Knjigu posveujem svojoj porodici i svojim

prijateljima,
i svima koji su me pratili i bili na mojoj
strani,
u dobrim ali i loim danima.
elim poruiti svoj djeci da razmiljaju,
posebno djeci
koja osjeaju da su razliita i drugaija od
ostalih,
koja se uvijek ne uklapaju u sredinu ili
na neki nain bivaju odbaena.
U redu je ne biti kao drugi.
NASTAVITE VJEROVATI U SEBE,
MENI SE TO ISPLATILO, UPRKOS SVEMU.

PRIAO MI JE PEP GUARDIOLA, trener

Barcelone, u svom sivom odijelu,
duboko
zamiljen. Izgledao je uznemireno.
U to vrijeme smatrao sam da je on
sasvim u redu, ne ba Mourinho ili
Capello, ali
okej momak. To je bilo mnogo prije no
to smo poeli ratovati. Bila je jesen
2009. i ja sam
ivio svoj djeaki san. Igrao sam u
najboljem svjetskom timu i prihvatilo
me je
sedamdeset hiljada ljudi na Camp Nou.
Bio sam u oblacima, ali moda ne
potpuno. Bilo je
dosta lupetanja u tampi. Bio sam bad
boy i sve u tom smislu: teko se bilo sa
mnom nositi.
Ali ipak, bio sam tu. Helena i djeca su
uivali. Imali smo lijepu kuu u
Esplugues de
Llobregatu i ja sam se osjeao mono.
ta je moglo biti loe?
Sluaj, ree Guardiola. Ovdje u
Barceloni stojimo vrsto s obje noge na
zemlji.
Sure, rekao sam. Fine!
Tako da ne treba da dolazimo na
treninge u nekakvim Ferarijima ili
Porscheima.
Klimao sam glavom, nisam se prsio, kao:
Kakve ti veze ima s mojim autima? Ali
sam
se pitao: ta on hoe? Kakvu mi to
poruku alje? Doista se nisam vie
morao praviti
mangupom, voziti neki bijesan auto i
parkirati ga na trotoaru. Nije to to. Ali ja
volim
automobile. Oni su moja strast i zato
sam pretpostavljao da iza toga stoji
neto drugo. U
smislu kao: nemoj da misli da si neko!
Ve mije tada bilo jasno daje Barcelona
bila neka vrsta kole, zavoda. Igrai su
bili
korektni, nikakva greka kod njih, tu je
bio Maxvel, moj stari drug iz Ajaxa i
Intera. Ali
ruku na srce niko od momaka se nije
ponaao kao zvijezda i to me udilo.
Messi, Xavi,
Iniesta, cijela grupa, bili su kao aci.
Najbolji svjetski igrai stajali su i klanjali
se, i ja nita
nisam shvatao. Bilo je to smijeno. Ako
treneri u Italiji kau skai, zvijezde se
stanu uditi:
Pazi njega, a to da skaemo?
Ovdje su svi skakali na najmanji mig. Ja
se u ovo ba nisam uklapao, ali sam
mislio:
uklopi se! Ne potvruj njihove
predrasude! Zato sam se poeo
prilagoavati. Postao sam
previe ljubazan. To nije bilo pametno.
Mino Raiola, moj agent, moj prijatelj,
pitao se:
ta je s tobom, Zlatane? Ne mogu te
prepoznati.
Niko me nije prepoznavao, ak ni
prijatelji, niko. Postao sam dosadniji, a
treba znati
da sam se jo od Malmo FF-a drao ove
filozofije: Vozi svoj stil! Briga me ta ljudi
misle, i
nikad se nisam osjeao dobro meu
poslunima. Volim momke koji briu kroz
crveno,
ako shvatate ta hou da kaem. Ali
sad... nisam govorio ono to sam mislio.
Govorio sam ono to sam mislio da ele
uti. To nije bilo zdravo. Vozio sam
klupski
Audi, stajao tamo i klimao glavom kao u
koli, ili kao to sam moda trebao
stajati i
klimati u koli. Jedva da sam vikao na
klupske drugove. Postao sam dosadan.
Zlatan vie
nije bio Zlatan, i to se nije desilo jo od
onog vremena kad sam iao u
Borgarskolu, gledao
cure u Ralph Lauren bluzama i skoro
srao od straha kada bih ih prvi put
pozivao da
izaemo. Sezonu sam ipak zapoeo
sjajno. Davao sam gol za golom. Osvojili
smo UEFA
Supercup. Igrao sam izvrsno. Dominirao
sam. Ali sam bio neko drugi. Neto se
dogodilo,
nita ozbiljno, jo ne, ali ipak. Uutio sam
i to je, vjerujte mi, opasno po ivot. Ja
moram
biti ljut da bih dobro igrao. Ja moram
preivljavati i vikati. Sad sam sve to
drao u sebi.
Moda je to bilo u vezi s pritiskom. Ne
znam.
Za transfer je plaeno skoro najvie do
tada, a tampa je pisala da sam
problematian,
loeg karaktera i sline gluposti;
naalost, osjeao sam muku od svega
toga - od toga da se
ovdje u Barceloni niko ne istie, i od
toga, pretpostavljam, to sam se trudio
da pokaem
da i ja mogu biti takav. To je bilo neto
najgluplje to sam mogao uraditi. Jo
uvijek sam
bio strano dobar na terenu. Ali to vie
nije bio nikakav uitak.
Razmiljao sam ak i da zavrim s
fudbalom, ne tako to bih raskinuo
ugovor, ja sam
profesionalac. Bio sam sasvim izgubio
volju, a onda su doli boini praznici.
Otili smo
za Are gdje sam iznajmio skuter za
snijeg. im mi se ivot uini sporijim, ja
poelim
akciju. Uvijek sam vozio kao luak.
Razvijao sam trista dvadeset i pet s
mojim Porsheom
Turbo i tutnjao ispred policije.
Napravio sam mnogo ludosti kojih
jedva da se elim
prisjeati, a sada, ovdje u planini, praio
sam skuterom, dobijao promrzline i
sjajno se
zabavljao.
Najzad malo adrenalina! Najzad stari
Zlatan i onda pomislih: to bih vie
nastavljao?
Imam novca. Ne moram se satirati s
trenerima-idiotima. Umjesto toga mogu
se zabavljati
i brinuti o porodici. To je bilo lijepo
vrijeme. Ali nije trajalo predugo. Kad smo
se vratili u
paniju, poela je katastrofa. Ne
direktno, ve ispotaje, visila je u zraku.
Poelo je neko ludo nevrijeme sa
snijegom. Izgledalo je kao da panci
nikad ranije
nisu vidjeli snijeg, i kod nas, gore u
brdima, automobili su slupani stajali
posvuda, a Mino, debeli idiot - fantastini
debeli idiot, dodao bih kako neko ne bi
stvar pogreno shvatio - mrznuo se kao
pas u svojim plitkim cipelama i ljetnoj
jakni i
ubjeivao me da uzmem Audi. Sve je
krenulo doavola. Na nizbrdici sam
izgubio
kontrolu i udario u neki betonski zid;
rasturio sam cijelu desnu stranu auta.
Mnogi iz tima su se sudarali u snjenoj
oluji, ali niko tako gadno kao ja. Bio sam
pobjednik u tom takmienju frontalnih
sudara i svi smo se tome smijali i,
stvarno, ja
sam jo uvijek nalikovao sebi. Jo sam se
pristojno osjeao. A onda je Messi poeo
s
priom. Lionel Messi je straan.
Sasvim nevjerovatan. Ne poznajem ga
neto
posebno. Totalano smo razliiti. On je
doao u Barcelonu kao
trinaestogodinjak.
Odgojen je u toj kulturi i nije imao
problema s onim kolskim zezanjima.
Igra tima
vrti se oko njega, to je zapravo i
prirodno. On je sjajan, ali doao sam ja i
dao vie
golova od njega. Otiao je kod Guardiole
i rekao:
Ne elim vie igrati na desnom krilu.
elim igrati sredinu.
U sredini, na picu, bio sam ja. Ali
Gaurdiolu za to nije bilo briga. Promijenio
je
taktiku. S etiri - tri - tri preao je na
etiri - pet - jedan sa mnom na vrhu i
Messijem
malo iza mene, i ja sam pao u sjenu.
Lopte su ile preko Messija i nisam
mogao igrati
svoju igru. Ja na terenu moram biti
slobodan kao ptica. Ja sam momak koji
eli biti
drugaiji na svakom dijelu terena. Ali
Guardiola me rtvovao. I to je istina.
Zatvorio
me na picu. Okej, mogu shvatiti njegovu
situaciju. Messi je bio zvijezda.
Guardiola ga mora sluati. Ali hajde!
Davao sam gol za golom za Barcu i bio
izvrstan. On nije trebao prilagoavati tim
jednome igrau. Hou rei - kojeg me je
avola kupovao u tom sluaju? Niko ne
daje tolike pare samo zato da bi me kao
igraa uguio. Guardiola mora misliti na
obojicu, i naravno, atmosfera u vodstvu
kluba se pogorala. Bio sam njihova
najvea investicija do tada a nisam se
osjeao
dobro u novoj postavci. Bio sam
preskup da se ne bih dobro osjeao.
Txiki
Begiristain, sportski direktor, ubjeivao
me je da moram razgovarati s trenerom.
Izgladite to!
Nije mi se to svidjelo. Ja sam igra koji
prihvata situaciju. Ali neka, okej, uinio
sam to. Jedan od mojih prijatelja mi je
rekao: Zlatane, to je kao da je
Barcelona
kupila Ferrari a vozi ga kao Fiat, i ja
sam pomislio, okej, to je dobar
argument.
Guardiola me preobrazio u prostijeg,
loijeg igraa. Cijeli tim je gubio time.
I tako sam mu priao. Bilo je to na
terenu, na treningu, bio sam naisto s
jednim. Nisam se elio svaati i to sam
mu rekao:
Ne elim borbu. Ne elim rat. Hou
samo da razgovaramo.
Klimnuo je. Ali se inilo da ipak izgleda
malo uplaeno, pa sam ponovio:
Ako misli da se elim svaati, idem
odavde. elim samo da
porazgovaramo. Dobro! Volim
razgovarati s igraima.
Sluaj!, nastavio sam. Vi ne
iskoritavate moje mogunosti. Ako ste
eljeli
samo golgetera, trebali ste kupiti
Inzaghia ili nekog drugog. Meni je
potreban
prostor i da sam slobodan. Ne mogu
samo trati gore-dolje u dubinu. Teak
sam
devedeset i osam kilograma. Nemam
tjelesnu grau za to.
Mozgao je. Doavola, on je uvijek
mozgao.
Ja vjerujem da ti moe ovako igrati.
Ne, onda je bolje da me stavite na
klupu. Uz sve potovanje, ja te
razumijem,
ali ti me rtvuje zbog drugih igraa. To
ne ide. To je kao da ste kupili Ferari a
vozite ga kao Fiat.
On je jo malo mozgao.
Okej, moda je ovo bila greka. Ovo je
moj problem. Ja u ga rijeiti.
Bio sam zadovoljan. On e to srediti.
Izaao sam s olakanjem, ali je poslije
dolo do zahlaenja. Jedva da je
gledao u mom pravcu, ali ja se
nisam neto
posebno brinuo oko toga, ne zaista, i
uprkos mojoj novoj poziciji, nastavio sam
da
igram sjajno. Davao sam nove golove,
ali ne tako lijepe kao u Italiji. Bio
sam
previe isturen. To vie nije bila
abrakadabra, ali ipak... U gostima
protiv
Arsenala na novom Emirates
Stadiumu u Ligi ampiona potpuno
smo ih
nadigrali. Vrilo je kao u konici. Prvih
dvadeset minuta oni su bili nevjerovatni,
a
ja sam dao prvi gol... drugi gol. To su
opet bili lijepi golovi, i mislio sam: Briga
me
za Guardiolu! Samo igraj!
A onda sam povrijeen i Arsenal se
povratio, smanjio rezultat na 1:2 pa na
2:2, i
to je bilo strano. Nakon toga imao sam
bolove u listovima i obino bi se treneri
zabrinuli zbog toga. Povrijeeni Zlatan je
preozbiljna stvar za bilo koji tim. Ali
Guardiola je bio mrtav hladan. Nije nita
rekao i premda sam bio odsutan dvije
nedjelje, ni jednom nije doao da pita:
Kako se osjea, Zlatane? Moe li igrati
narednu utakmicu?
Nije govorio ak ni dobro jutro. Ni jedne
rijei. Izbjegavao je moj pogled. Ako
bih ja uao u neku prostoriju, on bi
izaao. Pitao sam se u emu je stvar.
Jesam li
neto uradio? Izgledam li pogreno?
Govorim li udno? Poelo mi je zujati u
glavi. Nisam mogao spavati.
Neprekidno sam mislio o tome. Nije da
mi je ba trebala Guardiolina ljubav.
Slobodno je mogao i da me mrzi. Ja se
naotrim od mrnje i zbog revana. Ali
sad
sam prestao biti u centru zbivanja i
razgovarao sam s igraima. Niko nita
nije
shvatao. Pitao sam Thierryja Henryja, koji
je tad bio na klupi. On je najbolji strijelac
u historiji francuske reprezentacije. On je
straan. On je jo uvijek bio
nevjerovatan,
ali je i on imao muke s Guardiolom.
On me ne pozdravlja. Ne gleda me u
oi. ta se moglo dogoditi?, pitao sam.
Nemam pojma, odgovorio je Henry.
Poeli smo se aliti: Halo, Zlatane, je li
te danas pogledao? Ne, ali sam mu
vidio lea! estitam, stvar napreduje!
Te gluposti su malo pomogle. Ali me je to
stvarno nerviralo. Pitao sam se svaki
dan, svaki sat: ta sam uradio? U
emu je
greka? Nisam nalazio nikakav odgovor,
nita. Nita osim toga da sam shvatio da
je
zahlaenje vezano za onaj razgovor o
mojoj poziciji. Neko drugo objanjenje
ne
postoji. Ali u tom sluaju sve je to bez
veze. Je li me kinjio samo zbog razgovora
o
mojoj poziciji? Pokuao sam se suoiti s
njim. Sresti momka i pogledati ga u oi.
On
je to izbjegavao. Izgledao je uplaen, a
ja sam, naravno, mogao zakazati susret
i
pitati ga u emu je stvar. Ali nikad u
ivotu. Dovoljno sam pred njim puzio.
Ovo je njegov problem. Ne samo zato
to ja nisam znao njegove razloge. Jo
uvijek ih ne znam, ili moda... vjerujem
da momak ne moe da podnese
snane
linosti. On eli pitome kolarce, i jo
gore: on bjei od problema. On nema
snage da
se s njima suoi, i to je sve samo inilo
stvari gorim.
I bilo je jo gore.
Krenuli su oblaci pepela s vulkana na
Islandu. Avioni nisu letjeli u cijeloj Evropi,
a mi smo trebali igrati s Interom na San
Siru u Milanu. Krenuli smo busom. Neke
sijede glave u Barceloni smatrale su da
je to dobra ideja. Bio sam bez povreda.
Ali
putovanje je bilo katastrofalno. Nakon
petnaest sati stigli smo u Milano
mrtvi
umorni. To nam je bila dotad najvanija
utakamica, polufinale u Ligi ampiona, i
ja
sam bio spreman na zvidanje i
histeriju na svom nekadanjem
terenu; nema
problema, mene to ak i napali. Ali
opa situacija nije valjala, a ja mislim
da je
Guardiola bio opinjen Mourinhom.
Jos Mourinho je velika zvijezda. On je
osvajao Ligu ampiona ve s Portom. Bio
mi je i trener u Interu. On je krasan.
Prvi put kad je sreo Helenu, apnuo
joj je:
Helena, ima samo jedan zadatak. Hrani
Zlatana, pusti ga da spava i razveseli
ga!
Momak govori ta hoe. Ja ga volim. On
moe voditi armiju. Ali se i brine takoer.
Dok sam bio u Interu, svakodnevno mi je
slao poruke i
pitao kako sam. On je Guardiolina
suprotnost. Ako Mourinho osvijetli
jednu
prostoriju, Guardiola navue zavjese, i
meni se inilo da sad Guardiola eli da
se
poredi s njim.
Nije Mourinho taj s kim emo se sresti.
To je Inter, rekao je, kao da smo mi
mislili
da emo se loptati s trenerom. I onda je
zapoeo sa svojim filozofiranjem.
Jedva sam sluao. A i to bih? Bilo je to
uzvieno trabunjanje o krvi, znoju,
suzama i
slino. Nikad nisam uo nekog trenera da
govori na taj nain! isto sranje! I onda
mi je
napokon priao. Bilo je to na treningu na
San Siru, bili su tu ljudi i gledali, ono:
Ibra se
vratio!
Moe li igrati od starta?, pitao je
Guardiola.
Apsolutno, odgovorio sam. Ja sam
spreman.
Ali jesi li pripremljen?
Definitivno. Osjeam se dobro.
Ali jesi li spreman?
Bio je kao papagaj i osjetio sam da neto
ne valja.
Sluaj, bilo je to grozno putovanje, ali
sam u formi. Povreda je zalijeena. Dat
u sve
od sebe.
Guardiola se dvoumio. Nisam ga
shvatao, i poslije toga nazvao sam Mina
Raiolu. Ja
Minu nazivam svakodnevno. vedski
novinari obino kau: Mino je lo lik za
Zlatana.
Mino je ovo i ono. Hou li kazati kako je
zapravo? Mino je genije. Pitao sam ga:
ta misli ovaj deko?
Niko od nas nita ne shvata. Poeli smo
se roguiti. Ali ipak sam zaigrao od
poetka i
dali smo prvi gol. Poslije se stvar
okrenula. Nakon ezdeset minuta
zamijenjen sam i
izgubili smo s 3:1. To je bilo sranje. Bio
sam bijesan. Ranije, naprimjer u Ajaxu,
ja bih
poraz bolovao danima i nedjeljama. Sad
sam imao Helenu i djecu. Oni mi
pomau da
zaboravim i krenem dalje i zato sam se
koncentrisao na revan-utakmicu na
Camp Nou.
Ta je utakmica bila uasno vana i
atmosfera se podizala iz dana u dan.
Bio je to luaki pritisak. Kao da je
brujalo u zraku, i morali smo
pobijediti
ubjedljivo ako smo eljeli ii dalje. Ali
onda... ne elim misliti o tome, ili, da,
elim, jer
me to uinilo jaim. Pobijedili smo s
1:0. To nije bilo dovoljno. Ispali smo
iz Lige
ampiona, i nakon toga Guardiola je
gledao na mene kao da je to sve bila
moja greka, i
ja sam mislio: Sad se boca ispraznila.
I sve karte su potroene. Nakon te
utakmice
izgledalo je kao da vie nisam poeljan u
klubu i osjeao sam se grozno dok sam
vozio
njihov Audi.
Osjeao sam se odvratno dok sam sjedio
u svlaionici a Guardiola buljio u mene
kao
da sam ja problem, viak. Bilo je
neugodno. Bio je kao zid, kao zid od
kamena. Nije davao
nikakav znak ivota i ja sam svakog
trenutka eznuo da odem daleko odatle.
Nisam im vie pripadao, i kad smo igrali
u gostima protiv Villarreala, dozvolio mi
je
da igram pet minuta. Pet minuta! U
menije istinski prokljualo, ali ne zbog
toga to sam
sjedio na klupi. To sam mogao prihvatiti,
ako je trener u stanju da kae: Nisi
dovoljno
dobar, Zlatane. Ne zasluuje mjesto u
timu!
Ali Guardiola nije rekao ni jedne rijei,
nita, i meni je prekipjelo. Osjeao sam
to u
cijelom tijelu, i da sam bio Guardiola,
uplaio bih se. Ne zato to sam ja neki
grubijan!
Pravio sam ja svakojaka sranja. Alija se
ne tuem, no dobro, znao sam na terenu
udariti
nekog glavom. Ali ipak, kad se naljutim,
onda mi padne mrak na oi. Onda mi ne
valja
biti u blizini, i sad - da malo detaljnije
ispriam - uao sam nakon utakmice u
svlaionicu i
naravno da nisam planirao neki luaki
ispad. Ali nisam bio sretan, to bar mogu
mirno
rei, a tamo je stajao moj neprijatelj i
eao se po elavoj glavi. Inae
unutra nije bilo
mnogo ljudi.
Toure je bio tamo i jo neki, i takoer
metalni boks u koji odlaemo odjeu, i ja
sam
buljio u njega. Onda sam ga poeo
utirati. Vjerujem da je odletio jedno tri
metra, ali ja jo
nisam bio gotov. Daleko od toga. Vikao
sam:
Ti nema muda, i siguno jo gore
stvari, i onda sam jo dodao:
Ti se usere pred Mourinhom. Idi u piku
materinu!
Bio sam sasvim poludio, i moda bi
se moglo oekivati da Guardiola
uzvrati s
nekoliko rijei, neto u stilu: Hajde smiri
se, tako se ne razgovara sa svojim
trenerom! Ali
on nije takav. On je jedan straljivi
beskimenjak. On je samo podigao
metalni boks,
poput nekog malog redara i izaao
napolje i nikad o ovome nije govorio.
Naravno vijest
se proirila. U busu su svi bili posve ludi:
ta je bilo, ta je bilo?
Nita, misilio sam. Samo nekoliko istinitih
rijei. Nisam imao snage da priam o
tome.
Bio sam razjaren. Nedjelju za nedjeljom
moj trener i moj ef me je bez ikavog
objanjenja
drao na ledu. To je bilo totalno ludilo. Ja
sam prije toga imao svakojakih svaa. Ali
dan
poslije toga, uvijek bi se stvari izgladile.
A sad su se zloba i utnja samo
nastavljale, i ja
sam mislio: Imam dvadeset i osam
godina. Dao sam dvadeset i dva gola i
imao petnaest
asistencija samo ovdje u Barci, i opet me
tretiraju kao da me nema. Hou li to
prihvatiti?
Hou li nastaviti da se i dalje uklapam?
Boe sauvaj!
Kad sam shvatio da u biti rezerva protiv
Almerije, sjetio sam se onog:
Ovdje u Barceloni ne dolazimo na
trening u Ferrariju ili Porscheu! Kakva je
to glupost
zapravo? Vozim ta hou, naroito ako
time mogu ivcirati idiote. Uskoio sam u
moj
Enzo, dodao gas i onda ga parkirao
pred vratima svlaionice. Nastao je
pravi cirkus.
tampa je pisala da auto kota isto koliko
i mjesene plate svih Almeirinih igraa.
Ali nije
me bilo briga. Medijske gluposti bile
su sitnice u takvoj situaciji. Odluio
sam da
uzvratim.
Odluio sam da se ozbiljno borim i znajte
da tu igru dobro igram. Ranije sam bio
tvrd
orah. Ali u ovoj stvari nisam smio biti
aljkav u pripremama, i zato sam,
naravno,
razgovarao s Minom. Mi uvijek zajedno
planiramo pametne i rune trikove.
Potom sam
nazvao i prijatelje.
Htio sam pogledati stvar iz razliitih
uglova, a boe moj, dobio sam sve
mogue
savjete. Momci iz Rosengrda htjeli su da
dou i sve razbiju, to je bilo naravno
ljubazno
od njih, ali nije izgledalo kao prava
strategija u tom trenutku. Onda sam,
naravno,
razgovarao i s Helenom. Ona je iz drugog
svijeta. Ona je prijatna. A takoer moe
biti
otra. Ali sada me je podravala:
U svakom sluaju sad si bolji otac.
Kad nema tim u kojem se osjea
dobro, ti
napravi tim od nas, rekla je i ja sam se
tome radovao.
Ganjao sam malo loptu s djecom i trudio
se da se svi dobro osjeaju, i naravno,
imao
sam svoje TV igre. To je kod mene malo
kao neka bolest. To me cijelog zaokupi.
Nakon
zadnjih godina u Interu, kad sam znao
sjediti do etiri ili pet izjutra i otii na
trening samo
s dva-tri sata sna, uveo sam sebi malo
zabrana: nikakav Xbox ili Playstation
nakon deset
uvee.
Nisam mogao dozvoliti da vrijeme tek
tako prolazi, i ovih sedmica u paniji
stvarno
sam se trudio da se posvetim porodici,
da uivam u naoj bati i da, ponekad,
ispijem po
jednu Coronu. To je bila lijepa strana. Ali
nou, dok sam leao budan ili na
treningu kad
bih vidio Guardiolu, probudile bi se one
mrane strane. Bijes je sijevao u glavi,
stezao sam
pesnice i planirao poteze i svoj revan.
Ne, sve vie sam shvatao, nema
povratka. Bio je
as da se oduprem i da povratim svoje
staro ja.
Jer, ne zaboravite: Moe momka izvui
iz geta, ali geto iz momka nikada!

