Crkveno graditeljstvo
STARE CRKVE IZVAN SREDINJE JEZGRE SPLITA (I.)
Uvod
I izvan sredinje splitske gradske
jezgre, koja obuhvaa Dioklecijano-
vu palau s prvom zapadnom prig-
radnjom, ima mnogo tragova pred-
romanikih i ranoromanikih crkava.
Inae je tradicionalni splitski terito-
rij od davnina obuhvaao cijelo pod-
ruje splitskog poluotoka, zapravo
prostor koji je na sjeveru omeen
crtom koja ide od Vranjica rijekom
Jadro prema sjeveroistoku pa kroz
negdanje splitsko polje do rijeke
rnovnice i njezina ua. Ta je gra-
nica moda utvrena ve u doba pr-
vih doseljenika, svakako do 9. st.
kada je na podruju Solina funkcio-
nirala hrvatska vlast, a na podruju
Splita gradska uprava pod jaim ili
slabijim bizantskim utjecajem. Gra-
nica je posebno bila izraena za mle-
take uprave nad Dalmacijom kao
dodir s hrvatsko-ugarskim kraljev-
stvom, a osobito tijekom 16. i 17. st.
u doba neposredne turske opasnosti.
Starokranske i predromanike crkve istono i sjeverno od Palae
GRAEVINAR 59 (2007) 8
OLD CHURCHES OUTSIDE OF THE URBAN CORE OF SPLIT (I)
Early Christian, pre-Romanesque and early Romanesque churches situated to the
east or north of the Split centre are presented. Many of these churches actually
gave name to some districts of this city and are, in most cases, known only
through written records and rare stone fragments. The information about their
former appearance is quite scarce. Out of churches presented in the article, the
most interesting ones are the churches that still have their foundations or walls.
A good example of such churches is the early Christian church in Stobre whose
walls have been partly preserved while, interestingly, a pre-Romanesque church
was built in its apse. Painted basilicas, the foundations of which can be found on
the route to Salona, were built on Roman remains which stand as proof that Split
had existed even before the Diocletian's Palace was built. More to the north, we
have the best preserved small church with six apses in Croatia, which has recently
been partly renovated. It undoubtedly dates back to the 9th century, and was
also built on the remains of a former Roman building.
Rekli smo ve da na tom tradicional- postojanju stalnoga naselja i prije
nom splitskom podruju, koje se na- njezine izgradnje, dakle starom Spa-
lazilo izvan gradskih zidina, ima ar- latumu koji je ucrtan i na Peutinge-
heolokih i pisanih tragova mnogih rovoj tabli (srednjovjekovnom pre-
predromanikih i ranoromanikih risu izvorne rimske karte iz vremena
crkava. No to je za povijest mnogo Carstva). Ti se tragovi pronalaze u
vanije, na tom prostoru ima i trago- tradicionalnim nazivima koji svje-
va starokranskih crkava, a to uz doe o starosti kultnoga mjesta, po-
odgovarajue arheoloke nalaze u vijesnim izvorima, ugraenim spoli-
Dioklecijanovoj palai svjedoi o jima ili u arheolokim iskapanjima.
U ovom emo napisu
opisati sve starokran-
ske, predromanike i
ranoromanike crkve
koje se nalaze istono i
sjeverno od Dioklecija-
nove palae, i to prema
rasporedu koji primje-
njujemo u cijeloj ovoj
seriji od istoka prema
zapadu. U sljedeem
emo napisu prikazati
sve takve crkve koje se
nalaze zapadno od Pa-
lae te one na otoku
olti koji je tradicio-
nalno bio okrenut
Splitu i gdje su splitske
crkve imale brojne
posjede.
717
Crkveno graditeljstvo

Ranokranska crkva je da je velika trobrodna starokr- Iako su u predromaniku crkvicu

Sv. Lovre u Stobreu anska bazilika (s dimenzijama 21,9 ugraene neke antike stele, nisu
x 9,4 m) moda izgraena iznad pronaeni tragovi antikih ukopa,
Na krajnjem istoku splitskog poluot- antikoga kultnog prostora budui tako da se vjerojatno radilo o crkvi
oka, uz prirodni zaljev u koji utjee da su tragovi najstarije graevine koja nije bila dio cemeterijalnog
rijeka rnovnica, juno od glavne pronaeni ispod sjeveroistonog sklopa. Od zidova starokranske
gradske prometnice to vodi prema dijela, unutar i uokolo predromani- crkve sauvani su uglavnom apsida i
istoku (cesta D8), nalazi se naselje ke crkve koja je ureena u negda- sjeverna laa do visine od 7 m, a
Stobre, grki Epetion, podignut na njoj crkvenoj apsidi. zapadni do visine vrata, a ostali su
malom poluotoku u doba grke kolo-
nizacije, vjerojatno na mjestu prapo-
vijesnog utvrenja. Izgradili su ga
Grci koji su poetkom 4. st. pr. Kris-
ta podigli matinu koloniju na Visu i
odatle osnivali svoja naselja na kop-
nu. Poluotok s hridinama na junoj
strani pruao im je idealne uvjete za
osnivanje naselja. Mogao se lako
braniti, imao je zatienu luku sa
sjeverne strane i plodnu zemlju uz
rijeku rnovnicu. Rimljani su grki
grad nazvali Epetium, no on nikada
nije stekao municipalnu autonomiju
jer je bio u neposrednoj blizini veli-
koga rimskog sredita Salone. Gos-
podarski se znaaj tog rimskog gra-
dia temeljio na dobroj luci i plod-
nom polju, a u doba ranog kranst-
va postao je jednim od kultnih sre-
dita.
