao je dvadesetih kao reakcija i na
125 warda. Ona je bila pokuaj da se daju precizni i iscrpni odgovori
je kultura duhovni kapacitet, jedinstven za pojedini narod, i na- na pitanje o odnosu izmeu ljudi i prirodne okoline time to bi
mesto toga kulturu posmatrao kao praktian instrument koji se se ovek i njegova kultura posmatrali kao deo ekosistema (Ste-
stara o tome da drutvo preivi. Kultura obezbeuje da bioloke i ward 1955). Tokom ezdesetih taj ekoloki funkcionalizam je ste-
ekonomske potrebe drutva budu zadovoljene; ona je neka vrsta kao potpuno preovlaajui poloaj u amerikoj antropologiji.
drutvenog nadrazuma". Kroz istraivanja Malinowskog pokazalo Onde gde je zanimanje nekada bilo usmereno na sisteme srod-
se da razliiti i naizgled bizarni obiaji primitivnih zajednica stva i brane odnose, sad je usmereno na ekologiju, demografi-
imaju u osnovi praktine uzroke, mada ih sami uroenici nisu ju, navike u ishrani, prilagoavanje energetskim sistemima. Za-
svesni. Iza svega je stajala jasna elja Malinowskog da egzotine jedniko za taj pravac bilo je shvatanje kulture kao specifino
uroenike predstavi u simpatinom svedu. On je eleo da poka- ljudskog oblika prilagoavanja. Po Royu Rappaportu kultura nije
e da ispod povrine naizgled besmislenih obiaja i rituala poiva nita drugo do nain upuivanja na postojee tehnike koje
onaj razum koji svaki Evropljanin moe da shvati, naime prakti- jedno (ljudsko) stanovnitvo koristi da odrava samo sebe unutar
na korist. Kultura je time dobila pre svega upotrebnu vrednost svoje prirodne sredine" (Rappaport 1968:5). Rappaport formuli-
(Sahlins 1976). e osnovu ekoloke antropologije ovako:
Ta redukcija kulture na praktinu, ekonomsku korisnost bila
Precizna karakteristika ekoloke antropologije nije samo da ona
je osnovna tema u amerikoj neoevolucionistikoj antropologiji u svojini pokuajima kartografisanja fenomena kulture uzima u obzir
tokom pedesetih i ezdesetih godina. Tu je pojam kulture stav- inioce sredine, ve da ona kljunim terminima, onima koji je obele-
ljen u vie sistematizovan ekoloki kontekst, onako kako to, meu
ostalim, dolazi do izraza u kulturnoj ekologiji" Juliana Ste-
126 lacija svinja otetila bi resurse podruja, ukljuujui i prinose
avaju daje bioloki smisao - prilagodavanje, ravnotea, funkcija, pre- biljaka koje ljudi gaje, a ekoloka logika rituala je da oni u redov-
ivljavanje." (Rappaport 1971:243) nim razmacima uzimaju suficit populacije svinja, tako da ona ostaje na
odrivom nivou. Rituali zato funkcioniu u lokalnom ekosistemu
Jedna posebnost te antropologije bila je i da se za aspekte kao negativni povratni mehanizam (videti dole), to jest uklanjaju
kulture, koje obino ne shvatamo kao ekonomske, na primer uzroke potencijalne neravnotee sistema.
rituale i tabue, pretpostavilo da imaju praktinu, ekoloku funk- Rappaportova analiza ilustruje jedno od klasinih pitanja u ras-
ciju (Harris 1965). pravama o funkcionalizmu: Da li su rituali vezani za svinje uslovljeni
Knjiga Roya Rappaporta Pigs for the Ancestors (1968) pred- onim uinkom regulacije populacije koji imaju? Postoje li oni zato to
stavlja dobar primer toga tipa ekolokog funkcionalizma. U njoj su nain odravanja populacije svinja na niem nivou, ili je to samo
Rappaport pokuava da iz jedne takve perspektive analizira rituale koristan uzgredni uinak rituala? Prvi odgovor je klasina funk-
plemena Cembaga. Cembage su skupina zemljoradnika koja cionalistika formulacija, potonji nije. Uopteno reeno, moemo
zemljite dobija spaljivanjem ume, a ivi na jednoj maloj terito- rei da je re o funkcionalistikom objanjenju kada se postojanje
riji u planinama Nove Gvineje. Njihovi rituali se, izmeu ostalog, jedne pojave objanjava uincima ili funkcijama koje ona ima.
obavljaju kao godinje sveanosti na kojima se kolju i jedu svinje.
Cembage same dovode te rituale u vezu sa razliitim mitolokim
predstavama, izmeu ostalih sa duhovima prirode i kultom pre-
daka. Rappaport, meutim, eli da pokae da ta religijska obja-
njenja rituala predstavljaju mistifikovanje ekonomske racional-
nosti koja se krije ispod njih, da ti rituali imaju svoju ekoloku
logiku uprkos tome to ih same Cembage nisu svesne.
U Rappaportovoj analizi racionalnost rituala se sastoji u tome
to su oni nain regulacije populacije svinja. Suvie velika popu-
127 ...nikakav sistem ne moe se sam promeniti; promene mogu da
Procesna arheologija kao arheoloki pokrenu samo izvori izvan njega. Ako je jedan sistem u
funkcionalizam ravnotei, on e u njoj i ostati ukoliko uticaj spolja ne poremeti
tu ravnoteu" (Hill 1977:6).
Binford je iz te neoevolucionistike antropologije preuzeo Kultura je postala onaj inilac koji objanjava preivljavanje
svoju ekoloku definiciju kulture kao sredstva prilagoavanja. sistema. Ona nije vie iracionalna, duhovna veliina, ve prakti-
Na isti nain kao u neoevolucionistikoj antropologiji, an termostat" koji je neprekidno povezan sa prirodnom sredi-
funkcionalizam je u arheologiji prvenstveno ekoloki nom i regulie svaki poremeaj. Colin Renfrew opisuje tu funkci-
funkcionalizam. I u njoj je doao do izraza usredsreivanjem ju na sledei nain:
na prilagodavanje i ravnoteu. Drutvo se prilagoava prirodnoj
sredini fleksibilnim kulturnim mehanizmima. Kultura ... je pre svega sredstvo ravnotee, konzervativni uticaj
Taj ekoloki funkcionalizam izgleda ima tri osnovna koji obezbeduje da promene sistema budu minimalizovane. Ona je
predu-slova: prvo, drutvo eli" da svoj potencijal optimalno onaj fleksibilni mehanizam prilagoavanja koji dozvoljava drutvu da
preivi Uprkos promenama u prirodnoj sredini (Renfrew 1972:486).
realizuje u odnosu na okvire koje postavlja priroda, drugo,
postoji funkcionalna zavisnost izmeu delova drutva, i tree, Ono na ta je vano obratiti panju jeste da sama logika siste-
svaki sistem eli" da bude u ravnotei. Logika posledica toga ma iznuuje promenu. Promene ne uzrokuju izumi", kreativne
je da se uzrok drutvenih promena prvenstveno mora potraiti linosti koje pod pogodnim drutvenim i kulturnim uslovima
izvan samog drutvenog sistema - u poremeajima u prirodnoj pronalaze novu tehnologiju u korist ljudi, tehnologiju koja se
sredini ili u stanovnitvu koje iz nekog razloga preraste svoju iri drugim, manje srenim narodima uz pomo difuzije. Za razli-
resursnu osnovu. Kako ameriki arheolog James Hill pie:
128 menu oblika orua, pogrebnih obiaja i tipova stanita. Mlai
ku od kulturnoistorijske arheologije, u kojoj se promene moraju mezolitski kompleks se obino naziva ertebelskom kulturom, dok
pripisati migracijama ili difuziji, sada se za kulturu tvrdi da je se stariji neolitski kompleks naziva kulturom levkastih pehara.
fleksibilni i dinamini mehanizam koji drutvo osposobljava za Unutar kulturnoarheoloke paradigme ta dva kompleksa su shva-
prilagoavanje novim uslovima. tana kao dva naroda. Ljudi iz ertebelske kulture su kao svoju
Jedan od problema ekolokog funkcionalizma kao teorije o privredu imali lov, ribolov i sakupljanje. Oko 4000. godine pre
drutvu jeste, meutim, da on ne moe da objasni one varijacije Hrista doseljava se u Dansku jedan nov narod, nosilac kulture
koje postoje unutar okvira koje postavlja priroda. Ako drutvo ne levkastih pehara. Oni su bili zemljoradnici i na viem stupnju
postoji u prefinjenoj ravnotei sa onim to priroda moe da pod- kulture od ljudi iz ertebelske kulture, koji su time ili asimilovani
nese, teko je rei kako sredina moe da upravlja oblikovanjem i ili istrebljeni.
promenama drutva. Ista prirodna sredina dokazivo otvara mo- Tokom sedamdesetih niz mlaih danskih arheologa bio je
gunost itavog niza ekonomskih i drutvenih formi. Ili kako Mar- nadahnut angloamerikom procesnom arheologijom. Oni su dali
shall Sahlins (1969:30) kae: ...priroda postavlja samo spoljne novo, funkcionalistiko objanjenje uvoenja zemljoradnje.
okvire koji otprilike utvruju ta je mogue, ali koji ine prihva- Uvoenje zemljoradnje i promene u materijalnoj kulturi posma-
tljivim skoro bilo ta od onoga to je mogue." trali su kao internu promenu kojom je prvobitna zajednica saku-

Funkcionalistiki primer: uvoenje zemljoradnje u


Dansku
Arheolozi smatraju da je zemljoradnja stigla u Dansku, a i u
junu Skandinaviju, oko 4.000 godina pre Hrista. U arheolokoj
grai se taj prelaz iz mezolita u neolit odraava kroz jasnu pro-
129 bilnim, to dovodi do rasta broja stanovnika i poveanog pritiska
pijaca i lovaca prela na to da budu ratari (Andersen 1973, Fisher na resurse. Izgleda da je broj stanovnika vremenom dosegao gra-
1974, Paludan-Mller 1978, Jensen 1979). Objanjenje zato se to nicu onoga to priroda moe da izdri; sva dostupna mesta po-
dogodilo, jeste dobar primer ekolokog funcionalizma koji je godna za nastanjivanje su iskoriena, i postoje znaci unutranjih
preovladao u novoj arheologiji. sukoba i krize. Uz to se zbog promene saliniteta mora smanjio
Krajem starijeg kamenog doba zbile su se vane ekoloke vaan resurs - ostrige (Rowley-Conwy 1984).
promene u Danskoj. Klima je postala toplija i vlanija. Podruja Prema objanjenjima nove arheologije eksperimentisanje sa
u unutranjosti, koja su ranije bila pogodni otvoreni tereni za obradom zemlje, a zatim i postepeni prelazak na zemljoradnju,
lov, zarastaju u praumu hrastova, brestova i lipa. Sve to davalo predstavlja funkcionalno reenje krize pomou kulture. Pozna-
je loe mogunosti za lov i nastanjivanje. Istovremeno nivo mo- vanje zemljoradnje i stoarstva prenelo se od susednih skupina
ra je rastao, ime se smanjuje prostor, ali se i poboljava mari- na jugu, ali uvoenje takve privrede u Dansku nikako nije prou-
timna proizvodnja resursa. Zbog tih ekolokih promena zajed- zrokovala neka automatska difuzija. injenica je da je skoro hi-
nice sakupljaa i lovaca sve se vie orijentiu ka obali i morskim ljadu godina takav dodir postojao, a da se zemljoradnja nije pro-
resursima. Sa praumom u zaleu i morem ispred sebe lovake irila. Kad je zemljoradnja prihvaena, to je bio rezultat neravno-
zajednice su upuene na stalna stanita na obali i u njima zatvo- tee i selektivnog pritiska". Poto je nastala neravnotea izmeu
rene. veliine populacije i dostupnih resursa, odgovor kulture je bio
Nastanjivanje uz obalu dobija demografske posledice. Poto da povea proizvodnju prihvatajui zemljoradnju i krei prau-
u stalno nastanjenim zajednicama odrasta vie dece nego u mo- mu u unutranjosti.
130 supsistema. To znai da su razliiti delovi sistema vezani jedan
Teorija sistema za drugi, i da razvoj jednog dela mora dovesti do promena u
drugim delovima. Te promene se dogaaju po funkcionalisti-
Zajednika crta razliitih ekolokih funkcionalistikih analiza kom principu da drutva imaju imanentni razum ili imanentnu
u antropologiji i arheologiji tokom ezdesetih i sedamdesetih racionalnost u obliku stalne tenje za ravnoteom. Kad ta ravno-
godina dvadesetog veka bila je da su se u njima skoro svi pozivali tea sistema bude iz nekog razloga poremeena, interni regula-
na teoriju sistema. Mada se moe tvrditi da ne postoji nikakva cioni inioci drutva dovode do toga da se uspostavlja nova
nuna veza izmeu teorije sistema i funkcionalizma (videti Kohl ravnotea. Taj princip samoregulacije sistema da bi se postigla
1981:95), teorija sistema je u arheologiji gotovo izjednaavana sa ravnotea naziva se kibernetika (Clarke 1968, Flannery 1968,
funkcionalistikom teorijom drutva. Teko je zamisliti naglaa- Plog l975).
vanje kulture kao funkcionalnog sistema, koji se sastoji od vie U teoriji sistema razlikuju se dva razliita vida reagovanja jed-
podsistema, bez tog analitikog orua. nog sistema na promene - negativna i pozitivna povratna sprega:
Teorija sistema je zasnovana na nekolikim modelima koje je Negativna povratna sprega obuhvata procese koji odravaju
biolog Ludwig von Bertalanffy poeo da razvija etrdesetih godi- sistem u njegovom prvobitnom stanju, to jest ravnotea sistema
na dvadesetog veka. On tvrdi da svim sistemima, bilo da su bio-
loki, geoloki, tehniki ili drutveni, upravljaju isti unutranji
principi. Osnovna misao je, prvo, da se svi ti sistemi sastoje od
delova ili supsistema koji deluju zajedno, i drugo, da se mogu
formulisati univerzalna pravila, odnosno univerzalni zakoni kako
svaki takav sistem funkcionie, nezavisno od njegovog specifi-
nog karaktera.
Teorija sistema je dala arheolozima konkretan model za ostva-
renje teze da se drutvo sastoji od funkcionalnih, meuzavisnih
131 sti do tehnolokih inovacija (promena u tehnolokom supsiste-
se obnavlja time to se uinak poremeaja neutralie. Na primer, mu), na primer u obliku sistema za navodnjavanje zbog kojih se
dogodi se poremeaj prouzrokovan poveanjem broja stanovni- onda moe privreivati na ranije suvim i besplodnim podruji-
ka (promeni se demografski supsistem"). To ima za posledicu ma. To dovodi do poveane proizvodnje prehrambenih proizvo-
loije prilike - manje hrane, poveanje oboljenja i smrtnosti i, da, ali i do novih poslova i potrebe da se njima upravlja. To stvara
naravno, smanjenje broja stanovnika. Sistem se stabilizuje na svom nove potrebe za prevozom i raspodelom, to dalje moe da do-
starom nivou. Jedan drugi primer negativne povratne sprege je vede do pojave drutvene i administrativne elite (promene u dru-
Rappaportova analiza ritualnih svetkovina sa jedenjem svinjetine tvenom podsistemu). Tako posmatrano, pozitivna povratna spre-
meu Cembagama (videti gore). Rituali tu doprinose da se odri ga se moe uporediti sa grudvom snega koja poinje da se kotr-
kontrola nad populacijom svinja, to jest da ona ostane ispod one lja, ili sa padanjem poredanih domina. Promene prouzrokovane
granice ije bi prekoraenje prouzrokovalo unitavanje lokalnog pozitivnom povratnom spregom smatraju se ireverzibilnim, to jest
ekosistema. nepovratnim. Takve sistemske promene su ujedno nezavisne od
Pozitivnu povratnu spregu ine odgovori sistema koji dovo- volje ljudi ili njihove svesti o njima. One se, da tako kaemo,
de do promene sistema kao celine. Poremeaji se pojaavaju ti- dogaaju uesnicima iza lea.
me to se menjaju drugi podsistemi, a nova ravnotea se uspo- Posledica i funkcionalistikog i sistemskoteorijskog miljenja
stavlja na jednom viem nivou. Pogledajmo opet primer sa pora- jeste da se drutvene i kulturne promene mogu dogoditi samo
stom broja stanovnika. On moe da dovede i do pozitivne povrat- kao rezultat neravnotee u sistemu, dakle nedostatka ravnotee.
ne sprege, koja se dogaa tako to pritisak na resurse moe dove- Demografija je zato postala vana komponenta sistemskoteorij-
132 Systems theory and early Mesoamerica" Kenta Flanneryja iz 1968.
skih analiza kulturnih promena, na primer objanjenja prelaska On istrauje uvoenje zemljoradnje u Srednjoj Americi, odree-
sa sakupljanja i lova na zemljoradnju. Zanimanje za pritisak sta- nije, u Meksiku. Proces je zapoeo oko 5.000 godina pre nove
novnitva kao objanjenje promena delimino je podstakla i knjiga ere i zavrio" se neposredno posle 2000. godine pre nove ere.
Ester Boserup The Conditions of Agricultural Growth (1965). Nje- Polazite analize je iskoriavanje resursa u sakupljako-lovakim
na glavna teza je da je razvoj naprednije ratarske tehnologije zajednicama izmeu 8.000 i 5.000 godina pre nove ere, dakle
rezultat nametnut porastom broja stanovnika i krizom resursa koja pre uvoenja zemljoradnje. ivotinjske kosti i ostaci biljaka sa
je sledila iza njega. Taj nain razmiljanja u upadljivoj je su- niza lokaliteta pokazali su da su se te zajednice prilagodile odre-
protnosti sa tradicionalnim pogledom na razvoj i inovacije. Unu- enom izboru vrsta koje su se javljaje preko granica razliitih
tar kulturnoistorijske arheologije smatralo se da je rezultat toga biotopa. Te vrste su inile glavnu hranu u pet prehrambenih
to su sposobni ljudi s mnogo slobodnog vremena smiljali nove sistema" izmeu kojih su se te zajednice kretale zavisno od sezo-
stvari. Prema Ester Boserup tehnoloke promene su rezultat kri- ne. Te vrste su bili jelen, kuni, magvej, mahunaste biljke i kaktu-
ze, to jest nude. sovi plodovi.
Poetak jednog procesa promena, ono to pokrene toko-
ve", mogu, meutim, prouzrokovati i sluajnosti ili nesree. Zato
u ovde dati jedan sistemskoteorijski primer iz arheologije u ko-
me pritisak stanovnitva ne igra odluujuu ulogu za prelazak na
zemljoradnju.

Sistemskoteorijski primer: poreklo zemljoradnje u


Meksiku
Jedan od klasinih" sistemskoteorijskih radova u arheologiji,
a ujedno i jedan od najranijih, jeste lanak Archeological
133 serije genetskih promena koje su se odvijale na dve vrste biljaka:
Jedan od Flanneryjevih sredinjih argumenata je da sa tako pasulju i kukuruzu. Iskoriavanje tih vrsta je bilo prilino nebit-
mnogo prehrambenih sistema mogu nastati sukobi ukoliko ih no u poreenju sa onima koje su inile temelj u pet drugih pre-
treba istovremeno iskoriavati. Problem njihove integracije u jed- hrambenih sistema. Genetske promene su, meutim, dovele do
nu privredu delom je resila sama priroda tako to su se najvanije enormnog poveanja prehrambene vrednosti kukuruza i pasulja,
vrste pojavljivale uglavnom u razliitim godinjim dobima. Na to je prvobitni sistem izbacilo iz ravnotee.
osnovu toga sakupljako-lovake zajednice su planirale podelu Promene su se dogodile prvenstveno na divljem kukuruzu, i
godine kao sezonsko smenjivanje razliitih prehrambenih siste- bilo je sve korisnije gajiti ga. Klipovi su bili sve vei i na njima je
ma, to je povlailo za sobom selidbu izmeu razliitih sezonskih bilo sve vie redova zrna. Da bi proirili podruja rasta sakuplja-
podruja. U odreenim podrujima istovremeno je moglo da se ko-lovake zajednice su ga sadile na visijama. On se tu ukrstio sa
koristi vie prehrambenih sistema time to bi se zajednica razbila bliskim divljim vrstama, i tako su nastale nove uspene mutacije.
na manje radne skupine. U sluajevima kad bi sakupljanje nekih Kroz pozitivnu povratnu spregu gajenje kukuruza je vremenom
resursa ipak dolo u sukob sa iskoriavanjem drugih, morali su postalo najpogodniji prehrambeni sistem u Srednjoj Americi.
da biraju. Kako je znaaj kukuruza vremenom rastao, taj prehrambeni
Oko 5.000 godine pre nove ere poeli su procesi koji su sistem je doao u sukob sa drugim, starijim prehrambenim siste-
doveli do pojave zamljoradnje i prelaska na sedelake zajednice. mima. Gajenje kukuruza je zahtevalo vreme saenja s prolea i
Po Flanneryju, itava stvar je zapoela zbog prilino beznaajnih period berbe rano u jesen. To je bilo u sukobu sa prehrambenim
ili sluajnih poetnih udaraca" (accidental initial kicks"), zbog
kojih je snena lopta poela da se kotrlja. To se zbilo u obliku
134
aktivnostima kojima su se ranije posveivali u to vreme. Prolee i Marksizam: suprotnosti kao pokretaka snaga
jesen su bile najvanije sezone i za lov i za sakupljanje. Gajenje istorije
kukuruza je bilo toliko radnointenzivno da je spreilo i da se manje
radne skupine sele na stara sezonska stanita i pozabave se starijim U zapadnoj nauci o drutvu i kulturi marksizam je imao rela-
prehrambenim sistemima. Razvoj kukuruza kao preovlauju-eg tivno marginalnu poziciju u periodu pre 1960. To je, naravno,
prehrambenog sistema je zato uinio da su ljudi u sve veoj meri vailo i za arheologiju. Sa izuzetkom istraivanja koja je radio
bili prinueni da ostanu na istom mestu. Kao posledica toga Vere Gordon Childe od 1930. pa do svoje smrti 1957. godine,
sedelaki seoski ivot postao je nov nain ivota ljudi. Jedna mala, marksizam je minimalno uticao na zapadnu arheologiju. Krajem
sluajna promena je dakle pokrenula mehanizam pozitivne po- ezdesetih, meutim, drutvene nauke su izvele kritiki zaokret",
vratne sprege koja je kao posledicu imala da je tokom perioda od operaciju okretanja koja je u znaajnoj meri bila u vezi sa tako-
tri hiljade godina stanovnitvo Meksika od mobilne sakupljako- zvanom raspravom o pozitivizmu (Slagstad 1980). U okvirima fi-
lovake zajednice prelo na sedelaki ratarski nain ivota. lozofije, istorije, sociologije, antropologije i teorije knjievnosti
Po Flanneryju teorija sistema ima tu prednost da nam omo- doiveli smo novo i obuhvatno zanimanje za marksizam, to je
guava da analiziramo praistorijske kulture kao sisteme, te da ona rezultiralo nizom - esto suprotstavljenih - pravaca.
usmerava istraivanja ka mehanizmima koji spreavaju ili pospe-
uju promene. Ona nas ini nezavisnima od modela koji kulturne
promene posmatraju kao neto iznenadno i dramatino novo, to
su stvorili izumi" ili geniji". Promene se mogu javiti kao
neznatna odstupanja u malom delu ukupnog sistema, ali kroz
mehanizam pozitivne povratne sprege odstupanja mogu izazvati
ozbiljne promene celog sistema.
135 U posebnoj meri to vai za Hegela, koji je istoriju video kao
To novo zanimanje za marksistiku teoriju ostavilo je za so- otelotvorenje idealnih verskih, politikih i filozofskih ideja. To
bom trag u arheolokim istraivanjima. Tek krajem sedamdesetih je dovelo do poimanja istorije po kome ideje u stvari upravljaju
moemo videti tendencije izvorno marksistike arheologije u Za- tokom istorije (T. B. Eriksen 1994:495). Takav idealistiki pogled
padnoj Evropi. Marksistiki pravac koji je tada stekao najvie uti- na istoriju obeleavao je i nemaku istorijsku kolu" i ranu her-
caja, jeste takozvani strukturalistiki marksizam, a moje pred- meneutiku (videti tree poglavlje).
stavljanje marksistike teorije zasnovano je uglavnom na teoreti- Marxovo poimanje istorije, takozvani istorijski materijalizam,
arima koji pripadaju tom pravcu (Althusser & Balibar 1970, Alt- potpuno raskida sa takvim idealistikim poimanjem istorije i na-
husser 1977, Godelier 1975). Strukturalistiki marksizam je opisi- mesto njega naglaava ekonomsku istoriju. U sreditu njegovog
van kao plod dijaloga koji je ezdesetih voden izmeu francu- poimanja istorije stoji proizvodnja: ovek koji radi i njegovi eko-
skih strukturalista i marksista (Friedman 1974). Francuski filozof nomski uslovi. Istorijske promene i razvoj drutva odvijaju se kao
Louis Althusser se smatra najvanijim teoretiarem tog pravca, a posledice promena onih snaga, okolnosti i procesa koji su vezani
njegovi radovi su izvrili veliki uticaj na francuske antropologe za proizvodnju ivotnih potreptina. Po Marxu, razvoj verskih,
kao to su Maurice Godelier i Claude Meillasoux. politikih i filozofskih ideja nije uzrok drutvenih promena, ve
je pre sekundarni proizvod ekonomskog razvoja. Oni pripadaju
Istorijski materijalizam ideolokoj sferi i prilagoeni su potrebama onih koji vladaju.
Marxov model drutva zasnovan je na dvoslojnoj podeli: Na
Pre Marxovog doba, to jest do etrdesetih godina devetnae- dnu imamo ekonomsku bazu ili nain proizvodnje, a iznad nje
stog veka, istorija se uglavnom poistoveivala sa istorijom duha".
136 onakvom kakva jeste. Ideolokim instrumentima kao to su vera i
imamo ideoloku nadgradnju. U marksistikoj misli ekonomija politika propaganda ljudi bivaju pasivizirani i nisu u stanju da
ima jednu materijalnu i jednu drutvenu stranu, a nain proiz- prozru ono tlaenje i izrabljivanje koje se dogaa u drutvu. Ou-
vodnje je zato kombinacija dve strukture: proizvodnih snaga i vanje datog drutvenog poretka je uslovljeno jakom i delotvor-
proizvodnih odnosa. Proizvodne snage ine materijalni uslovi nom ideolokom proizvodnjom (videti poglavlja 5 i 6).
proizvodnje - resursi, tehnologija i radna snaga. Njima pripadaju
i organizacija rada ili oni oblici saradnje koje tehnologija zahte- Suprotnosti i drutvene promene
va. Proizvodni odnosi obeleavaju drutvenu organizaciju proiz-
vodnje, i obuhvataju okolnosti kao to su vlasnitvo nad zemljom Kod Marxa se nastanak jednog drutvenog sistema opisuje
i pribor za lov, raspodelu proizvoda, te drutvenu podelu rada kao istovremeni raspad nekog drugog, prethodnog sistema. Ta
(na primer izmeu polova). Proizvodni odnosi time opisuju dru- dva uinka su izazvana istim procesom - unutranjim protivreno-
tvene odnose izmeu ljudi u proizvodnji, to jest u kojoj meri su stima u starom sistemu. Reeno na drugi nain, svaki drutveni
oni ravnopravni ili hijerarhijski. sistem nosi u sebi klicu svoje sopstvene transformacije. Tu klicu,
esto se tvrdi da se u marksistikom drutvenom modelu ide- tvrdi Marx, nalazimo kao imanentne protivrenosti u nainu pro-
oloka nadgradnja posmatra kao pasivan odraz ekonomije ili na-
ina proizvodnje. To je samo delimino tano. U marksistikom
miljenju je ideologija neraskidivo povezana sa ukupnim dru-
tvenim modelom i posebno sa teorijom o protivrenostima (vi-
deti dole). Drutvena uloga ideologije jeste da deluje kao le -
pak" u drutvenoj maineriji. Konkretnije, ideologija doprinosi
prikrivanju suprotnosti koje postoje u drutvu time to svet pred-
stavljaju kao dat, nesporan i bez sukoba. Ona stvara lanu svest"
koja spreava ljude da vide svoju sopstvenu drutvenu stvarnost
137 takve protivrenosti mogu da se jave u sakupljako-lovakoj za-
izvodnje jednog drutva. One se javljaju u obliku drutvenih pro- jednici (Olsen 1984, 1987b). Etnografska i arheoloka graa uka-
tivrenosti unutar odnosa proizvodnje, ali u odreenim sluaje- zuju da su te samijske lovake zajednice bile egalitarne, to jest da
vima - i to ozbiljnije - takoe kao protivrenosti izmeu proiz- nije bilo nikakvog prava vlasnitva nad resursima, niti bilo kakve
vodnih odnosa i proizvodnih snaga. formalizovane drutvene nejednakosti. Uprkos ideji o jednakosti
Prvi tip protivrenosti su drutvene protivrenosti, koje obu- ipak su stariji imali vie moi i autoriteta nego drugi u zajednici,
hvataju odnose izmeu razliitih drutvenih skupina. U Marxo- snagom onog drutvenog i simbolikog znanja koje su stekli to-
voj analizi kapitalizma ta protivrenost je predstavljena sukobom kom dugog ivota. Oni su pre svega bili branioci stabilnosti i
izmeu radnika i vlasnika fabrika. Da bi stekao profit, vlasnik fa- postojeeg drutvenog reda. Stabilnost je ujedno bila i predu-
brike radniku mora platiti manje za onu robu koju proizvodi slov da znanje steeno tokom jednog dugog ivota da vie uticaja
nego to je cena za koju se ta roba prodaje na tritu. Ta drutve- i autoriteta.
na protivrenost je imanentna kapitalizmu jer vlasnik fabrike sve Posledica egalitarnih proizvodnih odnosa bilo je podjedna-
vreme pokuava da povea tu razliku izmeu plate radnika i cene ko pravo svih na resurse, bez obzira na to ko bi ih pribavio. U
robe, dok radnik pokuava da razliku smanji. takvom drutvu problem je, meutim, motivisanje lovaca da pro-
U svim drugim drutvenim prilikama te drutvene protivre- izvode preko sopstvenih potreba, i da predaju ono za ta su tako
nosti e imati drugaije oblike. Moja analiza procesa promena u teko radili. Reenje je bilo da se lovcima plati" prestiom, tako
samijskim lovakim zajednicama u Varangeru u periodu 1300- da predati ulov dobije pozitivan napon i bude iznad statusa. To
1700. godina nove ere moe da poslui kao primer toga kako je poznato iz niza drugih sakupljako-lovakih zajednica. U tom
138 tehnologija zahteva sasvim novu organizaciju rada, koja je nespo-
tekstu sam izneo stav da tu poiva principijelna protivrenost: jiva sa postojeim socijalnim odnosima u drutvu. Mada svaka struk-
propisani principi o egalitetu, to jest da svi imaju pravo da troe tura ima relativnu nezavisnost unutar marksistikog modela dru-
proizvode, odrava se suprotnim principom o individualnom kre- tva, postoji granica toga koliko proizvodne snage mogu da se raz-
ditiranju putem prestia. To je protivrenost u marksistikom smi- viju pre nego to postanu nespojive sa proizvodnim odnosima. To
slu, jer ta dva principa istovremeno i utiu jedan na drugi i pro- je ono to Friedman (1974:447) naziva zakonom strukturne spoji-
tivree jedan drugom. vosti". Po njemu, protivrenost izmeu proizvodnih snaga i proiz-
Protivrenost u proizvodnim odnosima esto se naziva pri- vodnih odnosa nastaje kad se proizvodne snage razviju preko gra-
marnom protivrenou, zato to se pretpostavlja da ona uvek nice strukturne spojivosti sa proizvodnim odnosima.
postoji u drutvu, i da je uvek umeana u procese koji izazivaju Ako opet pogledamo moj primer promena u samijskom obli-
drutvene promene. Pa ipak, ta protivrenost nije sama dovoljna ku drutva, to moda moe postati neto jasnije. U poznom sred-
da izazove drutvene promene. Prema Marxu to se moe dogoditi njem veku poeli su da se koriste veliki sistemi za lov u oblasti
samo ako nastane jedna nova i ozbiljnija protivrenost, taj put Varangera, izmeu ostalog kilometarski nizovi jama za lov sa
izmeu proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga. U jednom u-
venom pasusu iz Predgovora kritici politike ekonomije Marx taj
proces opisuje na sledei nain:
Na odreenom stupnju svoga razvoja materijalne proizvodne
snage drutva dolaze u protivrenost sa postojeim proizvodnim od-
nosima ili, to je samo njihov pravni izraz, sa odnosima vlasnitva
unutar kojih su se dotad kretale. Od toga da su oblici razvoja proiz-
vodnih snaga, ti odnosi se menjaju u njihove okove. Tada nastupa
period socijalne revolucije. (Marx 1975:217)
Ta protivrenost moe, na primer, nastati tako to jedna nova
139 jednako pravo na proizvode, odravan suprotnim principom in-
enormnim povezanim kamenim ogradama za navoenje irvasa. dividualne nagrade prestiom. Zato je postojao latentan sukob
Po mom miljenju zidanje, a naroito upotreba takve obimne izmeu lovaca koji su hteli da poveaju svoj presti materijalnom
tehnologije zahteva hijerarhijsku organizaciju rada. To, naravno, proizvodnjom, i starijih koji su eleli da sauvaju egalitarnu ide-
dolazi u sukob sa postojeim egalitarnim proizvodnim odnosi- ologiju koja je bila osnov njihove moi. Zato se razvoj proizvod-
ma. Posledice toga razvoja su da je nastala protivrenost izmeu nih snaga (sistemi za lov na divlje irvase) ne moe posmatrati
proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Protivrenost je dobila samo kao rezultat spoljnog pritiska u obliku oporezivanja i trgo-
svoje reenje" tako to su proizvodni odnosi promenjeni, a to je vine, mada je to nesumnjivo inilo dobre" istorijske uslove ta-
pak dalo osnov za novi tip privreivanja sa lovom na irvase, u kvog razvoja. To je i unutar samijskog drutva bila pokretaka
kome su pravo vlasnitva i ogranien pristup resursima igrali sre- snaga" zato to se moe rei da je razvoj proizvodnih snaga bio u
dinju ulogu. Mada je to bila ona protivrenost koja je, na kraju interesu sposobnih lovaca. Razviti nain lova koji zahteva hijerar-
krajeva, izazvala promenu, ona ima svoj preduslov u imanentnim hijsku organizaciju rada, u kojoj su Sami mogli da ispune zadatak
protivrenostima koje postoje u proizvodnim odnosima. kao voe, bilo je zadovoljavanje njihovih ambicija.
Po Marxu protivrenost izmeu proizvodnih snaga i proiz-
vodnih odnosa nastaje u datim istorijskim okolnostima u kojima Strukturalni marksizam i funkcionalizam
protivrenosti unutar proizvodnih odnosa imaju pokretaki ui-
Moe biti zanimljivo uporediti marksizam sa dve prethodno
nak" na razvoj proizvodnih snaga. Protivrenost imanentna pro-
prikazane teorije drutva, naime sa funkcionalizmom i teorijom
izvodnim odnosima stare samijske lovake zajednice ogledala se
u tome to je propisani princip egaliteta, to jest da svi imaju
140 bude na usluzi hranom i drugim proizvodima, da dri na odsto-
sistema, zato to su strukturalni marksisti uputili mnogo dobro janju bolest, sukobe i smrt.
zasnovane kritike, meu ostalim, ekolokom funkcionalizmu i Polazei od Marxovih radova, Godelier tvrdi da je molimo-ritual
njegovoj redukciji kulture na sredstvo prilagoavanja (Friedman u stvari simboliki rad koji treba da obezbedi socijalnu reprodukciju
1974, Godelier 1975). zajednice: Daleko od toga da nema nita sa materijalnom bazom i
Zauujue mnogo iste kritike moe, ipak, biti usmereno pro- nainom proizvodnje, kako to idealisti ele, religijska praksa isto-
tiv strukturalnih marksistikih analiza, a posebno analiza religije i vremeno je materijalna i politika praksa" (Godelier 1975:123). Kroz
ritualne prakse u takozvanim primitivnim zajednicama. To se moe intenzivan lov i izobilje divljai za raspodelu istiu se saradnja i
prikazati na primena iz jednog od radova francuskog antropologa uzajamna zavisnost. To dovodi do toga da se nivo napetosti u skupi-
Mauricea Godeliera. Po njemu, ljudi u primitivnim saku-pljako- ni smanjuje, a istovremeno ukazuje i kako stvari moraju da budu
lovakim zajednicama imaju slabu kontrolu nad prirodom, a to ukoliko zajednica eli da opstane kao zajednica. Svi ti uinci se
je prouzrokovano skromnim razvojem proizvodnih snaga. stvaraju kroz praksu, ali na jednom planu koji ini da ga Mbuti nisu
Priroda zato predstavlja primitivnom oveku neto to objektivno sami svesni. U njihovoj svesti su drutvena i ekonomska reprodukci-
kontroliu nadljudske sile. Godelier koristi to kao polazite za ja prouzrokovane zamiljenim uzronim odnosima: oni su rezultat
analizu religijske prakse Mbuti Pigmejaca (Godelier 1975). Mbuti umskih boanstava, koje zato valja oboavati i potovati.
su sakupljako-lovake zajednice u kinim umama Konga, a
tokom njihovih najvanijih rituala, izmeu ostalog u sluaju
smrti, uma postaje predmet intenzivnog kulta. Veoma intenzivi-
raju lov i ulov, i dobijaju veliki viak divljai i hrane za raspodelu
i jelo. Svaka veera postaje sveani obed koji se zavrava pesmom
i plesom. Kroz pesme, a uz pomo duvakog instrumenta nalik
na trubu, Mbuti opte sa umom, smiruju je i nagovaraju da im
141 ravnotei". Zato u njemu postoji imanentan potencijal za pro-
Godelierova analiza je marksistika paralela Rappaportovom menu. Po mom miljenju, vano je sauvati taj pojam protivre-
ekolokom redukcionizmu (videti ranije). U oba sluaja nije za- nosti iz marksizma, jer on daje pretpostavku za razumevanje mno-
nimljivo da li rituali imaju neku sopstvenu vrednost, ve su za- gih procesa koji pokreu drutvene promene. Mada je to, kao i
nimljivi samo praktini i ekonomski aspekti. Moda su oni posle- mnoge druge stvari koje smatramo datim u drutvenim teorijama,
dica racionalizma na kome su utemeljeni zapadno miljenje i teko dokazati", verujem da u svim drutvima postoje sukobi i
njegovo nerazumevanje svega to nema razumne" (itaj ekonom- suprotnosti kao posledica razliitog pristupa moi kako materi-
ske) uzroke. jalnim tako i nematerijalnim resursima (na primer znanju). Takve
Uprkos uvreenom antagonizmu strukturalnih marksista i neo- protivrenosti mogu imati niz internih osovina (kao to su pol,
evolucionista i ekofunkcionalista nije teko videti mnoge dodir- starost, status), a koje ne moraju odgovarati onome to je done-
ne take koje marksizam ima sa teorijom sistema i funkcionali- kle zastareli i kruti marksistiki pojmovni aparat propisao.
zmom. Drutvo ili drutvena formacija je opisana kao hijerarhija
funkcionalno meusobno povezanih delova, to nije razliito od Marksistika arheologija
onoga to nalazimo u teoriji sistema. Promene su takoe izazvane
Tvrdi se da bi marksizam sa svojim materijalistikim osnov-
unutranjom neravnoteom nastalom zato to su se proizvodne
nim principom trebalo da bude posebno pogodan za arheoloka
snage razvile preko nivoa strukturne usklaenosti sa proiz-
istraivanja poto karakter podataka koji ine grau namee upravo
vodnim odnosima.
materijalni profil (Giddens 1981:97). Moda je takvo pojedno-
Pa ipak, postoji jedna uoljiva razlika u tome to marksizam
pretpostavlja postojanje protivrenosti unutar sistema i kad je u
142 1989).
stavljeno gledite inilo osnovu nastanka marksistike arheologije Verovatno je to bilo ono to je zadivilo Childea kad je doao
u Sovjetskom Savezu oko 1930. Po Bruceu Triggeru (1981) to se, u kontakt sa sovjetskom arheologijom tokom tridesetih godina
navodno, dogodilo kao posledica inicijative od strane drave da se dvadesetog veka, i to ga je navelo da promeni teorijsko stanovi-
istorijska i drutvenonauna istraivanja vie usklade sa mark- te. Mada je njegovo marksistiko stanovite programski najavlje-
sistiko-lenjinistikom linijom Komunistike partije. Postojee ar- no naslovom knjige Man Makes Himself (l936), Childeov
heoloke teorije i metode su postale predmet obuhvatne kritike sa
marksistiki pogled na razvoj drutva istie se posebno u
odgovarajuim proganjanjem i terorom usmerenim protiv onih koji
knjigama What Happened in History (1942), Social Evolution
su odstupali od nove linije. I sam pojam arheologije je naputen u
(1951a) i Society and Knowledge (1956).
korist politiki ispravnijeg naziva marksistika istorija materijalne
Jedna od sredinjih tema u Childeovoj marksistikoj arheo-
kulture", koji je obeleavao posebnu metodologiju za izuavanje
pretkapitalistikih drutava (Trigger 1981). logiji bila je razlika izmeu snaga koje stimuliu socijalni i eko-
nomski razvoj, i snaga koje ga spreavaju. U skladu s marksisti-
Uprkos mnogim jasnim politikim ogranienjima i grubom i
kim shvatanjima takav razvoj je uslovljen ekonomskom bazom, a
nedovoljnom teorijskom i metodolokom okviru, ta arheologija
je proizvela i zanimljiva dostignua. Poto je objanjenje drutve-
nih promena u praistoriji postalo najvaniji zadatak, teite je
stavljeno na prouavanje naina proizvodnje. Kao rezultat toga
stavljeno je daleko vee teite na iskopavanje stanita i radionica
nego na iskopavanje grobova, koji su ranije bili u ii zanimanja.
Pokuali su i da promene koje su se videle u arheolokoj grai
objasne ne samo migracijama i difuzijom, ve i kao posledicu
internog razvojnog toka. To je bilo u otrom kontrastu sa kultur-
noistorijskom arheologijom u Zapadnoj Evropi (Trigger 1981,
143 renje naune racionalnosti.
pre svega razvojem proizvodnih snaga. To, meutim, zahteva flek- Mada se Childe javlja kao neverovatno filozofski i drutveno-
sibilnu ideoloku nadgradnju, to je u globalnoj perspektivi pre nauno obrazovan arheolog, ak i prema savremenim merilima,
svega odlika evropskih drutava poev od bronzanog doba. Su- njegovi pogledi sadre mali broj referenci na kritiku marksistiku
protnost progresivnim evropskim drutvima nalazimo na Istoku, tradiciju koja se u njegovo vreme ve bila razvila. Njegove
zastupljenu u takozvanim orijentalnim despotijama. Njih karak- arheoloke analize nose jasan trag evrocentrinog poimanja raz-
terie to to je ideoloka nadgradnja bila preovlaujua, to je voja i istorije, i ne sadre kritika razmiljanja o sopstvenom sta-
spreavalo napredak. Ljudski rad, na primer u izgradnji i pogonu novitu i kontekstu. Na neki udan nain Childe nikada nije sa-
velikih sistema za navodnjavanje, motivisan je time da je to oba- svim napustio kulturnoistorijsku arheologiju, a znaaj difuzije i
veza prema bogovima. Time je uslov za reprodukciju drutva, migracije kao objanjenja kulturnih promena i dalje se povreme-
ljudski rad, mistifikovan kao rezultat boanskog delanja. no javlja u njegovim marksistikim radovima tokom etrdesetih i
Sav razvoj, pa tako i znanja i nauke, zavisi od toga da li su pedesetih godina. Sukob izmeu difuzionistikog shvatanja pro-
ljudi u stanju da uklone lanu ideoloku svest u korist racionalne mena i marksistikog stavljanja teita na internu dinamiku dru-
ekonomske i tehnoloke svesti. To im omoguava da transformi- tva ostao je nerazreeni sukob u Childeovom delu.
u i prirodu i drutvo na ciljno usmeren nain. Onako kako ga Childeova smrt 1957. godine znaila je da e proi skoro 20
Childe prikazuje, drutveni razvoj je obeleen time to tehnoloki godina pre nego to je marksizam nanovo poeo da utie na
progresivna drutva pobeuju drutva sa reakcionarnim dru- zapadnu arheologiju. Moe se bez veih ograda tvrditi da se on
tvenim i verskim sistemima. Istorija se time prikazuje kao trijumf
istinite svesti nad lanom ili, reeno drugim recima, kao postva-
144 nativa procesnoj arheologiji. Prvo, kao to sam pomenuo, postoje
ponovno javlja kao deo postprocesne pobune protiv nove arhe- jasne slinosti izmeu marksistikih i funkcionalistikih analiza
ologije poetkom osamdesetih. Uz strukturalizam i hermeneuti- drutvenih promena. Izmeu ostalog, one obuhvataju stavljanje
ku marksizam je bio najvaniji teorijski izdan postprocesne arhe- teita na preovlaujuu ulogu ekonomije i organsko-funkci-
ologije. onalni model drutva u kome su razliiti supsistemi i strukture
Jo pre te pobune, meutim, a delom nezavisno od nje, nau- drutva povezani meusobnim odnosima zavisnosti. Drugo, iz-
nici kao to su Michael Rowlands, Barbara Bender, Anthony Gil- gleda da je nauni" strukturalni marksizam prihvatao mnoga po-
man i Philip Kohl razvili su jednu vrstu marksistike arheologije. zitivistika nauna merila koja je zastupala procesna arheologija.
U Evropi se ona, izmeu ostalog, pojavila u strukturalno-marksi- Kritika marksistika tradicija, zasnovana na radovima Gramscija,
stikim sredinama na Londonskoj univerzitetskoj koli (Friedman Lukacsa i frankfurtske kole, pojavila se tek sa postprocesnom
& Rowlands 1978, Bender 1978) i na nordijskim kontaktnim se- arheologijom tokom osamdesetih (videti esto poglavlje). Trei
minarima za studente arheologije. U ovoj potonjoj sredini to- element koji valja pomenuti, jeste da marksistika arheologija
kom sedamdesetih odvijala se vana teorijska rasprava u kojoj je tokom sedamdesetih, kao ni Childeova, nije imala nikakvu ozbi-
sredinje mesto pripadalo marksizmu (izmeu ostalih Person 1979, ljnu analizu uloge materijalne kulture sem kao tehnologije ili
Mahler 1977). Jedna zanimljiva odlika tih ranih" marksistikih odraza" drutvenih odnosa. Marksistike analize materijalne kul-
analiza i u Engleskoj i u Skandinaviji jeste da one nisu smatrane
nespojivim sa procesnom arheologijom. Naprotiv, izgleda da su
mnogi arheolozi uivali prisustvo u oba lagera". Mnogi su mark-
sizam posmatrali, najblae reeno, kao jo jedan pristup koji se
moe uklopiti u novo" gledite.
ini mi se da ima vie razloga zbog kojih marksizam tokom
sedamdesetih nije shvaen kao pretnja" niti kao radikalna alter-
145 Tradicionalno je drutveni i privredni ivot sakupljako-lo-
ture kao dela ideolokih sistema opravdanja, pripadaju prven- vakih zajednica opisivan kao jednostavan. Nekakav sloeniji"
stveno vremenu poev od osamdesetih pa nadalje (videti peto ivot je dugo smatran posledicom uvoenja zemljoradnje i teh-
poglavlje). nolokih i drutvenih prevrata koji su se dogodili na njenom
tragu. Sa polazitem u etnografskim analogijama i arheolokoj
Marksistiki primer: pojava zemljoradnje grai iz razliitih podruja sveta Barbara Bender pokazuje da su
mnoge socijalne okolnosti za koje se smatralo da su prouzroko-
Veliki deo marksistikih rasprava o drutvenim promenama vane zemljoradnjom, faktiki postojale ve u prethodnim saku-
vodio se oko toga da li su pokretaka snaga razvoja prvenstveno pljako-lovakim zajednicama. To vai za okolnosti kao to su
proizvodni odnosi ili su proizvodne snage te koje konano" stalna stanita, obuhvatan sistem razmene, kult predaka, statusna
odluuju o njemu. Engleski arheolog Barbara Bender je dala za- diferencijacija, zanatska specijalizacija, kompleksnost rituala i vod-
nimljiv primer prvog u lanku Gatherer-Hunter to Farmer: a Soci- stvo.
al Perspective" (1978). On predstavlja i jedan od najranijih ozbiljnih
Barbara Bender smatra da to saznanje daje sasvim drugaije
pokuaja da se objasni pojava zemljoradnje kao rezultat drutve-
polazite za razumevanje i objanjenje prelaska na zemljoradnju.
nih, a ne prehrambenih potreba. Slino Flanneryju i Barbara Ben-
Ona smatra da ima osnova za tvrdnju da je pre uvoenja zemljo-
der smatra odluujuim da analizira stanje u prethodnim saku-
radnje na Srednjem istoku postojala Obuhvatna konkurencija oko
pljako-lovakim zajednicama da bi se razumeo taj proces pro-
moi i dominacije i izmeu lokalnih sakupljako-lovakih zajed-
mene. Ali tamo gde Flannery stavlja teite na sistem ishrane i
nica i interno unutar tih zajednica. Rivalstvo se iskazivalo kroz
resurse, Barbara Bender stavlja teite na proizvodne odnose.
146 Tu potrebu, meutim, nije stvorio manjak prehrambenih proiz-
rituale, zabave i razmenu. I zabave, rituali i izgradnja drutvenih voda; ona je bila rezultat drutvenih protivrenosti koje su se
saveza kroz razmenu poklona zahtevali su viak i time poveanu razvile u sakupljako-lovakim zajednicama u vremenu pre tog
proizvodnju. Drutvena potreba, koju su stimulisali konkurencija prelaza.
i rivalstvo, time je neposredno uticala na proizvodnju i njen Barbara Bender pokazuje kako su unutranje socijalne potre-
intenzitet. Odreene vrste ivotinja koje su kasnije pripitomlje- be mogle biti vana pokretaka snaga za poetak onog procesa
ne, na primer krupna stoka, mogle su imati posebno veliki sim- koji je Childe nazvao neolitska revolucija". Drutveno rivalstvo i
boliki znaaj, a shodno tome biti posebno poeljne. Izmeu konkurencija izmeu sakupljako-lovakih zajednica i unutar njih
ostalog, ona ukazuje na kult bika na Levantu, daleko pre nego stimulisali su ekonomsku promenu koja je imala nesluene po-
to je govee pripitomljeno. Rast stalne nastanjenosti unutar sa-
sledice. Ona takoe ukazuje da razlog to su odreene vrste ivo-
kupljako-lovakih zajednica mogao je takoe da doprinese in-
tinja pripitomljene, govee na primer, nije nuno u njihovom
tenziviranju proizvodnje i da otvori mogunost vee kontrole i
ljudi i zemljita. privrednom znaaju, ve u veoj meri u simbolikom i kultur-
Po Barbari Bender, konkurencija i drutvene protivrenosti nom znaenju koje je bik imao u odreenim podrujima.
izmeu sakupljako-lovakih zajednica i unutar njih bili su od-
luujui za pojavu zemljoradnje. Ti procesi su stvorili potrebu
za intenzivnijom proizvodnjom koja stimulie tehnoloki raz-
voj. Mada nema neke automatske povezanosti izmeu razvoja
proizvodnih snaga i razvoja drutvene nejednakosti, drutvena
konkurencija esto ini najvaniji podsticaj proizvodnji vika, a
na dugu stazu posredno doprinosi razvoju proizvodnih snaga.
Potreba za poveanom proizvodnjom daje dakle kao rezultat da
sakupljako-lovake zajednice prelaze na ratarstvo i stoarstvo.
147 se rodili.
Pojedinac i drutvo: gledita usmerena na aktere Kritika koja se sa razliitih idealistikih ili subjektivistikih
pozicija upuuje funkcionalizmu, marksizmu i strukturalizmu sa-
Po sociologu Anthonyju Giddensu nauka o drutvu je tokom
dri upravo to da oni ne uzimaju u obzir ulogu oveka u drutvu.
poslednjeg stolea bila obeleena raspravom izmeu subjektivi-
Njih ne zanimaju ljudi koji se nalaze iza" predmeta, ve usred-
sta" i objektivista". To je rasprava izmeu onih koji u objanja-
sreuju svu panju na sistem koji se nalazi u pozadini i ljudi i
vanju drutvenih procesa odluujue teite stavljaju na svest i
predmeta (Flannery 1976). Drutvo postoji iskljuivo u obliku
namere ljudi (aktera"), i onih koji daju prednost nadreenim
struktura" ili supsistema" koji ive svojim sopstvenim ivotom
strukturama i nenameravanim posledicama delanja. Oni prvi obi-
no imenuju svoje stajalite kao metodoloki individualizam, tran- ljudima iza lea. Socijalni akteri se praktino svode na figure u
sakcionizam ili idealizam, dok potonji trae utoite u razliitim dinovskoj ahovskoj igri. ovek kao drutveno i mislee bie je
teorijskim pravcima kao to su funkcionalizam, marksizam i struk- u arheolokom kontekstu otpisan kao remetilaka nebitnost"
turalizam (Giddens 1984). (Higgs & Jarman 1975:5). To je ono to je filozof Karl Popper
nazvao fizikalistikim determinizmom" i to opisuje kao moru":
Time postaje jasno da sve teorije o drutvu koje sam dosad
opisao, pripadaju objektivistikoj" strani tog razmea. To vai Ja sam fizikalistiki determinizam nazvao morom [...] jer on tvrdi
koliko za kulturnoistorijsku arheologiju toliko i za funkcionali- da je ceo svet, sa svim onim to sadri, dinovski automat, a da mi
stiko i marksistiko gledite koji su se kasnije pojavili. Kulturno- nismo nita drugo do sitni zupanici, u najboljem sluaju podauto-
istorijska arheologija polazi od stava da je kultura postojala pre mati. On posebno razara ideju kreativnosti. (Citirano po Fjelland
1981:124)
ljudi, i da su njihov ivot i delanja odreeni kulturom u kojoj su
148 nju ulogu u arheologiji nego one koje su usmerene na strukture,
Kao i mnogi logiki pozitivisti Karl Popper zastupa pogled na one ipak postoje. To je, izgleda, posebno sluaj u engleskoj i
drutvo i istoriju koji se naziva metodolokim individualizmom. amerikoj arheologiji osamdesetih. Neka ovde ostane kao pitanje
Najkrae reeno, taj pogled pridaje odluujui znaaj kako obli- bez odgovora koliko su one povezane sa odgovarajuim in-
kovanju drutva tako i onom toku kojim se istorija kree. Sve to dividualistikim" vetrovima koji su u to vreme duvali angloame-
se dogaa u drutvu ili sa njim, u krajnjoj instanci je rezultat rikim politikim predelima. Hodder je ve pomenut, ali je mnogo
izbora pojedinih aktera. Socijalne strukture ili drutva nemaju ostale postprocesne arheologije imalo jasne idealistike crte. l
nikakvu egzistenciju ili supstancu po sebi, ve su proizvodi ljud- kod kritikih" arheologa kao to su Miller, Tilley i Shanks nala-
skih delanja i izbora. Mi moemo shvatiti i objasniti drutveni zimo slian humanistiki" profil, u kome sredinje mesto zauzi-
ivot samo razumevajui ljudske porive i obrasce ponaanja.
maju elja da se (pojedini) ovek i njegova intencionalnost uine
Norveki antropolog Fredrik Barth se moe smatrati predstav- vidljivim (Miller & Tilley 1984, Shanks & Tilley 1987a, 1987b).
nikom takvog shvatanja drutva i drutvenih procesa usmerenog U isto vreme kada je na scenu stupila postprocesna arheolo-
na aktere (Barth 1966). Barth stavlja teite upravo na oveka kao gija, u amerikoj arheologiji i antropologiji lansirana je serija
delatnog aktera koji je stalno izloen izboru, a te izbore ini na
osnovu svesti" i namera" o tome ta e njemu ili njoj najbolje
posluiti. Kako on kae: Na osnovu naeg sopstvenog ivota,
smatramo neporecivim i istinitim da ljudsko ponaanje pre svega
oblikuju svest i namere" (Barth 1966:20). Socijalne strukture, et-
nicitet i druge kulturne formacije postaju zbirni rezultat delanja
pojedinaca. Odgovarajua stanovita nalazimo kod sociologa kao
to su Max Weber, filozofa istorije kao to je R. G. Collingwood i
u znaajnoj meri kod arheologa Iana Hoddera.
Mada teorije drutva usmerene na aktere igraju znatno ma-
149 arheolozi Timothy Earle i Robert W Preucel lansirali da bi se
modela delanja usmerenih na aktere. Veina njih se pojavila u razumeo kulturni razvoj. U njoj nalazimo sledee:
okvirima prouavanja sakupljako-lovakih zajednica, a uglavnom
spadaju u ono to se naziva optimalnim modelima sakupljanja Mi shvatamo ljude kao racionalne, oni biraju izmeu alternativ-
nih strategija na osnovu manje ili vie preciznog vrednovanja njiho-
hrane (Optimal foraging models") (Keene 1979, Winterhalter &
vih relativnih trokova i prednosti. Osnovna ideja je da ljudi svuda, u
Smith 1981, Bettinger 1987). Ti modeli su zasnovani na ideji da manjoj ili veoj meri, pokuavaju da maksimiraju zadovoljavanje svo-
ljudi racionalnim izborima pokuavaju da svojim delanjem po- jih potreba svojom potronjom vremena, novca i drugih resursa.
stignu maksimalnu ekonomsku korist. Ili, reeno na drugaiji na- (Earle & Preucel 1987:511)
in, sakupljai i lovci ele da pribave maksimum hrane i drugih
resursa uz minimum napora. Oni zato biraju da pribavljaju one Ja ovde ne krijem da sam veoma uzdran prema toj perspek-
resurse koji daju maksimalnu iskorienost energije. Pre svog de- tivi ponaanja" koja je lansirana u delovima novije amerike arhe-
lanja sakupljai i lovci e ga vrednovati izmeu ostalog uzimajui ologije. Implicitno nam se kazuje da je onaj isti razum koji oznaa-
u obzir odnos izmeu potronje vremena i rizika s jedne i oeki- va kapitalistiko maksimiranje profita, upravljao ljudskim delatno-
vane dobiti s druge strane. Pretpostavlja se da osnovu okolnosti stima u svim vremenima, pa zato moe da objasni tok kojim se
kao to su lokalizacija stanita i veliina skupina ine takvi prora- istorija kretala. Pitanje je naravno da li je ekonomska racionalnost,
uni toga ta je najcelishodnije i racionalno". kako je mi shvatamo na Zapadu, univerzalna veliina, i da li se
Odgovarajue ideje o sutinskoj ekonomskoj sledstveno tome kultura moe shvatiti kao organizovani uinak ta-
racionalnosti nalazimo u onoj perspektivi ponaanja koju su kvog individualnog sitnotrgovakog mentaliteta.
150 Hodderovo polazite je na mnoge naine isto kao i ono Bar-
Sasvim drugaije individualno orijentisano gledite zastupa bare Bender. Oboje odbacuju tvrdnju da je zemljoradnja nastala
Ian Hodder. On pokuava da sagleda nain na koji ljudi shvataju kao posledica univerzalnih praktinih i ekonomskih prilika, zbog
svet zavisno od svoje kulture. Taj mentalni i socijalno steeni rasta stanovnitva ili klimatskih uzroka. Oboje ukazuju na to da su
filter" onemoguava nam da nau sopstvenu racionalnost posta- mnoge okolnosti, koje obino povezujemo sa zemljoradnjom,
vimo kao osnovu razumevanja ljudi u praistorijskim kontekstima. faktiki postojale pre nego to je i nastala zemljoradnja. Hodder
Za razliku od funkcionalistikih, marksistikih i individualno usme- prihvata i tumaenje Barbare Bender da je to bio izraz drutvene
renih gledita u amerikoj arheologiji Hodder eli da ozbiljno konkurencije i drutvenih protivrenosti, te da su odreene sku-
shvati ljudske simbolike i mentalne kategorije. U poznijim rado- pine ili odreeni pojedinci zbog toga eleli da poveaju proiz-
vima on je pomalo napustio uporite svoje kontekstualne arheo- vodnju. Ali to nije dovoljno da objasni zato su neki drugi ljudi
logije u Collingwoodovom idealistikom poimanju istorije (vi- prihvatili poveano optereenje u radu i strou drutvenu kon -
deti Johnsen & Olsen 1992). trolu koja je dola sa stalnim stanitima, intenziviranjem proiz-
vodnje i savremenom zemljoradnje. Kako je to moglo biti obrazlo-
Subjektivistiki primer: pripitomljavanje Evrope
U svojoj knjizi The Domestication of Europe (1990) Hodder
predstavlja sasvim nov pogled na poreklo zemljoradnje, u kome
je perspektiva bar delom individualno orijentisana: Samo razu-
mevanjem toga kako su uvoenje zemljoradnje iskusili i sproveli
sami ljudi moemo shvatiti tu promenu. Tako posmatrano, on
predstavlja idealistiko poimanje istorije u kome ljudske ideje o
svetu postaju odluujue za njihova praktina delanja. On zato
moe posluiti kao koristan kontrast vie materijalistikim obja-
njenjima porekla zemljoradnje (videti ranije primere).
151 ze grobovi, a ljudske lobanje su naene i na podovima. Osim
eno pojedincima? Zato bi slobodni sakupljai i lovci smatrali da toga, i tu i na mezolitskom stanitu Lepenski Vir kraj Dunava
je bolje stalno se nastaniti i muiti se na njivama? Po Hodderu, uloeno je mnogo truda na ukraavanje prostora oko ognjita i
pitanje nije toliko u tome koliko su ili zato su biljke i ivotinje pei. Veliki deo te simbolike izgleda usmeren na kuu i domau
pripitomljene, ve kako to da su sami ljudi ukroeni da prihvate sferu, dok spoljna, javna" sfera nema takvih manifestacija.
te nove okolnosti. Hodder to smatra odrazom toga to je kua u toj fazi bila
Hodder ukazuje da su arheolozi zanemarivali obilje podata- simbol pripitomljenosti" naspram divljine". Pre i tokom uvo-
ka o simbolici i ritualima u arheolokoj grai iz vremena nepo- enja zemljoradnje, to jest faktikog pripitomljavanja ivotinja i
sredno pre i nakon uvoenja zemljoradnje u Maloj Aziji i jugo- biljaka, odvijalo se i kroenje" ljudske misli. To se dogodilo
istonoj Evropi. Ta graa je prenebregnuta jer se smatralo da nije tako to je razvijena opozicija izmeu divljine" i domaeg".
merodavna za vaeu predstavu o tome da pojava zemljoradnje Divljina, to jest priroda, poela je da se shvata kao drugaija,
ima praktine i ekonomske uzroke. Hodder, meutim, smatra da opasna i nestrukturirana, dok je domae, posebno kua, postalo
ima puno razloga da se teite stavi na te tragove ritualne i simbo- izraz sigurnosti i reda. Slike divljih ivotinja na zidovima unutar
like prakse. U zbijenom stanitu nalik na naselje Catal Hyk, na kue, ena koje jau na leopardima i lobanje divljih ivotinja
primer, u Turskoj iz 6. i 7. milenijuma p. n. e. mnoge zgrade su ugraene u zidove, mogu se, tako, itati kao simboliko kroenje
sa unutranje strane ukraene slikama leoparda i scenama iz lova. prirode i njeno ukidanje kao opasnosti. Kua je postala metafora,
Lobanje divljih ivotinja pronaene su obloene glinom ili uzi- simbolika slika stabilnosti, sreenosti - ukroenosti. Kosti
dane u zidove kua. U kuama i oko njih su pronaene glinene predaka ispod poda kue podvlae stabilnost i vezu sa prolou.
figure ena koje jau na leopardima. Ispod podova kua se nala-
152 1981,1984).
Poto su ljudi ukroeni u kui, i sami su mogli d a pripitome Giddens definie drutvene strukture kao postojee obrasce
ivotinje i biljke. pravila i raspodele resursa u jednom drutvu. Njegova teorija struk-
Nakon te mentalne promene ljudi su mogli da obraivanje turiranja polazi od toga da te drutvene strukture nisu statine,
zemlje i pripitomljavanje ivotinja smatraju razumnim". Bio je ve su povezane sa ljudskim delanjem. One su istovremeno uslov
to deo preobraanja prirode u neopasnu. Ljudi su, dakle, pove- delanja i njegov rezultat. Delanje stvara strukture i utie na njih,
ano optereenje u radu i stroe oblike drutvenog ophoenja ali te strukture koje stvaraju ljudi, deluju povratno i upravljaju
koji su doli sa zemljoradnjom i stalnim stanitima, prihvatili kao novim izborima i novim aktivnostima. Po onome to Giddens
pozitivnu vrednost u odnosu na divlju, opasnu i nestrukturiranu naziva dualitetom struktura", strukture predstavljaju i ogranienja
prirodu. i mogunosti (Giddens 1979, 1984).
Za razliku od pristupa usmerenih na aktere kao to je meto-
Teorija strukturiranja doloki individualizam, teorija strukturiranja ne privileguje in-
tencionalnost. A za razliku od gledita orijentisanog na strukturu
U poslednje vreme sve vei broj istraivaa drutva pokuava kao to je marksizam, ona smatra i da jednostrano fokusiranje na
da prevazie, po njihovom miljenju neplodnu razliku izmeu
delanja i strukture. Sociolog Anthony Giddens je najeksplicitnije
oblikovao jednu alternativnu teoriju. Njegovo je stanovite da i
teorije usmerene na aktere i teorije usmerene na strukture sadr-
e neto dobro, ali i da svaka za sebe imaju slabosti. Slino istrai-
vaima drutva kao to su Pierre Bourdieu (1977,1995) i Marshall
Sahlins (1985) i on je zato sebi postavio cilj da formulie teoriju
drutva koja bi uzimala u obzir i uinak delanja pojedinaca i pri-
znavala znaaj nadreenih drutvenih struktura (Giddens 1979,
153 hrana, ali njegov uinak se ne moe svesti samo na to da smo mi
delovanje struktura na ljude ima nedostataka. Jasno je, ipak, da faktiki doneli hranu kui. Nenameravano je poseta nekoj od
je Giddensova teorija blia gleditima orijentisanim na strukturu prodavnica iz velikih lanaca kao to su Obs!, Rimi ili Rema 1000
kao to je marksizam, nego gleditima orijentisanim na aktere. doprinela odravanju kapitalistike privredne strukture, koja dalje
Zato moe biti korisno pogledati malo njegovu kritiku perspekti- upravlja dugim nizom naih izbora i delanja na drugim pod-
va orijentisanih na aktere onako kako se javljaju u Collingwo- rujima. Odravanje nadreenih drutvenih i ekonomskih struk-
odovim istraivanjima, a u svakom sluaju u prvoj fazi Hoddero- tura je sasvim jasno neintencionalno. Reeno na drugaiji na-
ve kontekstualne arheologije. in, mi ne idemo na posao svaki dan s namerom da reproduku-
Po Giddensu, ljudi delaju na osnovu tek deliminog znanja jemo kapitalizam.
o drutvenom i kulturnom sistemu unutar koga operiu. Oni, Giddensova teorija strukturiranja je esto referisana u veli-
naravno, deluju iz namere da postignu eljene ciljeve, ali niko kom delu postprocesne arheologije (na primer Hodder 1986,
ne moe u potpunosti da sagleda koje su nepredviene posle- Shanks & Tilley 1987a, 1987b), ali je u manjoj meri upotrebljena
dice toga delanja. Samo su delom naa injenja usmerena pre- u konkretnim analizama istorije kulture. Primere vane i dobro
ma sopstvenim ili neposrednim potrebama". Druge i nepred- zasnovane upotrebe nalazimo, meutim, u radovima Johna Bar-
viene posledice naih delanja odvajaju se od naih namera i reta i Kjersti Schanche (Barret 1994, Schanche 1988, 1994). Ta
lepe" se na postojee strukture. Drugim recima, uinci naih teorija o dvostrukosti ili uzajamnosti struktura otvara prostor za
delanja se ire daleko preko namera, i zato ljudske namere ne veoma plodne pristupe prouavanju materijalne kulture, emu
mogu da objasne ni drutvo ni istoriju. Jedan primer: odlazak u u se vratiti u sledeem poglavlju.
kupovinu moe biti prouzrokovan eljom da se nabavi dobra
154 Po Giddensu, najvei broj promena u istoriji dogodio se kao
Giddens je neto manje jasan kad je re o potencijalu teorije posledica kontakta izmeu drutava razliitih tipova. To ne treba
strukturiranja da objasni drutvene promene. Izgleda, meutim, shvatiti kao oblik difuzionizma, ali stoji u odnosu na sukobe i
da su dva oblika promena implicitna (Giddens 1979, 1981). S trenja koji nastaju du onoga to on naziva rubovima vremena i
jedne strane on stavlja teite na promene kao deo jednog konti- prostora". To su susreti ili take dodira izmeu strukturno razlii-
nuiranog procesa. Zbog uzajamnog uticaja koji se sve vreme vri tih drutava, koja se mogu razlikovati upravo po tome to imaju
u odnosu izmeu delanja i strukture, strukture i drutvo nikada razliite pojmove o prostoru i vremenu. Neka drutva, kao nae
nee biti statini. I nepredviene i predviene posledice delanja sopstvene savremeno, imaju tehnologiju (kao to su avioni, tele-
na duu stazu doprinose tome da se strukture menjaju, to pak vizija, pismo i kompjuterska tehnologija) koja omoguava veliko
stvara neto drugaiju osnovu za nova delanja itd. To moemo
znanje o onome to je udaljeno i u prostoru i u vremenu. Nasu-
uporediti sa nenameravanim promenama kroz koje jezik prolazi
prot tome, paleolitske sakupljako-lovake zajednice imaju ogra-
tokom vremena. Takve promene se uvek i neizbeno dogaaju u
svim drutvima. nienije znanje o prostoru i vremenu. Kad se susretnu drutva sa
S druge strane Giddens priznaje da se dogaaju i obuhvatni- razliitim poimanjem prostora i vremena, u vreme doseljavanja
je, usmerene promene, tokom kojih celo drutvo menja karak-
ter. On ih naziva epizodnim" promenama (Giddens 1981:23,82-
83), a to obuhvata transformacije kao to su bile uvoenje zem-
ljoradnje ili pojava drave. Giddens se slae sa Marxom da takve
epizodine promene imaju svoju klicu u imanentnim struktur-
nim protivrenostima u drutvu. On, meutim, ukazuje na vanu
distancu prema onome to naziva samookidajuim modelima",
koji drutvo posmatraju kao izolovanu jedinicu, koja uvek sama
izaziva, svoju promenu (Giddens 1981:23, 83).
155 zajednice u Varangeru Giddensova teorija o drutvenim prome-
Evropljana u Australiju, na primer, nastaju takvi rubovi vremena nama odigrala je vanu ulogu (Olsen 1987b). To je bila jasno
i prostora". epizodna" promena. Ranije sam predstavio deo analize kao ilu-
Po Giddensu takvi rubovi" ukazuju na one oblike kontakata straciju marksistikog poimanja protivrenosti i drutvenih pro-
- esto i zavisnosti - koji nastaju izmeu strukturno razliitih mena, i ovde u kratko dodati neke od argumenata koji se odno-
tipova drutava [...] esto nestabilnih taaka dodira izmeu razli- se na Giddensove rubove vremena i prostora". U periodu 1300-
itih tipova drutvene organizacije" (Giddens 1981:23). Susre- 1700. n. e. samijske lokalne zajednice u istonoj Finmarki dolazile
tom razliitih tipova drutava nastaju napetosti i trenja koja se su u sve tenji dodir sa spoljnim norvekim, vedskim i ruskim
mogu podudariti sa dubljim protivrenostima u jednom drutvu zajednicama koje su bile sasvim razliite od njihovih. Trina pri-
ili u vie njih. Susret sa drugaijim drutvom otvara mogunost vreda, graenje crkava, misionarstvo i kolonizacija neki su od
drugaijih naina razmiljanja i alternativnog poimanja stvarno- pokazatelja tog dodira. Osim to su doprinele protivrenostima
sti, a to moe da oslabi neto od onog ideolokog lepka" koji je koje su nastale kao posledica razvoja proizvodnih snaga (naina
ranije vezivao zajednicu. Dok se kontinuirane promene i doteri- lova), ti rubovi vremena i prostora" stvorili su serije novih suko-
vanja dogaaju u svakom drutvu, epizodne" promene se ne ba i trenja. Moe se zamisliti da su se oni spojili sa latentnim
moraju dogaati. Nita ne kazuje da sakupljai i lovci moraju" sukobima u starom lovakom drutvu ili da su stvorili povoljne"
postati ratari ili, to se toga tie, da socijalizam mora zameniti uslove da se oni pojaaju. Hrianska misija je nametnula nove
kapitalizam. pogrebne obiaje i pogrebna mesta i zabranila tradicionalnu ritu-
U mojoj sopstvenoj analizi transformacija samijske lovake alnu i religijsku praksu. Norveka i ruska naselja obezbedila su
156 svoj puni oblik je dobilo u kulturnoistorijskoj arheologiji. Izgle-
konstantnu ivicu" dodira, neto to je zajedno sa uvoenjem da kao da su tipovi sekira, maeva ili vrhova strela stekli sopstve-
strane administracije i zakonodavstva stvorilo nova pravila i nove ne oblike ivota. Oni nastaju, menjaju se i ire skoro nezavisno
mogunosti za delanje: od ljudi koji su ih napravili, menjali i irili. Tako nastaje pojam
kulture skoro nezavisan od ljudi.
Uinak je bio da je cela lokalna drutvena sredina osporena. Dok
je drutvena reprodukcija ranije bila shvatana kao data, vrednosti To shvatanje je preuzela procesna arheologija preko svog eko-
nisu osporavane, a tradicija uzimana kao istina, dotle je situacija do- funkcionalistikog i sistemskoteorijskog ukotvljenja. Kulture i dru-
dira lokalnu zajednicu suoila sa novim okolnostima, koje su zahteva- tva operiu po sopstvenoj logici nezavisno od ljudske volje i ljud-
le kontinuirano redefinisanje i nove strategije. Ona je [...] stvorila nov skih namera. Kao to smo videti, to vai i za marksistiko poima-
i nesiguran" kontekst u kome znanje steeno tokom dugog trajanja nje istorijskog razvoja. Svaka arheoloka teorija drutva, meu-
vie nije prirodan i siguran izdan moi, i koji je jasno stvorio jednu tim, neizbeno mora uzeti u obzir ljude koji su iveli, mislili i
oportunistiku arenu za pojedinano delanje, krenje pravila i mani- delali. Ne postoje nikakvi sistemi, strukture, drutva ili kulture
pulativne strategije. (Olsen 1987b:76) koje nisu stvorili, odravali i menjali ljudi.
Dakle, u tom sadejstvu internih i eksternih protivrenosti vi-
deo sam klju za objanjenje transformacije samijske lovake za-
jednice.