KAD SAM BIO MALI, dobio sam jedan

sportski BMX bicikl od brata. Nazvao sam
ga Fido
Dido.
Fido je junak crtica, zailjenog nosa, za
mene je bio zabavan i vaan. Volio sam
svog
Fidu Didu, ali jednog dana, u Rosengardu
ispred bazena, neko ga je ukrao. Otac je
doao
do bazena, zavrnutih rukava na koulji,
spreman na bitku. On je takav tip koji
kae: Niko
ne smije dirati moju djecu! Niko ne smije
uzimati njihove stvari! Ni najsnaniji vie
nije
mogao pomoi, moj Fido Dido je zauvijek
nestao, i ja sam bio tuan.
Poslije toga sam poeo krasti bicikle.
Postao sam majstor u tome. Bang, i jo
jednom
bang, i bicikl je bio moj. Postao sam
kradljivac bicikala. To je za mene bilo
potpuno
bezazlena kraa, ali ponekad nije ilo
ba kako sam elio. Jednom sam se
obukao u crno i
izaao u mrak kao pravi Rambo. Velikim
makazama sam prerezao lanac i ukrao
zeleni
vojni bicikl. Za mene je kraa bicikala
postala prava zabava. Volio sam to.
Zapravo sama
kraa je bila vanija od bicikla. Imao sam
jo sitnih lopovluka, naprimjer krijui se
iao
sam kroz naselje i bacao jaja prema
prozorima, a priznajem ponekad sam
iao i dalje.
Jedna neugodna stvar dogodila se u
Wesselsu, robnoj kui u Jagersru,
naprimjer. Ali
iskreno, to sam i zasluio. Prijatelj i ja
smo u sred ljeta imali tople jakne na
sebi, to je bilo
skroz idiotski, ali ispod jakni smo
stavili etiri reketa za stoni tenis koje
smo ukrali u
oblinjoj prodavnici. ujete vi, kako
ete ovo platiti?, pitao nas je uvar
kad nas je
uhvatio. Izvadio sam ezdeset ori, to je
malo vie od pola krune. Ovim, rekao
sam, ali
pokazalo se da tip nije imao smisla za
humor. Odluio sam da budem
profesionalniji u
nastavku, ali sam na kraju ispao prava
budala.
Bio sam mali djeak. Imao sam veliki nos
i zamuckivao sam, na kraju sam iao na
govorne vjebe. Jedna ena je dolazila u
kolu da me ui kako se izgovara S.
Mislio sam
daje to poniavajue i radio sve da to
izbjegnem. Osim toga kao da je neto
vrilo u mom
tijelu. Nisam mogao sjediti mirno ni
jednu sekundu, vrtio sam se cijelo
vrijeme. inilo mi
se da me nita nee boljeti samo
ako trim ili se vrtim. ivjeli smo u
Rosengardu,
predgrau Malmoa. Naselje je bilo
puno Somalijaca, Turaka, Jugovia,
Poljaka, svih
moguih useljenika, ali i
veana. Mi djeaci smo skoro svi bili
blesavi. Nismo se ni na ta palili, ali nam
nije bilo
ni loe, to moram rei.
ivjeli smo na etvrtom spratu u ulici
Cronmans, nismo izlazili uz zagrljaj niti
se
sretali na ulazu na isti nain. Niko nije
pitao: Kako ti je danas bilo u koli mali
Zlatane?
Niko stariji nije nam pomagao s domaim
zadacima ili lekcijama prije kole, niko.
Bio si
prisiljen da sve rjeava sam i nije
pomagalo ako si se bunio ili mazio.
Mogao si se
ponekad sam ujesti od muke, cviliti, sve
sam, istina ponekad je bilo i simpatino.
Jednog
dana sam pao s krova vrtia. Zadobio
sam veliku modricu na glavi i trao kui
plaui i
oekujui zagrljaj i utjehu, ali od mame
sam dobio amar.
to si se penjao na krov?, vritala je od
muke gledajui modricu.
Nisam bio veliki Zlatan to se smije
popeti na krov obdanita. Ispao sam
blesavi
idiot to se penje po krovovima. Bio
sam okiran i razoaran. Moja majka
nije imala
vremena da nas tjei, bar ne tada. Ona je
istila i borila se da nas prehrani, bila je
stvarni i
pravi borac. Ali nije stizala na mnoge
druge stvari. Bila je snana, odluna i svi
smo se u
porodici puno alili. Ali to nisu bile one
vedske ale i salonska ljubaznost.
Naprimjer:
Ljubavi, budi ljubazan i dohvati mi
margarin, mijenjali smo sa: Dofati mi
margarin,
idiote! Vratima smo lupali izlazei iz
stana a mama je plakala. Ona je
esto plakala.
Uvijek je imala moju ljubav, zasluila
je. Radila je ponekad i etrnaest sati
na dan.
Ponekad smo ili s njom i pomagali joj da
prazni korpe za smee i takve stvari da
bismo
dobili mali deparac. Ponekad sam se
ljutio na mamu.
Posebno kad bi nas istukla drvenim
klofaem. Jednom se klofa sav izlomio.
Morao
sam ii da kupim novi, kao bila je to moja
greka to se njen klofa izlomio dok me
tukla.
Jednog se dana dobro sjeam. Bacio
sam komad cigle na obdanite, ali je
on nekako
udario u prozorsko staklo i razbio ga.
Kada je mama to ula, poela je njena
luda igra. Sve
to je znailo plaanje, nju je izluivalo.
Tukla me je onim drvenim klofaem.
Bang, bom!
Moda je klofa ponovo pukao, ne znam.
Ponekad nije bilo anse da sakrijem
ludorije
kod kue. Jednom sam preturio glineni
lonac s hranom s pei i razbio ga,
uspio sam
nekako da se izvuem, ali sam o tome
razgovarao sa Sanelom.
Sanela je moja jedina prava sestra. Ona je dvije
godine starija od mene. Sanela je prava
tuf
cura, mislila je da bismo se mogli naaliti
s mamom. Smislila je da bismo trebali
kupiti mami
poklon za Boi. Otili smo u proavnicu
polovne robe i za malo novca kupili dva glinena
lonca,
upakovali ih i i stavili ispod jelke.
Nisam siguran da je mama shvatila nau
ironiju. Za nju je bilo najvanije
da ima hrane na stolu. Sva njena snaga
je bila usmjerena u tom pravcu. Bilo nas
je puno u
kui. S nama su ivjele i polusestre i
polubrat to su kasnije otili svojim
putevima. Tu je i
mlai brat Aleksandar, zvani Keki, i
novca je uvijek nedostajalo. Starije
sestre i brat su
pazili na nas mlae, bez njih ne bismo
uspjeli opstati. Bilo je puno makarona i
keapa, ili
kolaa kod tetke Hanife i mojih drugara.
Tetka Hanifa je ivjela u istoj zgradi, ona
je bila
prva iz porodice koja je dola u vedsku.
Nisam bio napunio ni dvije godine kad su
se roditelji rastavili, i toga se ne sjeam.
Razvod
je bio rjeenje, ako sam dobro razumio,
brak nije najbolje funkcionisao. Bilo je
puno svae
i prepiranja, navodno su roditelji uli u
brak da bi otac dobio vedske papire.
Mama je na
sudu uspjela dobiti djecu, tako da smo
svi bili uz nju. Bilo kako bilo, ali mi je
otac puno
nedostajao. Sanela i ja smo sretali oca
svaki drugi vikend. Dolazio bi u svom
plavom Opel
Kadetu i vozio nas u Pildamms park, ili
prema Limhamn luci da nam kupi
hamburger i
sladoled. Jednom se dobro istroio,
kupio nam je patike Nike Air Max i
fine sportske
stvari, kotalo ga je oko hiljadu kruna.
Moje patike su bile zelene, Saneline roza.
Niko u
cijelom Rosengardu nije imao takve,
osjeali smo se vani vie nego iko. Bilo
nam je super
s ocem, dobijali smo i po pedeset kruna
za piu i Coca-Colu. Tata je imao
pristojan posao i
jo jednog sina, Sapka. Bio je zabavni
vikend otac.
Ali stvari e se promijeniti. Sanela je bila
strana u tranju. Bila je najbra u svom
uzrastu na ezdeset metara u cijeloj
junoj vedskoj. Otac je bio ponosan kao
pijetao i
vozio ju je na treninge. Dobro, Sanela.
Ali ti moe bolje, govorio je. To je bio
njegov
nain. Bolje, bolje, nemoj biti
zadovoljna. Taj put sam i ja bio u
autu. Otac je po
Sanelinoj reakciji osjetio da neto nije u
redu. Sanela je bila tiha. Borila se da ne
zaplae.
ta se desilo?, pitao je.
Nita, odgovorila je, ali je on ponovo
pitao. Na kraju je progovorila.
Ne moramo ulaziti u detalje, u Sanelinu
priu, ali na otac je kao lav. Ako se
neto
desi njegovoj djeci, on postaje divlji,
posebno ako je rije o Saneli, njegovoj
jedinici.
Poeo je cijeli cirkus s istraivanjem,
prijavljivanjem socijalnoj slubi, i puno
toga.
Dosta toga nisam razumio, tada sam
punio tek devet godina.
put. Jedna od polusestara je poela da se
drogira, ne sjeam se svega, ali je
donosila i
krila droge u kui. esto je bio lumperaj
oko nje. udne osobe su zvale kui,
prijetile,
sve je govorilo da e se neto runo
desiti. Jedanput je mama bila pritvorena.
Uhapena
je zbog kupovine ukradene robe.
Neka poznanica ju je zamolila:
Pripazi mi ovu
ogrlicu!, i mama je uzela ne
razumijevajui nita. Ispostavilo se da
je ogrlica bila
ukradena i policija je dola kod nas da
pretrauje i hapsi mamu. Sjeam se te
situacije s
posebnim emocijama: Gdje je mama?
Zato je nema?
Poslije onih posljednjih dogaanja u
autu, Sanela je ponovo plakala. Ja
sam
pobjegao van, etao i igrao fudbal. Neu
rei da sam bio bezbrian tip, ali sam
utao,
pimplao loptu da sve zaboravim. Psovao
sam ljude, gurao suigrae, borio se za
loptu. I
imao sam loptu kod sebe. To je bio moj
cilj, igrao sam cijelo vrijeme, u dvoritu,
na
igralitu, na odmorima. Iao sam u
Varner Ryden kolu, Sanela u peti, ja u
trei razred.
Niko nije mogao pogrijeiti ko je od nas
stariji. Sanela je sazrela jo kao
djevojica i bila
kao mama malom Kekiju, ali je pomagala
i cijeloj porodici. Na sebe je preuzela
veliku
ulogu. Bila je sjajna. Jedan dan smo
pozvani na razgovor kod direktora kole.
Zabrinuo
sam se im sam uo za poziv. Tjeila me,
kao to je samo razgovor. Da je samo
mene
zvao, to bi bilo i normalno, ali nas dvoje?
Neko je umro? Je li o tome rije?
Zabolio me eludac. Krenuli smo kroz
hodnik. Mora da je bila kasna jesen ili
zima.
Bio sam zabrinut. Ali kad smo uli kod
direktora, otac je sjedio uz njega i ja sam
bio tako
sretan. Otac je znaio veselje. Ali
ovaj put nije bilo jako zabavno. Sve
je bilo napeto,
ozbiljno i ponovo je poeo nemir u tijelu,
stvarno. Nisam puno razumio ta je
direktor
govorio, samo znam da je bila rije o
mami i ocu i to neto to nije bilo uope
prijatno. Sad
znam. Dok sam bio zaokupljen ovom
knjigom, sve stvari su legle na svoje
mjesto.
U novembru 1990, socijalna sluba je
uradila svoj dio posla i otac je dobio
starateljstvo nada mnom i Sanelom.
Situacija kod mame tad nije bila
primjerena za nas, ali
moram rei ne zbog mame. Bilo je puno
drugih stvari, bio je to pravi zemljotres i
mama je
bila potpuno slomljena. Na kraju je
trebala i nas da izgubi! Bila je to
katastrofa. Plakala je,
plakala, grlila nas, ljubila. Znala nas je
tui, ruiti, nije imala sree sa svojim
muevima,
nita joj nije ilo kako je eljela, ali nas je
voljela. Rasla je i odgajana u tekim
uslovima i
mislim da je otac to razumio. Doao je
kod nje isto vee:
Ne elim da izgubi djecu, Jurka.
Ali je zahtijevao odreeno poboljanje i
nije bio neko s ijim pravilima
se moglo igrati. Bilo je tu i tunih vapaja.
Zar vie nikad neu vidjeti svoju djecu?
pitala
je, ne sjeam se svega, niti ta se sve
tada desilo, ali ovih slika se sjeam.
Znam da je Sanela
ivjela kod oca nekoliko sedmica, ja sam
ostao kod mame, i pored svega. To nije
bilo
pravo rjeenje. Sanela se nije dobro
osjeala kod oca. Ona i ja smo jednom
nali oca kako
spava u kuhinji na podu a na stolu su bile
prazne limenke i flae od piva. Tata,
probudi
se, probudi!, dozivali smo ga, ali je on i
dalje spavao kao mrtav. To je udno,
pomislio
sam. Zato je to uradio? Nismo znali ta
da radimo, ali smo htjeli da mu
pomognemo.
Moda se smrznuo. Pokrili smo ga
runicima i ebetom da se ugrije. U
sutini nisam
mnogo toga razumio. Sanela je bila uz
njega i bojala se promjena njegovog
raspoloenja.
Gubio je smisao za humor, povukao se u
sebe kao medvjed, poela je da ga se
plai. Ali je
i patila za mlaim bratom Kekijem. Htjela
je ponovo mami, a sa mnom je bilo
suprotno.
eznuo sam za ocem. Jednu no sam mu
telefonirao i vjerovatno izgledao
potiteno. Bio
je sam, Sanela nije bila kod kue.
Ne elim ivjeti ovdje, elim ivjeti kod
tebe.
Doi ovamo, rekao je. aljem taksi po
tebe.
Tako je pokrenut novi postupak i u martu
1991. godine mama je dobila skrbnitvo
nad
Sanelom a tata nada mnom. Sestra i ja
se nikad nismo razdvojili, ili tanije bilo
je uspona i
padova, ali u sutini smo vrlo bliski.
Danas je Sanela frizerka i ponekad dou
ljudi kod
nje i kau: Boe, kako lii na Zlatana!,
a ona uvijek odgovara: Glupost, valjda
on lii
na mene. Ona je carica. Ni ona ni ja
nismo imali lagan ivot. Otac efik je
1991. godine
preselio iz Hards ulice u Rosengardu u
Varnhemstorget u Malmou i tad smo
shvatili da
on ima veliko srce i daje spreman da
umre za nas. Ali nije sve bilo kako
sam elio.
Poznavao sam ga kao vikend oca koji
kupuje hamburgere i sladolede.
Sad je trebalo da dijelimo svakodnevnicu
i odmah sam primijetio: sve je bilo
prazno
kod oca. Neto je nedostajalo, moda
jedna ena. Bio je jedan TV, jedna
seija, jedna
stalaa, dva kreveta. Nieg previe,
nikakvih igraki, ponekad previe flaa i
limenki po
podu. Kad bi ponekad poinjao s
ienjem ili tapeciranjem, uvijek je
ostavljao posao
reenicom Ostalo u sutra! Ali od toga
nije bilo nita. esto smo premjetali
stvari, ali
nikad nismo uveli red u stanu. Zapravo
bilo je prazno, ali na jedan poseban
nain.
Otac je bio domar za brze intervencije po
stanovima i kada je dolazio kui u
radnom
odijelu sa stolarskim naoalama, sa svim
depovima punim noeva
i rafcigera, sjedao bi pred TV ili telefon i
nije se dao ometati. esto je stavljao
slualice na
ui i sluao narodnu muziku iz
Jugoslavije. Lud je za tom muzikom i
sam je snimio
nekoliko kaseta. On je zabavlja, ovjek
scene i ima smisao za odreenu vrstu
humora.
esto je bio u svom svijetu, kad bi
moji drugari zvali na telefon, on bi
im kratko
odgovarao ili vikao kroz stan da i oni
uju:
Ne zovi vie ovamo!
U stan nisam smio dovoditi moje
drugare, nisam ni traio niti bi mi on to
dozvolio.
Telefon nije bio za mene i nisam mogao s
nekim razgovarati od kue, tanije samo
kad je
bilo neto ozbiljno, a tad je tu bio tata.
On je bio spreman da uini za mene bilo
ta, da
izae u grad i u svom suludom stilu
pokua dovesti stvari u red.
Imao je poseban nain hodanja, ljuljao se
da ga je svijet morao primijetiti. Svijet se
okretao i pitao: Ko je doavola ovaj tip?
Ali one obine stvari, vezane za kolu,
moje
drugare, fudbal, njega kao da nisu
interesovale. Mogao sam o njima
razgovarati s bilo
kim drugim, ali ne i s njim. Zapravo,
Sapko, moj polubrat po ocu je u poetku
ivio s
nama, tako da sam s njim ponekad
razgovarao i o tome. On mora da je
tad imao
sedamnaest godina. Ali se malo sjeam
tog vremena, prije nego ga je tata
otjerao. Sjeam
se te strane svae. To je neto tuno
vezano za tatu, tako da smo u stanu
ostali samo nas
dvojica. Bili smo sami, svako u svom
kutu. udno je da mu nisu drugovi
dolazili u stan.
Sjedio je sam i pio. Bilo je prazno, bez
drutva. Ali prije svega bilo je prazno u
friideru.
Stalno sam bio vani, igrao fudbal, vozio
se kui na ukradenim biciklima. esto
sam
dolazio kui gladan kao vuk i otvarajui
prazni friider mislio: Molim ti se, daj da
neto
bude u njemu! Ali nita, samo
uobiajeno: mlijeko, margarin, komad
hljeba i u najboljem
sluaju jogurt, multivitaminski,
pakovanje od etiri litra, kupljeno
jeftino u arapskoj
prodavnici i svakako Pripps Bla i
Calrlsberg, pakovanja pive s plastinim
omotom okolo.
Ponekad opet nita drugo osim pive i
kranja eluca. Tu bol neu nikad
zaboraviti. Pitajte
Helenu! Friider mora uvijek biti pun,
govorim joj cijelo vrijeme. Taj strah od
praznog
friidera nikad ne izlazi iz mene.Jednom
je moj sin Vincent plakao zato to nije
dobio
kuhane makarone sa tednjaka. Djeak
je vritao zato to hrana nije bila brzo
gotova.
Pomislio sam gledajui ga: Samo da zna
kako ti je lijepo ovdje!
Ja sam morao preturati sve ladice, sve
police, za samo jednu makaronu ili
hrenovku.
Jeo sam prenice od starog hljeba.
Mogao sam progutati cijeli komad, a i
njih je bilo samo
kod mame. Tamo me nisu uvijek ekali
rairenih ruku. Ponekad sam uo:
Doavola, zar
e i Zlatan biti s nama? Zar efik ne
hrani njega? Ponekad opet: ta, zar smo
mi pravljeni
od novca? Zar e i ti jesti
kod nas? Ali svejedno, mi smo pomagali
jedni drugima, a kod oca sam zapoeo
mali rat
protiv pive. Prosuo sam nekoliko, ne sve
bilo bi previe, ali nekoliko. Malo je kad
neto
primijetio.
Bilo je pive svukuda, u friideru, na
stolu, po policama u pajzu. esto sam
kupio
prazne limenke u crnu vreu i vraao ih u
prodavnicama. Dobijao sam pedeset ora
za
limenku. Ponekad sam dobijao po cijelih
pedeset ili sto kruna za njih. U stanu je
bilo
manje limenki a ja sam se radovao
novcu. Sigurno da to s limenkama nije
bila zabavna
stvar, ali kao i svi ostali mladi tad sam
tano nauio itati njegovo raspoloenje.
Znao sam
kad nije trebalo da priam s njim. Dan
iza pijanke bilo je tie, drugi dan gore. U
nekim
situacijama je mogao da plane kao
munja, u drugima je bio nemogue
ljubazan, dao bi mi
pet stotina kruna samo tako. Tad sam
sakupljao sliice fudbalera. Morao si
kupiti paket
vaka u kom su bile tri takve sliice. Oj,
oj, koje momke u sad dobiti? Vritao
sam od
sree. Maradona, ili? esto sam bio
razoaran, posebno kad sam dobijao
dosadne vedske
zvijezde o kojima nisam nita znao.
Jedan danje otac doao s cijelim
kartonom paketia sa
vakaim gumama. Bila je to prava
zabava, sve sam ih otvorio i dobio pravo
bogatstvo
pravih momaka. Ponekad smo otac i ja
zajedno gledali TV, to je bilo
4
pravo zadovoljstvo.
Ali ve sljedei dan je bio pijan, od
toga sam kasnije imao strane slike u
glavi,
ulazio sam u sukobe s njim. Nisam se
povlaio kao polubrat. Rekao sam mu:
Pije
previe, tata. Bio je to ludi sudar,
iskreno govorei beznadean. Svaao
sam se iako je
on vritao: Izbacit u te van, i te stvari.
Htio sam ga natjerati da razgovara sa
mnom.
Ponekad je ivot u stanu bio straan,
nemogu.
Ali nikad me nije dirao fiziki. Zapravo
jednom me podigao dva metra uvis i
bacio
na krevet, ali i to je bilo zato to sam ja
bio grub prema Saneli, njegovoj
mezimici. U
sutini bio je najljubazniji ovjek na
svijetu i danas razumijem da mu nije bilo
lako.
Pio je potapajui svoju tugu, govorio mi
je brat, ali moda ni to nije cijela istina.
Rat ga je jako pogodio. Rat je bio neto
vrlo udno. Nikad o tome nisam vie
saznao.
uvao sam se toga. Mnogi su se jako
mijenjali zbog rata. Nikad nisam razumio
zato
su se mama i sestre oblaile u crno. Bilo
je tako iznenada, kao neki modni trend,
ali
zapravo mamina mama je poginula od
bombe u Hrvatskoj i svi su je alili, svi
osim
mene. Ja sam bio taj kog nije bilo briga je
li neko Srbin, Hrvat, Bosanac, ili bilo ko.
Ali
najtee je bilo ocu.
On je doao iz Bijeljine u Bosni. Nekada
je bio zidar tamo dolje, svi njegovi
prijatelji i
rodbina ivjeli su u tom gradu i
odjedanput su svi protjerani. U
Bijeljini je vladala sila jaega i nije
bilo udo da se on poeo ponovo
nazivati
muslimanom. Srbi su zauzeli grad i pobili
stotine ljudi. Mislim da je poznavao
mnoge od
njih a cijela njegova porodica je
protjerana. Sve stanovnitvo Bijeljine je
izmijenjeno i na
kraju u prazne kue i stanove su uselili
Srbi, izmeu ostalih i u oevu staru kuu.
Neko je
samo doao i oteo kuu i mogu razumjeti
da on nije imao vremena za mene,
pogotovo u
vrijeme vijesti. ekao je telefonske
pozive i vijesti s Balkana. Sjedio je,
tugovao i sluao
muziku iz Juge. Ja sam se trudio da
ostajem izvan kue sve dok to traje,
ponekad odlazio
mami. Tamo je bio neki drugi svijet.
Kod oca smo bili samo on i ja. Kod mame
je bio pravi cirkus. Ovdje su ljudi stalno
dolazili i odlazili, kua je bila puna vike i
smijeha. Mama je preselila u Cronmans
ulicu
broj 5A, u stan iznad tetke Hanife ili
Hanni kako sam je ja zvao. Ja, Keki i
Sanela smo bili
stvarno vrlo bliski. Sklopili smo mali
pakt. Ali je kod mame bilo i neeg to
nije mirisalo.
Polusestra je tonula dublje u droge i
mama se trzala kad god bi neko zvonio ili
kucao na
vrata. Ne, ne, nesrea. Jeste li uli neto
o nesrei? Gdje je to sada? Bila je stara
za te
stvari i uasnuta od svih vrsta droga.
Sjeam se da me je skoro nazvala
telefonom i
histerino rekla:
Evo droge u friideru! Dragi boe,
droga! Odmah sam nazvao Kekija sav
ljut i
pitao: Doavola, kakva droga se nalazi
u maminom friideru? Nita nije
razumio, ali se
na kraju poeo smijati i rekao da je to
njegov snus. Mama je nala snus i
mislila da je
droga.
Smiri se, mama, to je samo snus,
rekao sam joj na telefon.
Isto sranje, odgovorila mi je.
Bila je prepadnuta i trebali smo biti
ljubazniji prema njoj. Ali to nismo nauili.
Znali
smo samo biti grubi. Polusestra koja je
imala problem s drogom rano je otila od
kue u
dom za odvikavanje, ali se stalno vraala
s problemima, dok mama napokon nije s
njom
prekinula, moda i sestra, ne znam tano
sve detalje te historije. Znam da je bilo
teko, ali
taj dan smo pokuali ponovo skupiti
porodicu. Bili smo odluni, bilo je
dramatino i
kazali smo: Ne elimo te vie vidjeti, ili
tako nekako.
Bilo kako bilo, sjeam se da sam jednom
bio kod sestre to se drogirala u njenom
malom stanu. Bilo je to za moj roendan,
mislim da je to tad bilo. Kupila je
poklone, bila je
ljubazna, njena. Ali kad sam krenuo
prema toaletu, naglo me zaustavila. Ne,
ne, vikala
je i protrala pored mene, ula u toalet i
zakljuala se. Shvatio sam da je neto
bilo kako ne
treba, neke njene droga
stvari koje je krila od mene. Znam da
sam joj rekao da skloni te stvari od
mene. Ja sam
imao i vanijih stvari, svoje bicikle i svoj
fudbal, i svakako svoje snove o Brus
Leeju i
Muhammadu Aliju. elio sam biti kao oni.
Otac je imao starijeg brata
Sabahudina u bivoj Jugoslaviji. Zvali
su ga Sapko.
Sabahudin je bio bokser, pravi
talenat. Takmiio se za bokserski klub
Radniki u
Kragujevcu. Sa svojim klubom je bio
ampion Jugoslavije. Ali 1967, momak je
imao tek
dvadeset tri godine, tek oenjen, kupao
se u rijeci, brzoj i hladnoj Neretvi, mislim
da je
imao i neki problem sa srcem ili pluima.
I samo je potonuo u vodu, moete misliti.
Bila je to prava porodina tragedija.
Poslije toga
otac je postao neka vrsta boks-fanatika.
Imao je sve vanije meeve na
videokasetama, ne
samo Sabahudinove, ve i
Muhammada Alija, Foremana i Tysona,
svakako i filmove
Bruce Leeja i Jackie Chana. Njih smo
gledali kada bismo sjedili zajedno pred
televizorom i
uivali.
vedski programi za nas nisu postojali,
nije ih bilo ni na mapi. ivjeli smo u
drugom
svijetu. Imao sam dvadeset godina kada
sam vidio prvi vedski film. Pojma nisam
imao o
vedskim junacima ili sportistima tipa
Ingemar Stenmark ili slinima. Ali o
Muhammadu
Aliju sam puno znao! Koja legenda!
Vozio je svoj stil bez obzira ta su
ljudi govorili.
Nikog nije molio za oprost, to nikad
nisam zaboravio. Taj momak je bio pravi.
Radio je to
je volio. ovjek treba takav biti, od
njega sam uzimao odreene fraze
kao, I am
thegreatest. Morao si biti snaan u
Rosengardu, inae si mogao uti svata
na svoj raun,
najgore je bilo da te nazovu pizda, i tu
nije bilo povlaenja.
Ipak, najee se nismo svaali izmeu
sebe. Ne sere se u svom krevetu, kako
smo to
nazivali. Vie smo mi iz Rosengarda bili
protiv svih ostalih. Bio sam meu onima
to su
vikali protiv rasista to su demonstrirali
tridesetog novembra. Jednom sam na
Malmo
festivalu vidio grupu momaka iz
Rosengarda, bilo ih je otprilike dvjesta,
gonili su jednog
momka. Nije bilo ba poteno, iskreno
govorei. Ali poto su bili momci iz mog
naselja,
poeo sam trati s njima. Mislim da onaj
momak poslije toga nije bio ba najbolje.
Bili smo
vani i divlji svi zajedno. Ponekad nije
bilo tako jednostavno biti vaan.
Kada smo otac i ja ivjeli blizu Stenkula-
skolan, ostajao sam do kasno kod mame.
Bio
sam prisiljen ii kasno nou kui kroz
mraan betonski tunel koji presijeca
Amiralsgaten i
nalazi se odmah iza Annelund mosta.
Jednom ranije je upravo tu otac bio
opljakan i
pretuen da je leao u bolnici
probuenih plua. O tome sam esto
razmiljao, iako
najradije, razumljivo, ne bih. to sam to
vie potiskivao, sve je bilo jae, posebno
tamo
gdje su naporedo pruga i autoput. Tu
je i odvratna ograda, nekoliko grmova i
dva stuba s ulinim svjetiljkama, jedan
prije a
drugi poslije tunela. Ali je uvijek tu bilo
jezivo mrano. Stubovi ulinih svjetiljki
su mi bili
orijentiri. Izmeu njih sam trao kao
luak uz ludo lupanje srca, ali sam stalno
mislio:
Sigurno tamo stoje neki strani tipovi,
kao oni to su napali mog oca. Sebi sam
govorio:
Ako tri brzo, sve e biti u redu. Uvijek
sam dolazio kui kao bez daha, nisam
bio ba
kao Muhammad Ali.
Jedan jedini put otac je odveo Sanelu i
mene da se kupamo u Arlovu. Poslije
bazena sam
ostao kod prijatelja. Kada sam htio kui,
poela je kia. Lilo je s neba, a ja sam
vozio kao
idiot i stigao kui potpuno pokisao. Tad
smo stanovali u Zenithgatanu, neto
dalje od
Rosengarda i bio sam potpuno iscrpljen.
Drhtao sam i imao bolove u elucu. Bio
sam tako
bolestan. Nisam se mogao pomjeriti.
Leao sam nemoan u krevetu. Povraao
sam. Grio
se. Trao u klozet.
Otac je doao, onakav kakav je, njegov
friider je uvijek bio prazan, on obino
pijan,
ali kada je stvarno trebalo, nije bilo
boljeg od njega. Pozvao je taksi, podigao
mene u
naruje u onom jedinom poloaju u kom
sam mogao leati, neto kao poloaj
malog
raka i snio me do auta. Bio sam lagan
kao pero, otac veliki i snaan i van sebe,
bio je
lav ponovo koji je vikao oferu, mislim da
je bila ena:
Ovo je moj sin, on je sve moje, vozi
ne osvri se na pravila, ja plaam
kazne,
policija je moja briga, i ena je radila
kako je on govorio. Prola je kroz dva
crvena
svjetla i stigli smo na djeiji odjel u Opu
bolnicu u Malmou. Cijela situacija je
postala
vrlo hitna, ako sam to dobro razumio.
Dobio sam injekciju u kimu, otac je
ranije uo
neke strane vijesti o ljudima koji su tako
ostali nepokretni. Pretpostavljam da je
tada
bio agresivan, govorei da e prevrnuti
cijeli grad ako neto krene kako ne treba.
Ali se brzo smirio, ja sam legao na trbuh i
jecao poto sam dobio onu injekciju.
Ispostavilo se da sam dobio upalu
mozga. Bolniarka je zamraila sobu i
ugasila
svjetlo. Morao je biti potpuni mrak oko
mene. Dobio sam lijekove a otac je ostao
uz
mene. Idui dan oko pet sati otvorio sam
oi, opasnost je bila prola a ja jo uvijek
ne
znam ta je bio uzrok tome. Moda je
tako moralo da bude.
Moda i zato to sam bio neuhranjen. Bio
sam mali i prilino mrav. Ipak, morao
sam biti jak na drugi nain. Brzo
sam sve zaboravio i nastavio dalje.
Umjesto da
sjedim kod kue, traio sam drutvo,
ponekad i svau. Bio sam u pokretu
cijelo
vrijeme. To me grijalo i ba kao i otac,
brzo sam se palio i svaao
u stilu: Ko si ti doavola? To je bila
godina izrastanja, to sad znam. Otac
je bio
ravnoduan, ali ponekad bi planuo:
Ostani kod kue, ne mora uvijek
izlaziti.
Doavola, ne smije to raditi.
Ako si djeak to lii na oca i krenulo ti je
loe, sad je vrijeme da postane
mukarac.
Nikad neki slabi, nikad ne reci: Boli me
eludac danas. Ja sam malo
neraspoloen.
Nikad to!
Nauio sam gristi i ii dalje, oca iz tog
doba nikad ne mogu zaboraviti, od njega
sam
nauio mnoge stvari. Kada smo kupili
novi krevet za mene u Ikei, otac nije
imao novca za
transport. Prevoz do stana kotao je pet
stotina kruna ili tako nekako. I ta smo
mogli
raditi? Bilo je tako jednostavno. Otac je
nosio krevet na leima cijelim putem od
Ikee do
stana. Kao kakav bolesnik, kilometar po
kilometar a ja sam iao iza njega s
nogarima. Oni
nisu bili teki, ali svejedno sam se brzo
umorio:
Polako, stari, uspori.
Ali on je samo iao i iao. Imao je taj
maco stil, ponekad kaubojski stil,
posebno na roditeljskim sastancima u
koli. Svi su mislili: Ko je sad ovaj? Ljudi
su ga se plaili. Time je zadobio
potovanje i nastavnici se nisu usuivali
aliti
se na mene koliko su mislili. S tim tipom
joditelja treba biti opezan, mislili su.
*
Ponekad se zapitam: ta bih ja radio da
nisam postao fudbaler? Nemam pojma.
Moda
bih bio kriminalac. U to vrijeme je bilo
mnogo provala. Nisam rekao da smo ili
van samo
da krademo. Ali neko sranje se uvijek
dogaalo, nismo uzimali samo bicikle.
Bilo je to u i
oko robne kue, esto sam i ja u tome
uestvovao, neke i organizovao. Srea da
otac o
tome nita nije znao. Otac jeste pio, ali je
imao i principe. ovjek moe raditi dosta
toga na
svoju ruku, ali nikako krasti, to nikako!
Ali nebo e skinuti za tebe, on je bio
takav tip.
Onaj put, kad smo uhvaeni u robnoj kui
Wessels u zimskim jaknama i ukradenim
stvarima, imao sam sree. Bili smo
pokupili stvari koje nisu samo bomboni i
vake, ve
puno toga u vrijednosti od hiljadu i etiri
stotine kruna. Drugarov otac nas je
preuzeo i
kad je stiglo pismo na nau adresu,
Zlatan Ibrahimovi je uhvaen s
ukradenim stvarima,
bla, bla, bla, uspio sam ga poderati prije
nego ga je tata vidio. Inae, teko bi mi
bilo.
Ali jednu stvar u rei sa sigurnou:
nikad nita nisam imao s drogama.
Razumljivo,
uvijek sam bio protiv toga. Nisam se
slagao ni s oevim pivama, prosipao sam
ih. Bacao
sam i mamine cigarete. Mrzio sam sve
droge i otrove i imao sam sedamnest ili
osamnaest
godina kada sam se napio prvi put i
povraao po stepenitu kao i mnogi
tinejderi. Poslije toga nije bilo slinih
ludosti do
jednog kolapsa u kupatilu poslije prvog
uspjeha s Juventusom. Bio je to
Trezeguet, ta
zmija, koji me nagovorio da pijem shots.
Sanela i ja smo strogo pazili na Kekija u
Rosengardu. Nije puio niti pio, ali smo
ili
za njim i pazili. Bilo je neto specijalno s
mojim malim bratom.
Pomagali smo mu, ali one osjetljive
stvari je povjeravao Saneli. S onim
ozbiljnijim
grubljim stvarima je dolazio meni. Bio
sam uz njega. Preuzimao odgovornost.
Openito
nisam bio svetac, i nisam uvijek bio
ljubazan prema drugarima i prijateljima.
Bio sam
ponekad agresivan, to je ono to me
danas izluuje kad bi to isto neko radio
mom Maxiju
i Vincentu. Sigurno, to je tano. To ne
smijemo zaboraviti. Tada kao da sam
imao dva lica.
Bio sam i dicipliniran i divlji, i napravio
sam cijelu filozofiju o tome. Moj stil je bio
da sam mogao oboje, govoriti i uraditi.
Ne samo govoriti kao: Ja sam najbolji, ko
si ti?
Nema nita tee. Ali ni samo zavijati u
prie to vedske zvijezde znaju. Htio
sam biti
oboje, najbolji i moan. Nije da sam
mislio da u postati neka
superzvijezda. Boe, ja
dolazim iz Rosengarda! Ali svakako sam
malo drugaiji od drugih, ba zbog toga.
Bio sam problematian. Bio sam lud. Ali
sam imao i karakter, takoer. Nisam
uvijek
dolazio na vrijeme u kolu. Bilo mi je
teko da ustanem rano izjutra, to mi je
problem i
danas, ali sam radio zadae, ili preciznije
ponekad. Matematika mi je ila dobro.
Samo,
bam, bam i eto rezultata. Malo kao na
fudbalskom igralitu. Slike i rjeenja su
sijevali u
meni. Ali sam loe pisao cijeli postupak
pa su nastavnici mislili da prepisujem.
Nisam bio
uenik koji je oekivao dobre rezultate
zbog studija. Bio sam blii onima koji su
izbaeni
iz kole. Ali sam ipak uio. Proitao bih
sve prije ispitivanja, a zaboravio sljedei
dan.
Nisam bio udak, ali samo nisam
mogao da sjedim mirno, ponekad sam
znao bacati
gumice i te stvari. Imao sam mrave u
tijelu.
To me izluivalo. Vrtio sam se cijelo
vrijeme, zato ne znam tano. Mogao
sam
ostati oko godinu u jednom razredu dok
nastavnici to ne bi iskoristili da me se
rijee.
Mora promijeniti ovu kolu i otii
tamo gdje spada, rekli su, ne zato
to sam krio
pravila, ve zato da bi me se rijeili.
Stalno sam mijenjao kole i bilo mi je
teko da imam
prijatelje, tata je imao svoj posao, svoj
rat i svoje pie i svakako loe bubne
opne. Stalno
mu je zvonilo u uima a ja sam
pokuavao sve da sam rjeavam
zaboravljajui haos u
porodici. Uvijek se neto deavalo.
Znate ve, mi s Balkana smo grubi. Moja
sestra se drogirala i raskinula s mamom,
ali
i nama, to i nije moda bilo neoekivano
poslije svih problema s drogama i
domovima za
odvikavanje. Ali i moja druga polusestra
je napustila
porodicu. Mama kao da ju je samo
izbrisala, jedva da se sjeam ta se
zapravo i desilo.
Posvaale su se oko nekog momka,
nekog momka iz Jugoslavije. Sestra i taj
momak su se
svaali, mama je iz nekih razloga stala
na njegovu stranu. Sestra je govorila
rune stvari
mami, mama njoj, to razumljivo nije bilo
dobro.
To nije bila prva svaa u naoj porodici,
ali je mama ovog puta bila preponosna, i
mislim da su ona i sestra neto krile.
Poznam tu situaciju, koja se ne
zaboravlja. Sestra je
napustila porodicu, zauvijek. Ne
zaboravljam estoke svae. Sjeam se
idiota koji me je
jednom napao. Ja, kao mama, mogu biti
popustljiv ali je ovaj put otilo preko
granice.
U poetku nas je bilo petero brae i
sestara kod mame, sad nas je ostalo
samo troje:
Sanela, Aleksandar i ja, i nita se vie tu
nije moglo popraviti. Izgledalo je kao
uklesano u
kamenu. Polusestra nije vie htjela uti
za nas, i tako su prole godine. Nije je
bilo. Ali
petnaest godina kasnije telefonirao je
njen sin mami. Moja polusestra je
dobila sina,
unuka moje mame.
Hej, bako, progovorio je djeak, ali
mama nije htjela uti za njega.
ao mi je, rekla je i spustila slualicu. *
Nisam vjerovao kad sam to uo. eludac
me zabolio. Ne mogu opisati osjeaje.
Htio
sam propasti u zemlju. ovjek to ne
smije raditi! Nikad nikome! Tako je puno
ponosa u
mojoj porodici koji je uticao na nas, ja
mogu biti sretan to sam imao fudbal.