Ostaci crkve Sv. Lovre u Stobreu
Najznaajniji su materijalni ostatci
Starokranska crkva pripada tipu zidovi uglavnom uniteni ili prekri-
antikoga razdoblja grki obrambeni
pravilno orijentirane trobrodne bazi- veni drugim gradnjama.
zidovi na sjevernoj strani naselja i
kompleks starokranske bazilike like s uvuenom apsidom i nartek-
som na zapadnoj strani. Sauvani Starokranska je crkva preinaena
posveen starokranskom mueni-
stilobat (podnoje) kolonade stupo- u benediktinski samostan s malom
ku Sv. Lovri koji se nalazi na najvi-
va izmeu srednje i sjeverne lae crkvicom koja se smjestila u negda-
oj toki na jugoistonoj strani polu-
upuuje na trobrodni raspored u od- nju iroku apsidu, a samostanske su
otoka. Uostalom po toj je crkvi sa-
nosu 1:3. U junoj i neistraenoj zgrade smjetene u narteks (pred-
danji Stobre i dobio ime (pretvor-
prigradnji moda bi se mogla pro- vorje) i danas pretvorene u stambe-
bom od Sutlovre do Stobre).
nai i krstionica. ne zgrade te uglavnom sauvane.

S obzirom na hagiografsku tradiciju Valja rei da je sadanja crkvica

Pretpostavljeni tlocrt starokranske bazilike
U istraivanjima koja su na ovom
prostoru obavljena 1972. utvreno
Stobrea (i nedaleka je nova upna
crkva posveena Sv. Lovri), urbani-
ziranost i blizinu Salone te tlocrtni
oblik, izgradnju bi crkve trebalo da-
tirati u 5. st. No prema malom broju
sauvanih ulomaka kamenoga nam-
jetaja, od kojih je jedan ukraen s
jedne strane urezanim, a drugi reljef-
nim kriem, moglo bi se zakljuiti i
da je taj namjetaj obnovljen u 6. st.
uklopljena u vrlo gust stambeni blok
i da joj je vrlo teko prii. alosno
je to to vrijedno arheoloko nala-
zite nije obiljeeno nikakvim nat-
pisom ili putokazom. Osim toga
crkvica je stalno zatvorena, a zaklju-
ana je i eljezna ograda koja zatva-
ra negdanji prostor starokranske
crkve pa smo je bili prisiljeni pres-
kakati [3], [4], [5], [6].

718 GRAEVINAR 59 (2007) 8


Crkve na istonim rubovima
splitskog polja
Crkva Sv. Lovre u Pazdigradu
Prema crkvici Sv. Lovre u Pazdi-
gradu, splitskom prigradskom pred-
jelu, naziv je dobilo i sadanje pod-
ruje Lovrinac na kojemu se nalazi
Fragment iz crkve Sv. Lovre
dananje splitsko groblje. Groblje je
od crkve, prema kojoj je nazvano,
odvojeno suvremenom prometnicom
koja spaja Solin sa Stobreom. Crk-
va se u povijesnim izvorima spomi-
njala kao Sv. Lovro u Selu (Sanctus
Laurentius Paganus).
Sadanja crkva Sv. Lovre potjee s
poetaka novoga vijeka, a u sebi
uva pleterom ukraen plutej oltarne
ograde iz 9. st., za koji se pretpo-
stavlja da potjee iz splitske kate-
drale. Nedaleko starije crkve sada je
izgraena nova i suvremena [3],
[4], [5].
GRAEVINAR 59 (2007) 8
Crkva Sv. Kuzme i Damjana
Toponimi obalnih podruja Trste-
nika i njana (Zunanus) takoer se
spominju u 11. st., a u crkvi na njanu
iz 13. st. pronaena je i uvena slika
na drvu Gospe od njana, koja se
danas uva u riznici katedrale Sv.
Dujma, a djelo je splitske slikarske
Crkva Sv. Lovre u Pazdigradu
kole izmeu 1270. i 1290. godine.
Crkvica Sv. Kuzme i Damjana u uvali
Trstenik bila je, prema povijesnim
Slika Gospe od njana
Crkveno graditeljstvo
izvorima, cela (svetite) benediktin-
skog samostana na splitskom Susti-
panu. Tragove je te crkve prepoznao
Tomislav Marasovi u jednoj stam-
benoj zgradi nedaleko od obale, uz
koju je uoen i ostatak kasnoanti-
kog zida. Lokalitet crkve uope nije
istraen, a nije ni oznaen, pa slu-
ajni namjernik tragove crkve jedno-
stavno ne moe uoiti [1], [3].
Crkva Sv. Izidora
Jedan je sada gusto nastanjen pred-
jel u sjeveroistonom dijelu Splita
dobio naziv Suidar prema crkvi Sv.
Izidora od koje vie nema tragova
jer su se njezini ostatci nali u nase-
lju koje je veim dijelom nastalo div-
ljom izgradnjom. Inae Sv. Izidor
Seviljski (oko 560.-633.) bio je bis-
kup i crkveni nauitelj, posljednji
zapadni crkveni otac i jedan od naj-
veih starokranskih bibliofila i
znanstvenika. Meu brojnim se nje-
govim djelima posebno istie svje-
tovna i teoloka Enciklopedija ili o
podrijetlu u 20 tomova. Valja istak-
nuti da ga je Crkva nedavno progla-
sila zatitnikom internata.