Zakljuak
Pokuaj arheologije da objasni praistorijska drutva i kulture
u velikoj meri je bio obeleen shvatanjem oveka kao neeg ime
upravlja drutveni, kulturni ili ekoloki sistem. To deterministi-
ko shvatanje oveka zasnovano je na detinjstvu arheologije, a
157 io veliki deo ranijih teorija o drutvu. Strukture su i rezultat i
To saznanje ipak ne srne da nas zavede da poverujemo da preduslov delanja, one su i posledica i uzrok. Meutim, a na to
pojedinac, onako kako ga znamo iz zapadne, liberalistike misli u se vratiti u sledeem poglavlju, najvei potencijal primene
(slobodan, nezavisan, obuzet maksimiranjem profita itd.), jeste teorije strukturiranja u arheologiji u tome je to ona moe dopri-
univerzalna veliina na kojoj moemo zasnivati nae analize. Moda neli prouavanju materijalne kulture.
je ta protivrenost izmeu pojedinca i drutva pre proizvod vla- I procesna i postprocesna arheologija su u svojim objanje-
dajue ideologije u naem sopstvenom drutvu, u kome se poje- njima drutvenih i kulturnih promena obeleene onim to Gid-
dinac smatra osnovnom veliinom. Po mom miljenju individual- dens naziva samookidajui modeli". Na trenutke izgleda kao da
no orijentisane drutvene teorije, kao i one koje su usmerene na je razoaranje mehanicistikim difuzionistikim teorijama kultur-
namere mogu malo doprineli arheologiji. Ve sam neto govorio noistorijske arheologije zatvorilo vrata za razumevanje onoga to
o slabostima od kojih one pate, i ovde u ih rado ponoviti. Me- se dogaa u dodirnoj taki izmeu drutava, a onda i tome u
utim, ostaje nejasno u kojoj bi meri perspektive isto usmerene kojoj meri to moe osvetliti drutvene promene. Kada se menjaju
na aktere mogle da objasne drutvene promene. jedno ili vie drutava, to mora uticati na druga drutva i stvarati
Drutvena teorija Anthonyja Giddensa uva najbolje elemen- rubove" sukoba i trenja. Kao to Giddens ukazuje, to se moe
te Marxovog miljenja, a istovremeno odbacuje njegov ekonom- podudariti sa latentnim internim sukobima u zajednicama i do-
ski i evolucionistiki determinizam. Svojom teorijom strukturi- prineli da se pojaa njihov uinak. ak i tako iskrivljeno obja-
ranja Giddens je otvorio mogunost da se prevazie neplodan njenje kulturnih promena kao io su migracije, dobija lime nov
jaz izmeu pojedinca i drutva, delanja i strukture, koji je obele- poiencijal. Ona trenja, mogunosti i ogranienja koja se javljaju
158

u susretu izmeu razliitih tipova drutava, trebalo bi da mogu da


stvore plodnu teorijsku perspektivu za arheoloka istraivanja dru-
tvenih promena.
To naravno ne znai da se promene epizodnog" karaktera
moraju dogoditi ukoliko se pojave dodirne take izmeu razlii- 5
tih oblika drutava. Mnogi istorijski i etnografski primeri pokazu-
ju kako su, na primer, sakupljai i lovci sauvali svoju sopstvenu
Teorije o materijalnoj kulturi
drutvenu strukturu Uprkos bliskom kontaktu sa drugim drutvi-
ma. Ono to Giddensova teorija moe da ponudi, jeste jedno
mogue objanjenje kad su se takve promene ve dogodile. Upr- Arheologija je neraskidivo povezana sa prouavanjem materijal-
kos onome ta logiki pozitivisti i novi arheolozi tvrde, mogue ne kulture. Za razliku od istoriara, koji svoje iskaze o prolosti
je odrati jasnu razliku izmeu objanjenja i predvianja. temelji na njenim pisanim potvrdama, arheolog kao svoju primarnu
izvornu grau ima materijalne ostatke ponaanja iz prolosti. Te fi-
zike tragove ljudskih delanja nazivamo materijalnom kulturom, a
taj pojam je uvela kulturnoistorijska arheologija. Arheologija je i u
poznijim vremenima zadrala taj pojam, ali je pokuala da se distan-
cira od mnogih teorijskih ogranienja i ogranienja u tumaenju
koja postoje u kulturnoistorijskoj arheologiji. Materijalna kultura je
pojam koji obuhvata sve osobine nae fizike okoline koje su stvorili
ljudi, ili na koje oni utiu. Kremene sekire, svemirski brodovi,
kue, automobili, putevi, umetnost, odea, smee i hrana; sve su to predstave o tim drutvima. Proces tumaenja ima, meutim, vaan
primeri onoga to nazivamo materijalnom kulturom. i nuan preduslov: ako elimo da koristimo materijalnu kulturu da
Fragmenti materijalne kulture koji su preiveli iz prolosti, u bismo razumeli drutvene i kulturne procese iz prolosti, moramo
mnogim sluajevima ine jedinu neposrednu vezu koju imamo sa imati nekakve opte predstave ili teorije o tome kakvu ulogu mate-
dalekim drutvima iz prolosti. Na osnovu tragova kao to su ostaci rijalna kultura igra u drutvu. Kakva je veza izmeu drutva i mate-
kua, orua i grobovi, pokuavamo da tumaenjem stignemo do rijalne kulture? ta upravlja oblikovanjem jedne zgrade ili nekog
orua? Zato su odreena orua ukraena, a druga nisu? Zato dva
160
Nauke koje su davale ton u oblikovanju teorija o drutvu i
susedna naroda prave sasvim razliitu keramiku? Sve su to pitanja
kulturi - sociologija, socijalna antropologija i istorija - u maloj
na koja moemo odgovoriti samo ako imamo neke teorije ili okvire
tumaenja od kojih bismo poli.
Poto takve teorije obuhvataju odnos materijalne kulture pre-
ma drutvu i ljudskom delanju, granica izmeu onoga to sam u
prolom poglavlju nazvao teorijom o drutvu s jedne strane i
raznih teorija o materijalnoj kulturi s druge strane, prestaje da
bude otra (videti Schiffer 1988:469). Po pravilu e teorije o ma-
terijalnoj kulturi biti izvedene iz neke teorije o drutvu i kulturi.
To znai da se mi esto sluimo teorijama koje nisu razvijene s
posebnom namerom da se pomou njih tumai materijalna kul-
tura, ali koje se prilagoavaju i razvijaju za tu namenu. To ne vai
posebno za arheologiju. Pojedine teorije i naini analize koji su
razvijeni za jedno podruje i unutar jedne discipline, mogu se
pokazati plodonosnim i unutar drugih naunih grana. Jedan od
primera je strukturalizam koji je prvobitno razvijen u okvirima
lingvistike, ali se kasnije pokazao upotrebljivim u tumaenju niza
drugih ljudskih oblika izraavanja.
U ovom poglavlju razmotriu neke od teorija koje su obele-
ile nain na koji su arheolozi shvatali materijalnu kulturu. Usred-
srediu se na one teorije koje su bile aktuelne nakon 1960, godi-
ne, to jest poev od pojave procesne arheologije. Ogranienje je
delom prouzrokovano time to smo u tom periodu doiveli naj-
otvoreniju raspravu o ulozi materijalne kulture u drutvu, a de-
lom zato to sam poimanje materijalne kulture unutar kulturnoi-
storijske arheologije relativno opirno izneo u prethodna dva
poglavlja. Moe se primetiti i da je strukturalizam u ovom poglav-
lju dobio neto vie mesta nego druge teorije. To je prouzroko-
vano time to osnova te teorije kulture nije ranije predstavljena
onako kako je to sluaj sa teorijama kao to su funkcionalizam,
marksizam i teorija strukturiranja.

Materijalna kultura kao izvor znanja


161 ono je bez sumnje podruje koje nije iskljuivo vezano za pra-
su se meri bavile materijalnom kulturom. U njima je prednost istorijske zajednice. Prouavanje materijalne kulture moe dati
davana govornoj rei, zapisima ili uoenom ponaanju, poto su vano i alternativno znanje i o naem sopstvenom savremenom
oni shvatani kao suvereni izvori za razumevanje kulture i drutva. drutvu. Jedan primer toga je projekat koji je rano tokom sedam-
Unutar antropologije je prouavanje materijalne kulture bilo iz- desetih zapoeo, u Taksonu u Arizoni, arheolog William Rathje
jednaavano sa starovremskom, muzeolokom etnografijom. U nezadovoljan metodama koje su sociolozi i psiholozi koristili u
tome je preutno sadran stav da je materijalna kultura slab ili bar svojim prouavanjima ponaanja ljudi. Njihovo prouavanje je u
biti bilo zasnovano na intervjuima i upitnicima. Ali problem je
sekundaran izvor obavetenja o drugim drutvima u poredenju
esto u tome to ljudi kau jedno, a ine drugo. Zato je Rathje
sa onim to se moe dobiti razgovarajui sa ljudima. Poznati an-
zapoeo projekat sa namerom da upotrebi arheoloku metodu i
tropolog Edmund Leach zato tvrdi da arheologija, koja nema
teoriju za analizu savremenih obrazaca ponaanja. Projekat je na-
takav pristup ivim ljudima, nikada ne moe razumeti simbolike
zvan projekat smee" jer je namera upravo bila da se analizira
i kognitivne odlike ljudske kulture (Leach 1973). Mada se danas
smee kako bi se, izmeu ostalog, steklo bolje razumevanje obra-
unutar antropologije i sociologije moe primetiti obnovljeno za-
zaca potronje kod stanovnitva Taksona (Rathje 1984).
nimanje za prouavanje materijalne kulture, nije nikakvo prete-
Rathje je bio zainteresovan da ukrsti rezultate istraivanja po-
rivanje tvrditi da je to podruje u relativno maloj meri ozbiljno
troakih navika ljudi dobijenih tehnikom intervjua sa onim to
shvatano u drutvenim naukama.
se faktiki moglo iitati iz njihovog smea. Jedna od stvari koja
Mada je neposredno prouavanje materijalne kulture samo u je istraivana, bila je potronja alkohola. Savet za zdravstvo Takso-
maloj meri ukljueno u istraivanja savremenih i istorijskih dru-
tava kojima se bave naunici u drutvenim naukama i istoriari,
162 moderne materijalne kulture mogu da se koriste za korekciju
na 1973. godine je intervjuisao izabran broj domainstava u gradu podataka o naem sopstvenom drutvu koje dobijamo uz pomo
o njihovoj potronji alkohola. Svi su odgovarali anonimno, a drutvenonaunih metoda. Kako u pri kraju poglavlja pokazati,
istraivanje je sprovedene korienjem uobiajenih sociolokih analize moderne materijalne kulture mogu da obezbede sazna-
merila za izbor i vrednovanje. Rezultati su objavljeni i mnogi su nja o daleko dubljim okolnostima u drutvu nego to su to ishra-
ih shvatili kao dobru indikaciju potronje alkohola u Tak-sonu. na i potroake navike. Mada o tome retko razmiljamo, materi-
Rathje je to uporedio sa sopstvenim istraivanjem kanti za smee jalna kultura je osnovni sastojak nae sopstvene spoznaje sveta -
istih domainstava. Kante za smee ne lau na isti nain, i uoena pripadnosti, vremena" i promena. Da uzmem trivijalan primer:
je upadljiva razlika izmeu njihovog sadraja i rezultata promene materijalne kulture (automobili, odea, frizure) moda
intervjua. U jednom podruju Taksona samo je 15 procenata nam vie od drugih stvari omoguavaju da iskusimo kako vreme
domainstava navelo da piju pivo, a nijedno domainstvo nije tee". Dok je materijalna kultura ranije esto due trajala od po-
troilo vie od osam flaa sedmino. Rathjeovo istraivanje smea jedinih ljudi, ona danas ima sve bri obrt. Zbog potrebe potro-
je pokazalo da preko 80 procenata domainstava iz tog podruja akog drutva za stalnom zamenom komercijalnih proizvoda mi
ima flae od piva u smeu, a da 54 procenta baca u smee vie uoavamo (ili nas to navodi da poverujemo) da vreme tee br-
od osam flaa sedmino. Ispoljile su se i socijalne varijacije
izmeu potronje koju su sami naveli i onoga to je faktiki
moglo da se utvrdi na osnovu smea. Tipine grupacije sa ni-
skim primanjima esto su davale iskrivljenu sliku time to su
govorili da nikada ne piju pivo, dok su Amerikanci iz srednje
klase, koji su, istini za volju, priznavali izvesnu potronju, do-
sledno navodili manju potronju (Rathje & Hugs 1975, Rathje &
McCarthy 1977).
Rathjeov projekat smee" pokazuje kako arheoloke analize
163 narodima, seobama i pradomovini. Ali dublja teorija o vezi izme-
e". I naravno, iznenadimo se koliko komino starinski i dalek u materijalne kulture i drutva nikada nije formulisana.
deluje svet na slikama iz sedamdesetih. U posleratnom vremenu u sve veoj meri se proirilo nepo-
verenje u to da se moe izvriti etnika i kulturna identifikacija
Materijalna kultura: stil ili funkcija samo na osnovu materijalne kulture. Tokom pedesetih vidimo
zato sve jae usredsreivanje na tehnoloke i ekonomske strane
Shvatanje materijalne kulture kao nedovoljno pogodnog iz-
materijalne kulture. Mnogi su iskazivali i veoma pesimistika mi-
vora za razumevanje dubljih strana drutva i kulture nije ograni-
ljenja o tome ta se moe zakljuiti samo na osnovu materijalne
eno samo na antropologiju ili druge drutvene nauke. Ono je u
kulture (videti Tree poglavlje). Engleski arheolog Christopher
najveoj meri obeleavalo arheologiju i bilo je jedan od predu-
Hawkes tvrdio je da arheolozi mogu samo da se nadaju da e
slova za tipoloku i hronoloku maniju koja je muila tu nauku.
rekonstruisati materijalne strane ivota i prolosti. On govori o
Arheologiji iz devetnaestog i prve polovine dvadesetog stolea
lestvama zakljuaka" na kojima su samo najnie preke, tehnolo-
arheoloka graa je bila pre svega izvor za hronoloku i kulturnu
gija i ekonomija, normalno dostupne arheolozima. Vie preke
klasifikaciju razvoja i naroda. Promene u materijalnoj kulturi su
na lestvicama, kao to je socijalna organizacija, mogue je dosei
postale objektivno merilo razvoja i napretka, te razlikovanja iz-
samo u srenim sluajevima, dok su najvie preke, ideoloke i
meu kulturnih naroda" (onih koji se menjaju) i prirodnih na-
religijske predstave ljudi, van dosega arheologa (Hawkes 1954).
roda" (onih koji to ne ine). Istina, kulturnoistorijska arheologija
Drutveni i simboliki ivot ljudi je bio uglavnom van onoga i-
je shvatala materijalnu kulturu kao izraz izvornih, duhovnih
me su se arheolozi bavili.
kultura, i koristila je u svojim esto spekulativnim traganjem za
164 strele, strugai i noevi. Njih ini apsolutno najvei deo predme
Procesna arheologija je na neki udan nain tom shvatanju ta koje svrstavamo u arheoloku grau.
uputila izazov, ali ga je i uvrstila. Ona ga je izazvala svojim ispo- 2. Sociotehniki predmeti su predmeti koji imaju svoju najva
Ijenim uverenjem da arheoloka grada sadri informacije o svim niju funkciju u socijalnoj sferi drutva. Njihova praktina kori
aspektima drutva, i tvrdnjom da nita nije van podruja delatnosti snost je mala, ali im je za uzvrat funkcija da pokau drutveni
arheologije (Binford 1962). Pa ipak, uinjen je mali broj pokuaja status vlasnika. Primeri takvih statusnih simbola mogu biti kraljev
da se istrae najvie preke Hawkesovih lestvi. Svojim eko- ska kruna, krzno od vizona ili veliki i lepo ukraen bode od
funkcionalistikim pristupom, u kome se kultura prvenstveno smatra kriljca.
oruem u prilagoavanju prirodi, procesna arheologija je stavila u 3- Ideotehniki predmeti funkcioniu unutar duhovne ili ritualne
iu tehnoloke i ekonomske aspekte materijalne kulture. sfere drutva. To su predmeti koji nemaju nikakvu praktinu vrednost
U svom uvenom lanku iz 1962. godine Archeology as an- i ne signaliziraju drutveni status. Prvenstveno znaenje takvih
thropology" Lewis Binford je, meutim, pokuao da skicira nov predmeta poiva u njihovom verskom ili duhovnom sadraju.
program arheolokog prouavanja materijalne kulture. U osnovi Tipini primeri su kumiri i amanski bubnjevi.
tog programa stoji shvatanje kulture kao funkcionalnog sistema
sastavljenog od razliitih podsistema kao to su tehnoloki, soci-
jalni i ideoloki podsistemi. Kulturnoistorijski arheolozi su, po
Binfordu, u suvie maloj meri pokuali da posmatraju materijalnu
kulturu kao funkcionalne delove takvih podsistema i, sled-
stveno tome, nisu razdvajali razliite funkcionalne kontekste iji
je ona deo. On zato predlae da se arheoloki predmeti podele u
tri kategorije prema tome kom podsistemu pripadaju:
1. Tehnomiki" predmeti su praktina orua (tehnologija) koja
su neposredno vezana za upotrebu u okolnoj sredini, na primer
tehnomiki" ili sociotehniki predmet? Da li mi koristimo odeu
165
iskljuivo iz praktinih razloga? to vie razmiljamo o materijalnoj
Kad se naemo pred jednom velikom koliinom nalaza,vano kulturi u naem sopstvenom drutvu, to nam je tee da sauvamo
je grupisati artefakte na osnovu te tri kategorije. Svaki tip razliku izmeu praktinog" i simbolinog". Moda se deo
predmeta pripada prvenstveno jednoj od tih grupa. Kad je to posebnosti materijalne kulture i nalazi upravo u tome to je ona
razvrstavanje zavreno, moemo nastaviti iitavajui iz tih pred- istovremeno i tehnologija i znak. Da bih to produbio, napustiu na
meta njihove ekonomske, socijalne i ideoloke informacije. U trenutak arheologiju i nakratko zaci u semiotiku.
okvirima tehnomike" grupe oblik i sastav predmeta neposredno
odslikavaju ekonomske prilike, to jest korienje resursa i l Materijalna kultura kao znak
ekoloko prilagoavanje. Iz sociotehnike grae, na primer grob-
nih nalaza, moemo iitati stepenovanje statusa i druge drutvene Semiotiku - prouavanje znakova - utemeljio je vajcarski
prilike, dok ideotehniki predmeti odslikavaju religiju i ideo- lingvista Ferdinad de Saussure (1857-1913). Kasnije u se u ovom
logiju. U svom lanku Binford izriito pravi razliku izmeu stila" poglavlju vratiti njegovim teorijama, a ovde u ukazati na samo
(predmeta sa socijalnom i simbolinom vrednou) i funkcije" nekoliko aspekata onako kako ih je razvio francuski semiotiar i
(praktinih predmeta). Razlika izmeu predmeta sa praktinom kritiar knjievnosti Roland Barthes. Barthesove analize su posebno
funkcijom i predmeta sa simbolinom funkcijom obeleila je na- zanimljive za nas, jer je on u vie radova pokuao da prilagodi
in na koji procesna arheologija pristupa materijalnoj kulturi. Saussureovu lingvistiku semiotiku materijalnim sistemima znakova
Koliko je odriva suprotnost izmeu materijalne kulture kao kao to su odea, hrana i drugi elementi materijalne kulture
tehnologije i materijalne kulture kao znaka? Da li je automobil (Barthes 1984, 1985, videti takoe Olsen 1990).
166 uis Hjelmslev ini izmeu denotativnih i konotativnih znaenja u
Znak se po Saussureu odlikuje svojom dvodelnom strukturom. jeziku (Egebak 1972). Denotativno znaenje je neposredno ili
Jedan znak, na primer jedna re, ima i konkretan izraz i zna-enjski bukvalno znaenje jednog znaka. Re prase" denotativno upu-
sadraj. U jezikom je sistemu znakova veza izmeu glasova uje na stvarnu ivotinju ije re peene komade jedemo za Bo-
(oznaitelj") i znaenja rei (oznaeno") sluajna i nemotivisa-na. i. Istovremeno, znaenje te rei prenosi se na jednu novu i viu
Oblik koji ima izraz znaka moe biti bilo kakav ukoliko postoji ravan znaenja, konotativnu, kao izraz odreenog, svinjskog",
saglasnost ta on znai. Ne postoji nikakav kvalitet nalik na psa u naina ponaanja. Donekle pojednostavljeno moemo rei da je
rei pas" koja bi taj izraz, vie nego neki drugi, vezala za lajavo, konotacija simboliko znaenje, dok je denotacija neposredno
dlakavo udo sa etiri noge i repom. Drugi jezici su izabrali neke znaenje. Na primer, denotativno znaenje jedne praistorijske
sasvim drugaije rei (na primer dog") kao izraz za tu ivotinju. slike losa uklesane u kamen upravo je ta ivotinja, ali taj crte na
Dakle, u jeziku izraz (re) ima iskljuivo simboliku funkciju. konotativnoj ravni moe biti totemski simbol jednog klana ili ro-
Kao to Barthes ukazuje, najee je sasvim drugaiji sluaj sa dovske skupine (losovi ljudi").
materijalnim znacima kao predmetima. Tu je veza izmeu izraza Po Barthesu, materijalna kultura nosi otisak upravo tog sme-
(oblika) i neposrednog znaenja manje sluajna. Za razliku od njivanja izmeu primarnih i sekundarnih slojeva znaenja. Zbog
jezika, u kome rei postoje iskljuivo zbog znaenja, materijalni
znaci esto imaju kao dodatak esencijalnu praktinu funkciju.
Odea se koristi kao zatita od hladnoe, a hrana kao ishrana,
mada i odea i hrana mogu da budu i znaci koji nose znaenje.
Materijalni znaci zato nemaju isti slobodan poloaj kao lingvisti-
ki, ve operiu u nekoj vrsti dvostruke uloge" kao i znaci i teh-
nologija (Barthes 1984, 1985).
To moemo videti vezano za razliku koju danski lingvista Lo-
167 stalno nove konotativne znaenjske ravni. To nije nuno pove-
zano sa sveu onih koji proizvode materijalnu kulturu, ve za-
svog funkcionalnog alibija" materijalna kultura je posebno po-
visi od konteksta u koji se ona unosi. Odea koja je proizvede-
dobna za izraavanje socijalnih razlika, na primer. Jedna bunda
na za ekstremne alpinistike uslove i boravak na visokim plani-
od kune zlatice titi od hladnoe (denotacija), ali istovremeno
nama, postaje znak kad se u tom obliku koristi za boravak na
signalizira visok socijalni status (konotacija). Ta dvostrukost ma-
univerzitetu ili u gradu tokom veeri. Tu jakna marke berghaus
terijalne kulture ini da je ona, bar u naem drutvu, obeleena
ili norrona signalizira individualnost, avanturistiki duh i us-
onim to Barthes naziva semiotikim paradoksom": s jedne strane
penost; ona ulazi u zapetljani sistem materijalnih znakova koji
mi koristimo odeu, nametaj, automobile, kue, i tako dalje, da
izraavaju socijalne razlike i pripadnost. Kroz svoj funkcionalni
iskaemo socijalni status, da se razlikujemo od jednih i iden-
alibi materijalna kultura moe da iznosi argumente" na istovre-
tifikujemo sa drugima (videti Bourdieu 1995), a s druge strane
meno delotvoran i nenapadan nain. Za razliku od smisla iska-
istovremeno pokuavamo da to sakrijemo racionalizujui te stvari
zanog pismom i govorom, tee je zameriti neto takvim dvosmi-
na nivo samo praktino korisnih. Materijalni znak ima uvek raci-
slenim, materijalnim porukama (drugaije nego materijalnim
onalan alibi - on uvek moe da pobegne na denotativnu, tehno-
protivargumentima").
loku ravan (bunda od kune zlatice je praktina u ovakvoj kli-
mi") kad se navede socijalno znaenje (Barthes 1985). Materijalna kultura se zato ne moe jednostavno podeliti u
kategorije praktino" i simboliko". Zbog toga moramo biti
To otvara materijalnu kulturu za obuhvatnu igru izmeu teh-
veoma uzdrani prema tvrdnji Lewisa Binforda da jedno orue
nologije i znaka. Nova znaenja se dodaju na prvobitno nevi-
ima praktinu ili ima simboliku funkciju. Sve moe biti znak,
ne" funkcionalne forme s tim rezultatom da se uspostavljaju
168 istorijskim zajednicama, u svakom sluaju je postalo jasno da ma-
sve moe biti ukljueno u konotativan sistem znaenja. I stvari terijalna kultura ima dvosmislenu funkciju i kao tehnologija i
koje shvatamo kao iskljuivo funkcionalne mogu postati simboli. kao znak. Kasnije u se u ovom poglavlju vratiti na to da je smisao
Tokom rata Norveani su iskazivali svoj otpor nemakim oku- materijalne kulture delom nepredvidiv, on se ne moe jedno-
pacionim vlastima kaei spajalicu na rever sakoa. Spajalica je stavno kontrolisati ili kodirati u jednosmislenu poruku. S tim se-
stavljena u novi kontekst u kome je dobila sasvim drugaije, miotikim balastom nanovo emo se vratiti arheologiji i detaljni-
konotativno znaenje koje je teko sankcionisati ili oboriti ar- je pogledati kako se u njoj raspravljalo o simbolikim i komuni-
gumentima. kativnim stranama materijalne kulture.
To, naravno, ne znai da je ba sve u svakom trenutku samo
znak (ak je i Freud navodno rekao da je ponekad cigara samo
Arheoloka rasprava o stilu
cigara"). Znaci se stvaraju upotrebom, smetanjem u socijalne kon-
tekste. Kao to primer sa spajalicom pokazuje, ne moe se imati Bilo bi veoma preterano rei da je Binfordov lanak iz 1962.
neko unapred utvreno miljenje o tome koji su tipovi materijal- godine doveo u arheologiji do odluujueg raskida sa njenim do-
ne kulture simboliki", a koji su praktini"; uz to oni se mogu i tadanjim shvatanjem materijalne kulture. Istina je da je
menjati tokom vremena. Jedan isti predmet moe da prede iz teh- razvoj
nolokog znaaja u primarno simboliku funkciju. Nama je iz na-
eg sopstvenog vremena poznat niz primera te promene u kojoj
predmeti koji su imali jasnu praktinu funkciju u tradicionalnom"
norvekom seljakom drutvu, postaju estetiki, nacionalni ili et-
niki simboli u modernom kontekstu.
Zahvaljujui semiotici, shvatili smo kako materijalna kultura
moe da bude pogodno sredstvo za komuniciranje smisla. Mada
ne moemo tano znati kako su takvi procesi funkcionisali u pra-
169 arheologiji.
procesne arheologije tokom ezdesetih doveo do daleko jaeg Stil se uopteno moe definisati kao standardizovani for -
usmerenja na kulturne i drutvene procese, ali je mnogo tog usred- malni izraz, esto karakteristian za odreeno podruje u odre-
sreenja ostalo na optijoj sistemskoteorijskoj ravni. Samo se u enom vremenu (Sackett 1982:63). Pojam stil obeleava arheo-
manjoj meri pokualo sa formulisanjem teorija koje eksplicitno logiju od njenog poetka. On je sadran u svakoj tipologizaciji
obuhvataju ulogu materijalne kulture u drutvu. Tek tokom odma- i dao je povod za sopstvena stilskoistorijska" podruja, na pri-
klih sedamdesetih godina moemo zapaziti promenu tako to tada mer u prouavanju zoomorfne ornamentike iz gvozdenog doba
mnogi procesni arheolozi priznaju potrebu da se odnos izmeu u Skandinaviji. Veliki deo upotrebe pojma stila unutar kultur-
ponaanja i materijalne kulture detaljnije prouava. noistorijske arheologije bio je, meutim, usmeren ka prefinje-
Jedan od najplodonosnijih rezultata toga bila je rasprava o nim metodama datiranja i utvrivanja kulturnog porekla i cen-
materijalnoj kulturi i stilu, o tome ta upravlja oblikovanjem ma- tara inovacija. U meri u kojoj su vreni pokuaji da se prodre u
terijalne kulture: Zato neko orue dobija ba onaj oblik koji pozadinu" stila, uglavnom se polazilo od poimanja stila kao
ima? Zato se koristi upravo ta ornamentika? Zato se orue sa umetnosti", a tu je pak linost arheologa i njegovo shvatanje
istom funkcijom razliito oblikuje? (Videti izmeu ostalih dela umetnosti i estetike inilo osnovu. Cilj umetnosti" bio je pr-
Wobst 1977, Hodder 1979, 1982, Sackett 1982, 1985, Wiessner venstveno da ukrasi - ona je iskazivala enju za lepotom" i
1983,1985, Plog 1983.) Ta rasprava je dobila takav obim da joj se nosila u sebi individualni dar i dubinu oseanja. To je retko ili
mora priznati veliki deo zasluga" to je procesna arheologija nikad dovodilo do dubljeg razumevanja izraza iz prolosti kao
dobila svoj postprocesni nastavak (Hodder 1982). U nastavku u delova drutvenog konteksta.
neto detaljnije razmotriti fenomen stila i kako je on tumaen u
170 svakodnevni dodir. Slabo vidljivi predmeti, na primer oni koji se
Procesna arheologija je elela da ukine normativno" poimanje koriste samo unutar doma, nisu pogodni kao nosioci optenja
stila kao pasivnog odraza individualnih sposobnosti, sklonosti i pomou stila. Wobst tvrdi i da, poto optenje pomou stila zah-
dara. Uprkos Binfordovom naporu 1962. godine, tek su, dakle, teva resurse, stilom se normalno mogu preneti samo relativno
pred kraj sedamdesetih drutvene implikacije stila ozbiljno stav- jednostavne i nedvosmislene poruke. Posebno je vano signalizi-
ljene na dnevni red arheolokih rasprava. Snaniji etnoarheolo- ranje etnikog identiteta ili drugih oblika drutvene pripadnosti
ki napori jasno su pokazali da je materijalna kultura oblikovana i skupinama (Wobst 1977).
strukturirana na irim osnovama od tehnolokih i estetskih potre- Wobstova teorija o stilu kao o razmeni informacija znaila je
ba. Izmeu ostalog, izgleda da stil ima vanu komunikativnu funk- poklanjanje vee panje tome da se materijalna kultura moe
ciju unutar kultura i izmeu njih. aktivno koristiti u socijalnim strategijama. Mnogi naunici su, ipak,
Ameriki arheolog Martin Wobst objavio je 1977. godine je- osporili delove njegove teorije. Na primer, norveka autorka Elin
dan uticajan lanak u kome tvrdi da je stil nain razmene obave- Myrvoll je pokazala kako stil ne pripada samo optenju u javnoj
tenja. Stil je sredstvo drutvenog i kulturnog optenja. Wobstova sferi iskazujui strancima etniku pripadnost, ve kako moe biti
definicija stila obuhvata naravno one aspekte oblikovanja materi- barem podjednako vaan u internom socijalnom dijalogu" unu-
jalne kulture koji se mogu dovesti u vezu sa takvim komunikativ-
nim ciljevima. On, meutim, ograniava upotrebu optenja po-
mou stila na odreene kontekste. Unutar domainstva ili izme-
u bliskih ljudi govor i ponaanje e biti daleko delotvorniji na-
in optenja. Poruke koje se prenose pomou materijalne kultu-
re bivaju zato najradije usmerene ka udaljenim primaocima, ka
drugim etnikim skupinama na primer. Najpogodniji predmeti
za takav tip optenja su, shodno tome, oni koji se koriste javno i
koje mnogi ljudi mogu videti, posebno oni sa kojima ne postoji
171 manje ili vie nesvesno shvatamo kao stilske". Ukrasi na keramici
tar domainstva, na primer izmeu mukaraca i ena (Myrvoll 1992). su nedvosmisleno shvatani kao stil", ali ta je oblik posua ili
Kao i Wiessner (1985) i ona ukazuje da dvosmislenost stilskog oblik strela i strugaa? Arheolog James Sackett je dao zanimljiv pri-
oblikovanja moe biti delotvorna socijalna strategija, na primer u log reenju tog problema. On ukazuje da su stil i funkcija one dve
oponiranju postojeim odnosima moi. U sluajevima u kojima komponente koje odluuju kako se oblikuje materijalna kultura.
neposredno opoziciono ponaanje i opozicioni govor dovode Funkcija moe da objasni izvesne elemente oblika - no mora imati
do opasnosti od sankcionisanja, dvosmislena stilska opozicija" seivo, koplje pic - ali postoji niz oblika koji su, isto funkcio-
moe biti delotvoran otpor. Mala stilska odstupanja od etablira- nalno posmatrano, podjednako dobri. Postoji bezbroj naina da
nih pravila kako se orua mogu ukrasiti, na primer blagim krenjem se napravi izuzetno funkcionalna strela. Funkcija zato moe samo
normi o simetrinoj kompoziciji ukrasa na keramici, mogu biti u izvesnoj meri biti odluujua za donoenje odluke o obliku.
nain iskazivanja neslaganja sa preovlaujuim drutvenim po- Ostatak oblikovanja se mora shvatiti kao proizvod stila ili jedno-
retkom. Iz samijskih zajednica je dobro poznata takva materijalna stavno kao stil. Ti izbori oblika izmeu tehnoloki podjednako
opozicija. ene koje se ne slau sa donetim odlukama, mogu to vrednih reenja prouzrokovani su onim to Sackett naziva izokre-
da iskau kroz svesne gramatike greke" u odei. To mogu da stina varijacija (iz grkog, sa znaenjem jednakih upotrebnih oso-
uine okreui kapu naopake, posipajui pepeo po njima, stav- bina). Time se pojam stila oslobaa ili/ili odnosa koji ima prema
ljajui napred stranju stranu traka za elo ili nosei neodgovara- funkciji, i postaje radije i/i odnos. Time se ujedno znaajno proi-
juu odeu za datu priliku. ruje pojam stila: on moe da obuhvati sve, od izbora sirovine do
tehnike obrade i oblika orua (Sackett 1982).
Za arheologe je esto bilo problematino identifikovati stil. To
vai posebno za predmete bez ukrasa ili drugih karakteristika koje
172 naziva ikonoloki" pristup. Taj potonji sadri definiciju stila po
Po Sackettu izokrestini izbor stila odraava kulturno i socijalno kojoj je odluujua upravo namera simbolike komunikacije in-
uenje u jednoj zajednici. Unutar date zajednice ili jedne etnike formacija. To je kljuna taka u poznatoj raspravi izmeu njega i
skupine izraajni oblik se shvata manje ili vie nesvesno kao Polly Wiessner (Sackett 1982, 1985, Wiessner 1983, 1985). Polly
prirodni" i kao na nain da se to uradi", i to implicitno znanje se Wiessner razlikuje dva oblika stila mada se oba oblika mogu javiti
prenosi na nove narataje.Tako razliite etnike skupine ili kulture na istom objektu. Amblemski stil obuhvata stilske izraze kojima se
dobijaju razliite stilske izraze. Oni su razliiti jer je jednostavno izmeu defmisanih poiljalaca i primalaca prenose jasna obave-
malo verovatno da dve skupine istim sluajem sasvim isto oblikuju tenja o etnicitetu i pripadnosti. Asertomi ili potvrujui" stil ope-
materijalnu kulturu. On ne porie da izokrestini stil moe funk-
rie na jednom vie individualnom nivou, a obuhvata informacije
cionisati u optenju izmeu dve skupine, ali tvrdi da se to mora
o individualnom identitetu koje su u veoj dvosmislene ili ih je
posmatrati kao sekundarni rezultat onih izbora stila koji su uinjeni
teko verbalizovati (Wiessner 1983:257-258).
polazei od drugih i temeljitijih vrednosti. Stil nije svesno biran u
nameri da se opti, ali u odreenim drutvenim i istorijskim Rasprava izmeu Polly Wiessner i Sacketta imala je kao pola-
okolnostima stil moe da dobije vie komunikativnu funkciju. Kao zite analizu vrhova strela Polly Wiessner kod San Bumana u
primer moe da poslui oblikovanje samijskog atora (laponski:
lwu) koji je kombinacija funkcionalne potrebe i izokrestinog
stila. Teko da je on oblikovan na osnovu svesne elje da se signa-
lizira samijski etnicitet. U moderno doba, meutim, taj ator je
postepeno stekao takvu komunikativnu funkciju. To je u velikoj
meri postalo jasno kada je oktobra 1979. godine jedan takav ator
podignut na prostoru ispred Parlamenta tokom trajka glau pro-
tiv izgradnje brana na rei Alta kod mesta Kautokeino.
Sackett kontrastira svoj izokrestini pristup sa onim to on
173 uenjem koje se odvija meu ljudima sa bliskim kontaktima
pustinji Kalahari (Wiessner 1983, 1985). Polly Wiessner je doka- (Sackett 1985).
zala jasnu stilsku varijaciju u oblikovanju strela izmeu tri Rasprava izmeu Sacketta i Polly Wiessner razjasnila je nain
jezike i teritorijalne skupine u koje su podeljeni San Bumani. na koji arheolozi posmatraju stil i prouavanje materijalne kultu-
Unutar pojedinih skupina nije bilo nikakvih varijacija ili su one re uopte. Sackettov izokrestini pristup pokazuje da su stil i funk-
bile male. Po Polly Wiessner to je prouzrokovano aktivnim cija u sadejstvu, i da je stil vaan i u oblikovanju tehnomskih"
amblemskim stilom u kome strele signaliziraju identitet i predmeta. Kao i Wobst, Polly Wiessner stavlja vee teite na stil
teritorijalna prava. Ona objanjava odsustvo individualnih kao svesno sredstvo optenja. Za nju je stil oblik neverbalnog
(asertornih") stilskih izraza time da individue esto menjaju optenja koji prua obavetenja o identitetu.
pripadnost skupini. Time bi individualna varijacija stila Ta rasprava o stilu i dalje je, meutim, obeleena nekim od
verovatno dovela do nejasnih granica izmeu skupina. Zato se problema koji ve dugo preovlauju u nainu na koji
takav izbor stila mora podrediti amblem-skom stilu koji iskazuje arheologi-
pripadnost skupini. ja (i druge nauke) posmatraju materijalnu kulturu i stil: stil biva
Nasuprot Polly Wiessner, Sackett vidi razlike u oblikovanju shvaen ili kao nesvesno uenje ili kao svesno manipulisanje ob-
strela kod Sana kao izraz nauene izokrestine varijacije izmeu likom. Stil je takoe ili jasan ili dvosmislen, ili javan ili privatan.
tri odvojene jezike skupine: Istina je da strele verovatno Takve ili/ili dihotomije premalo uzimaju u obzir dvostruku ulo-
iskazuju i etnike razlike, ali to nije bilo odluujue u izboru gu koju materijalna kultura igra, i na neki nain su nastavak Bin-
konkretnog oblika. Okolnost da unutar svake skupine Sana fordove razlike izmeu stila i funkcije. Drugi problem je da se
postoje male razlike u nainu na koji su strele oblikovane, po stil posmatra uglavnom kao pasivan odraz etnikog ili
Sackettu je sasvim jednostavno prouzrokovana drutvenim individual-
174 tanje materijalne kulture kao oblika fosilizovanog ponaanja, to
nog identiteta; izmeu ostalog, ne ostavlja se mesta za poimanje jest da su se drutveni odnosi i ljudska delanja takorei nepo-
da se materijalna kultura moe koristiti da se poreknu ili skriju sredno uneli u materijalne ostatke. Uz pomo tanih metoda (te-
drutveni identitet i status, te da moe dati iskrivljenu sliku dru- orija srednjeg opsega) moemo zato proitati ponaanje iz pro-
tvene stvarnosti. To nas prirodno dovodi do marksistikih pristu- losti neposredno iz arheoloke grae (videti Tree poglavlje).
pa prouavanju materijalne kulture. To shvatanje je bilo posebno problematino kad je uzeto kao
osnova rekonstrukcije i objanjenja drutvenih okolnosti. Po Bin-
Marksistiko gledite fordu postoji neposredna veza izmeu stepenovanja statusa u
jednom drutvu i oblika, koliine i strukture sociotehnike arhe-
U okvirima procesne arheologije postojalo je raireno shva-
oloke grae" (Binford 1962:222). To znai da e se, ako je re o
tanje da se ponaanje moe iitati neposredno iz arheoloke
hijerarhijskom drutvu s velikim socijalnim razlikama, to odraa-
grae kad se uklone smetnje koje su se pojavile nakon to je
vati u sociotehnikoj grai, na primer u funerarnim spomenici-
graa dospela u zemlju. Kristian Kristiansen to ovako kae:
ma. Ako naemo nekropolu na kojoj postoje velike razlike kad
...opteprihvaena pretpostavka koja lei u osnovi ekosistem- je re o veliini grobova i koliini i kakvoi grobnih priloga, mo-
skog pristupa u arheologiji jeste ... da postoji temeljito neposredan emo na osnovu toga zakljuiti da je to ostavina zajednice s veli-
odnos izmeu arheoloke grae i kulturnih sistema iz prolosti ako
joj ovek samo pristupi relevantnim hipotezama i metodama. Takav
pristup je bio posebno uoljiv u prouavanju pogrebnih obiaja, u
kojima su te ideoloke manifestacije na izvestan nain posmatrane
kao pasivan odraz drutvene stvarnosti. (Kristiansen 1984:76)