U NASELJU KOJE SE ZOVE Rosengard ima

mnogo raznih etvrti koje su, ustvari,
bile
skoro identine; ni jedna od njih nije
bila ni bolja ni loija od druge, ali ipak
je jedna
imala nii status od svih ostalih. To je
etvrt koja je nazivana ciganska. E ta
je etrvrt
zaista bila na loem glasu. Nije to bilo
tako u stvarnosti podijeljeno, pa da su
svi
Albanci ili Turci ivjeli ili se igrali samo
u jednoj etvrti, ne. Nije porijeklo
stanovnika
odluivalo o tome kakva je etvrt ili
gdje emo se igrati, ali smo se ipak
drali svoje.
Jedna od ertvrti je naprimjer nazvana
Trnoruica. Ta etvrt je imala ljuljake,
mjesto
za igru, jarbol za zastavu i
fudbalski teren gdje smo igrali
lopte svakodnevno.
Ponekad mi nisu dozvoljavali da i ja
igram jer sam bio mali. Tada sam
plamtio od
ljutine. Mrzio sam da budem iskljuen
iz grupe. Mrzio sam da gubim.
U igri s loptom ipak nije bilo najvanije
da se pobjeuje. Najvanije su bile
finte
i trikovi, umjetnost igranja loptom. I to
da uje: Oj, oj! Wow! Gledaj ovo!
Odueviti
i impresionirati drutvo trikovima i
driblanjem, trenirati i vjebati do
besvijesti samo
da bi pokazao da si najbolji od svih.
Najee su mame bile te koje su
prekidale nae
igre viui s prozora:
Kasno je, hajde u kuu, vrijeme je za
veeru.
Uskoro, uskoro, govorili bismo i
nastavljali igrati. Znalo je to
potrajati do
kasno u no, i po kii, i tada je
najee nastajao haos.
Ali mi smo nastavljali igrati, ne
obazirui se na kiu, ni na ta.
Najvanije je bilo
biti brz i u nogama i u glavi, posebno
za mene koji sam bio mali mravko,
pa sam se
morao na sve naine zatititi od
nasilnih napada protivnika. Uio
sam brzo sva
lukavstva jer sam bio prinuen,
oboavao sam da ujem divljenje i
pohvale onih koji
su me gledali. Poesto sam spavao s
fudbalskom loptom i prije nego to
zaspim,
razmiljao sam o trikovima i fintama
koje bih mogao upotrijebiti sutradan.
Sve se
odvijalo kao film u mojoj glavi.
Prvi klub u kojem sam trenirao, zvao
se MBI, Malmo Boli & Idrottsforening.
Bilo mije samo est godina kad sam
poeo. Igrali smo na ljunkovitom
terenu iza
nekakvih zelenih baraka, i najee
sam dolazio ukradenim biciklom. Ne
mogu se
pohvaliti da sam uvijek radio kao
to su treneri htjeli, zato su me i
izbacivali
nekoliko puta. Psovao bih i vritao
idui odatle a oni su uvijek
upozoravajuim
tonom vikali za mnom: Pa dodaj loptu,
Zlatane! Smetalo mi je to, i osjeao sam
se
izostavljeno. U MBI su igrali i stranci
i veani i mnogi roditelji su
reagovali i
prigovarali zbog trikova koje sam nauio
u svojoj etvrti, a ja sam ih sve slao u
neku
stvar materinu i mijenjao klub vie puta.
Naposljetku sam dospio u klub FBK
Balkan i
tek tada sam osjetio da je to bilo ono
pravo.
U MBI su oevi stajali na tribini i navijali
u stilu: Naprijed, momci, svaka ast!
U Balkanu je to zvualo mnogo grublje:
Jebat u ti mater u piku. To su bili stari
Jugoslaveni, s cigarom u ustima, bacali
su cipele na nas i psovali a ja sam
mislio:
Predivno, isto kao kod kue. Ovdje mi je
super! Trener je bio Bosanac. Imao je
iskustvo
iz jae lige u bivoj Jugoslaviji, i
nekako se postavio kao otac svih nas.
ak mi je
ponekad davao i neku krunu za sladoled
ili neto drugo, samo da utiam glad.
Bio sam i golman neko vrijeme.
Nemam pojma zato. Moda to sam
poludio
jedanput i rekao golmanu: Ti si
bezvrijedan, nema pojma, ja bih puno
bolje branio
od tebe. I bilo je to sigurno djelimino
istina. Ali na jednoj utakmici sam
propustio
toliko golova da sam skoro poludio, ljut
na samog sebe. Vritao sam i derao se
daje
sve sranje, fudbal je sranje i sav svijet je
sranje i prijetio sam da u otii da igram
hokej
umjesto fudbala!
Puno je bolje igrati hokej, budale
idiotske. Ja u postati profesionalac u
hokeju,
kunem se... jebite se svi!
Toliko od mene: otiao sam i raspitao se
o hokeju, i doavola, sve te stvari koje su
mi bile potrebne samo da bih trenirao
hokej. Zatitno odijelo! A cijena opreme
uas!
Odustao sam od ideje im sam shvatio
da nemam novca ni za opremu, i ta mi
je
preostalo nego da se vratim tom
govnastom fudbalu. Ali sam u svakom
sluaju
odustao od uloge golmana i poeo
trenirati kao napada
Jednog dana kad smo trebali odigrati
utakmicu, ja se nisam pojavio i trener se
derao kao lud: Gdje je Zlatan? Gdje je
Zlatan? Preostalo je bilo jo samo
nekoliko
minuta do poetka utakmice i svi, ba svi
su sigurno htjeli da me zadave. Gdje je
on?
Doavola, kako moe izostati s ovako
vane utakmice? U istom trenutku su
ugledali
jednog luaka koji se strahovitom
brzinom pribliavao grupi na ukradenom
biciklu, i
vozio je pravo prema treneru. Da li je on
na putu da udari trenera? Nee, tano
ispred
trenerovog nosa zakoio sam i istrao na
teren, i po licu sam mu vidio da je ljut.
Koei biciklom isprskao sam ga blatom i
pijesak mu je upao u oi, ali me je ipak
pustio da igram i pobijedili smo. Bili smo
super tim. Sjeam se i kad sam
bio kanjen da sjedim na klupi prvo
poluvrijeme zbog nekog sranja. Gubili
smo s
4:0 protiv jednog snobovskog tima iz
Vellinga. To je bila utakmica stranci
protiv
finih vedskih djeaka. Masa
testosterona i agresivnosti se osjeala u
zraku, i ja
sam bio ljut kao ris jer sam sjedio na
klupi. Kako me je idiot mogao smjestiti
na
klupu!
Jesi li ti lud? pitao sam trenera.
Smiri se. Ulazi u igru uskoro.
Ubacio me u igru i dao sam osam
golova! Pobijedili smo s 8:5, ismijavali
snobove i, naravno, ja sam bio najbolji.
Bio sam tehniar i mali majstor sa svim
neoekivanim trikovima koje sam
nauio i izvjebao na malim i tijesnim
prostorima kakav je bio teren kod moje
mame. Umaraju me prie svih tih
kretena
koji se hvale da su vidjeli zvijezdu u meni
bla, bla, bla... Ja sam ga uio, on je bio
moj najbolji drug. Sve su to izmiljotine.
Niko nita nije vidio niti su veliki
fudbalski klubovi kucali na moja vrata,
bar
ne onako kako se prialo kasnije. Ja sam
bio nevaspitano derite. Nije bilo uope
tako kako se pria: A, ovaj talenat treba
cijeniti i njegovati! Bilo je prije: Ko je
pustio ovog crnoglavca da igra?, i ve
tada je sve ilo naopako. Ja sam mogao
zabiti osam golova, ali nisam mogao
nikada pripadati njima, onima to nisu
crnoglavci.
Druio sam se s jednim momkom koji se
zvao Tony Flygare. Imali smo istog
uitelja iz maternjeg jezika. I njegovi
starci su bili negdje s Balkana kao i moji,
i on
je bio mali buntovnik. Nije ivio na
Rosengrdu nego malo dalje u etvrti
po
imenu Vitemollegatan. Bili smo isto
godite, on je roen u januaru a ja u
oktobru,
i to ima znaaja garantovano. Bio je i
vei i jai tjelesno i izgledao je kao
vei
fudbalski talenat. Dobijao je mnogo
pohvala i ja sam se osjeao
zapostavljeno, bio
sam u njegovoj sjeni. Stalno se
ponavljalo: Gjedaj Tonyja! Koji igra!
Bio sam
prinuen da trpim i borim se u pozadini.
Ali kao to sam ranije rekao, nije se od
mene oekivalo bog zna ta, nisam
ispunjavao niija oekivanja. Bio sam kao
mali
divljak, luak, osim toga nisam se znao
kontrolisati uope. Nastavio sam se tui s
protivnicima, a i sa sudijama, i da ih
udaram glavom kad mi pukne film, i
mijenjao sam klubove kako mi se
efnulo. Igrao sam u klubu Balkan, a
zatim
preao u MBI i ponovo u Balkan, pa zatim
u BK Flagg. Sve je bilo zamreno i
zbunjujue, i nikad me niko nije odvezao
na trening. Ponekad bih se zagledao na
klupu gdje su uobiajeno sjedili roditelji.
Moj otac nije nikada bio tu, niti meu
Jugoslavenima niti meu veaninu, i ne
znam ta sam u tim trenucima mislio, ali
znam da sam bio sm. Sm

na cijelom svijetu i snalazio sam se kako

sam znao. Navikao sam da se sam
snalazim, ali
me je moda ipak sve to boljelo. Nisam
imao pojma gdje se nalazim. Navikne se
na takav
ivot i dri sve to po strani. Stari je bio
takav i tu se nije nita moglo uiniti. On
je bio
beznadean sluaj, istovremeno
fantastian, danas ovakav sutra
onakav, teko ga je
opisati. Nisam nikad mogao raunati na
njega, ne na isti nain na koji su druga
djeca to
mogla. Ali sam se, na neki udan nain
ipak nadao njegovoj podrci. Stari je
imao svoje
trenutke angaovanosti, i elio je da
postanem advokat^
Ne mogu tvrditi da smo dijelili iste snove
i nadanja. U onim krugovima u kojim
sam
se kretao ne postaje se advokat. Radili
smo lude stvari i sanjali da
postanemo neko i
neto, ali ne mogu rei da smo imali
podrku naih roditelja. Sve bi se
diskusije svodile
na glupa objanjenja o vedskoj historiji i
ratu na Balkanu uz nau muziku, pivo, i
prazan
friider. Ali ponekad bi i on, moj stari,
nalazio vremena i razgovarao o fudbalu
sa mnom i
svaki put kad bi to inio, ja sam bio
presretan. Ipak je on bio moj otac, i
sjeam se jednog
dana kad je vano rekao:
Zlatane, vrijeme je da ti pone igrati u
nekom veem klubu.
Kakav vei klub? Kakav klub?
Dobar tim, Zlatane. Vrhunski, kao to je
Malmo FF!
Nita mi nije bilo jasno!
ta je to bilo tako specijalno u tom klubu
Malmo FF? Nisam nita znao o tim
stvarima,
ta je bilo dobro a ta nije. Ali sam znao
ba za taj klub. Igrao sam protiv njih u
klubu
Balkan i razmiljao: Zato da ne? Ako
stari kae tako. Ali nisam imao pojma ni
gdje su
igrali, niti gdje je stadion, niti sam znao
neto o Malmou. Sve je to za mene bio
jedan drugi
svijet. Prvi put sam otiao u centar grada
kad mi je bilo sedamnaest godina, i ni
tada nisam
nita shvatao
0 ivotu koji se vodio tamo. Brzo sam
nauio put do terena gdje sam trenirao,
1 trebalo mi je trideset minuta
biciklom da stignem s mojom kesom
iz lokalne
prodavnice. I bez uvijanja mogu rei da
sam tamo bio nervozan. U ovom klubu je
bilo sve
ozbiljno, nije vie bilo zafrkavanja kao u
drugim klubovima: Hajmo momci da se
malo
poigramo lopte! Ovdje se borilo za
mjesto, provjeravali su nau igru i
ocjenjivali da li
pripadamo grupi ili ne. Ja sam u
startu osjetio da nisam kao drugi i
odmah sam se
pripremio na odluku da me nee primiti.
Meutim ve drugi dan me je pozvo
trener po
imenu Nils i rekao:
Zlatane, dobro doao u na klub.
Zaista?
Bilo mi je tada samo trinaest godina, i
u tom klubu je bilo jo nekoliko
stranaca,
izmeu ostalih i Tonny. Svi ostali su bili
veani iz viih klasa i snobovskih
porodica i ja
sam se osjeao kao da sam pao s Marsa.
Ne samo zato to moj stari nije ivio u
velikoj
luksuznoj kui i nikad nije dolazio na
utakmice, nego to sam ja i govorio
drugaije i
ponaao se drugaije. Driblao sam
loptom, pucao mi je film u sekundi, tukao
sam se na
terenu... Jedanput sam dobio uti karton
zato to sam se derao na moje suigrae.
Ne smije tako, Zlatane, tako se to ne
radi!, kritikovao me je sudija.
Ma vuci se u pakao i ti s njima,
odbrusio sam sudiji, i on me istjerao
napolje.
Poelo je komeanje meu veanima, i
roditelji su htjeli da me iskljue iz kluba,
a ja
sam po hiljaditi put mislio: Boli me uho
za sve, ko ih ia. Opet u promijeniti
klub. Ili u
promijeniti sport, tekvando moda, to je
ionako bolji sport. Fudbal je sranje tee
vrste.
Jedan od roditelja je iao okolo s
peticijom skupljajui potpise da me
izbace iz kluba.
Moramo ga istjerati! Potpiite, blabla.
Nije bilo normalno! Okej, jesam se ja
pobio s njegovim sinom. Jesu i oni mene
napali
prljavo i jesam i ja pobjesnio. Udario sam
ga glavom u glavu, iskreno govorei, ali
mi je
poslije toga bilo i ao i krivo. Otiao
sam mu i u bolnicu i izvinio se. Ali
sve ovo je
idiotizam, pisati peticiju da me
izbace. Ma hajde bjei! Otilo se
predaleko! Ake
Kallenberg, trener, samo je zurio
iznenaeno u papir i rekao:
Kakvo je ovo smijeno sranje!
Pocijepao je peticiju. Ake je bio dobar
ovjek. Ili bolje da kaem, i dobar i nije.
Jedne
me je godine posadio na klupu skoro
cijelu sezonu kad sam igrao za juniore. I
kao i svi
drugi, i on je smatrao da previe driblam
i galamim na suigrae i da je to veoma
pogrean
stav u igri... neto u tom stilu! Te godine
sam nauio vanu stvar, a to je da ako
jedan
momak kao to sam ja, zahtijeva
potovanje od trenera i suigraa, onda
mora da bude pet
puta bolji od Lefea Perssona i trenira
deset puta vie i ee od ostalih.
Inae nema
nikakve anse da se probije, da uspije.
Ne na ovoj zemaljskoj kugli, i ne jo ako
je sitni
lopov bicikala kao to sam bio ja.
Trebao sam, naravno, prestati s
glupostina, ali bilo mi je daleko do terena
gdje sam igrao,
sedam kilometara, a najee sam iao
pjeke. Ma bio je to i prevelik izazov,
posebno kad
bih ugledao neki lijep bicikl. Jeanput sam
ugledao jedan uti s mnotvom nekakvih
korpi i
pomislio, zato ne? Pojaem bicikl i
odvezem se na stadion, i moram priznati
da je bilo
udobno voziti. Ali sam brzo
shvatio da sam ukrao potarev bicikl, jer
su u onim korpama bila pisma. Brzo sam
siao s
bicikla i parkirao ga u stranu. Nisam htio
da budem kradljivac pisama.
Jednom drugom prilikom, oteli su meni
bicikl koji sam ranije ukrao, i stajao sam
ispred
stadiona, mislei: ta sad? Bilo mi je
mrsko ii pjeice, jer sam bio i umoran i
gladan i
nestrpljiv, a daleko do kue. Ukrao sam
jedan nov novcati bicikl ispred same
svlaionice.
Kao i obino lagano sam, bez veih
napora, obio bravu i odvezao se kui. Bio
je to stvarno
dobar bicikl. Parkirao sam ga daleko
od kue, paljivo da me ne bi uhvatili.
Tri dana
kasnije svi iz tima smo bili pozvani na
hitan sastanak. Ve sam pretpostavljao
daje neki
problem, jer smo bili pozivani samo kad
je u pitanju bio problem ili kritika. I
odmah sam
smislio priu da to nisam bio ja nego
moj mlai brat. Bile su tane moje
pretpostavke,
sastanak je bio sazvan zbog ukradenog
bicikla pomonog trenera.
Je U iko vidio bicikl?, pitali su.
Ma kakvi, niko nije nita vidio, ni ja
nisam nita vidio, i u ovakvoj situaciji se
nita niti
uje niti vidi! Tako je to funkcionisalo.
Pravi se budala i uti kao riba ili kae
neto kao:
Ali stvarno mi je ao, i meni su jednom
ukrali bicikl, jadan ti.
Bilo mi je ao to sam to uradio. ta bih
ja uradio da sam na njegovom mjestu?
Ba je
baksuz! Bio sam kao u oku. Bicikl
pomonog trenera! Trenera treba
potovati. Tek tada
sam shvatio! Ili bolje reeno mislio sam
sluati o taktici, i zonskoj igri, i o svemu
to se tie
fudbala, ali istovremeno ne sluati. Ali
kao i do sada nastaviti i driblati, i izvoditi
trikove, i
igrati po svome. Sluati a ne uti! To je
bila moja filozofija! Ali da im ukrade
bicikl, nije se
nikako uklapalo u moj koncept. Otiao
sam kod pomonog trenera i iskreno mu
rekao:
Ovakvo je stanje. Taj dan ja sam
pozajmio tvoj bicikl, bila mi je frka. To je
bilo glupo
od mene, i nee se vie ponoviti! Dobit
e bicikl sutra ujutro!
Nabacio sam najtuniji osmijeh i mislim
da mi je to, na neki nain, upalilo ovaj
put.
Moj tunjikavi osmijeh mije i kasnije
pomogao nekoliko puta u tekim
trenucima i mogao
sam ak i da se naalim na svoj raun
onda kad se ovjek najmanje nadao. Ali
mi nije bilo
lako. Nisam samo ja bio crna ovca u
toru, ali ako se bilo ta desilo ili je
nekome neto
nestalo, optuivali su odmah ba mene.
Imali su i pravo, jer sam ja i bio sirotinja.
Dok su
svi ostali pratili zadnji krik mode i
nosili fudbalske patike marke Adidas ili
Punima s
detaljima od kengurove koe, ja sam
kupovao sve jeftino u trgovakom centru
HkohaUen.
i
igrao u patikama koje su kotale izmeu
pedeset devet i devedeset devet kruna i
nisu bile
ni za dobre bate a kamoli za
fudbalski teren. Nisam imao nita
ime bih se mogao
pohvaliti i zasjeniti njihove modne
krikove.
Kad bismo putovali u inostranstvo,
mnogi su nosili i po dvije hiljade
kruna za
deparac, ja samo moda dvadeset, a
ipak je moj otac preskoio da plati kiriju
jedan put da
bi me poslao na to putovanje. Rizikovao
je da ostane bez stana i krova nad
glavom da bi
mi priutio jedno takvo putovanje. Bilo je
to i lijepo i veliko od njega.
Hajde s nama na piu, ili na hamburger,
Zlatane. Hajdemo da kupujemo malo po
gradu!, zvali bi me.
Neu, nisam gladan sada, moda
kasnije! Hou da odmaram!, lagao bih.
Pokuavao sam da se izvuem i da
budem cool ipak. Nije mi ilo ba
najbolje. Nije
nita bilo ozbiljno, ali sam se osjeao
nesigurno i sve je bilo tako novo za
mene. Nije to da
sam ja teio da budem kao i svi ostali, ali
moda sam ipak prieljkivao da se
stopim u toj
sredini. elio sam da imam stvari kao
i moji drugari, markiranu odjeu i
ostalo. U
principu sam furao svoj fazon, to je bilo
moje najee oruje, moglo bi se i tako
rei. Vidio
sam ja svoje zemljake iz iste etvri, koji
su pokuavali na sve naine da glume
viu klasu,
ali je i to opet bilo pogreno. Ja sam
vrsto odluio da furam svoj fazon i ivim
u svom
sopstvenom stilu jo jae nego prije. I
umjesto da kaem: Ja imam samo
dvadeset kruna,
ja sam lagao i govorio: Ja nemam ni
jedne krune. Tako mi je vie odgovaralo,
bilo mi je
nekako vie coolare da se tako
predstavljam, skroz ludo i otkaeno. Ja
sam bio frajeri iz
ozloglaenog Rosengrda, bio sam
drugaiji i to mi se svialo. Postao je to i
moj sopstveni
identitet, i sve vie sam uivao u toj
ulozi, i uope me nije brinulo to nisam
imao pojma
ta je idol vedskih momaka.
Ponekad smo ili na utakmice prve lige, i
sjeam se da smo jednom gledali
utakmicu
izmeu Malm FF-a i IFK Gteborg, pravo
velika i vana utakmica, prosto reeno.
Tada
su moji suigrai podivljali pokuavajui
da dobiju autogram od jednog fudbalera
koji se
zvao Thomas Ravelli, i koji je oigledno
bio vrhunski svjetski poznati fudbaler.
Pogotovo
poslije nekog slobodnog udarca na
svjetskom ampionatu. Ja nisam imao
pojma ni ko je
on niti sam ikada uo za njega, ali nisam
nikome nita rekao. Nisam htio da
ispadnem
glup. Ali fol je u tome da sam ja u
principu iz Rosengrda i jebe se meni za
veane. Ja
sam navijao za Brazilce, Romarija i
Bobeta i takve kao oni, a jedino to
mi je bilo
interesantno na Ravelliju bio je njegov
fudbalski ore. Jedino ta sam kontao bilo
je da li
bih mogao da ukradem jedan takav za
sebe.
Kao igrai dobili smo zadatak da
prodajemo loto listie koji su se zvali
BingLotto, da
bismo na taj nain namakli malo novca
klubu. I iskreno da vam kaem ja
nisam imao
pojma ta je BingLotto niti ita o tom
televizijskom programu s voditeljem koji
se zvao
Loket. Ali sam iao od vrata do vrata u
naselju i prodavao:
Zdravo, ja se zovem Zlatan i
izvinjavam se to smetam. Jeste li
zainteresovani da
kupite jedan loto listi?
Nisam imao nikakvog uspjeha, iskreno
govorei. Prodao sam jedan loto listi
i ni
jedan boini kalendar. Drugim rijeima
nita. Na kraju je stari kupio sve. I nije to
bilo fer,
nismo mi imali para za takve gluposti, a
nije nam ni trebalo jo malo smea po
kui. Osim
toga nikakvo zadovoljstvo nam nisu
priinjavali ti boini kalendari koje smo
poinjali
otvarati jo u novembru. To je zaista bilo
smijeno kako su mogli da alju nas
djecu da
skoro prosjaimo od kue do kue.
Naa preokupacija je bila da igramo
fudbal, i bili smo izuzetno jak tim,
generacija
'&0/'81. u Malmou. To je bio Tonny
Flygare, Gudmundur Mete, Matias
Concha, Jymmy
Tamandi, Markus Rosenberg, a bio sam
tu i ja. To su bili snani i jaki momci, a ja
sam
postajao sve bolji i bolji, ali se ipak
prigovaranje vezano za mene
nastavljalo. Najvie su
protestovali roditelji. Bili su uporni i nisu
odustajali. Eno ga, opet dribla! On nije
pravi
igra za ovaj tim! Ludio sam od tih
komentara. Ko su bili oni, doavola, da
stoje tamo i
ocjenjuju me? U isto vrijeme proirila se i
pria da ja imam namjeru da prestanem
igrati
fudbal. To nije bilo istina. Ali sam zaista
elio promijeniti klub. Nisam ja imao
oca na
svojoj strani, da me brani ili da mi kupuje
najskuplju garderobu. Morao sam sam da
se
borim, i gdje god da sam maknuo,
nailazio sam na te vedske oeve i
njihove razmaene
sinove i objanjavao im na svoj nain ta
je sa mnom pogreno. Naravno da sam
posustao,
bio sam nemiran. Htio sam u akciju,
samo u akciju. Trebao mi je neki novi
izazov, neto
novo.
Johnny Gyllensjo, trener mlaih juniora,
uo je za to i postavio je pitanje na
sastanku
kluba. Ma dajte, molim vas, ne mogu svi
biti zalizani. Izgubit emo velikog igraa
s
nevjerovatnim talentom! Napisan je
ugovor koji je moj otac potpisao.
Dobio sam
hiljadu i po kruna svaki mjesec i to je za
mene bio uspjeh i dovoljna motivacija da
se jo
vie trudim i treniram... nisam vie bio
totalno nemogu.
Najedanput sam primijetio da sam
poeo i da ujem i da sluam.
Trenirao sam
estoko da primam loptu sa to manje
komplikacija. Ali moram naglasiti,
da jo uvijek nisam zablistao u pravom
svjetlu. Jo uvijek je Tonny imao svu
panju, a ja
sam upijao sva znanja da bih postao
dobar kao i on. Cijela generacija je bila
okupirana
brazilskim trikovima i fazonima,
stimulirali smo, napucavalj i izazivali
jedni druge. Na
neki nain se opet vratila ista atmosfera
kao kod moje stare u onoj etvrti na
Rosengardu.
Kad smo dobili kompjutere, skidali
smo finte i trikove koje su izvodili
Ronaldo i
Romario, i onda dugo vjebali sve dok ne
bi bilo perfektno. Puno puta smo vraali
film
unazad i gledali. Kako to bi sada? Kako je
ovo uspio da uradi?
Jedno je sigurno: svi smo ve bili nauili
da toucha loptu. Ali Brazilci su gurkali
loptu
stopalom a mi smo trenirali konstantno
sve dok to nismo poeli izvoditi i na
utakmicama.
Mnogi od nas su igrali na taj nain, ali
sam ja otiao veliki korak naprijed. Uao
sam u
dubinu kontrole lopte. Bio sam,
iskreno govorei, perfekcionista i
potpuno opsjednut
loptom i tim trikovima.
Ti trikovi bili su poticaj da se pokaem, i
ja sam driblao, bez obzira koliko su se i
oevi i treneri suprotstavljali tom
nainu moje igre. Ali se nisam
prilagoavao svim
pravilima. Ili da bih pojasnio, ja sam
radio i jedno i drugo. Htio sam da nauim
i to to su
treneri traili od mene, ali i puno toga to
oni nisu traili, i ilo mi je sve bolje i
bolje.
Moram priznati, nije ba uvijek ilo kako
sam ja htio. Ponekad je boljelo i vie
nego to sam
htio priznati. Veliki uticaj na mene je
ostavljala situacija oko mog starog i
majke. Bilo je tu
mnogo gluposti koje su morale isplivati
na povrinu.
U koli koja se zvala Sorgenfri zaposlili su
specijalnog pedagoga zbog mene, bio
sam
strano ljut. Priznajem bio sam nemiran,
moda najgori od svih, ali specijalni
uitelj zbog
mene... Bilo je malo pretjerano! Ma
hajde, molim vas! Imao sam dobre
ocjene. Iz likovnog
petica, etvorka iz engleskog, hernije i
fizike. Nisam ja bio neki drogera. Ne
sjeam se da
sam estito povukao dim cigarete u to
vrijeme. Ja sam samo bio nemiran i
glupirao se,
smetao. Ali je krenula pria da sam
krenuo u specijalnu kolu. Ba su
htjeli da me
negativno obiljee, osjeao sam se
kao vanzemaljac. Osjeao sam se kao
da je u meni
postavljena tempirana bomba koja
odbrojava. Da li je uope potrebno
naglasiti da sam bio
odlian u fizikom vaspitanju. Moda mi
je nedostajala koncentracija i bilo mi je
teko
sjediti mirno na asu s knjigama. Ali
mogao sam ja da se koncentriem ako je
trebalo da
utam loptu ili bacam kuglu.
Jednog dana smo igrali innebandy. Ta
moja specijalna uiteljica je bik prisutna
i samo
je zurila u mene. Posmatrala je i
najmanju stvar koju sam uradio i visila
mi za petama, kao
flaster. Tako sam se naljutio da sam je
spucao
loptom pravo u glavu. Ona se okirala;
poslije toga su zvali mog oca i htjeli da
me poalju
kod psihijatra, ili u neku specijalnu kolu,
ili neki dom za prevaspitavanje, ta ja
znam.
Ako me razumijete, bilo je sasvim
pogreno o tome diskutovati s mojim
ocem. Niko nema
pravo da tako govori o njegovom djetetu,
a ponajmanje uitelji koji prate njegovo
dijete.
Poludio je od Ijutine, i derao se na cijelu
kolu nekim divljim kaubojskim stilom:
Ko ste
pa vi da osuujete moje dijete na
psikijatriju? Vi biste trebali, vi biste
trebali biti zatvoreni
na psikijatriji. ta je s vama, mome dijetu
nije nita, on je najbolje dijete na svijetu,
gonite
su u materinu svi odreda!
On je klasian ludi Jugoslaven, potpuno
ufuran u svoj fazon, a ta uiteljica je
prestala
da radi ubrzo nakon toga. Moda nije ni
udno, ali su stvari postale puno bolje
poslije
toga. I moje se samopouzdanje lagano
vratilo. Ipak je to bila velika stvar za
mene.
Specijalni uitelj samo zbog mene? I
sada sam ljut. Naravno bio sam
nestaan, i
nemaran, ali obiljeiti dijete na takav
nain. Tako se ne smije postupati s
djecom!
1

Kad bi neko sada mog Maxa ili Vincenta

tretirao na taj nain, ja bih bio gori od
mog
oca i ponaao bih se gore od umskog
divljaka. Kunem se. Taj nain podvajanja
jo uvijek
sjedi kao rana u meni. To me je grizlo!
Okej, na due staze, kad sada
rezonujem, moda me
je to uinilo jaim danas, ne znam!
Postao sam pravi borac. Ali tada me je to
unitavalo. Znate, jednog dana trebao
sam
ii na sastanak s jednom djevojkom, i
nisam ba bio neto posebno iskusan
s curama.
Momci sa specijalnim pedagogom za
petama, pa nije to ba za neku pohvalu,
je li? Samo
zatraiti njen broj telefona je za mene
bilo katastrofa, sav se preznojim. Za
mene je ona bila
pravi san i jedva sam uspio promucati:
Moemo li se vidjeti poslije kole?
Da, naravno, odgovorila mi je
ta kae da se naemo na Gustavu tad
i tad?
Gustav je Gustav Adolfs torg, koji lei
izmeu centra Triangelna i Stortorgeta
u
centru Malmoa i izgledalo mi je da joj se
ideja svia. Ali kad sam doao tamo, nje
nije bilo.
Bio sam veoma nervozan. Nije ovo bilo
ba moj teren i osjeao sam se
nesigurno. to nije
dola? Zar joj se vie ne sviam?
Prolazila je jedna minuta, dvije, tri, deset
minuta, i na
kraju nisam mogao vie ekati. To mi je
tog trenutka bilo najgore ponienje.
Ba me je izradila, mislio sam! Ma ko bi i
htio da bude sa mnom? I otiao sam
odatle. Briga me za nju. Ja u postati
fudbalska zvijezda. Ali je situacija bila
glupava.
Autobus kojim je ona trebala doi je
kasnio jer je ofer uzeo pauzu da zapali
cigaru, i
ona je dola na prazno mjesto sastanka
isto tako tuna kao i ja.