Pretpostavljeni tlocrt crkve Sv. Izidora
Don Frane Buli poetkom 20. st.
istraivao je ostatke crkve, a istra-
ivanje je nastavljeno i 1950. kada
su jo bili vidljivi njezini tragovi.
Prema tim se istraivanjima moe
zakljuiti da je crkva pripadala jed-
nobrodnim graevinama s polukru-
nom apsidom, a da je u unutranjosti
bila ralanjena plitkim niama i jed-
nom pojasnicom koja je podupirala
bavasti svod. Sauvan je i nadvrat-
nik s tri kria, ulomak zabata oltarne
719
Crkveno graditeljstvo

ograde i djeli podnog mozaika na
temelju kojih je Buli crkvu datirao
izmeu 10. do 12 st. No naziv i sa-
uvani ostatci, posebno nadvratnik
koji s ukrasima podsjea na crkve
graene za kneza Branimira, moe
upuivati i na raniji postanak, ak i
na ranokranske izvore. Posebno i
stoga to u blizini postoje naznake o
moguem ranokranskom groblju,
a to bi moglo upuivati na negda-
nju aglomeraciju s pripadajuom
sakralnom graevinom. Valja ipak
rei da se crkva u povijesnim vreli-
ma prvi put spominje u 11. st. [1],
[3], [5].
Crkva Sv. Mande na krapama
Jugoistono od Suidara, u predjelu
krape, i danas stoji crkva Sv. Man-
de, to je hipokoristik od Sv. Marije
Magdalene (Marije iz Magdale) koja
je bila Isusova pratilica i prva ga je
ugledala nakon uskrsnua. Njezin se
kult u zapadnoj crkvi znatno proi-
rio u 12. st. O predromanikom ka-
rakteru prvobitne crkve svjedoi
pronaeni zabat oltarne pregrade i
novljena u 17. st. nakon to su je te- Crkva Sv. Petra Starog
meljito poharali i spalili Turci. No
crkvu su i okoli upljani (pod vods- Neto zapadnije, odmah do sada-
tvom upnika don Zdenka Bralia i njega Starog pazara, nalazilo se na-
"metra" Ivana Babia) temeljito ob- selje Luac, to je i dananji naziv
novili i uredili 1993., o emu svjedoi
i natpis na kamenoj ogradi [3], [4].
Crkva Gospe od Pojiana
U jednoj ispravi iz 1030. spominje
se lokalitet Panisano na kojem je
izgraena srednjovjekovna crkva
Sv. Marije "de Pansano". O predro-
manikom podrijetlu te najstarije
crkve svjedoi ulomak s natpisom
ukraen pleterom. Po tom se natpisu,
koji vjerojatno potjee iz karolinkog
doba, zakljuuje da je ta crkva bila
oslikana. Mnogo je kasnije na tome
mjestu poeo djelovati istoimeni ka- Sauvani fragment iz crkve Sv. Petra
pucinski franjevaki samostan koji i Starog

Samostan i crkva Gospe od Pojiana

danas postoji. Sadanja je crkva, ko- toga splitskog predjela. Luac je

Crkva Sv. Mande
ulomci kamenog namjetaja koji bi
prema plitkom reljefu mogli potje-
cati i iz 10. st. Sadanja je crkva ob-
ja je poznato splitsko svetite, izgra-
ena na krianju ulica M. Gupca i
Vike u 17. st. kao zavjet od kuge.
To je jednostavna jednobrodna crk-
va koja u predvorju uva gotiki re-
ljef Sv. Ane iz 15. st. Samostan i
zvonik nalaze se na njezinoj jugois-
tonoj strani [3], [4], [5].
dobio naziv prema prirodnom grebe-
nu, a hrvatski se toponim, ba kao i
njegov latinski prijevod (in Arcuzo),
spominje u srednjovjekovnim vre-
lima. Vjerojatno je najstarija jezgra
naselja bila predromanika crkva
Sv. Petra, kojoj je poznat poloaj,
ali joj dosad nisu otkriveni graevni
tragovi. Crkva se nalazila sjeverois-

720 GRAEVINAR 59 (2007) 8


tono od sadanje Biskupske palae,
na Poljani kneza Trpimira, a poru-
ena je u 19. st. kada je na njezinu
mjestu (1871.) izgraena nova up-
na crkva Sv. Petra. Stoga se i prva
crkva naziva Sv. Petra Starog, kako
se naziva i jedna od ulica toga grad-
skog predjela.
Ali ni nova upna crkva nije dugo
stajala na tome mjestu jer je temelji-
to stradala u ratnim bombardiranji-
ma 1944. godine. Poslije su njezini
ostatci uklonjeni i sada je tu proire-
na gradska prometnica koja se nala-
zi istono od glavne gradske trnice.
Ipak od najstarije je crkve sauvan
zabat oltarne pregrade koji se uva u
Arheolokom muzeju u Splitu. Pre-
ma klesarskoj obradi reljefa i odab-
raim ukrasima (kriem s rozetama i
pleternim motivima) i grafijskim
znaajkama teksta na luku zabata,
ocijenjeno je da potjee iz jedne od
gradskih klesarskih radionica s kraja
11. st. [2]. No postoje meutim i
tvrdnje da odabrani motivi upuuju i na
znatno ranije karolinko podrijetlo [3].