Uzrok tome je da procesna arheologija uzima za osnovu shva-


175 jakim naglaskom koji je postprocesna arheologija stavljala upra-
kim socijalnim razlikama. Suprotno tome egalitarna zajednica e vo na te aspekte. Otkrilo se da bi marksistika analiza ideologije
za sobom ostaviti ujednaene funerarne spomenike. mogla biti plodan teorijski pristup. To se esto dogaalo u kom-
Binfordova teorija postaje problematina kad je suoimo sa binaciji sa strukturalistikom teorijom, a kako emo videti u na-
domaim hrianskim (luteranskim) pogrebnim obiajem. Ako se stavku ovog poglavlja, postoje slinosti izmeu marksistikog po-
ode na jedno obino norveko groblje, videe se da su grobovi, imanja ideologije i, na primer, Levi-Straussovog tumaenja funk-
posebno od pedesetih pa nadalje, upadljivo slini. Na osnovu po- cije mita u kulturi.
grebnog obiaja norveko drutvo bi dakle trebalo da je sve egali- U svom radu o nemakoj ideologiji iz 1846. godine Marx i
tarnije i da je danas priblino bez socijalnih razlika. Malo je onih Engels piu sledee o ulozi ideologije u drutvu:
koji bi - ak i meu norvekim socijaldemokratama - stali iza takve
slike dananjeg norvekog drutva. Marksistika teorija, a posebno Svaka nova klasa, koja zauzima mesto prethodne vladajue klase
prinuena je da, ve i da bi realizovala svoje ciljeve, predstavi svoje
njena analiza uloge ideologije, moe nam pomoi da shvatimo tu
interese kao zajednike interese svih lanova drutva, ili reeno idej-
prividnu suprotnost izmeu oblika drutva i pogrebnog obiaja, a
no da svojim mislima da opti oblik, da ih predstavi kao jedine razum-
istovremeno ponuditi zanimljivu alternativu donekle mehanikog ne i optevaee. (Marx i Engels 1975:90)
gledanja procesne arheologije na materijalnu kulturu.
Dok su se u ranijim marksistikim arheolokim analizama ma- To izvrtanje stvarnosti da bi se opravdala mo marksisti nazi-
lo bavili ideolokom i simbolikom funkcijom materijalne kultu- vaju ideologijom. Za Marxa ideologija je instrument graanske
re, to je postalo vano obeleje marksistikih analiza nastalih to-
kom osamdesetih godina. To je nesumnjivo bilo povezano sa
176 nako i besklasne", moemo rei da grobovi ine deo ideoloke
klase da prikrije klasne suprotnosti i izrabljivanje u kapitalisti- proizvodnje koja ini da norveko drutvo izgleda kao socijalno i
kom drutvu. Tanije reeno, drutvena uloga ideologije jeste da kulturno ujednaeno.
maskira suprotnosti koje postoje u drutvu time to e predstaviti Po marksistikoj teoriji je dakle ideologija sredstvo koje vla-
svet kao dat, siguran i bez sukoba. Ona je camera obscurd koja dajui sloj koristi da bi prikrio sukobe i izrabljivanje u drutvu.
okree svet naglavake i ini da se poimanje sveta vladajuih po- Svesno ili nesvesno stvarnou se manipulie da bi se stvorio utisak
javljuje kao razumno" i prirodno" pokriveno etiketama kao to da je drutveni poredak prirodan" i siguran. Takvo ideoloko
su interesi nacije", ljudska priroda" i boja volja" ili kao teh- iskrivljavanje stvarnosti moe da obuhvati i rad i ekonomsku
nika i nauna nunost". To izvrtanje drutvene stvarnosti iskazuje proizvodnju. Iz raznih civilizacija, na primer carstva Inka, poznato
se kroz kanale kao to su religija, masovni mediji, politika nam je kako je rad u korist socijalne elite bio mistifikovan" i
propaganda i obrazovanje. Kroz uticaj se iroke narodne mase pretvoren u oblik rituala sluenja bogovima.
navode da prihvate predstavljanje sveta vladajue klase kao svoje Marksistika analiza ideologije daje nove i uzbudljive pristupe
sopstvene i kao jedino ispravno. u prouavanju materijalne kulture, a u nastavku u dati primer
I materijalna kultura moe da bude takav kanal ideoloke ko- toga posmatrajui dve arheoloke analize.
munikacije. Ako to uzmemo kao osnovu za analizu dananjeg
norvekog pogrebnog obiaja, kontrast izmeu obilika grobova i
drutvene stvarnosti postaje manje neobjanjiv. Ako posmatramo
materijalnu kulturu kao ideologiju koja na neki nain maskira ili
iskrivljuje drutvenu stvarnost, moemo iitati veoma konformi-
stiki pogrebni obiaj u dobu socijaldemokrate kao nain na
koji se socijalne razlike koje postoje u drutvu skrivaju iza ideala
drutvene jednakosti. Ako to posmatramo u vezi sa nizom drugih
mehanizama koji pokuavaju da stvore utisak da je drutvo jed-
177 su obino profilisani udubljivanjem ili korienjem prirodnih
Materijalna kultura kao ideologija formacija na peinskim zidovi- ma. Peinske slike nikada ne
prikazuju biljke ili sitnu divlja koji su verovatno bili najvaniji
U svome lanku From form to content in the structural study deo ishrane. Posmatrano na taj nain moe se videti da umetnost
of aestethic Systems" (1983) J. Paris pokuava da analizira pozno- daje iskrivljenu sliku ekonomske stvarnosti.
paleolitsku umetnost u Evropi kao ideoloku proizvodnju. Mobilna umetnost u obliku statueta "Venere" iskrivljuje stvar-
Paris nost na drugaiji nain. U toj umetnosti su enski polni i repro -
duktivni organi (grudi, kukovi, vagina) istaknuti na utrb lica i
ruku. Ruke su slabo vidljive ili bez aka, dok su crte lica nejasne
ili skrivene. Po Farisu statuete "Venere" stvaraju utisak tela koje
deli tu umetnost u dve skupine, na stacionarnu i mobilnu ne radi i ne proizvodi ve samo reprodukuje.
umet- Onako kako Faris tumai paleolitsku umetnost u celini, ona istie
nost. Stacionarna umetnost obuhvata peinske bojene i svet mukarca, lova i divljai Uprkos tome to je krupna divlja
urezane slike, dok mobilna umetnost obuhvata manje figure i verovatno inila manji deo lovine. Sitne ivotinje, domai poslovi,
ukraene predmete, posebno takozvane statuete "Venere". stanite, biljke - stvari koje Faris shvata vezane za ene - nisu
Stacionarna umetnost je prilino jednostrana u svom predstavljene. A kada ene jesu predstavljene preko statuete
izboru Venere", onda je tu re o bioloki reproduktivnom telu. Faris
motiva. Ona uglavnom prikazuje krupnu divlja kao to su zato vidi paleolitsku umetnost kao ideoloki sistem koji daje is -
bizon i uroks, konj i razne vrste jelena. To su ivotinje krivljenu sliku poloaja ene u drutvu. Mo i dominacija mu-
koje je teko uloviti i koje zahtevaju veliku lovaku karca zavise od prisvajanja enskog rada, a umetnost mistifikuje/
umenost. I ta umetnost je po sebi zahtevna i dobro izvedena. /prikriva suprotnosti i spreava sukobe. Ona postaje deo ideolo-
ivotinje su esto predstavlje- ne u punoj veliini, a delovi tela
178 time to se proizvodnja ritualizuje (i mistifikuje) kroz graenje
funerarnih spomenika. I ukopani grobovi sa drvenom konstruk-
ke proizvodnje koja predstavlja drutveni poredak kao prirodni cijom u ranoneolitskom dobu (4000-3500. p.n.e) i kameni me-
poredak. Ona, time to ga slika na kamenu, objektivizuje i oprav- galitski grobovi (3500-3200. p.n.e) jesu kolektivni ritualni mo-
dava socijalno odreeni svet koji bi mogao biti sasvim drugaiji. numenti za elu zajednicu. Oba tipa spomenika zahtevaju veoma
Slian marksistiki pristup ima i Kristian Kristiansen u lanku mnogo radne snage u izgradnji, i zahtevaju istu drutvenu mobi-
Ideology and material culture: an archaeological perspective" lizaciju, saradnju i vodstvo kao i druge vane radne operacije, na
(1984). Njegova analiza daje, meutim, daleko bolju ilustraciju primer kultivisanje novog zemljita.
dvosmislene uloge koju materijalna kultura moe igrati time to Kristiansen pokazuje da su kultivisanje novog poljoprivrednog
je istovremeno i tehnologija (proizvodna snaga) i ideologija. Ma- zemljita, graenje spomenika i razvoj rukovoenja tesno
terijalna kultura je upravo zbog te dvostrukosti posebno pogod- povezani. I obaranje drvea (upotrebljenog u starijim ukopanim
na da mistifikuje ili objanjavajui porekne" mo i drutvenu grobovima) i ienje njiva og kamenja (upotrebljenog u megali-
prevlast. Kristiansen analizira arheoloku grau kako iz mlaeg tima) predstavlja korist i za proizvodnju i za ritualno zajednitvo.
kamenog doba tako i iz bronzanog doba u Danskoj, ali u se ja Ono mistifikuje odnose izmeu proizvodnje i rituala poto je
ovde usredsrediti na njegovu analizu grae iz ranog neolita i teko videti ta se ini za bogove, pretke ili zajednicu, a ta se ini za
poetka srednjeg neolita, oko 4000. do 2800. godine p.n.e. lokalne, ive voe, koji, po Kristiansenu, imaju koristi od te
Kristiansen naglaava dvosmislenost i u materijalnoj kulturi mistifikacije. Krenje ume ili uklanjanje kamenja sa zemljita da
(sekire i grobovi) i u privrednoj proizvodnji u ranoneolitskim i
srednjoneolitskim zajednicama u Danskoj. Meu ostalim, on uka-
zuje na to kako su granice izmeu privrede i religije izbrisane
179 pogleda na materijalnu kulturu. Antropolog Edmund Leach je u
svom gromoglasnom govoru protiv nove arheologije 1973. godine
bi se dobile njive, to je vana privredna aktivnost, moe biti predvideo i preporuio jednu strukturalistiku arheologiju (Leach
predstavljeno kao ritualna delatnost zarad izgradnje grobova. Gro- 1973), ali smo tek deset godina kasnije mogli da vidimo jasne
bovi tako predstavljaju ritualno produenje proizvodnje. tendencije ostvarenja njegovog proroanstva.
I za najvanije sredstvo u proizvodnji, glaanu kremenu seki- Pa ipak, pogreno je posmatrati nastanak strukturalistike ar-
ru, moe se rei da funkcionie na isti nain. Ona je vano orue heologije iskljuivo kao posledicu postprocesne pobune. Ve to-
za proizvodnju (npr. u krenju ume), ona je najznaajniji obje- kom ezdesetih francuski arheolog Andre Leroi-Gourhan kori-
kat razmene, ona se polae u jezera i movare kao rtveni dar, i stio je strukturalistiku teoriju u svojim analizama paleolitskih
ona se nalazi kao prilog u megalitskim grobovima. Ona povezuje peinskih slika na nain koji je blizak Levi-Straussovim analizama
proizvodnju, razmenu, religiju i rituale/slavlja. I grobovi i sekire mitova (Leroi-Gourhan 1964, 1965, 1968). Druge rane primere
funkcioniu kao ideologija time to maskiraju razliku izmeu obo- upotrebe strukturalizma i lingvistike teorije nalazimo u proua-
avanja predaka, religije i proizvodnje. vanju umetnosti junoafrikog gorja (Lewis-Williams 1972, Le-
wis-Williams et al. 1979). U Skandinaviji je vedski arheolog Jari
Strukturalizam Nordbladh bio pionir na tom podruju (Nordblad 1978), a u SAD
su istorijski arheolozi Deetz, Glassie i Leone od sredine sedam-
Uz marksizam, strukturalizam je bio najvaniji izvor nadahnu- desetih pravili strukturalistike analize materijalne kulture u evrop-
a za postprocesni zaokret u arheologiji tokom osamdesetih, a u sitim kolonijama na istonoj obali (Deetz 1977, Glassie 1975, Le-
jo veoj meri od marksizma bio je odluujui u stvaranju novog one 1977). Uprkos tome, ipak se moe rei da je strukturalizam
180 smisao nije davan svim glasovnim razlikama u jeziku. Posebno su
postao optepoznata teorijska alternativa u arheologiji tek sa po- vane rei i glasovi koji su grupisani u kulturno osmiljene opo-
javom postprocesne arheologije osamdesetih. zicije. Jedna od sredinjih taaka u strukturalistikoj teoriji kul-
Kao teorija o kulturi strukturalizam je uzeo svoj model iz ture Levi-Straussa je zato da kulturne pojave dobijaju svoje zna-
prouavanja jezika, iz lingvistike, u kojoj teorije Ferdinanda de enje time to se organizuju u kontrastirajue kategorije, tako-
Saussurea ine osnovu. Saussure je tako otac i semiotike, nauke zvane binarne opozicije kao to su ivot/smrt, priroda/kultura,
o znacima, i najvanijeg teorijskog pristupa prouavanju znako- hladno/toplo, mukarac/ena, sirovo/kuvano. Svaki pojam dobija
va, strukturalizma. Kao teorija o kulturi strukturalizam je zasno- svoje znaenje samo kroz svoj odnos prema svojoj suprotnosti,
van na pretpostavci da i nejezike pojave kao to su srodstvo, svojoj negaciji. ivot ima smisao u odnosu na smrt, toplo u od-
obiaji u ishrani, mitovi i materijalna kultura mogu biti analizirani nosu na hladno itd. Levi-Strauss tvrdi da je ljudsko miljenje za-
kao jezik. Drugim recima, da se mogu posmatrati kao struktu- snovano na takvoj podeli sveta u kontraste, u binarne opozicije.
rirani sistemi znaenja u ijoj se osnovi nalazi gramatika. Druga okolnost na koju je Levi-Strauss stavio posebno teite
Francuski antropolog Claude Levi-Strauss nesumnjivo je imao jeste distinkcija koju je Saussure uinio izmeu govora (paro-
sredinju ulogu u preoblikovanju strukturalizma iz teorije o jezi-
ku u optiju teoriju o kulturi (Leach 1970, Tilley 1990). Po nje-
govom miljenju posebno su dva Saussureova stava od odluuju-
eg znaaja. Prvo, smisao se stvara kroz razlike i kontraste izmeu
znakova. Jedan znak, jedna re na primer, nema neko imanentno
znaenje, ve dobija znaenje samo kroz svoje veze sa drugim
recima i razlikovanje od njih. Levi-Strauss je, meutim, u svom
prilagoavanju toga nejezikim fenomenima uzeo kao polazite
onaj razvoj Saussureovih teorija koji je, izmeu ostalih, dao Ro-
man Jakobson. On i drugi strukturalistiki lingvisti pokazali su da
181 datim osnovnim pravilima. Taj jeziki sistem" je inio osnovu
le") i jezikog sistema (langue") (Saussure 1974:30-32). Govor oblikovanja svake pojedine posude i upravljao njime, ali se sam
je izvedena i vidljiva" strana jezika, nain na koji svaki ovek objavljuje iskljuivo u individualnim, jeziki" ogranienim nai-
koristi svoj jezik da bi iskazao individualna miljenja. Jeziki si- nima na koji su posude napravljene. Osnovu svakog stila ini
stem ine osnovna i skrivena jezika pravila (gramatika) koja uprav- dakle nadreeni jeziki sistem.
ljaju nainom na koji govorimo. I mada toga nismo svesni kada Glavno interesovanje strukturalista nije zato povrina dru-
govorimo, strukture u onome to govorimo, red rei na primer, tvenog ivota onako kako je svesno shvataju i iskustveno doiv-
odreene su gramatikom. To se moe uporediti sa ahom. Pravila ljavaju ljudi u tom drutvu. Levi-Strauss pie da se u svakoj analizi
aha ine osnovu svake pojedine partije koja se igra. Ona ine drutva mora prodreti iza prividnog haosa pravila i obiaja da bi
temelj cele igre. Pa ipak, ona se iskazuju samo u odnosu koji se se iza njih otkrila strukturirana ema koja operie nezavisno od
uspostavlja izmeu figura svaki put kad se ah faktiki igra. Tako vremena i prostora. Na isti nain na koji jezik u svojoj osnovi ima
se jeziki sistem" aha nalazi u pozadini u odluuje kako se figure odreenu logiku, tako i drutva i kulture imaju odgovarajuu
mogu pomerati, ali nema sopstvenu egzistenciju. Tu razliku skrivenu strukturu koja upravlja konkretnim fenomenima dostup-
izmeu jezikog sistema i govora nalazimo i u arhitekturi, po- nim posmatranju i regulie ih (Levi-Strauss 1979a:2).
grebnim obiajima, oblicima nakita, nainu ukraavanja kerami- Te dve osnovne osobine strukturalistike teorije mogu se sa-
ke, modama odee - najkrae reeno u svim formalizovanim ob- eti na sledei nain: 1) Kulturno znaenje se proizvodi kroz
licima izraavanja bez obzira na to da li su oni jeziki ili materijal- razlike i kontraste izmeu znakova; najsmislenije razlike jesu one
ni. Na primer, rano- i srednjoneolitska keramika u obliku levka-
stih pehara, kao i druge skupine keramike, proizvodene su po
182 rogova irvasa. Zbog toga je McGhee poeo da razmilja da li su
koje se mogu grupisati u binarne opozicije. 2) Svi kulturni feno- postojali jo neki sem isto funkcionalnih razloga za izbor sirovi-
meni dostupni posmatranju jesu proizvodi logike ili strukture ne za oruje za lov.
koja ini njihovu osnovu. On je zatim izveo vee istraivanje zasnovano na grai sa vie
Pre nego to nastavim, moe biti na svome mestu da ovo to stanita na Aljasci i u severnoj Kanadi i pronaao da se ponavlja taj
sam dosad izneo ilustrujem jednim konkretnim arheolokim pri- isti obrazac. Zub mora i kosti morskih sisara su, izgleda, bili radije
merom. korieni kao sirovina za gotovo sva orua koja su vezana za lov
na morske sisare, lov koji se odvijao na ledu tokom zime. I strele
Tehnologija kostiju kao znakovna struktura za lov na ptice i orua za seenje ledenih blokova za iglue
napravljeni su od zuba mora. Ta sirovina je koriena i za enski
U svom, ve klasinom lanku iz 1977. godine: Ivory for the pribor kao to su eljevi i igle, te za figure ena i ptica. Nasuprot
sea woman: the symbolic attributes of a prehistoric technology" tome, tipino muko orue i orue vezano za letnji lov na irvase
kanadski arheolog Robert McGhee analizira kotane predmete iz u unutranjosti kontinenta izgleda da su pravljeni od irvasovog
takozvane tulske kulture. To je arheoloki kompleks koji se pro- roga.
stire od Aljaske preko arktike Kanade do Grenlanda, i koji se
datira u period izmeu 900. i 1700. godine nae ere. Kultura ima
izrazito maritimnu privredu zasnovanu na lovu na morske sisare,
ali i sa kopnenim lovom na, izmeu ostalog, irvase.
McGhee je zapazio da su odreeni tipovi tulskih orua na-
pravljeni od irvasovih rogova. Sa jednog stanita su svi vrhovi
harpuna za lov na moru napravljeni ili od zuba mora ili od kosti-
ju morskih sisara, dok su strele za lov na irvase napravljene od
183 Opozicija je najjasnije izraena u nizu praktinih pravila i tabua
McGhee predlae tumaenje da je izborom sirovine u tul- koji razdvajaju kopno i more: meso irvasa i meso morskih sisara se
skim zajednicama upravljala imanentna logika koja je povezivala ne srne kuvati u istom loncu i ne sme se jesti istog dana. Irvasova
odreene fenomene i koja je u kontrastu sa drugim. Zub mora i koa se ne sme preraivati na ledu ili dok se odvija lov na tuljane
kosti morskih sisara su, izgleda, bili simboliki povezani sa mor- i moreve. Odea napravljena od koe tuljana i mora ne sme se
skim sisarima, enama, pticama i zimskim boravkom na ledu. S koristiti tokom kopnenog lova na irvase. Smatralo se opasnim pre-
druge strane, irvasov rog je povezan sa kopnenim sisarima, po- raivati kou ili kosti mora u blizini stanita sa kojih se polazi u
sebno irvasima, mukarcima i letnjim boravkom na kopnu. Mogu lov na irvase. Masnik, kamen od koga su pravljene lampe, nije se
se postaviti sledei kontrastirani parovi ili binarne opozicije: smeo preraivati na ledu tokom zime, a u sezoni lova na kitove
zub mora irvasov rog
nije se smelo obraivati drvo jer je vezano za kopno.
ene mukarci Razliite naredbe o razdvajanju poslova koje odvajaju more i
zima leto tlo povezane su sa drugom opozicijom, posebno onom izmeu
led/more kopno mukaraca i ena. To se ponavlja i u mitologiji Inuita, u kojoj
morski sisari/ptice kopneni sisari (irvasi) postoji jasna veza izmeu ena i ptica: ene se pretvaraju u ptice
i obratno (videti skulpture ena-ptica u arheolokoj grai). Jo
McGhee proiruje zatim analizu na etnografsku i istorijsku gra-
jaa je veza izmeu ena i morskih sisara. Jedan od mitova govori
u iz istog podruja ne bi li naao razloge tih kontrasta. Graa
kako su tuljani i kitovi stvoreni od delova prstiju jedne ene. Ta
pokazuje da je u istorijskom dobu ivotni svet Inuita bio usredsre-
ena, morska ena, udala se za jednog morskog konja i ivi na
en oko temeljne opozicije ili dihotomije izmeu kopna i mora.
184
dnu mora i kontrolie reprodukciju tuljana i kitova. Suprotno Od mitologije do mitografije
tome, mitoloki ivot na tlu je povezan sa mukarcima. Mesec,
najvanije boanstvo nakon morske ene, jeste mukarac. On ivi Arheolog i etnograf Andre Leroi-Gourhan jedan je od pioni-
na nebu koje se opisuje kao velika ravnica puna krda irvasa. Po- ra u upotrebi strukturalistikih analiza u arheologiji. U svojim
stoje i dva sveta mrtvih, jedan gde due ive na nebu sa mukim analizama paleolitskih peinskih slika upotrebio je gledite koje
meseevim duhom i love irvase, i jedan ispod mora, gde due je Levi-Strauss razvio za svoje prouavanje mitova (Levi-Strauss
ive zajedno sa morskom enom i love morske sisare. 1979b). Mitovi su prie koje govore o poreklu sveta, o mestu
U tom lanku McGhee pokazuje kako simbolika opozicija oveka u svetu, o odnosima izmeu oveka i ivotinja, izmeu
izmeu tla i mora i izmeu mukarca i ene obeleava celu kultu- roditelja i dece itd. U ranijim pokuajima tumaenja mitova oni
ru. Inuitske zajednice su bile strukturirane oko serije kontrasta su posmatrani kao iracionalne misli, kao kolektivni snovi" usme-
izvedenih iz tih primarnih opozicija, koje su dakle obuhvatale i reni na junake i bogove. Mitovi su redukovani na deiju igru,
tehnologiju i izbor sirovina za pribor za lov. Osim to ilustruje tipinu za primitivne ljude bez racionalnog odnosa prema svetu.
jednu od centralnih poenti strukturalizma, to da se znaenje stvara Levi-Strauss zauzima sasvim drugaiju poziciju. Za njega su
kroz kontraste i opozicije, ovaj odnos pokazuje i da je i ono mitovi i nauka paralelni, iako razliiti naini postizanja znanja o
najpraktinije, najfunkcionalnije (sirovine i tehnologija) pod uti-
cajem simbolikih predstava. McGheejeva analiza je meutim jed-
nostavna" time to se on zadovoljava da pokae kako jedna unu-
tranja logika zasnovana na takvim binarnim opozicijama obele-
ava iskaze kulture. Ja u zato pogledati i druge pristupe da bih
ilustrovao kako strukturalizam prevazilazi jednu takvu kulturnu
klasifikaciju.
175 socijalne kontekste u kojima se pojavljuju. Osim toga, smisao
svetu. Jednostavni mit moe biti usmeren na sasvim konkretne mitova ne potie iz izolovanih delova od kojih se sastoji, ve iz
lokalne probleme ili prilike, ali on je esto lokalno prilagoa- naina na koji su elementi kombinovani.
vanje dubljih i nesvesnih suprotnosti. Svaki mit je tako lokalni Isti metod ini osnovu od koje polazi Leroi-Gourhan u svo-
izraz jedne vee i nesvesne strukture. Mitovi su kognitivni poku- jim analizama paleolitskih peinskih slika iz jugozapadne Fran-
aji da se ree" ili pomire suprotnosti koje su u stvarnosti neraz- cuske (Leroi-Gourhan 1965,1968). Raniji istraivai su posmatra-
reive, meu kojima je suprotnost izmeu kulture i prirode naj- li mone slike iz peina kao to su Lasko i Fon de Gom ili kao
elementarnija. Taj rad na razreavanju odvija se na jednom ko- umetnost zarad umetnosti" ili kao deo lovnomagijskih rituala.
lektivnom, nesvesnom planu. U vezi s tim Levi-Strauss je izneo Za svaku figuru se pretpostavljalo da je naslikana individualno iz
svoj uveni stav da ga ne zanima kako ovek razmilja u mitovima, trenutne potrebe. Veliki broj slika je zato postupno nagomilava-
ve kako mitovi razmiljaju u oveku i to na nain da on toga nije nje izolovanih slika. Leroi-Gourhan, meutim, smatra da slike
svestan. nisu lovaki simboli sluajno razmeteni po zidovima peine. Na-
Za Levi-Straussa je centralna penta da se mit moe razumeti mesto toga, on ih smatra posebno odabranim znacima koji su
samo u odnosu na druge mitove. Beskorisno je tragati za izvori- smeteni na odabrana mesta u peini gde se nalaze u posebnom
nim pramitom", a irelevantno je i kako neki pojedinac kazuje meusobnom odnosu. On dalje ukazuje na nunost da se figure
mit. Jedan mit dobija znaenje kroz veliki jezik" mitova iji je on posmatraju kao simboli, a ne kao portreti, to jest on daje prioritet
deo, i zato moramo da posmatramo mnogo mitova u njihovoj konotativnom znaenju slika u odnosu na denotativno. Peinske
povezanosti. Moramo pokuati da kroz poreenje tih mitova pro- slike se dakle posmatraju kao znakovni sistem, a u skladu sa
naemo zajednike crte koje prevazilaze neposredne kulturne i
186 svih slika ivotinja. Zatim sledi jedna skupina sloena od vrsta
strukturalistikom analizom znaajnije je prouavati odnose iz- kao to su medved, nosorog i lav. Geometrijske slike deli u iro-
meu slika nego svaku sliku za sebe. Osim toga, on posmatra i ke", slike ena, i uske", slike mukaraca. Odreivanje pola je
faktike slike i njihov meusobni poloaj kao lokalno ostvarenje uraeno na osnovu toga to Leroi-Gourhan povezuje tu podelu
dubinske strukture ili sintakse (Leroi-Gourhan 1968). sa enskim, odnosno mukim polnim organom, koji su u odre-
Da bi se shvatila dubinska struktura ne moemo se zadovoljiti enim sluajevima predstavljeni naturalistiki. Toj enskoj" sku-
samo posmatranjem slika u jednoj peini. U skladu sa metodom pini pripadaju i simboli koje Leroi-Gourhan tumai kao rane (po-
koji je Levi-Strauss propisao za mitove, Leroi-Gourhan eli da vrede i ljudi i ivotinje koji umiru), dok ono to on tumai kao
posmatra peinske slike u toj oblasti kao proizvode iste dubinske oruje, pripada mukoj" skupini.
strukture. Da bismo se pribliili toj strukturi potrebno je porediti Sledei stupanj u analizi je utvrivanje toga kako se slike iz
veliki broj manifestacija. On to naziva mitografskom strukturom, jedne skupine rasporeuju u razliite prostore u peini. Od slika
to jest naslikanim mitom. Peinski zidovi postaju stranice" na ivotinja, oko 90 procenata svih slika konja/pragoveeta nalaze se
kojima je taj mitografski tekst" ispisan. u glavnom prostoru. Kozorog, irvas i jelen se najee javljaju u
Leroi-Gourhan se zatim posveuje organizovanju 60 peina susednim prostorima (na periferiji"), dok se medved, nosorog i
sa ukupno vie od 2.000 figura. On prvo deli peine na razliite
delove i time konstruie neku vrstu predstave idealne peine. Ta
idealna peina" sastoji se od 1) glavnog prostora (galerije"), 2)
susednih podruja oko glavnog prostora (periferija") i 3) pod-
ruja koja su najudaljenija od glavnog prostora, naime dno pei-
ne i ulazni deo. On zatim deli figure u dve klase, slike ivotinja i
geometrijske slike, pri emu poslednje) skupini pripadaju i slike
ljudi. Slike ivotinja se dalje dele u etiri klase, od kojih su konj
i bizon/pragovee dve najvanije. One ine preko 60 procenata
187 Leroi-Gourhan pokazuje primer najsmelijih i najvie kritiko-
vanih strana Lvi-Straussovog projekta. Zadivljuje dosledna logi-
lav pojavljuju u najdubljim delovima ili daleko od glavnog pro-
ka kojom je analiza izvedena, ali ga plai izostanak kritike izvora
stora. I geometrijske slike imaju razliitu prostornu raspodelu.
i iroko tumaenje na primer mukog" i enskog". Ona tako
Vie od 80 posto svih irokih", enskih simbola nalazi se u glav-
dobro ilustruje onaj tip strukturalizma koji nam daje svet u kome
nom prostoru, gde se javljaju uvek zajedno sa konjem i bizo-
nijedna stvar ne moe da bude proverena, u kome je sve mogu-
nom/pragoveetom (esto ranjene ivotinje koje krvare). A uske",
e i nita nije sigurno" (Leach 1970). Leroi-Gourhan zanemaruje
muke slike i oruje nalaze se primarno u delovima koji su naj-
da su paleolitske peinske slike naslikane tokom mnogo hiljada
dalje od glavnog prostora, zajedno sa grabljivicama kao to su
godina; njihova dubinska struktura je osloboena vremena i pro-
medved i ivotinje iz porodice maaka.
stora. Njihova dublja poruka je uzdignuta iznad bilo kakve hro-
Uz malo dobre volje u tumaenju iz mitografije Leroi-Gour- nologije. To uslovljava, s malo preinaenim recima Levi-Straussa,
hana moemo iitati da ivot i smrt i protivree jedno drugome da ljudi ne misle koristei slike, ve da slike misle koristei ljude,
i zavise jedno od drugoga. Da bi se ivelo, mora se izazvati smrt. i to na nain kojeg paleolitski ljudi nisu bili svesni.
Mukarci, ivotinje grabljivice i oruje su u opoziciji prema ena-
ma, ivotinjama koje su ubijene i ivotinjama i ljudima koji su
ranjeni, odnosno koji umiru. Odravanje ivota ini nunim dve
Logika konkretnog
osnovne opozicije: jednu koja proizvodi bol i smrt, i jednu koja U knjizi The Savage Mind (1966) Levi-Strauss daje svoju mo-
podnosi bol i smrt. Tako moemo da itamo peinsku mitografiju da najzanimljiviju analizu posmatrano sa stanovita arheologije.
kao kognitivni pokuaj da se prevazie osnovna i nereiva su-
protnost izmeu ivota i smrti (Leone 1982:44).
188 svoje totemske sisteme ukljuili i hidroavione tipa Catalina i kon-
On u njoj ukazuje na postojanje fundamentalne razlike izmeu zerve piva.
naeg modernog naina razmiljanja i onog naina koji nalazimo Levy-Strauss je okrenuo funkcionalistiko tumaenje nagla-
kod primitivnih" naroda kao to su sakupljako-lovake skupi- vake: ivotinje, biljke i druge pojave nisu izabrane kao totemi
ne. Po Levy-Straussu nepripitomljena misao" je oznaena kon- zbog toga to su dobre za jelo, ve zato to su dobre za razmi-
kretnom logikom za razliku od naeg apstraktnog naunog nai- ljanje". A ono to je dobro za razmiljanje" uz pomo totema,
na razmiljanja. On tu razliku ilustruje svojom analizom totemi- jesu drutvene razlike i odnosi. Koriste se razlike koje ve posto-
zma i uvoenjem pojma bricolage. je u prirodi da bi se iskazale i konkretizovale razlike u drutvu.
Etnografi i istraivai su u Australiji i Severnoj Americi tokom Totemizam je prema tome konkretna logika" koja se koristi da se
osamnaestog i devetnaestog veka izvetavali o jednoj udnoj po- uspostave analogije izmeu poretka u prirodi i poretka u dru-
javi da se meu uroenicima pojedinci i odreene grupacije iden- tvu. Odnos izmeu ivotinja time postaje simboliki (konotati-
tifikuju sa pojedinim ivotinjskim vrstama. Iskaz kao ja sam me- van) izraz odnosa izmeu skupina ljudi: odnos izmeu klana A i
dved" deluje naizgled nelogino, i takvi su iskazi pripisivani pri- klana B je kao odnos izmeu vrane i orla. ivotinje imaju razliite
mitivnosti uroenika i nedostatku racionalnosti u njihovom od- stupnjeve razliitosti, neke lie jedna na drugu i meusobno
nosu prema svetu. Vremenom su se antropolozi zainteresovali za
tu pojavu i protumaili je kao oblik primitivne, animistike reli-
gije. Kako je funkcionalizam osvajao teren, tumaenje se prome-
nilo u totemizam kao izraz praktinih i biolokih potreba zasno-
vanih na ekonomskom znaaju date vrste za razliite skupine. To
ekofunkcionalistiko tumaenje je doivelo velike probleme kada
se pokazalo da uroenike skupine imaju i toteme kao to su
ivotinjski izbljuvci, leevi i enska kosa, a da su vremenom u
189 Teorije o totemizmu i bricolageu Levy-Straussa otvaraju mo-
su srodne, a druge su sasvim razliite. One ine idealnu zalihu gunost zanimljivih pristupa materijalnoj kulturi. Jedna od pri-
orua za konkretizaciju i pojanjavanje drutvenih odnosa i razli- mena koje prve padaju na pamet, jeste analiza slika urezanih u
ka; najkrae reeno, one su izvanredna graa za intelektualni stene, koje svojim brojnim predstavama ivotinja ine totemisti-
bricolage. ki pristup normalnim". Anders Hesjedal (1990,1994) i Christop-
Levy-Strauss koristi pojam bricolage da pokae jednu funda- her Tilley (1991) pokazali su plodnost takvog pristupa u svojim
mentalnu crtu nepripitomljene misli". Bricoleur" je osoba koja analizama slika urezanih u stenu u severnoj Skandinaviji. Slika
pravi ili popravlja stvari pomou ve postojeih alatki i materijala. medveda i slika losa vie nisu osuene da budu predstave medve-
Pojam je korien za lutalice na francuskom selu koji su obavljali da i losa, one se mogu tumaiti kao totemi, kao metafore drutve-
razne tekue poslove. Pojam bricolage se tako koristi da bi se nih odnosa.
postojei elementi povezali na nove naine. To je ono to Levy-- Do osamdesetih urezane slike takvih ivotinja esto su tumae-
Strauss tvrdi da totemistike kulture ine.- uzimaju se ve posto- ne kao lovaka magija; one su bile izraz pokuaja primitivnih ljudi
jei elementi i postojee razlike u jednom sistemu (prirodi) i da kontroliu prirodu i da obezbede sreu u lovu. ivotinje su,
pomou njih se iskazuju razlike u jednom novom sistemu (dru- drugim recima, naslikane zato to su ukusne za jelo. Kao to su
tvu). Ne izmiljaju se novi, apstraktni pojmovi da bi se izrazile te Hesjedal i Tilley pokazali, shvatanje urezanih slika kao brikolaa,
drutvene razlike, ve se uzima ono to je pri ruci". Znanje ko- kao pogodnih za miljenje, otvorilo je sasvim druge perspektive.
jim raspolae bricoleur" jeste nauka o konkretnom, ne o ap- Prvo, slike se mogu itati kao totemi razliitih skupljako-lovakih
straktnom. To suprotstavlja bricolage savremenoj tehnici i nauci. skupina. Zatim je mogue razumeti naizgled neobjanjive kombi-
190 Kao to Levy-Strauss pokazuje, totemski sistem je enormno flek-
nacije slika na podrujima sa urezanim slikama u severnoj Skandi- sibilan i obuhvatan; razni elementi se mogu beskonano kombino-
naviji, kao to su irvasi u amcima i amci sa glavama losa, ili isto- vati da bi se iskazale razlike i odnosi sve do individualnog plana.
vremeno predstavljanje irvasa, ribe i oveka u istoj slici. Ukoliko Deo toga je da ne samo cele ivotinje, ve i njihovi delovi kao to
posmatramo urezane slike kao neku vrstu kognitivne tehnologije su rep, uvo, njuka i stopalo, mogu biti totemi. Ako to posmatramo
koja ljudima pomae da konkretizuju apstraktne odnose, moemo u povezanosti sa nepotpunim" urezanim slikama, razliiti delovi
posmatrati te nelogine" kombinacije slika kao izraz idealnih dru- ivotinjskih tela mogu biti totemski simboli razliitih skupina, po-
tvenih odnosa meu sakupljako-lovakim zajednicama. Odnos iz- rodica ili pojedinaca. Nepotpune, ali komplementarne slike na
meu obalskih zajednica i skupina iz unutranjosti i reenje njiho- jednom podruju mogu zato biti metaforiki izraz obostrane zavi-
vih eventualnih sukoba mogu se simboliki izraziti kroz, na pri- snosti koja je postojala izmeu pojedinaca, izmeu porodica i iz-
mer, spajanje losa (unutranjost) i amca (obala) u istoj slici. Kori- meu razliitih teritorijalnih skupina. One, u najkraem, iskazuju
stei slike urezane u stenu kao sredstva miljenja te suprotnosti se da niko ne moe da postoji sam, ve da bi mogao da preivi uspo-
reavaju na mitografskom planu (Hood 1988). stavlja bliske ekonomske i drutvene veze sa drugima.
Anders Hesjedal je pokazao kako ta perspektiva moe da se
koristi da bi se razumele najstarije slike urezane u stenu na Seve-
ru, oko 10.000 godina stare slike u Nordlandu (Hesjedal 1990).
Mnoge od tih slika predstavljaju nepotpune figure: na istom pod-
ruju neke od ivotinjskih figura mogu imati samo glavu i vrat,
neke samo stranji deo, a neke prikazuju samo grudi i prednje
noge. Ranije su te nepotpune figure tumaene kao nezavrene"
ili pogreno slikane". Kao to Hesjedal ukazuje, takvi zakljuci
su zasnovani na tome da se svaka slika posmatra izolovano, a ne u
njihovim meuodnosima. Ako figure posmatramo u njihovoj po-
vezanosti, njihove kombinacije e esto dati cela ivotinjska tela.
191 mestace da se odvoji od svih drugih ena, bilo je skoro kao aluzina
Od strukture do strukturiranja na radnji koja gomilu zatvori napolju, bilo je prijatno postaviti grani-
cu. (Hamsun 1962:255)
U romanu Knuta Hamsuna Grad Segelfos (1915) kazuje se jed-
na zanimljiva pria o tome kako uvoenje jedne nove materijal- Meutim, pompezni krst koji je Theodor iz Radnje postavio
ne kulture moe da izazove sasvim neoekivane posledice. Kada na grobu svoga oca, dobio je nepredviene posledice. Gvozdeni
stari lokalni trgovac Per iz Radnje najzad umre, njegov preduzim- krst je podsetio ribare i radnike da bi i oni mogli da se seaju
ljivi sin i naslednik Theodor iz Radnje, obeleava oev grob na svojih pokojnika na upadljiviji nain:
nain primeren njegovom poloaju. Theodor predstavlja novo
doba u Segelfosu, i ne optereuje ga uzdravanje prethodnih Krst i ograda su doveli do neumerenosti, a gospoda Pera iz
Radnje je zarazila susetke svojim grobnim kultom. Ljudi su dolazili
generacija od razmetljivog troenja". On zato naruuje veliki i
do Theodora i naruivali spomenike za svoje preminule, nijedan
pompezan gvozdeni krst sa pozlaenim slovima i godinama koji nije hteo da zaostane za drugima, sve ih je vie dolazilo, zaista, ple-
postave na grob: menito takmienje ... Theodor je morao da narui ilustrovane kata-
loge livnica i kamenoreznica ... kameni spomenici su bili nekako
To je bilo silno. Celo to siromako groblje imalo je samo otmeni najdivniji i potisli su gvoe, radilo se o mermeru i granitu, glaa-
grob Holmsena sa imanja, inae nije bilo nieg drugog do obojenih
nom i neglaanom, u svim bojama, ljudi su mogli da biraju. Bilo je
drvenih krstova i humki - a sad je stavljen gvozdeni krst Pera iz Rad-
krstova i piramida i ploa i stubova i obeliska, svih oblika. (Hamsun
nje. I ne samo to: Theodor je naruio i da se oko krsta postavi ograda.
1962:255)
To je bio vrhunac ... Sad je njegova majka imala ime da se zabavi dok
proe kroz kapiju na ogradi, zatvori je za sobom i ukrasi. Imala je to
192 ciju ili konkretizaciju unapred datih kognitivnih ili socijalnih struk-
I ilo je putem kojim je moralo ii. Gvozdeni krst, koji se tura. Strukturalisti su nesumnjivo u pravu kad tvrde da se znaaj
prvobitno imao laku utakmicu sa prostim drvenim krstovima i materijalne kulture ne moe redukovati na svesno znaenje koje
humkama puka, iznenada se naao okruen sasvim drugim mate- je ono imalo za one koji su je proizveli ili koristili. Materijalna
rijalnim izazivaima. A kad bi sad udovica Pera iz Radnje bacila kultura se, meutim, ne moe ni svesti na iste reflekse ili kon-
pogled preko groblja, oseala se nezadovoljna gvozdenim kr- kretizacije apstraktnih struktura ili socijalnih podela. Ona je deo
stom, zaista, sad su se okolo pojavili spomenici koji su bili mno- dijalektikih odnosa sa drutvenim strukturama i mislima, to jest
go vei i mnogo lepi" (Hamsun 1962:256). Pompezni gvozdeni nalazi se u odnosu uzajamnog uticaja, u kome mogu da nastanu
krst, koji je bio smiljen kao suvereni statusni simbol, pokrenuo nova i nenameravana znaenja i nenameravane posledice.
je dakle proces koji niko nije bio predvideo, i koji je potpuno Zgrada je materijalna struktura koja je rezultat ljudskog dela-
razorio ideju o obeleavanju statusa. On je stvorio inflaciju mate- nja, ali ta struktura deluje i povratno i oblikuje ljudsko postojanje.
rijalnih izraza koji su uinili da je njegova sopstvena drutvena Stambena naselja iz pedesetih i ezdesetih verovatno su napravlje-
vrednost postepeno pala na nulu. Konkurencija oko najupadlji- na na osnovu racionalne namere da se ljudima prue praktini i
vijeg nadgrobnog spomenika proizvela je kao nenameravanu po- jeftini stanovi. Istovremeno ta struktura delovala je povratno na
sledicu i to da ta sociokulturna" graa ni na koji nain ne odsli-
kava drutvenu strukturu grada Segelfosa.
Hamsunova pria na zabavan nain ilustruje jednu perspekti-
vu koja meni nedostaje u mnogim strukturalistikim studijama
materijalne kulture: dinamiku u odnosu izmeu oveka i materi-
jalne kulture. Kod strukturalista ljudski iskazi esto postaju pasiv-
no sredstvo za dublje strukturne odnose van njegove moi po-
imanja. Materijalna strana se u velikoj meri svodi na istu ilustra-
193 smisaoni sadraj sasvim suprotan onome koji je Ceausescu zami-
ljude koji su stanovali u njima i uticala na porodinu strukturu i slio. Palata je postala simbol koji je sipao ulje na vatru ustanka
drutvene oblike druenja. Konformitet i usamljenost teko da su protiv omraenog reima.
bili nameravani rezultat posleratne stambene politike u Norvekoj. Materijalna kultura obino ivi due od individua, a njena
Ljudi stvaraju svoje sopstvene okolnosti na osnovu datih normi i proizvodnja znaenja se esto moe razumeti samo tokom vre-
ciljeva, ali i okolnosti deluju povratno na njih - one strukturiraju mena ili retrospektivno. Jedan od primera toga mogu biti mega-
oveka koji stvara i daju podsticaje i ogranienja. liti u Zapadnoj Evropi. Ja ne verujem da su prvi megaliti bili
Materijalna kultura moe imati delotvornu argumentativnu podignuti da bi sluili kao teritorijalni markeri u krajoliku (Ren-
ulogu svojim nemim iskazima", ali je i predvidljiva i na neki frew 1976), ali to ne znai da oni nisu mogli i nenameravano
nain van ljudske kontrole. Tokom ropca Ceausescuovog reima vremenom steknu takvu poziciju. Nakon to ih je podignuto do-
krajem osamdesetih godina zapoeta je u Bukuretu izgradnja voljno mnogo, i nakon to su vie stolea obeleavali predeo,
dinovske predsednike palate od belog mermera. Graevina je kameni grobovi su mogli da povratno utiu" na ljudske misli i da
trebalo da bude simbol veliine reima, ali se moe tumaiti i kao dobiju status sociogeografskih simbola. Materijalne strukture su
ideoloki pokuaj da se uravnotei klimav reim i da se unese mogle da svojom lokalizacijom unutar razliitih teritorija stimuli-
red. Ono to se dogodilo, meutim, bilo je da su graani Buku- u takvo razmiljanje o njima samima.
reta svoje itanje oslobodili od autorovih" svesnih (i eventualno Ova razmiljanja su zasnovana na gleditima koje zastupa ta-
nesvesnih) namera. Oni su palati dali sasvim nenameravano kozvana teorija strukturiranja (videti etvrto poglavlje). Ta teorija
znaenje simbola ugnjetavanja. Ona je, drugim recima, dobila je razvijena da bi se shvatio odnos izmeu ljudskih delanja i dru-
194 nih zajednica u Novoj Engleskoj od trenutka kada su prvi uselje-
tvenih struktura (Giddens 1979, 1984), ali je poslednjih godina nici stigli u luku Plimut jednog hladnog decembarskog dana 1620.
koriena u arheolokim analizama materijalne kulture (izmeu Svojom analizom materijalne kulture kao to su zgrade, nadgrob-
ostalih su je koristili Barrett 1994, Schancke 1994, Henriksen ni spomenici, keramika, hrana i otpaci, on pokazuje kako se to-
1995). Strukturiranje je drutvena praksa u vremenu i prostoru. kom osamnaestog veka odvija socijalna i mentalna promena u
Ona obuhvata kako mi naim delanjem stvaramo strukture, kako angloamerikoj kulturi u kojoj se kolektivno povlai pred indivi-
materijalne, tako i drutvene i kognitivne, i kako te strukture dualnim. Deetzova analiza pojavljivanja individue u arheolokoj
povratno deluju i utii na nova delanja. Uzajamno delovanje iz- grai dobija i iri znaaj kad je pogledamo u vezi sa Giddensovim
meu delanja i struktura, izmeu misli i tvari, jeste ono to ini (i Bourdieuovim) teorijama o socijalnom strukturiranju.
osnovu arheoloke upotrebe te teorije. Oko 1750-1760. nastaje ono to Deetz naziva georgijanskim"
Kao i drutvene strukture tako se i materijalna kultura nalazi razmiljanjem u evropskim zajednicama u Severnoj Americi. Po-
u odnosu uzajamnog povratnog dejstva izmeu ljudskih misli i jam georgijanski upuuje u stvari na britanski arhitektonski stil,
delanja. Ljudi proizvode materijalnu kulturu na osnovu odree- nain gradnje koji je uveden u Severnoj Americi oko 1760. godi-
nih namera, ali kad je ta materijalnost uspostavljena, ona moe ne. Slino arhitekturi, georgijanski nain razmiljanja stavlja te-
povratno da utie na ljudske misli i delanja. Drugim recima, mi
ovde imamo jednu vrstu ping-pong igre izmeu delanja i struk-
tura, izmeu ideja i materijalnosti, i izmeu intencionalnosti i
nepredvienih posledica delanja.