POEO SAM POHAATI GIMNAZIJU,

Borgarskolu, drutveni program s
fudbalskim usmjerenjem. Oekivanja su
bila velika. Sve e se sad promijeniti! Bit
u
pravo cool!, mislio sam ali sve je ipak
nekako dolo kao ok. Okej, bio sam
spreman!
Bilo je nekoliko Limhamn momaka u
razredu. U jednom oku kolskog
dvorita neke druge djevojke i drugi
tip momaka puili su u svojoj super
cool
odjei. Tamo odakle sam ja dolazio svi su
nosili patike i trenerke marke Adidas ili
Nike. Za nas su to bile najvie modne
egzibicije i ja sam tako obuen hodao
svuda.
To to tada nisam shvatao bilo je da
oko mene ija Rosengard kao
svijetlea
reklama. Na elu mi je pisalo made in
Rosengard! inilo mi se da onaj
specijalni
pedagog jo uvijek ide za mnom.
U Borgarskoli su nosili Ralph Lauren
majice, Timberland cipele i koulje!
Samo
to! Skoro da nikad prije nisam vidio
momka u koulji i shvatio sam odmah da
i ja
hitno moram napraviti neto u vezi s
tim. Toliko zgodnih djevojaka na
jednom
mjestu, u mojoj novoj koli, ali nije se
ba moglo razgovarati s njima a izgledati
kao
najei doseljenik iz predgraa. Ozbiljno
sam o tome razgovarao s ocem i svaali
smo se. U to vrijeme dobijali smo aki
dodatak od drave koji je iznosio sedam
stotina devedeset pet kruna mjeseno, i
za oca je bilo prirodno da on raspolae
tim
novcem jer je ori plaao sve raune.
Morao sam mu izloiti stvar na sunce:
Ne mogu ii u kolu ko najvei papak!
Shvatio je na neki nain. Dobio sam cijeli
aki dodatak i bankovnu karticu s
nacrtanim drvetom. Dodatak je stizao
svakog dvadesetog u mjesecu i mnogi
od
mojih prijatelja su stajali kraj bankomata
ve u 23.59, no prije sveane isplate, i
ekali pitajui se: Hoe li ta pono?
Deset, devet, osam... Lino, mislim da
sam bio
vei mangup od njih. Ve sljedeeg jutra
sam potroio prilino od sume za jedne
Davi farmerke.
Najjeftinije. Kotale su dvije stotine
devedeset devet kruna na koje sam
dodao
jo nekoliko pike-majica, tri za
devedeset devet. Eksperimentisao sam
sa
stajlinzima. Nita nije funkcionisalo. I
dalje je svijetlio Roseng&rd iz mene
cijelog.
Jednostavno, nisam se uklapao. Osjeao
sam se tako. Bio sam cijeli
svoj ivot mali, sve do tad. Ali tog ljeta,
desilo se neto: porastao sam itavih
trinaest
centimetara samo za nekoliko mjeseci, i
izgledao zaudo kao glista. Jednostavno
morao
sam da se pokaem i dokaem. Prvi
put sam poeo da izlazim u grad,
Burger King,
Triangel i na Lilla Torg.
Ponekad sam furao malo ee fazone
jer su mi falile neke sitnice, inae ne bih
imao
anse na naem kolskom dvoritu.
Posudio sam naprimjer estok MP3
Minidisk od
jednog momka. Muki ormarii su
stajali ispred uionica, svaki sa
specijalnom
kodiranom bravom. Od jednog dobrog
druga saznao sam ifru dotinog momka:
desno
pet, lijevo tri... naravno, kad njega nije
bilo tamo i onda izaem napolje na
dvorite s
njegovom dobrom muzikom. Osjeao
sam se pravo cool. Ali ni to nije bilo
dovoljno.
Jo uvijek mi je puno toga falilo. I dalje
sam bio doseljeniko dijete iz predgraa.
Moi drug je bio pametniji, smuvao
djevojku iz fine porodice i priom
pridobio i njenog
brata i, naravno, nosio njegovu odjeu.
Dobar trik, iako se nije isplatilo na duge
staze.
Jednostavno mi iz predgraa nismo imali
upliv. Bili smo drugaiji. Ipak, drug se
pojavio
s najboljim markiranim odjevnim
predmetima, imao je curu i izgledao
mono. Lino,
osjeao sam se donji. Furao sam samo
fudbal.
Ni fudbal mi nije iao tada, Igrao sam u
ekipi juniora gdje su svi bili godinu stariji
od mene, to je bilo i neko dostignue,
zar ne? Bili smo fantastian tim, jedan od
boljih
u zemlji za nae godine. Ali sam ipak
sjedio na klupi. Bila je to odluka
Akea
Kallenberga. Trener naravno moe da
poalje na klupu koga on hoe. Ne
vjerujem da
se tu radilo o fudbalu. Kad god bi me
uveo u igru, davao sam golove.
Nisan^bio lo.
Ali za njih sam bio, na neki samo njima
znan nain, pogrean.
Govorili su da nisam davao dovoljno za
tim. Tvoji driblinzi nisu korisni za tim!
Takve komentare sam uo na stotine
puta i osjeao signale: Kakav Zlatan? Kao
da nije
uravnoteen? Nije to bio sav spisak
primjedbi, ali nije ni daleko od toga, a
istina je da
sam se znao izderati na suigrae. Vikao
sam i priao previe na terenu. Znao
sam se i
posvaati s gledaocima. Nita ozbiljno,
tek onako. Imao sam svoj poseban
smisao za
humor i svoj stil igre. Bio sam drugaiji
igra, znao sam brzo planuti. Nisam se
ba
osjeao kao kod kue u MFF-u. Mnogi su
to vidjeli tako. Sjeam se juniorskog SM-
a.
Kvalifikovali smo se za finale, bila je to
velika stvar, naravno.
Ake Kallenberg me nije izveo na teren s
ekipom. Nisam ak sjedio ni na klupi.
Zlatan je
povrijeen, rekao je pred svima zbog
ega sam ja vrisnuo, ta
povrijeen? Kakva je to pria? Traio sam
objanjenje:
0 emu ti to pria? Kako moe kazati
tako neto?
Povrijeen si, ponovio je, a ja nisam
vjerovao svojim uima. Zato je izrekao
takvu la, ba tad kad smo igrali u
finalu?
To kae samo zato to me nee u
igri.
On me doivljavao takvog,
povrijeenog, a ja sam od svega toga bio
kao lud.
Neto udno je visilo u zraku. Niko nije
govorio istinu. Niko nije bio dovoljno
ovjek i te godine je Malmo FF
junior-SM pobijedio bez mene, to ba
i nije
doprinijelo mom samopouzdanju.
Sigurno je da sam izrekao masu
bezobraznih
stvari. Kad me nastavnik talijanskog
izbacio s asa, odgovorio sam mu: Ba
me
briga za vas. Ja u i tako i tako nauiti
jezik kad budem profesionalni igra u
Italiji! Sada to zvui pomalo i smijeno.
Tada je to bila samo pria. Ni ja nisam
vjerovao u to. Kako bih i mogao
vjerovati kad nisam bio stalni igra ni
u
juniorskoj ekipi?
Ba tada se A-tim naao u kripcu.
Malmo FF A-tim vaio je kao najbolji u
vedskoj. Sedamdesetih godina, onda
kad'je otac doselio, klub je bio
dominantan.
Jednom je ak dospio finale Lige
ampiona, ili Evropskog kupa, kako se to
tad
zvalo, i skoro niko iz juniora nije uzet.
Rukovodstvo kluba regrutovalo je radije
igrae iz drugih vrhunskih klubova.
Onda se sve promijenilo. Niko nije
znao
zato, ali klubu vie nije ilo dobro.
MFF koji je uvijek bio plasiran u vrhu
Allsvenskana prijetio je pad. Igrali su jako
loe. Ekonomski stajali jo loije. Nisu
imali mogunosti da kupe nekoliko novih
igraa i nekolicina iz podmlatka dobila
je ansu. Moete zamisliti ta smo
govorili o tome! Koga e uzeti? Njega ili
njega?
Izabran je Tony Flygare, naravno, i
Gudmundur Mete, i Jimmy Tamandi. 0
meni nisu ni razmiljali. Bio sam zadnji u
timu koga bi uzeli. Tako sam mislio.
Tako je mislila veina. Ozbiljno govorei,
za mene nije bilo nikakve nade. ak i
moj trener me smjestio na klupu. Zato
bi me A-tim htio? Nije me bilo ni na
mapi. A opet nisam bio ni loiji od
Tonyja, Metea ili Jimmyja. To sam i
pokazao u
trenucima kada bi me ubacili u igru. U
emu je onda problem, doavola? ta
oni
misle? Sve mi se to vrzmalo po glavi i
sve vie sam bio uvjeren da je i sudbina
tu
uplela svoje prste.
Biti vragolasti momi, pomalo
bezobrazan, drugaiji od svih na due
staze
znailo je samo nevolje. Kad stvarno
zatreba, niko nije htio neke doseljenike ili
divljake koji se samo zajebavaju. Malmo
FF vaio je za dobar klub. U vrijeme svog
procvata imali su samo plavokose i
solidne igrae poput Bosse Larssona.
Ti momcu su uvijek govorili lijepo, u tim
naprosto nisu uzimali igraa s
doseljenikim korijenima. Okej, Yksel
Osmanovski, jeste bio.
I on je bio iz Rosengarda. Igrao je za Bari
prije. Ali je bio i precizan tip. Ne, ne
nee biti nikakve A-lige za mene.
Potpisao sam ugovor za omladinsku
reprezentaciju. Morao sam se zadovoljiti
time i s U20. U20 je neto to se rodilo u
mojoj fudbalskoj gimnaziji u Borgarskoli.
Juniori do osamnaeste, a U20 je imao
dvadeset godina kao starosnu granicu.
Nije nas mnogo ulo u ekipu, nedovoljno
da se napravi jedna dobra postava
igraa. Bilo je to smiljeno da se zadre
igrai da ne napuste klub i esto smo
igrali protiv momaka iz B-postave. Nita
posebno, ali meni je to bila dovoljna
ansa da se pokaem.
Ponekad smo trenirali s A-postavom
gdje sam odbijao ansu da se
prilagoavam. Normalno bi bilo da jedan
junior ne pokuava driblati u takvim
situacijama. Ja sam pravio takve finte u
bliskom kontaktu a onda vikao: Jebeno
smee! Dobro je. Mislio sam: Zato ne?
Nemam ta izgubiti. Davao sam sve od
sebe. Udarao sam estoko i naravno
primijetio da su poeli priati o meni.
ta
on misli ko je?, i slino, a ja sam
mumljao: Idite doavola!, i nastavljao
isto.
Pravio sam trikove nogama i loptom.
Glumio sam estokog momka i primijetio
da me gleda Roland Andersson, trener A-
postave.
U poetku sam se nadao: Misli li da sam
dobar, ili? I sve nade su nestale s
nekim sranjima oko mene. Kad sam ga
sreo ponovo pored terena, samo sam
pomislio: Sigurno je uo neku
alopojku! Neko se alio! U to vrijeme
sam se
razoarao u fudbal, takoer nisam imao
nikakvih uspjeha ni na nekom drugom
ivotnom polju, prvenstveno ne u koli.
Bio sam jo uvijek stidljiv i nesiguran, i
esto sam jeo samo ruak u koli. Jeo
sam kao luak. Manje-vie za sve ostalo
me
bilo ba briga. Uio sam sve manje i na
kraju skroz napustio gimnaziju. Zbog
toga su kod kue poele svae, poeo je
raspad sistema.
Bilo je kao minsko polje, i ja sam se
izvlaio i zadravao u dvoritu sa svojim
fudbalskim tintama. U svojoj sobi sam
postavio Ronaldove slike. Ronaldo je bio
faca. Ne samo za tinte i trikove nego i za
golove u SP-u. Sjajan na svim poljima.
Bio je onakav kakav sam ja elio biti.
Momak u kom ja vidim sve. vedski
igrai
dravne ekipe, ta su oni? Nijedan nije
superstar, o njima se ne govori u svijetu.
Ronaldo je bio moj heroj zbog kog sam
na internetu traio sve, njegove pokrete
na terenu, pimplanja i mislio da je
moan. Ja sam zaplesao s loptom.
Ali ta sam imao od toga? Nita,
mislio sam. Svijet je bio nepravedan.
Momcima kao ja ne daju se anse i ja ne
mogu postati fudbalska zvijezda, bez
obzira na sve moje kvalitete. Tako je
izgledalo. Bio sam pregaen. inilo mi se
da
je moja greka, ali sam pokuavao nai
druge puteve. Nisam imao snage boriti
se
sa svim tim tada. Bjeao sam u igru,
samo sam igrao. Taj dan kad je Roland
Andersson stajao i gledao, igrao sam s
U20 na terenu 1. Tog terena vie nema.
Bio je jedan od onih travnatih, tano
pored Malmo stadiona, i poslije sam uo
da
Roland Andersson eli da razgovara sa
mnom. To je bilo sve to sam znao. Malo
sam se uspaniio, iskreno, i poeo sam
razmiljati:
Jesam li ukrao bicikl? Jesam li koga
razbio? Proao sam kroz sve gluposti
koje sam napravio, izgleda da ih je bilo
prilino, i nisam mogao shvatiti kako je
neto takvo moglo stii i do njega.
Smislio sam hiljadu opravdanja. Roland
je
prodoran ovjek s dubokim krupnim
glasom. Dobar je, ali strog. Dominirao je
prostorijom a ja sam osjeao kako mi
srce ubrzano kuca.
uo sam daje Roland Andersson igrao na
svjetskom prvenstvu u Argentini.
Nije bio samo jedan od zaboravljenih
zvijezda Malmo FF-a iz najboljih vremena
kluba. Igrao je nekad u momadi dravne
ekipe. ovjek koga potuju, sjedio je
sad za svojim pisaim stolom, bez
smijeka. Izgledao je sasvim ozbiljno,
kao da
e me izruiti.
Vozdra, Rolande! ta ima? Jesi li neto
htio?
Uvijek sam se tako pokuavao praviti
vaan. To je neto to sam ponio iz
djetinjstva. Nisam htio da se pokaem
mlakim, njenim.
Sjedni.
Okej, smiri se. Niko nije umro. Kunem
se.
Zlatane, za tebe je vrijeme da prestane
igrati s djecom.
S djecom? ta on to pria, mislio sam. I
ta sam sad ja uradio?
Zato, pitao sam, govori li o neem
specijalnom?
Vrijeme je da pone igrati s velikim
momcima, Zlatane!
Ja nita nisam razumio.
ta?
Dobro doao u A-momad, mome!,
nastavio je, i iskreno ja to ne mogu
opisati, nikad.
Uinilo mi se kao da sam se izduio
deset metara uvis, sretan kao da sam
istrao i pokupio novi bicikl i osjeao
se kao najvei i najvaniji momak u
cijelom gradu.