Veliina je zabata oltarne pregrade
110 x 91 x 11 cm, a dio je natpisa
sauvao uspomenu na graditelje crk-
ve, brani par nepoznata imena koji
je izgradio "Boji dom" u slavu Sv.
Petra i Sv. Andrije. No postoji i
krai zapis na poleini zabata koji
prema jednom tumaenju spominje
splitskoga graditelja-klesara Petra
Neputusa koji je potpisao izradu
(cancellus) oltarne pregrade, a pre-
ma drugom nasljednika glavnih do-
natora, njihova neaka odnosno unuka
(neputus) koji je zasluan za postav-
ljanje ukraene kamene ograde ispred
crkvenog oltara [2].
O izgledu i dimenzijama crkve Sv.
Petra Starog nema meutim nikak-
vih odreenih podataka. Moe se
samo pretpostaviti da je to bila jed-
nobrodna bavasto presvoena crk-
vica s apsidom na istonoj strani,
kako su uglavnom izgledale predro-
manike crkve toga razdoblja na na-
oj obali.
GRAEVINAR 59 (2007) 8
Valja jo dodati da se u neposrednoj
blizini istonog zida Dioklecijanove
palae, gotovo nasuprot Srebrnim
vratima, na mjestu dananje crkve
Sv. Dominika (osnivaa dominikan-
skog reda) postojala crkva Sv. Kata-
rine (ranokranske muenice), koja
se spominje u povijesnim izvorima
u 13. st. O toj se crkvi zapravo nita
ne zna jer ju je u cijelosti prekrio
novoizgraeni dominikanski samos-
tan. No postoji mogunost da je i
prije te crkve, koja je nesumnjivo
bila predromanika, na istom pros-
toru stajala i kasnoantika sakralna
graevina, a o tome moda svjedoe
pronaeni ulomci tranzene i sarko-
faga ukraeni starokranskim sim-
bolima (krievi i rozete) [1].
Lokalitet Ad basilicas pictas
Naziv Ad basilicas pictas (Kod os-
likanih bazilika) potjee iz povijes-
nih izvora i oznauje poloaj rano-
kranskih i srednjovjekovnih crka-
va Sv. Andrije i Sv. Ivana Krstitelja,
a prvi se put spominje kod Tome
Arhiakona koji je nezaobilazan
Prikaz arheolokog nalazita na lokalitetu Ad basilicas pictas 1997. godine
izvor za povijest Salone i Splita [7].
Rije je o znaajnom antikom, sta-
rokranskom i srednjovjekovnom
lokalitetu smjetenom uz cestu pre-
ma Saloni. Prostor se toga vrijedno-
ga arheolokoga nalazita nalazi u
blizini krianja Bihake, Vukovars-
ke i Ulice Domovinskog rata. S ju-
ne i jugozapadne strane granii s
Crkveno graditeljstvo
nekoliko secesijskih vila, sa sjeve-
roistone je strane neoklasicistika
zgrada Vodovoda i kanalizacije iz
19. st., sa sjeverne stambena zgrada,
dok je zapadna granica natkriveni
usjek eljeznike pruge.
Upravo su ostatci te dvojne crkve
(basilica gemina) jedan od glavnih
dokaza da je na prostoru Dioklecija-
nove palae nekad postojalo starije
naselje, koje je kao Spalatum nazna-
eno na ve spomenutoj Tabuli Pe-
untgeriani. tovie, zahvaljujui i-
njenici to se dvojna crkva nalazi u
splitskom predjelu Manu, koji je
smjeten sjeveroistono od Diokle-
cijanove palae, neki tvrde da je tu
bilo prvobitno splitsko naselje koje
je osnovalo ilirsko pleme Manijci i
koje je poslije bilo i grko i rimsko.
Stoga bi u nazivu Manu bilo sau-
vano sjeanje na to ilirsko pleme po
kojem je u antici bio nazvan kanal
izmeu obale i otoka Braa sinus
Manius [8].
Arheoloka su istraivanja na tom
prostoru obavljena u dva navrata
1953. i 1954. te 1956. i 1957. pod
vodstvom Arheolokog muzeja iz
Splita na kraju i uz sudjelovanje
Urbanistikog biroa za Dalmaciju.
Tada su otkriveni tlocrtni ostatci
dviju povezanih bazilika (A i B) i na
temelju tih istraivanja izraena je
mogua idealna tlocrtna rekonstruk-
cija njihova izgleda. Jedna se od tih
721
Crkveno graditeljstvo
graevina, najvjerojatnije ona sjeverna
(B), moe identificirati kao crkva
Sv. Andrije u kojoj je splitski nadbis-
kup Petar Ugrin 1185. sazvao provin-
cijsku crkvenu sinodu. Ve je tada
uoeno da je sklop nastao na teme-
ljima starije antike graevine koja
je graena i prije Dioklecijanova
vremena. Kada se 1965. gradila stam-
bena zgrada tridesetak metara sjever-
nije, pronaena je grupa antikih zi-
dova i baza stupa iz kasne romanike
to su arheolozi onda povezivali uz
ostatke bazilike.