Materijalna kultura kao disciplinarna tehnologija


U svojoj knjizi In small things forgotten (1977) arheolog Ja-
mes Deetz daje fascinantnu analizu razvoja amerikih kolonijal-
195 ma bila je relativno mala, i zavisila je od uvoza iz Engleske. Na-
kon 1760. dogaa se dramatina promena u upotrebi keramike.
ite na red, racionalnost i kontrolu - kontrolu prirode i oveka.
To se moe delom objasniti poveanom dostupnou engleske
Jena druga posledica jeste stavljanje teita na mesto individue u
masovno proizvedene keramike. Najupadljiviji kontrast u upo-
drutvu i u kulturi. U starijoj tradiciji individua nije postojala u
trebi keramike javlja se u uestalosti tanjira i nonih posuda (no-
dananjem znaenju te rei; tada je postojala pre svega kolektivna
sa) u arheolokoj grai nakon 1760:
kultura. To je, izmeu ostalog, dolazilo do izraza kroz zakone koji
su zabranjivali ukrase na linoj odei - nije valjalo izdvajati se. U najveoj meri je verovatno da te promene odraavaju novo
Prelazak sa te kolektivne kulture na kulturu usmerenu na in- meusobno prilagoavanja individue i materijalne kulture. Nestalo
dividuu dolazi do izraza kroz dramatinu promenu oblikovanja je ranije stavljanje teita na kolektiv, u kome je podela tehnomikog
stana, pogrebne obiaje, nametaj, keramiku i navike u jelu. pribora bila norma. Namesto nje dobijamo stanje pribora za jednu
Keramiko posue je igralo relativno malu ulogu u navikama osobu, u kome verovatno svako ima svoj sopstvena tanjir i svoju sop-
stvenu nonu posudu. (Deetz 1977:59-60)
u jelu kolonizatora i u njihovoj pripremi hrane pre 1760. godi-
ne. Hrana je kuvana u metalnim posudama i sluena direktno u Dobili smo nov i simetrian odnos izmeu materijalne kultu-
njima. Ljudi su jeli iz neke vrste drvene karlice koju je delilo re i individue (jedan tanjir = jedna osoba, jedna nona posuda
dvoje ili vie ljudi. Pilo se iz jedne zajednike meine ili posude = jedna osoba), a to izraava nove i individualizujue prakse. I
od kalaja ili keramike, a u retkim prilikama i iz staklenih casa. uzimanje hrane i uklanjanje otpadnih telesnih proizvoda biva
Keramika je uglavnom koriena za mlene proizvode. Nakon privatizovano i oieno" iz neiste" kolektivne prakse.
1660. godine, meutim, vrevi i individualne olje od keramike
postali su uobiajene posude. Proizvodnja keramike u kolonija-
196 proizvodnje hrane i pribora odvijali u istoj prostoriji kao i isto
Istovremeno sa time da pojedinani tanjiri postaju uobiajeni, socijalne aktivnosti. Mnoge kue su imale samo jednu glavnu
ulaze u upotrebu u ishrani i druge individualizujue tehnologije i prostoriju i jednu spavau sobu iza nje. Taj rani tip zgrade je bio
prakse. Ranije se jelo prstima ili kaikom, a esto je korien organizovan tako da se posetilac im proe kroz spoljna vrata
iljat no da se nabadaju komadi mesa. U drugoj polovini odmah nae u sreditu kue; ovek se odmah susree sa stanov-
osamnaestog veka viljuke i zaobljeni stoni noevi poinju da se nicima kue i delatnostima koje se u njoj obavljaju.
javljaju u veoj koliini u arheolokim nalazima. To je povezano Georgijanski nain gradnje koji je nastao oko 1760. prua
sa novim obiajima u ishrani i novim individualizujuim naini- posetiocu sasvim drugu dobrodolicu. U svom klasinom" obuku
ma podele hrane. Dok su se ranije koristila jela u kojima su svi ta zgrada ima simetrini osnovni plan sa dve glavne prostorije sa
sastojci bili skuvani zajedno, sad sastojci poinju da se pripremaju vratima koja vode u sredinji hodnik. Na kraju hodnika stepenice
i slue svaki za sebe (krompir, meso, zeleni). To se vidi i u vode u potkrovlje, gde se nalazi druga spavaa soba. Sad posetilac
osteolokoj gradi sa stanita. Kosti iz vremena pre sredine osam- nailazi na mrani hodnik sa tri mogua puta kojima se moe ii.
naestog veka obeleene su time da je meso sekirom seeno u Kao to Henry Glassie pie u svojoj analizi tih zgrada: Promena za
velike komade koji su mogli da se peku celi ili da se kuvaju dok onoga ko sada prelazi prag jeste velika; on se nalazi
se meso ne odvoji od kosti. U nalazima iz kasnijih stanita kosti
su iseene testerom i primeuje se vea kontrola podele mesa u
individualne porcije i komade za sluenje.
Novo teite na individualnosti i privatnom ivotu pokazuje
se i u novoj, georgijanskoj arhitekturi. Starije zgrade nisu bile
podizane vodei rauna o pojedincu ili privatnom ivotu. Cela
porodica je delila sobu koja je bila i neka vrsta rezervoara" za
vrsto povezane socijalne jedinice u kojima pojedinac ima pod-
reeno mesto. Popisi inventara pokazuju da su se razliiti oblici
197 nadgrobni spomenici, grobovi, kue, otpad, komadi mesa, re-
u jednom mranom, hladnom hodniku, a ne vie uz vatru kami- cepti, keramika, nametaj i escajg, ukazuju nam na krupne i sitne
na... U novoj zgradi je najjavnija prostorija pristupana samo ono- naine da se velika promena dogodila izmeu 1760. i 1800. godine
liko koliko je najprivatnija u prethodnim zgradama." (Glassie u nainu na kome je veina Angloamerikanaca videla svet" (Deetz
1975:121). Uprkos odreenim varijacijama u oblikovanju georgi- 1977:127).
janska zgrada ima zatvorenu strukturu. Kroz prostorno razbijanje Kako Glassie (1975), Leone (1984), Isaac (1982) i Yentsch
razliitih drutvenih i funkcionalnih poslova porodini ivot se (1991), tako i Deetz temeljito dokumentuju one promene koje
titi od javnosti, a istovremeno se obezbeuje privatnost odnosa se dogaaju u amerikom drutvu u drugoj polovini osamnae -
izmeu lanova porodice. stog veka. Njegova analiza je blistav primer kako materijalna kul-
Individualizacija je obeleena i pojavom materijalne kulture tura moe da bude upotrebljena da se osvetle drutvene i kogni-
kao to su stolice i kreveti. Dok je ranije u domainstvu postojala tivne promene i iz perioda koji su dobro pokriveni pisanim izvo-
uglavnom samo jedna stolica, a veina je sedela na bancima i rima. Pa ipak, moe se proiriti znaaj materijalne kulture u tim
klupama, u drugoj polovini osamnaestog veka pojavljuju se ne procesima. Deetz posmatra pojavu individue u materijalnoj kul-
samo individualne stolice, ve vremenom i razliite stolice za raz- turi kao nesvesne materijalne refleksije novih drutvenih potreba
liite prostorije i funkcije. Odgovarajue individualizujue prakse (Deetz 1977:136). On implicitno postavlja kao temelj teoriju koja
se uoavaju i u drugim aspektima kulture: poinju da se koriste misao uzdie iznad materije: prvo je nastala individualna kultura
mala, ratrkana porodina grobna mesta namesto bivih gusto ili ideja o pojedincu, a zatim je pronaeno materijalno reenje
zbijenih zajednikih grobita. Prelo se sa bacanja smea na tlo prilagoeno potrebama pojedinca.
oko kue na sklanjanje smea u rupe za smee. Najkrae reeno,
198 1995).
Najkrae reeno, materijalna kultura je uinila pojedinca vidlji-
Iz perspektive teorije strukturiranja moemo posmatrati pojavu vim i uinila ga praktino svesnim svog postojanja. To je bila neka
pojedinca u angloamerikoj kulturi kao rezultat uzajamno vrsta disciplinarne tehnologije" (Foucault 1979) koja je lokalizova-
zavisnog sadejstva misli, prakse i materijalne kulture. Materijalna la i izdvojila" pojedinca kao drutvenu kategoriju kroz prostorne i
kultura je inila otelotvorenje" drutvene strukture (Bourdieu materijalno vidljive oznake. Od druge polovine osamnaestog veka
1995), strukture koja je bila i proizvod i sredstvo misli i delanja. nalaze se tragovi individue u svemu: u nametaju, posudu, navika-
Moda su individualni tanjiri, sopstvene viljuke i odvojene zgra- ma u ishrani, plesovima, muzikim instrumentima, zgradama i gro-
de omoguili poetak individualizma, ili je to moda prouzroko- bovima. Ti tragovi nisu samo proizvod misli, ve podjednako po-
vano drugim ekonomskim, politikim i verskim prilikama. Ali bez vratno deluju na nain na koji ljudi misle. Oni su bili, kako bi to
obzira na to materijalna kultura je bila struktura pomou koje su antropolog Deetz rekao, modeli misli i modeli za misli.
ljudi delali i kroz koju su iveli svoj zapoeti individualizam.
Individualizam je delovao" kroz materijalnu kulturu, uticao na Istovremeno s time to je ta tehnologija davala pojedincu in-
nju i stvarao nove materijalne oblike, koji su zatim stvarali nove dividualnost, ona je bila i normalizujua" tehnologija koja je
individualne prakse. Jedno je zahvatalo u drugo. Georgijansku ujednaavala i standardizovala ponaanje pojedinaca. Nakon sre-
kuu su stvorili ljudi i ideal, ali je ona zatim nametnula nove
telesne navike i nove naine razmiljanja o istom i neistom,
javnom i privatnom, a teko je pretpostaviti da su ih predvideli
oni koji su poeli da koriste te kue. Te kognitivne strukture nisu
nikakve nezavisne, izmiljene ideje. One su nastale kroz rutinizi-
ranu praksu, kroz konrektno i ivo" bavljenje jednom novom
empirijskom stvarnou. Vremenom, ona je shvaena kao data, a
faktiki svet i zamiljeni svet vremenom su se spojili (Bourdieu
199 Da li simbolika uloga stila keramike zavisi od toga da li su je oni
dine osamnaestog veka mnogi su jeli iz svog tanjira, ali tanjiri koji su je proizveli svesno uobliili tu keramiku u nameri da sig-
nisu bili personificirani, dolazili su u kompletima i bili su identi- naliziraju, na primer, pripadnost skupini? Da li drutveno i kul-
ni. Oni su bili konformistiki na isti nain na koji je georgijan- turno znaenje koje materijalna kultura ima u drutvu zavisi od
ska arhitektura bila konformistika. Paradoksalno je da je pojava toga da li su oni koji je koriste svesni toga znaenja?
individue i stvaranje oveka kao subjekta znailo i ujednaavanje Ja verujem da je vano odgovoriti odrino na sva ta pitanja.
i standardizaciju drutva, delanja i naina razmiljanja (Glassie Malo je verovatno da je radnik u engleskoj keramikoj industriji
1975:181-185, Foucault 1979). masovno proizvodio stafordirske tanjire sa ciljem da stvori indi-
vidualistiku kulturu u angloamerikim kolonijama. Podjednako
Zakljuak malo je Italijanski proizvoa viljuaka predvideo praktino i-
tanje svojih proizvoda. Mi se moramo distancirati od takve logo-
U ovom poglavlju sam se bavio nekim od teorija koje su to- centrine" luake koulje (videti Sedmo poglavlje) koje stavlja
kom poslednjih decenija obeleile arheoloke rasprave o ulozi znak jednakosti izmeu znaenja i svesnog ljudskog znanja o
materijalne kulture u drutvu. Neu se ovde vie baviti njihovim tom znaenju, zato to materijalna kultura ulazi u ono to je Bo-
vrednovanjem, ve u se vratiti na problem koji sam dotakao u urdieu nazvao nemim diskursom", tihim" razgovorom (Bourdi-
treem poglavlju, a kojim se, bar implicitno, oznaavaju teorije o eu 1977). Ona je deo podruja znanja i znaenja koje esto nije
materijalnoj kulturi. Taj problem se moe formulisati kao pro- verbalizovano ili se ni ne moe verbalizovati, i koje je zato retko
blem svesnosti", a javlja se na razliite naine: Da li materijalna svesno. Nalik na druge tekstove, i materijalna kultura stie zna-
kultura ima smisla samo ako su ga oni koji je proizvode svesni?
200 polarizaciji izmeu misli i materije koju moramo pokuati da iz-
begnemo. Nasuprot tome, potencijal se nalazi upravo u tome da
enje itanjem. Za razliku od svesnog itanja pisanih tekstova, se kognitivno i konkretno esto stapaju u rutinizovanom, ivlje-
materijalni tekstovi se esto itaju telom", a to je itanje u kome nom, ali ne i verbalizovanom znanju o svetu.
se praktino, drutveno i znaenjsko stapaju. Mnoga znaenja Arheolozi ne prouavaju shvatanje sveta kod pojedinca ona-
materijalne kulture su zato nesvesna, ali ne zato manje delotvor- ko kako je ono izraeno u pisanim spomenicima ili iskazima in-
na i vana. ak smo u iskuenju da tvrdimo sasvim suprotno. formanata. Prolost se ne javlja pred nama onako kako ju je u
Ukoliko zanemarimo arhitekturu i drutvenogeografska istra- pisanom obliku protumaio pojedinac, ve u obliku nemih mate-
ivanja prostornih struktura stanita, materijalna kultura nije imala rijalnih struktura koje su istovremeno bile i proizvod i sredstvo
prioritet medu istraivaima u drutvenim naukama i istoriari- ponaanja u prolosti. Materijalna kultura nije proizvod jednog
ma. U antropologiji je ovek koji govori, informant, suvereni drutva ili proizvod jednog razmiljanja, najkrae reeno, ona je
izvor razumevanja i objanjavanja kulture jo od Malinowskog. neto to je iza" i to treba da bude na konani cilj. Materijalna
Meu istoriarima su tekstovi oveka koji pie skoro podjednako kultura je sredstvo drutvene prakse, ona uestvuje u toj praksi i
vredna izvorna graa. U oba sluaja je re o znanju u kome pr- strukturira je. To daje prouavanju materijalne kulture potencijal
venstvo ima svesno i jeziki artikulisano znanje pojedinca o sve- koji je samo u maloj meri realizovan.
tu, pa ga sledstveno tome posmatra i kao suvereno najbolji izvor
za razumevanje drutva. Materijalna kultura, a time i arheoloka
graa, imaju drugaiju dimenziju kao izvorna graa. Ta dimenzi-
ja naravno nije bolja" od onih koje imaju antropolog ili istori-
ar, ve se pre moe posmatrati kao izvor za jednu drugu vrstu
znanja: tiho znanje koje proistie iz praktinog bavljenja svetom.
Kao to sam ve pomenuo, to se ne odnosi samo na tehnoloko
ili materijalistiko" znanje. Takav uzak zakljuak je zasnovan na
jekata kao to su u to vreme bili kolonijalizam ili nacionalizam
(Keller 1978, Trigger 1989).
Ta politika motivacija je naravno obeleila i ranu norveku i
skandinavsku arheologiju. U skladu sa tadanjim nacionalistikim
uenjem samo su narodi koji su mogli da pokau sopstvenu isto-
riju imali pravo na status nacije. Zbog slabog politikog poloaja
Norveke tokom devetnaestog veka taj zahtev je u toj zemlji bio
posebno potreban. Norveki arheolozi smatrali su svojom duno-
Arheologija i drutvo u da uestvuju u projektu izgradnje nacije. Veliki deo nepo-
sredne motivacije norveke arheologije u ranoj fazi bio je sasvim
neskrivena tenja sluenja nacionalnim ciljevima. Zajedno sa isto-
Slino istoriji i etnografiji i razvoj arheologije tokom devet- riografijom arheologija je trebalo da doprinese stvaranju norve-
naestog veka bio je stimulisan drutvenim i politikim strujanji- kog identiteta - svesti o zajednikoj prolosti koja nas okuplja.
ma iz tog vremena. Kako je norveki arheolog Haakon Shetelig Zajedno sa drugim istraivaima kulture i umetnicima trebalo je
rekao: Skoro svuda je nacionalno bilo pokretaka snaga evrop- da i arheolozi obnove nacionalnu kulturnu batinu i pokau du -
ske arheologije." (Shetelig 1910:59). Mnoga velika dela " i sjajni gu i asnu istoriju norvekog naroda. Tri od rezultata rada arheo-
nalazi" koje veina ljudi povezuje sa arheologijom, pojavili su se loga nalazimo izloene na Bigdeju nadomak Osla.
kao manje ili vie neposredni rezultati velikih politikih pro-
202 nja samobitnosti, veliine i hrabrosti naroda", da bi gotovo ne-
Arheologija u slubi naciji nije bila nikakva tajna subverzivna stala u vreme nakon Drugog svetskog rata. Nakon rata arheologija
delatnost, ona je praktikovana bez srama. Ako se itaju arheoloki se javlja u zapadnom svetu kao apolitina i vrednosno neutralna.
radovi iz devetnaestog veka, iznenadi nas neprikriveni nacional- Vidno optereeni politikom zloupotrebom arheologije u slubi
nopolitiki patos koji esto obeleava nain pisanja. U svojoj knjizi rasizma i nacionalizma, arheolozi pokuavaju da se pisanjem iz-
Danmarks Oldtid oplyst ved Oldsager og Gravhoie (Stari vek Dan- vuku iz krize time to se distanciraju od delova svoje sopstvene
ske osvetljen starinama i humkama) iz 1843. godine Jens Jacob prakse, i posebno etnike identifikacije. Snano potpomognut
Asmussen Worsaae ilustruje taj nain pisanja: donekle selektivnim pamenjem zbivanja iz istorije nauke, po-
Ostaci iz prolosti vrsto nas vezuju za otadbinu. Visovi i doline, jam politika arheologija" se uspostavlja kao neto nenormalno
njive i livade, stupaju u ivlji odnos sa nama, jer kroz humke koje se i udaljeno od dananje stvarnosti (Svestad 1995:13-14). Ta ne-
uzdiu na njihovoj povrini, i kroz starine koje su stoleima uvane u normalna", politika arheologija biva ili personifikovana (Kossi-
njihovom okrilju, stalno prizivaju u seanje da nai oevi, kao pose- na) ili povezana sa arheolokom delatnou u diktaturama i jed-
ban, nezavisan narod, od vremena pre seanja ive na ovoj zemlji, i nopartijskim dravama.
time nas jo jae bodre da branimo naa sopstvena polja kako stranci
ne bi vladali tlom koje krije kosti naih oeva i za koje su vezane
najsvetije i najasnije uspomene. (Worsaae 1843:116)