Mi U MALMU SMO IMALI neto to se zvalo

Milen.
Milen je bila jedna jako duga staza
od deset kilometara. Trali smo od
stadiona do Vattentorneta, uzdu
Limhamnsvgenom, pored svih onih
bogatakih vila, odakle je najljepi
pogled na more. Posebno mi se sviala
jedna
kua, sjeam se bila je roza, predivna,
svi smo joj se divili pitajui se: Wow, ko li
ivi u njoj? Koliko li su bogati ti ljudi?
Nastavljali smo trati prema
Kungsparkenu, kroz jedan tunel, a onda
prema
Borgarskoli, savreno izloeni pogledima
cura i momaka iz kole. Kakvu snagu
sam iz toga crpio! To je bio moj revan.
Ja, obini doljo iz predgraa, koji se
jedva usuivao progovoriti s nekom
curom, sad sam trao s najboljim
momcima
iz MFF-a, kao to su Mats Lilienberg i
ekipa. To je bio poseban doivljaj od kog
sam ja razradio itav sistem. U poetku
sam ih gonio. Bio sam nov u A-postavi i
elio sam se pokazati. Ali sam uskoro
shvatio poentu svega: najvanije je bilo
zadiviti cure.
Zato smo Tony, Mete i ja isprobali
nekoliko trikova. Trali smo prva etiri
kilometra. Kraj autobuskog stajalita na
Limhamnsvgenu bi se vjeto izdvojili.
Niko to ne bi vidio, poto smo bili zadnji
u koloni, a onda smo mirno ekali
autobus da se prebacimo. Naravno,
djelovali smo kao kreteni. Kakav
bezobrazluk! Kasnije bi se sagnuli u
autobusu dok se provezemo pored onih
to
su jo uvijek trali. Na kraju puta
iskoili bismo iz autobusa, potpuno
svjei,
daleko prije svih ostalih i sakrili se iza
nekog oka. Kad bi ekipa naila, mi
bismo se ubacili meu njih onako
odmorni, da zablistamo svojom
svjeinom i
snagom ispred kole. Wow, kakvi snani
momci! Kao da I sad ujem djevojke
kako nam se, ispred kole, dive.
Jednog drugog dana sam rekao Tonyju i
Meteu: Ovo s autobusom je postalo
smijeno. Trebali bismo ukrasti bicikl.
Mislim da su za trenutak oklijevali. Nisu
imali slina iskustva. Ipak sam ih
nagovorio, pokupio sam jedan bicikl i
na
njemu smo se odvezli sva trojica. Drugi
put se sve iskomplikovalo. Ja ba i nisam
vaio za najzrelijeg momka u gradu tad
ali Tony, on je bio kompletan idiot. Taj
luak je doao na ideju da gledamo
pornofilm. Uao je u Kungsan, iznajmio
video i kupio okoladu umjesto da tri.
Tako smo mi jeli okoladu dok su ostali
dogirali trei onu milju uz Milen stazu.
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 65
Trebao sam biti sretan to je Roland
Andersson vjerovao u nae isprike. Ili
moda nije ni vjerovao? Bio je dobar.
Shvatao je nau mladost, ponekad i
ironino. Sigurno je da je pria nadolazila
kao germa na drugoj strani: ta se
deava s tim momkom? Zato Zlatan
ne pokazuje poniznost? uo sam i
uobiajene komentare: Dribla previe.
Ne misli na ekipu. Dio toga je bio
potpuno istinit. Apsulutno! Imao sam
puno da uim. Ostalo je bila ista zavist.
Igrai su osjeali konkurenciju, a ja nisam
bio neka varalica.
Osjeao sam da sam uhvaen u zamku,
nisam bio zadovoljan treninzima u
MFF-u. Igrao sam i u maminom
dvoritu, satima. Smislio sam dobar
nain.
Izaao bih u Rosengard i dozivao djecu:
Plaam deset kruna svakom ko mi
otme loptu!, a to nije bila samo igra. To
mi je iskristalisalo tehniku. Tako sam
nauio da tijelom uvam loptu.
Onda kad nisam pimplao s djecom, igrao
sam fudbal na TV igricama. Znao
sam igrati i po deset sati neprekidno i
esto sam nalazio dobra rjeenja koja
sam
kasnije prenio i u stvarni ivot na
terenu. Moe se rei da je to bio
fotbool
around the clock. Na treninzima u MFF-
u nije bilo lako, moda sam se ja malo i
poigravao s tim. inilo se kao da su
dobili nekog skroz iracionalnog u ekipu,
nekog kog niko nije mogao razumjeti.
Mislim da se svako od nas uklapa u ovo
ili ono stanje, govori to i to u datom
momentu. Alija... ja kao da sam pao s
Marsa. Ja sam samo sipao iz sebe svoje
Rosengard zajebancije.
U klubu je vailo pravilo stariji protiv
mlaih. Mlai su trebali utjeti i
naravno istiti smee. Smijeno,
atmosfera je bila nezdrava u startu. Na
samom
poetku sezone je Tommy Soderberg,
kapiten ekipe, prorekao uspjeh u cijeloj
seriji, ali je sve krenulo pogreno.
Rizikovali smo ispadanje iz lige. To bi bilo
prvi put u nekih ezdesetak godina da
klub ispadne iz prve lige. Navijai su
bili ljuti i zabrinuti. Stariji igrai su dobili
teak teret na lea.
Znali su ta bi to znailo za grad ako bi
ispali iz lige, katastrofu, nita drugo.
Nije bilo vrijeme za zabavu i zajebancije.
Mene je jo uvijek drala ona radost
to sam izabran u A-ekipu i elio
sam da pokaem ko sam i kakav
sam.
Priznajem, to i nije bilo pravo vrijeme za
dokazivanje.
Ali to mije teklo venama. Bio sam novi u
momadi. elio sam da razdrmam
i probudim ljude i odbijao sam da se
klanjam i uiizujem nekome. Ve prvog
dana, kad se golman Jonnie Fedel
izderao Doavola gdje su te lopte?",
reagovao sam, posebno kad sam vidio
da svi gledaju mene i oekuju da u ih ja
donjeti Nikad u ivotu, pogotovo ne sad
kad tako vie!
Donesi ih sam ako ti trebaju,
odbrusio sam, a to je za njih u MFF-
u bila
neuobiajena konverzacija.
To je bilo karakteristino ponaanje nas
momaka iz predgraa a to jednostavno
nije
prolazilo u MFF-u. Mada sam imao
Rolandovu podrku i naklonost drugog
trenera
Thomasa Sjberga, znao sam,
naravno, da ipak vise vjeruju Tonyju.
On je ve igrao
utakmice i dao golove jo u svom
debitantskom nastupu. Ja sam i dalje
ekao na klupi.
Poslije ovoga to mjesto sam jo vie
utvrdio. Ali to nije pomagalo, kunem se.
Moda sam
se trebao zadovoljiti tim i ne uriti toliko,
ali ja tako ne funkcioniem i gotovo. Oni
su
traili poslunost a ja sam htio to prije
na teren i da im tamo pokaem ta
znam, i to
odmah. inilo se daje sve uzalud.
Devetnaestog septembra 1999. susreli
smo se s timom
Halmstada u gostima na rjans Vallu.
Bila je to odluujua utakmica.
Pobjeda ili nerijeen rezultat bi nas
zadrali u
Allsvenskanu. U protivnom, ispali bismo.
Svi u ekipi su bili nervozni i razdraljivi.
Igra
kao da se bila zakovala. U poetku
drugog poluvremena Niklas
Gudmundsson, na
napada, iznesen je na nosilima i ja sam
se ponadao da u biti uveden. Ne,
Roland me
nije ni pogledao a vrijeme je prolazilo.
Nita se nije deavalo. Stajalo je 1:1 i to
je bilo
dovoljno. Petnaest minuta prije kraja
utakmice na kapiten Hasse Mattisson
takoer je
bio povrijeen i ubrzo je Flalmstad poveo
s 2:1. Vidio sam kako su svi problijedili.
Ta situacij a je natjerala Rolanda da me
uvede i dok su svi ostali bili pokunjeni, ja
sam dobio izuzetan adrenalinski napad.
Bilo mi je sedamnaest godina.
Allsvenskan i
deset hiljada gledalaca na tribinama. Na
mom dresu je stajalo IBRAHIMOVI. To je
bilo
golemo, wow, niko me vie ne moe
zaustaviti. Odmah sam zapucao
prema golu i
pogodio preku, a onda se dogodilo
neto. Imali smo kazneni udarac u
zadnjim
minutama, razumijete? Bitka za ivot i
smrt. Obraz kluba bi bio spaen ako
damo gol, u
potivnom bila bi katastrofa, bruka. Svi
vani momci su bili neodluni. Nisu se
usuivali
da pucaju. Prevelik je bio rizik, ali je Tony
hrabro zakoraio naprijed:
Jau!
Bilo je to hrabro od njega. Balkanski
temperament, ne povlaiti se. Sad kad
malo
razmislim, mislim da je ipak neko trebao
da ga zaustavi. Bio je premlad da se nosi
s tako
krupnim zalogajem. Sjeam se da su svi
prestali da diu ili su skrenuli pogled kad
je
zauzeo poloaj. Bilo je muno. Golman
je odbranio udarac, mislim da je uradio
neku
fintu Tonyju i izgubili smo. Poslije toga se
Tony naao u vakumu, izolovan. ao mi
je
momka, a vidio sam i novinare
koji su vidjeli simboliku u svemu tome jer
je to bio trenutak kad sam ja ulazio.
Tony se vie nikad nije povratio u
vrhunski fudbal, ali sam zato ja pimplao
vie.
Ubacivali su me sedam puta u
Allsvenskan utakmicama i u nekom
intervjuu
Roland me nazvao nebruenim
dijamantom. Rijei su mi ostale u
sjeanju, a
ubrzo su me jurili mali oboavaoci
poslije tekmi da im dam autogram.
Ne
mislim da sam tad bio neko, ali me
je to definitivno poguralo nagore. Sad
moram jo otrije! Ne smijem razoarati
ove djeake! Tako sam se hrabrio!
Pazi ovo! Htio sam da ih zovem.
Gledajte najljepu stvar na svijetu!
Ustvari nita nije ni bilo udno, zar ne? U
svakom sluaju, jo uvijek nisam bio
uradio nita veliko. Svejedno su mladi
navijai hrlili niotkud aja sam sve radije
izvodio finte. Ti maliani su mi davali
volju jer oni ne bi dolazili da sam bio
dosadan reprezentativac! Pravio sam
spektakl loptom pred djecom i od
poetka
sam svima davao autogram. Niko nije
traio a da nije dobio. I sam sm bio
mlad. Znao sam ta znai kad ti drugari
dobiju potpis a ti ne.
Svi zadovoljni?, pitao sam ih prije
nego to bih otiao. Puno toga se
deavalo oko mene da bih obraao
panju na nevolje kluba.
Na neki nain sve je izgledalo nezdravo.
Ja sam bio u usponu dok je moj
klub padao. Kad smo izgubili protiv
Trelleborga na svom terenu, gledaoci su
plakali i vikali Rolandu Odlazi! Policija
je imala posla da ga zatiti a bacalo se
i kamenje na trelleborgski autobus s
njihovim navijaima. Nita bolje nije bilo
ni
nekoliko dana kasnije protiv AIK-a,
injenica je da smo katastrofalno
poraeni.
Ispali smo iz lige. Prvi put poslije
ezdeset etiri godine, Malmo FF nije
igrao u najvioj diviziji, a u svlaionici su
se igrai pokrivali runicima po glavi
od stida dok su ih rukovodioci kluba
pokuavali utjeiti, ili ta su ve radili?
Dok su mnogi tako frustrirani i
osramoeni pjenili okolo, neki su smatrali
da
sam ja najvea zvijezda to je trala i
pimplala u ovim ozbiljnim utakmicama.
Nisam puno tome pridavao vanost,
imao sam vanijih stvari o kojima sam
brinuo. Onda se desilo neto
nevjerovatno.
Bilo je to upravo kad sam preao u A-
tim. Trenirali smo na terenu, mi
Malm FF, ponos grada Malma. Nije
bilo mnogo onih koji su dolazili na
treninge da nas gledaju, pogotovo ne tih
dana. Ali jednog popodneva pojavio
se starac s prosijedom kosom
podignutom u rep. Vidio sam ga jo iz
daljine.
Nisam ga prepoznao. Primijetio sam
samo da nas promatra stojei kraj
jednog
stabla i osjeao sam se malo udno.
Slutio sam neto i otpoeo jo ee
sa
svojim fintama. Potrajalo je malo dok
sam shvatio ko je to bio.
U djetinjstvu sam nauio da se
uglavnom snalazim sam jer nikog nije
bilo oko
mene, ali je otac znao initi i
nevjerovatne stvari. Ipak nije bio kao
ostali oevi koje
sam viao. On nije gledao moje utakmice
niti me je bodrio u koli. On je imao svoje
pijanke, svoj rat i svoju jugo-muziku. Sad
nisam vjerovao oima. Onaj starac bio je
stvarno on, moj otac. Doao je da me
gleda a ja sam bio skroz iznenaen.
Bojao sam se
da je to san i poeo sam igrati
luakom snagom: Jebote, ale je
ovdje! To nije
normalno. Gledaj!, htio sam da viknem.
Pazi ovo! Dobro gledaj! Tvoj sin je
najbolji
fudbaler na svijetu!
Mislim da mi je to jedan od najdraih
trenutaka u ivotu. Kunem se. Pridobio
sam
ga. Daleko od toga da nije bio uz mene i
prije, da je zatrebalo dotrao bi on brzo
kao
panter. Sad je to bilo neto drugo,
novo. Otrao sam do njega presretan
i
porazgovarali smo malo, ono
neobavezno, kao da je najnormalnije to
je ba on tu.
Gdje si? ta ima?
Dobar si, Zlatane, dobar!
Nevjerovatno. Starog kao daje neto
puklo odozgo, mislio sam. Postao sam
mu
opsesija. Poeo je pratiti sve to sam
radio. Bio je na svakom treningu. Njegov
stan
postao je muzej moje fudbalske
karijere. Isjekao je svaki lanak, svaku
stranu iz
novina i tako nastavio. Eto, pitajte ga
za bilo koju od mojih utakmica. Sve
ima
snimljeno i svaku rije napisanu o meni,
sve dresove i kopake koje sam imao i
sve
medalje i Zlatne lopte. You name it, sve
je tamo i nije ba u neredu kao to je bilo
prije
s njegovim stvarima. Sve stoji na svom
mjestu i nai e ta god trai za
nekoliko
sekundi. Ima potpunu kontrolu nad tim
stvarima, vjerujte.
Od tog dana na terenu 1 poeo je da ivi
za mene i moj fudbal, i vjerujem da mu
je
to pomglo da se osjea bolje. ivot mu
nije bio lak. Bio je usamljen. Sanela je
prekinula
s njim zbog njegovog pijanenja i rune
naravi u piu, kao i zbog svih tekih rijei
o
mami. Njega je njen odlazak pogodilo,
Sanela je bila njegovo srce i to je i ostala.
Samo
to je vie nije bilo tamo za njega.
Odrekla ga se i to je bila jo jedna tuga
u mojoj
porodici. Drugim rijeima, tata je trebao
neto drugo, novo i to je i dobio.
Razgovarali
smo svakodnevno a to je meni davalo
snagu da se borim i uspijem. Otkrio sam
da
fudbal moe napraviti super stvari, kao
popraviti nae odnose naprimjer. Na
terenu
sam se borio jo vie. ta je znailo sad
ispasti u drugu ligu, sad kad je tata
postao
glavni navija?
Nisam znao ta da radim: da li da
ponem igrati u Superettanu, kako se
druga divizija
nazivala u ali, ili ii dalje? Prialo se da
me hoe u AIK. Je li to bilo istinito? Nisam
znao
odgovor. Nisam imao pojma. Nisam ni
slutio koliko sam bio zanimljiv iako nisam
bio ni
stalni igra Malmo FF-a. Bilo mije
osamnaest godina kad sam trebao
potpisati ugovor za
A-tim, ali sam to odloio. Sve je bilo
neizvjesno, pogotovo od kada su Roland
Andersson
i Thomas Sjoberg dobili otkaz. Jedino su
oni vjerovali u mene onda kada su svi
sumnjali.
Da li bi me pustili da igram ako
ostanem? Nisam znao odgovor i dvoumio
sam se. I otac i
ja smo se nali u nedoumici: koliko sam
ustvari bio vrijedan?
Nisam imao nikakvu predstavu o tome. I
dalje sam davao autograme maloj djeci.
To
naravno nije znailo puno, a moje
samopouzdanje je naizmjenino raslo i
padalo. Ona
prva radost prelaska u A-tim je poela
nestajati. Tada, u prvoj sezoni, sreo sam
momka iz
Trinidad Tobaga. Bio je cool To je bilo
njegovo probno uee u timu poslije
ega mi je
priao.
Deko!, obratio mi se.
Molim?
Ako ne postane profesionalac za tri
godine, sam si kriv!
Kako to misli?
uo si!
Naravno da sam uo!
Samo mi je trebalo vrijeme da to svarim.
Je li to bilo mogue? Da je neko drugi to
rekao, sigurno ne bih vjerovao, ali ovaj
momak je izgleda znao. On je vidio svijet
i to mi je
dalo novu energiju. Jesam li stvarno nova
fudbalska zvijezda? Poeo sam da
vjerujem u
to. Prvi put sam zaista vjerovao i naotrio
se jo vie. U meni je zvonili neto kao:
nastavi,
bit e nova fudbalska zvijezda.
Hasse Borg, stari reprezentativac, bio je
tada sportski direktor u Malmo FF-u.
Odmah
me je primijetio. Pogaam da je uoio
moj talent i da je razgovarao s
novinarima. Zdravo,
zdravo, trebali biste pogledati ovog
momka. Ve u februaru sljedee godine,
doao je
reporter Kvallspostena Rune Smith na
trening. Prijatan, skoro kao prijatelj
razgovarao je
sa mnom nakon treninga. Imali smo
obian razgovor, samo on i ja, nita
posebno.
Govorio sam o Superettanu i o
Malmo FF-u, o svojim snovima da
budem
profesionalac u Italiji, kao Ronaldo, a
Rune je sve zapisivao i smjekao se.
Ne znam,
ustvari, ni ta sam oekivao jer nisam ni
imao neko iskustvo s novinarima. Ipak je
to bilo
velika stvar. Napisao je: "Zapamtite
novo ime na svim buduim
naslovnicama,
ZLATAN! Ime zvui uzbudljivo a i on je
takav
Drugaiji tip igraa, paket dinamita
kad je u napadu. Jo je dodao i ono
nebrueni
dijamant i da sam pomalo drzak, sa
armom, to ba i nije previe
vedski nain u
komunikaciji. Neto tako, ni ja ne znam
tano.
Mora da je bilo neeg u toj reportai.
Dolazilo je sve vie novinara a i djece
po
autogram poslije treninga. I djevojaka,
naravno, a bio je i poneki odrastao
ovjek.
Odskona daska ove histerije to se zove
Zlatan, Zlatan!, a koja je postala dio
mog
ivota i koja je u poetku bila nestvarna:
ta se to u stvari deava? Priaju li to o
meni?
Slagao bih kad bih rekao da mi se to sve
nije svialo. Mislim tako, vjerujete li?
Pokuavao sam cijeli svoj ivot da
privuem panju na sebe i sad odjednom
zadivljeni
ljudi navalili i hoe moj potpis. Naravno
da je cool To je vrh vrhova. Napuhao sam
se od
tog pozitivnog adrenalina. Letio sam
naprijed. Znate, uo sam ljude da
nagaaju: O,
kakva gnjavaa, ljudi me dozivaju ispod
prozora. Hoe autograme. Kao teko
njemu. Ta
pria je ipak bila bezveze.
ovjek se trne od ovakve prie, vjerujte.
Prije svega ako si imao djetinjstvo kao ja,
ako si bio slinavko iz predgraa. Kao
da sam odjednom osvijetljen najjaim
reflektorima sa svih strana. Sigurno je da
veinu stvari nisam bio jo shvatio kao
to je
zavist i te psiholoke stvari, kao
naprimjer to da veina eli srozati
onog ko se
iznenada uzdigne i stri iznad svih.
Naroito ako se uzdigao neko ko
dolazi s
pogrenog mjesta, neko ko se ne ponaa
na tipino pristojni vedski nain. Bio
sam i
ismijavan. Puno toga kao: Samo si imao
sree! i ta ti misli ko si?!
Uzvraao sam jo bezobraznije. ta sam
drugo mogao? Nisam nauen da molim
za izvinjenje. U mojoj porodici mi nismo
govorili: Izvini, izvini ao mi je to sam
te
povrijedio! Mi vraamo, borimo se ako
treba, ne vjerujemo ljudima samo tako.
Svi u
porodici su to iskusili i otac je
govorio: Nita ne radi na brzinu.
Ljudi e te
iskoristiti. Sluao sam i razmiljao. Nije
bilo lako. U to vrijeme je Hasse Borg
trao za
mnom u svom najboljem odijelu da
potpiem ugovor za A-tim.
Bio je uporan a meni je to godilo.
Osjeao sam se vanim. Tad smo imali
novog
trenera, Mickea Anderssona, i jo uvijek
nije bilo jasno koliko bi mi dali da igram
za
njih. inilo se da Micke Andersson rauna
na Niclasa Kindvalla i Matsa Lilienberga
kao na napadae, mene za izmjene, a ja
nisam htio doi u Superettan da bih
sjedio na
klupi. Mene je interesovala igra.
Izloio sam stvar Hasseu Borgu,
raspravljali smo i moglo bi se svata rei
o njemu.
Ne vjerujem da je sluajno uspio u
svom biznisu. On je otvoren. Pravi
vrag za
nagovaranje. Izvlaio je lina iskustva iz
svoje fudbalske karijere i ubjeivao:
Bit e dobro, deko. Raunamo na tebe i
Superettan e postati prava kola za
usavravanje. Dobit e mogunost da
se razvija. Samo potpii!
inilo mi se da ga razumijem. Pridobio je
moje povjerenje. Zvao me esto i
savjetovao. Mislio sam: Zato ne? Zna
sve, bio je profesionalac u Njemakoj,
sve to
i jo se inilo da se zaista brine za mene.
Agenti su lopovi, rekao je jednom i ja
sam mu vjerovao.
Dobio sam i jednog momka koji me u
stopu pratio. Zvao se Roger Ljung. On
je bio agent i htio je da me vee uz sebe.
Otac je bio skeptian a ja lino nisam
nita
znao o agentima. ta je to? Tako sam
kupio Hasseov rezon da su agenti lopovi i
potpisao ugovor, dobio stan u
Lorensborgu, jednosoban, nedaleko od
stadiona,
mobilni telefon, koji mi je puno znaio,
jer mi nije bilo dozvoljeno da koristim
telefon kod tate i, naravno, platu od est
hiljada kruna mjeseno.
Odluio sam da se skrasim. Poelo je
odmah loe. Prvu utakmicu u gostima s
malim klubom, Gunillse, trebali smo
pobijediti. Konice u timu su bile jake i ja
sam jo uvijek sjedio na klupi. Doavola,
zar e ovako biti!? Na tribinama je bilo
dosadno, puhao je jak vjetar i na kraju
kad sam konano uao u igru, dobio sam
lakat u lea. Odmah sam i vratio,
jednostavno, a onda raspravljao sa
sudijom koji
mi je dodijelio uti karton. Od tog je
ispao itav cirkus i na terenu i u
novinama, a
Hasse Mattisson, na kapiten, nasjeo je
na priu da sam ja samo unio negativnu
energiju.
Kako negativan? Ja sam obiljeen.
Ne poputa. I onda masa gluposti o
tome kako ja nisam nikakva zvijezda i
kako ja umiljam da jesam, i da su i drugi
znali da izvode finte s loptom isto tako
dobro kao ja. Oni nisu imali stila,
umiljali su da su kao Maradona, a
to me
frustriralo. Postoji slika gdje stojim pored
autobusa u Gunnilseu i izgledam ljut.
Sreom prolo je. Poeo sam igrati bolje i
koristiti Hasse Borgovo obeanje:
Superettan mi je dala mogunost da
igram i da se razvijam. Bio sam zahvalan
za
prelazak na svoj nain, i ubrzo su se
vidjele promjene.
Ustvari to nije bilo pametno. Jo
uvijek nisam bio Ronaldo a ni
vedske
novine ne uobiavaju posebno da se
pale na drugu diviziju u fudbalu. Ipak je
Kvallsposten objavio na sredini:
Superdiva u Superettanu i tako je
Malmo FF-
ov navijaki klub dobio neoekivano
mnogo novih, mladih enskih lanova i
svi
stariji u klubu kao da su se udili: O
emu je rije? Kakve su to promjene? I
nije
bilo lako razumjeti a jo manje meni
samom. Na tribinama su navijai
mahali
transparentima: Zlatan je kralj!" i urlali
najjaim rok-krikovima onda
kad sam ja najvie driblao. ta se desilo?
O emu se ovdje radi? Nisam znao, ali
nemam ni
sad potpun odgovor.
Pretpostavljam da su mnogi bili
jednostavno sretni da gledaju moje
trikove, neto kao
ou jer sam esto uo povike Wow i
Oj, oj, oj i sad, isto kao u maminom
dvoritu, a to
mi je davalo polet. Svaki put kad bi me
neko poznao u gradu, ja sam rastao, i
kad su cure
vritale i kad su djeca trala da im
dam autogram, ja sam vozio jo ee.
Ponekad se
situacija izmakne kontroli. Prvi put u
ivotu sam imao malo para pa sam od
prve plate
poloio vozaki ispit na intenzivnom
kursu. Moe se mirno rei da je za jednog
momka iz
Rosengarda osnovno bilo imati kola.
U Rosengardu se niko nije mogao
pohvaliti lijepim stanom a niti vilom na
moru.
Hvalilo se dobrim autom i ako hoe da
pokae da si uspio u ivotu, onda je to
bilo
definitivno s lijepim kolima. U
Rosengardu voze svi, sa ili bez vozake,
a kad sam ja
nabavio moju Toyotu Celicu, ja i moji
drugovi smo se vozali stalno i malo sam
se tad
smirio. Ono moje uskrsnue u medijima
uinilo je da se drim ispravnog puta i
kad su
moji drugovi poinjali s kraom auta, ja
sam ih odvraao: Ovo meni vie ne
lei.
Ipak sam ponekad trebao malo
adrenalina, kao jednom kad smo se moj
prijatelj i ja
provozali kroz Industrigatan, ba tamo
gdje sve prostitutke u Malmou stoje. To
nije jako
daleko od Rosengarda i esto sam tamo
pravio nestaluke kao djeak. Jednom
sam ak
bacio jaje i pogodio pravo u glavu
jednu od tih ena. Jedan poglup
nestaluk, ne ba
prijatan, priznajem. U to vrijeme nisam
puno razmiljao. Evo jo primjera. Drug i
ja doli
smo u Toyoti i ugledali jednu prostitutku
sagnutu i naslonjenu na prozor nekog
auta, kao
da razgovara s muterijom i rekli
smo jedan drugom: Hajmo malo zezati
onu ribu!
Naglo sam zakoio, tano pred njom, a
onda smo iskoili iz auta viui:
Policija! Ruke uvis!
Bolesno skroz naskroz. Imao sam neku
boicu ampona u ruci umjesto
pitolja, a
muterija, neki stari iko, usrao se od
straha, naglo upalio kola i odvezao se
brzinom
svjetlosti. Nismo vie razmiljali o
dogaaju, eto, uradili smo neto bez
veze. Nismo
odmakli daleko kad smo uli sirene
policijskog auta iza nas u kom je
sjedio onaj
preplaeni stari iko iz Industrigatana.
Pomislili smo: ta je sad? ta hoe?
Naravno
mogao sam dodati gas i zbrisati odatle.
Uprkos svemu, te fore mi nisu bile
nepoznate.
Ma hajde, imali smo uredno svezane
pojase i sve to i nismo ustvari ni
uradili nita
posebno od ega bi trebalo bjeati. Zato
smo lijepo priekali policajce u autu.
Samo smo se zezali, rekli smo
opravdavajui se. Pretvarali smo se da
smo policajci. Nita ozbiljno, zar ne? ao
nam je. I drotovima je to bilo
smijeno, smijali su se, ni oni nisu htjeli
preuveliavati stvar.
Meutim, pojavio se neki idiot, jedan
od onih to sjede i prislukuju
policijske radioveze po cijeli dan, i
opalio jednu sliku na kojoj sam ja
nasmijan kao najvea budala, jer je sve
to s medijima bilo skroz novo za
mene. Jo uvijek je bilo zabavno da se
pojavim u novinama, bez obzira radi li
se o golu ili da me ulovila policija.
Smijao sam se kao pajac a moj drug je
otiao predaleko. Dao je da se urami taj
lanak i objesio ga na zid. Onaj stari
ciko to se dogovarao s prostitutkom,
znate li ta je uradio? Davao je
intervjue za tampu i govorio kako je
on ustvari fini gospodin koji ide u
crkvu i da je tada samo pomagao toj
nesretnoj eni. Ma daj molim te! Ta
pria se povlaila dugo po novinama.
Govorilo se da su neki klubovi
odustali da me kupe zbog toga. Sve je to
sranje u bojama.
Novinari su poslije toga podivljali a neki
u klubu su me gnjavili i zvocali,
Taj momak ima puno da ui, Neotesan
je, i ustvari ja ih razumijem. Nije
ni moglo drugaije. Trebao sam se
zapravo povui i strpjeti malo. Doao
sam
niotkuda i u jednoj sedmici dobio toliko
panje koju oni nee dobiti ni u
cijeloj svojoj karijeri, a kao vrhunac
svega toga pojavili su se i neki tipovi u
svojim mrak odijelima i s tekim
Rolex satovima, na onim dosadnim
tribinama u gradu gdje smo odigrali
tu sezonu, momci koji uope tu ne
pripadaju, ali su svi gledali samo u mom
pravcu.
Ne znam kad mi je sinulo, ustvari nisam
ni razmiljao o tome. Govorilo se
da su ti momci lovci na talente iz
evropskih fudbalskih klubova i da su
doli
da me prouavaju. Onaj momak iz
Trinidad Tobaga me dodue upozorio na
to, ali je svejedno bilo potpuno
nezamislivo i ja sam pokuao razgovarati
s
Hasseom Borgom o tome. Izvlaio se.
inilo mi se da mu se nije sviala tema
razgovora.
Je li istina, Hasse? Jesu li evropski
klubovi zainteresovani za mene?
Polako, mome.
Koji klubovi?
Ma pusti sad to, govorio mi je. Mi te
neemo prodati. Ja sam mislio:
Naravno, fine, nije nikakva urba i
umjesto toga pokuao sam da
pregovaram o novom ugovoru u klubu.
Ako odigra pet dobrih utakmica
zaredom, imat e novi ugovor,
obeao mi je Hasse Borg. I ja sam svoje
uinio, odigrao sam pet, est, sedam
odlinih utakmica zaredom i onda smo
sjeli da pregovaramo o uvjetima.
Dobio sam platu deset hiljada veu nego
to je bila, i jo deset hiljada kasnije, to
sam smatrao sasvim realnim
poveanjem. Nisam imao jasan uvid u
visinu plata i
otiao sam kod oca da mu ponosno
pokaem ugovor. On nije bio jednako
impresioniran kao ja. Bio je drugaiji
sada. Bio je moja najvea angairana
potpora i
sad umjesto da se arovi u svoj rat ili ta
drugo, sjedio je po cijeli dan, traio i
itao
paragrafe o prodajama igraa stranim
klubovima, zbog ega je skakao na
stolici.
Doavola!, vikao je. Ne stoji nita o
tvojoj koristi, ta e ti dobiti?
Koliko u dobiti?
Trebalo bi biti deset posto od cijene
prelaska, ako te prodaju. U protivnom to
je
iskoritavanje! Mislio sam kako bih rado
uzeo deset ili dvadeset posto. Ali nisam
znao kako bismo mi mogli progurati sve
to. Da je to pitanje bilo otvoreno, valjda
bi
Hasse Borg rekao neto o tome, zar ne?
Ipak sam ga pitao. Nisam htio da se
uutim tako lako. Hasse, rekao sam.
Zar
ja neu dobiti procenat ako budem
prodan? Naravno nisam ni oekivao
drugaiji
odgovor od ovog: Sorry, deko, ne
funkcionie to tako! Ispriao sam tati
o
razgovoru. Pretpostavljao sam da e
odustati. Ako neto ne funkcionie, onda
ne
funkcionie. Moj tata, on nije mislio
tako! Poludio je i traio Hasse Borgov
broj
telefona. Zvao ga je jednom, dva, tri
puta, sve dok ga nije naao i nije se
zadovoljio s
NE za razgovor. Zahtijevao je sastanak i
dogovorili su se da se sretnemo s njim
sutra u deset sati u njegovoj
kancelariji, ostalo moete da zamislite.
Bio sam
nervozan. Tata je tata, i bio sam zabrinut
da ne plane i podivlja i, iskreno govorei,
nije djelovao ni smireno a ni
uravnoteeno. Brzo je planuo i poeo da
vie i udara
akom o sto:
Je li moj sin konj?
Nee, naravno nije konj, tvrdio je Hasse
Borg.
Zato se onda tako ophodite prema
njemu kao da jeste?
Mi se ne ophodimo...
I tako su se svaali dok im na kraju tata
nije lijepo objasnio da Malmo FF od
mene nee vidjeti vie nita. Po
njegovom, ja ne bih igrao ni sekundu
vie ako se
ugovor ne napie ponovo, i onda je
Hasse Borg problijedio i malo se uutio, a
meni
je iskreno bilo sve puno jasnije. S mojim
tatom se nije igrati, ne, ne! On je lav i
tako
smo dobili da se i onih deset posto
naznae u ugovoru, to je znailo jako
mnogo.
Skidam kapu tati zbog toga, a cijeli
dogaaj bi se mogao uzeti kao jedna
dobra
lekcija za razmiljanje. Jo uvijek sam
vjerovao Hasseu Borgu da su agenti
lopovi.
On mi je bio mentor, neto kao
ekstratata. Pozvao
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

75
me kod sebe kui na selo, u svoju
brvnaru u Blentarpu, gdje sam sreo
njegovu enu, djecu, psa i ostale
ivotinje. Tad sam ga pitao za savjet
kako da kupim Mercedes Cabriolet na
otplatu.
Tako, ne znam ta vie da kaem.
Situacija je bila zaotrena. Moje
pouzdanje je raslo, i usuivao sam se
sve vie. Dao sam vie umjetnikih
golova i sve one brazilske finte to sam
vjebao ranije padale su svaka na
svoje mjesto. Sva ona muka i trud poeli
su da daju rezultate. Najvie
smea sam uo od juniora gdje su
roditelji gunali: O ne, on opet dribla.
Ne igra za tim, i to. Sreom, jae su
pljutali aplauzi i ee je publika
skandirala na tribinama tako da sam
shvatio da je ovo moja ansa. Mnogi
su moda i dalje zvocali, ali to vie nije
bilo lako jer smo dobijali utakmice
a publika voljela mene.
Lovci na autograme, povici s trbina i
silni transparenti kojim mi
publika mae, davali su mi snagu za
ispravno procjenjivanje. U gostima
protiv Vasterasa, Hasse Mattisson mi je
dodao loptu, vrijeme je isticalo,
utakmica skoro zavrena, ali ja sam vidio
priliku, zavrnuo loptu preko
sebe i jo nekoliko protivnikih igraa,
izmeu ostalih i iznad
Majstorovia, ijedna naizgled mala finta
mi je omoguila da loptu lijepo
otkotrljam u gol.
Dao sam dvanaest golova u
Superettanu vie nego iko drugi u
Malmo FF i kvalifikovali smo se za
Allsvenskan. Bez sumnje da sam bio
vaan igra u timu. Nisam bio
individualac kao to su neki govorili.
Vidjela se razlika kad ja igram a kada ne,
i cijelo vrijeme se histerija oko
mene pojaavala. U to vrijeme nisam
govorio masu bezveznih gluposti,
razumije se.
Jo nisam naletio na prave nedae s
novinarima. Bio sam s njima
potpuno oputen, pa sam govorio koje
automobile volim i elim imati,
koje TV igrice igram i tad sam rekao
Postoji samo jedan Zlatan i
Zlatan je Zlatan, priznajem, ne ba
previe skromne reenice, pa su
poeli da me gledaju u sasvim novom
svjetlu. Vie to nije bilo kao obino
lopta je okrugla, i to.
Poeo sam vie govoriti iz srca, puno
slobodnije i tako nekako.
Govorio sam kao da sam kod kue, ak je
i Hasse Borg priznao da sam
popularan i da oni lovci na talente
vrebaju iz bunja. Trebalo je da imam
led u elucu, ali i jezik za zubima, ako
shvatate.
Poslije sam saznao da ga je tada zvao
otprilike jedan agent dnevno.
ario sam na fudbalskom terenu i bio
sam primamljiv. Pretpostavljam da
me je ve tada vidio kao spasenje za
lou ekonomsku situaciju Malmo
FF*a. Bio sam njegov grumen zlata, to
se u medijima kasnije i pisalo.
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

75
Uskoro mi je priao i pitao:
ta kae o tome da trknemo na jedno
putovanje?
Vrlo rado!
To je mala turneja, objasnio mi je, po
klubovima koji su zainteresovani da me
kupe.
Doavola, osjeao sam da e se to
jednom stvarno desiti.