Poetkom 1997. zapoeli su na tom
lokalitetu graevinski radovi koji su
dobrim dijelom unitili arheoloki
vrijedne slojeve. Radovi su prekinu-
ti nakon prosvjeda strune javnosti i
odmah su obavljena temeljita revizij-
sko-zatitna istraivanja koja su pru-
ila nove znaajne spoznaje o faza-
ma razvoja i kontinuitetu graevina
na tom prostoru.
Starija je antika graevina pronae-
na na istonoj polovici lokaliteta.
Meu ostatcima mogla su se jasno
uiti tri koncentrina niza mjestimi-
ce prekinutih zakrivljenih zidova.
Prolazi meu njima, kanali za odvod
i dovod vode te goleme dimenzije
(promjer 31,5 m i debljina zidova od
0,7 do 1,1 m) upuivali su na to da
se moda radilo o kazalitu ili ode-
onu, graevini oblikom slinoj ka-
zalitu koja je sluila za izvoenje
glazbenih i recitatorskih priredaba te
je zbog akustike bila natkrivena. To
je bjelodano svjedoilo o postojanju
velikog naselja iz 1. i 2 st., a za od-
reivanje toga razdoblja posluio je
pronaeni novi cara Trajana (98.- pretpostavljalo. Dodue postoji mo-
117.). Istodobno je utvreno da je u
vrijeme gradnje starokranskoga
sakralnog kompleksa zgrada pretpo-
stavljenog odeona ve bila u ruevi-
nama. Valja istaknuti da je izloba o
tim nalazima odrana 1999. u Arhe-
olokom muzeju u Zagrebu i da je
bila prava senzacija i za strunjake i
za laike.
Novi su nalazi omoguili i da se bo-
lje objasni cijeli bazilikalni sklop
722
koji se sastojao od dviju bazilika s
krstionicom i nizom pomonih pros-
torija, a najvjerojatnije se poeo gra-
diti poetkom 5. st. Iako su ostatci
bili prilino uniteni, moglo se pret-
postaviti da je juna i starija crkva
mogla biti glavna kongregacijska
crkva, a da je sjeverna sluila za to-
vanje kulta nekog muenika ili za
obrede nakon krtenja. Cijeli je sta-
rokranski centar najvjerojatnije
uniten u nasrtajima Avara i Slavena
u 7. st., u vrijeme kada je stradala i
Salona. O tome svjedoi i paljevin-
ski sloj koji je, u razini poda, prona-
en na cijeloj povrini starokrans-
kih crkava.
Tlocrt crkava i ostalihprostorija na lokalitetu Ad basilicas pictas
Sjeverna crkva, vjerojatno izgraena
u 6. st., bila je trobrodna s apsidom
na istonoj strani i uope nije bila
trapeznoga tlocrta kao to se prije
gunost da su na mjestu pretpostav-
ljenih pobonih brodova bile pomone
prostorije. Crkva ima i vei lijevi ot-
klon ulaznoga zapadnog zida, to je
poznata znaajka crkava graenih u
to vrijeme, a uoena je i kod saloni-
tanskih crkava. Juna je crkva imala
sloeni tlocrt s narteksom i nizom
pomonih prostorija uz sjeverni zid,
ukljuujui i krstionicu. Iz narteksa
se komuniciralo s pobonim pomo-
nim prostorijama. Ostatci zidova
pronaeni sjeverozapadno od narteksa
upuuju na mogunost postojanja
vanjskog predvorja (tzv. egzonartek-
sa). Ipak iz ostataka nije mogue za-
kljuiti je li juna crkva bila trobrodna
ili jednobrodna. ini se da su na nje-
zino oblikovanje utjecali zidovi pri-
janje graevine koji su posluili
kao temelji. Takoer se ini da su
postojale dvije faze u njezinu nasta-
janju u kojima se mijenjala i njezina
duljina.
Obje su crkve, o emu svjedoi i nji-
hov naziv, bile oslikane freskama te
prekrivene podnim mozaicima od
kojih je dodue sauvano vrlo malo
fragmenata.
Krstionica je bila smjetena u uglu
koji zatvaraju sjeverni zid june i
zapadni zid sjeverne bazilike. Izgra-
ena je na antikim temeljima i bila
je kvadratnog tlocrta, a krsni je zde-
nac bio u obliku kria. Prostorije
smjetene zapadno od krstionice
sluile su za pripremu katekumena
za krtenje. Istraivae je posebno
iznenadilo da je zdenac bio obloen
sauvanim finim egipatskim mramo-
rom, a u zdencu su pronaeni ulom-
ci mramornog stupa i ostatci fresaka
iz ciborija koji je stajao iznad njega.
GRAEVINAR 59 (2007) 8

Kontinuitet toga kranskog svetita
obnovljen je i nakon unitavanja sta-
rokranskog sloja. Sakralna je ulo-
ga obnovljena ve u ranom srednjem
vijeku, izmeu 9. i 11. st., na to
izmeu ostalog upuuju i pronaeni
kameni ulomci ukraeni pleterom.
Vjerojatno je tada obnovljena samo
sjeverna crkva koja je mogla biti i
znatno dulja od prijanje jer bapti-
sterij vie nije bio u funkciji. Ipak
sauvani povijesni podaci spominju
uz crkvu Sv. Andrije i crkvu Sv. Ivana
Evaneliste, pa se tako najee i kaz doznali smo da je 21. srpnja
nazivaju te dvije crkve. Cijeli je sa-
kralni sklop temeljito uniten u pro-
valama Turaka tijekom 16. st. i od
Sadanji izgled lokaliteta
tog vremena vie nije obnavljan.