Worsaae je to napisao u situaciji kada je Danska bila u pogra-


ninom sukobu sa Slezvig-Holtajnom, u jednom od onim mno-
gih sukoba u kojima su arheoloki spomenici bili pozivani kao
pouzdani svedoci koji pokazuju neopozivo pravo naroda" na
zemlju.
S neto razliitom hronologijom, u evropskoj arheologiji se
tokom dvadesetog veka smanjuje snaga tog neskrivenog slavlje-
203 do ezdesetih imala sasvim nedovoljan epistemoloki i metodo-
Semiotiki uinak tih jezikih prerada arheologije u neto loki aparat za oslobaanje nauke od subjektivnih i vrednosno-
daleko, ili u vremenu ili u sociopolitikom prostoru, udan je. optereenih sklonosti. A njeni zastupnici su sami smatrali da su
Istovremeno dok se pisalo o svemu odbojnom i runom to se pronali takvo sredstvo u logikom pozitivizmu. Zahvaljujui nje-
dogodilo u detinjstvu arheologije i to se i dalje dogaa u socija- mu, objektivnost nije bila preputena asnosti i dobroj volji"
listikim i u zemljama Treeg sveta, konstruisana je, a da se to naunika ve je obezbeena neutralnom i naunom metodom
nije moralo otvoreno rei, slika savremene zapadne arheologije koja se mogla koristiti nezavisno od naunikovih subjektivnih
kao vrednosno neutralne i priblino objektivne prakse. To je ono interesa. Nauka je trebalo da se zadovolji proizvodnjom objektiv-
to filozof istorije Hayden White naziva tehnikom samodefini- nog znanja koje se moe kontroHsati, a ne da se zanima za vred-
sanja kroz poricanje": nost toga znanja. Nauka treba da analizira svet onakav kakav jeste,
a ne da ima neko miljenje o tome kakav on treba da bude.
U vremenima sociokulturnog nemira, kada se javlja potreba za Poev od, otprilike, 1980. godine ta teza o vrednosnoj neu-
pozitivnom samodefinicijom, ali ne postoje nikakva ubedljiva merila tralnosti olabavila je pritisak oko zapadne arheologije. Pozitivi-
za samoidentiflkaciju, uvek je mogue rei neto ovako: Moda ja ne
stiki ideal nauke je tad bio izloen u mnogo emu istoj kritici u
poznajem u potpunosti svoju sopstvenu ovenost, ali ja bar neu
biti takav" i onda prstom ukazati na krajolik koji je sasvim razliit od
arheologiji koja mu je bila upuivana u drutvenim naukama to-
onoga to ovek sam jeste. (White 1978:151) kom ezdesetih i sedamdesetih godina (Slagstad 1980). I u arhe-
ologiji su marksizam i kritika teorija postali vano oruje u borbi
Ideal o apolitinoj i neutralnoj nauci je nastavljen u proce- protiv pozitivizma. Jedan drugi vaan podsticaj toj antipozitivi-
snoj arheologiji. U njoj se, meutim, smatralo da je arheologija
204 stvenih istraivanja, i moda je prirodno to e se u ovom poglav-
stikoj arheologiji dali su enski pokret i feministika teorija. lju italac susresti s jednim vie angaovanim" piscem nego u
Dodatno je sve vie starosedelakog stanovnitva i drava Treeg prethodnim.
sveta poelo da reaguje na objektivno" prisvajanje njihove isto-
rije koje su sprovodili zapadni arheolozi. Nauni interesi arheo- Nauka, vrednosna neutralnost i kritika teorija
loga i zahtev za slobodnom naukom" sukobili su se sa lokalnim
kulturnim vrednostima i etikim normama, izmeu ostalog kad Premda je vrednosna neutralnost klasian ideal nauke jo od
je re o grobovima i svetim mestima. Najkrae reeno, oko 1980. devetnaestog veka, taj ideal je tek negde oko 1920. postao ozbi-
zapadni arheolozi otkrivaju da svet nije vie jedna velika labora- ljno zastupljen u istraivanjima drutva i kulture. U tom kontek-
torija oblikovana za sterilno i bezinteresno sticanje objektivnog stu se esto upuuje na nemakog sociologa Maxa Webera. Za
znanja. Oni otkrivaju da arheologija nije bila samo nauka o nesta- Webera je svet nauke onaj koji je faktiki i objektivan; nauka se
loj prolosti ve i u znaajnoj meri drutvena i politika praksa u bavi stvarnou. Drutvo je, istina, obeleeno ukrtenim i konku-
naoj sopstvenoj savremenosti. rentnim vrednostima prema kojima se moramo opredeliti, ali za-
U ovom poglavlju u se detaljnije pozabaviti kritikom koja je uzimanje stava prema tim vrednostima je stvar delatnog, privat-
od kraja sedamdesetih bila upuivana pozitivistikom idealu nau-
ke u arheologiji. Sa polazitem u delu filozofske osnove teze o
vrednosnoj neutralnosti nauke, u prvom delu u detaljnije raz-
motriti kritiku toga ideala o objektivnoj nauci. Zatim u kroz kon-
kretne primere osvetliti politiku i deoloku ulogu koju arheo-
logija moe da igra u savremenosti. Oblasti u koje elim posebno
da zaem, jesu nain na koji muzeji predstavljaju prolost, arhe-
ologiju i pol, kao i praksu arheologije u svedu interesa starose-
delakog stanovnitva. Neki od tih primera su uzeti iz mojih sop-
205 trati u svetlu tadanjih politikih i ideolokih kretanja, objektivnost
nog pojedinca. Poto je svet vrednosti s one strane faktikog i i vrednosna neutralnost su se ustoliili istovremeno i kao vana pre-
objektivnog, one nikada ne mogu biti zadatak nauke. Nauka mo- misa teorije saznanja i kao njena prirodna posledica. Poto samo
ra da se udalji od drutva vrednosti, naunik od privatne osobe ono to se objektivno moe osetiti ulima, ili iskusiti, vredi kao
(Fivelstad 1979). osnova znanja, vrednosti nemaju nikakvo mesto u naunoj slici
znanja.
Za Webera je to delom bio pragmatiki stav prema nemirnoj
politikoj situaciji u Nemakoj neposredno nakon Prvog svet- Pozitivizam je tako postao najvei filozofski kamen spoticanja
skog rata. Vrednosna neutralnost je postala praktina doktrina onim filozofima i naunicima koji se bave drutvom, a pripadaju
koja je trebalo da sauva univerzitete od sloma i ideolokog hao- takozvanoj frankfurtskoj koli (Held 1980, Bottomore 1984). Ona
sa, ali pre svega da sprei dravu da se umea neposrednom cen- je dobila svoje ime po Institutu za drutvene nauke u Frankfurtu,
zurom. Weber je predloio da nauka sklopi neku vrstu drutve- osnovanom 1923. godine. Naunici iz te kole su bili vrlo aktivni
nog ugovora sa vlastima: ako se univerziteti i naunici obaveu da tokom tridesetih, ali su stekli vei uticaj tokom studentske pobu-
se ne protive vladajuoj politici, dobie zauzvrat slobodu i auto- ne i rasprava o pozitivizmu tokom ezdesetih. Pojam kritika teo-
nomiju (Elzinga 1975). rija je vezan za taj, u osnovi marksistiki pravac, koji je ukljuivao
Dok je Weber bio svestan da je vrednosna neutralnost zasnovana naunike kao to su Theodor W Adorno, Max Horkheimer, Her-
na pragmatinom podreivanju, ona je postala vaan deo naune bert Marcuse i vremenom Jrgen Habermas. Kao i mnogi logiki
metodologije u logikom pozitivizmu koji je nastao krajem pozitivisti i istaknuti pripadnici frankfurtske kole emigrirali su u
dvadesetih (videti tree poglavlje). Mada se i taj razvoj mora posma- SAD nakon to su nacisti preuzeli vlast u Nemakoj 1933. godine.
206 sutinske crte drutvenog ivota. Drugo, ograniavajui svoju de-
Frankfurtska kola se moe posmatrati u okvirima nove ori- latnost na postojee, pozitivizam preutno prihvata postojee dru-
jentacije marksistike misli u prvoj polovini ovoga stolea. Poza- tvene odnose; njegov nedostatak politikog angamana postaje,
dinu te nove orijentacije inila je injenica da ekonomska kriza drugim recima reeno, stavljanje na stranu postojeeg. I tree,
dvadesetih i tridesetih godina nije dala kao rezultat pad kapitali- vrednovanja pozitivizma su bliska ili tesno povezana sa jednim
zma. To je stvorilo sumnju u stav ortodoksnog marksizma da je novim oblikom dominacije u drutvu, sa tehnikom i naunom
socijalizam neizbean deo plana istorije. Prvo znaajno odstu- dominacijom zasnovanom na instrumentalnom razumu" (Botto-
panje od marksizma ini Maar Georg Lukcs, koji se u svojoj more 1984:28).
knjizi Istorija i klasna svest (1923) obraunava sa deterministi-
U knjizi Dijalektika prosvetiteljstva iz 1944. godine Adorno i
kim i pozitivistikim tumaenjem istorijskog materijalizma. Lu-
Horkheimer pokuavaju da prate trag dominacije od stare Grke
kcs tvrdi da ne postoji objektivna drutvena realnost o kojoj
naunici mogu samo pasivno da razmiljaju. Naunici koji se bave do moderne autoritarne drave. Knjiga se bavi pojavom instru-
drutvom i sami su deo drutvenih procesa, i nikada ne mogu da mentalnog razuma i time kako je on vremenom stekao preovla-
prue nekakvu njihovu neutralnu i objektivnu sliku. Oni su sami
upleteni u kontinuirani sukob klasa ili interesa, i zahtev za
istinitou ili objektivnou se zato ne moe odvojiti od klasnih
interesa. Cilj teorijskog rada tako ne moe biti da se otkrije neka-
kva drutvena realnost, ve da se razvije klasna svest i pospei
aktivan politiki angaman (Lukcs 1971).
Za frankfurtsku kolu je kritika pozitivizma i empirizma jedna
od dve glavne teme, dok je analiza i kritika industrije kulture"
druga (videti dalje u tekstu). Kritika pozitivizma je imala tri zna-
ajna aspekta: prvo, svojim rigidnim stavljanjem teita na kvanti-
fikativne podatke pozitivisti nisu u stanju da uhvate ili shvate
207 Nauka je postala klju modernog drutva, a sa njom je iao i
ujui poloaj. Horkheimer i Adorno vide paradoks u tome to instrumentalni razum. Nauka, koja je razvijena da kontrolie pri-
su razvoj nauke i tehnologije poveali mogunosti ljudi za bolji rodu, postepeno je postala sredstvo za dominaciju ljudi jednih
ivot, ali da je iz tih mogunosti proistekao samo isti pakao". nad drugima. Taj nain postojanja vodio je dalje ka stavljanju
Umesto da ue u jedno stvarno ljudsko stanje, oveanstvo je teita na objektivnost i kontrolu, te sumnju u sve to se tome
potonulo u jednu novu vrstu divljatva. Oni tu nesrenu situaciju nije moglo podrediti. Znanje je time bilo ogranieno na ono to
vide povezanu sa probojem instrumentalnog razuma", probo- se moe kontrolisati i potvrivati. Samo ono to empirijski moe
jem koji se javio sa prosvetiteljstvom. Uprkos tome to je prosve- biti posmatrano, proveravano ili predvieno, dobija status zna-
titeljstvo krenulo kao pozitivan pokret sa borbom protiv verskih nja. Na taj nain je pozitivizam ne samo teorija saznanja, on je i
dogmi i autoriteta, ono se, po Horkheimeru i Adornu, degeneri- politika ideologija prilagoena kapitalistikom drutvu (Marcu-
salo u potlaujuu silu. Miljenje iz vremena prosvetiteljstva je se 1968, Habermas 1969).
bilo zasnovano na ideji o dominaciji nauke nad prirodom. Nau- Jedan od napada koje je frankfurtska kola usmerila ka pozi-
no znanje se javilo kao potencijalno sredstvo moi, instrument tivizmu, ticao se uloge koju predvianje ima u toj filozofiji. Pre-
za savlaivanje prirode. Priroda nema smisao sama po sebi, ona ma pozitivizmu svi podaci se mogu klasifikovati prema moguno-
dobija smisao samo kao proizvod koristan za ljude. Korist" i po- sti da predvide budua zbivanja zakonomernim generalizacijama
naanje usmereno ka cilju postali su etika prosvetiteljstva, a to je ili generalizacijama nalik na zakone. Ukoliko neka disciplina eli
ono to ini jezgro instrumentalnog razuma" (Adorno & Hork- da zaslui da se proglasi naukom, ona mora da postupa na gene-
heimer 1992). ralizujui nain, to jest da proverava generalizacije posmatranji-
208 en vrednosnih sudova, toliko malo je i njihova kritika drugih
ma. Jedna nauna teorija, pa tako i ona koja se bavi drutvom, teorija neutralna. Ona sadri jednu formalnu, ciljno usmerenu
moe se testirati tako to se proverava koliko je u stanju da pred- vrednosnu orijentaciju sa iom na delotvornosti i korisnosti. U
vidi budua zbivanja na osnovu zakonitosti (videti Tree poglav- ime vrednosne neutralnosti specifina vrednosna orijentacija se
lje). istie na utrb svih drugih vrednosti. Tako posmatrano, objektiv-
Prema frankfurtskoj koli to shvatanje zasnovano na predvi- nost" pozitivista se moe smatrati podrkom preovlaujuim in-
dljivosti puno je nedostataka - i vie predstavlja sliku naeg sop- teresima moi u drutvu.
stvenog drutva. Pozitivisti su pojednostavili kako drutvene tako Kritika teorija frankfurtske kole je otra kritika pozitivizma i
i prirodne procese i univerzalizovali jedno elino" izdanje: si- njegovog ulaska u moderno drutvo. Ipak ima razloga da se uka-
tuaciju u modernom, zapadnom drutvu. Predvidljivost zato ne- e da je ona u velikoj meri bila zasnovana na relativno pojedno-
ma nikakve veze sa naunom istinom, ve pre odslikava kako su stavljenom shvatanju pozitivizma. Na primer, nije uinjen poku-
drutveni odnosi u naem sopstvenom drutvu postali odnosi ne- aj da se razlikuju pozitivizam iz devetnaestog veka, logiki pozi-
slobode u skladu sa rastom instrumentalnog razuma. Slabosti re- tivizam (beki krug) i Popperov falsifikacionizam. Sve je strpano
fleksija o svom sopstvenom kontekstu, o mestu onoga ko sazna-
je, ini da pozitivizam, po frankfurtskoj koli, zavrava u slede-
em krunom zakljuku: oni veru ju da govore o objektivnoj na-
uci, ali njihova pria o zakonomernostima i predvidljivosti daje
samo sliku one neslobode i prinude koja vlada u naem sopstve-
nom drutvu.
Pozitivizam je imao nameru da ukloni konkurentne teorije o
znanju. One su kritikovane kao metafizike, vrednosne ili na ka-
kav drugi nain manjkave kao smernica za naunu praksu. Ali
onoliko malo koliko je sopstveni ideal nauke pozitivista oslobo-
209 prinela univerzalizaciji osobina modernog drutva, na primer in-
u jednu vreu kao naunizam" (Bottomore 1984:56). Osim toga, strumentalnog razuma. Svojim ekofunkcionalistikim svoenjem
naunici kao to su Horkheimer, Adorno i Marcuse u maloj meri kulturnih izraza na tehnoloku i ekonomsku korist ona je dala
uspevaju da pospee ita drugo sem kritike. Njihovi radovi su se univerzalni legitimitet tom razumu i proraunatom, ekonomskom
jo i pojavljivali sa sve pesimistinijim shvatanjem kulture. Oni oveku. Tvrdilo se da procesna arheologija proizvodi bezvremen-
izvorni" lanovi frankfurtske kole u maloj meri uspevaju da for- sku i univerzalnu prolost u kojoj se sve svodi samo na korisnost i
muliu alternativan i pozitivan pogled na drutvo i znanje. kontrolu. Ona je doprinela pruanju legitimiteta i opravdavanju
vrednosti i odnosa specifinih za nae sopstvene drutvo time to
Prolost kao instrumentalni razum i mit ih je smestila u prolost. Na taj nain, tvrdilo se, dugi niz ideja i
normi kapitalistikih, zapadnih drutava univerzalizovan je time
Ta kritika teorija stvorila je veliki deo osnove za otre napade to im je data istorijska realnost".
koji su osamdesetih godina upueni novoj ili procesnoj arheolo-
Istovremeno, ali ne uvek sasvim dosledno kritici ideje o pro-
giji. Mnogi su smatrali da je pozitivistiki ideal objektivnog znanja
raunatom, ekonomskom oveku, procesna arheologija je kriti-
osloboenog vrednosnih sudova uinio nove arheologe slepim za
kovana zbog svog predstavljanja ljudi kao pasivnih aktera. Ljudi
drutvene i politike poruke koje se mogu iitati iz njihovog pri- iz prolosti bili su bespomono predati zakonima sistema", slici
stupa prolosti. Opremljeni kritikim naoarima iz osamdesetih, koja odgovara naem sopstvenom drutvu sa njegovom tehni-
postprocesni arheolozi su pronali da je proizvedeno znanje bilo kom kontrolom, podreivanjem i disciplinom (Hodder 1984a,
daleko od nekakve politike neutralnosti. Jedno od njihovih naj- 1985; Olsen 1987a, Shanks & Tilley 1987a, 1987b).
znaajnijih razotkrivanja" bilo je kako je procesna arheologija do-
210 preko neposrednog znaenja, i koja daleko prevazilazi sposob-
Analiza toga kako arheologija opsluuje ideoloku funkciju u nost orno colora da pere isto i istovremeno uva boje. To je
drutvu nije bila nadahnuta samo kritikom teorijom i marksi- jedna ideoloka ravan koja se, izmeu ostalog, tie uloga polova
stikom kritikom ideologije, ve u znatnoj meri i radovima fran- i stila ivota.
cuskog semiotiara Rolanda Barthesa (Olsen 1990). Posebno je Mit ima jednu drugu osobitost, kae Barthes. Mit ne iznosi
izazvala panju njegova knjiga Mitologije (norveko izdanje 1991). argumente; on insistira jednom vrstom taktike iznurivanja. Kad
U njoj Barthes analizira niz kulturnih proizvoda naeg vremena na primer devet od deset reklama za sredstvo za ienje na TV 2
kao to su reklame, sport, mode, film, muzeji i hrana, i pokazuje prikazuje jedna mlada, lepo doterana i srena ena koja mae
kako oni ine sastavni deo ideoloke proizvodnje znakova u dru- krpom za pranje po kuhinji, zar to nije argument da je eni tu
tvu. Oni postaju mitovi" koje moderno drutvo koristi da bi na- mesto? Reklama to samo pokazuje, stalno iznova, sve dok ljudi
turalizovalo mnjenja koja zavise od drutva i kulture, i time do- ne poveruju da to tako jeste ili da to tako treba da bude. Stenjen
prinose ouvanju postojeih odnosa moi. Barthesov pojam mita izmeu lai i priznanja, mit nalazi trei izlaz" - on ini poloaj
je tesno vezan sa marksistikim pojmom ideologije: mit sagledava ene prirodnim" predstavljajui ga kao podrazumljiv i dat. Bart-
svet kao neposredno dat i bez suprotnosti. Na taj nain se hes naziva mitove depolitizovanim govorom", govorom koji svet
dominantan poredak javlja kao prirodan" poredak, to jest kao
jedini razuman nain organizovanja sveta.
Barthes posmatra mit kao sistem znakova na dve znaenjske
ravni - jedna neposredna ili denotativna ravan znaenja, i jedna
posredna (konotativna) znaenjska ravan (videti Peto poglavlje).
U jednom reklamnom filmu o praku za pranje neposredno zna-
enje je da je to dobar praak za pranje koji treba da kupi. Nepo-
sredno znaenje, meutim, podreeno je jednoj drugoj poruci,
konotativnoj. To je ona mitoloka poruka koja se posreduje iza i
211 opteljudsko, da to ne sadri u sebi nita istorijski ili kulturno,
ini venim, koji oduzima sadanjosti i vladajuim interesima nji- treba biti na oprezu. Jer, kako je sam Roland Barthes jednom
hov istorijski i kulturni poloaj. Mit je uspean zato to ne iznosi formulisao: Istorija je najprepoznatljivije delatna onda kad se
argumente, on postie uinak ne govorei neposredno. On daje, porie." (Barthes 1984:4).
kako Barthes kae, stvarima i mnjenjima veno opravdanje ... Mit je time samu istoriju pretvorio u znak u kome kulturna i
jasnou koja se ne oblikuje objanjenjem, ve tvrenjem injeni- politika sadanjost postaju konotativna ili mitoloka znaenja
ca" (Barthes 1973:143). prolosti. Takvi mitovi se posebno dobro snalaze u muzejskim
Nain za koji se moe tvrditi da arheologija uestvuje u ta- predstavama prolosti, i ja u u nastavku teksta prikazati Bartheso-
kvoj proizvodnji mitova, jeste korienje prolosti u ideolokom vu poentu time to u detaljnije obraditi nain na koji se prolost
procesu koji doprinosi davanju legitimiteta slici sadanjosti koju predstavlja u kulturnoistorijskim muzejima.
elimo da predstavimo. Oblikujui prolost kroz ideoloke slike
sadanjosti doprinosi se tome da postojee vrednosti i drutveni Muzeji i ameriki mitovi
odnosi izgledaju prirodnijim" (Leone 1982). Vrednosti i stavovi
iz nae sopstvene sadanjosti, kao to su ekonomska racional- U lanku The relationship between artefacts and the public
nost, individualizam, rodne uloge, estetske i moralne vrednosti, in outdoor history museums" (1981) ameriki arheolog Mark Le-
prenose se na prolost i time im se oduzima njihov stvarni polo- one analizira muzej pod otvorenim nebom ejkertaun u mestu
aj u naem sopstvenom vremenu. Oni tako dobijaju prividno Plezent Hil u Kentakiju, SAD. Muzej je organizovan kao selo koje
veno i univerzalno postojanje van istorije i kulture - oni na se sastoji od dvadesetak originalnih zgrada, i one su nastanjene
neki nain postoje oduvek. Ali upravo kad se uje da je neto
212 crkvenim zajednicama.
akterima u originalnoj odei, koji kazuju o mestu i njegovoj sta- U muzeju pod otvorenim nebom na Plezent Hilu nudi nam
rosedelakoj zajednici. Dodatne informacije se daju brourama i se posebno tumaenje kulture ejkera. Zaista nam je predstavljen
turistikim prirunicima. celibat, plesovi i to da su verovali u neke udne stvari, ali ono na
Sejkertaun je muzej ejkera" (tresaa), jedne verske zajedni- ta se posebno stavlja teite, jeste koliko su praktini, dovitljivi i
ce koju su krajem osamnaestog veka osnovali engleski kolonosti radini bili Sejkeri. Njihova trgovaka i zanatska vetina se istie, i
pod rukovodstvom Ann Lee. Sejkeri su iveli u sopstvenim zajed- sve, od tkanja tepiha do proizvodnje lekova, biva detaljno opisa-
nicama i naziv su dobili po svom ekstatinom plesu u kome se no. Kao ideoloku crvenu nit saznajemo da su proizvodili i izvo-
tresu", a kojem su se predavali u svom bogosluenju. Sejkeri su zili znatno vie nego to su uvozili, i da su razvili tehnologiju
iveli u celibatu, a novi lanovi su morali da budu regrutovani koja tedi rad i podie uinak, tako da su imali velike proizvodne
kroz preobraenje. Bili su organizovani u zadrune porodice, ali vikove.
su mukarci i ene iveli strogo odvojeno. Nisu smeli da se me- Ali ne pokazuje se da je taj profit bio komunalno deljen i da
usobno dodiruju, i imali su polnospecifine radne zadatke. Ba- nije sluio za individualno bogaenje. Muzej izbegava da prikae
vili su se jedinstvenim oblikom agrarne industrije, koja se sasto- i da je slom posebne verzije agrarnog kapitalizma ejkerske za-
jala od obimne proizvodnje zanatskih proizvoda, hrane i lekovi-
tog bilja, zasnovane na sirovinama iz sopstvene zemljoradnje.
Sejkeri su liili na deo utopijskih socijalistikih zajednica.
Kao i one, reagovali su na neke delove rastueg industrijskog
kapitalizma kao to su fabriki rad, raspad zadrune porodice i
jae teite na individualnim drutvenim odnosima. Sejkerska za-
jednica je bila reakcija i na delotvornost kao merilo ponaanja, i
na racionalizam i na opadanje iskazivanja oseanja u etabliranim
213 Muzeji na Plezent Hilu daju meutim, iskrivljenu sliku kultu-
jednice prouzrokovan time to je tu zajednicu progutao moder- re ejkera kao instrumentalnog razuma. Time doprinose univer-
ni kapitalizam. U svojoj analizi muzejske prezentacije ejkerske zalizaciji zapadne, racionalne svesti i skrivanju njegove stvarne
zajednice Leone pie: istorijske i kulturne korene. Istovremeno skrivaju od nas ejker-
sku zajednicu, a time i mogunost da se njihov ivot pojavi kao
Predstaviti ejkersku kulturu kao delotvornu, profitabilnu i logi-
alternativa ili kritiki komentar naeg sopstvenog ivotnog stila.
nu ... znai uiniti kulturu proizvodom funkcije, ponaanje proizvo-
dom delotvornosti i misao proizvodom materijalne nunosti. To je ak se i nae sopstvene estetske vrednosti udaljavaju od svog
naravno ameriko razmiljanje, ne onako kako su su svi oduvek mislili, polazita; u muzejskim postavkama graanska, zapadna estetika
i verovatno ne onako kako su Sejkeri razmiljali. (Leone 1981:305) biva univerzalizovana. Neposredni utisak koji se dobija pri poseti
Plezent Hilu jeste da je mesto lepo, skoro savreno. Nita se ne
Leone tvrdi da je postavka u muzeju ejkertauna oznaena i mora popravljati, malobrojne latrine su oiene i bez smrada.
rukovoena sadanjim amerikim kapitalizmom. Efikasnost, pro- Kao to arheolog James Deetz kae u jednom komentaru, to je
raunata racionalnost, industrija, izvoz i profit ine teme oko ko- romantizovana i iskrivljena predstava prolosti, koja je u svoje
jih je organizovana muzejska postavka. Leone smatra da je verska vreme imala vrednosti, stavove i ponaanje sutinski razliito od
Sejkerska zajednica bila totalno razliita od njihove sopstvene, naih savremenih. Takve nam izlobe kazuju mnogo vie o raz-
istovremene zajednice SAD. Sejkeri su bili potpuno razliiti od miljanju onih koji su ih napravili nego o mislima i problemima
nas. Oni su iveli svojim ivotom u jednostavnosti i odricanju. onih ljudi iji bi ivot trebalo da predstavljaju" (Deetz 1977:157).
Nisu radili za profit, ve da izbegnu greh. Nisu imali nikakvu
privredu, ve sloen sistem vebi iz pokajanja.
214 ka, tokom sedamnaestog veka, industrijalizacije, 1814, 1905, rata
U nastavku u biti konkretan i pokazati kako se prolost pred- i pedesetih godina, pre nego to se zavri sa dananjim danom i
stavlja na kulturnoistorijska i arheolokim izlobama. Prvo u sa pragom ka budunosti. Istorijski tok izlobe je linearan, i taj pra-
Plezent Hola otii na jedan drugi, neto vie domai breg, Maiha- volinijski razvoj izlobe se manifestuje kao jednosmerna staza
ugen (Majski breg) u Lilehameru, da bih dao sopstvenu analizu bez grananja ili paralelnih tokova. Drugim recima, ako neko eli
toga kako jedna moda nenamerna ideoloka poruka ili mit bivaju da od kamenog doba doe do dananjeg norvekog drutva, po-
predstavljeni jednom muzejskom postavkom. stoji samo jedan put kojim se moe ii.
Du tog puta je dugi niz scena, montaa, rekonstrukcija i
Lagano je zemlja postala naa? kulisa, kao i nekoliko veoma kratkih tekstova. Za svaku epohu
vezani su informacioni odeljci u malim niama, gde posebno za-
Jedna velika izloba o istoriji Norveke otvorena je 1994. go-
interesovani mogu da proitaju dodatne plakate sa tekstom na
dine u muzeju Sandvigske samlinger (Sandvigova zbirka) na Ma-
razliitim jezicima. Tekstovi se bave za svaki vremenski odseak
ihaugenu, Lilehamer. Izloba ima za cilj da publici prui etnju
bezbednim temama kao to su stanovanje, privreda i tehnologija,
kroz istoriju Norveke od kraja ledenog doba do danas. Naziv
ali izbegavaju da kau neto o drutvenim odnosima, na primer
izlobe, Lagano je zemlja postala naa, uzet je iz jedne serije
predavanja koje je istoriar Sverre Steen drao o istoj temi na
radiju pre mnogo godina, a koja je kasnije objavljena u obliku
knjige. Izloba je prireena po takozvanom principu diorama ili
tabloa, a posetilac je pozvan na put kroz ono to se tvrdi da pred-
stavlja istoriju Norveke.
Ulaz na izlobu je oblikovan kao uska pukotina u ledniku i
odatle, to jest od ledenog doba, kree se na put kroz kameno,
bronzano i gvozdeno doba, preko vikinkog doba i srednjeg ve-
215 me ila jednim smerom, bez grananja, greaka ili lomova. Mit na
drutvenim sistemima, vlasnikom pravu, klasnoj borbi i rodnim toj izlobi je nepromenljivi, ciljno odreeni, insistirajui apat o
odnosima. tome da se moramo povinovati svojoj sudbini.
Moja kritika te izlobe, koja naravno ima i mnogo dobrih Na izlobi lovake zajednice nestaju sa scene sa prvim uvo-
strana, ne tie se toga za ta se muzejski ljudi obino prvo zakae: enjem poljoprivrede u junoj Norvekoj oko 4.000 godina p.
nije problem u pedagokom stupnju tekstova, donekle nedostat- n. e. Uprkos tome to su dokazano postojale samijske lovake
nom osvetljenju vodeninog kamena pomou optikih vlakana zajednice na podruju istone Finmarke sve do devetnaestog
ili u pomalo previe plavom vidiku u vikinko doba. Ono to po veka. Istina, o Samima moemo da itamo u delu teksta za one
meni zasluuje kritiku jeste pre svega ono shvatanje istorije koje koji ele da prodube svoja znanja, ali na osnovnoj izlobi nema
posreduje. Prolost na onom podruju tla, koje se zbog nekih mesta za takve remetilake" elemente koji nisu imali dovoljno
najnovijih istorijskih okolnosti pokazalo kao teritorija sadanje mudrosti da prate propisanu evolucionistiku shemu. iv lovaki
nacionalne drave Norveke, predstavljena je na toj izlobi kao narod na norvekoj teritoriji mnogo hiljada godina nakon to
linearan i usmeren tok. Ona predstavlja 12.000 godina ljudske je taj oblik ivota navodno izumro, moda bi se loe uklopio u
prolosti na jednom kulturno, etniki i geografski heterogenom istoriju o uspenom putu norvekog naroda ka nacionalnoj
podruju kao kontinuirani i kauzalno odreeni razvitak. Polako dravi?
- ali sigurno - zemlja je postala naa sopstvena, a norveka naci- Lagano je zemlja postala naa pre svega je povest napretka i
onalna drava se pojavljuje kao krajnje razreenje procesa koji je kako je taj napredak tehnoloki i ekonomski determinisan. Pri-
zapoeo pre ne manje od 12.000 godina. Tu nema nikakvih izbo- rodni osnov, rast stanovnitva i tehnologija su veliine koje po -
ra, nikakve fragmentacije, nikakvog dualizma: istorija je sve vre-
216 u tome lei jedna druga poruka: nekada je svime upravljano i sve
kreu istoriju. Taj tehnoekoloki determinizam se javlja i u krat- je bilo determinisano, dobro je to ivimo sada. U tom sluaju
kim tekstovima na samoj izlobi i u detaljnijim tekstovima na pla- poruka je i terapeutska.
katima. Na primer u ovom odeljku teksta o gvozu: Lagano je zemlja postala naa: moda je trebalo dodati je-
dan mali znak pitanja nakon takvog naziva. Koja zemlja, i ko smo
Gvoe iz movara obeleava novo vreme/ Bolje orue za zem-
to mi" u toj prii? Naziv preutno kae da je zemlja oduvek pri-
ljoradnju i zanatstvo pretvorilo je nomade u stalno nastanjene selja-
ke/ Otre sekire i maevi za gradnju brodova i osvajanje/ Kad je broj
padala Norveanima (iji se identitet i postojanje dakle pomeraju
Norveana postao veliki, krili su novu zemlju, isplovljavali na more i 12.000 godina unazad), te da smo mi, nakon dugog vremena
osnivali nove kraljevine/ Novo doba bilo je doba gvoza i svet vie borbe, najzad dobili nae pravedno pravo vladanja nad njom.
nikada nee biti isti/ Mada je to samo po sebi izuzetno problematino shvatanje kako
etniciteta, tako i istorije, moda je jo gore to to prosleuje
Zar je zaista samo gvoe doprinelo da se seljaci nastane na diskreditaciju samijskih prava na delove te zemlje. Naziv nikako
jednom mestu, postanu graditelji brodova i time osvajai? Zar to ne moe da ukljui samijske zahteve na prava sa kojima se danas
nije imalo nikakve veze sa drutvenom strukturom, kontrolom, suoavamo.
moi, pravom vlasnitva nad zemljom? Zato takve stvari nisu za-
nimljive za pripovedanje?
Koliko je malo mesta odvojeno za Same ili druge strance u
toj tehnofiksiranoj prii, toliko je malo mesta i za drutvene pro-
cese, za klasnu borbu, za odstupanja. Mada, moda ne sasvim. Jer
na kraju puta, kad stojimo na pragu sutranjice, postavlja se ne-
koliko pitanja o putu dalje. Kuda idemo odavde? To je naravno
dobro, ali to istovremeno signalizira da takvi izbori nisu postojali
ranije - u kamenom dobu ili u sedamnaestom veku. I moda zato
217 nom nae predubeenju. Naprotiv, tvrde kritiari, ona nas mazi i
Izloba na Maihaugenu pokazuje tesnu vezu izmeu potvruje naem predrasude, nae vrednosti i nae samozado-
oblika i poruke. Tu, naime, retorika prostora igra sasvim voljstvo. Prolost tako postaje samo deli sadanjosti: iste vredno-
centralnu ulogu u predstavljanju puta od ledenog doba do sti i stavovi su postojali tada, samo s tom razlikom to je nama
sada, naravno, mnogo bolje.
atomskog doba. Tu nema nikakve mogunosti da sam bira put
kroz izlobu. Kao posetilac ima samo jedan put, od poetka
do kraja. Mora da prati propisani tok, a ako si ve uao, Predstavljanje prolosti: od prosveivanja do kulturne
uhvaen si u mainu istorije. Moda su se namesto toga mogli industrije?
napraviti alternativni tokovi, moda se moglo pruiti posetiocu Izloba u Lilehameru je dobar primer one promene koja se
da bira izmeu vie puteva? Zar ne bi takav ulazak u istoriju dogodila u nainu na koji kulturnoistorijski i arheoloki muzeji
bio izazovniji, pouniji i napetiji? Ono to je zavodljivo u predstavljaju prolost. U najkraim crtama ta promena obuhvata
reenju kakvo je izabrano jeste, kao to je Wittgenstein rekao prelazak sa oblika predstavljanja fiksiran na objekte, u kome tipo-
o uzrono odreenom pristupu u istoriografskim istraivanjima, logija i hronologija imaju glavnu ulogu, u kontekstualan i peda-
da nas on navodi da kaemo: naravno, tako to mora biti! A goki" izraz u kome komunikacija i identifikacija sve vie bivaju
trebalo bi da razmiljamo ovako: tako i na mnogo drugih stavljeni u sredite. Nestali su beskrajni nizovi maeva, sekira i
naina se to moglo dogoditi (Wittgenstein 1995:80). bodea, a pokuava se da se na njihovo mesto stavi ovek iz pro-
Poruka te izlobe, signali koje upuuje, nisu jedinstveni. Kao losti, da, sama praistorija.
i suvie mnogo drugih kulturnoistorijskih izlobi i ova apeluje
na konformistiko, bezbedno, oekivano. Ona nije izazov nijed-
218 di, jeste danas trite koje najbre raste. Da bi privukli muterije
Komunikacija i prepoznavanje su postali obeleje novih muzeja. muzeji moraju da se ponaaju polazei od istih premisa kao i
Sve vanije postaje pitanje kako preneti poruku na jedan bolji, drugi uesnici na tom tritu. U daleko veoj meri nego ranije
privlaniji i realistiniji nain. Tradicionalne izlobe slabo muzeji moraju da zabave. Prolost je postala roba koja se proda-
uspevaju da odgovore tom zadatku, one su dosadne i otuujue. je, a kao i u drugim privrednim granama, i tu se uspeh meri
Predmeti su istrgnuti iz svog prirodnog konteksta i upisani u ti- prema prodaji. Niko danas ne moe vie da bude ravnoduan
poloke nizove daleko od svoje izvorne upotrebe. U dobu kad prema broju posetilaca. Muzeji su se iz prosvetiteljstva premestili
bioskop, sport, TV, video i ilustrovani listovi na daleko pimamlji- u industriju kulture.
viji nain privlae panju ljudi, bilo je jasno da je vreme jedno- Frankfurtska kola je koristila pojam industrija kulture da bi
stavno pregazilo tradicionalne muzeoloke oblike predstavljanja. opisala prodaju robe i usluga usmerenih na slobodno vreme lju-
Nova masovna kultura i nova slika medija stvorili su potroae sa di (Horkheimer & Adorno 1992). Pojam je prvobitno lansiran
sasvim drugaijim oekivanjima u odnosu na zabavu i informaciju vezano za analizu toga kako je kapitalizam preiveo velike krize
nego to su muzeji bili u stanju da ponude. Kako god ovek to dvadesetih i tridesetih godina. Smatra se da je to, izmeu osta-
posmatrao, 60 nanizanih zaralih gvozdenih maeva u svakom se log, prouzrokovano time to je vladajua ideologija plasirana dale-
sluaju ne mogu nazvati dobrom zabavom (Olsen 1993). ko delotvornije nego ranije uz pomo nove masovne kulture
Promene u nainu na koji muzeji predstavljaju prolost mogu
se delimice posmatrati kao rezultat prilagoavanja tritu. Za
razliku od obrazovne i vaspitne funkcije koje su prvobitno bile
namenjene muzejima tokom devetnaestog veka, danas se javljaju
prvenstveno kao ponuda zabave na tritu slobodnog vremena. A
upravo to trite, koje obuhvata sport, film, pozorite, muziku,
umetnost i tako dalje, koji svi konkuriu za slobodno vreme lju-
219 no i privatno. Ostvarena je ekstremna socijalizacija pojedinca
(film, radio, reklame, sport i tako dalje). Ideoloka kontrola je upravljanjem njegovim slobodnim vremenom i kontrolom nad
bila usmerena pre svega na slobodno vreme ljudi, podruje koje njim. Industrija kulture proizvodi masovnu potronju i sama
je ortodoksni marksizam zanemario usredsreujui se samo na upravlja tom potronjom stvarajui vetake potrebe. Drutveni
proizvodni ivot. Potronja i slobodno vreme su postali vaniji uinak industrije kulture su distrakcija i bekstvo. Kroz ilustrova-
od proizvodnje i rada. ne listove, TV i video ljudi bee od svakodnevice optereene
problemima, dosadom i sukobima. Da bi to delovalo, industrija
Frankfurtska kola smatra da veliki deo preduslova za oprav-
kulture mora da proizvodi ono to ljudi ele, a proizvodi moraju
davanje modernog kapitalizma nije u industrijskoj ve u kultur-
biti takvi da se mogu primiti pasivno, oputeno i nekritiki. Mo-
noj proizvodnji. Tvrdi se da je kultura postala industrija. Sve vie
derna industrija kulture nudi proizvode sa naizgled individual-
kulturnih formi, umetnikih proizvoda i meuljudskih odnosa
nim osobinama, ali su oni po pravilu sazdani na istim, dobro
pretvoreno je u razne vrste robe, u stvari koje se potrauju i
poznatim elementima. Rezultat su standardizacija i jednosmer-
prodaju. Industrija kulture je time postala oznaka otuenja koje nost, pravi znak industrije kulture (Held 1980, Adorno & Hork-
se javlja u modernom drutvu u kome kultura i umetnost vie heimer 1992).
nisu sastavni deo ivota: oni nisu neto u emu se ivi, ve neto
Tvrdi se da nove arheoloke izlobe, muzeji i centri ispunja-
ije se izvoenje kupuje i troi. Drutvene i kulturne veze u koje
vaju norme industrije kulture o pasivnoj potronji (Shanks &
ljudi stupaju, javljaju se kao istrgnute i odstranjene, a jedino
Tilley 1987a:68-99, Olsen 1993). Prolost i kultura su pretvoreni
vezivo meu njima je novac. To otuenje i opredmeenje spre-
u robu na kapitalistikom tritu. Proizvod ne sme da provocira,
ava ljude da razviju politiku svest o svojoj sopstvenoj situaciji.
Frankfurtska kola tvrdi da kulturna industrija potkopava li-
220 dananje moderne ljude dali sliku prolosti koja je veoma nalik
ve treba da se prima pasivno i nekritiki. Predmeti i prolost na dananje vreme. Ono strano, ono razliito, najkrae reeno
pojavljuju se u svem svom sjaju, ponueni u privlanom pako- ono to bi moglo da oseni nae sopstvene vreme i oblik ivota,
vanju koje mami na kupovinu. Cilj muzeja, tvrde kritiari, postaje samo je u maloj meri prisutno u prolosti koju nam prikazuju u
da prodaju profitabilnu robu koja privlai potroae. Tajan- muzejima (Olsen 1993).
stvenost i polarnost prolosti se uklanjaju. Razlike se redukuju Oni koji su kritiki nastrojeni prema nainu izlaganja u mu-
na minimum, na ono to se moe rei i u naem sopstvenom zejima, pitaju i zato kulturnoistorijski muzeji tako retko prave
vremenu, na ono to ostaje na pristojnom nivou za porodinu izlobe koje provociraju ili izazivaju rasprave. Pitanje je, narav-
predstavu. Saznajemo mnogo o tome kako su glaane sekire od no, da li je zadatak muzeja da izaziva oekivanja publike i ispro-
kremena, ali nedovoljno o vaima, o ubijanju dece ili o kanibali- bava njihovo vienje drutva i kulture. U kojoj meri valja iznositi
zmu. Mnogo o proizvodnji keramike, ali malo o ropstvu, ritualima stvari koje e biti shvaene kao pristrasne" ili naklonjene poseb-
i seksu. Ili kako pie muzeolog Marc Maure: nim grupacijama, razliitim vrednostima ili odreenom poima-
Muzejske izlobe se bave ozbiljnim stvarima na ozbiljan nain. Ali nju drutva? Pomalo uzdran stav koji veina muzeja zauzima mo-
to je idealizovana objektivnost - ozbiljnost sa lepom maskom, hladna e biti protumaen strahom da ne budu optueni za politiko
i udaljena ozbiljnost. Gde su mrane strane i jaka oseanja, uas,
pohota, nasilje, oaj, radost, ludilo, bol, koji takoe obeleavaju dru-
tvene i istorijske procese o kojima nam muzeji govore? Zato se u
muzejskim postavkama tako retko vide zlo, strast ili neprijatnost? (Ma-
ure 1995a:l68)

Po Maureu i drugim kritiarima muzeja, u muzejima preovla-


uju pristojne" i bezbedne" verzije istorije. Tvrdi se da su po-
kuaji muzeja da aktualizuju istoriju i da je uine privlanom za
221 sedamdesetih. Ovaj pokret nije dao rezultat samo u obliku zahte-
meanje, te da je zato najsigurnije predstavljati ono znanje i vred- va za ekonomsku, politiku i drutvenu jednakost u dananjem
nosti koji ne provociraju ili se ne mogu shvatiti kao drutvena drutvu, ve i u obliku kritinog vrednovanja kulture i nauke.
kritika. U tome je moda skriven i latentni strah da se ne izgubi ene na univerzitetima su poele da oponiraju mukoj domina-
oreol naunosti i ozbiljnosti koji nesumnjivo okruuje muzeje. ciji u tradiciji pojedinih grana nauke, to je u prvi mah vodilo
obuhvatnom naporu da se ene uine vidljivim unutar razliitih
Feministika kritika podruja nauka i kao objekti istraivanja i kao uesnice u samom
procesu istraivanja.
Jedan od naina na koji su nesumnjivo muzeji i arheologija U arheolokim istraivanjima kao rezultat toga pokrenut je
funkcionisali ideoloki ili mitoloki jeste to su davali istorijsku niz novih pitanja i problema: kako je dosadanja polna ideologija
realnost" naim sopstvenim stereotipima o ulogama polova i po- tumaila drutva iz prolosti? ta se smatralo zanimljivim objek-
deli rada. Klasine su postavke izlobi sa enom kraj vatre, uz tima istraivanja, i kakvo se shvatanje ena moe iitati iz razlii-
razboj, ili na druge naine smetenom u domau privatnu" sfe- tih tumaenja prolosti? Da li dobijamo drugaiju sliku prolosti
ru, dok mukarac na prirodan" nain lovi ili odlazi u pljakaki kad je opisuju ene arheolozi? (Arwill-Nordbladh 1995). Ta su
pohod. To arheoloko cementiranje modernih mitova o polovi- pitanja dala obuhvatnu kritiku toga kako dananji primeri uloge
ma bilo je jedan od kamena spoticanja feministike kritike koja polova i poimanja pola bivaju preneti na praistorijska drutva.
je razvijena unutar arheologije od kraja sedamdesetih. ene arheolozi i antropolozi ukazale su na to kako su navodno
Feministika kritika, a i ensko gledite uopte, mogu se po- neutralni" struni termini kao to su lovako-sakupljake zajed-
smatrati kao izraz rasta enskog pokreta u zapadnom svetu tokom
222
nie", lovake zajednice" i mukarac lovac" (Lee & DeVore 1968) Tvrdilo se da stavljanje teita na lov, tehnologiju, oruje i
stavili teite na lov i implicitno na mukarca lovca kao odreuju- presti odslikava svet mukaraca u kome su ene ili pasivne ku-
e za elu zajednicu. Poto su mnoga etnografska prouavanja lise ili opredmeeni objekti za razmenu (razmena ena") (En-
dokazala da je sakupljanje biljne hrane kojim su se bavile ene gelstad 1988, Valen 1994). Moda je usredsreivanje arheologi-
bilo znatno vanije od lova kojim su se bavili mukarci, ene je na tvrdu, aktivnu" tehnologiju, onako kako to dolazi do
antropolozi i arheolozi zapoele su svesno redefinisanje termina izraaja u osnovnom sistemu tri doba (oruje i orua od kame-
u sakupljako-lovake zajednice" i ene sakupljaice" (Dahlberg na, bronze i gvozda), jedan od odsjaja tog androcentrinog po-
1974, Conkey & Spector 1984, Ehrenberg 1992:50-62). imanja. U svakom sluaju antropolog Nigel Barley nagovetava
da je odsustvo keramikog doba" u praistoriji Evrope moda
Prouavanja ranog drutvenog i kulturnog razvoja ljudi bila
prouzrokovano upravo time to je keramika vezivana za ene
su u odreenoj meri obeleena jasnim androcentrizmom (usme-
(Barley 1994:9,17).
renou na mukarca). U njima je sam mukarac koji lovi, lovac
Feministika kritika se usredsredila i na to kako su jezik stru-
na krupnu divlja, simbol snaga koje su pokrenule tehnoloki,
ke i naini izraavanja u arheologiji pod dominacijom mukih
drutveni i kulturni razvitak i koje su upravljale njime. Okrenut
naina vienja sveta i mukog naina korienja simbola. U opisu
ka spoljnom svetu i delatan, mukarac je svojom borbom da obez-
bedi hranu enama i deci izveo oveka iz stadijuma majmuna. Ili
kako kae antropolokinja Sally Slocum:
Tako, dok su mukarci bili napolju u lovu i razvijali sve svoje
vetine, uili da saraduju, pronalazili jezik, stvorili orua i oruje,
jadne zavisne ene su ostale da sede kod kue, raajui jedno dete za
drugim (mnoge od njih su umirale u tom procesu), dok su ekale da
mukarci donesu meso kui (Slocum 1975:42).
223 ljno doivelo proboj. Rezultat je bio ono to je Gro Mandt nazvala
i oveka kamenog doba i arheologa on" je ispravna lina zame- ozbiljnom lavinom intelektualne delatnosti" (Mandt 1995:15).
nica. To ini deo objanjenja zato arheologija, Uprkos relativno Norveanke arheolozi bile su pionirke u uvoenju te perspekti-
visokom broju ena tokom ezdesetih i sedamdesetih godina nije ve u arheologiju, to se naroito vidi kroz organizaciju K.A.N.
dala kao rezultat nekakvu feminologiju" ili problematizaciju (ene u arheologiji u Norvekoj), koja je osnovana 1985. sa aso-
uloga polova u praistorijskim drutvima (videti Mandt 1995:10 pisom istog naziva.
11). Zbog androcentrinog osnova naunog podruja i termino- Kao i u drugim naukama, i ovde su u poetku bile zauzete
logije ene su, da bi dole do rei i bile shvaene kao ozbiljne osvetljavanjem ene i kao subjekta u prolosti i kao arheologa u
naunice, bile prinuene da strukturiu i filtriraju svoje razume- sadanjosti. Naziv prvog norvekog arheolokog naunog semi-
vanje sveta kroz preovlaujui muki model. Kako kae Kjersti nara posveenog toj temi, Jesu li svi bili mukarci? (Were they all
Schanche, nagnutost ka mukoj strani nije samo rezultat toga to men?), odranog 1979. godine, ilustruje tu perspektivu osvetlja-
su glavni deo istraivaa bili i jo uvek jesu mukarci, ve rezultat vanja (Betteisen, Liliehammer & Naess 1987). elja da se osvetle
toga to su i istraivai i istraivaice polazili od mukih modela" ene u prolosti dovela je u norvekom i skandinavskom kontek-
(Schanche 1989:13). stu do jakog usredsreenja na arheoloku grau u kojoj su se
relativno sigurno mogle identifikovati ene, pre svega u funerar-
Pravci u feministikoj arheologiji nim spomenicima (Dommasnes 1976,1982, Hj0rungdal 1991). U
sluajevima gde su skeleti bili ouvani i mogao je da im se odredi
U arheologiji je enski aspekt istraivanja postao vidljiv kra- pol, postojala je mogunost da se provere" unapred odreeni
jem sedamdesetih, ali je tek deceniju kasnije ensko gledite ozbi-
224 moe doi do unakrsnokulturne korelacije izmeu pola i procesa
opisi stilova pripisanih polovima to se ranije inilo samo na osnovu rada. Takva teorija srednjeg opsega tebalo bi da omogui da se iz
priloga u grobovima. arheoloke grae iita" polnouslovljena podela rada.
Jedan deo problema u toj perspektivi je bio da u kontekstima Conkey i Spector uzimaju kao osnov isti onaj pozitivistiki
u kojima nije bilo objektivne" grae za identifikaciju pola, na nauni ideal na koji se zaklinju isti oni arheolozi koje kritikuju.
primer grae sa stanita iz kamenog doba, nailazilo se na dilemu Drugim recima, nema nita pogreno u tome to procesna arheo-
da li da se ne govori o polu ili da se to uini iz pretpostavljenog logija stavlja teite na objektivnost, proveru hipoteza i univer-
(i kritikovanog) pripisivanja razliitih tipova grae odreenom zalne generalizacije, ve to ona to ne ini dovoljno dobro, i zato
polu. Ako bi se izabralo ovo potonje, postojala je opasnost da se nije spreila da androcentrini stavovi i dalje preovlauju (S0-
reprodukuju tradicionalni polni stereotipi u kojima strela i sekira rensen 1988, Schanche 1989).
oznaavaju mukarce, dok strugai za kou i keramika oznaavaju Jedan drugi i radikalniji oblik feministikog pristupa posma-
ene. Moda je zato bilo relativno malo konkretnih analiza tra ensko iskustvo kao najbolje polazite za sticanje znanja. Biti
sakupljako-lovakih zajednica iz kamenog doba iz perspektive ena oznaava osobit i polnospecifian nain vienja sveta, koji
feminizma, poto je tu daleko rede postojala pogodna graa iz
grobova nego iz gvozdenog doba i srednjeg veka (Schanche 1989,
Valen 1994).
Taj empirijski feminizam ini i osnov najpoznatijeg lanka o
rodnim odnosima u arheologiji, naime Archeology and the study
of gender" (1984), koji su objavile amerike autorke Margaret Con-
key i Janet Spector. U tom lanku one pokuavaju da rese neke od
dilema o kojima sam gore govorio time to arheoloki identifikuju
pol i drutvenu podelu rada. Njihov pristup je zasnovan na etno-
grafskom poreenju podele rada, i na tome da se na osnovu njega
225 gleditem je, kako to Marie Louise Stig Sorensen kae:
je u svakom sluaju delom zajedniki za sve ene. Takav gino- Prava i uloge ena u sadanjosti ne moraju biti opravdavani pro-
centrini" feminizam tvrdi da pol u potpunosti odreuje kako lou. Dalje, ti pokuaji da se ene nekritiki predstave kao ona po-
vidimo svet; drugim recima, mukarci i ene vide svet na funda- kretaka snaga u istoriji (kao tvorac alatki, proizvoa, stvaralac,
mentalno razliite naine. Poto je muko iskustvo zasnovano na pronalaza) znai samo da se (pra)istorija pie podjednako pojedno-
ugnjetavajuem i hijerarhijskom nainu razmiljanja, enski na- stavljeno kao i pre, samo je mukarac zamenjen enom. To je tuma-
in razmiljanja je celovitiji, pravedniji i istinitiji" od mukog enje prolosti koje ne poveava nae razumevanje sveta, a ni odnosa
(Dommasnes 1987, Engelstad 1991). izmeu polova. (S0rensen 1988:13)
Taj tip feministikog fundamentalizma je relativno slabo za- Poslednjih godina je jasna tendencija da ensko gledite unu-
stupljen u arheologiji. Arheoloka graa i podaci iz praistorijskih tar arheologije prebaci iu sa ena na rod, to jest da sa identifi-
drutava koriste se, ipak, za unapreenje srodnih gledita. To se kacije ena pree na posmatranje odnosa izmeu polova i na
dogaa u delu popularne feministike literature, u kojoj se arhe- problematizaciju roda kao drutvene kategorije (Dommasnes 1987,
oloka graa koristi za dokazivanje postojanja idealnih zajednica S0rensen 1988, 1992, Damm 1994, Rui 1995). Slian razvoj ima-
pod upravom ena, a naroito u radovima Marje Gimbutas (Gim- mo i u istoriografiji i antropologiji (Scott 1986, Moor 1988). Rod
butas 1989, Ehrenberg 1992:63-66, 109-118). Znatan deo cilja te u njima postaje jedan vaan strukturirajui element u drutvu,
prerade istorije iz patrijarhata (drutva kojim upravljaju mukar- neto na ta utiu ekonomske, ideoloke i politike prilike i ne-
ci) u matrijarhat (drutvo kojim upravljaju ene) izgleda kao po- to to utie na njih. Zato je bilo nuno napustiti bioloku defi -
ruka da prolost treba da poslui kao uputstvo za sadanjost, to
jest da opravda prava ena u sadanjosti. Deo problema s tim
226 hranjene ene. Takvi grobovi nisu nuno enski grobovi, ali
niiju pola kojom smo bili vezani i koja je uinila kategorije mu- mogu pokazati kako drutveni pol (rod) moe da odstupa od
karac/ena objektivnim i univerzalnim kategorijama (Nordbladh biolokog.
& Yates 1990, S0rensen 1992). Zato se govori o drutvenom polu Pretpostavka o biolokom polnom dualizmu, koji je apsolutna
(rodu), pojmu koji pokazuje kako su shvatanja pola i polnih uloga i nesumnjiva injenica, doveo je i do tendencije da se prolost
kulturne konstrukcije koje se razlikuju od drutva do drutva i reprodukuje u sadanjoj heteroseksualnoj slici (Nordbladh &
od kulture do kulture. Ono to mi shvatamo kao tipino ensko, Yates 1990). Mukarac i ena postaju jedine dve legitimne kate-
kao enski rod ili kao polnospecifino ponaanje", samim tim gorije, i moda ba ogranienja takvog ekskluzivnog dualizma
zavisi od vremena i mesta. Kao to kae Barret, istorijskim ine odreenu polnu identifikaciju grobne grae problemati-
analizama se postavlja zahtev da moemo otkriti potencijalno je- nom"? Slina situacija nastaje kad se arheolozi odnose prema
dinstvene naine na koji su se mukaci i ene sami definisali" skeletnoj grai pomou kategorije individua" kao samopodra-
(Barret 1987:13). zumevajueg i datog ishodita. U velikim megalitskim grobovima
Prelazak sa biolokog na drutveni pojam pola, meutim, moe se nai mnotvo skeleta, ali su esto kosti razliitih pojedi-
problematian je jer su bioloke klasifikacije uvek imale veoma naca pomeane ili prerasporeene. Pristup osteologa i arheologa
jak poloaj u arheolokim pristupima, naroito odreenjem pola
na osnovu skeletne grae. Drutveno oblikovanje pola u jednoj
zajednici, na primer kroz kategorije mukosti" i enskosti",
mogu se zato lako pomeati sa biolokim kategorijama muka-
rac" i ena". Poznat nam je niz sluajeva iz arheologije gde se
pokazalo da su u grobovima, koji su na osnovu inventara bili
definisani kao sigurno" ili tipino" muki grobovi, nakon oste-
oloke analize skeleta zaista iznenaujue" - identifikovane sa-
227 ko idilian kao to izgleda, i postprocesna arheologija, naroito
obino je bio da kosti srede prema njihovom korektnom" ana- njena kritika varijanta, bila je izloena otroj kritici sa feministi-
tomskom poretku, tako da zadovolje nau kategoriju pojedi- ke strane (izmeu ostalih Dommasnes 1987, Engelstad 1991, Wylie
nac", koji se zatim moe brojati i meriti. A moda nered" u kome 1992, Valen 1994). Dve od najupeatljivijih zamerki su dale nor-
se skeleti nalaze, odraava poricanje individue i/ili da pojedinac veki arheolozi Liv Helga Dommasnes (1987) i Ericka Engelstad
nije postojao kao drutvena kategorija? Na slian nain moe po- (1991), i ja u ih ovde detaljnije predstaviti.
stojati razlog da se postavi pitanje da li je dihotomija mukarac/ U lanku Tanker rundt et program for arkeologisk kvinne-
/ena suvie uska da bi obuhvatila to kako je pol drutveno kon- forskning" (Razmiljanja o programu feminoloke arheologije)
struisan (Bruch 1988), obuhvatajui moda vie od te dve katego- (1987) Liv Helga Dommasnes razmatra izmeu ostalog lanak lana
rije? Hoddera Burial, houses, women and men in the European Neo-
lithic" (Hodder 1984b). Hodder pokuava u njemu da objasni
Kritika kritike: feministika kritika postprocesne odreene slinosti izmeu kua i grobova u evropskom neolitu.
arheologije U ranijim zemljoradnikim zajednicama u Centralnoj Evropi iz-
gleda da su duge kue kulture trakaste keramike bile centri obu-
Odnos izmeu postprocesne i feministike arheologije esto hvatnog simbolizma i ritualne delatnosti. To izmeu ostalog do-
je opisan skoro kao dve strane iste stvari, ili bar kao neto to ima lazi do izraza u bogato ukraenim glinenim posudama i figurama
zajednike crte (Mandt 1992:106). U svojoj knjizi Reading the iz kua, te keramikim modelima zgrada sa istom ornamentikom
Past (1986) Hodder je takoe smestio feministiku arheologiju u kao na posudama. Poloaj kua pokazuje da su te zajednice po-
poglavlje o postprocesnoj arheologiji. Odnos, meutim, nije ta-
228 nata neto poznijih megalitskih grobova, lie na centralnoevrop-
cele da koriste plodno i nenastanjeno lesno tlo u dolinama reka. ske duge kue. Hodder to tumai tako to grobovi predstavljaju
S bogatim pristupom zemlji pre svega je radna snaga bila kritian simboliku transformaciju starijih dugih kua, te da, takoe,
inilac u proizvodnji. Deca su zato - kao potencijalna radna snaga nagovetavaju promene u poloaju ena. On ukazuje na to da su
- vana osnova za sukobe meu razliitim rodovskim skupinama, mnogi grobovi ukraeni enskim simbolima, i da uloga ene sad
a to je ene stavljalo u poseban poloaj. Na osnovu etnografskih ini deo kolektivnih rituala vezanih za pretke. Od izolovane i
analogija taj simbolizam usredsreen na kue tumai se kao izraz delom kontrolisane u domaoj sferi, ona se sada podreuje no-
sredinjeg poloaja potencijalne moi ena, ali pokazuje i kako voj i ozbiljnijoj kontroli i izolaciji u domu predaka". Grobovi
su mukarci pokuavali da kontroliu i izoluju ene u domaoj predaka pokazuju pravo roda na zemlju, a ena je u to ukljuena
sferi. jer raanjem novog narataja postaje simbol naslea i onoga to
Vremenom te duge kue nestaju u Centralnoj Evropi i doma- povezuje narataje (Hodder 1984b).
a sfera izgleda vie nije ia ritualnih delatnosti i simbolizma. Po Hodder kae da se njegova analiza razlikuje od procesnih
Hodderu, prirast stanovnitva tokom vremena doveo je do toga analiza time to uzima u obzir specifina istorijska znaenja ku-
da dostupna radna snaga nije vie kritini inilac u proizvodnji.
Seljaci vie ele da ogranie veliinu domainstva, utvrde sistem
srodstva i uine naslee zavisnim od neposrednog porekla. To
eliminie sukobljavanje izmeu rodovskih zajednica oko poro-
da, a poloaj ene i domae sfere postaje manje vaan.
Istovremeno se zemljoradnja razvija u Severozapadnoj Evro-
pi. Rane zemljoradnike zajednice karakterie manjak zemlje, i
po Hodderovom modelu to bi trebalo da belei sueni sistem
srodstva i time ogranienja naslednih prava. Grobovi, u obliku
kako zemljanih grobova (duge humke) tako i odreenih varija-
229 U lanku Images of power and contradiction" (1991) Ericka
e, oblika grobne humke, dekoraciju i orijentaciju" (Hodder Engelstad upuuje vie principijelnu naunoteorijsku kritiku pol-
1984b:66). Liv Helga Dommasnes stavlja znak pitanja upravo kraj ne perspektive u postprocesnoj arheologiji. Kritika obuhvata vie
tog znaenja koje zavisi od konteksta. Dominacija mukaraca nad taaka, a posebno pogaa dvojicu najistaknutijih radikalnih za-
enama u rodno zasnovanim zemljoradnikim zajednicama se uzi- stupnika toga pravca, Michaela Shanksa i Christophera Tilleya.
ma kao data; ona se univerzalizuje polazei od malobrojnih et- Izmeu ostalog, Engelstad smatra da Shanks i Tilley svojim stav-
nografskih primera. Liv Helga Dommasnes tvrdi da se bogati sim- ljanjem teita na tekstualno" tumaenje prolosti otvaraju vrata
bolizam u dugim kuama podjednako lako moe tumaiti tako da opasnom relativizmu u kome je sve mogue, i u kome se argu-
su ene imale realnu poziciju moi snagom svoje uloge proizvo- mentacija vezana za polove jednostavno moe otpisati kao samo
aa dece. Osim toga, Hodder ne kae nita o tome ime su ene jo jedno od moguih gledita. Izvesnu meru iste opasnosti Eri-
jo doprinosile, sem decom (i keramikom). Da li su, na primer, cka Engelstad vidi i u Shanksovom i Tilleyevom stavljanju teita
imale istaknutu ulogu u zemljoradnikoj proizvodnji? Da li su na pojam moi francuskog filozofa Michela Foucaulta (Tilley 1990),
megalitski grobovi zaista kue predaka, ili mnogobrojni enski jer se za njegov pojam moi i njegovu filozofiju tvrdi da su bes-
simboli u grobovima mogu znaiti da su u sutini pretkinje bile polni i ne ukljuuje usmeravanje ie na asimetrine polne od-
sredite roda i zajednice? Po Liv Helgi Dommasnes, Hodder ne nose. Blie odreeno, Ericka Engelstad ukazuje na to kako Shanks i
ini nikakav pokuaj da problematizuje bilo pol bilo ideologiju. Tilley, Uprkos obuhvatnim argumentima za refleksivnu i politiki
Kontrola mukaraca nad enama postaje neproblematizovana pre- svesnu arheologiju, ignoriu feministiku arheologiju time to
misa njegovih tumaenja (Dommasnes 1987:17-18). imaju samo po jedan odeljak o njoj u obe svoje knjige (Shanks &
230 (androcentrina, nesvesna) (Engelstad 1991:511-512). Feministi-
Tilley 1987a, 1987b). Ericka Engelstad reaguje na njihovu tvrdnju ke teoretiarke su dobre" dok su teoretiari i filozofi mukarci
da je feministika arheologija vano, ali iznenaujue slabo loi". I to Uprkos injenici da su mnoge feministkinje filozofi i
razvijeno podruje u okviru kritike, samosvesne arheologije" arheolozi nadahnute na primer Foucaultovim shvatanjima, a na-
(Shanks & Tilley 1987b: 191). Ona smatra da je to prouzrokovano roito njegovim radovima o istoriji seksualnosti.
androcentrizmom istraivaa i neznanjem, kada je re o femini- Shanks i Tilley su kritikovani zbog svoje tvrdnje da je femini-
stikoj nauci (Engelstad 1991:508-509). stika arheologija bila vaan, ali slabo razvijen deo kritike arhe-
Ericka Engelstad smatra zato da postoji suprotnost izmeu, s ologije 1987. godine. Istine radi mora se rei da je to miljenje
jedne strane, volje postprocesne arheologije da razmilja o ideo- iznelo i vie feministiki nastrojenih arheologa. Amerike autor-
logiji i strukturama moi u drutvu i bude ih svesna i, s druge ke Joan Gero i Margareth Conkey rekle su na jednoj konferenciji
strane, njene slabe volje da u to ukljui i rod i rodnu perspekti- o enskoj arheologiji 1988. da se malo toga dogodilo tokom e-
vu. Mada se tvrdi da postprocesna perspektiva posmatranjem ma- tiri godine koje su protekle od kada su Conkey i Spector objavile
terijalne kulture kao teksta" otvara put demokratskom tumae- svoj lanak 1984. (Gero & Conkey 1991:xi-xiii, videti i Mandt
nju s obiljem reenja, izgleda da se i dalje pretpostavlja muki
krug italaca" i muko autorstvo".
Ericka Engelstad ukazuje na niz vanih strana toga kako kri-
tiki istraivai razmiljaju o svemu i svaemu sem o samima sebi
i svojem sopstvenom stajalitu. Postprocesna arheologija nije na-
ravno nikakva garancija za plodno ensko gledite, na ta je, iz-
meu ostalih, ukazala i Gerd Valen u svojoj kritici mojih radova
(Valen 1994, 1995). Istovremeno pitanje je ne stvaraju li delovi
kritike Ericke Engelstad suvie jednostavnu dihotomiju izmeu
feministike arheologije (razborita, svesna) i Shanksove i Tilleyjeve
231 na sa novim kritikim pitanjima koja se postavljaju i van arheolo-
1995:15, Wylie 1992:15-16). Ali moda je i taj iskaz, kao i onaj gije. To je najjasnije dolo do izraza kroz optube koje su razne
Shanksa i Tilleya, prouzrokovan nedostatkom razmiljanja o sop- skupine starosedelakog stanovnitva i njihovi politiki organi
stvenom stajalitu u preovlaujuoj, engleskojezikoj kulturnoj uputili na raun onoga to smatraju nedostatkom potovanja ar-
stvarnosti; drugim recima, neznanje o tome da postoji arheoloki heologa za njihove kulturne spomenike, pre svega grobove i druga
svet i van angloamerikog (Olsen 199lb). sveta mesta. Time je zapoela rasprava o odnosu izmeu naunih
Feministika kritika postprocesne arheologije bila je vana za interesa i interesa ljudi u oblastima u kojima arheolozi obavljaju
spoznaju uloge koju vrednosti i perspektive vezane za pol igraju svoju praksu. Ko ima pravo da upravlja kulturnom batinom ili da
u slici prolosti koju stvaramo. Ona je doprinela i vanom uvidu donosi odluke o njoj: da li nauna merila treba da ine osnov
da kritiki stav na jednom planu ne znai nuno isti takav na toga kako treba upravljati graom iz prolosti, ili pak kulturni ili
nekom drugom planu. To e, nadajmo se, doprineli da i femini- politiki interesi onog naroda koji ih smatra svojom kulturnom
stiki arheolozi, i mi drugi, spoznamo da mo, kako u drutvima batinom?
iz prolosti tako i u dananjim arheolokim istraivanjima, retko Implicitan preduslov tih sukoba leao je u asimetrinom od-
operie du jedne ose, bilo da su to pol, etnicitet ili klasna pri- nosu izmeu onoga ko istrauje i onoga ija se istorija istrauje.
padnost. Arheolozi koji su istraivali u zemljama Treeg sveta i u podruji-
ma starosedelakog stanovnitva, bili su uglavnom poreklom sa
Arheologija i drugi Zapada i belci. Arheologija je naravno izjednaena sa zapadnim
naunicima, sa zapadnom naukom i zapadnim nainom miljenja,
Od kraja sedamdesetih godina zapadna arheologija je suoe-
232 sposobnosti da sami upravljaju svojim zemljama. To je dalo moral-
a mnogi domoroci oseali su da arheolozi imaju prezriv ili neuk no opravdanje evropskom kolonijalizmu (Trigger 1984).
odnos prema njihovoj etici i razumevanju prolosti. Arheolozi su Mada se mnogo toga promenilo u skladu sa dekolonijalizaci-
sa svoje strane isticali slobodu nauke kao temeljni etiki princip i jom zemalja u Africi, na Srednjem istoku i u Junoj Americi, i
ukazivali na rezultate koji su postignuti - rezultate koji bi trebalo dananja svetska arheologija pokree slina pitanja. Zamislite sle-
da budu u interesu i za starosedelako stanovnitvo koga se najvi- dee odnose: iz kojih zemalja arheolozi dolaze da se bave teren-
e tiu. skim istraivanjima, a koje zemlje i kulture ih primaju? Nije po-
Arheologija ima dugu istoriju sprege sa imperijalistikom prak- trebno posebno detaljno udubljivati se da bi se videlo da prven-
som. Ova nauka je primila znatan deo naunih investicija koje su stveno arheolozi iz bogatih i zapadnih zemalja, kao to su SAD i
ulagale vodee kolonijalne sile devetnaestog stolea kao to su Engleska, veoma esto odlaze u oblasti koje se smataju delom
Engleska, Francuska i Nemaka, posebno na Srednjem istoku i u njihove politike sfere uticaja". Nasuprot tome, malo je sudan-
Egiptu. Mnoge nemake, francuske i engleske muzejske institucije, skih arheologa koji odlaze na istraivanja u Veseks, a broj peru-
na elu sa Britanskim muzejom, u najdoslovnijem smislu su anskih arheologa u Misisipiju i Ohaju teko da ostavlja utisak. I
ispunjene arheolokom graom i umetnikim blagom iz tih zemal-
ja. Arheoloka istraivanja su sprovedena uz obrazloenje da se
eli osvetliti poreklo kulturnih kompleksa koji su se pre vie hilja-
da godina razvili u nae sopstvene evropske civilizacije. Shvatanje
toga, kao i nae kulturne batine opravdavalo je iskopavanje i pre-
nos arheoloke grae nazad u Evropu (Larsen 1987, Trigger 1984).
Aktivnost je meutim imala jednu drugaiju i brutalniju dimenzi-
ju. Tragovi monih imperija iz prolosti mogli su se koristiti protiv
dananjeg stanovnitva u istim oblastima kao dokaz njihove sada-
nje zaostalosti i degeneracije, i kao potvrda njihove nedovoljne
233 Norveki istraiva drutva Johan Galtung izneo je nekoliko
dalje na grupnim snimcima arheolokih ekipa u Africi i Junoj razmiljanja o pojmu naunog kolonijalizma" koja ovde mogu
Americi dominiraju beli strunjaci u prednjem planu i tamnoputi biti relevantna (Galtung 1974). Galtung opisuje kolonijalizam uop-
fiziki radnici na kulisama. Moe se rei da arheologija na taj te kao proces u kome gravitaciono sredite" jedne nacije nije u
nain odslikava ili nastavlja politiki i ekonomski sistem asimetrije toj naciji, ve u nekoj drugoj. Slino tome, nauni kolonijalizam
i zavisnosti (Olsen 199lb). je proces u kome je centar sticanja znanja o jednoj naciji lokali-
Slina je situacija i sa odnosom izmeu Norveana i Sama u zovan van te nacije. Galtung o tom fenomenu kae:
severnoj Norvekoj, i izmeu Danaca i Inuita na Grenlandu. Okol-
Ima mnogo naina na koji se to moe dogoditi. Jedan je zahtev za
nost da su sva istraivanja inuitske prolosti do nedavno izvodili
neogranienim pristupom podacima iz drugih zemalja. Jedan drugi,
ne-lnuiti, na Grenlandu prvenstveno Danci, postavlja sasvim ja- jeste izvoz podataka o drugim zemljama u svoju sopstvenu domovinu
sno pitanja koja se ne tiu samo arheologije. To to je arheoloka za dalje oplemenjivanje u finalne proizvode kao to su knjige i lanci,
graa sa Grenlanda jednostavno prihvatana kao vlasnitvo stranih koji se zatim mogu ponovo prodati u zemljama iz kojih su potekli, po
istraivaa i ranije bez oklevanja odnoena u Kopenhagen, poka- visokoj ceni. To je uglavnom isto ono to se dogaa kad se izvoze
zuje i odnose moi izmeu pojedinih naroda. Inuiti, Sami i drugo sirovine po niskoj ceni i reimportuju kao finalni proizvodi a po viso-
starosedelako stanovnitvo to sigurno mogu doiveli kao jo koj ceni. (Galtung 1974:296)
jedno nasilje, jo jedan primer asimetrinih odnosa, mada arhe-
olozi deluju sa dobrim uverenjima i polazei od idealnih stru- Galtung poredi dakle usvajanje znanja u zemljama Treeg sveta
nih ciljeva. sa materijalnim izrabljivanjem koje se odvija u obliku izvoza iro-
234 ve krenuo, doveo njih estoro. Inuiti su odvedeni u Njujork kao
vina. Na isti se nain arheoloka istraivanja koja zapadni arheo- objekti istraivanja za naunike koji su tako izbegli da sami otpu-
lozi izvode u stranim zemljama, odakle odnose velike koliine tuju na Grenland. To e nam omoguiti", pie Boaz, da na je-
grae, mogu posmatrati kao jedan oblik imperijalizma ili koloni- dan lagodan nain obezbedimo informacije od najveeg naunog
jalizma. znaaja" (Harper 1986:33). Inuiti su, kako je to ve namenjeno
Poslednjih godina se mogao uoiti daleko restriktivniji stav u narodima iz divljine, bili smeteni u podrum Amerikog prirod-
zemljama Treeg sveta i kod starosedelakog stanovnitva sa pra- njakog muzeja, gde su i pokazivani publici u odreeno vreme.
vom odluivanja kad je re o davanju stranim arheolozima prava Boravak u Njujorku je bio katastrofalan po Inuite. Neotporni
na iskopavanje. Postavljaju se i strogi zahtevi gde e graa biti na bakterije i klimu veina ih je umrla nakon dva-tri meseca. Jedi-
skladitena, a mnogi zahtevaju povraaj grae koja se ve nalazi u ni preiveli, na kraju je bio jedan deai, Minik. Boaz i Alfred
evropskim i severnoamerikim institucijama. To je rezultiralo gla- Kroeber, takoe poznati antropolog i Boazov uenik, temeljno
snim negodovanjem mnogih arheologa koji tvrde da to kri prin- su prouavali smrtne sluajeve, reakcije tuge i odgovarajue ritu-
cip slobodne nauke. Oni nisu naroito voljni da vide neku vezu ale sve manjeg broja ivih Inuita. Kroeber je kasnije objavio vie
izmeu svoje arheoloke prakse, za koju bi trebalo da svi budu
zainteresovani, i politikog konteksta u kome se ona obavlja. Okol-
nost koja je posebno razbuktala strasti, bilo je pitanje ponovne
sahrane skeleta.