NEKE STVARI NISAM RAZUMIJBVAO. Moda i

zato to se sve desilo tako brzo.
Skoro da sam bio problem u juniorima,
sad se skoro sve deavalo oko mene.
Hasse Borg i ja smo otili u kamp za
trening Arsenala u St. Albans u
zapadnom
Londonu. I moete misliti.
Treniralo se na obinoj zemlji. Tu sam
sreo Patricka Vieiru, Thierryja
Henryja i Dennisa Bergkampa. Bilo je
nezamislivo da u ba ja sresti jednog
Arsnea Wengera. Wenger je bio nov u
klubu. Bio je prvi koji nije bio Englez, a
dobio mjesto trenera u klubu. Novine
su pisale "Arsne who? ili Ko je
doavola taj Arsne Wenger? Ali ve
druge sezone donio je kui dvije titule,
Ligu prvaka i FA-kup i postao najvei.
Osjeao sam se kao mali djeak kad sam
ulazio u njegov ured.
Tu je bio Hasse Borg i jo jedan agent
kom se ne sjeam imena, tresao sam se
od Wengerova pogleda. Kao da je
pokuavao gledati kroz mene ili kakav
sam
iznutra. On je momak koji gleda
psiholoki profil igraa, da li si
psihiki
stabilan i te stvari. Jedan je od onih
velikih trenera koje ja ranije nisam
sretao.
Bio sam tih, postien, ali poslije nekog
vremena izgubio sam strpljenje. Neto
me je kod Wengera provociralo. Ponekad
je ustajao i gledao kroz prozor da vidi
ko se tamo nalazi. Djelovalo je kao da
eli pokazati da dri sve pod kontrolom,
mijenjao je teme.
Moe probati kod nas, rekao je.
Moe osjetiti, testirati kako ide.
Kao da su me zapalile njegove rijei, htio
sam mu pokazati ta ja mogu.
Dajte mi kopake i loptu i odmah u
vam pokazati ta mogu, rekao sam a
onda je ustao Hasse Borg i rekao:
Stani, stani, to emo mi rijeiti, ti
nee
probavati, nikako, i ja sam shvatio
njegovu zamisao: pitanje ie jesi li ti
zainteresovan ili nisi? Od probe nema
nita, zbog toga nismo doli, mi
zahvaljujemo ali ne. We are sorry, mr
Wenger, hut we are not interested", i
svakako da se jo malo razgovaralo o
tome, ali to je to.
Siguran sam da je to bila prava odluka, i
mi smo nastavili prema Monte Carlu
i Monacu, ali smo i tamo zahvalili i odbili
Veronu u Italiji, sestrinski klub Rome,
i na kraju smo se vratili kui. Bilo je to
lijepo iskustvo, ali nita
konkretno nismo uradili, pogaam da to i
nije bio cilj putovanja. Trebalo je da
shvatim kako to dolje na kontinentu
funkcionie. Vratili smo se u Malmo, bila
je zima i poprilino hladno. Znam da sam
se prehladio, dobio sam neku gripu.
Bio sam pozvan u reprezentaciju U21,
ali sam bio prisiljen otkazati
debitovanje i veliki broj lovaca na talente
i oboavalaca moje igre otiao je kui
razoaran. Lovci na talente su me
svugdje pratili, nisam to ranije ni
primjeivao. Poznavao sam jednog
momka meu njima. Bio je Danac, zvao
se
John Steen Olsen. Pratio me dugo, poeli
smo i da se pozdravljamo, pozivao
me da doem kod njega u Dansku, emu
nisam pridavao neku vanost. Cijela
stvar je bila kao cirkus, i nisam
razumio ta je ala a ta ozbiljno.
Poslije
putovanja po Evropi, poeo sam se
nadati da u potpisati neki ugovor i sve
je
djelovalo ozbiljno. Istina, jo uvijek nisam
mogao vjerovati da se sve to desilo.
Uzeo sam samo jednu stvar ozbiljno,
poeo sam se pripremati za Malmo FF.
Krenuli smo za La Mangu. Bio je poetak
marta i osjeao sam da mi je tijelo
lagano, bio sam spreman i zdrav. Sunce
je grijalo. La Manga je malo mjesto na
jugoistonoj obali panije. Divno mjesto
s pijeskom za sunanje i odmor, ali i
barovima. To je mjesto gdje i domai
klubovi treniraju pred sezonu. Sobu sam
dijelio s Islananinom Gudmundurom
Meteom. Pratili smo jedan drugog jo
od omladinskog tima, ali ni jedan od nas
nije bio na ovakvom mjestu ranije.
Nismo pazili na pravila, ve prvi dan smo
zakasnili na ruak a uvee dobili
kazne. Smijali smo se tome, ali
sutradan, kad su poeli treninzi, dobili
smo
zabranu igranja. Nije to ba liilo na
veliki poetak.
Ali daleko na terenu sam ugledao
poznatu figuru. Bio je to John Steen
Olsen i mahnuo sam mu. I on je doao
ovamo? Pozdravio sam ga: Zdravo,
zdravo! I to je bilo sve. Nisam se
usuivao nita zapitkivati. Ovakvi tipovi
su
svugdje. Kao da sam i oekivao da se
pojavi. Ali sljedei dan se pojavio jo
jedan slian, saznao sam da je glavni
savjetnik iz Ajaxa. Hasse Borg je bio jako
nervozan.
Stvari se poinju dogaati!, rekao mi
je. Sad poinju da se dogaaju
stvari!, i ja sam odgovorio: Okej, to je
dobro!
Nastavio sam igrati, ali nije bilo
jednostavno. Pojavila su se jo tri momka
iz Ajaxa. Drugi trener se takoer
pojavio odnekud, od Hasse Borga sam
doznao da ih je jo nekoliko na putu
prema nama. Bila je to prava invazija,
sljedei dan smo trebali igrati prijateljsku
utakmicu s norvekim Mossom. Tu je
bio i njihov glavni trener Co Adriaanse i
sportski direktor Leo Beenhakker.
Jo uvijek nisam uspio sresti
Beenhakkera. Nita nisam znao o
najmonijima u fudbalu u Evropi u to
vrijeme. Ali sam odmah rekao daje taj
momak bigshot.
MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN 79
Nosio je eir na glavi, stajao sa strane i
puio debelu cigaru. Imao je bijelu
kovrdavu kosu i svjetlucave oi. alili
smo se da lii na ludog naunika iz
filma Povratak u budunost, ali u
svakom sluaju bio je njegova ea
verzija. Beenhakker je isijavao mo i
hladnou. Malo je liio na nekog
mafioza, takve ja volim. S ljudima tog
stila sam odrastao i nije me
iznenadilo da je Beenhakker trenirao
Real Madrid i pobijedio i u ligi i u
kupu s njim. Vidjelo se da on dominira i
odluuje, ali se prialo da on moe
vidjeti i potencijal kod mladih igraa
bolje nego bilo ko drugi, i ja sam
pomislio: Wow, sad poinje pravo! Ali
sigurno pretpostvljate, puno toga tad
nisam znao. Beenhakker je malo po
malo pokuavao od Hassea Borga
iznuditi neku cijenu za mene. Hasse se
nije usuivao rei sumu.
Momak nije na prodaju, rekao je i to je
bilo dosta hrabro. Ispostavilo se
da je sve to bila velika igra. Beenhakker
je poslao poruku:
Ako ne dobijem cijenu, neu doi u La
Mangu!
To je tvoj problem, zaboravi,
odgovorio mu je Hasse Borg, tvrdo i
Beenhakker je razumio.
Doletio je u paniju i prvo to je htio
vidjeti bila je naa utakmica protiv
Mossa. Ne sjeam se da sam ga vidio na
igralitu. Vidio sam samo Johna
Steena Olsena, trenera Co Adriaansa, iza
protivnikog gola. Ali vjerovatno
je Beenhakker krijui se uao na
sporedni ulaz zbog boljeg pregleda, i
svakako morao je biti spreman na
razoarenje. To mu nije bilo prvi put da
leti tako daleko da bi vidio nekog
talentovanog momka, tim prije to
utakmica nije bila od velike vanosti. Ne
postoji nikakav razlog da neko
uloi naslijepo, moda je sve trebalo da
bude samo put do transfera. Niko to
ne zna. Momci iz Ajaxa su povremeno
razgovarali izmeu sebe i to me
inilo nervoznim. Osjeao sam napetost
u tijelu.
Ali dosta rano u prvom poluvremenu
dobio sam loptu s desne strane.
Bio sam neto malo dalje od kaznenog
prostora i imali smo svijetloplave
dresove. Bilo je tano 15.37 ako
moemo vjerovati video-snimku
postavljenom na You Tube. Bilo je
toplo, ali je puhalo od mora, a nije
izgledalo da je situacija opasna. Mrea je
bila dobro uvana, ali ja sam vidio
prazninu, jedinu mogunost. To je bila
slika koja je iskoila u mojoj svijesti,
munjevita scena koja bljesne u glavi,
a koju nikako ne mogu objasniti.
Fudbal nije neto o emu ovjek treba
razmiljati. Fubal se samo dogodi, a
ja sam krenuo prema kaznenom
prostoru, prebacio loptu preko
protivnikog beka, bio je to jedan
perfektan lob, i stigao sam je. Gurnuo
sam
je izmeu dva odbrambena igraa u
kaznenom prostoru i sustigao je.
MOJA PHICA / JA JAM ZLATAN Of
Obiao sam jo jednog igraa i opalio
volej lijevom nogom. Tog trenutka nita
nisam
mislio, sve se dogodilo u djeliu sekunde,
ali mi je proletjelo kroz glavu: Je li otila
u gol? Je
li promaila? Ali ne, samo je uletjela u
gol. To je bilo ono najbolje to sam ja
uradio. Trao
sam po igralitu podignutih ruku,
vikao. Novinari su bili sigurni da sam
uzvikivao
Zlatan, Zlatan! Doavola, zato bih ja
izgovarao svoje ime? Vritao sam:
Showtime,
showtime!
Bio je to pravi showtime-gol, mogu
misliti ta je Beenhakker mislio. Morao
je vidjeti
pravu igru, vjerovatno nikad nije vidio
neto slino. Kasnije u saznati da je on
bio vrlo
zabrinut. Vidio je ono zbog ega je i
doao, izraslog igraa koji je bio opasan
po gol i dobar
tehniar i koji kao da je pred njim
postigao nevjerovatan gol. Ali on nije bio
glup, shvatio je
da sam tom igrom sam sebi povisio
cijenu, ako su drugi klubovi na utakmici
imali svoje
pijune, mogla se oekivati luda ponuda.
Leo Beenhakker je inistirao da se odmah
zakljui
ugovor. Iskoio je sa svog mjesta i
potraio Hassea Borga.
elim vidjeti tog momka odmah, rekao
je, kao to znate u svijetu fudbala uvijek
je
rije o igri; tu su takoer upletene i
mnoge druge stvari. To dalje ne mijenja
stvar ako je
igra fantastian ili ako ima loih strana.
ovjek kupuje cijeli paket.
Ne znam da li e to ii, rekao mu je
Hasse Borg.
Zar ne ide?
Vjerovatno nemamo vremena. Imamo
puno aktivnosti na tom planu!
Beenhakker se povukao, brzo je shvatio.
Nije bilo rijei ni o kakvim prokletim
aktivnostima. Hasse Borg mora daje
mojom
igrom doivio orgazam. Momak je imao
sve karte u rukama, i htio je odigrati
jedan od
svojih trikova.
ta, o emu ti pria? On je mlad
momak. Vi ste u kampu za treniranje.
Svakako da
ima vremena.
Vjerovatno, ali kratko, rekao mu je
Hasse Borg, ili neko s njegove strane
i
dogovorili su se da se vidimo u hotelu
gdje su odsjeli Ajaxovi igrai, neto dalje
od nas.
Vozili smo se autom do tamo. U autu mi
je Hasse Borg govorio kako je vano to
sam
dobro odigrao utakmicu i postigao gol. Ja
sam bio tih. Ajax vjerovatno eli da me
kupi,
svakako to jeste velika stvar, ali iz nekih
drugih razloga sam bio nervozan.
Tad nisam znao ta znae meunarodni
transferi, jo manje o velikim poslovima.
Ali
poslije takvog gola ovjek je vlasnik
cijelog svijeta. Tad je bilo
jednostavno biti armantan koliko god
hoe, i Hasse Borg i ja smo uli u njihov
hotel i rukovali se sa svima. Ono kao
how do you do, i nastavili smo tako
uopen
razgovor. Ja sam se smijuljio i znao da je
zapravo rije o vrlo ozbiljnom poslu u
fudbalu. Bio je to teatar u kom su
svi uesnici pokazivali svoju dobru
volju.
Svakako ima tu i vrlo ozbiljnog ali i
sumnjienja. Svi su me mjerili pitajui se:
Ko
je zapravo on? Prije svih zapamtio sam
Lea Beenhakkera. Nagnuo se naprijed i
rekao:
If you fuck with me III fuck you two
times back, to se odnosilo na mene.
Bio je to tano moj tip razgovora i
Beenhakkeru su sjajile oi. Ali on i
njegovi
momci su uradili svoj dio posla. Oni su
sigurno znali sve o meni, osim stvari iz
Industrigatana u Malmou, svakako. Tad
nisam o tome razmiljao. Ali njegove
rijei sam razumio kao prijetnju, zar ne,
sjeam se da smo se vratili u na hotel
poslije petnaestak minuta i ja jedva da
sam mogao sjediti mirno.
Tu se igra neka igra.
Ima neto drugo na tom tritu
fudbalskih transfera, i ja to volim; neke
od
trikova sam i nauio. Znam kad treba
da utim a kad da se borim. Ali sam
upoznao taj surovi svijet. U poetku
nisam nita znao. Bio sam momak koji
je
jedino elio igrati fudbal, i poslije
povratka u La Mangu nisam uo ni jednu
rije o
Ajaxu, ne zadugo.
Vratio sam se kui, u to vrijeme sam se
vozao po gradu u plavom Merca Cabu,
ne onom to sam naruio ve
posuenom autu koji sam dobio dok sam
ekao
svoj. Nisam siguran da sam imao neki
cilj, ali sam se tek tako vozao okolo.
Vozao
sam se i osjeao se kao momak. U
gepeku sam imao loptu ako budem imao
elju
da zaigram. Drugim rijeima bio je jedan
posve obian dan u Malmou.
Bilo je nekoliko sedmica do poetka
vedskog prvenstva u fudbalu, trebao
sam
igrati u reprezentaciji U21 u Borasu,
ostalo je bilo lako. Imali smo samo trenig
i to,
druenje s drugarima i putovanje.
Zazvonio je telefon. Bio je to Hasse Borg.
Nita
neobino u tome. Telefonirali smo
jedan drugom stalno, ali sad je
izgledalo
drugaije.
Jesi li zauzet?, pitao je, a ja nisam
mogao tvrditi da sam zauzet.
Ali jesi li spreman? Je li sve u redu?
Svakako. Zato?
Oni su ovdje.
Koji oni?
JA SAM ZLATAN i MO)A PRIA

Ajax. Doi do hotela St. Jrgen. ekamo

na tebe, rekao je i, naravno, odvezao
sam se tamo.
Parkirao sam se, razumljivo srce je ludo
lupalo. Shvatio sam da je sve
dogovoreno i rekao sam Hasseu Borgu
da elim biti prodan za rekordnu sumu.
elio sam ui u historiju. Jedan vedski
igra je prodan Arsenalu za etrdeset
milona, tad je to bilo mnogo, Norveanin
John Carew je od Valencie dobio
sedamdeset. To je bio rekord u
Skandinaviji, nadao sam se da u ih
prestii. Ali
dragi boe, pa ja sam imao devetnaest
godina.
Nije bilo jednostavno u stvarnosti biti
vaan, toga se sjeate. Mi iz predgraa
nosimo trenerke svugdje, probavao sam i
druge stilove u Borgarskoli. Sad sam
furao neki Nike stil, mala kapa na glavi i
to je bila greka. Kad sam uao u hotel
St. Jrgen, doekao me je John Steen
Olsen, i naravno, shvatio sam da je
sve
velika tajna. Ajax je registrovana firma
na berzi i informacije mogu ii samo iz
kluba van, rekao mije. Ali upravo tada
sam ugledao Ceciliju Persson, i trecnuo
se. ta radi Cecilia ovdje? U hotelu kao
to je St. Jrgen nisam oekivao da u
sresti ljude iz Rosengarda. Ovo je bio
jedan drugi svijet kom mi ne pripadamo.
Ali ona je stajala tamo.
Ona i ja smo zajedno rasli u istom
stubitu, bila je kerka maminih najboljih
prijatelja. Napokon sam shvatio, ona je
istila u hotelu. Ona je bila istaica kao
moja mama. Gledala je sumnjiavo na
mene pitajui se: ta radi Zlatan s ovim
sumnjivim tipovima. Uzvratio sam
pogledom poput: Nikom nita, i otiao
liftom
do sale za konferencije. Tamo su
stajali neki momci u odijelima, bio je
tu
Beenhakker, njegov ekspert za
finansije, naravno i Hasse Borg i
odmah sam
primijetio da neto visi u zraku.
Hasse je bio ljut i nervozan, bio je pun
adrenalina, ali je pokuavao glumiti
smirenost: Zdravo, mome! Razumije,
mi ne smijemo o ovome rei ni jednu
rije. Ako eli ii u Ajax, oni te ele, i
prije nego sam rekao da elim, neto me
lomilo iznutra.
Apsolutno, odgovorio sam. Ajax je
dobra kola, svi su klimali i bilo je
mnogo smijeha, odobravanja i slinog.
Ali ipak, bilo je neega nerazumljivog u
sali. Rekli su mi da u potpisati svoj
lini ugovor i iz nekih razloga
Beenhakker i njegovi momci su izali van
a ja sam
ostao sam s Hasseom Borgom.
Doavola, ta se desilo s Hasseom? Imao
je snus
pod jezikom i pokazao mi je neke papire.
Vidi, to sam ipak uradio za tebe,
rekao je, a ja sam gledao na papir koji je
pokazivao. Na njemu je stajalo sto
ezdeset hiljada na mjesec. Svakao bilo
je to
84 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

puno novca, bilo je wow, hou li ja to

dobiti? Nisam znao da li je to bilo dobro
menaderski uraeno pa sam mu rekao.
Je li ovo dobro?
Doavola, svakako da je dobro, rekao
je Hasse. To je etiri puta vie nego
to zarauje ovdje danas, i mislio
sam okej, on vjerovatno ima pravo,
to je
mnogo novca, ali sam primijetio koliko je
bio uznemiren.
Vozi dalje, rekao sam mu.
Sjajno, Zlatane! estitam! I izaao je
van, kao da dogovori jo neke detalje,
i kada se vratio izgledao je ponosno.
Izgledalo je kao da je napravio svjetsku
stvar. Oni e ti kupiti i novi Mercedes, i
to mi se uinilo sjajnim
u
Wow, cool]
Ali zapravo nita nisam znao o trgovini,
moda sam mislio daje to s autom
samo prazna pria, ta vi mislite? Da li
sam bio razoaran ovim ugovorom?
Nisam bio spreman na razoarenje i
osudu. Nisam znao koliko fudbaleri
zarauju ili dobijaju za odtetu u
Holandiji, zapravo nisam imao nekoga ko
bi
mi to rekao ili zastupao moje interese.
Imao sam devetnaest godina i dolazio iz
Rosengarda. Nita o svijetu nisam znao.
Imao sam ista shvatanja kao Cecilia
koju sam sreo na ulazu u hotel,
naprimjer. I kao to znate, vjerovao sam
Hasseu
Borgu, koji je bio moj prijatelj, neto kao
otac. Nikad nisam mogao shvatiti da je
on imao samo jednu jedinu stvar na
umu: da zaradi pare za klub, i da e to
dugo kriti od mene. Zapravo to je bilo u
sreditu njegovih pregovora iako je sve
radio u rukavicama.
Jo uvijek nisu odredili cijenu za mene, i
uope me nisu pozivali, razumljivo
da je lake napraviti trgovinu ako prvo
rijei potpis igraa i njegovu cijenu,
onda zna o kojoj sumi se radi, ali i
izbjegne da kae momku da je njegova
plata najmanja u timu. Najlake mu je
rei da je ugovor vrlo dobar za njega.
Najjednostavnije reeno iskoriten sam u
toj strategijskoj igri. Ali o tome tad
nisam nita znao. Samo sam izaao
iz foajea i otiao sretan ili tako
nekako,
mislim daje trebalo da o tome utim.
Jedini kome sam neto rekao bio je moj
otac, a on je razumljivo bio skeptian
prema svemu. Nije vjerovao ljudima. Sve
sam ostavio naprosto da se desi, i otiao
u Boras s reprezentacijom U21 koja je
igrala utakmicu protiv Makedonije. Bilo
je to Evropsko prvenstvo i moje
ebitiranje za omladinsku
reprezentaciju trebalo je da bude
veliki dogaaj.
Razumljivo da sam razmiljao o drugim
stvarima, sjeam se da sam sreo Hassea
Borga i Lea Beenhakkera ponovo i
potpisao ugovor. Oni su ve bili sve
dogovorili.
Svejedno bili smo obavezni da sve
drimo u tajnosti do dva sata tog
popodneva kada
je vijest trebala biti prezentirana
novinarima u Holandiji.
Saznao sam da je vie stranih fudbalskih
agenata dolo u grad da mene gledaju.
Ali
njihovo putovanje nije bilo neophodno.
Bio sam prodan Ajaxu. Bio sam u
oblacima i
pitao sam Hasse Borga:
Poto sam prodan?, ali nisam dobio
odgovor.
On je samo ponavljao neto to nisam
razumio, moda je upotrebljavao sumu u
poreenju sa zlatom, a to nije bila valuta
koju sam poznavao. Na kraju sam
razumio
avolju cifru. Dobro, oekivao sam neku
veliku cifru, veu od Johna Carewa, ali
sad
je to bilo crno na bijelu. Bilo je da
se ovjek onesvijesti. Bilo je
osamdeset pet
prokletih miliona. Ni jedan veanin, ni
jedan igra iz cijele Skandinavije, ni
Henke
Larsson, ni John Carew, nisu prodani ni
priblino za toliku sumu. Shvatio sam da
e
se o tome mnogo pisati. Ja nisam bio
navikao na publicitet.
A kad sam sljedei dan kupio novine -
bilo je sve bolesno. Bile su to Zlatan
orgije u novinama. Bio je to momak sa
zlatnim gaama. Bio je nemogui Zlatan.
Bio
je Zlatan sve mogue, itao sam i uivao.
Sjeam se kad smo Chippen, Kennedy
Bakircioglii i ja iz U21 reprezentacije
izali u Borasu u kafanu, poruili kolae i
sok,
da nam je prilo nekoliko djevojaka naih
godina i jedna od njih, malo srameljivo
me je pitala: Jesi li ti taj osamdeset pet
miliona teak momak? Ne znam tano
ta
sam joj odgovorio.
Apsolutno, rekao sam. To sam ja, a
taj dan stalno je zvonio telefon,
Ljudi su estitali, radovali se, ali i bili
ljubomorni. Svi osim mame, ona je
nazvala sva izvan sebe i vritala:
Pobogu, Zlatane, ta se desilo? Jesu
li te
kidnapovali? Da nisi smrtno ranjen?
Sjedila je pred televizorom i ula vijesti,
ali
nije najbolje razumjela to je bilo. Ako si
na televiziji a iz Rosengarda si, to znai
da
su loe vijesti.
Dobro je, mama, smiri se. Samo sam
prodan Ajaxu, ali je ona i dalje bila ljuta.
Zato nita nisi rekao? Zato treba da
ujem te stvari s televizije?
Kad o tome mislim uvijek se najeim.
Dan kasnije otiao sam s Johnom
Steenom
Olsenom na put do Holandije i
obukao roza trenerku i smeu konu
jaknu,
najljepe to sam do tada imao, i odrao
konferenciju za novinare u Amsterdamu.
Bio je pravi haos s fotografima i
novinarima koji su bili svuda okolo, a ja
sam se
smijuljio. Gledao sam u pod. Bio sam
sretan ali nesiguran. Bio sam i veliki i
mali u
isto vrijeme, probao ampanjac prvi put
u ivotu i pravio grimase: Kakve su ovo
gluposti, dobio sam dres broj devet
od Beenhakkera, isti onaj to je nosio
Van
Basten.
Bilo je to previe, ali nekoliko momaka je
tad napravilo i dokumentarni film o
meni i Malmo fT-u koji su nazvali Plava
vrata. Momci su me pratili i u
84 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Amsterdam i snimali s klupskim

sponzorima u Mitsubishi prodavnici. Imao
sam
na sebi onu smeu jaknu i kao
zainteresovano posmatrao automobile.
udno, treba samo doi i izabrati, ovdje
imate izbor, izgovorio sam poput
glumca uz osmijeh.
Bila je to ista bajka, prava bajka, imao
sam osjeaj da je sve mogue, bio sam u
oblacima. Otiao sam do Ajaxovog
praznog stadiona s lizalom u ustima,
a
novinari su cijelo vrijeme bili uz mene.
Pravili su priu o momku iz geta koji ivi
svoj san. Sljedei dan su pisali da je
Zlatan probao sreu i ivot profesionalca.
Hasse Borg je rekao da u ostati u Malmo
FF jo est mjeseci i u Malmo sam se
vratio na trening direktno iz
Amsterdama. Sjeam se da je bilo
prohladno.
Bio sam svjee oian i sretan, eljan
drugara koje nisam podugo sreo.
Zatekao
sam ih sve u svlaionici kako itaju
novine o mom sretnom ivotu.
Moete
zamisliti tu scenu iz filma Plava
vrata. Ulazim s osmijehom, skidam
jaknu i
vritim od sree, izgovarajui kratko
jjjaa, a oni podiu pogled. Bio sam ipak
tuan.
Oni su svi izgledali tuno, svi su
pozelenjeli od ljubomore a najvie Hasse
Mattisson, onaj to se svaao sa mnom u
Gunnilseu. Djelovao je slomljeno, ali ipak
je on dobar momak. Kapiten je u timu i
elio je klubu najbolje. Poeo je:
estitam. Sjajno! Nadamo se
najboljem, kae, ne moe prevariti
nikoga, a
najmanje kameru.
Tuga je izbijala iz njegovih oiju, a ja
sam sjedio na klupi i cerio mu se, kao
pravo dijete, moda toga nisam bio ni
svjestan, ali me tih dana bila uhvatila
neka
manija smijeha. Htio sam akciju, cijelo
vrijeme akciju. Neto to stvara
napetost,
stalni ou, tako da sam pravio prave
gluposti. Izvukao sam plave pramenove
u
kosi, vjerio se s Miom. Bila je to dobra
djevojka, studirala je web dizajn i bila
lijepa
plavua. Sreli smo se prolog ljeta na
Kipru gdje je radila u nekom baru,
razmijenili
telefone, a u vedskoj smo poeli
izlaziti i bilo nam je lijepo. Ali je
neto
nedostajalo sretnoj prii o zarukama a ja
nisam imao iskustva s medijima, pa sam
cijelu priu ispriao Rune Smithu u
Kvallspostenu. Pitao me je:
Kakav poklon je dobila za zaruke?
Kakav poklon? Dobila je Zlatana.
Dobila je Zlatana.
Bio je to istinit odgovor koji je samo
izaao iz usta, replika koja je izila usta
pravog glumca. Ona je samo upotpunila
medijsku sliku o meni, I to je
bilo sve: nekoliko sedmica kasnije Mia
nije dobila nita, raskinuli smo zaruke.
Jedan
prijatelj me je uvjeravao da se
momak poput mene poslije dobrog
ugovora mora
oeniti u toku jedne godine, ali u sutini
ja sam imao masu drugih stvari kojima
sam se
morao baviti. Bio sam sav napet i bez
zaruka. Bilo je puno toga oko mene,
pribliavalo
se vedsko prvenstvo, moete misliti,
morao sam pokazati da vrijedim
osamdeset pet
miliona. Dan prije Anders Svensson i Kim
Kallstrom zabili su dva gola na otvaranju
prvenstva i govorilo se da ja neu
moi uraditi tako neto, da sam samo
previe
hvaljeni devetnaestogodinjak i u tom
stilu. Kao to sam rekao, te godine se
puno
govorilo da su mediji sve napuhali,
osjeao sam se grozno i bio sam pod
pritiskom. Od
mene se previe oekivalo. Sjeam se da
je cijeli stadion u Malmou taj dan kuhao.
Bio je
to deveti oktobar 2001.
Dovezao sam se plavim Merca Cabom i
bio sam jako ponosan na njega. Ali kada
me Rune Smith intervjuirao prije
utakmice, nisam htio razgovarati o tome,
nisam
htio biti neugodan. Izgledalo je kao da
sam previe zinuo. uo sam nagovjetaje
da
bi mediji mogli biti nemilosrdni i nije bilo
jednostavno nositi se s tim. Bilo mi je
samo
devetnaest godina i sve se dogodilo tako
brzo. Jo uvijek sam bio izvan svega. Bio
je
to sada jedan novi nivo. Osjeao sam da
elim uzvratiti svima koji nisu vjerovali u
mene, a bilo ih je dosta. To je podsticalo
osvetu i bijes u meni, mnogo oekivanja
ali i
zabrinutosti visilo je u zraku. Trebalo je
da se sastanemo s AIK-om. Nije to bio
ba
lagan poetak.
Zadnji put smo se s njima sreli kad smo
izgubili i bili vraeni u drugu ligu, ovaj
put su mnogi vidjeli AIK kao favorita
svevedskog prvenstva, a stvarno, ko
smo bili
mi? Trebali smo napustiti tu ligu ak i bez
pobjede. Bilo kako bilo, pritisak na nas je
bio velik, uglavnom na mene kao
osamdeset pet miliona tekog
devetnaestogodinjeg momka. Malmo
stadion je bio prepun, skoro dvadeset
hiljada
ljudi je dolo da nas bodri. Uao sam kroz
dugaki koridor s plavim tepihom pravo
na stadion i osjetio kako je unutra vrelo.
Bilo je sjajno, tad sam shvatio da se
vraamo
u prvu ligu, znao sam to odmah.
Vijorile su se zastave i transparenti. uli
su se povici koje odmah nisam razumio.
Bilo je to Malmo, volimo te, bilo je tu i
moje ime. Bio je to pravi hor a na
velikom
panou je pisalo Sretno, Zlatane.
Dok sam trkarao po igralitu, neto
me je
poticalo i trailo jo, jo. Sve sumnje su
nestale u jednom momentu. To je bio kao
zadatak pred veliku utakmicu, utakmicu
odluke. Bilo je to previe.
Petnaest do devet pitaljka je oglasila
poetak utakmice. Tad nije bilo
najvanije
dati gol. Bio je to ou, umjetnika
predstava, to sam trenirao na
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

87
hiljade puta. Rano sam proao tunel
izmeu AIK igraa i uradio nekolio
driblinga. Onda sam nestao iz igre i AIK
je preuzeo inicijativu, imao je ansu
za ansom to nije bilo dobro za nas.
Moda sam htio previe. To sam ve
osjeao. Ako eli previe, izgubi sve.
Pokuao sam se opustiti, i u tridestoj
minuti sam dobio loptu van kaznenog
prostora od Petera Sorensena. Nije se
inilo da je neka dobra prilika. Ali sam
pimplao. Uzeo sam loptu koljenom,
krenuo naprijed i utnuo sa strane prema
golu. Dragi boe, doivio sam to kao ok:
sad poinje eksplozija, sad se i to
desilo, pao sam klizei na koljenima
dok je cijeli stadion aplaudirao
uzvikujui Zlatan, Zlatan, Super Zlatan,
sve je mogue i poslije toga kao da
sam baen uvis.
Radio sam stvar za stvari, i u
devedesetoj minuti drugog
poluvemena
ponovo Sorensen i ja. Bio sam na
desnom krilu, lopta je ila prema liniji,
inilo
se kao da nema mjesta za ut, nikakvog,
svi su misli da u ubaciti loptu u
kazneni prostor. Ali ja sam pucao na gol.
Iz te nemogue situacije ja sam puco
na gol i ponovo gol, gol. Publika je
bila van sebe, iao sam prema centru
stadiona podignutih ruku. I mislio: To je
mo! To sam ja, gdje su drkadije
koje su me htjele udaljiti od fudbala?
Bio je to revan, bio je to ponos, i
pretpostavio sam da su svi oni koji su
mislili daje osamdeset pet milona bilo
medijski napuhano, morali to
progutati. Neu zaboraviti novinare
poslije utakmice i jednog to me pitao:
Ako kaem Anders Svensson i Kim
Kallstrom, ta ti odgovori?
Ja sam Zlatan, Zlatan, rekao sam mu i
proao. Ljudi su se smijali, a ja
sam otiao u svoju no, tamo je stajao
parkiran moj Merca Cab, i to je bilo
najvanije.
Trebalo mi je vremena da stignem do
njega. Svuda su bili momci i djevojke
koji su eljeli moj autogram, to me
nastavilo pratiti, autograme ne dajem,
niko
ne moe biti fan, postalo je to dio moje
filozofije. Obeao sam im dati kasnije,
uao u auto, svirnuo i pobjegao dok je
masa vritala maui svojim blokovima
za autograme. Naalost to nije bio
kraj, ve tek poetak. Sljedei dan,
ta
mislite? Da li su novine neto napisale?
Pisali su ono to sam govorio novinarima
kad smo trebali ispasti iz prve
lige: elim da me ljudi zaborave.
Trebaju znati da ja ne postojim. Ali kad
se
vratimo, sijevat u kao munja po
fudbalskom igralitu.
Ja sam bio munja koja je palila. Bio sam
sve mogue dobro i sve vie se
govorilo o Zlatan groznici u zemlji. Bio
sam svugdje u svim medijima i vidjelo
se da ih ne itaju samo tinejderi, bili su
to i stariji, ak i starci. U prodavnici pia
sam uo kako razgovaraju: Zdravo,
kako si? Mislim da sam dobio
Zlatan
groznicu, bio je odgovor. Bilo je
nevjerovatno. Nekoliko momaka je
napravilo
pjesmu koja je postala ista nacionalna
himna. Mogla se uti u svakom kutku.
Ljudi
su je imali kao signal u telefonu: Ohiya,
Zlatan i ja, mi smo drugovi iz istog
grada,
pjevali su, a ja sam mislio: kako da to
razumijem? Oni pjevaju o tebi? Svakako
da
postoji i druga strana medalje, vidio sam
to u treem kolu Prve lige. Bio je
dvadeset
prvi april. Bili smo u tokholmu i trebalo
je da igramo s Djurgardenom.
Djurgarden je bio tim koji je s nama
ispao iz prve lige ali se u isto vrijeme s
nama vratio u nju. Djurgarden kao prvi u
seriji i mi kao drugi, iskreno govorei,
smlatili su nas u Prvoj ligi prvi put s 2:0 a
drugi put s 4:0, tako da su imali veliku
psiholoku prednost u novom susretu. Ali
ipak mi smo porazili i AIK i Elfsborg.
Prve utakmice su bile 2:0 za nas, ali
Malmo FF je imao mene. Svi su govorili o
tome,
Zlatan, Zlatan, bio sam vreliji od
lave. Prialo se da me savezni
kapiten Lars
Lagerbock studira.
Ali mnogi su se preispitivali: Kao,
doavola ta je to vrijedno u tom tipu?
Jedne
od veernjih novina su objavile cijelu
stranicu o odbrani Djurgardena. Bila
je
fotografija trojice momaka, prekrtenih
ruku a iznad njih je stajao naslov: Evo
nas
koji emo zaustaviti tog pretjerano
reklamiranog Zlatana, pretpostavljao
sam da
su pravili uzavrelu atmosferu na terenu.
Bila je to utakmica prestia, svakako da
je
to trebalo biti gruba igra, ali i pored toga
udarila mi je crven u lice kad sam uao
na
stadiom u tokholmu.
Djurgarden je kljuao od mrnje, ili ako
to i nije bila mrnja, bila je to najea
psiholoka presija: Mrzimo Zlatana,
mrzimo Zlatana! Samo je brujalo oko
mene.
Sva publika je vritala na mene, uo sam
i masu drugih gluposti o meni i mami.
Nikad nisam bio u ovoj atmosferi, ali
dobro, pokuao sam to da razumijem.
Fanatici nisu mogli sii dolje i igrati, ta
su uradili? Okomili su se na najboljeg
protivnikog igraa, pokuali me
preplaiti na taj nain. To se deava u
fudbalu.
Ali to je prelo granicu, i zato sam
bio razoaran, bio sam ljut. Htio sam
im
pokazati pesnicu, na neki nain sam vie
igrao protiv publike nego protiv cijelog
tima. Isto kao protiv AIK-a, trebalo je
vremena dok ne uem u igru.
Bio sam dobro i grubo uvan, imao
sam onu trojicu iz novina na sebi, i
Djurgarden je dominirao prvih
dvadeset minuta. Bili smo kupili
momka iz
Nigerije. Peter Jjeh se zove i imao je
miljenje o sebi kao sjajnom golgeteru.
Bio je najbolji strijelac u vedskoj
omladinskoj ligi godinu ranije. Sad je
bio u
mojoj sjeni. A ko nije bio? U dvadeset i
prvoj minuti je dobio loptu od Daniela
Majstorovia, koji je prvo bio moj
protivnik, a kasnije emo postati dobri
prijatelji.
Peter ljeh je postigao 1:0, kasnije u
ezdeset osmoj minuti odigrao je lijep
pas
prema Josephu Elangu, drugom
kupljenom momku iz Afrike te godine.
Elanga se
malo vratio nazad i utirao za 2:0.
Publika je divlje urlikala, vritali su i
svakako
sam ja bio obina nula. Nisam postigao
gol, tano kao to su odbrambeni igrai
Djurgardena i rekli, uz to nisam bio ni
neto dobar.
Uradio sam neto finti i to uz korner
zastavicu ali u cjelini terenom su
dominirali ljeh i Majstorovi i tu nije bilo
neke magije u zraku sve dok nisam,
dvije minute kasnije dobio loptu
negdje oko polovine terena. Tad se ta
slika
promijenila, napokon sam predriblao
jednog momka, to se samo desilo, a
onda
jo jednog i osjetio sam: Wow, kako sam
lagan, imam kontrolu, i nastavio sam.
Bilo je kao ples i ako nisam tad to
vidio, predriblao sam jednog od onih
bekova iz novina i ubacio sam loptu u
gol lijevom nogom. Istinu govorei, taj
osjeaj, to nije bila samo srea. Bila je to
osveta. To je za vas, pomislio sam, ovo
je
za sve vae rime i mrnju kojim ste me
doekali. Pretpostavio sam da e se moj
rat
s publikom nastaviti do posljednjeg
zviduka, ali i poslije njega.
Mislim da smo degradirali Djurgarden, do
kraja je bilo 4:0, ali znate to se
kasnije dogodilo? Bio sam okruen
navijaima Djurgardena, i niko se vie
nije
htio boriti sa mnom niti me mrziti.
Htjeli su moj autogram. Bili su kao ludi za
mnom, i iskreno govorei, kad
pogledam unatrag na te dogaaje, sve
me podsjea na film. Znate, ni jedan film
nisam tako volio kao Gladijatora. Tamo
ima jedna scena, svi je se sjeaju, zar ne,
kada car silazi u arenu i nareuje
gladijatorima da skinu maske a jedan od
njih
kae:
My name is Maximus Decimus
Meridius... And I will have my
vengeance, in
this life or the next.
n
Tako sam se i ja osjeao, ili elio da se
osjeam, elim stati pred cijeli svijet i
pred svima koji sumnjaju u mene
pokazati ko sam ja zapravo, a nikad
neu
shvatiti ko je i zato htio da me zaustavi.