Nakon arheolokih istraivanja i
nunih konzervatorskih zahvata, lo-
kalitet Ad basilicas pictas bio je pri-
vremeno ograen, a nad krsnim je
zdencem izvedena, takoer privre-
mena, zatitna konstrukcija. Ideja je
bila da se arheoloki nalazi prikau
u sklopu graevine koja bi u budu-
nosti trebala biti izgraena na tome
prostoru.
Nedavno smo obili to vrijedno ar-
heoloko nalazite i bili zapanjeni
injenicom, koju smo i drugdje za-
mijetili, s koliko se malo potovanja
GRAEVINAR 59 (2007) 8
Spliani, i struna javnost i graani,
odnose prema jednom od svojih naj-
vrjednijih i najstarijih arheolokih
nalazita. I to prema nalazitu koje
zorno dokazuje da je Split znatno
stariji od svojih proklamiranih 1700
godina. Sve je naime obraslo gustom
vegetacijom, zatitna je graevina
oteena, a nema nikakvih oznaka ni
natpisa. To posebno zbunjuje i stoga
to se radi o jednom od najpromet-
nijih toaka u samom sreditu Splita.
No kada smo zakljuivali ovaj pri-
2007. Gradsko vijee Splita (Slobodna
Dalmacija, 23. srpnja 2007.) prihva-
tilo Detaljni plan ureenja za stam-
beno-poslovni sklop Ad basilicas
pictas. Objavljeno je da e na zapu-
tenom vrijednom arheolokom nala-
zitu splitski poduzetnik Zoran ur-
kovi graditi dvije podzemne i etiri
nadzemne etae, preteno stambene
namjene. Objavljeno je da e nala-
zite, zidovi krstionice i krsni zdenac
biti prikazani u tri dimenzije te da e
im biti omoguen pristup.
Zbunjuje to e se graditi dvije pod-
zemne etae, a to bi znailo da e,
osim baptisterija, biti uniteni svi
vrijedni ostatci raznovrsnih povijes-
nih slojeva. No plan je izradila tvrt-
ka Studio R, u vlasnitvu uglednoga
Crkveno graditeljstvo
splitskog arhitekta Jerka Roina,
ujedno i predsjednika Dravnog sav-
jeta za prostorno ureenje, i to na
neki nain djeluje umirujue. Teko
se ipak oteti dojmu da su u ovom
sluaju, posebno u prijanjoj odluci
da se nalazite presvodi novom gra-
evinom, privatni interesi bili odlu-
ujui. Posebno i stoga to vlasnici
oblinje trokatnice, kako se ini, ni-
su htjeli ui u projekt, a nova e
stambena zgrada najvjerojatnije nat-
kriliti i klasicistiku zgradu Vodovo-
da [1], [3], [4], [6], [7], [8].
Crkva Svete Trojice
Sjeverno od vrijednoga arheolokog
nalazita, nedaleko portskog kom-
pleksa u Poljudu, na lokalitetu Sut-
rojice, nalazi se predromanika crk-
va Sv. Trojice koja je dala i ime. To
je najbolje sauvan primjer osebuj-
noga esterolatinoga (esterokonh-
noga) tipa u ranome srednjovjekov-
nome hrvatskom graditeljstvu. Iako
je rije o jednoj od najznaajnijih
povijesnih graevina u Splitu, uope
ju nije lako pronai jer se nalazi u
pomalo zaputenom prostoru iza
pomorske i obrtnike srednje kole.
Crkva je krune osnove i izrazitoga
centralnog tipa nad kojim dominira
kupola. Njezina se osnova sastoji od
est radijalnih i dijelom deformira-
nih i nejednakih polukrunih apsida,
nad kojima se uzdie valjkasti tam-
bur s kupolom. Apside su presvoe-
ne polukupolama i pokrivene unjas-
tim pokrovom, ba kao i sredinja
kupola koja je takoer presvoena.
ini se da je prijanji pokrov bio od
kamenih ploa to sada nije sluaj.
Sve su apside izvana ralanjene sa
po tri plitke nie, osim dviju zapad-
nih koje imaju vrata i po dvije nie.
Prezbiterijalni dio obuhvaa tri is-
tone apside koje u sredinjoj nii
imaju prozore.
Crkva Sv. Trojice u Splitu jedina je
gotovo u cijelosti sauvana crkva
esterokonhnog tipa, i uz crkvu Sv.
Marije u Trogiru (kojoj se prema
jednom crteu iz 18. st. zna izvorni
723
Crkveno graditeljstvo
Tlocrt, presjeci i proelja
crkve Sv. Trojice
izgled) kljuna je za pozna-
vanje takvog tipa crkava u
nas.
Takvih crkava ima ukupno
osam (osim u Splitu i Trogiru
724
nalaze se jo u Zadru, Pridrazi,
Kaiu, Bribiru, kabrnji i Brna-
zama). Kako se nalaze iskljuivo u
srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, to uz
njihovu brojnost iskljuuje mogu-
nost spontanog nastanka do kojega
je mogao doi samostalni graditelj.
Vjerojatno se takav oblik crkava iz-
ravno preuzimao i prenosio [9].