Kosturi u ormanu
Polarni istraiva, Robert Peary, 1897. godine je doveo est
Inuita iz oblasti Tule na severnom Grenlandu u Njujork. To je
uinio na podsticaj poznatog antropologa Franza Boaza. Boaz je
istina zatraio jednog sredovenog Eskima", ali je Peary, kad je
235 Aboridini nalazili su se najnie na socijaldarvinistikoj skali vred-
lanaka o odnosu Inuita prema smrti, zasnovanih na, izmeu osta- nosti koja je preovladala u drugoj polovini devetnaestog veka.
log, tim posmatranjima. Kada je Minikov otac umro, prireena je Oni su predstavljali primitivno detinjstvo oveanstva, i zato su
lana sahrana da bi naveli deaka da poveruje da je otac otiao na njihovi skeleti mogli da poslue kao ilustracija za razvitak ove-
poslednji poinak. U stvarnosti je koveg bio prazan; naunici su anstva. To nije vailo u manjoj meri u skandinavskoj arheologi-
imali nameru da telo mrtvog Inuita ostane u slubi nauke jo ji, gde su tokom prolog stolea antropolozi i arheolozi esto
neko vreme. Skelet je nakon istraivanja smeten u Ameriki pri- koristili skelete Sama za poreenje sa grobnom graom iz kame-
rodnjaki muzej, gde je kasnije i izloen. Minik, koji je preiveo, nog doba. Sve do tridesetih samijski skeleti su prikupljani sa gro-
doiveo je 1909. godine traumu otkrivi skelet svoga oca izloen balja i grobita da bi posluili u nauci kao objekti za fizikoantro-
u istom muzeju. Njegov zahtev da mu se skelet vrati da ga odnese poloka izuavanja.
na Grenland i onde ga sahrani, nije prihvaen, i Minik je morao Vremenom je prestalo to sumnjivo prisvajanje i upotreba ske-
da se vrati sam na Grenland (Harper 1986). leta prvobitnog stanovnitva u rasnim i evolucionistikim istrai-
Te bizarne prie su verovatno jedan od prvih primera toga da vanjima. Nakon Drugog svetskog rata takva skeletna graa je pr-
predstavnici starosedelakog stanovnitva zahtevaju povraaj i po- venstveno obezbeivana naunim, arheolokim istraivanjima.
novnu sahranu skeleta iz muzejskih zbirki. Ta pria ilustruje, mada Istraivanja, skladitenje i izlaganje su se odvijali na osnovu isto
na ekstremniji nain od onoga to je bilo uobiajeno, kako obziri strunih namera. Skeleti su shvatani kao vana nauna graa od
prema naunim interesima idu pre ljudskih vrednosti sta- velikog znaaja za arheoloka istraivanja i nae znanje o ljudima
rosedelakih stanovnitava. Inuiti, Sami, Indijanci i Australijanci iz prolosti.
236
U svetlu politikog buenja, meutim, koje se odigralo meu Kakva je razlika da li iskopava grobove kaikom za kopanje ili
starosedelakim stanovnitvima na raznim stranama sveta, is- buldoerom? Je li bolje upasti u banku i ukrasti sav novac odjedan-
kopavanja, skladitenje i izlaganje skeleta su postali najvaniji put, ili je bolje krasti peni po peni? Grobove ne treba uznemiravati.
predmet napada na moderna arheoloka istraivanja (Hubert 1988, (Citirano po Zimmerman 1989:212)
1991, Zimmerman 1989). Ti sukobi su izbili prvenstveno u SAD,
Australiji i Novom Zelandu. Jedan od prvih velikih sukoba je iz- Arheolozi su bili nezadovoljni i smatrali su da se prema njima
bio u Minnesoti 1971. godine kada je grupa aktivista iz Ameri- nepravedno postupa. Oni su smatrali da su delovali iz naunih
kog indijanskog pokreta (American Indian Movement) zaustavila motiva, elei da zatite prolost od unitenja. Indijanci su ostajali
iskopavanja jednog indijanskog grobita. Negodujui zbog toga, pri stavu da grobna mesta predstavljaju svete i nepovredive vred-
jedan od arheologa je navodno izjavio da smo mi pokuali da nosti nezavisno od starosti i od toga da li je mogue povui neke
sauvamo njihovu kulturu, a ne da je unitimo". Kao to je ve neposredne linije povezanosti izmeu njihovog sopstvenog ple-
ukazano, takvi iskazi se lako mogu shvatiti kao da arheolozi sma- mena i onih koji su faktiki samo sahranjeni na njihovoj teritoriji.
traju da su jedini pravi Indijanci oni koji su mrtvi" (Deloria 1973,
citirano po: Zimmerman 1989:213).
Mnogi Indijanci su doivljavali arheologe kao pljakae gro-
bova i vandale. Arheolozi su pak sa svoje strane pokuavali da
objasne da imaju sasvim druge motive za svoja istraivanja. Njiho-
va iskopavanja se odvijaju po strogo naunim merilima i sa veli-
kim potovanjem za to kako se postupa sa ostacima koji se isko-
paju, i kako se oni uvaju. Htelo se da se skeleti istovremeno i
zatite od propadanja i da se stekne znanje o prolosti. Pa ipak
nisu uspeli da izbegnu ig pljakaa grobova" (Zimmerman 1989).
Ili kako je rekao jedan Indijanac:
237 izlobe indijanskih skeleta u javnim muzejima su zatvorene, a
Tu su se verovatno sukobila dva sistema vrednosti, dva naina ponovna sahrana skeleta sa arheolokih nalazita pre je postala
odnoenja prema vremenu i znanju. Za Indijance je prolost na pravilo nego izuzetak. Godine 1990. usvojen je jedan savezni
neki nain poznata i utvrena kroz rituale, duhovne izvore i usme- zakon (Native American Grave Protection and Repatriation Act).
na predanja: nema nikakvog razloga da se prolost fiziki istrai - Taj zakon nalae vraanje svih indijanskih, inuitskih sa Aljaske, i
ona je poznata i osea se. Zato su bili skeptini prema otkriima i havajskih skeleta, sve grobne grae i svih kultnih predmeta od-
radoznalosti arheologa koji esto vode do rezultata koji su u suprot- govarajuem starosedelakom stanovnitvu iz svih muzeja koji do-
nosti sa njihovim znanjima. Ili kako je to jedan Indijanac rekao: bijaju dravnu podrku ukoliko samo starosedelako stanovni-
prolost je sama po sebi razumljiva za indijanski narod, ali izgleda tvo to zahteva (Hubert 1991).
da nije za belog oveka" (Zimmerman 1989:214). Kad arheolozi ocen- Povraaj skeleta iz muzeja izazvao je opirnu i emotivnu ras-
juju vrednost kulturnih spomenika, oni to obino ine na osnovu pravu izmeu amerikih arheologa protiv ponovne sahrane ili za
njihovog statusa za osvetljavanje prolosti, a ne kao deo ive kultu- nju. Kao to Randal McGuire kae: Nijedna stvar nije do te mere
re. Starosedelaki narodi u veoj meri shvataju grobita i druga sveta politizovala ili podvojila zajednicu arheologa u Sjedinjenim Dr-
mesta kao delove ive kulture i kao stalno podseanje na produe- avama kao ova" (citirano po Hubert 1988:12). Nije teko razumeti
no prisustvo preminulih roaka (Carmichael et al. 1994). da mnogi arheolozi i antropolozi ne vole to e izgubiti pristup
Tokom osamdesetih izneti su jo snaniji zahtevi protiv izla- vrednim informacijama. I kako to suprotstaviti oseanjima u fun-
ganja i skladitenja indijanskih skeleta u amerikim muzejima. damentalnim etikim vrednostima koje Indijanci imaju u odnosu
Skelete je trebalo vratiti raznim plemenima i nanovo sahraniti. na svoje grobove?
Borba Indijanaca je na mnogo naina bila uspena u SAD. Sve
238 pripada drugoj rasi. Te gluposti treba zaustaviti, inae e budui na-
Jedan sluaj iz Australije moe da ilustruje tu dilemu. Tu je rataji arheologa posmatrati ovo doba kao tminu arheologije i dane
nastao ozbiljan sukob izmeu arheologa i starosedelakog sta- neznanja.
novnitva oko prava na skeletnu grau koja je iskopana pre vie
od 30 godina, takozvani Kau Svamp nalaz (Hubert 1991:12). Ta Drugi prilog je napisao Mandawuy Yunipingu, koji pripada
skeletna graa je stara najmanje 10.000 godina - neki tvrde i plemenu Yolgnu. Oni ive u onoj oblasti u kojoj su pronaeni ti
vie od dvadeset hiljada godina - a i bez obzira na to, najstarija nalazi. On kae:
je u Australiji. Australijsko starosedelako stanovnitvo koje da-
Ja sam osoba iz Yolgnua iz Australije, i ja znam gde je izvorite
nas ivi u toj oblasti, meutim, zahteva da im se ta graa isporui
mog porekla. Mi imamo ivu istoriju koju koristimo, i ona nam daje
da bi mogli nanovo da je sahrane. Arheolozi ukazuju da ne informacije na isti nain kao i vaa arheoloka istraivanja. Naa isto-
postoji nikakava neposredna genetska ili fizioloka veza izmeu rija je za nas iva. Nama ne trebaju arheoloka istraivanja da bi nam
tih skeleta i dananjeg starosedelakog stanovnitva u toj obla- kazala odakle dolazimo ili od koga potiemo. Ostaci starosedelakog
sti, i da zahtev starosedelakog stanovnitva o povraaju mora stanovnitva se moraju vratiti njihovom pravom narodu i zemlji. Ui-
biti odbaen. Oni ukazuju i na meunarodnu naunu vrednost niti to je jednostavno pravedno.
koju ta graa ima, te da je nijedna posebna zajednica ne moe
zahtevati.
Dva citata iz pisama italaca u novinama The Times iz 1990.
(ovde citirano po Hubert 1991:116) mogu da osvetle razliita shva-
tanja. Prvo je napisao Peter Piggor, jedan Australijanac koji je
vodio vane muzejske organizacije u Australiji. On kae:

Graa iz Kau Svampa ima nadnacionalni znaaj, i ne moe je


zahtevati narod koji ivi danas, vie od 750 narataja kasnije, i koji
239 loke organizacije, WAC (World Archeological Congress) (Ucko
Nova arheoloka karta sveta 1987).
Pojava WAC-a 1986. godine znaila je veoma mnogo za ras-
Posmatrano u meunarodnoj perspektivi dogodila se jedna
prave o etikim stavovima u taki presecanja naunih interesa i
stvar koja je vie nego ita drugo pokazala arheolozima da se
vrednosti starosedelakih naroda. Ona je dovela do obuhvatne
arheologija ne moe izolovati od savremenog politikog kontek-
internacionalizacije rasprava u kojoj aktivno uestvuju i pred -
sta. Trebalo je da 1986. godine IUPPS (International Union of
stavnici starosedelakih naroda. Na kongrese WAC-a dolaze ve-
Prehistoric and Protohistoric Studies) organizuje svetsku arheo-
like delegacije starosedelakih naroda, i one imaju stalne la -
loku konferenciju u Sauthemptonu u Engleskoj. Kada je postalo
nove u upravnim organima WAC-a. Raniji susreti IUPPS-a uglav-
jasno da to znai i junoafriko uee, sindikati u Sauthemptonu
nom su bili sastajalite zapadnih arheologa. Samo je jedanput
su zapretili bojkotom i protestnim akcijama protiv Kongresa.
od svog osnivanja 1931. godine svetski kongres" odran van
Nakon neto oklevanja lokalni organizatori su odluili da iskljue
Evrope, a teme na kongresima su odreene evropskim intere -
junoafrike uesnike sa Kongresa. Juna Afrika je u tom trenutku
sima i shvatanjima prolosti. Tako je nastavljeno odravanje
jo uvek imala reim rasnog razdvajanja i bila je pogoena optim
sekcija o gvozdenom dobu u Americi Uprkos tome to jedan
meunarodnim kulturnim, politikim i ekonomskim sankcijama.
takav period nikada nije postojao (Rao 1995, Champion & Shen-
Iskljuenje junoafrikih uesnika proizvelo je unu raspravu u
nan 1986).
kojoj je pitanje akademske slobode dospelo visoko na dnevni
red. Izvrni odbor IUPPS-a odbio je da podri bojkot, a to je Nasuprot IUPPS-u, gde je odnos arheologije prema dana-
njoj politici i drutvu runa re, u statutu WAC-a (lan 2) pie:
proizvelo osnivanje jedne nove i konkurentne svetske arheo-
240 jednog od dvojice Sama koji su pogubljeni tokom pobune u
WAC je zasnovan na jasnoj spoznaji istorijske i drutvene uloge koju Kautokeinu 1852. godine, to jo uvek nije dovelo do povraaja
arheoloka istraivanja, arheoloke organizacije i arheoloka tumaenja ili ponovne sahrane.
igraju, a i njihovog politikog konteksta.
U svetu je WAC ublaio sukobe izmeu arheologa i starosede-
Tokom zauujue kratkog vremena dogodila se znaajna pro- lakog stanovnitva time to je organizacija dala podstrek za dija-
mena stavova u pogledu uvanja skeletne grae i ponovne sahra- log i dublje razumevanje motiva i poimanja vrednosti onih dru-
ne, te shvatanja o svetim mestima. To je verovatno povezano s tim gih. Arheolozi su morali da shvate da se pretpostavljeni legitimni
da se to vie ne smatra lokalnim problemom u razliitim oblasti- nauni interesi moraju odmeravati prema interesima onog lokal-
ma, ve delom jednog veeg, svetskog, procesa u kojem se javljaju nog stanovnitva koje kulturne spomenike vidi kao deo svoje
odgovarajui etniki sukobi. Zahtevi iz Australije i Novog Ze- kulturne batine. Istovremeno su mnoga starosedelaka stanov-
landa imali su za posledicu da je nekoliko velikih engleskih mu- nitva u SAD, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu uvidela da arhe-
zeja vratilo skeletnu grau za ponovnu sahranu. WAC je pokre- oloko znanje nije neminovno u sukobu sa njihovim sopstvenim
nuo i probleme povezane sa odnosom arheologa prema starose- poimanjem prolosti, ve da moe da ga proiri i obogati. Mnogi
delakom stanovnitvu i njihovoj kulturnoj batini u sopstvenim su uvideli i korist od saradnje sa arheolozima u svojoj borbi za
etikim asopisima, a lanovi WAC-a su obavezni da ih se pridra-
vaju (Hubert 1991).
I u Skandinaviji se to pitanje postavilo u vezi samijske skelet-
ne grae koja stoji u razliitim arheolokim i humanoosteolo-
kim zbirkama. U Finskoj je posledica bila jedna vea ponovna
sahrana samijskih lobanja leta 1995. U Norvekoj su tampa i sa-
mijske organizacije uperile svetio na zbirke samijskih lobanja u
Anatomskom institutu Univerziteta u Oslu. Sa izuzetkom lobanje
241 zanimanje arheologa za period za koji je bilo relativno lako razli-
prava na zemlju, za spreavanje zahvata multinacionalnih rudar- kovati samijski s jedne i norveki/norenski etnicitet s druge strane
skih kompanija ili za spreavanje unitavanja izazvanog izgradnjom (rano gvozdeno doba i srednji vek), dugo je bilo usmeeno na
velikih brana. Vie zajednica starosedelakog stanovnitva danas tragove ove potonje, norveko/norenske skupine. U Severnoj Nor-
je povezano sa arheolokim timovima u obavljanju istraivanja za vekoj se zato naselja iz gvozdenog doba poistoveuju sa norve-
koja smatraju da slue njihovim interesima. kim naseljima (Schanche & Olsen 1983, Olsen 1986).
Tradicionalno su se arheolozi i istoriar! malo zanimali za
Arheologija u slubi nacije prolost Sama. Sami su bili domen etnografije. Nije sluajno to
su oni bili korektno predstavljeni na izlobama etnografskih mu-
Skandinavskim arheolozima bi trebalo da je poznato da se man- zeja, dok se veinsko stanovnitvo nalo u istorijskim muzejima.
jine koje ine starosedelako stanovnitvo ne mogu poistovetiti sa Uprkos tome to je kulturnoistorijska situacija u Norvekoj pod-
neevropskim skupinama. U Fenoskandiji se, meutim, susreemo razumevala postojanje dve etnike skupine - Norveane i Same,
sa neto drugaijom situacijom nego na podrujima kao to su samo je dakle prva poastvovana istorijom, dok je potonja nesta-
Australija i Amerika. Nasuprot situaciji u, na primer, SAD, i norve- la" u etnografiji. U Norvekoj smo zato dugo imali dihotomiju
ka veina je izvorno" stanovnitvo Norveke. Dok je praistorijska izmeu norveke istorije i samijske etnografije (Olsen 1986,1991a,
arheologija u SAD zapravo indijanska praistorija, dotle norveki Schanche 1993).
arheolozi (kao i vedski i finski) biraju izmeu nae" (praistorije
Sami su kao i Inuiti i Indijanci shvatani kao statini i vanvre-
i (praistorije drugih". Vrednovano na osnovu arheoloke prakse menski. Poto se nisu menjali i nisu imali istoriju, mogli su se u
do oko 1980, izgleda da je taj izbor bio relativno jednostavan:
242 stavljeni ili otpisani kao strani narod sa istoka koji se tek u po-
celini prouavati s polazita etnografije kao zamrznut kulturni znom dobu doselio u zemlju. Zato je do daleko nakon Drugog
sloj sa datim, statinim odlikama. Norveko drutvo je nasuprot svetskog rata bilo potpuno legitimno brkati praistoriju Norveke
tome shvatano kao vremenski dubinsko i obeleeno dugim raz- sa norvekom praistorijom. To je bilo unutar okvira onoga to je
vojem. Drugim recima, razlikovani su narod sa istorijom i narod smatrano normalnim" i zvaninim vienjem, u kome norveko"
bez istorije. Odatle je naravno vodio kratak put do pretpostavke nije bilo neto to je trebalo problematizovati. Arheologija je ta-
da imamo posla sa jednim narodom koji je dinamian, pun inici- ko doprinela da prui istorijsku realnost modernom mitu o et-
jative i moe da stvara istoriju i promene, i sa narodom kome ti niki jednoobraznom norvekom drutvu, u kome su Sami strani
isti kvaliteti nedostaju. Ili kako je to iskazao Andreas M. Hansen u element. U javnosti je norveki" obina i nepolitina re, dok je
svojoj knjizi Landnm i Norge (Naseljavanje zemlje u Norvekoj) samijski" problematina, neobina i politika re.
iz 1904: U tome kontekstu moramo razumeti zato je prihvatljivo da
Laponci su na vie naina nerazvijena rasa - pripadaju niem popularni opti pregledi istorije i praistorije Norveke nose nazi-
krugu, i kao to pozajmljenice u njihovom jeziku pokazuju, veinu ve kao to su Navezani pre nas, Norveki narod u praistoriji, Isto-
kulturnih pojmova su primili od drugih - mora da su ak i svoj sop- rija naeg naroda ili Prvi Norveani. Poslednja je izala 1975.
stveni jezik dobili od viih, antropoloki veoma razliitih finsko-ugar-
skih naroda.

Zvanina norveka doktrina do duboko u posleratno vreme


bila je da je Norveka etniki homogena nacionalna drava ili bi
to trebalo da bude (Eidheim 1971, Thuen 1995). Ako karta nije
odgovarala terenu, valjalo je teren prilagoditi karti. Arheologija i
istorija su bile korisna pomona sredstva u tom doterivanju, to
jest u opravdavanju mita o etnikoj homogenosti. Sami su ili izo-
243 kako se norveko drutvo razvijalo tokom 12.000 godina.
godine, a da naslov nije shvaen kao vrednosno oznaen ili okre-
nut na neku stranu i to u nauci koja je inae strogo pazila da Norveki identitet biva u toj reklami predstavljen kao rezultat
brani svoju neutralnost. Jo 1979- godine je Zbirka starina u Oslu procesa koji su se odvijali pre mnogo hiljada godina. Norveko"
drutvo je postojalo u ranom mezolitu!
mogla da proslavi svoju 150-godinjicu pod motom Nikakav nor-
veki identitet bez norveke arheologije" a da to ne bude shvae- Odgovarajue nereflektovane stavove nalazimo i u odgovo-
no kao politiki iskaz (Schanche & Olsen 1983). ru" izdavakog preduzea Gyldendal na to vietomno delo, Isto-
rija Norveke, koje je napisao pisac Karsten Alnaes. U njemu se
U izvesnoj meri je to danas na svu sreu istorija nauke, ali jo
mezolitski nalazi neproblematino opisuju kao tragovi prvih Nor-
uvek nismo ba sasvim slobodni. Faktiki postoje tendencije da
veana. Jedan nalaz skeleta od pre oko 9-000 godina opisuje se
se etnika oznaka veinskog stanovnitva nanovo zakai na prastare
kao prvi norveki ovek. Pisac je pak daleko obazriviji kad obra-
arheoloke nalaze. Povodom objavljivanja Nove istorije Nor-
uje samijski etnicitet: Kad je re o vremenu uspostavljanja sa-
veke izdavakog preduzea Aschehoug primio sam septembra
mijskog stanovnitva u oblastima Finmark i Troms, to je jo uvek
1996. godine reklamu sa pismom itaocima u kome je, izmeu
sporno pitanje" (Alnaes 1996:471). To se lako moe shvatiti kao da
ostalog, pisalo i ovo:
su norveki etnicitet i postojanje Norveana na onom tlu koje je
Da li si nekada razmiljao o tome ta znai biti Norveanin? ta je kasnije postalo Norveka, neproblematino i podrazumljivo (pa
tokom vremena oblikovalo misli, uverenja i stavove - ta nas je uinilo mi smo oduvek ovde"), dok je samijski etnicitet problematian i
jednakim i ta nas ini razliitim od drugih nacija i naroda? Sad sporan" (i koji se uspostavlja" daleko nakon to je prvi norveki
moe doiveli istoriju na sasvim nov nain. Stekni znanje o tome
244 da se oslobodi uverenja da pokuaj da se praistorija protumai u
ovek identifikovan?) Tako posmatrano Alnaesova inae odlina svetlu marksistike teorije u stvari skriva ambiciju politike in-
knjiga se uklapa u dugu tradiciju istorije koju piu Norveani za doktrinacije, da je feministika arheologija u stvari samo akcija
Norveane. osvete bolesno ambicioznih ena koje nemaju dovoljno dobre
argumente da bi se probile na neki drugi nain, ili da je samijska
Zakljuak: Prolost kao razlika arheologija u sutini etnopolitiki poduhvat opsednut njihovim
nastojanjem da postignu iskljuivo pravo na tlo i vode.
Kao nauka arheologija i odslikava i opravdava vrednosti u Iznosei ovaj stav, u isto vreme ima puno razloga da se bude
onome drutvu u kome se upranjava. Pitanja koja postavljamo i kritian prema svesnom korienju prolosti u politike svrhe - i
odgovori koje smo voljni da prihvatimo esto podjednako mno- kad cilj izgleda opteprihvaen. Poslednjih godina, posebno iz -
go zavise od konteksta - i prostora - u kome se postavljaju, kao i van arheologije, postoji rairena tendencija da se u prolosti po -
od objekta na koji se odnose. Uvideti to ne znai da ovek poli- trai opravdanje sopstvenih vrednosti u sadanjosti. Tu moe biti
tizira arheologiju ili tvrdi da je sve politika". Nije naravno sve re o feministkinjama koje ukazuju na pojave izvornog matrijar-
politika, ali najvei deo moe funkcionisati politiki i ideoloki. hata u kome je sve bilo sama miroljubivost i prijatnost. Vidimo da
Postoji, meutim, velika opasnost da se arheologija politizuje
ukoliko se zaklonimo titnicima od one stvarnosti u kojoj se bavi-
mo naom naukom, tako da vie nismo u stanju da vidimo latent-
nu politiku dimenziju koju arheoloka istraivanja imaju.
Arheologija je i dalje struna sredina u kojoj se rei kao to
su feminizam, starosedelako stanovnitvo, mo i klasni interesi
shvataju kao indiskretno krenje lepog ponaanja (pristojne i ko-
rektne rei su tu hronologija, istorija nastanjivanja, terenski rad,
Montelius i brod iz Oseberga). Poneko izgleda jo uvek ne moe
245 sutinski znaajno da u njoj postoje dijalog i polarnost, da ovek
obino eli da uje ta bi stari mogli da zamisle i da nam kau o nama.
zatitnici prirode istiu ekoloki svesne i miroljubive ljude u ka-
(Hansen 1979:26).
menom dobu. Vidimo i da etnopolitiari po itavom svetu ro-
mantizuju starosedelako stanovnitvo kao univerzalno mirolju- Zauzimajui takav stav moemo nauiti koliko je istorijsko
biviji narod. nae vreme, ona nas moe nauiti da lokalizujemo nae sopstve-
Verujem da je to pogrena i opasna perspektiva. Istorija se ne vrednosti, na moral i na razum tamo gde pripada - u nae
moe upotrebiti da se skoro sve opravda, a ako se previe dara sopstvene vreme. Otkriti da prolost ne odgovara naim norma-
po njoj, lako se razoaramo. Reimi Maja ili Inka nisu bili ba ono ma, da je ona odvratna ili sasvim jednostavno razliita, moe biti
to bismo nazvali miroljubivim ili humanim. Rat i masakre nisu u dobra lekcija. Tu spada i da je deo nae odgovornosti kao istori-
Ameriku uveli Evropljani. I praistorijske zajednice su preterivale ara i arheologa da izbegnemo iskuenje da konstruiemo kom-
sa iskoriavanjem resursa, a praistorija verovatno moe da poka- forne prolosti. Mi ne treba nikome da se dopadamo. Kao to je
e mnogo vie drutava koja su ugnjetavala ene nego nae sop- antropolog Thomas Hylland Eriksen nedavno ukazao: Zadatak
stvene doba. Prolost je dakle neveran sluga. Ona ima svoju misi- intelektualaca jeste da prolost uine mnogoznanom, ne da do-
ju prvenstveno kao kontrast naem sopstvenom vremenu; ona je prinesu njenom poricanju" (Eriksen 1996:103). Na takav nain
jednostavno razliita. Ili kako danski pisac M. A. Hansen kae u moda moemo i da neto nauimo od istorije i da vremenu u
svojoj noveli Sekira": kome ivimo doprinesemo nekakvim relevantnim znanjem.
Ja verujem da je pri tvorbi poimanja istorije, koja je i asna i iva,
pitanju: da li je vrsta znanja koju mi proizvodimo relevantna za
izazove koje sreemo na pragu novog milenijuma? Jesu li stare
parole o identitetu i korenima i o tome da obinim ljudima i
manjinama valja dati istoriju, jo uvek upotrebljive kao oprav-
danje arheolokog projekta? Ili postoji nesaglasnost ili bar nape-
tost izmeu tog projekta, koji je na mnogo naina zakonito dete
doba nacionalizma, i globalizujueg projekta moderniteta - pro-
Arheologija - tekst - drutvo jekta u kome se nacionalne razlike slamaju, i u kome se utvruje
smrt istorije? Kako da se mi kao arheolozi susretnemo sa svetom u
kome se vie ne postavlja pitanje obnove nacionalne kulturne
batine, ve davanje smisaonog znanja u jednoj fragmentiranoj i
U ovom sedmom, i poslednjem, poglavlju razmatrau dva pro- multikulturnoj stvarnosti?
blemska podruja kojih sam se ve ranije doticao: odnosa arheo-
logije prema drutvu i prema tekstu. Oni ine neku vrstu linog
dodatka ili iskoraka od onoga to je ranije reeno, i skeptian
italac je ovim upozoren, pa ovde moe da prekine. Paljiv ita-
lac e moda videti da je naslov identian sa jednim od mojih
ranijih radova (Olsen 1987a). Ono to sledi moe se zato itati
kao komentar onih deset godina koje su prole otkako je taj rad
objavljen.
Prvi od ova dva ekskursa tka dalje nit iz prethodnog poglavlja
i tie se pitanja o odnosu arheologije prema svojoj sopstvenoj
savremenosti. Jo konkretnije, elim da raspravljam o sledeem
247 gurnuta ili zaboravljena" u korist materijalnog identiteta. Taj su-
Drugi ekskurs nastavlja nit s kraja Treeg poglavlja i bavi se kob ili ta napetost izmeu arheologije kao nauke o materijalnoj
arheologijom kao tekstualnom konstrukcijom, tanije reeno ulo- kulturi i arheologije kao tekstualne prakse, postavlja mnoga pi-
gom koju jezik i tekst imaju u naoj konstrukciji prolosti. Kao tanja koja se tiu odnosa nauke prema mediju pomou koga se
to naslov ove knjige ukazuje, arheologija i tekst su tesno pove- oglaavaju - jeziku. Ja u pristupiti tim pitanjima pomou
zani. Pod tim ne podrazumevam samo da se materijalna kultura u poststrukturalistike teorije, a poslednji deo poglavlja moe se
odreenom smislu moe itati kao tekst (teorijsko stanovite od itati kao kratak i elementaran uvod u njene delove.
koga bi se mnogi arheolozi ogradili), ve i da nai iskazi o pred-
metima i prolosti dobijaju oblik tekstova. Donekle pojednostav- Ekskurs 1: Arheologija u globalnom drutvu
ljeno, moemo rei da arheoloko tumaenje ide od predmeta
do teksta o predmetima. Tvrdi se da istoriju, posebno onako kako se oblikuje u veli-
kim priama" o jednoj zemlji ili istoriji njenog naroda, ne stvara
Uprkos tome to arheologija dobija svoj identitet iz onoga
prolost, ve se ona oblikuje na osnovu elja i potreba dananjeg
to nije pisano, iz materijalne kulture, njeno postojanje kao nau-
vremena (Wallerstein 1991). U jednom intervjuu datom dnevni-
ke u potpunosti zavisi od tekstova ili drugih jezikih iskaza (knji-
ku Svenska Dagbladet januara 1995. godine norveki antropolog
ga, lanaka, kataloga predmeta i tekstova na izlobama). To, na-
Thomas Hylland Eriksen je rekao da od svih dogaaja koji su se
ravno, ne znai da je sve arheoloko znanje sauvano kao pisani
odigrali u prolosti istoriari tematizuju samo krajnje mali broj, i
tekst, ili da se svi arheoloki iskazi prenose pomou tekstova, ve
oni time postaju deo zajednike kulturne batine, a obino se
da je pismo jedan sutinski deo nae prakse.
Pa ipak, mi vidimo da ta osnovna strana arheologije biva od-
248 U osnovi norvekog nacionalnog mita" stoji predstava o to-
tumae unutar okvira izgradnje jedne nacije" (SvD 5.1.95). Da- me da Norveani predstavljaju jednu homogenu, jednoobraznu i
kle, biraju se odreeni dogaaji, odreene teme, koje se uine povezanu kulturu, i da je norveka kultura temeljito razliita od
optim i tipinim, dok se druge teme izostavljaju. Kroz muzeje i svih drugih kultura. U Norvekoj su slobodni seljak i viking bili
istorijska dela ta odabrana zbivanja postaju snani simboli nacio- vani elementi u konstruisanju tog identiteta (Schanche 1993,
nalnog identiteta - oni uestvuju u stvaranju jednog nacional- Maure 1995b); viking zato to predstavlja junaku prolost, a se-
nog mita" (Schanche 1993). ljak zato to je vikingov neposredni naslednik. Dok je gradsko
Tome pripada i srodan argument: velike skupine kao to su stanovnitvo zamueno stranim jarmom i meanjem tokom mno-
nacije ili narodi" na neki nain su predstavljene ili zamiljene" gih stolea, seljaka kultura predstavlja samorodnu i izvornu tra-
zajednice. One su zamiljene jer e njihovi lanovi uvek moi da diciju sa prastarim korenjem. To korenje je arheologija gajila na
upoznaju ili sretnu samo jedan mali deo svojih zemljaka ili pak svoj nain time to je, na primer, stavila u iu pojedinano ima-
saznaju neto o njima. Pa ipak, svi Norveani oseaju da postoji nje (nezavisno i slobodno) kao tipino za norveko gvozdeno
neto to nas povezuje, mi svi nosimo u sebi jedno shvatanje doba nasuprot evropskom selu (kolektivno potinjavanje) (Ope-
pripadnosti i zajednitva naroda (Anderson 1983). To oseanje dal 1994, Kallhovd 1994).
jedinstva esto se stvara kroz upuivanje na zajedniko polazite,
zajedniko poreklo. Britanski istoriar Eric Hobsbawm, sledei tu
nit, tvrdi da je mnogo od onoga to danas nazivamo tradicijom,
kao neto istorijski ili kulturno jedinstveno za jedan narod, kon-
struisano ili smiljeno (Hobsbawm 1983). Nacije ili etnike skupi-
ne pokuavaju da nam utuve odreene vrednosti i shvatanja svog
naroda time to stvaraju prolost koja odgovara" sadanjem dru-
tvenom i politikom kontekstu.
249 moe da na malom prostoru doivi i dobije potvrdu sredinjih
Zato je od druge polovine devetnaestog veka seljaka kultura elemenata tipino norvekog. Svi ti spomenici kulture ispoljava-
dobila status nacionalne kulture, to jest postala simbol novog ju crte koje elimo da istaknemo u onome to je norveko, a to
norvekog nacionalnog homogeniteta i kontinuiteta. Stvaranje su individualizam, sloboda, elja za odlaskom u svet, junatvo i
muzeja kao to su De Sandvigske Samlinger (Sandvigove zbirke) snaga. Konstruie se linija od otkria Amerike Leifa Erikssona do
u muzeju Maihaugen i Norsk Folkemuseum (Norveki narodni Fridtjofa Nansena i Thora Heyerdala, od broda iz Oseberga do
muzej) u Oslu na ostrvu Bygdej bili su delovi konstrukcije tog Frama i Kon-Tikija.
identiteta na temelju norvekog sela (Maure 1995b). Selo, pre Ta linija se povlai i danas. I dalje se prolost koristi da se
svega ono po junonorvekim dolinama, inilo je onaj poslednji istakne samorodno norveko, ono nacionalno. Onaj ko veruje da
ostatak norvetva, i bilo je vano spasti ga pre nego to ga proguta glorifikacija norveke prolosti pripada prevazienom stadijumu
modernost. Zato su zgrade iz oblasti Setesdal, Valdres i Gudbrand- u ranom norvekom stvaranju nacije, teko grei. Osim toga, da-
sdalen prenete u Norveki narodni muzej u Oslu, gde je vreme- nas vidimo da se isti istorijski recept koristi i u drugim konteksti-
nom skupljeno sve posebno norveko nasledno dobro. Jer tu su ma. Jedan primer je kako unutar EU, koju mnogi vide kao samu
dodati i vikinki brodovi, Norsk Sj0fartsmuseum (Norveki po- branu protiv nacionalizma, pokuava da se izgradi zajedniki
morski muzej) i brodovi Fram i Gj0a kojima su norveki istraiva- evropski identitet po istom modelu koji je korien u konstruk-
i ili na polarne ekspedicije. Ta koncentracija seljakih imanja, ciji nacionalnih identiteta. I ovde se pojavljuje stari trik: upute
vikinkih brodova i polarnih brodova, pa kad je re o tome i Kon- na zajedniku istoriju, ovaj put zajedniku evropsku kulturnu
Tikija, koji nije sasvim sluajno tu smeten, predstavlja zgusnutu batinu u kojoj se panevropsko naglaava na utrb nacionalnog
i konkretnu verziju norvekog nacionalnog mita. Tu posetilac
250 svet manjim". Iste masovno proizvedene poruke doseu u sve
(Eriksen 1994:177-183, Solli 1996a:88). Veliki broj istorijskih dela zakutke sveta. Stvaraju se globalni simboli znacima kao to su
i naunih projekata sa tom temom koje finansira EU pokazuje Levi's, McDonald's, kineski restorani, CNN i Internet. Kultura je
kako vlasti pridaju istoriji odluujui znaaj za stvaranje novog izgubila svoju prirodnu" vezanost za mesto (T. H. Eriksen 1994).
identiteta. U tom kontekstu je zanimljivo primetiti koliko se veli- I ljudi bivaju otrgnuti od svojih prvobitnih" mesta. To se,
ko teite stavlja na Evropu u novijoj arheolokoj literaturi (iz- istini za volju, oduvek dogaalo u izvesnoj meri, a naroito to-
meu ostalih Hodder 1991, Renfrew 1987, Graves-Brown et al. kom sedamnaestog, osamnaestog i devetnaestog stolea sa osva-
1996). Stvaranje posebne evropske arheoloke organizacije (Euro- janjima, migracijama i trgovinom robljem. Sa seobama stanovni-
pean Association of Archeologists) 1994. godine pokazuje kako tva i modernim sredstvima komunikacije kulture se sve vie mea-
jedinica Evropa igra sve znaajniju ulogu u arheolokoj raspravi. ju. Problem izbeglica i potrebe Zapada za jeftinom radnom sna-
Hodder spekulie ak i da li se moe otkriti jedan izvorni evrop- gom ine da se stvaraju depovi razliitih oblika kulture na no-
ski oblik izraavanja i mentalitet ve u poznopaleolitskoj pein- vim mestima - skoro bilo gde. Danas izmeu pet i deset posto
skoj umetnosti (Hodder 1990:2-3). Takva gledita su opasno bli- stanovnika ribarskih naselja na obalama pokrajine Finmark ine
ska evropocentrizmu koji su zastupali Childe i drugi kulturni
arheolozi (Rowlands 1987, videti Drugo poglavlje).

Smrt istorije?
Bez obzira na pokuaje da se prolost koristi da bi se izgradio
lokalni ili regionalni identitet, danas smo suoeni sa obuhvatnim
procesom suprotnog predznaka - globalizacijom. Globalizacija
kulture sadri rastakanje mesta kao referenta za kulturnu osobi-
tost i pripadnost. Kulturne i nacionalne granice postaju sve blee
kako moderna komunikaciona i informaciona tehnologija ini
251 lobe su pokazivale kako su se stvari sve vreme menjale u jednom
Tamili. U etvrti Teien u Oslu moe se iveti skoro pakistanskim pravcu. Tehnoloka poboljanja su bila deo istorijskog projekta,
ivotom. Danas u istonom delu Osla postoje omladinske kultu- neto nuno i neizbeno. Izlobe su davale vrstu dokumentaciju
re koje su blie sredinama u Bruklinu nego sredinama u zapad- za evropsku kulturu kao privremeni vrhunac istorije time to su
nom delu Osla. A Oslo je ve odavno najvee stanite Sama, kao prikazivale sopstveni zakonomerni napredak istorije prema sve
to su London i Njujork najvei zapadnoindijski gradovi na sve- viem civilizacijskom nivou (Olsen & Svestad 1994, Paludan-Muller
tu. Kulture i identiteti - i ljudi - nisu vie vezani za mesto (Gid- 1995).
dens 1990, T. H. Eriksen 1994). Danas smo u sasvim drugaijoj situaciji nego kad je arheolo-
Istovremeno su ljudi danas na neki nain postali beskunici u gija nastala. Svedoci smo sve breg tehnolokog razvoja. Indivi-
vremenu. I to je jo neto to je suprotno stanju iz doba kada se dualne (i individualizujue) proizvodne snage zamenjuju velike
arheologija rodila. Arheologija je nastala u vremenu sa verom u fabrike hale, a virtuelna stvarnost iskustvenu stvarnost. Istovre-
napredak, verom u budunost i poverenjem u istorijsku nadmo- meno, tehnoloki napredak nije doveo do vee ekonomske i
nost modernih evropskih oblika ivljenja. Trebalo je da maine drutvene sigurnosti za veliki deo svetskog stanovnitva, i vlada
ljudima daju konanu prevlast nad prirodom, i da im time po- vea nesigurnost nego ranije kada je re o mogunosti tehnolo-
mognu da izau iz nude i bede. Industrijalizacija i tehnoloki gije da pomogne u reavanju ekolokih i socijalnih problema
razvoj devetnaestog veka pokazivali su u samo jednom smeru: pred kojima stojimo (Paludan-Mller 1995:4). Istovremeno sa tom
napred ka sve viim nivoima. Arheologija, u odreenoj meri i nesigurnou doivljavamo i slom velikih, racionalnih teorija o
muzeji, doprineli su u znaajnoj meri modernom mnjenju: iz- istoriji i vere u istorijsku logiku. Veliki projekti objanjenja - kao
252 sukobu oko imena Makedonija" izmeu Grke i bive jugoslo-
to je marksizam, koji je tvrdio da postoje univerzalna objanjenja venske republike sa istim imenom obe strane su koristile istorij-
toka istorije - bivaju postepeno zamenjeni partikularnim i re- ske izvore i arheoloke spomenike kao nepobitne dokaze. U Tran-
lativizujuim projektima. Velika kazivanja se u sve veoj meri za- silvaniji u Rumuniji vlasti ugnjetavaju maarsku manjinu preko
menjuju malim priama. I slom vere u napredak i nestanak veli- istorije, arheologije i nacionalnih simbola. Prema reportai na
kih kazivanja doveli su do toga da mnogi govore o smrti istorije norvekoj televiziji (NRK 1) s prolea 1996. godine jedan od naj-
(Fukuyama 1992). Istorija je mrtva" u smislu da se vie ne shvata vanijih istorijskih spomenika Maara u Rumuniji, statua maar-
kao veliki racionalni projekat usmeren ka odreenom cilju ili skog kralja Matije Korvina, ugroena je - pored ostalog i time -
podreen drugim oblicima totalizujue logike. U tome poiva i arheolokim iskopavanjima koja su rumunske vlasti zapoele ba
saznanje da je i sama istorija istorijski nastao proizvod, blie od- na tom mestu. Nije neoekivano da je cilj iskopavanja da se doka-
reeno proizvod posebnog zapadnog naina razmiljanja (mo- e da su Rumuni bili u Transilvaniji daleko pre Maara.
dernog"), koji je nastao na prelasku iz osamnaestog u devetnaesto U Indiji smo svedoci kako ekstremni hindu nacionalisti kori-
stolee (Foucault 1985). U tom smislu se smrt" istorije poklapa sa ste arheoloka iskopavanja u propagandi protiv muslimana. Arhe-
propau modernog" i pojavom obrisa jednog postmoder-nog
drutva.
Toj slici, meutim, pripadaju i druge, suprotne tendencije.
Kako sve vie jaa globalizacija, tako vidimo nastanak novih grani-
ca i kulturnih razdelnica. Na njihovom tragu rastu skepticizam,
rasizam i nacionalizam. Dok Zapadna Evropa stremi sve vroj
integraciji i nadnacionalnom identitetu, vidimo kako etnike po-
dele obeleavaju stanje nakon pada starih reima u Istonoj Evro-
pi. Vidimo i kako istorija biva mobilisana kao podloga za pravedni
bes" u sukobima koji su izbili na Balkanu i u Istonoj Evropi. U
253 zbog sukoba izmeu nacionalistikih BJP arheologa i njihovih
olozi koji su bliski hinduistikoj nacionalistikoj stranci BJP sma- protivnika (Mandal 1993, Rao 1995).
traju da su u oblasti Ayodyha u Severnoj Indiji, pretpostavljenom Zali smo u problematine vode. Kada je upotreba prolosti
rodnom mestu hinduistikog boga Rama, nali tragove hindui- za podsticanje sopstvenog identiteta pozitivna i legitimna, a kada
stikog hrama sagraenog u ast Rama (Ram Janmabhoomi) na je negativna? esto je re o tananoj ravnotei izmeu kulturnog
mestu gde su muslimani kasnije sagradili damiju. Graa se tu- ovinizma i opravdane borbe za identitet. S jedne strane moramo
mai tako da su u esnaestom veku mongolski osvajai razorili razumeti da, na primer, Sami ele da im se vrati njihova sopstvena
hinduistiki hram da bi stvorili mesto za damiju. To je razbukta- prolost i upotrebe je da bi postigli sasvim legitimne ciljeve. S
lo priu o osveti koja je prouzrokovala da su pobesneli hindu druge strane vidimo da odgovarajua upotreba u drugim kontek-
nacionalisti decembra 1992. sruili Babri Madidovu damiju, sa stima moe biti veoma negativna. Da li mi kao istoriari kulture
vrhuncem u ozbiljnom nasilju i nemirima po celoj Indiji s prole- moemo odmahnuti rukom i rei da to nije naa stvar, ili treba da
a 1993. Arheolozi koji su podravali BJP izvrili su nova iskopa- se aktivno ukljuimo i nae znanje upotrebimo u politikim su-
vanja na ruevinama damije i na neki nain opravdali razaranje kobima u kojima mu se oevidno pridaje znaaj? U vedskoj je
time to su tvrdili da su pronali nesporne dokaze" da je tu ne- sukob oko prava na ispau izmeu vedskih uzgajivaa ovaca i
kada bio hinduistiki hram. Kad je svetski arheoloki kongres samijskih vlasnika irvasa u oblasti Herjedalen doveo je arheologe
(WAC) organizovan u Nju Delhiju u decembru 1994. godine, taj i istoriare u sudnicu, i to na obe sukobljene strane. U finskoj
sukob je bacio tamnu senku na taj skup. Zavrna plenumska sesija oblasti Esterboten predstavnici vedskog manjinskog stanovnitva
se zavrila uvredama i haosom, i morala je da bude prekinuta mobilisali su sve to postoji od istorijske izvorne grae, vedske
254 kao arhipelagu razdvojenih i istih" kultura. Nama je potrebno
analize polena i arheoloke polunalaze da bi pokazali kontinui- znanje koje ne ini istoriju takvom da nam ona izgleda kao kon-
tet svojih stanita sve od gvozdenog doba. tinuitet ili beskrajno ponavljanje istog" (Faucault 1989), ve ko-
Kako se istoriari kulture, arheolozi i muzeji suoavaju sa tim je ima oko za njenu razliitost.
novim i delom haotinim scenarijima? Da li je to dalo kao rezul- Po jednom istraivanju javnog mnjenja objavljenom 1995. go-
tat novih izlobi koje navode na razmiljanje i na kojima se to dine svaki etvrti norveki bira je neprijateljski raspoloen pre-
uzima k srcu? Da li je to dovelo do obuhvatne strune rasprave? ma useljenicima. Mnogi oseaju strance kao pretnju sopstvenom
Da li su izrasli novi oblici kulturnoistorijskog znanja? Premda po- identitetu i osobenosti, i boje se da e ono to je izvorno norve -
stoje izvesne pozitivne tendencije i asni izuzeci, uglavnom se na ko nestati. Vidimo i kako oni koji se najglasnije bore za norve-
ta pitanja moe odrino odgovoriti. Suoeni sa tim osnovnim tvo" i Norveku za Norveane", koriste praistorijske simbole na
pitanjem o ulozi arheologije ili muzeja u drutvu, veoma smo isti nain na koji je stranka Nacionalno okupljanje 3 koristila u
skloni da ponovimo ranije odgovore da oni treba da prue iden- svojoj propagandi simbole iz bronzanog doba i vikinkog doba
titet i korene. Kulturnoistorijske znanje treba da bude brana pro- 3
Norveka nacistika partija Vidkuna Quislinga. - Prim. prev.
tiv iskoraka i stalnog raspada koji se deavaju u naem sopstve-
nom vremenu. Ali da li je samo po sebi jasno da nam je ba to
potrebno? Da li je odgovor na nove izazove vie lokalnih muzeja,
udruenja za uvanje severnjakih amaca ili vikinkih naselja?
Ne poriem da moe biti korisno obezbediti lokalno ukotvlje-
nje u procesu globalizacije pred kojim danas stojimo. Ipak mi-
slim da su izazovi arheologije i kulturnoistorijskih muzeja danas
i u predstojeem vremenu razvijanje znanja koje ima vie optel-
judski poziv od uske istorije koja stvara identitet. Odavno je iste-
kao rok kulturnoistorijskog znanja zasnovan na predstavi o svetu
255 sean Tamil ili Pakistanac. Zato nije ba mali paradoks da koristi-
(Nordenborg 1994). Na taj nain treba se boriti protiv stranaca mo vikinge da bismo ispoljili svoju posebnost i ono to je tipino
pomou simbola iz doba u kome je norveka kultura navodno norveko, i da bismo istakli svoju razliitost od tih novih kultura
bila neokaljana stranim uticajima. (videti Solli 1996a:277).
Smatram da jedna nauka kao arheologija moe dati bolje ra- Da bude potpuno jasno: Ko je ko?" jeste pitanje na koje
zumevanje kulture i moda doprineli i smanjenju straha od stra- istorija samo u ogranienoj meri moe da odgovori. Ona nam u
naca i koenju nacionalizma koji se budi. To se moe dogoditi na daleko veoj meri kazuje, meutim, ko mi nismo. Ili reeno na
vie naina. Mi, naravno, imamo mogunost da irimo znanje o jedan drugaiji i moda malo manje kontroverzan nain: onaj
tome kako su strane kulture tokom milenijuma uticale na drutvo kontrast i ona razliitost koju nam pokazuje naa sopstvena"
i kulture u Norvekoj. Ali u jo veoj meri je vano pokazati da je istorija u svom nepripitomljenom i neograenom izdanju moe
strano" deo nae istorije, naeg sopstvenog identiteta. U arheo- nas podseati da su kulturne razlike tipian deo toga biti
logiji se bavimo onim to se u antropologiji obino imenuje kao ovek.
drugi", stranci. Ljudi koji su ovde iveli pre deset hiljada, pet Ostaviu to sada, i radije u se pozabaviti poslednjim korakom
hiljada ili ak pre samo" hiljadu godina, bili su sutinski drugaiji na krunom putovanju kroz teorijski svet arheologije - zakoraiu
od nas. Imali su potpuno drugaije shvatanje dobrog i loeg, u ono to pojedinci shvataju kao opasnu i razornu lepu ulicu, ali
ivota i smrti i ta to znai biti ovek. Oni bi nam bili podjednako to drugi smatraju snagom obnavljanja u naukama o kulturi. Dru-
strani kao to su to etnike zajednice koje antropolozi prouava- gim recima, na redu je poststrukturalizam, i on ini pozadinu po-
ju u dalekim krajevima, i bili bi nam daleko vie strani nego pro- slednjeg dela ove knjige: arheologija kao tekst.
256 ralistiki gurui nude uputstva za 'korektno miljenje' koje je po-
Ekskurs 2: Arheologija kao tekst litiki zadovoljavajue", i ne okleva da povue liniju veze sa sta-
Ijinizmom (Renfrew 1989:39). ta god neko mislio o poststruktu-
Koristei tradicije tumaenja iz knjievnosti i nauke o jeziku lin- ralizmu, on nema ba mnogo veze sa marksizmom (videti Fouca-
gvistiki obrat i strukturalizam su pojam tekst kao trojanskog konja ult 1989:261-262). Osim toga, jedna od najvanijih taaka napa-
uveli u strogo utvrene discipline koje su ranije koriene za vebe da na njega je to se tvrdi da je apolitian (Eagleton 1986), mada
kao stvarno i prirodno iskustvo. (F10gstad 1988:95) Derrida, Foucault i drugi poststrukturalisti to otro odbijaju.
Ima vie razloga zbog kojih pojedini arheolozi jasno imaju
Arheologija nije nikakav izuzetak iz opisa stanja koji je pisac probleme da razlikuju poststrukturalizam, kritiku teoriju, mark-
Kjartan F10gstad objavio 1988. i mnogi arheolozi vesto barataju sizam, hermeneutiku i strukturalizam. Jedan razlog moe biti to
pojmovima kao to su tekst", intertekstualnost" i diskurs" u nisu upotrebili dovoljno vremena da se upoznaju sa njima. Je-
svojim pokuajima da iznesu smislene iskaze o prolosti i materi- dan drugi moe biti neprecizna i eklektika upotreba teorija na
jalnoj kulturi. Intervencija tih pojmova u raznim naukama nema kakvu ponekad nailazimo u postprocesnoj arheologiji. Inae,
svoje polazite toliko u strukturalizmu koliko u poststrukturali-
zmu, jednom intelektualnom projektu" koji je nastao u Francu-
skoj tokom ezdesetih u krugu filozofa i prouavalaca knjievno-
sti kao to su Jacques Derrida, Michel Foucault, Julia Kristeva i
Roland Barhes (videti Tree poglavlje).
Uprkos tome to je tekstualna metafora (materijalna kultura
kao tekst") poznata u arheologiji, vladala je odreena zabuna
oko toga ta poststrukturalizam sadri. Renfrew, na primer, govori
o poststrukturalistikim neomarksistima" (!) i podvodi tekstu-
alnu metaforu pod kritiku teoriju frankfurtske kole (Renfrew
1989:34-35). On se boji orvelovskog sveta u kome poststruktu-
257 Svestad 1995). Uzrok tome je verovatno to je poststrukturalisti-
postoji raireno pogreno shvatanje da je postprocesna arheolo- ko miljenje na mnogo naina nespojivo sa projektom prave"
gija u velikoj meri zasnovana na poststrukturalistikoj teoriji. Upr- arheologije, projektom utemeljenim na rekonstrukciji, poreklu i
kos tome to se u radovima Hoddera, Shanksa i Tilleya esto na- evoluciji. Mada mnogi smatraju da su uspeli da se distanciraju od
laze mnoge upute na Derridu, Foucaulta i Barthesa, sredinji de- te osnove, ona je i dalje temelj velikog dela naeg razmiljanja.
lovi postprocesne arheologije su malo spojivi sa poststrukturali- Ono provokativno i opasno" u poststrukturalizmu je moda upra-
stikim miljenjem. Evo jednog primera: dok poststrukturalizam vo to on izaziva taj osnov koji smatramo datim.
zastupa radikalno umanjenje (decentriranje) uloge pojedinca, Ako se poststrukturalistika teorija i smatra vanom i znaaj-
veliki je deo postprocesne arheologije bio usmeren na to da pri- nom za arheologiju, to nema veze sa onom normalnom, pragma-
pie praistorijskim ljudima kontrolu nad svojom sopstvenom si- tinom korisnosti teorije za koju se arheolozi obino zalau. Ona
tuacijom. elelo se da se rehabilituje ovek koji je nestao u si- e teko doprineli novim znanjem o trobrodnim dugim kuama
stemskim analizama procesne arheologije. Individua i intencio- ili baciti novo i razjanjavajue svetio na izbrazdane ploe za pe-
nalnost su bez sumnje dve sredinje veliine u amerikoj i engle- enje hleba. Istina, metafora materijalna kultura kao tekst" poka-
skoj postprocesnoj arheologiji. zala se plodonosnom u mnogim kulturnoistorijskim analizama,
Mi, dakle, nemamo nikakvu poststrukturalistiku arheologi- ali ona sama po sebi ne ini neko poststrukturalistiko polazite
ju, a poststrukturalistike analize ine zanemarljivo mali deo ar- (videti Tree poglavlje). Kako ja to vidim, najhitniji znaaj tog
heoloke literature. Veina njih se i ne bavi kulturnoistorijskim tipa teorija jeste da one mogu doprineli uvidu u ono ime se
pitanjima, ve su to vie analize arheoloke prakse - jedna vrsta bavimo, kako se stvara arheoloko znanje i ime se bavimo, i time
metaarheologije (Tilley 1990, Bapty & Yates 1990, Brattli 1995,
258 ne dihotomije, gde je jedna strana nadreena drugoj: normalno
osvetliti tehnike koje koristimo u naem sagledavanju prolosti. nenormalnom, ozbiljno neozbiljnom, dobro zlu, svesno nesve-
Na taj nain njena najistaknutija funkcija jeste moda da stavlja snom, najkrae reeno: pozitivno negativnom. Na odgovarajui
znak pitanja kraj onoga to u arheologiji smatramo datostima. nain mislima se daje prednost u odnosu na jezik, a govoru nad
U nastavku u dati kratak uvod u neke sredinje crte poststruk- pismom. Ovu metafiziku dalje obeleava tenja ili elja za povrat-
turalizma, uglavnom polazei od radova Jacquesa Derride i Ro- kom prvobitnom, autentinom nivou, naime upravo takvom vr-
landa Barthesa. Zatim u pogledati ta to znai za nau sopstvenu stom stajalitu. Taj siguran nivo stvara zatim osnov za miljenje u
praksu s posebnim osvrtom na nau ulogu proizvoaa tekstova. terminima kao to su komplikacija", odstupanje", sluajnost"
itd. Svet se tako organizuje kroz polarnosti, ija se jedna strana
vrednuje kao bolja od druge. Ta druga strana je sekundarna, re-
Nita van teksta?
metilaka, suvina, da, ak zagaujua i opasna.
Ako se itaju poststrukturalisti, a posebno Derrida, italac ne- Metafizika prisutnosti jasno dolazi do izraza kroz to kako se
minovno nailazi na stalno ponavljanje napada na ono to se nazi- odnosimo prema znaku ili simbolu. U okviru zapadnog miljenja
va metafizikom prisutnosti" (i njoj blizak srodan pojam logo- znak ima vanu funkciju, ali se posmatra kao neto to je sekun-
centrizam"). Derrida tvrdi da je to jedina metafizika koju znamo,
i da ona ini osnov celog zapadnog naina razmiljanja. Pod tim
ona podrazumeva da na nain ramiljanja pretpostavlja posto-
janje osnovnih jedinica ili jedan centar. On oduvek pretpostavlja
neto nepromenljivo, jedno stajalite izvan svake sumnje. Takvo
vrsto uporite moe uzeti oblik nekakve svesti, jednog boga ili
ljudske sutine (Derrida 1977, 1978).
U pokuaju da definie tu metafiziku Derrida kae da se ona,
izmeu ostalog, ispoljava ureujui svet u polarnosti - ekskluziv-
259 na kritikovanoj metafizici. Jedna od njih je razlika izmeu jezi-
darno i privremeno. Mi govorimo o znaku koji obeleava neto kog sistema i govora, to jest izmeu jedne dublje, primarne struk-
ili se odnosi na neto, to jest znak je sekundarno predstavljanje ture, i jednog povrinskog, sluajnog izraza. Druga je podela
neeg pravog, neeg vie prvobitnog to samo nije prisutno. Znak samog znaka na dva dela, na izraz i sadraj. Ta potonja razlika,
kae Derrida, otvara mogunost da se zamisli znaenje ili smisao
je zastupnik, bez ikakve druge vrednosti sem da predstavlja jed-
koji postoje samo u misli, dakle bez veze sa jezikom i jezikom
nu odsutnu stvarnost. Na cilj je meutim sve vreme da stignemo
igrom. To daje mogunost da se zamisli jedno spoljno i veno
iza znaka, do tog pomenutog stvarnog ili prvobitnog nivoa.
znaenje koje postoji sopstvenom snagom, i koje nije proizvod
Po Derridi, Saussureova strukturalna lingvistika otvara mo-
sadejstva razlika izmeu znakova. Zato se u Saussureovom pojmu
gunost da se raskrsti sa tom metafizikom. Kao to sam ve napo-
znaka zadrava metafizika razlika izmeu jedne primarne i jed-
menuo, Saussure smatra jezik sistemom znakova, u kome znaci
ne sekundarne jedinice (Derrida 1977:43-44, 1987:18-24).
dobijaju znaenje preko razlike izmeu njih. Pojedini znak ne-
Metafizika prisutnosti, koju Derrida i poststrukturalisti tako
ma uroeno, izolovano znaenje. Najbolja definicija znaka je zato
otro napadaju, obuhvata dakle uverenje da postoji neka stvarna
ono to on nije, njegova razlika u odnosu na druge znakove. U
supstanca koja je van sluajne igre jezika ili diskursa, jedna istinita
jeziku, kae Saussure, postoje samo razlike, bez pozitivnih ter-
stvarnost koja sama izmie (jezikoj) igri razlika. Po Derridi, taj
mina (videti peto poglavlje). Upravo je igra" izmeu razlika u
nain razmiljanja ima terapeutsku funkciju. Uspostavljajui ta-
jeziku ona koja stvara znaenje.
kvo vrsto uporite ili jednu metafiziku istinu izvan svake sum-
Taj potencijal u Saussurevoj teoriji je po Derridi oboren dru-
nje, pokuavamo da uklonimo egzistencijalni strah. Oseamo potre-
gim operacijama koje je on izveo, operacijama koje su poivale
260 ma bori.
bu za neim sigurnim, za uporitem prema kome se na kraju kra- Dekonstrukcija pokuava da iznese problem na videlo time
jeva sve moe upravljati. U zapadnoj svesti su misao i namera to radei iz dubine teksta, podriva njegovu logiku time to nje-
postali takvo uporite. Znaci i pismo ine samo sluajne i opasne gove sopstvene resurse i argumente okree protiv njega. Taj ob-
dodatke toj autentinoj stvarnosti. Zato je zapadno miljenje go- lik iitavanja" je relativno priznat u nauci o knjievnosti, u ana-
voru dalo prvenstvo u odnosu na pismo - govor je u neposred- lizi romana i poezije. Derridin projekat ini kontroverznim to
noj vezi sa milju, i tako je njena sigurnija predstava. Nasuprot to on na taj nain ita i naune i filozofske tekstove. Za poststruk-
tome, pismo je nesiguran i opasan dodatak. Ono se moe odvo- turaliste kao to su Derrida i Barthes ne postoji nikakva principi-
jiti od svog pisca i njegove namere, pa prema tome moe dovesti jelna razlika izmeu, s jedne strane, knjievnosti i, s druge stra-
do raznih nesporazuma. To prvenstvo misli (i govora) nad pi- ne, filozofskog ili naunog diskursa. Ili moda tanije, brie se
smom je, najkrae reeno, ono to Derrida opisuje kao logo- apsolutna suprotnost izmeu jezikih izraza kao injenica s jed-
centrizam" (Derrida 1977,1978:278-293). ne i jezikih izraza kao fikcije s druge strane. Poto su i romani i
Derridin filozofski projekat je vezan za pojam Rekonstrukcije nauka podreeni jezikim uslovima, ne moemo iskljuiti mo-
(Norris 1986). To je jedan oblik detaljnog iitavanja" iji je cilj
da otkrije kako linije argumentacije u jednom tekstu mogu biti u
meusobnom sukobu, kako logika teksta podriva samu sebe i
ukljuuje paradokse i protivrenosti. Jedan banalan ali lako shva-
tljiv primer moe biti da se pokae kako jedan tekst koji se izdaje
kao podrka enskoj perspektivi, dosledno koristi muke metafo-
re i muki rod zamenica, i na taj nain porie onu poruku za koju
se na recima bori. Ili jedan tekst koji iznosi argumente protiv
centralizacije vlasti, ali je u svojoj argumentaciji prinuen da ko-
risti kao polazite iste one metafore moi protiv kojih se na reci-
261 da ne postoji nita van teksta", on time ne kae, kako se to tvrdi
gunost da se pojave i dimenzije fikcionalnosti u onome to se u mnogim vulgarnim prikazima njegovih radova, da nita ne po-
iskazuje kao injenica (Plshaugen 1988:34). stoji van pisanog i govornog jezika. Ono to on smatra - veoma
Derrida tvrdi da su filozofija i nauke zarad sopstvenog posto- pojednostavljeno - jeste da ne postoje nikakav smisao ili znae-
janja i identiteta zavisile od predstave o knjievnom diskursu, u nje van igre razliitosti koje odgovaraju onima u jeziku. I u tek-
kome se mogu staviti na stranu odreeni aspekti jezika kao to su stu i u stvarnosti van njega znaenja se stvaraju kroz tu igru bes-
fikcija i retorika. Roman postaje tako jeziki suprotni pol nauke, krajnih razlika u kojima znaci ukazuju na znake i gde nita nije
njen ne-identitet. Ta opozicija izmeu nauke i knjievnosti, po samo prisutno ili samo odsutno. Tumaenje - ili nauka - zato
Derridi je bila nain nauke da se resi one pretnje koju joj upuu- nisu nita drugo nego zamena jednog lanca znakova drugim. Na
je jezik. Ona preduslovljava, kako to kae Roland Barthes, model taj nain posmatrano, svet je uvek bio napisan; ta igra, taj opasni
nauke bez jezika - to da nauna istina postoji kao nezavisna veli- dodatak za koji je pismo proglaeno, postoji oduvek. Zato je
ina van jezike igre i pre nje. Opasnost i pretnja lee u tome to pogreno tragati za nostalginim poreklom u kome takva igra raz-
nauka moe biti analizirana i dekonstruisana kao i bilo koji drugi lika ne postoji, to jest u kome bi predmeti trebalo da imaju smi-
diskurs, poto on moe da postoji samo tako to je jezik. Ne sao po sebi bez uputa na druge znakove (Derrida 1977:158-159,
postoji nikakav spoljni ili neutralni prostor u kome on moe da 1987:26).
se razvija (Barthes 1986b). Nakon ovog uvoda u jedan mali deo poststrukturalistikog
Poststrukturalizam dakle slama predstavu o razlici izmeu tek- miljenja Vratiu se arheologiji i pogledati koje bi posledice ono
sta i sirove stvarnosti" na koju se tekst odnosi. Kad Derrida kae moglo imati za shvatanje nae sopstvene prakse.
262 zija, habanje i tako dalje), ona esto postoji blizu svog izvornog
oblika, skoro identina sa svojim poreklom. Drugo, materijalna
Arheologija kao tekst kultura je tvrda, fizika, sirova, stvarna. Mi moemo dodirnuti i
osetiti predmete. Oni su daleko od dvosmislenosti pisma, oni
Tvrdi se da je arheologija i svojim imenom i svojom sutinom ine neposrednu prolost - ne tekst o prolosti. Ono to je vano
deo one metafizike tradicije koju Derrida kritikuje. Arheolozi kod materijalne kulture, jeste njena materijalnost, kvaliteti njene
se po definiciji bave rekonstrukcijom, vraanjem jednog izgu- prisutnosti; njene vrednosti su solidna, trajna i fizika prisutnost.
bljenog vremena, jednog izgubljenog prisustva. Jer na ta drugo Tako izgleda da materijalna kultura ispunjava ideal metafizike o
upuuje re rekonstrukcija ako ne na prvobitno prisustvo, na prvobitnoj, autentinoj ravni koja je jednostavna, nedodirnuta,
jedno izgubljeno prisustvo koje moramo pokuati da vratimo? U ista - prava supstanca koja je van sluajne igre jezika - ista
arheolokoj praksi materijalna kultura je udna i dvosmislena arheo-logija, bez remetilake arheo-grafije.
metafora tog prisustva. Polazei od jednog lanka engleskog ar- Arheolozi stalno nanovo istiu te kvalitete, koji skoro dobija-
heologa Timothyja Yatesa, pozabaviu se neto detaljnije ulogom ju karakter ontologije ili istine o materijalnoj kulturi. Ali, sme li
koju taj pojam ima u arheolokoj spoznaji (Yates 1990). se upitati banalno i naivno: Kako i gde se to moe istai i
Uglavnom je prihvaeno da iako mi kao arheolozi ne moe- iskazati? Ta istina o kvalitetima materijalne kulture moe se
mo da prouavamo prolost neposredno, ipak prouavamo delo- iskazati samo
ve realnosti iz prolosti (materijalnu kulturu). Roenje arheolo-
gije, Thomsenov trijumf, upravo je bilo u tome to se on udaljio
od pisanih izvora, od pisma. Materijalna kultura moe da ima dva
znaenja, kae Yates: prvo, ona je neposredni proizvod ljudske
delatnosti, ona nije predstavljena kao subjektivna pisaljka ili su-
bjektivan glas, i ona faktiki postoji sad i ovde. Mada je mogla da
bude izloena odreenim poremeajima nakon deponovanja (ero-
263 titet arheologije su dakle nerazdvojivo vezani za jezik.
jezikom, pismom i govorom. Da bi se podvukle i predstavile te Reenje te dileme izmeu materijalnog ideala i tekstualnog
istine i pozitivni kvaliteti materijalne kulture, da bi se utvrdio postojanja nalazi se u preutnom prihvatanju transparentnosti
njen ne-pisani karakter, njeno utanje, moramo se predati jed- jezika - prihvaena, ali naravno neproverena hipoteza o tome da
nom mediju koji nema kvalitete koje bismo eleli. ovek mora se stvarnost pojavljuje kroz jezik u neiskvarenom obliku. Za nau-
da upotrebi opasni dodatak" obeleen upravo onim kvalitetima ku je, kako kae Roland Barthes,
od kojih eli da se distancira. Taj apstraktni ideal odsustva pisma
jezik samo orue, za koje se ona odluuje da ga uini to prozirnijim,
ne moe se zato iskazati van jezika, mada izgleda da to ini pret-
to neutralnijim, i koje potpuno podreuje naunim okolnostima (ope-
postavku. Materijalna kulture moe postati nauni objekat samo racijama, hipotezama, rezultatima) za koje se tvrdi da postoje izvan
tako to biva pisana (Yates 1990:261-264). jezika i imaju istoriju pre njega. Zato, s jedne strane i pre svega, ima-
Arheolozi su u maloj meri dodirivali tu problematiku, tu iro- mo sadraj naune poruke, koji je sve, a s druge strane i nakon toga,
niju o jednom nepisanom objektu koji se mora napisati. Ali arhe- jeziki oblik kome je poveren zadatak da prenese tu poruku, ali koji
ologija postoji, ako razmislimo, prvenstveno kao jezik ili tekst. sam nije nita. (Barthes 1986b:4)
Svaka analiza, nastava, klasifikacija i opis su formulisani, saopte-
U arheologiji, kao i u mnogim drugim naukama, to vienje
ni i sauvani u jeziku. Kad jedan materijalan objekat postane ar-
pisma je skoro jedino koje vlada - vienje koje zastupa nevin,
heoloki objekat, to ini nunim da se iskae kao tekst (izvetaj sa
realistian nain pisanja bez stila, retorike ili jezike igre, jedno
iskopavanja, katalog nalaza i tako dalje). ak i jedan fotografisan
shvatanje da je graa sama ta koja govori (Olsen 1990:192-196).
ili izloen objekat dobija svoj identitet iz jezika (to je no od
kriljca s jednom otricom", ovo je mikrolit") Postojanje i iden-
264 kle, one kritike koja se ustremljuje na formalna merila zakljuivanja
Moda zato kritika jezika i poststrukturalizam izazivaju takav kao najvii sud nauke. (Plshaugen 1988:41)
otpor u mnogim naukama, ukljuujui i arheologiju. Ljudi vide
da se nevinost jezika i njegov status garanta logikog zakljuivanja A sad da preemo na moda najvaniji od svih arheolokih
gube sa tom kritikom. Norveki prouavalac drutva 0yvind Plsha- tekstova, terenski izvetaj. To je tekst koji se nalazi izmeu sloje-
ugen ukazao je na one okolnosti u sociologiji koje ovde mogu va doivljene stvarnosti i nauno sagledane stvarnosti.
biti relevantne (Plshaugen 1988). On kae da je kritika pozitivi-
zma doprinela tome da veina sociologa danas smatra svoju nauku Izvetaj sa terena
normativnom. Ljudi su spoznali da ne postoji neki neutralni Izvetaj sa iskopavanja ili terenski izvetaj moda je najuobi-
prostor u kome se moe istraivati van spoljnih uticaja; nauka je ajeniji arheoloki tekst, ali ipak onaj o kome se najmanje govo-
deo drutva. Pa ipak, ak i kritiki raspoloeni naunici odbijaju ri. Kad obavljamo arheoloko iskopavanje, uklanjamo slojeve,
da posmatraju svoju sopstvenu naunu spoznaju kao deo jedne strukture i artefakte. Milioni geolokih, arheolokih, botanikih i
jezike igre i jednog jezikog iskustva. Prozirnost jezika ne biva hemijskih jedinica i tvari se uklanjaju iz svog konteksta i odvajaju
dovedena u sumnju; on je medij koji se moe savladati kao i jedni od drugih. Fotografijama, merenjima, crteima i dnevni-
pravila logike. Razlog zbog koga se to ne dovodi u sumnju, jeste
delom zabrinutost da e se naunost izgubiti, delom strah da se
nee moi savladati ona jezika igra u koju se ovek uputa:
Potreba da ovek savlada samoga sebe ovde dobija oblik potre-
be da se savlada jezik, a pozitivistiki kritiar veruje da logiki kriteriji
naunosti to garantuju. Tako se stvara uverenje o mogunosti operi-
sanja na naunoj osnovi, to daje potrebno oseanje sigurnosti. Zato
se ulae tako mnogo truda u odbijanje jezikokritikog gledita, da-
265 ra na to teko se moe zaobii injenica da terenski izvetaj stvara
kim belekama dokumentuje se ono to se smatra najvanijim. jednu dilemu u arheolokoj praksi, dilemu koja se moe ilustro-
Terenski izvetaj koji e se, nadamo se, napisati u nekoj ne suvie vati reju:predstava. Jer ruku na srce, kako se jedna mnogostra-
dalekoj budunosti, treba da opie one procedure, otkrivanja i na i vieznana struktura moe jednostavno odslikati u jednom
opservacije koje su uraene. One strukture i oni slojevi koji su linearnom tekstu? Sve ono vreme dok ne iskopavamo velike ili
iskopavanjem uklonjeni jednom zanavek, moraju se na neki na- male prie, sa uvodom, analizama i gotovo protumaenim za-
in nanovo stvoriti i smestiti u terenski izvetaj, koji postaje naj- kljucima, koji su onda problemi da proizvedemo onaj tip izve-
vaniji izvor za taj lokalitet. Poto vie ne moemo otii do samog taja koji piemo? ta se dogaa u tom prelasku sa terena na tekst,
stanita - ono je izgubljeno - na najvaniji izvor je jedan tekst. I koji se - u svakom sluaju pre neke eventualne dekonstrukcije -
mada ovek, naravno, ne uzima zdravo za gotovo sve to ita u pojavljuje kao jednodimenzionalan i jednoglasan (videti Larsen
jednom terenskom izvetaju, takav izvetaj ipak ima sopstveni auto- et al. 1993)?
ritet, zato to je autentian, zasnovan na linom uvidu - on je Svi koji su uestvovali u iskopavanjima znaju koliko su to
takorei jedini preostali svedok onoga to je bilo. Zato je teko problematina materija i kontekst: da li se ovaj sloj zavrava ovde?
imati jake primedbe protiv onoga to pie u njemu. ta je ona tamna struktura onde? ta e se dogoditi ako kopamo
Terenski izvetaj se retko pominje, retko prikazuje i faktiki jo malo - ooo, sasvim je nestala! Ako uklonimo ono kamenje
retko se umnoava. Tiina koja vlada oko njega u arheolokim onde, bie to mnogo jasniji zid, zar ne? Svi mi poznajemo haos i
raspravama, moe biti prouzrokovana moda pomalo tekim sa- oseanje da ne shvatamo ta je ono to iskopavamo ili kako je to
znanjem da su naa najvanija izvorna graa tekstovi. Ali bez obzi- nastalo. Loe vreme, mamurluk i enja za kuom ne ine situaci-
266 tva autoriteta pisca - stanite govori jednim glasom.
ju boljom. Ali kad sednemo kod kue i piemo terenski izvetaj i ta s time moemo uiniti? Da li arheolozi treba da podvrgnu
oseamo potrebu za kontrolom i redom, oseamo da se moramo svoje lanke, knjige i terenske izvetaje dubinskoj tekstualnoj
pokazati sposobnim i vetim terenskim arheolozima, onda ne mo- analizi? Da li treba da prouavamo kako retorika, jezike metafo-
emo da dozvolimo da se ta sumnja i taj haos oglase. Moramo da re i druga tekstualna sredstva doprinose stvaranju prolosti i ar-
ih potisnemo: mora da je bilo tako - da, bilo je tako. Daleko od heolokih objekata? Moe li to da doprinese pogledu koji bi nam
onih iritirajuih komentara i zamerki koje nam upuuju gomile omoguio da piemo drugaije, na manje autoritaran i vie plura-
iskopane zemlje moemo konstruisati nae stanite. Terenski iz- listiki nain?
vetaj stvara red, mir, prisiljava mnoge nesavladive strukture i iz- To je tema koju socijalni antropolozi (Clifford 1988, Clifford
gubljene slojeve da se predaju. & Marcus 1986, Hastrup 1992, Hastrup & Hervik 1994) obraduju
Moda nevoljno moramo ipak prihvatiti da arheologija nije i dosta dugo problematizuju, dok su se arheolozi samo u skrom-
samo materijalna kultura. Ne samo da tekstu dajemo preutnu noj meri zanimali za takva pitanja (videti, meutim, Gardin 1980,
prihvatljivost kao mediju za misli i nalaze, ve faktiki sasvim zavi- Hodder 1989, Tilley 1989, Fotiadis 1992, Solli 1996b). Moe li se
simo od njega. Mi zavisimo od njegove retorike da bismo dobili
red i kontrolu. Arheolozi vole materijalnu kulturu, vole stanita i
strukture, ali hoe da one budu jasne i razgovetne, da se pojav-
ljuju kao same sebi identine, kao spoj izraza i sadraja. Paradok-
salno je da nam upravo jezik daje sredstvo - stvarajui tvreno
oponaanje u jeziku moemo savladati uasavajuu viestranost
kojoj nas izlau iskopavanje ili praistorijski artefakti. Tekstovi, u
obliku jednostavnih, itljivih, jednodimenzionalnih terenskih iz-
vetaja, slue tome da u jedno vrsto znaenje zatvore igru razli-
ka i znaenja. Pomou retorikih tehnika italac lako postaje r-
267 svojim razliitim i virtuelnim grananjima omoguava slamanje vre-
menske i prostorne strukture kazivanja i moda na kraju moe i
ipak zamisliti da je mogue pisati, na primer, terenske izvetaje da doprinese tome da izmeni nae sopstveno shvatanje vremena
na takav nain da otvaraju prostor za vie glasova i podstiu na i prostora uopte. Je li to ta individualizujua proizvodna snaga
kritiko itanje i dijalog? Jedan eksperimentalan nain pisanja koja e nas na kraju krajeva prevesti u postmodernu? U tom slua-
terenskih izvetaja mogao bi biti upotreba dvostrukog" teksta, sa ju moda emo morati da priznamo Mancu da je donekle bio u
dva glasa koja govore istovremeno, u kome se jedan glas suprot- pravu u svojoj tvrdnji da promene proizvodnih snaga dovode do
stavlja drugom, komentarie ga i razgovara" sa njim.To nas, me- novih naina miljenja.
utim, ne srne zavesti da poverujemo da bi jedan takav terenski
izvetaj dao ispravnu ili objektivnu predstavu iskopane strukture.
Komentari
Namera mora biti da postanemo kritiki svesni i vieglasja stanita
i svih drutvenih i strunih preduslova koje imamo kad hoemo Istorija arheologije je na mnogo naina istorija odsustva pi-
da tumaimo ono to smo iskopali. sma. Onako kako se ta istorija izlae, najkrae reeno radi se o
Savremena informaciona tehnologija danas otvara daleko na- tome da je Christian Jrgensen Thomsen negde oko 1820. godi-
prednije naine pravljenja terenskih izvetaja u kojima se moe ne ustanovio troperiodni sistem - kameno, bronzano i gvozdeno
izbei jednostavna narativna struktura i u kojima pieva kontrola doba. Istini za volju, drugi, kao Lauritz Schebye Vedel Simonsen,
nad tekstom ne nestaje, ali se bar smanjuje. Ostaje da se vidi tvrdili su to i ranije, ali su to bile pisane tvrdnje. Thomsenovo
kakav e uticaj to imati na oblikovanje terenskih izvetaja i kon- otkrie je imalo autentinu osnovu utemeljenu na nalazima; on
strukciju arheolokih tekstova uopte. Moda je to malo po stra-
ni, ali teko je ne razmiljati kako nova informaciona tehnologija
268 ljaju onim to se moe rei (Foucault 1989, Olsen & Svestad 1994,
se temeljio iskljuivo na materijalnoj kulturi. Nakon njega je sle- Brattli 1995, Svestad 1995).
dila neprekidna struja arheologa - Worsaae, Hildebrand, Mller, Ta perspektiva pokree mnogo problema i vodi do novih pi-
Montelius - koji su gradili dalje na tom materijalnom temelju i tanja. Da li ono to je ovde reeno znai da je arheologija (samo)
irili ga. Na taj nain je praistorija predstavljena kao nepisano tekst, da ne postoji nita van jezike igre i retorike? Zar to ne bi
podruje znanja koje eka na svoje otkrie, a kada arheoloka dolo u ozbiljan sukob sa argumentima da materijalna kultura
misao to bude prihvatila, ono e vremenom dobiti svoju ispravnu igra vanu ulogu u drutvu i ini alternativu verbalnom ili pisa-
predstavu u knjigama i na muzejskim izlobama. nom znanju o svetu (Peto poglavlje)? Zar nije upravo to ona le-
Jedna druga arheologija, jedna fukoovska varijanta, verovat- pa ulica na koju mnogi upozoravaju?
no e okrenuti naglavake takve predstave. Ona e upitati na ko- Da okrenem film malo unazad: mnogo ta je u praktinom
joj je taki bilo mogue govoriti o jednoj praistoriji i jednoj isto- ljudskom znanju i drutvenom znanju ne-jeziko u tom smislu
riji, koja pravila i koje tehnologije su uinile moguim stvaranje da se ne verbalizuje ili ne taloi u pisanim tekstovima. To se ma-
praistorije" kao objekta znanja i razluile je od ostalih podruja nifestuje u praksi, u rutinskim delanjima. Materijalna kultura igra
znanja? Ta arheologija e iu usmeriti na stvaralaku ulogu dis- vanu ulogu u strukturiranju toga iskustva. Materijalna kultura je
kursa i ukazati da ono to ini da nam praistorija izgleda jasna i
razgovetna, i da je objekat naeg saznanja, upravo jeste red koji
je ugraen u ogromne arhive pisma (knjige, lanci, katalozi, te-
renski izvetaji) i pridruenim muzejskim tehnologijama. Nije,
dakle, prvo postojao jedan objekat dostupan prouavanju, jedna
praistorija na kojoj su arheolozi mogli da otre svoje snage im je
otkrivena. Arheoloka nauka i njen predmet znanja su nastali kao
delovi istog procesa, oni su oboje proizvodi pravila koja uprav-
269 Arheoloki iskazi se ne sastoje samo od pisanih tekstova ili
takoe znak, tiha razmena rei" koja saoptava smisao snagom govornog jezika. Oni se sastoje i od naina postavljanja predmeta
razlika i slinosti (i na taj nain je ve pisana"). Vano je da mi po muzejima, na primer od tipolokih nizova dijagrama, slika,
kao arheolozi to postavimo kao temelj naeg itanja" materijalne crtea, karata rairenosti i tako dalje. Ali to je ipak potpuno pod-
kulture. To bi trebalo da preporui da posvetimo daleko veu reeno jezikim iskazima. Arheologija ne moe izbei jezik; ona
panju onoj ulozi koju materijalna kultura igra u dananjem dru- potpuno i temeljito zavisi od njega. Ja sam pokuao da proble-
tvu. matizujem na odnos prema tom jeziku: ta se dogaa kad mi
Arheologija se, meutim, ne sastoji samo od materijalne kul- piemo arheologiju? Moemo li pretpostaviti da nae znanje o
ture, ona je nauka o materijalnoj kulturi i drutvima iz prolosti. svetu, prolosti i materijalnoj kulturi nije pod uticajem onog me-
Kao arheolozi, mi pokuavamo da iznesemo smisaone iskaze o dija pomou kojeg iskazujemo to nae znanje? Da li je jezik pro-
tom objektu. Nauke su jezik ili metajezik", to jest one su jezik zor, pasivan posrednik stvarnosti, ili je jedna kreativna struktura
koji opisuje druge jezike ili sisteme. Arheologija je metajezik o sa svojim sopstvenim pravilima kako da oblikujemo i tumaimo
prolosti i materijalnoj kulturi. Nauni jezici su shvatani kao neu- na objekat?
tralni i reprezentativni, tvrdilo se da oni treba da stvaraju potpu- Arheoloki argumenti su zasnovani na teorijskim razmiljanji-
nu kopiju objekta koji prouavaju. Tvrdi se da je njihov interes ma, logici i podacima. Istovremeno ima malo mesta za sumnju da
sadraj, ono o emu govore, ne jezik ili govorni inovi po sebi. su jezike tehnike i sredstva delovanja od odluujueg znaaja u
Zato, kako kae Barthes, izgleda da se pretpostavlja nauka bez konstruisanju logikih i ubedljivih argumenata - na primer ja-
jezika. snim, razgovetnim i loginim jezikom, kako to pozitivisti pre -
270 im se tekstovi anrovski porede sa tekstovima Arthura Conana
poruuju u svom analitikom" pristupu jeziku. To neproblema- Dovlea.
tino slavljenje jasnoe" u nainu pisanja bilo je, meutim, u Izloiti ozbiljne naune tekstove jezikoj kritici i prouavati
ii obuhvatne kritike izmeu ostalih i Rolanda Barthesa. Za nje- kako se metafora, trop i retorika figura ukljuuju u konstrukcije
ga je jasan" nain pisanja podjednako retoriko sredstvo; ono je povezanosti i argumenata, ne znai da se tim tekstovima oduzima
jedan stil koji obeleava odreeni tip rasprave - onaj iji je cilj ozbiljnost. To ne znai da logika biva podreena retorici ili dru-
da nagovori (Barthes 1984:49). gim nivoima ili kvalitetima teksta. Ono to to znai, jeste da kao
Nain na koji se tekst konstruie dodaje naim podacima va- to smo u velikoj meri morali da uvidimo da se ne moemo po-
ne izvanempirijske dimenzije. To vidimo naroito u nainu na naati odvojeno od drutva i sociopolitikog konteksta u kome
koji jedna narativna (kazujua) struktura doprinosi naoj grai se nauka nalazi, moramo biti spremni da prihvatimo da ne moe-
oseanje vremena. Jednoj istoriji naseljavanja napisanoj kao hro- mo imati nekakav pozitivistiki odnos prema jeziku i pismu - to
noloki prikaz od kamenog doba do srednjeg veka sam tekst daje jest, kao prema neemu to mi ili kontroliemo ili se prema tome
odreeni oblik istorinosti. Svojom linearnom strukturom on odnosimo neutralno.
objektima i zbivanjima o kojima se pie daje tok, jednu vremen-
sku dimenziju koju ne moemo iskopati. To vidimo i po tome
kako nai tekstovi o naunim problemima pozajmljuju - mada
esto nesvesno - zaplet i sredstva iz knjievnih anrova, na pri-
mer kriminalistikog anra. Arheoloki tekstovi i kriminalistika
knjievnost imaju jasne sline crte: mi prvo iznosimo jedan pro-
blem (jednu zagonetku), zatim iznosimo na videlo momente za
reavanje zagonetke, da bismo je razreili na kraju knjige ili tek-
sta. I dok su arheolozi raspoloeni da se predstave kao neka vrsta
naunog odgovora na Sherlocka Holmesa, ipak su malo voljni da
271 pravoverja, novog tunelskog vida, u kome je jedna novosteena
nauna nevinost zatiena pozitivistikom nevinou. I kao to su
Izlaz kulturni arheolozi protestovali to procesna arheologija nepri-
stojno remeti antikvarnu idilu, ona je samu sebe uvukla u rovove
To je kao da sam zalutao i pitam neku osobu za put kui, koja kada su snage naoruane kritikom pozitivizma i drutvenom teo-
kae da e me povesti sa sobom i hoda sa mnom po ravnom i dobrom rijom izale na bojno polje 15-20 godina kasnije.
putu. On se iznenada zavri. I onda moj prijatelj kae: sve to mora Danas, kad izgleda da se najvei deo barutnog dima slegao,
da uini, jeste da odavde nae put kui (Wittgenstein 1995:92). moemo nazreti obrise jednog drugog arheolokog krajolika - je-
dan krajolik u kome bavljenje arheologijom ne znai ukljuivanje
David Clarke je 1973. godine napisao da je arheologija izgu- u jedinstveni teorijski reim ili nekakav drugi regionalni kanon
bila svoju nevinost. Prolo je ono vreme, tvrdio je on, kada je
(kao to je skandinavski), i u kome unaokolo ne jau disciplinski
arheolog mogao da bude blaeno nesvestan teorijskih i metodo- vitezovi koji zahtevaju potvrdu o ispravnom arheolokom duhu,
lokih problema i da se pouzda u ono to je intuitivno ispravno.
ve gde su ljudi nauili da ive sa razlikama. I gde je jedini konsen-
Nije vie dovoljno znati napamet grau. Da bi postala nauka, ar- zus upravo prihvatanje toga da postoji vie naina bavljenja nau-
heologija mora da kao temelj svojih istraivanja postavi iskazane
kom. To znai i ruenje barijera i ograda izmeu pojedinih grana
i jasno definisane modele i procedure. Kroz razliite eksplicira- nauke koje i spreavaju pogled i zatvaraju put ka uvidu.
ne" postupke zasnovane na drutvenoj teoriji, geografskim i pri-
U ovoj knjizi sam pokuao da predstavim razliita teorijska
rodnonaunim metodima, savremenoj kompjuterskoj tehnici i
gledita unutar arheologije i u pogledu na nju. Sigurno postoje
statistici, procesna arheologija je dovela arheologiju na nauni
nivo (Clarke 1973). Kao to je poznato, to je dovelo do novog
272

gledita koja nedostaju i primeri neuravnoteenih i subjektivnih


prikaza. Ne nudi se nikakvo novo jedinstvo ili nekakva nova u-
desna terapija koja e nam dati bolje ili sigurnije znanje o pro-
losti. Ali nadam se da e knjiga podstai elju da se dalje ita i
pie, da se i proire i susretnu ona shvatanja arheologije koja su
ovde predstavljena. Najkrae reeno, knjiga je mogla da bude
napisana i drugaije. Ona ne pokuava da kae to je tako". Njen
cilj je da itaoca podstakne da zapone svoje sopstveno pisanje.