Prema graevnim elementima, teh-
nici zidanja i ukrasnim dijelovima
oltarne pregrade pronaenih tijekom
Crkva Sv. Trojice danas
Crkva Sv. Trojice prije rekonstsrukcije
arheolokih istraivanja, moe se
zakljuiti da je crkva graena u kra-
jem 8. ili tijekom st. Valja rei da se
na temelju ulomaka oltarne pregrade
s natpisima moe zakljuiti da se u
crkvi tovao kult Sv. Mihovila.
Rekli smo ve da je crkva bila goto-
vo u cijelosti sauvana, bila joj je
naime uruena sredinja kupola. U
restauratorskim i konzervatorskim
radovima obavljenim 1972. obnovlje-
na je uruena kupola i tom je prigo-
dom utvreno da je crkvica izgrae-
na nad antikom vilom rustikom. To
je bila jednobrodna graevina s ap-
sidom koja je moda uz profane
imala i neke sakralne sadraje, kako
je to bilo uobiajeno u najranijem
kranstvu. injenica da je graena
nad rimskim ostatcima moe pomak-
nuti gradnju crkve Sv. Trojice u ne-
to ranije razdoblje, moda i u 6. st.
Kasnoantiko zdanje pod temeljima
crkve, gdje je inae pronaeno mno-
go rimske keramike, danas nije vid-
ljivo, ali je zagraeno betonskom
ploom koja se moe ukloniti radi
eventualnoga daljnjeg istraivanja
[1], [2], [3], [4], [9], [10].
GRAEVINAR 59 (2007) 8

Rekli smo ve da je crkvu vrlo teko
pronai jer nema nikakvog natpisa
ni putokaza. Osim toga crkva je za
eventualne posjetitelje stalno zatvo-
rena. Po natpisu na vratima vidi se
da se u njoj povremeno odravaju
crkvene sveanosti, uostalom po
ovoj se crkvi naziva i crkvena upa
u tom dijelu Splita. Ipak ostaje upit-
no isplati li se ulagati znatna finan-
cijska sredstva u obnovu i konzerva-
ciju, kao to je to sluaj i s crkvom
Sv. Mihovila u Zlatnim vratima Dio-
klecijanove palae, a da je potom ta
obnovljena crkva nedostupna zainte-
resiranim posjetiteljima i da nigdje
nema bilo kakve obavijesti kako se
u crkvu moe ui. A u ovoj crkvi,
jedinoj cjelovitoj esteroapsidalnoj
crkvi na tlu Hrvatske, zaista bi imali
to vidjeti i domai i strani posjetitelji.
Ostale crkve sjeverno od Palae
Crkva Sv. Marije u Poljudu
Neto zapadnije i u blizini sjeverne
obale poluotoka, u predjelu Poljud,
to je inae pohrvaeni oblik latins-
kog toponima, podignuta je u ranom
srednjem vijeku (9.-11. st.) na mjes-
tu rimske gospodarske zgrade crkva
Franjevaki samostan na Poljudu
GRAEVINAR 59 (2007) 8
Sv. Marije "de Palude". To je bila
prva crkvena jezgra na kojoj e se
poslije izgraditi franjevaki samo-
stan sa svetitem Marijina Uznese-
nja i crkvom Sv. Antuna. Stara je
crkva podignuta na mjestu rimske
gospodarske zgrade, a u povijesnim
se izvorima prvi put spominje poet-
kom 11. st. Od nje su sauvani ostatci
gredne oltarne pregrade s pleternim
ukrasom.
Od staroga franjevakog samostana,
izgraenoga sredinom 15. st., ostao
je sauvan klaustar okruen rene-
sansnim stupovima koji nose krov
trijema. U sklopu zapadnog zida je
etverokutna kula s istaknutim gor-
njim katom. U zidove trijema klaus-
tra uzidane su nadgrobne ploe koje
su prvotno bile u ploniku crkve i
koje su pripadale starim splitskim
obiteljima. Crkva je jednobrodna
graevina koja na oltaru ima vrije-
dan poliptih Girolama de Santacro-
cea (1549.), a njegov je najzanim-
ljiviji detalj lik Sv. Dujma koji u ru-
ci nosi model grada. To je dragocjen
dokument za prouavanje izgleda
grada u prolosti, a mi smo ga obja-
vili kada smo pisali o Sv. Dujmu
(Graevinar 6/2007.) [3], [4], [5].
Crkveno graditeljstvo
Crkva Sv. Kasijana
Neto junije, a sjeverno od lokalite-
ta Ad basilicas pictas, nalazila se ra-
nosrednjovjekovna crkva Sv. Kasi-
jana koja se u povijesnim vrelima
spominje u 11. st. Njezine su ruevi-
ne strile sve do 17. st. kada su uklo-
njene i danas im nema ni traga. Po
toj je crkvi dobio naziv sadanji grad-
ski predjel Sukoian, jedan od mno-
gobrojnih naziva negdanjih dijelova
splitskog polja koji su danas gradske
etvrti.