Literatura

Adorno, T. W & M. Horkheimer 1972. Dialectic of enlightenment, Her-


der & Herder, New York.
Adorno, T. W & M. Horkheimer 1992. Kulturindustri, Opplysning som
massebedrag, Oslo.
Alnses, K. 1996. Historien om Norge, bd. l, Gyldendal, Oslo.
Althusser, L. 1977. For Marx, NLB, London.
Althusser, L. & E. Balibar, 1970. Reading Capital, NLB, London.
Andersen, S. H. 1973. vergngen fra aeldre til yngre stenlder i Syd-
Skandinavien set fra en mesolitisk synsvinkel. I P Simonsen & G.
Stamso Munch (ed.), Bonde-veidemann bofast-ikke bofast i nor-
disk f orhistorie, Troms0 Museums Skrifter XIV
Andersen, V 1979. Filosofisk Hermeneutik. In: J.K. Bukdahl et al., Filoso-
fien etter Hegel, Gyldendal, K0benhavn.
Anderson, B. 1983. Imagined communities: reflections on the origins
and spread of nationalism, Verso, London.
Arnold, B. 1990. The past as propaganda: totalitarian archaeology in Nazi
Germany. Antiquity 64:464-478.
Arwill-Nordbladh, E. 1995. Paradoxen Hanna Rydh. Arkeologi, emancipa-
tion och konstruktion av kvinnlighet. In: J. Nordbladh (ed.), Arke-
ologiska liv. Om att leva arkeologiskt, Gotarc, Serie C: Arkeologi-
ska Skriftar, no. 10.
Bahn, R 1989. Bluffyour way in archaeology, Ravette Books, Horsham.
Barley, N. 1994. Smashing pots. Feats of clay from Africa, British Muse-
um Press, London.
274 literature, i R. Barthes, The rustle of
Barret, J. 1987. Fields of discourse: reconstituting a social archaeology. language, Blackwell, Oxford. Baune, 0. 1994. Karl Popper. In: T.
Critique of Anthropology 1 (3):5-l6. Barret, J. 1994. Fragments B. Eriksen (ed.), Vestens tenkere bd.
from antiquity: an archaeology of social life III, Aschehoug, Oslo. Becker, C. J. 1979. Arkeologien i Danmark- i
in Britain, 2900-1200 BC, Blackwell, Oxford. Barth, F. 1966. gr, i dag og i morgen. Fortid
Anthropological models and social reality. Proceedings of og Nutid XXVIII:3-11. Bender, B. 1978. Gatherer-hunter to
the Royal Society 1966, London. farmer: a social perspective". World
Barth, F. 1969. Introduction. In: F. Barth (ed.), Ethnic groups and boun- Archaeology 10:204-222. Bergman, J. 1972. Ethnos und
daries, Gyldendal, Oslo. Bardies, R. 1973. Mythologies, Paladin Books, Kulturkreis. Zur Methodik der Ur-
London (norsk utgave, geschichtswissenschaft. Prhistorische Zeitschrift 47:105-110.
Mytologier 1991). Berteisen, R., A. Llehammer & J. R. Nss (red), 1987. Were they all
Barthes, R. 1984. Writing degree zero & Elements of semiology, Jonat- men? An examination of sex roles in prehistoric society. AmS-Varia
han Cape, London. 17,
Barthes, R. 1985. The fashion system, Jonathan Cape, London. Barthes, Stavanger. Bellinger, R. L. 1987. Archaeological approaches lo
R. 1986a. The death of the author, i R. Barthes, The rustle of hunter-gatherers.
language, Blackwell, Oxford. Barthes, R. 1986b. From science to Annual Review of Anthropology 16:121-142. Binford, L. R.
1962. Archaeology as anthropology. American Antiquity
28:217-225 Binford, L. R. 1968. Archaeological perspectives. In: Binford, L. R. 1972. An archaeological perspective, Seminar Press, New York.
S. R. Binford & L. R. Binford, L. R. 1978. Nunamiut ethnoarchaeology, Academic Press, New York
Binford, New perspectives in archaeology, Aldine, Chicago.
Binford, L. R. 1981. Bones: Ancient men and modem myths, Academic
Press, New York.
Binford, L. R. 1983. Working at archaeology, Academic Press, New York
Binford, L. R. (ed.) 1977. For theory building in archaeology, Academic
Press, New York
Boserup, E. 1965. The conditions of agricultural growth, Aldine, Chicago.
Bottomore, T. 1984. The Frankfurter school, Tavistock Publications, London.
Bourdieu, P. 1977. Outline of a theory of practice, Cambrigde University
Press, Cambridge.
Bourdieu, P. 1995. Distinksjonen. En sosiologisk kritikk av dmme-
kraften, Pax, Oslo.
Brallli, T. 1995. Evolusjonismen og det moderne. Ein analyse av tilkom-
sten av arkeologien som vitskapleg disiplin. Stensilserie B nr. 36,
Institutt for samfunnsvitenskap, Universitetet i Troms.
Brush, K. 1988. Gender and mortuary analysis in pagan Anglo-Saxon ar-
chaeology. Archaeological Review from Cambridge 7(l):76-89.
Brgger, A. W. 1925. Det norske folk i oldtiden. Instituttet f or sammenlig-
nende kulturforskning serie A, Forelesninger, Via, Oslo.
Brndsted, J. 1977. De eldste tider. Danmark indtil r 600, Politikens
Forlag, Kbenhavn.
Burstrm, M. 1989- Arkeologiskt perspektivmedvetande. Stockholm Ar-
chaeological Reports 23.
Burstrm, M. 1990. Jrnframstllning och gravritual. En strukturalistisk
tolkning av jrnslagg i vikingatida gravar i Gstrikland. Fornvnnen
85:261-271.
Carmichael, D.L.; J. Hubert, B. Reeves & A. Schanche (ed.) 1994. Sacred
sites, sacred places, Routledge, London.
Champion, T. & S. Shennan 1986. Why the congress had to go on. Archa-
eological Review from Cambridge 5 (1):109-113.
Childe, V G. 1925. The dawn of European civilization, Kegan Paul, London.
Childe,V.G. 1926. The Aryans-a study of Indo-European origins, London.
Childe, V G. 1929. The Danube in prehistory, Oxford.
276 Childe, V G. 195 lb. Prehistoric migrations in Europe. Instituttet for
Childe, V G. 1933. Is prehistory practical? Antiquity VII:410-418. sammenlignende kulturforskning, Oslo.
Childe, V G. 1936. Man makes himself, London. Childe, V G. 1956. Society and knowledge, New York.
ChUde, V G. 1942. What happened in history, Penguin, Harmondsworth. Clark, G. 1939. Archaeology and society, Methuen, London.
Childe, V G. 1951a. Social Evolution, London. Clarke, D. L. 1968. Analytical Archaeology, Methuen, London.
Clarke, D. L. 1973. Archaeology: the loss of innocence. Antiquity 47:6-18. Dommasnes, L. H. 1987. Tanker rundt et program for arkeologisk kvinne-
Clifford,;. & G. E. Marcus 1986. Writing culture: the poetics and politics of forskning. KAN. 1987-5:3-26.
ethnography, University of California Press, Berkeley & Los Angeles Droysen, J. G. 1977. Historik. Band I: Rekonstruktion der ersten
Collingwood, R. G. 1946. The idea of history, Oxford University Press, vollstndigen Fassung der Vorlesungen (1857) Grundriss der Hi-
London. storik, Fromann-Holzboog, Stuttgart-Bad Cannstatt.
Conkey, M. W & J. D. Spector 1984. Archaeology and the study of gender. Droysen, J. G. 1986. History and the historical method. In: K. Mueller-Vollmer
Advances in Archaeological Method and Theory, vol.7, s.1-38. (ed.), The hermeneutics reader, Blackwell, Oxford.
Dahlberg, F. (ed.) 1974. Woman the Gatherer. New Haven. Eagleton, T. 1986. Marxism, structuralism and post-structuralism. In: T.
Damm, C. 1994. Arkeologisk materiale i et feministisk perspektiv: Hvor- Eagleton, Against the grain. Essays 1975-1985, Verso, London.
for og hvordan? KAN. 17-18 (1994):28-51. Earle, T. K. & R. W Preucel 1987. Processual archaeology and the radical
Deetz, J. 1965. The dynamics of stylistic change in Ankara ceramics. critique. Current Anthropology 28:501-538.
Illinois studies in anthropology 4, Urbana. Egebak, N. 1972. Fra tegnfunktion til tekstfunktion: Introduktion til
Deetz, J. 1977. In small things forgotten. The archaeology of early Ame- semiotik, Berlingske Leksikon Bibliotek, Kbenhavn.
rican life, Anchor books, New York. Ehrenberg, M. 1992. Women inprehistory, British Museum Press, London.
Deloria, V 1973. God is red Delta Books, New York. Eidheim, H. 1971. Aspects of the Lappish minority situation, Universi-
Derrida, J. 1977. Of grammatology, Johns Hopkins University Press, Bal- tetsforlaget, Oslo.
timore. Elzinga, A. 1975. Objectivity and partisanship in science. Ethnos 1975 (1-
Derrida, J. 1978. Writing and difference, Routledge & Kegan Paul, London. 4):406-427.
Derrida, J. 1987. Positions, The Athlone Press, London. Engels, F. 1972 (1884). The origin of the family, private property and
Dommasnes, L. H. 1976. Yngre jernalder i Sogn -forsk p sosial rekon- the state, Pathfinder Press, New York.
struksjon. Upublisert magistergradsavhandling i arkeologi, Univer- Engelstad, E. 1991. Images of power and contradiction: feminist theory and
sitetet i Bergen. post-processual archaeology. Antiquity 65:502-514.
Dommasnes, L. H. 1982. Late Iron Age in western Norway. Female roles Eriksen, T. B. 1994. Undringens labyrinter, Universitetsforlaget, Oslo.
and rankes as deduced from analysis of burial customs. Norwegi- Eriksen, T. H. 1994. Kulturelle veikryss. Essays om kreolisering, Univer-
an Archaeological Review 15 (1-2): sitetsforlaget, Oslo.
Eriksen, T. H. 1996. Kampen om fortiden. Et essay om myter, identitet
og politikk, Aschehoug argument, Oslo.
Fans, J. 1983. From form to content in the structural study of aesthetic
systems. In: D. Washburn (ed.), Structure and cognition in art,
Cambridge University Press, Cambridge.
Feyerabend, P. 1978. Against method. Online of an anarchistic theory of
knowledge, Verso, London.
Fisher, A. 1974. Introduktion af korn og kvg i Sydskandinavien, en be-
folkningspresmodel. Kontaktstencil 8:91-111.
278 can archaeology. Scientific American 217:119-122.
Fivelstad, E. 1979. Om Max Webers sosiologi. In: M. Weber, Makt og Flannery, K. 1968. Archaeological system theory and early Mesoamerica.
byrkrati, Gyldendal, Oslo. In: B.J. Meggers (ed.), Anthropological archaeology in the Ameri-
Fjelland, R. 1981. Vitenskapsteori, Universitetsforlaget, Oslo. cas, Anthropological Society of Washington, Washington.
Flannery, K. 1967. Culture history v. culture process: a debate in Ameri- Flannery, K. 1973. Archaeology with the capital "S". In: C. Redman (ed.), Rese-
arch and theory in current archaeology, John Wiles and Sons, New York Galtung, J. 1974. After Camelot. In: I. L. Horowitz (red.), The rise and fall
Flannery, K. 1983- The golden Marshalltown: a parable for the archaeo- of project Camelot, MIT Press, Cambridge, Mass.
logy of the 1980s. In: M. Freilich (ed.), The pleasures of anthropo- Gardin, J-C. 1980. Archaeological constructs: an aspect of theoretical
logy, Mentor Books, New York. archaeology, Cambridge University Press, Cambridge.
Flgstad, K. 1988. Tyrannosaurus text, Samlaget, Oslo.
Gero, J. & M. Conkey (prir.) 1991. Engendering archeaology: women
Fotiadis, M. 1992. Units of data as development of disciplinary codes. In: and prehistory, Blackwell, Oxford.
J.-C. Gardin & S. Peebles (ed.), Representations in archaeology,
Gibbon, G. 1989. Explanation in archaeology, Blackwell, Oxford.
Indiana University Press, Bloomington.
Giddens, A. 1976. New rules of sociological method, Hutchinson, London.
Foucault, M. 1979- Discipline andpunish. The birth of the prison, Pengu-
Giddens, A. 1979. Central problems in social theory, Macmillan, London.
in Books, Harmondsworth (norveko izdanje 1977).
Giddens, A. 1981. A contemporary critique of historical materialism,
Foucault, M. 1985. The archaeology of knowledge, Tavistock Publicati-
Macmillan, London.
ons, London.
Giddens, A. 1984. The constitution of society. Outline of a theory of
Foucault, M. 1989. The order of things. An archaeology of the human scien-
structuration, Polity Press, Cambridge.
ces, Tavistock Publications, London (norveko izdanje 1996).
Giddens, A 1987. Social theory and modem sociology, Polity Press, Cambridge.
Fried, M. H. 1967. The evolution of political society, Random House,
Giddens, A. 1990. The consequences of modernity. Polity Press, Cambridge.
New York.
Gimbutas, M. 1989. The language of the gddes. Thames and Hudson,
Friedman, J. 1974. Marxism, structuralism and vulgar materialism. Man
London.
9:444-469.
Gjessing, G. 1951. Arkeologi og etnografi. Viking XV: 115-136.
Friedman, J. &M. Rowlands (prir.) 1978. The evolution of socialsystems,
Gjessing, G. 1977. Ideer omkring frhistoriske samfunn. Universitetets
Duckworth, London.
Oldsakssamlings Skrifter 2, Oslo.
Fritz, J. M. & F. T. Plog 1970. The nature of archaeological explanation.
Glassie, H. 1975. Folk housing in Middle Virginia, The University of
American Antiquity 35:405-412.
Tennessee Press, Knoxville.
Fukuyama, F. 1992. The end of history and the last man, The Free Press,
Godelier, M. 1975. Bas och verbygnad. Studier i marxistisk antropolo-
New York.
gi, Pan/Norstedts, Stockholm.
Gadamer, H. G. 1981. Truth and method, Sheed and Ward, London.
Graves-Brown, P., S.Jones & C. Gamble (ed.) 1996. Cultural Identity and
archaeology, Routledge, London.
Groube, 1978. The hazard of anthropology. In: M. Spriggs (ed.), Archae-
ology and anthropology, British Archaeological Reports, supple-
ment series 19, Oxford.
Habermas, J. 1969. Vitenskap som ideologi. Gyldendal, Oslo.
Hagen, A. 1953. Sostelid. Studier i jernalderens gardssamfunn. Universi-
tetets Oldsakssamlings Skrifter 4, Oslo.
Hagen, A. 1970. Refleksjoner over noen arkeologiske problemstillinger
og tolkningsmuligheter. Viking 1970:111-162.
280 Hansen, Vlven og jomfruen og
Hagen, A. 1972. Man and nature: Reflections on culture and ecology. andre essays, Gyldendal, Oslo. Harding, S. 1986. The science
Norwegian Archaeological Review 5:1-22. Hansen, A. M. 1904. question in feminism, Open University
Landnm i Norge. En udsigt over bosetningens Press, Milton Keynes. Harper, K. 1986. Give me my father's body.
historie, Kristiania. Hansen, M. A. 1979. ksen. In: M.A. The life of Minik, the New
York Eskimo, Blacklead Books, Frobisher Bay. Harris, M. 1965.
Hestmark, G. 1994. Paul Feyerabend. In: T. B. Eriksen (ed.), Vestens ten-
The myth of the sacred cow. In: A. Leeds & A.P Vayda
kere bd. III, Aschehoug, Oslo.
(ed.), Man, culture, and animals, American Association for the
Higgs, EJ. &M.R. Jarman 1975. Paleoeconomy. In: E.S. Higgs (ed.),Pale-
Advancement of Science, Washington. Hastrup, K 1992. Writing
oeconomy, Cambridge University Press, Cambridge.
ethnography: state of the art. In: J. Okety & H.
Hildebrand, H. 1873. Den vetenskapliga fomforskningen, hennes up-
Callaway (ed.), Anthropology and Autobiography, Routledge, London.
pgift, behofoch rtt, Stockholm.
Hastrup, K. & P. Hervik (ed.) 1994. Social experience and anthropologi-
Hill, J. N. 1977. Systems theory and the explanation of change.. In: J. N.
cal knowledge, Routledge, London. Hawkes, C. 1954. Archaeological
Hill (ed.), Explanation of prehistoric change, University of New
theory and method: some suggestions
Mexico Press, Albuquerque.
from the Old World. American Anthropologists 56:155-168
Hjrungdal, T. 1991. Det skjulte kjnn. Patriarkal tradisjon og femini-
Held, D. 1980. Introduction to critical theory: Horkheimer to Haber-
stisk visjon i arkeologien belyst med fokus p en jernalderkon-
mas, Hutchinson, London. Helskog, E. 1983. The Iversfjord
tekst, Acta Archaeologica Lundensia 8 (19).
locality. A study of behavioral patterning
Hobsbawn, E. 1983. Introduction: Inventing traditions. In: E. Hobsbawn
during the Late Stone Age of Finnmark, North-Norway. Troms
& T. Ranger (ed.), The invention of traditions, Cambridge Univer-
Museums Skrifter, vol. XLX. Hempel, C. 1968. Explanation in sity Press, Cambridge.
science and history. In: R H. Nidditch Hodder, I. 1979. Economic and social stress and material culture patter-
(ed.), The philosophy of science, Oxford University Press, London. ning. American Antiquity 44:446-454.
Henriksen, J. 1995. Hellegropene. Fornminner fra en funntom periode. Hodder, I. 1982a. Symbols in action. Cambridge University Press
Upublisert hovedoppgave i arkeologi, Universitetet i Troms. Hodder, I. 1982b. The present past: an introduction to anthropology f or
Hesjedal, A. 1991. Helleristninger som tegn og tekst. Upubl. Magister- archaeologists, Pica Press, New York.
gradsavh. i arkeologi, Universitetet i Troms. Hesjedal, A. 1994. Hodder, I. 1984a. Archaeology in 1984. Antiquity 58:25-32.
The hunters' rock art in northern Norway. Problems in
Hodder, I. 1984b. Burials, houses, women and men in the European Neo-
chronology and interpretation. Norwegian Archaeological Revi-
lithic. In: D. Miller & C. Tilley (ed.), Ideology, power and prehistory,
ew 27 (1):1-14.
Cambridge University Press, Cambridge.
Hodder, I. 1985. Post-processual archaeology. Advances in archaeologi-
cal method and theory 8:1-26.
Hodder, I. 1986. Reading the past. Cambridge University Press.
Hodder, 1.1987. The contribution of the long term. In: I. Hodder (ed.), Archa-
eology as long-term history, Cambridge University Press, Cambridge.
Hodder, I. 1989. Writing archaeology: site reports in context. Antiquity
63:268-274.
Hodder, I. 1990. The domestication of Europe, Blackwell, Oxford.
Hodder, I. 1991. Postprocessual archaeology and the current debate. In:
R.W Preucel (ed.), Processual and postprosessual
archaeologies.
282 Hood, B. 1988. Sacred Pictures and Sacred Rocks: Ideological and Social
Multiple ways of knowing the past. Southern Illinois University at Space in the North Norwegian Stone Age. Norwegian Archaeologi-
Carbondale, Occasional Papers no. 10, Carbondale.
cal Review, vol.21, nr.2, s.65-81.
Hodder, I. (ed.) 1982c. Symbolic and structural archaeology. Cambrid-
Hougen, B. 1947. Fra seter til grd. Studier i norsk bosetninghistorie,
ge University Press, Cambridge.
Norsk arkeologisk selskap, Oslo. Johansen, A.B. 1974. Forholdet mellom teori og data i arkeologi og andre
Hubert, J. 1988. The disposition of the dead. World Archaeological Bulle- erfaringsvitenskaper. Arkeologiske Skrifter l, Bergen.
tin 2:12-39. Johansen, A.B. 1982. Arkeologiens teori og data. Fornvnnen 77:212-225.
HubertJ. 1991.After the Vermillion accord: developments in the reburial Johnsen, H. 1992. Arkeologi og erkjenning. Problem ogpremissar i den
issue". World Archaeological Bulletin nr. 5:113-118. arkeologiske teoridebatten med scerleg vekt p tida etter I960,
Isaac, R. 1982. The transformation of Virginia 1740-1790, University of upublisert magistergradsavhandling i arkeologi, Institutt for sam-
North Carolina Press, Chapel Hill. funnsvitenskap, Universitetet i Troms.
Jennbert, K. 1984. Den produktiva gvan. Tradition och innovation i Johnsen, H. & B. Olsen. 1992. Hermeneutics and archaeology. On the
Sydskandinavien fr omkring 5300 r sedan. Acta Archaeologica philosophy of contextual archaeology. Americal Antiquity 57
Lundensia 4 (16). (3):419-436.
Jensen, J. 1979- Oldtidens samfund. Tiden intil r 800. Dansk Socialhi- Kallhovd, K. 1994. Den kulturhistoriske orden. En analyse med utgang-
storie bd. 1. spunkt i Leksaren, upublisert hovedfagsoppgave i arkeologi, Uni-
Jensen, J. 1988. Ur-europeren. In: H. Boll-Johansen & M. Harbsmeier versitetets Oldsakssamling, Oslo.
(ed.), Europas opdagelse: Historien om en id, Christian Ejlers Keene, A. 1979- Prehistoric hunter-gatherers of the decidious forest: a
Forlag, Kbenhavn. linear programming approach to Late Archaic subsistence in the
Jensen, J. 1993. 25 rs arkologi i Danmark. In: S. Hvass & B. Storgaard Saginaw Valley (Michigan), Department of anthropology, Univer-
(ed.), Da klinger i muld...25 rs arkologi i Danmark, Det Kgl. sity of Michigan, University Microfilms, Ann Arbor.
Nordiske Oldskriftselskab/Jysk Arkologisk Selskab, rhus. Keller, C. 1978. Arkeologi - virkelighetsflukt eller samfunnsforming,
Jensen, R. 1988. Anteckningar om postprocessuell arkeologi. In: . Hyen- Universitetsforlaget, Oslo.
strand (ed.), Samhllsteori och kllmaterial - aktuell arkeologi Kleppe, E. Johansen, 1975. Antropologisk arkologi. Et teoretisk og meto-
II, Stockholm Archaeological Reports 21, Stockholm. disk bidrag. Arkeologiske skrifter II, Bergen: 107-115.
Johannesen, K. 1985. Tradisjoner og skoler i moderne vitenskapsteori, Klindt-Jensen, O. 1975. A History of Scandinavian Archaeology,
Sigma, Bergen. Thames and Hudson, London.
Johansen, A. B. 1969. Hyfjellsfunn ved Lrdalsvassdraget. Den teoreti- Kohl, PL. 1981. Materialist approaches in prehistory. Annual Review of
ske bakgrunn og de frste analyseforsk. rbok for Universitetet i Anthropology 10:89-118.
Bergen 1968, 4:1-159. Kossina, G. 1911.Die Herkunft der Germanen. Zur Methode der Sie-
dlungsarchologie, Ny-opptrykk 1978 \Mannus-Bibliothek 6, Man-
nus-Verlag, Bonn.
Kossina, G. 1926. Ursprung und Verbreitung der Germanen in vor- und
frgeschichtlicher Zeit, Berlin.
Kristeva, J. 1986. Revolution in poetic language. In: T. Moi (ed.), The
Kristeva Reader, Blackwell, Oxford.
Kristiansen, K. 1978a. Dansk arkologi - fortid og fremtid. Fortid og
Nutid XXVII:279-319.
284 spective. In: M. Spriggs (ed.),Marxistpersepctives in archaeology,
Kristiansen, K. 1978b. The consumption of wealth in Bronze Age Denmark Cambridge University Press, Cambridge.
In: K. Kristiansen & C. Paludan-Mller (ed.), New directions in Scandinavian Kristiansen, K & C. Paludan-Mller (ed.) 1978. New directions in Scandi-
archaeology, Studies in Scandinavian Prehistory and Early history, navian archaeology, Studies in Scandinavian Prehistory and Early
Nationalmuseeet, Kbenhavn.
history, Nationalmuseeet, Kbenhavn.
Kristiansen, K. 1984. Ideology and material culture: an archaeological per-
Kuhn, T. 1962. The structure of scientific revolutions, University of Chi-
cago Press, Chicago (norsk utgave 1996). Leroi-Gourhan, A. 1965. Le geste et la parole II. La mmoire et les
Kuper, A. 1978. Anthropologists and anthropology. The British School rythmes. Albin Mischel, Paris.
1922-72, Penguin, Harmondsworth. Leroi-Gourhan, A. 1968. The evolution of Paleolithic art. Scientific Ameri-
Larsen, J.E.; B. Olsen, A. Hesjedal & I. Storli 1993. Camera archaeologica- can 218 (2):58-68. Levi-Strauss, C. 1966. The Savage Mind, Weidenfeld
rapportfra et feltarbeid, Troms Museums Skrifter XXIII, Troms. &Nicolson, London.
Larsen, M.T. 1987. Orientalism and the ancient Near East. Culture and
Levi-Strauss, C. 1979. Structural anthropology, Penguin Books, Harmon-
History 2:96-115.
dsworth.
Larsson, T.B. 1986. The Bronze Age metalwork in southern Sweden. Ar-
Lewis-Williams, J. D. 1972. The syntax and function of the Giant's Castle
chaeology and Environment 6, Ume.
Rock Paintings. South African Archaeological Bulletin 29:93-103.
Leach, E. 1970. Lvi-Strauss (Fontana Modern Masters), Fontana Paper-
Lewis, Williams, J. D.; J. F. Buder-Adam & M. O. Sutcliffe 1979. Some concep-
backs, Glasgow.
tual and statistical difficulties in the interpretation of southern Afri-
Leach, E. 1973. Concluding adress. In: C. Renfrew (ed.), The explanation
can rock art. South African Journal of Science 75:211-14.
of cultural change, University of Pittburgh Press, Pittsburgh.
Lukcs, G. 1971. History and class consciousness, MIT Press, Cambridge,
Lee, R. & I. DeVore. 1968. Man the Hunter, Aldine, Chicago.
Mass.
Leone, M. 1971. Review of New Perspectives in Archaeology, edited by
McGhee, R. 1977. Ivory for the Sea-Woman: the symbolic attributes of a prehi-
Sally R. & Lewis R. Binford. American Antiquity 36 (2):220-222.
storic technology. Canadian Journal of Archaeology 1:141-159-
Leone, M. 1981. The relationhip between artifacts and the public in out-
door history museums. Annals of the New York Academy of Scien- Madsen, T. 1995. Archaeology between facts and fiction: the need for an
explicit methodology. In: M. Kuna & N. Venclov (ed.), Whiter
ces 1981:301-313.
archaeology? Papers in honour of Evzen Neustupny, Institute of
Leone, M. 1982. Some opinions about recovering mind. American Anti-
archaeology, Praha.
quity 47 (4):742-760.
Mahler, D. 1977. Frkapitalistiske produktionsomrder med speciell hen-
Leroi-Gourhan, A. 1964. Le geste et la parole I. Technique et langage.
blikp neolitikum i Sydskandinavien, et modelforsg. Kontaktstencil
Albin Mischel, Paris.
14:51-62
Malmer, M. 1962. Jungneolitische Studien. Acta Archaeologica Lunden-
sia 8 (2).
Malmer, M. 1963. Metodproblem inom jrnlderens konsthistoria. Sak-
forskningens metodiska grunder. Acta Archaeologica Lundensia 8
(3): 11-38.
Malmer, M. 1995. Grunden til mitt arkeologiska liv. In: J. Nordbladh (ed.),
Arkeologiska liv. Om att leva arkeologiskt, Gotarc, Serie C: Arke-
ologiska Skriftar, no. 10.
Mandal, D. 1993. Ayodhya: archaeology after demolition, Orient Long-
man, New Dehli.
286 Marx, K. 1975. Verker i utvalg 2: skrifter om den materialistiske histo-
Mandt, G. 1992. Hva styrer vre valg av tolkningsmodeller? KAN. 13-14 rieoppfatning, Pax forlag, Oslo.
(1992):78-113.
Marx, K. & F. Engels, 1975. Fra den tyske ideologi. In: K. Marx, Verker i
Mandt, G. 1995. Tilbakeblikk p 10 r med K.A.N. KAN. 19-20 (1995) :9-
utvalg 2: skrifter om den materialistiske historieoppfatning, Pax
22.
forlag, Oslo.
Marcuse, H. 1968. Det en-dimensjonale mennesket, Pax forlag, Oslo.
Masterman, M. 1970. The nature of a paradigm. In: I. Lakatos & A. Mu-
sgrave (ed.), Proceeding of the international colloquium in the Mller, S. 1884. Mindre Bidrag til den forhistoriske Archologis Metho-
philosophy of science, London. de. II. Den archologiske Sammenligning som Grundlag for Slut-
Maure, M. 1995a. The exhibition as theatre. Nordisk Museologi 1995 ning og Hypothese Aarbgerfor nordisk Oldkyndighed og Histo-
(2): 155-168. rie 1884:183-203.
Maure, M. 1995b. Dukker, gjenferd og skuespillere. Bondekulturen isce- Mueller-Vollmer, K. (ed.) 1986. The hermeneutics reader, Blackwell, Ox-
nesatt av Artur Hazelius, Bernhard Olsen og Anders Sandvig. Dug- ford.
nad 1-1995:57-91. Myhre, B. 1964. Metodeproblem i seinere rs arkeologisk forskning. Sta-
Miller, D. & C. Tilley (ed.) 1984. Ideology, power and prehistory, Cam- vanger Museums rbok 1964:5-28.
bridge University Press, Cambridge. Myhre, B. 1978. Agrarian development, settlement history and social
Moberg, C. A. 1969. Introduktion till arkeologi. Natur och kultur, Stoc- organization in SW Norway in the Iron Age. In: K. Kristiansen
kholm. & C. Paludan-Mller (ed.), New directions in Scandinavian
Moberg, C. A. 1978. Some developments in North European prehistory in archaeology, Studies in Scandinavian Prehistory and Early hi-
the period 1969-7'6. Norwegian Archaeological Review 11:6-17. story, Nationalmuseeet, Kbenhavn.
Montelius, O. 1900. Typologien eller utvecklingslran tillmpad p det Myhre, B. 1991. Theory in Scandinavian archaeology since 1969: a view from
mnskliga arbetet. Svenska fornminnefreningens tidskrift bd. Norway In: I. Hodder (ed.), Archaeological Theory in Europe, London.
10:237-268. Myrvoll, E. 1992. Stil og samfunn i Varanger 2200 - Of.Kr. Upubl. magi-
Montelius, 0.1905. Orienten och Europa. Antiqvarisk tidskrift f or Sveri- stergradsavh. i arkeologi, Universitetet i Troms.
ge, del. 13:241-252. Nilsson, S. 1837. Udkast til Jagtens og Fiskeriets Historie paa den scandi-
Moore, H. 1986. Space, text and gender. An archaeological study of the naviske Halve. Urda, et norsk antiqvarisk-historisk Tidskrift
Marakwet of Kenya, Cambridge University Press, Cambridge. 1:249-273.
Moore, H. 1988. Feminism and anthropology, Polity Press, Cambridge. Nordbladh, J. & T. Yates 1990. This virgin text: between sex and gender in
Morgan, H. L. 1964 (1877). Ancient society, Harvard University Press, archaeology. In: I. Bapty & T. Yates (ed.), Archaeology after struc-
Cambridge, Mass.. turalism. Post-structuralism and the practice of archaeology. Ro-
uthledge, London.
Nordenborg, L.N. 1994. Arkeologi og politik. En arkeo-politisk analyse av
faghistoria i tida 1900-1960. Varia 26, Universitetets Oldsakssa-
mling, Oslo.
Nordenstam, T. 1987. Pra kunst til vitenskap. Humanintenskapenes grun-
nlag i et historisk perspektiv, Sigma, Bergen.
Norris, C. 1986. Deconstruction. Theory and practice, Methuen, London.
Nsman, U. 1995. Finns en nordisk tradisjon i dagens nordiska arkeologi.
Nicolay 65/66:8-15.
Odner, K 1969. Ullshelleren iValldalen, Rldal. En studie i kologiske
tilpasninger. rbok for Universitetet i Bergen 1969, Bergen.
288 Odner, K. 1985. Modellbygging og etnisitet. In:J.R. Nss (ed.), Arkeologi
Odner, K. 1972. Ethno-historical and ecological settings for economic og etnisitet. AmS-Varia 15, Stavanger.
and social models of an Iron Age society. In: D.L. Clarke (ed.), Models Olsen, B. 1984. Stabilitet og endring. Produksjon og samfunn i Varan-
in archaeology, London.
ger 800 f Kr. - 1700 e.Kr. Upubl. magistergradsavh. i arkeologi,
Odner, K. 1973. konomiske strukturer p Vestlandet i eldre jernalder, Universitetet i Troms.
upublisert avhandling, Historisk Museum, Bergen.
Olsen, B. 1986. Norwegian archaeology and the people without (pre- Opedal, A. 1994. Arkeologien og det nasjonale. Grdshistorisk forsk-
)history: or how to create a myth of a uniform past. Archaeologi- ning og nasjonale identitetsprosesser i tida 1905-1955, upubli-
cal Review from Cambridge 5(l):25-42. sert magistergradsavhandling, Universitetets oldssakssamling, Oslo.
Olsen, B. 1987a. Arkeologi, tekst, samfunn. Fragmenter til en post-proses- Paludan-Mller, C. 1978. High Atlantic food gathering in northwestern
suell arkeologi. Stensilserie B, historie/arkeologi, nr.24, Universi- Zealand: ecological conditions and spatial representations. In: K.
tetet i Troms. Kristiansen & C. Paludan-Mller (ed.), New Directions in Scandi-
Olsen, B. 1987b. Stability and Change in Saami Band Structure in die navian Archaeology, Studies in Scandinavian Prehistory and Early
Varanger Area of Arctic Norway, AD 1300 - 1700. Norwegian Ar- history, Nationalmuseeet, Kbenhavn.
chaeological Review 20 (2):65-81. Paludan-Mller, C. 1995. Museums betydning - den fraktale udfordring.
Olsen, B. 1988. Interaction between hunter-gatherers and farmers: et- Nordisk Museologi 1995-1:3-10.
hnographical and archaeological perspectives. Archeologia Polski Person, P. 1979. vergngen frn mesolitikum till neolitikum ur en marxi-
XXXIII:425-433. stisk synsvinkel. Kontaktstencil 16:130-144.
Olsen, B. 1990. Roland Bardies: From sign to text. In: C. Tilley (red), Piggot, S. 1965. Ancient Europe, Edinburgh University Press, Edinburgh.
Reading Material Culture, Blackwell, Oxford. Plog, F. 1975. Systems theory in archaeological research. Annual Review
Olsen, B. 1991a. Kjelmyfunnenes virkningshistorie" og arkeologi. Vi- of Anthropology 4, 207-224.
king 1991:65-87. Plog, S. 1983. Analysis of style in artifacts. Annual Review of Anthropo-
Olsen, B. 199 lb. Metropolises and satellites in archaeology: on power logy 12:125-143.
and asymmetry in global archaeological research. In: R. W. Preucel Plshaugen, 0.1988. Behersker vi kunsten lese og skrive? Bemerkninger
(ed.), Processual andpostprosessual archaeologies. Multiple ways til Habermas Derrida-lektyre. Sosiologi i dag 3/1988:3-41.
of knowing the past. Southern Illinois University at Carbondale, Raab, L. & A. Goodyear 1984. Middle-range theory in archaeology: a
Occasional Papers no. 10, Carbondale. critical review of origins and applications. American Antiquity
Olsen, B. 1993. Det arkeologiske museum. Momenter til en kritikk. Nor- 49(2):255-258.
disk Museologi 1993 (1):45-60. Radcliffe-Brown, A.R. 1929. A further note on Ambrym. Man, 1929.
Olsen, B. & A. Svestad, 1994. Creating prehistory: archaeology museums Randsborg, K. 1974. Social stratification in Early Bronze Age Denmark.
and die discourse of modernism. Nordisk Museologi 1994-1:3-20. Prbistorische Zeitschrift 49:38-61.
Rao, N. 1995. Ethics, archaeology and World Archaeological Congress.
Economic and Political Weekly, 15. juli 1995:1725-1728.
Rappaport, R. A. 1968. Pigs for the ancestors. Ritual in the ecology of a
New Guinea people, Yale University Press, New Haven & London.
Rappaport, R.A. 1971. Ritual, sanctity and cybernetics. American Anthro-
pologist 73;
Rathje, W 1984. The garbage decade. American behavioural scientist 28
(l):9-29.
Rathje, W. & W. W. Huges 1975. The garbage project as a nonreactive
approach: garbage in...garbage out. In: H. W Sinaiko & L. A. Broe-
290 rary garbage. In: S. South (ed.), Research strategies in historic
dling (red), Perspectives on attitudes assessment: surveys and archaeology. Academic Press, Ny York.
their alternatives. Manpower Reserach and Advisory Services, Renfrew, C. 1967. Colonialism and Megalithismus. Antiquity 41:276-288.
Smithsonian Institutions, Technical Report nr. 2. Rathje, W & M. Renfrew, C. 1972. The emergence of civilisations: the Cyclades and the Aege-
McCarthy 1977. Regularity and variability in contempo- an world in the third millenium be, Methuen, London. Renfrew, C.
1973. Before civilisation: the radiocarbon revolution and Sackett, J. R. 1985. Style and ethnicity in the Kalahari: a reply to Wiessner.
prehistoric Europe, Penguin Books, Harmondsworth. Renfrew, C. American Antiquity 50:154-160.
1976. Megaliths, territories and populations. In: S. J. DeLaet Sahlins, M. 1969. Economic anthropology and anthropological econo-
(ed.), Acculturation and continuity in Atlantic Europe, De Tem- mics. Social Science Information 8.
pel, Brussel. Renfrew, C. 1983. Divided we stand: aspects of Sahlins, M. 1976. Culture and practical reason, University of Chicago
archaeology and informa- Press, Chicago.
tion. American Antiquity 48 (1):3-16. Renfrew, C. 1987. Sahlins, M. 1985. Islands of history, University of Chicago Press, Chicago.
Archaeology and language. The puzzle of Indo-Euro- Said, E. W 1978. Orientalism. Routledge & Kegan Paul, London.
pean origins, Jonathan Cape, London. Renfrew, C. 1989. Salmon, M.H. 1976. Deductive" versus inductive" archaeology. Ameri-
Comments. Norwegian Archaeological Review 22 can Antiquity 41 (3) : 376-381.
Sauer, C. O. 1952. Agricultural origins and dispersals, New York.
Ricouer, P. 1981. Hermeneutics and the human sciences, Cambridge Uni- Saussure, F. 1974. Course in general linguistic, Fontana, Glasgow.
versity Press, Cambridge.
Schaaftsma, C. F. 1991- Truth dwells in the deeps: lessons from quantum
Rorty, R. 1979. Philosophy and the mirror of nature, Blackwell Oxford.
theory for contemporary archaeology. In: R.W Preucel (ed.), Pro-
Rorty, R. 1991. Objectivity, relativism and truth, Cambridge University cessual and postprosessual archaeologies. Multiple ways of kno-
Press, Cambridge. Rowlands, M. 1987. Europe in prehistory: a wing the past. Southern Illinois University at Carbondale, Occasio-
unique form of primitive nal Papers no. 10, Carbondale.
capitalism? Culture & History 1. Rowley-Conwy, P. 1984. The Schanche, A. 1993. Kulturminner, identitet og etnisitet. Dugnad 4,
laziness of the short-distance hunter: the 1993:55-64
origins of agriculture in western Denmark/CMma/ of Anthropolo- Schanche, A. & B. Olsen, 1983. Var de alle nordmenn? En etno-politisk kritikk av
gical Archaeology Rui, L. M. 1995. Et arkeologisk materiale fra norsk arkeologi. Kontaktstensil 22-23:115-146.
middelalder-Oslo i feministisk Schanche, K. 1988. Mortensnes, en boplass i Varanger. En studie av
perspektiv. K.A.N. 19-20 (1995): 55-72. Sackett, J. R. 1982. samfunn og materiell kultur gjennom 10.000 r. Upubl. magiste-
Approaches to style in lithic archaeology. Journal of rgradsavh. i arkeologi, Universitetet i Troms.
Anthropological Archaeology 1:59-112. Schanche, K. 1989. Arkeologi og feminisme. K.A.N. 1989-8:13-33.
Schanche, K. 1994. Gressbakkentuftene i Varanger. Boliger og sosial
struktur rundt 2000 f.Kr., Upublisert dr.art.-avhandling, Insitutt
for samfunnsvitenskap, Universitetet i Troms.
Schiffer, M. B. 1976. Behavioral archaeology, Academic Press, New York.
Schiffer, M. B. 1987. Formation processes of the archaeological record,
University of New Mexico Press, Albuquerque.
Schiffer, M. B. 1988. The structure of archaeological theory. American
Antiquity 53 (3):46l-485.
292 York.
Schleiermacher, F. 1986. General hermeneutics. In: K. Mueller-Vollmer Shanks, M. & C. Tilley 1987a. Reconstructing arcbaeology, Cambridge
(ed.), The hermeneutics reader, Blackwell, Oxford. University Press, Cambridge.
Scott, J. 1986. A userul category of historical analysis. The Amrican Histo- Shanks, M. & C. Tilley 1987b. Social theory and arcbaeology, Polity Press,
rical Review 91 (5):1053-1075. Cambridge.
Service, E. R. 1962. Primitive social organization, Random House, New Shennan, S. 1986. Towards a critical archaeology? Proceedings of the
Prebistoric Society 52:327-356 Taylor, W 1948. A study of arcbaeology, Memoars of the American Anthro-
Shetelig, H. 1910. Arkeologien i nutiden. Samtiden 21. pological Association 69, New York.
Slagstad, R. 1980. Positivisme og vitenskapsteori. Et essay om den nor- Thuen, T. 1995. The questfor equity. Norway and the Saami cballenge,
ske positivismestriden, Universitetsfrlaget, Oslo. ISER Books, St.John's.
Slocum, S. 1975. Woman the gatherer: Male bias in anthropology. In: R. R. Tilley, C. 1989. Excavation as theatre. In: G. Trotzig & G. Valne (ed.),
Reiter (ed.) Toward an anthropology of woman, New York. Archaeology and society. Large scale rescue operations - the-
Solli, B. 1996. Narratives of Ve0y. On the poetics and scientifics of archaeo- ir possibilities and problems, ICAHM Report nr. l, Stockholm.
logy. In: P Graves-Brown, S. Jones & C. Gamble (ed.) 1996. Guttural Tilley, C. 1990b. Claude Lvi-Strauss: Structuralism and beyond. In: C.
Identity and arcbaeology, Routledge, London. Tilley (ed.), Reading material culture, Blackwell, Oxford.
Spaulding, A.C. 1988. Distinguished lecture: archaeology and anthropo- Tilley, C. 1991. Material Culture as Text. The Art of Ambiguity.
logy. American Anthropologist 90 (2): 261-271. Blackwell, Oxford.
Steward, J. 1955. Theory of culture change, University of Illinois Press, Tilley, C. (red) 1990a. Reading material culture, Blackwell, Oxford.
Urbana. Tj0nneland, E. 1994. Thomas Kuhn. In: T.B. Eriksen (ed.), Vestens tenke-
Sturrock, J. (ed.) 1979. Structuralism and since. From Lvi-Strauss to re bd. III, Aschehoug, Oslo.
Derrida, Oxford University Press, Oxford. Trigger, B. 1981. Marxism and archaeology. In: S. Mintz, M. Godelier & B.
Svestad, A. 1995. Old sakenes orden. Om tilkomsten av arkeologi, Trigger (ed.), On Marxian perspectives in anthropology. Essays
Universitetsfrlaget, Oslo. in honor of H-Hijer, Urdena Publications, Malibu.
S0rensen, M. L. S. 1988. Is there a feminist contribution to archaeology? Trigger, B. 1984. Alternative archaeologies: nationalist, colonialist, impe-
Archaeological Review from Cambridge 7 (1):9-20. rialist. Man 19:355-370.
S0rensen, M. L. S. 1992. Gender archaeology and Scandinavian Bronze Trigger, B. 1989.A history of archaeological thought, Cambridge
Age studies. Norwegian Archaeological Review 25 (1):31-50. University Press, Cambridge.
Tallgren, A. M. 1937. The method of prehistoric archaeology. Antiquity Ucko, P 1987. Academiv freedom and apartheid: the story of the World
11:152-161. Archaeological Congress, Duckworth, London.
Valen, G. 1994. Kj0nnsrelasjoner i fortidige jeger-samler-samfunn: De
arkeologiskeforestillingene og bevisene. En analyse avfagtradi-
sjoner og "feminismen" i norsk arkeologi, upublisert hovedfag-
soppgave i arkeologi, Instituti for samfunnsvitenskap, Universite-
tet i Troms0.
Valen, G. 1995. Hva har endringen i analogibruken betydd for framstillin-
gen av kj0nnsrelasjoner i arkeologien? K.AN. 19-20 (1995):23-34.
Veit, U. 1989- Ethnic concepts in German prehistory: a case study on the
relationship between cultural identity and archaeological objecti-
vity. In: S. J. Shennan (&A.), Archaeological approaches to cultural
identity, Unwin Hyman, London.
294 Press,
Vestre, B. 1994. David Hume. In: T.B. Eriksen (ed.), Vestens tenkere bd. II, New York. Welinder, S. 1975. Prehistoric agriculture in eastern
Aschehoug, Oslo. Middle Sweden. Acta
Wallerstein, I. 1991. Untbinking social science, Polity Press, Cambridge. Archaeologica Lundensia 4. Welinder, S. 1977. Ekonomiska
Watson, P. J., S. A. LeBlanc & C. L. Redman, 1971. Explanation in archae- prosessar i frhistorisk expansion. Acta
ology: an explicitly scientific approach, Columbia University Archaeologica Lundensia 8.
Welinder, S. 1979. Prehistoric demography. Acta Archaeologica Lundensia 9. Wylie, A. 1992. The interplay of evidental constraints and political inte-
Welinder, S. 1994. Strindberg som arkeologikritiker, Almquist & Wiksell rests: recent archaeological research on gender. American Antiqu-
International, Stockholm. White, H. 1978. Tropics ofdiscourse. ity 57 (l):15-35.
Essays in cultural criticism, Johns Yates, T. 1990. There is nothing outside of the text. In: C. Tilley (ed.),
Hopkins University Press, Baltimore. White, H. 1984. The Reading material culture, Blackwell, Oxford.
question of narrativity in contemporary historical Yentsch, A. 1991. The symbolic dimension of pottery: sex-related atribu-
theory. History and theory 23:1-33 Widgren, M. 1985. tes of English and Anglo-American household pots. In: R.H. McGu-
Archaeology and geography in Sweden. Common re- ire & R. Paynter (eds.), The archeology of inequality, Blackwell,
search themes and contrasting views in the last twenty years. Ar- Oxford.
chaeology and environment 4:155-162. Wiessner, P. 1983. Style and Zimmermann, L. 1989- Human bones as symbols of power: native Ameri-
social information in Kalahari projectile po- cans viewes of "grave-robbing" archaeologists. In: R. Layton (ed.),
ints. American Antiquity 48:253-276. Wiessner, P. 1985. Style or Conflicts in the archaeology of living traditions, Unwin Hyman,
isochrestic variation? A reply to Sackett^wen- London.
can Antiquity 50:160-165. Winterhalder, B. & E. A. Smith 1981. Zvelebil, M. 1995. At the interface of archaeology, linguistics and gene-
Hunter-gatherer Foraging Strategi- tics: Indo-European dispersals and the agricultural transition in
es, University of Chicago Press, Chicago. Wittgenstein, L. 1995. Europe. Journal of Anthropological Archaeology 3 (1):33-70.
Filosofi og kultur. Spredte bemerkninger. Cappe- berg, N. 1929. Typologie (Typologische Methode). Reallexikon der Vor-
len, Oslo. .Wobst, M. H. 1977. Stylistic behavior and information geschichte bd. 13:508-516.
exchange. In: C. L. Aberg, N. 1948. Modestrmningar inom nordisk fornforskning.
Cleland (ed.), For the director: Research essays in honor of James Fornvnnen VII:274-281.
B. Grifn, University of Michigan Museum of Anthropology Papers
in Anthropology, no. 6l, Ann Arbor. Worsaae, J. J. A. 1843.
Danmarks Oldtid oplyst ved Oldsager og Grav-
bie, K0benhavn.
Izdavanje ove knjige pomogla je norveka agencija
MUNIN - Marketing Unit for Norwegian International Non-Fiction.

CIP-
,
902.001
902:316.72
902:165
,
Od predmeta do teksta : teorijske
perspektive arheolokih istraivanja / Bjornar
Olsen ; preveo s norvekog Ljubia Raji. -
Beograd : Geopoetika 2002 (Beograd :
igoja tampa). - 296 str. ; 20 cm. (Edicija
Teorija)
Prevod dela: Fra ting til tekst. - Tira
500. - Bibliografija: str. 257-295.
ISBN 86-83053-70-9
a) b) -
COBISS-ID
96469772
Bjornar Olsen
Od predmeta do teksta
Teorijske perspektive arheolokih istraivanja

Knjiga se bavi teorijskim perspektivama arheologije. Ona


pokuava da predstavi razliita vienja odnosa izmeu
teorije i podataka, drutva i promena, materijalne kulture i
uloge arheologije u drutvu. Ovo nije knjiga o istoriji arhe-
ologije. Mada je za razumevanje nastanka, povezanosti i
primene razliitih teorija nuna istorijska perspektiva,
korektno" ili potpuno" predsta-vljanje istorije istraivanja,
u meri u kojoj je to mogue, nije cilj ovog rada. Ova knjiga
je pre svega namenjena da predstavi sadraj i razliite cen-
tralne teorijske postavke koje su koriene u arhe-olokim
istraivanjima. Naslov knjige pre svega pokazuje promenu
u gledanju arheologije na materijalnu kulturu tokom
poslednjih sto pedeset godina. Od predmeta do teksta
obuhvata krajnje take tog razvoja, dakle prelaz sa arhe-
ologije usredsreene na predmete, u kojoj je ia na
uspostavljanju hronolokog i tipolokog reda, do interpre-
tativne arheologije, u kojoj se materijalna kultura posmatra
kao neka vrsta teksta. Kao drugo, naslov je slika
arheolokog procesa istraivanja, naime put od materijal-
nih iskaza koje je ostavila prolost, do pria koje mi na
osnovu tih fragmenata piemo.
(Iz Uvoda, B. Olsen)

Bjornar Olsen (roen 1958) profesor je arheologije na


Katedri za drutvene nauke na Univerzitetu u Trumseu. O
arheologiji, oblasti kojoj je posvetio najvie svog
istraivakog rada, objavio je niz lanaka u nordijskim i
meunarodnim asopisima i knjigama.

Skenirao i OCR domatiros 20-02-2003

You might also like