Inae je Sv. Ivan Kasijan (oko 360.
oko 435.) bio crkveni monah, teo-
log i duhovni pisac koji je meu pr-
vima pokuao organizirati zapadno
monatvo, a ono obuhvaa samo re-
dovnike kontemplativnog tipa (bene-
diktinci, cisterciti, trapisti, kartuzi-
janci i sl.). Utemeljio je samostan
Sv. Viktora pokraj Marseilla. Za
mnoge je upitna njegova svetost,
vjerojatno zbog toga to je u sporu
sa Sv. Augustinom oko predestina-
cije (utjecaju Boje volje na sudbinu
ovjeka) zastupao od crkve osueni
semipelagijanizam (u kojem trae-
nje Boga i obraanje iskljuivo ovi-
se o ljudskoj volji) [3], [4].
Crkve Sv. Pavla i Sv. Tome
Dananje se splitsko brodogradilite
nalazi u uvali Supaval gdje se nekad
nalazila crkva Sv. Pavla ruevine koje
su se vidjele jo u 17. st., a ubiljee-
ne su u Calergijevu katastarskom
planu Splita iz 1675. godine. Crkva
se prvi put spominje poetkom 12.
st. i stoga je najvjerojatnije bila pred-
romanika. U istom su planu ucrtane
i ruevine crkve posveene takoer
jednom apostolu Sv. Tomi. I ta se
crkva spominje poetkom 12. st., a
nalazila se istono od uvale Supavla,
blizu uvale Stinice, na podruju sta-
re Brodarice [3], [4].
Zakljuak
Uoljivo je da je istono i sjeverno
od sredita Splita bilo mnogo pred-
romanikih i romanikih crkvica
koje su, naalost, danas najveim
725
Crkveno graditeljstvo
dijelom samo uspomena, najee
potkrijepljena nekim u muzejima
sauvanim arheolokim ostatcima.
Od onoga to je preostalo rijetko je
to u funkciji, a ako i jest, kao to je
to sluaj s crkvom Sv. Trojice, onda
je najveim dijelom zatvoreno i ne-
dostupno javnosti. Nigdje nema ni-
kakve oznake ili putokaza koji bi
upuivali na to da je na odreenom
mjestu nekad stajala crkva koja je
znatno utjecala na razvoj pojedinoga
gradskog predjela ili naselja te mu
uglavnom dala i ime. Iznimka je je-
dino crkva Sv. Mande na krapama
koja je lijepo obnovljena i okoli
koje je primjereno ureen. No ni tu
natpis nita ne govori o crkvi, ak ne
spominje ni njezino ime, ve samo
one koje su sudjelovali u njezinoj
obnovi. A neka bi oznaka, makar
samo i naziv, dobro dola i stanov-
nicima tog i drugih naselja jer se
uglavnom radi o novim stanovnici-
ma koji nita ne znaju o povijesti
kraja u koji su se doselili. Za to je
najbolji primjer upravo crkva Sv.
Mande ime koje nam nije znao pot-
vrditi ni jedan prolaznik i identifici
726
rali smo je tek uz pomo literature. IZVORI
Za mnoge se starije crkve vie tono
i ne zna ni gdje su se nalazile. Nije
nita bolje ni s crkvama na mjestu
kojih je izgraena sasvim nova crk-
va. Ni tu nema nikakve oznake ili
upozorenja o povijesti i nastanku
toga sakralnog prostora. Ili barem
mi to nismo uspjeli uoiti.
No ono to jo vie zbunjuje, a ak
pomalo i zabrinjava, jest odnos pre-
ma onome to je dijelom ili u cijelosti
istraeno. To se ni ne uva niti odr-
ava, tako da su neka arheoloka na-
lazita vjerojatno u mnogo gorem
stanju nego to su bila prije istranih
i zatitnih radova. Najbolji je primjer
arheoloko nalazite Ad basilicas
pictas, koje je meu svim splitskim
sakralnim nalazitima ujedno i naj-
vrjednije. Takav bi zaputeni prostor
u sreditu grada bio ruglo i kada bi
se radilo o obinoj i naputenoj ledi-
ni, a ne o prostoru koji znatno utjee
na spoznaje o povijesti i nastanku
samoga grada.
Pripremili:
Kreimir Regan, Branko Nadilo
[1] Migoti, B.: Ranokranska topografija
na podruju izmeu Krke i Cetine,
JAZU, Zagreb, 1990.
[2] Delonga, V.: Ranoromaniki natpisi
grada Splita, katalog izlobe, MHAS,
Split 1997.
[3] Marasovi, T.: Split u starohrvatsko
doba, MHAS, Split, 1996.
[4] Marasovi, T.; Marasovi, G.: Vodi
Splita, Logos, Split, 1988.
[5] Durman, A. (ur.): Stotinu hrvatskih
arheolokih nalazita, Leksikografski
zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 2006.
[6] Cambi, N.: Starokranska bazilika i
benediktinski samostan u Stobreu,
Arheoloki muzej i Zavod za zatitu
spomenika kulture u Splitu, Split, 1974.
[7] Arhiakon, T.: Historia Salonitana -
povijest salonitanskih i splitskih
prvosveenika, Knjievni krug Split,
Split, 2003.
[8] Oreb, F. i dr. (ur.): Ad basilicas pictas,
Uprava za zatitu kulturne batine,
Konzervatorski odjel u Splitu, Split,
1999.
[9] Jelovina, D.: Starohrvatsko kulturno
blago, Mladost, Zagreb, 1986.
[10] Marasovi, J.. Obnova povijesne jezgre
2, drugo dopunjeno izdanje na hrvatskom
jeziku, Grad Split Ured za povijesnu
jezgru, Split, 1997.
GRAEVINAR 59 (2007) 8