To IB Bio HIGH CHAPARRAL, kako sam to

obino nazivao. Pravi cirkus u kom sam
govorio puno gluposti. Naprimjer da bi
reprezentacija vedske 2000. mogla
pobijediti na
Evropskom prvenstvu sa mnom. Moda
je to bilo zabavno ali i drsko, ne znam, ali
se
nisam osjeao ba tako pametno i kad
sam bio izabran u reprezentaciju.
Sve je poelo u aprilu kad sam dao
gol protiv Djurgrdena, a novinari
skroz
poludjeli. Bio sam cijelo vrijeme na
naslovnicama i vjerovatno oni koji nisu
proitali o
emu se radi, mislili su da sam bio
najnemilosrdniji djeak i od toga me
hvatala
panika. Da li ti veliki momci poput
Patrika Anderssona i Stefana Schwarza,
misle da
sam ja stvarno prava zloa?
Jedno je bilo biti zvijezda u
fudbalskom klubu Malm. Ali
zapamtite dravna
reprezentacija je neto sasvim drugo!
Tamo su bili momci koji su osvojili bronzu
na
svjetskom prvenstvu, ali vjerovali ili ne,
cijelo vrijeme sam bio u toku i znao kako
se
ponaaju prema novajlijama u timu. Ipak
sam htio da obrate panju na moje
djeake
uperke u kosi i da im se moja igra
dopadne, kao to je to bilo u ekipi
mlaeg uzrasta.
Htio sam brzo ui u tim, u igru, ali nije
ba sve ilo tako brzo kako sam mislio.
Krenuli smo na put u kamp za treninge u
vicarskoj a novinari su cijelo vrijeme
kruili
oko mene. Bilo je skoro neugodno.
Doavola, htio sam im rei, eno vam
Henke
Larssona, idite malo kod njega.
Priznajem nije mi bilo jednostavno. Na
jednoj od
pres-konferencija u enevi pitali su me
da li bih volio da liim na nekog od
velikih
igraa u svijetu.
Ne, odgovorio sam. Samo je jedan
Zlatan, i bilo je nepromiljeno rei tako
neto
na jednom ovakvom mjestu; odmah sam
to osjetio, i morao sam to brzo
popravljati.
Poslije toga sam pokuao biti dio tima i
iskreno govorei nisam se morao mnogo
truditi. Bio sam postien pred svim
velikim imenima, posebno pred
Marcusom
Allbckom, s kojim sam bio u istoj
sobi. Nisam razgovarao s mnogo ljudi.
Bio sam
uvijek sa strane.
On je uobraenko. On misli samo na
sebe!, pisale su novine sve u tom stilu.
Taj
vrlo interesantni umjetnik Zlatan.
Priznajem bilo je zabavno. Ali u
stvarnosti sam bio nesiguran, stidljiv,
nisam htio jo uvijek nekoga ispravljati,
prije svega ne Henke Larssona, koji
je za mene bio od istog zlata. Bio je
profesionalac u Celticu i ba te godine,
2001, dobio je Zlatnu kopaku kao
najbolji golgeter u svim evropskim
ligama. Henke je bio vrlo nagao, i kad
sam uo da emo upravo nas dvojica
biti top-igrai reprezentacije protiv
vicarske, bio sam vrlo ponosan.
To je prije utakmice bila vana vijest i
mnoge novine su pisale o meni.
Pred ovaj meunarodni susret
posebno su htjeli predstaviti mene i
moje
debitiranje u dravnoj reprezentaciji. U
jednim od tih novina pojavio se i
direktor kole Sorgenfri, u kojoj sam ja
nekad bio uenik. Onaj to mi je za
vrat bio stavio posebnog nastavnika-
staratelja, specijalnog pedagoga, kako
se to kae. Izjavio je da sam bio
jedan od najnepopravljivijih uenika u
njegovoj tridesettrogodinjoj karijeri.
Jednostavno nepopravljivi buntovnik
Sorgenfri kole. Bio je to pravi one man
show. Bilo je to bla, bla, ali je bilo i
drugih stvari, kao puno nade da e
ova utakmica biti moja svjetska
promocija. Koliko sam ja poznavao
novinare, htjeli su u meni i jedno i
drugo: zvijezdu i buntovnika.
Ali tada od velikog uspjeha nije bilo
nita. Zamijenjen sam na
poluvremenu i nisam bio u timu u
narednim vanim utakmicama
kvalifikacija protiv Slovake i Moldavije.
Lagerbck i Sderberg su igrali na
kartu da glavne zvijezde budu Henke i
Allbck a ja sam ostavljen neto vie
u anonimnosti. Bio sam gotovo redovito
u timu, ali nita nije funkcionisalo
kako bi trebalo.
Sjeam se debitovanja u tokholmu.
Trebali smo igrati protiv
Azerbejdana na Rsunda stadionu, a
ja sam i idalje bio van prave igre.
tokholm je bio jedan drugi svijet za
mene. Bio je to New York. Bio sam
izgubljen i nesiguran, ali je to bio i grad
pun prekrasnih djevojaka. Samo
sam se osvrtao, gledao ih divei im se.
Trebalo je da uem u igru kao zamjena,
Rsunda stadion je bio dupke
pun, tanije bilo je publike onoliko koliko
je i moglo stati. Novine su pisale
da su bile trideset tri hiljade, svi
veliki momci su djelovali sigurni i
naviknuti na takvu situaciju, a ja sam se
skupio na klupi i osjeao kao mali
djeak.
Ali poslije prve etvrtine se neto
desilo. Publika je poela da vie.
Zamislite, poeli su uzvikivati moje ime.
Tu situaciju ne mogu opisati, bio
sam van sebe, sav sam se najeio. U igri
su bili sve pravi momci: Henke,
Olof MeUberg, Stefan Schwarz i Patrik
Andersson. Ali publika nije
uzvikivala njihova imena. Uzvikivala je
moje, a uz to ja nisam uope bio na
terenu, ja sam sjedio na klupi za
rezerve. Bilo je to previe, nita
nisam
razumio. ta sam to ja zapravo uradio da
oni uzvikuju moje ime?
Odigrao sam samo neke od utakmica u
Allsvenskanu! Ali sam ipak bio
popularniji
nego momci koji su igrali velike
utakmice svjetskog prvenstva. Bilo je
sve potpuno
blesavo, svi u timu su gledali na mene.
Znam samo da ni oni nita nisu
razumjeli. Bilo je to
neto sasvim novo. Takvo neto se ranije
nije dogodilo. Poslije nekog vremena
publika je
nastavila da uzvikuje uobiajene
povike bodrenja svog tima Naprijed,
vedska,
naprijed! Postajao sam sve nervozniji.
Kao da me pogodio strujni udar. Poeo
sam se
tresti a onda i drmati rukama kopake.
Publika je pomislila da se zagrijavam i
spremam da uem, pa su poeli ponovo
uzvikivati Zlatane, Zlatane! Sve je
ponovo prokljualo u ludilu a ja sam
skinuo ruke s
kopaki. Pomislo sam, sjedi na klupi dok
cijeli $howen ne proe, budi nevidljiv.
U isto vrijeme sam potajno uivao u
svemu tome. Osjeao sam estoku
jezu po
tijelu. Adrenalin je kljuao u meni i kada
me Lars Lagerback stvarno zamolio da
se
zagrijem, skoio sam presretan,
iskreno govorei. Trkarao sam stazom
gore-dolje,
stadion je ponovo prokljuao Zlatane,
Zlatane. Vodili smo 2:0. Dobio sam
loptu i
makazicama lobovao. Gol! Gol! Rasunda
i vee su se ponovo upalili za mene, od
tada
osjeam tokholm kao svoj grad. I sad
dok mislim o tome uivam!
To je bilo samo to: ponaao sam se kao u
Rosengardu. Te godine sam jednom bio s
reprezentacijom u tokholmu. Izali smo
u Undici, noni klub Tomasa Brolina, i
tamo
smo sjedili potpuno tihi. A onda je jedan
od mojih drugara iz predgraa odluio da
se
naali, dobacivi mi preko stola:
Zlatane, Zlatane, mogu li dobiti klju od
tvoje hotelske sobe?
Zato?
Ne pitaj, samo mi ga daj!
Okej, okej, rekao sam i dao klju.
O tome vie nisam razmiljao to vee. Ali
kada sam doao u sobu, imao sam ta i
vidjeti, drugar je bio tamo s puno
razbacane odjee, djelovao je potpuno
tajanstveno i
uzbueno.
ta ima unutra?, pitao sam s vrata.
Nita specijalno. I nemoj se uzbuivati,
Zlatane!
ta?, pitao sam u udu pokazujui na
razbacanu odjeu.
Moemo zaraditi novca na tome,
Zlatane!, i dalje me je ubjeivao.
Znate ta je bilo tamo? Bilo je potpuno
bolesno. Cijeli bunt jakni Canada
Goose koje je pokrao u baru kod Brolina.
Iskreno govorei, nisam uvijek imao
najozbiljnije
drugove, a u Malm FF-u je ilo tako i
tako. udna situacija, trebalo je da
budem u jednom
kubu a prodan sam u neki drugi, svakako
da nisam bio ba uravnoteen momak.
Ponekad
sam se brzo palio.
Eksplodirao sam. Razumljivo da se to
nije uvijek deavalo, ali razumijete
cijelu tu
situaciju oko mene. Kada smo se sreli s
Hckenom u gostima, bio sam upozoren
da se ne
svaam sa sudijama, ta opasnost je
uvijek lebdjela u zraku. Hoe li onaj
ludi Zlatan
ponovo neto napraviti?
Hcken je trenirao Torbjrn Nilsson,
poznata stara fudbalska zvijezda, a u
timu je igrao
Kim Kllstrm, kog sam poznavao iz U21
reprezentacije. S njim je ve od ranije
bila neka
glupa situacija, naime oborio sam Kima s
lea. Rukom sam gurnuo jednog drugog
momka
i bio izbaen i to je bio pravi
prekraj. Na putu prema svlaionici
utnuo sam nogom
zvunik i mikrofon i moete misliti
kako je na sve to reagovao tehniar
na ozvuenju
razglasa. Nazvao me idiotom, a ja kao da
sam to jedva ekao, vratio sam se i
vrisnuo: Ko je
idiot, reci?
Materijalna odteta i nije bila problem, ali
je bio cirkus u novinama, otprilike sedam
miliona redova je ispisano o mom
ponaanju: moram mijenjati svoje
ponaanje, bla, bla.
Inae e biti teko u Ajaxu... bulshit,
bulshit! Expressen je napravio razgovor
s psihologom,
koji je mislio da trebam pomo, na
ta sam ja, naravno, odmah
reagovao: Ko je ovaj,
doavola? ta zna ova figura?
Nisam trebao psihologa. Trebao sam se
samo smiriti. Ali i to je bilo tano, nije
bilo
prijatno sjediti na klupi i gledati kako nas
IFK Gteborg, mlati sa 6:0. Nae nade o
uspjehu
te sezone su nestale i stizala je
kritika i na raun trenera Mickea
Anderssona. Stvarno
nisam imao nita protiv njega, na kraju
nismo ni imali neki poseban kontakt. Ako
sam
imao neki problem u klubu, iao sam
Hasseu Borgu.
Bilo je i neto to me poelo iritirati.
Mislim daje Micke previe respektovao
starije
igrae u timu. Plaio ih se, a nije bio ni
previe sretan to sam ja u timu,
posebno poslije
iskljuenja protiv rebra.
Bilo je nekih napetosti. Igrali smo
utakmicu na treningu, Micke Andersson
je bio sudija,
kad je izbio neki sukob s Jonniem
Fedelom, golmanom, koji je bio jedan od
najstarijih u
klubu, Micke je presudio u njegovu korist,
a ja sam pozelenio i koraknuo prema
Mickeu.
Ti si boji ovih starijih, kao da su
duhovi, vritao sam. Po igralitu je bilo
puno lopti i
ja sam ih utao prema njemu, buf, buf,
buf.
Letjele su kao projektili i padali po
autima van stadiona i na autima su se
poeli paliti alarmi. Sve se na trenutak
zaustavilo, ja sam stajao ljut i divlji, a
igrai
reprezentacije su poeli vikati na mene.
Micke Andersson me pokuavao smiriti a
ja
sam vrisnuo i na njega:
Jesi li ti moja mama?
Bio sam bijesan, otiao u svlaionicu,
ispraznio svoj ormar i skinuo svoje ime s
njega, rekavi da se nikad vie neu
vratiti. Sad je dosta! Zbogom Malmo FF,
hvala i
zbogom svi idioti, krenuo sam prema
svom Toyota Celicau i nisam vie odlazio
na
treninge, samo sam kod kue igrao
Playstation i jurcao s drugarima. Bilo je
to kao da
sam bjeao s nastave. Pretpostavljate,
nazvao je Hasse Borg, bio je sav
histerian:
Gdje si? Gdje si? Mora odmah doi
nazad!
I da, to nije bilo nemogue. Poslije etiri
dana vratio sam se, bio ljubazan i
armantan ponovo, iskreno govorei,
nisam mislio da je moj prekraj bio neto
posebno. To se dogodi u fudbalu, previe
je adrenalina u sportu. Osim toga nisam
dugo bio u timu, bio sam na putu za
Holandiju i nisam mislio da e biti neke
kazne, prije sam oekivao neku zahvalu.
Samo nekoliko mjeseci ranije imali su
veliku krizu u FF Malmo. Nedostajalo je
kojih desetak miliona u kasi i nije bilo
velikih mogunosti da se kupi neki vaan
igra.
Sad je klub bio najbogatiji u cijeloj
vedskoj, donio sam im ogroman kapital.
To je u novinama i objasnio kapiten
Bengt Madsen: Samo se jednom u
pedeset
godina rodi jedan igra kao Zlatan!
Nije bilo udno to sam oekivao da
planiraju lijep ispraaj, ili neko Hvala ti
za osamdeset pet miliona, tim prije to
je samo sedmicu dana ranije pred
trideset hiljada gledalaca u
Helsingborgu
sveano ispraen Niclas Kindvall.
Svakako da sam primijetio da me se svi
na neki
nain plae. Samo sam ja bio tako lud da
svojim ludorijama unitim tako vrijedan
ugovor s Ajaxom. U toj atmosferi se
pribliavala moja posljednja utakmica u
Prvoj
vedskoj ligi.
Bilo je to 27. juna u gostima protiv
Halmstada i spremao sam se da
napravim
lijep oprotajni ou. To nije bila velika
stvar za mene, ne mislite na to. Bio sam
gotov s FF Malmoom. U mislima sam
ve bio u Amsterdamu. Ali svejedno,
trebalo je jednu priu dostojanstveno
privesti kraju, i sjeam se da sam
bacio
pogled na listu igraa koji e igrati
protiv Halmstada. Nisam vidio svoje
ime,
priao sam tabli, gledao ponovo, ali
svejedno mene nije bilo.
Nisam bio predvien ni da sjedim na
klupi. Trebalo je da ostanem kod kue, i
napokon sam shvatio. Bila je to
kazna. Bio je to Mickeov nain da
pokae ko
odluuje u klubu, i okej, prihvatio sam to,
inae ta mi je preostajalo?
Bio sam van sebe od muke kad sam vidio
da je novinarima objasnio da sam
pod pritiskom i da gubim balans i da
trebam odmoriti, otprilike kao,
on je ljubazni momak koji mene razumije
i eli mi pomoi. Bio sam naivan
mislei da klub ipak neto priprema,
da me prijatno iznenadi
dostojanstvenim ispraajem, preko
pomonih slubi ili tako nekako.
Ubrzo iza toga pozvan sam kod Hassea
Borga u kancelariju. Kao to
znate, ja taj nain komuniciranja ne
volim. Odmah pomislim da sam
optuenik ili neto tako. Ali poto se
stalno neto dogaalo, uao sam
nepripremljen u kancelariju. Unutra su
ve bili Hasse i Bengt Madsen;
djelovali su narogueno i ljuto,
pomislio sam: o emu li se ovdje
radi,
moda neki pokop?
Zlatane, vrijeme naeg druenja u klubu
istie, poeo je Hasse.
Ne mislite valjda...
elimo da ti kaemo...
Vi ete da mi zahvalite?, rekao sam
osvrui se. Nalazili smo se u
avoljoj kancelariji Hassea Borga, samo
nas trojica.
Zar to neete uraditi pred navijaima?
Nikako, rekao je Bengt Madsen. Kae
se da to donosi nesreu, ako se
radi pred neku utakmicu.
Samo sam ga gledao. Donosi nesreu?
Ali ste se zahvaliti Niclasu Kindvallu
pred trideset hiljada gledalaca, i
to tad nije donosilo nesreu.
Da, ali...
ta, ali?
elimo ti dati poklon...
Doavola kakav poklon?
Bila je to neka kristalna lopta za
uspomenu.
To je za uspomenu.
Dakle to je hvala za osamdeset pet
milona.
ta oni misle? Da to imam u
Amsterdamu, da uzdahnem kad to
vidim?
Ne elim to. Moete to zadrati.
Zar ne moe...
Mogao sam, ali sam im onu kristalnu
loptu ostavio na stolu. I zahvalio.
Tako je izgledao moj oprataj od
kluba, vie manje, ali nisam bio sretan
zbog toga. Svejedno tresao sam se.
Mislim, bio sam izvan sebe, istinu
govorei, ta je bio FF Malmo zapravo?
Moj pravi ivot je trebalo tek da
pone, to danas vie na to mislim, to je
sve vie bila istina.
Ja ne samo da idem u Ajax. Ja sam bio
njihov najskuplji igra; moda Ajax i
nije bio Real Madrid ili Manchester
United, ali je definitivno bio veliki klub.
Samo prije pet godina Ajax je igrao u
finalu Lige ampiona! Prije est godina
klub je bio pobjednik cijelog turnira i u
njemu su igrali momci poput Cruyfa,
Rijkaarda, Kluiverta, Bergkampa i Van
Bastena. Posebno je bio znaajan on,
on je bio tako moan, elio sam samo
njegov dres. To nije bilo najpametnije.
Trebalo je da ponem i zavrim igru, i
svakako bilo je to dobro, ali takoer,
shvatio sam to brzo, bila je to avolja
varka.
Niko ne daje osamdeset pet milona a da
ne trai neto zauzvrat. Za mali
klub kakav je Ajax kupovina tako skupog
igraa je bila mali skandal. Ajax je
tri godine kasnije pobijedio u Ligi. Ajax
ima najbolju momad u Holandiji a
publika trai da sigurno pobjeuje. To je
znailo da igrai nisu mogli igrati
neke svoje igre, sigurno ne poput Ja
sam Zlatan, koji ste vi? Trebalo je da
uem u klub i nauim se redu, to je
samo bilo to: stvari su se samo poele
dogaati oko mene, puno toga u brzo
shvatiti.
Na putu kui iz Goteborga u mjestu
Bottnarydu izvan Jnkpinga,
zaustavila me policija. Preticao sam na
putu gdje je ogranienje na 110
kilometara, sa sedamnaest kilometara
vie od dozvoljene brzine. Ali taj
dogaaj je napunio novine traevima o
meni. Pisali su da mi takvo
ponaanje odgovara u Industrigatanu u
Malmou, ali ne mimo nje.
Dodavali su tome cijelu listu skandala
i kazni koje sam poinio po
vedskoj i ne treba da napominjem da se
pria ubrzo prenijela u Holandiju,
iako je rukovodstvo kluba u Ajaxu dobar
dio toga ve i znalo. Novinari u
Amsterdamu su dobili dosta materijala
da mogu podgrijavati priu kad im
bude trebalo. Koliko god sam pokuavao
biti dobri djeak ve sam bio bad
boy i prije nego sam poeo. Bili sam to ja
i jedan novi momak, Egipanin po
imenu Mido koji je ve ranije poeo igrati
u belgijskom KAA Gentu. Nas su
ve pratile glasine da smo divlje glave,
ali nam je na njih skrenuo panju i
trener Co Adriaanse, onaj kog sam ve
ranije sreo u paniji.
Htio je biti strani Gestapo koji je morao
sve znati o svojim igraima. Brzo
smo uli i neke bolesne prie o
njegovim kaznama. Jedna od njih je s
golmanom koji je pokuavao
odgovoriti na telefon za vrijeme
taktikog
treninga. Kazna mu je bila da sjedi cijeli
dan na klupskoj telefonskoj centrali i
odgovara na pozive. Problem je bio jer
momak nije znao holandski jezik. Bio
je to razgovor poput Halo, halo, ne
razumijem, cijeli dan. Bila je tu zgoda i
s tri momka u omladinskom timu koji su
bili vani na zabavi. Oni su za kaznu
leali na igralitu
a drugi iz ekipe su preko njih trali
kopakama. to je najgore, dio prie je
bio potpuno taan, nije to bila pria
kojom su htjeli da me samo preplae.
Postoji mnogo traeva o trenerima, lino
sam uvijek volio one koji su
drali do discipline. Uivam u ljudima koji
su na distanci od svojih igraa,
koji im ne prilaze preblizu. U takvom
ambijentu sam ja odrastao. Nikad
me neko nije mazio: Fini Zlatane,
ovako e igrati. Nikad otac nije
dolazio na treninge sa sendviima i
zahtjevima da se prema meni odnose
ljubazno, nema anse. Morao sam sve da
sm rjeavam i hiljade puta su
me treneri kanjavali a igrao sam zato
to sam dobar a ne zato to me je
neko volio.
Nikad nisam elio maenje, gili-gili.
Od toga sam samo postajao
nervozan. Htio sam driblati loptu i nita
drugo. Ali to jest, jest... bio sam
nervozan kada sm morao pokupiti torbu i
ii. Ajax i Amsterdam su bili
neto sasvim novo. Nita nisam znao o
gradu, sjeam se leta, slijetanja i
ene iz kluba koja me je doekala na
aerodromu.
Ime joj je Priscilla Janssen. Bila je sve i
sva u Ajaxu i nastojao sam da
budem prijatan. Pozdravio sam nju i
momka koji je bio pored nje. Bio je to
momak mojih godina koji je izgledao
stidljiv, ali je sjajno govorio engleski.
Bio je iz Brazila, rekao je tada. Igrao je za
Cruzeiro, jedan poznati klub,
to sam i znao jer je Ronaldo igrao u
njemu. Ba kao i ja momak je bio
potpuno novi u klubu, imao je dugo ime
koje nisam potpuno upamtio.
Kasnije sam ga oslovljavao Maxwell i
brzo smo razmijenili telefone.
Priscilla me odvezla svojim Saab
kabrioletom do male crvene kue koju je
klub pripremio za mene u Diemenu,
malom mjestu daleko od grada i
tamo sam se naao s krevetom
marke Hastens i ezdeset innim
televizorom i nita drugo. Tamo sam
igrao Playstation i mislio ta li e se
dalje desiti.

NIJE DOBRO BITI na svoju ruku. Sve to

sam nauio u djetinjstvu je bilo da se
brinem o
sebi a to je znailo i da se osjeam kao
evropski momak.
Iako sam postao profesionalac za kog
su plaene nevjerovatne svote novca,
ipak je
moja kua bila potpuno prazna. Nisam
imao ak ni namjetaj ili bilo ta drugo
to daje
osjeaj topline doma. Iskreno, uskoro je i
friider zjapio prazan. Nisam paniio
zbog toga,
iako me je podsjealo na djetinjstvo. Sve
je bilo u redu. Imao sam prazan friider i
u svom
stanu u Lorensborgu. Naviknut sam ja na
sve. Ako pogledam stvar iz druge
perspektive,
ipak u Malmou nisam nikad ostao
gladan, jer tamo sam esto, onako, kao
vuk gladan jeo
u Kulanu, MFF- ovom restoranu a
ponekad sam kui nosio neto i za
kasnije, skriveno
ispod trenerke, razumije se. Obino je to
bio neki jogurt ili sendvi da me uvee
dre na
nogama, ako ne stignem do mame u
Cronmans ulicu ili kod prijatelja.
U Malmou se ba i nisam bavio
spremanjem hrane, niti sam se brinuo da
napunim
friider. Sada u Diemenu, opet sam bio
na poetku. Zar to nije alosno? Jedan
ozbiljan
momak koji nema ak ni kornfleksa
kod kue, ni para u depu, lei tako
u svom
udobnom krevetu i zove redom sve koje
poznaje: prijatelje, mamu, tatu, mlaeg
brata i
sestru. Nazvao sam ak i Miu, moju
nesuenu zarunicu iako smo raskinuli.
Hajde,
doi kod mene, zvao sam je. Bilo mi je
dosadno, bio sam usamljen i gladan i na
kraju
sam nazvao Hassea Borga.
Mislio sam da bi on mogao neto
ugovoriti preko Ajaxa, neku pozajmicu,
koju bih ja
Ajaxu vratio kasnije. Znao sam da je
Mido uradio neto slino u svom starom
klubu. Ne
mogu. Ne radi se to tako, rekao mi je
Hasse Borg. Snai se nekako. Skoro da
sam tad
poludio.
On me prodao za sumu od koje se zemlja
vrti i sad nee da mi pomogne, sad kad
mi je
teko?
Zato ne moe?
Ne ide to tako.
A ta je s mojih deset procenata?
Nisam dobio odgovor i naljutio me. Okej,
priznajem, s^m sam kriv. Nisam znao da
se plata
prima tek na kraju mjeseca. Zapravo
sam tada imao problema
MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN

99
lome da igra zabavan ali i tehniki
dotjeran fudbal i novine su objavile Oj,
oj ini se da je
momak vrijedan svih onih osamdeset
pet miliona! Kakav igra, taj
Ibrahimovi!
Naravno primijetio sam da je trener Co
Adriaanse otar sa mnom. Mislio sam da
je to
samo njegov nain u ophoenju. uo
sam svata o njemu.
Poslije svake utakmice nas je ocjenjivao
a najvea ocjena je bila deset. Poslije
jedne
utakmice u kojoj sam dao puno golova
ocijenio me je: Dao si pet golova, ali si
dva
puta dodao pogreno. Bit e to dobra
petica za tebe danas. Okej, razumijem!
Trai se
vie! I ja sam vozio dalje jo ee i inilo
mi se da me ba niko ne moe zaustaviti.
Izmeu ostalog, sjeam se da sam sreo
momka koji nije imao blage veze ko sam
ja.
Jesi ii bar dobar? pitao me je.
To ti ne mogu ja odgovoriti!
A izvide li te i ispsuju protivniki
navijai?
Itekako.
Eee vidi, to znai da si car!,
kazao je i nisam to zaboravio. To da
se samo
najotrijim i najeim zvidi i vie.
Ustvari to i jeste tako.
Krajem jula otpoeo je Amsterdamski
turnir. To je klasina predsezonska
turneja po
Holandiji na viem nivou a te sezone,
osim nas, uestvovali su Milan,
Valencia i
Liverpool. Mono, zar ne?
Tu sam vidio ansu da se predstavim
Evropi. Moj boe, odmah sam primijetio
da je
ovo neto sasvim drugo od Allsvenskana.
U Malmou sam imao sve zemaljsko
vrijeme
da vodim loptu. Ovdje se udaralo odmah
i ovdje je sve ilo neopisivo brzo.
U prvoj utakmici susreli smo Milan koji je
ba tada, poetkom devedesetih godina,
zapao u krizu, ali su i dalje dominirali
evropskim fudbalom. Stvarno sam se
trudio da
ne obraam panju na njihove bekove a
ponajmanje na Maldinija. Navalio sam
svom
snagom i navukao nekoliko slobodnih
udaraca, dobrih driblinga i aplauza. Ipak
je bilo
teko i izgubili smo 1:0.
Liverpool smo susreli u sljedeoj
utakmici. Oni su imali tri kup-medalje te
godine i
moda najjau odbranu u Premijer
ligi, Finca amija Hyypia i vicarca
Stephanea
Henchoza. Henchoz nije samo bio otar
te godine. O njemu se prialo i posebno
mnogo
zbog jedne druge stvari. U FA-kup finalu
je blokirao udarac rukom, na samoj liniji,
to
sudija nije vidio a to je pomoglo da
Liverpool pobijedi.
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN
101
I on i Hyypi su me napadali kao jeevi.
Kad je utakmica malo odmakla,
oteo sam loptu negdje u uglu i krenuo
prema kaznenom prostoru, gdje je
ekao Henchoz. Blokirao mi je krau
stranu a ja sam opet imao vie
mogunosti. Stijenjen tako mogao sam
dodati loptu, mogao sam krenuti ka
golu ili se povlaiti nazad.
Pokuao sam da izvedem fintu
jednom nogom, to je jedan prilino
zabavan trik koji su Ronaldo i Romario
esto izvodili, a koji sam kao junior
vidio na raunam i uvjebavao ga
satima, sve dok ga nisam bez
razmiljanja
znao i u snu uraditi. Doao je sam od
sebe, onako spontano. Taj trik zovu
zmija, jer ako se uradi lijepo, izgleda kao
zmija koja se smota oko noge. Nije
nimalo jednostavan. Mora imati vanjsku
stranu iza lopte i smotati je brzo na
desno a onda neoekivano oboriti vrhom
kopake nalijevo i samo proiati
pored, bam, bam... eto tako, brzinom
munje a s totalnom kontrolom nad
loptom koja je kao zalijepljena za
nogu, poput hokejaa kad napravi
svoj
potez pakom.
Ba ovu fintu sam radio esto u Malmu
u Superettanu, ali nikad pred
jednim bekom svjetske klase kao to
je Henchoz. I to je to, osjeao sam
sigurnost u atmosferi ve i u igri protiv
Milana. Driblati momka kao on bilo je
mnogo zabavnije, i sve je prolo. Fiju,
fiju i Stphane Henchoz je odletio
desno. On jo nije nita shvatio kad
sam ja proiao pored njega a svi iz
Milana koji su sjedili sa strane, skoili
su na noge i vritali. Publika na
Amsterdam stadionu se zapalila.
ou je bio potpun. Kasnije kad su me
okruili novinari, izgovorio sam te
rijei. Kunem se da nikad nisam planirao
ta u rei, to doe samo od sebe a
dolazilo je tada esto, dok jo nisam
postao oprezan s medijima. Prvo sam
krenuo lijevo a on me pratio,
zapoeo sam priu, pa sam onda
krenuo
nadesno, i on je uinio isto. Ja sam se
onda trznuo opet na lijevo a on je otiao
da kupi kobasicu. Svi su pisali o tome a
ovo je postao poznat citat. ak je
snimljen i reklamni film, prialo se i da je
Milan zainteresovan za mene. Zvali
su me novi Van Basten i svata neta, a
ja sam se radovao:
u
Wow, ja sam car.
Ja sam momak iz Rosengrda. Zaista je
izgledalo kao poetak jedne sjajne
sezone.
Ali ipak... teko vrijeme je bilo na
pomolu, a da nisam bio nesmotren,
mogao sam odmah prepoznati znakove
upozorenja. Ali nisam. Neto je bilo i
moja greka, nisam se brinuo dovoljno.
Preesto sam putovao kui i poeo da
gubim na teini. Izgledao sam
premravo, uostalom, isto kao i trener
Co
Adriaanse. Kritikovao me je pred svima,
ali jo uvijek nije bilo tako ozbiljno.
Kasnije, kad je dobio nogu, bio je jo
gori. Rekao je da teinu i mogu popraviti,
ali da imam
neku greku u glavi. U poetku sve ono
od prije, da igram samo za sebe i to, dok
nisam
shvatio da nije cijenio ni ono s
Henchozom, ako to nije vodilo neem
konkretnom.
Ustvari prije bi se moglo rei daje to
bio pokuaj da se istaknem, da
zablistam za
publiku, da igram za raju, umjesto za
tim. U Ajaxu se igralo s tri napadaa
umjesto dva na
to sam ja bio navikao. Ja sam igrao u
sredini. Nisam smio nikud odleprati, niti
voziti
masu individalnih finti. Trebao sam biti
ciljani igra, koji se samo kree da prima
lopte i
prvenstveno daje golove. Iskreno
govorei tada sam poeo da sumnjam da
je taj tehniki
holandski fudbal bio zabavan.
Izgledalo je kao da su se odluili da
vie lie ostataku
Evrope, a meni nije bilo lako tumaiti te
signale.
Puno toga je bilo novo, nisam znao jezik,
nisam poznavao njihovu turu a ni trener
nije
govorio sa mnom. Nije govorio ni s kim.
Bio je ovjek s kamenim licem. Kad sam
ga gledao
u oi, osjeao sam jednostavno kako je
bio pogrean tip, i zbog toga vie nisam
bio marljiv.
Golove nisam davao i nisam vie bio
koristan te sezone, naprotiv. Sve one
silne novinske
rubrike gdje su me uporeivali s Van
Bastenom sada su bile pune napisa
protiv mene i svi
su poeli da me gledaju kao
razoarenje i pogrenu investiciju.
Zamijenili su me novim
napadaem, Grkom, Nickosom
Machlasom, s kojim sam se dosta
druio. U takvim
situacijama, kad sam uznemiren i kad
gubim formu u meni sve zazvoni: ta
radim
pogreno? Kako da se izvuem?
Tako se orijentiem i samo krenem.
Nisam od onih koji se zadovolje: Ja sam
Zlatan, wow! Naprotiv, sve je jedan film
koji
se ponavlja: Jesam li trebao uraditi ovo ili
ono? I onda sam posmatrao druge: ta ja
mogu da
nauim od njih? ta je to to meni
nedostaje? Ustvari ja stalno mislim na
svoje pogreke, ali i
na dobre stvari koje sam uinio. ta
mogu da popravim? Uvijek, uvijek
ponesem neto novo
naueno na treninzima ili utakmicama,
a to zna biti i naporno. Nikad nisam
potpuno
zadovoljan, ak ni onda kada bih to
trebao biti, ali to mi je pomaglo da se
razvijam i budem
bolji: u Ajaxu sam samo o tome
mislio jer zapravo nisam imao nikoga
da s njim
porazgovaram.
Kod kue sam razgovarao sa zidovima i
smatrao da su svi ljudi idioti, naravno
zvao
sam i kui i alio se. Iz mene je
varniilo. Ali svejedno, nisam bacao
krivicu na nekog
drugog. Sve se inilo tromo, i osjeao
sam se jako loe. Poto nisam mogao da
se naviknem
na ivot u Holandiji, otiao sam kod
Beenhakkera i
MOJA PRIA/JASAMZUTAN

103
pitao: ta kae trener o meni? Nije
zadovoljan ili ta? Beenhakker nije bio
isti
tip kao Co Adriaanse, on nije htio samo
poslune vojnike.
U redu je. Dobar si. Mi imamo
razumijevanja za tebe, odgovorio mi je.
Meni se ilo kui. Nisam se osjeao
dobro, trener me nije cijenio a ni
novinari, a vjerovatno ni publika. Nije se
bilo igrati s Ajaxovim navijaima.
Naviknuti su na pobjede, a reagovali sa:
Doavola, zar smo pobijedili samo s
3:0?
Kad smo igrali protiv Roda, bacali su
kamenje, eljezne ipke i staklene
flae na nas, tako da smo morali ostati
na stadionu i traiti zatitu. Bilo je tu
masa sranja i umjesto onog poznatog
Zlatane! Zlatane! koje sam uo u
poetku karijere u Ajaxu, sada sam
od publike dobijao zviduke i
negodovanje, od protivnike nita.
Nimalo pohvalno. Da se zapita:
Doavola,
ta je sad ovo?
Meutim, mora se prilagoditi situaciji u
ovom sportu, i negdje duboko u
meni razumio sam svoje fanove. Bio sam
najvea Ajaxova investicija i nisam
trebao sluiti za izmjene. Trebao sam
biti novi Van Basten, davati golove i
trudio sam se najvie to sam mogao.
Moda ak i previe, ako emo poteno.
Jedna fudbalska sezona je duga i ne
moe se pokazati sve ta zna u jednoj
jedinoj utakmici, a ja sam to pokuao.
im bi me uveli u igru, ja sam htio da
sve pokaem odjednom, pretpostavljam
daje zato negdje i zaribalo. to sam se
vie trudio i elio, bivalo je sve tee a
vjerujem i da se jo nisam bio nauio
nositi ni s medijima. Onih osamdeset pet
miliona me sve vie pritiskalo kao
teak tovar na leima, da sam najradije
ostajao kod kue u Diemenu.
Nemam pojma ta su novinari mislili o
meni tada, sigurno ne bolje od toga
da smo ja i Mido samo partijali i izlazili
po gradu. Ustvari ja sam danonono
sjedio kod kue i igrao TV igrice a ako
smo bili slobodni jedan ponedjeljak,
urio sam na avion za vedsku nedjeljom
naveer, a vraao se u utorak u est
ujutro da stignem na trening. Nikakvi
noni klubovi, nita od toga jer ja nisam
bio strunjak za to.
Iskreno govorei, znao sam da sam bio
neozbiljan, da sam nenaspavan, da
nisam redovno jeo i da sam radio
gluposti u Malmou. Radilo se o airhombs,
ilegalno napravljenim bombama za
vatromet, koje smo bacali u dvorita i jo
puno gluposti tek toliko da podignem
nivo adrenalina u krvi. Iza nas je ostajao
dim, sprena trava i smee koje je let
jelo u zraku. Bilo je tu jo i puno divljih
vonji jer je to nain na koji ja
tunkcioniem. Ako se ne deava niu s
fudbalom,
onda moram nai neto to e me
ispuniti zadovoljstvom. Meni je potrebna
akcija, brzina, a nisam je nalazio.
104
JA SAM ZLATAN ' MOJA PRIA
Nastavio sam da gubim na teini i kao
centar u Ajaxu trebao sam biti stabilniji i
puno
jai. Ve sam bio spao na sedamdeset
pet kilograma ili ak i manje. Bio sam
kost i koa i
izgledao istroeno. Nisam bio ni na
godinjem odmoru. Imao sam dvije
predsezone u roku
od est mjeseci, a hrana? ta mislite? Jeo
sam brzu hranu neki tost, makarone i uz
takvu
hranu nestajale su i pozitivne prie u
novinama. Nije bilo nita ni slino
onom Novi
Zlatanov uspjeh! Umjesto toga pisali
su Zlatan izvidan na terenu,
Potpuno
neuravnoteen tip! On je to i to i jo su
pisali i o mojim laktovima.
Toliko puno praine oko toga.
Sve je poelo na utakmici u Groningenu
kad je jedan iz odbrane naletio na moj
lakat.
Sudija nije vidio nita, ali se bek valjao
po travi. Iznijeli su ga s terena na
nosilima a kasnije
se prialo da je imao potres mozga. Kad
se vratio u igru, izgledao je jo uvijek
izgubljeno, a
najgore od svega je bilo to to je
fudbalski savez poslije studiranja TV
sekvenci, odluio da
me kazni zabranom igre u pet narednih
utakmica.
Ba mi nisu trebala ta sranja tad i niko
ne moe rei da mi je krenulo dobro
poslije
odsluene kazne. Ponovo mi je naletio
jedan drugi momak na lakat i, naravno, i
njega su
iznijeli na nosilima. Izgledalo je kao da
sam zapoeo neku novu glupu igru, pa
iako sam
izbjegao kaznu, nisam vie dobio ansu
da igram dugo poslije toga. Bilo je teko,
navijai
nisu bili sretni zbog toga, nisu sigurno,
pa sam nazvao Hassea Borga.
Jebiga, Hasse, pa zar me ne moe
ponovo kupiti?
Ne misli valjda ozbiljno? Da te vratimo
nazad?
Vadi me odavde! Ja ne mogu vie!
Ma daj, Zlatane, nemamo mi tih para,
valjda zna i sam. Mora biti strpljiv!
A moje strpljenje je bilo na izdisaju, htio
sam samo da igram vie, a nostalgija za
kuom bila je sve vea, skoro neizdriva.
Kao da sam bio zarobljen, pa sam opet
poeo
zvati Miju, ne znajui ni da li mi ona
nedostaje ili neto drugo. Osjeao sam
se usamljen i
elio sam svoj stari ivot nazad. I ta
sam dobio? Novi udarac.
Otkrio sam da sam zaraivao najmanje u
klubu. Slutio sam to izvjesno vrijeme i na
kraju se ispostavilo da je to istina.
Ajaxov najskuplji igra je imao
najloiju platu.
Kupljen sam da budem novi Van Basten,
a ipak sam zaraivao premalo.
Razmiljao
sam: Zbog ega? Nije bilo teko pogoditi.
Sjeate li se rijei Hassea Borga: Agenti
su lopovi i to, sijevnulo mije kroz glavu:
On
mi je sve to uradio iza lea. Pretvarao se
da je na mojoj strani, a
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

10$
ustvari radio je samo za Malm FF i
sebe. to sam vie o tome razmiljao
sve sam bio
bjesniji. Od poetka se Hasse trudio da
niko ne stane izmeu nas, niko ko bi
mogao da
zastupa moj interes. Sjetio sam se kako
sam smijeno izgledao odjeven u
trenerku, u onom
hotelu St. Jrgen, dok su me ona
gospoda u svojim najboljim odijelima i
s najboljim
ekonomskim kolama potkradala, pa
sam osjetio gr u elucu. Shvatite to
kako hoete,
novac nikad nije predstavljao
najvaniju stvar za mene ali to, da
me iskoritavaju i
razoaraju, da me gledaju kao glupana
koji se da prevariti i pokrasti, dovodilo
me do ludila!
Zato sam uzeo stvar u svoje ruke i
nazvao Hassea Borga.
ta ovo znai, jebote? Imam najgori
ugovor u klubu!
0 emu ti to pria?, pravio se lud.
Gdje je mojih deset posto?
Osigurali smo ih u Engleskoj.
Osigurali? Jesu li oni normalni? Nita mi
nije bilo jasno, moglo je biti ta god
hoe,
osiguranje, plastina kesa s
novanicama, kanta u pustinji.
Ja hou moje pare odmah!
Nemamo, Odgovorio dii je.
Moj novac je bio svezan, na neki nain
uloen u neto o emu ja nisam imao
pojma i
odluio sam da stvar raistim do kraja.
Odluio sam da potraim pomo nekog
agenta,
toliko sam tada nauio, da agenti ipak
nisu lopovi. Bez dobrog agenta, sam, u
tom svijetu,
nema nikakve anse. Ako se ne zatiti,
brzo se sjate ona gospoda u odijelima
koja e te
opuhati do zadnje pare. Uz pomo
prijatelja, brzo sam naao momka, koji je
radio u IMG-u
u tokholmu, a zvao se Anders Carlsson.
Bio je okej, ne ba neto okretan i
brz. Bio je jedan od onih to nikad ni
vaku nije
pljunuo na ulici, ali ipak siguran i jak bez
foliranja. I tako mi je Anders pomogao u
poetku.
Sredio je sve papire od osiguranja a onda
je doao sljedei ok. Na ugovoru o mojoj
prodaji,
nije vie pisalo deset posto od svote
prelaska. Pisalo je osam procenata pa
sam pitao:
ta je sad ovo?
Saznao sam da su unaprijed platili neki
porez na platu. Kakvo je to sad sranje?
Porez
unaprijed?! Jo nikad nisam uo za tako
neto pa sam nastavio da traim svoje:
To ne moe
tako! To je va novi trik i prevara! I ta
mislite? Dovoljno je bilo da Anders
Carlsson prione
malo i proelja sluaj, i da dobijem
nazad i ona dva procenta. Iznenada,
nije bilo onog
poreza unaprijed i stvari su stale na
svoje mjesto im sam raistio s
Hasseom Borgom.
Dobra lekcija koju
neu nikad zaboraviti. To me oprilo,
vjerujte i ne sumnjajte ni sekunde da
danas nemam
uvid o svoj novac, ekonomiju i uslove.
Nedavno me bas Mino pitao:
Koliko si uzeo za knjigu od Bonniersa?
Nemam pojma, odgovorio sam.
Bullshit! Znam da zna u bobu!
Naravno, imao je pravo.
Imam totalnu kontrolu. Odbijam da
budem iskoriten i prevaren ponovo i
pokuavam da
uvijek budem korak ispred u
pregovorima. Kako razmiljaju? ta hoe
i koja im je tajna
taktika? A onda se prisjetim. Neke stvari
se ne zaboravljaju. Naravno, Helena ima
pravo kad
kae da se ne zadravam previe na
tome: Umoran sam vie od toga da
mrzim Hassea
Borga.
Ali mu i ne opratam, nema anse. Tako
se ne radi s mladim momcima iz
predgraa
koji se ne snalaze najbolje u novim
situacijama. On se pretvara da je dobar,
kao drugi
otac a, ustvari, samo je gledao priliku da
me popali za novac, Ja sam bio onaj u
juniorima
kom se nije vjerovalo mnogo i za kog se
raunalo da e se zadnji ubaciti u A-ligu.
I ta se
desilo... kad su me prodali za ogromne
novce, promijenili su stav. Mislili su me
iscijediti
do posljednje kapi. Prvo me za njih nije
bilo nikako i nigdje, a onda su svi bili tu
kad se
kupio kajmak. To ne mogu zaboraviti i
ponekad se pitam: Da li bi Hasse Borg
uinio isto
da sam bio fini sin nekog advokata?
Ne vjerujem i ve tada dok sam igrao u
Ajaxu govorio sam o tome. Rekao sam
otprilike
ovako: Trebao bi se priuvati.
Pretpostavljam da nije shvatio ozbiljno i
kasnije u svojoj
knjizi je napisao da je bio moj mentor, da
se brinuo o meni. Tako! Siguran sam da
mu je
kasnije sve postalo kristalno jasno. Sreli
smo se ustvari u Maarskoj u nekom
liftu.
Bio sam tamo s dravnom ekipom kad
sam uao u taj lift. Na etvrtom spratu
smo se
zaustavili i meu onim to su uli bio je i
on. Bio je u gradu na nekom od svojih
putovanja
gdje se ulizivao nekom, popravljao je
kravatu kad me je ugledao. Hej, gdje si,
ta ima?,
u tom stilu, i pruio mi je ruku.
Nisam se ni mrdnuo da ga pozdravim,
nita nije dobio nazad osim ledenog
pogleda
mojih crnih oiju. Naravno, bio sam
nervozan. Samo smo tako stajali i gledali
se. Bila je to
psiholoki napeta i neugodna situacija.
Potpuno hladan sam izaao dolje u aulu i
samo ga
ostavio iza sebe. To je bio na jedini
susret i ne, ne zaboravljam ga. Hasse
Borg je osoba
koju mogu podijeliti na dva dijela, a tada
u Ajaxu me sve to boljelo.
Osjeao sam se prevaren i povrijeen,
najloije plaen a navijai su mi
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN

107
zvidali i negodovali na moju igru. I
svata se bilo nagomilalo. I laktovi, i
itavi spiskovi s mojim grekama, i ono s
policijom u Industrigatanu po
devedeset osmi put, i da sam
nestabilan, samo su o tome govorili.
Nedostajao mi je onaj stari Zlatan.
Morao sam sluati sve te prie i
svakakve misli su mi se motale po glavi
zbog toga da znate.
Traio sam izlaz svaki sat i svaku minutu
jer nisam htio da se predam,
nikad! Nema anse! Nisam naviknut
da dobijam lako, mnogi to
zaboravljaju. Nisam ja tek samo jedan
od nadarenih koji su otplesali u
Evropu. Ja sam se borio i nisam
posustajao i kad vjetar nije bio povoljan.
I
roditelji i treneri su bili protiv mene u
poetku i to me je nauilo da budem
istrajan, da se suprotstavim svima koji su
protiv mene. Onaj Zlatan samo
dribla, govorili su. On je takav i
onakav, i ovo i ono, jednostavno,
pogrean. Sluao sam ih i nisam sluao,
ali sam uvijek nastavljao. Tada u
Ajaxu stvarno sam pokuao da
razumijem njihov nain ophoenja s
okolinom, kako misle i kako igraju.
Razmiljao sam ta da popravim.
Trenirao sam naporno i uio od
drugih. Ali svejedno nisam htio ni
potpuno da odbacim svoj stil. Niko ga
nije mogao izbiti iz mene, ne samo zato
to sam svadljiv i prkosan, nego
zato to sam se borio, to sam se
trudio na terenu a vjerovatno sam
izgledao i agresivan. To je dio mog
temperamenta. I od drugih zahtijevam
jednako mnogo kao i od sebe samog.
To je izluivalo trenera Coa
Adriaansea. Kasnije je izjavio da sam bio
naporan, pun sebe a ja sam samo
vozio svoju trku, bla bla bla naravno, on
je smio rei ta god je htio, ali se
ne mislim svaati. Pristajem na igru.
Trener je boss. Mogu samo rei da
sam se dobro napregnuo da zauzmem
mjesto.
I opet se nije nita promijenilo. Nita se
nije desilo, nita osim to smo
uli da je Co Adriaanse dobio otkaz, to
su naravno bile dobre vijesti. Tad
su nas potukli Henkeov Celtic na
kvalifikacijama za Ligu ampiona i FC
Kopenhagen u UEFA-kupu, ali sumnjam
da su ga rezultati oborili s
pozicije, lo smo stajali dobro u ligi.
Co Adriaanse je otiao zato to nije znao
da komunicira s nama igraima.
Niko od nas nije imao neki kontakt s
njim. ivjeli smo kao u vakumu,
istina, ja volim tough guys, a Co
Adriaanse je bio zaista teak tip. Prelazio
je
sve granice, nije bilo poente u njegovom
diktatorskom nainu ophoenja s
nama, nije imao sjaj u oku, niti je
znao da uradi da nae oi zaiskre.
Naravno da smo bili znatieljni: Ko dolazi
poslije njega?
Jedno vrijeme se prialo o Rijkaaru, to
je nama zvualo dobro, ne zato
to jedan dobar igra automatski postaje
i dobar trener, nego to je s Van
Bastenom
i Gullitom, Rijkaard bio legenda u
Milanu. Ipak, doao je Ronald
Koeman, a njega sam
poznavao, bio je jako dobar izvoa
slobodnih udaraca u Barceloni.
S njim je bio Ruud Krol, jo jedan veliki
fudbaler. Odmah sam primijetio
poboljanje, i da su
mene bolje razumjeli, zbog ega sam se
ponadao da e sad sve krenuti nabolje.
Ali ne, bilo je jo gore. Sjedio sam na
klupi pet utakmica u nizu a na jednom od
treninga me
Koeman poslao kui: Nisi prisutan!,
derao se. Ne daje sve od sebe. Idi
kui. Naravno da
sam otiao, misli su mi bile na drugom
mjestu. Nikakva velika stvar, ali ipak
velike novinske
rubrike. ak je i Lars Lagerbacku
novinama kazao da je zabrinut za mene,
a prialo se i da
mogu izgubiti mjesto u dravnoj
reprezentaciji, to nije bilo nimalo ni
zabavno ni poeljno.
Tog ljeta svjetsko prvenstvo se odravao
u Japanu, i to je bilo neto to sam s
radou
ekao. Malo sam se zabrinuo to e moj
Ajaxov dres s brojem devet biti dodijeljen
nekom
drugom, kao da je to neto znailo. Briga
me ta stoji na leima. Ipak je to bio
znak da oni
ne raunaju vie sa mnom. U Ajaxu se
stalno govorilo o brojevima.
Broj deset e raditi tako i tako. Broj
jedanaest ovo i ono, ali nita nije bilo
tako lijepo kao
devet, Van Bastenova devetka. Bila je to
posebna ast nositi je, a ako je nisi
zasluio,
oduzmu ti je. Tako je funkcionisalo uvijek
a sada se samo taj krug ponavljao, ja kao
da
nisam doprinosio dovoljno. Naalost,
neke istine je bilo u tome.
Dao sam pet golova u ligi. Bilo je est
sveukupno a najvie sam sjedio na klupi
pa su mi
nai navijai najvie zvidali. Dok bih
se zagrijavao, oni su vikali: Nickos,
Nickos,
Machlas, Machlas, nije bilo vano koliko
je on lo, oni samo nisu htjeli mene.
Navijali su
za njega a ja sam mislio: Shit
y
jo nisam ni poeo igrati a ve su protiv
mene. Kad bih
pogrijeio u dodavanju, nastajao bi
urnebes na tribinama i vikali su ponovo:
Nickos,
Nickos, Machlas, Machlas. Nije samo
to da nisam pimplao dobro. Znao
sam i da
obaram, i naravno, izgledalo je kao da
emo pobijediti u ligi.
Ja se nisam mogao radovati tome. Nisam
bio zaista dio toga, i pred tom istinom se
nije moglo zamiriti. Bilo nas je puno
u klubu koji smo isto mislili. Neko se
morao
skloniti, a to sam izgleda trebao biti ja,
to mi je izazivalo greve u elucu jer se
previe
prialo da sam ja centar, ali tek broj tri,
poslije Machlasa i Mida. ak je i Leo
Beenhakker,
moj prijatelj, dao izjavu u holanskim
medijima:
MOJA PRIA / JA SAM ZUfTAH

109
Zlatan je najee igra koji zapone
na napad, ali on ne moe da dovede
loptu do gola, i jo je dodao: Ako ga
budemo prodavali, naravno da emo
mu pomoi da ue u neki dobar klub.
To je ve visilo u zraku, a ekalo me je
jo puno slinih izjava. Koeman je
lino izjavio: Zlatan je po kvalitetu na
najbolji napada, ali da bi uspio s
pozicijom devet u Ajaxu mora imati i
druge sposobnosti osim ove. Ja nisam
siguran da on moe da ih dostigne.
I stvarno ratna rubrika je objavila:
Najnovija vijest! Zlatan upisan na listu
za transfere. To je objavljeno iako se
zapravo nije tano znalo ta je istina a
ta nije. injenica je da sam kupljen za
mnogo para a bio sam razoarenje, i ja
sam to osjeao, vjerujte: kao da sam bio
razotkriven u prevari kao neka previe
reklamirana zvijezda.
Nisam ispunio oekivanja. Bila je to moja
prva velika prepreka. Ipak sam
odbijao da odustanem, htio sam to i da
pokaem. Ta misao je rasla u meni i
danju i nou, iskreno govorei nije mi to
izlazilo iz glave, hoe li me prodati ili
nee. Morao sam da im pokaem kakav
sam, ta god da se desi. Ali kako kad
me nisu putali u igru? Kao uhvaen u
klopku, beznadeno sam skakao s
klupe: Jesu li oni ludi, ta rade? Sve je
liilo na igru juniora u Malmo FF.
Tog proljea smo se kvalifikovali za finale
holandskog kupa. Trebali smo
se sresti s Utrechtom na De Kuipu u
Rotterdamu, isti onaj stadion na kojem
se
igralo Evropsko prvenstvo dvije godine
ranije, i bilo je enormno interesovanje
publike za utakmice. Bio je dvanaesti
maj 2002. Publika je arila i palila na
tribinama. Za Utrecht je Ajax bio
najjai protivnik. Nijedan tim nije bilo
vanije pobijediti kao Ajax i navijai su
bili ludi od mrnje za revanom poslije
nae pobjede u ligi. Ta mrnja se mogla
skoro opipati rukom a za nas je to bila
ansa da ponovo pobijedimo i dokaemo
da smo se vratili na scenu poslije
nekoliko tekih godina. Naravno, mene
nisu raunali da uestvujem u tome.
Sjedio sam na klupi cijelo prvo
poluvrijeme i jedan vei dio drugog,
gledao kako je Utrecht poveo s 2:1
poslije jednog kaznenog udarca i
vjerujte,
nije mi bilo lako da samo gledam.
Nama je ponestajalo zraka dok su
Utrechtovi navijai sve vie divljali a
nedaleko od mene, Koeman. s crvenom
kravatom, tonuo u depresiju. Izgledao
je potpuno bezvoljno. Uvedi me sad,
mislio sam. i stvarno me uveo u igru u
sedamdeset osmoj minuti. Neto mora
da se deava, naravno, a ja sam bio
nestrpljiv. Bio sam obiljeen pa sam htio
sve
odjednom, kao obino te godine, a mi
smo samo valjali loptu, minute su
prolazile izgledalo je ve kao izgubljena
utakmica. Nikako nam nije ilo pa
sam odvalio jedan SJGURAN udarac za koji sam
mislio da e ui u gol. ali sam samo
pogodio preku.
I IU JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Bilo je gotovo, isteklo vrijeme s nekoliko

minuta produetka, koje ja ni tada nisam
smatrao beznadenim. Protivniki
navijai su ve slavili na tribinama.
Zavijorile su se
njihove crvene zastave preko cijelog
stadiona, i ule su se i navijake pjesme i
vriska, a
ostalo je jo trideset, dvadeset sekundi
do kraja. Tada je izbaena jedna duga
lopta u
kazneni prostor koja je prola pored
veine njihovih bekova i zaustavila se
kod
Wamberta, jednog od Brazilaca u naem
klubu, koji je vjerovatno bio u ofsajdu,
to
sudije nisu vidjele, a to je njemu
dalo priliku da zapuca po golu. To
nije bilo
normalno, bili smo spaeni u zadnjim
sekundama dok su se Utrechtovi fanovi
oajno
hvatali za glave. Jo nije bilo sve gotovo.
Igrali su se produeci. Mnogo se kupova
odluivalo u produecima u to vrijeme,
najee s golden goal ili sudden
death, kako se to zove u hokeju. I to se
desilo i sada.
Onaj ko da gol sada, dobija utakmicu.
Stajalo je samo pet minuta kad je doao
jedan
dobar ut s lijeve strane, primio sam
loptu na grudi, bio sam dobro stijenjen,
ali sam
se ipak okrenuo i zapucao lijevom, ne
ba sjajan udarac. Lopta je odskakivala
po travi.
O moj boe, ipak je bila dobro
plasirana i ula je u gol a ja sam
skinuo dres i
potrao nalijevo, potpuno lud od sree,
onako mrav kao kostur. Mogli su rebra
da mi
prebroje. To je bila jedna teka i naporna
godina. Pod takvim pritiskom i moja igra
se
zakovala jedan dugi period. Ali tada sam
se vratio. Bio sam tu meu njima na
svom
mjestu. Pokazao sam im svima a stadion
je gorio. Osjeao sam vibracije potpune
sree
i razoarenja koje je dolazilo s tribina
stadiona. Najbolje se sjeam Koemana
kad je
dotrao do mene i viknuo u moje uho:
Thank you very much! Thank you
very much!
Ne mogu vam opisati tu radost, samo
sam trao okolo s ostalim iz postave
i
osjeao ogromno olakanje.

ZA N J U S A M B I O tipini avolji Jugovi, sa

zlatnim satom, otvorenim
autom, jakom muzikom, definitivno neko
ko nije bio za nju. Ali ja to
nisam znao.
Osjeao sam se silan u svakom
pogledu, sjedio sam u svom
Mercedesu SL ispred Forex
mjenjanice kod Centralne eljeznike
stanice u Malmu dok je moj mlai
brat, Keki, mijenjao novac.
Fudbalska sezona u Holandiji je bila
zavrena i moglo je biti prije ili
poslije Svjetskog prvenstva u Japanu, ne
znam, to nije ni vano, bio
sam tu i ta djevojka je istrala
izbezumljena iz taksija. Bila je ljuta zbog
neeg.
Ko je sad ona?, pomislio sam.
Nikada je prije nisam vidio iako sam
prilino dobro poznavao
Malmo. Bio sam u Malmu uvijek kad
sam imao priliku i mislio sam
da poznajem sve u gradu. Ali tu
djevojku... Gdje se ona skrivala? Nije
bila samo lijepa, imala je i stav, u stilu,
ne zanovijetaj, uz to je bila
neto starija od mene i to mi je bilo jako
uzbudljivo. Raspitivao sam se
ko je ona. Kakva je to djevojka? Od
jednog poznanika sam saznao da
se zove Helena. Okej, Helena, pomislio
sam. Helena. Ponavljao sam u
sebi. Nisam mogao da je zaboravim.
Tad nita vie nije bilo od toga. Puno
toga se dogaalo oko mene,
bio sam uurban i iao sam dalje, nita
me nije zadravalo. Tih dana
sam ponovo otputovao za tokholm s
dravnom reprezentacijom i ne
znam odakle samo izviru te lijepe
djevojke u tom gradu? To nije
normalno, bilo ih je posvuda. S nekoliko
drugova svratio sam u Caf
Opera i, naravno, nastala ie guva kao
obino, po navici sam pogledom
ispitivao situaciju: je li neki problem
na vidiku? Ima li nekoga ko
izaziva? Uvijek ima takvih.
Za veliko udo takvih nije bilo. Ali su nas
zato mnogi snimali, ak i
ne pitajui nas. Pucaju snimke moga
lica a ja se smrknem i to se
ponavlja. Razgledajui uokolo ugledao
sam je. wow, to je ona iz Forexa
u Malmu. Priao sam joj i poeli smo
askati: Zdravo, zdravo, jesi li i ti
iz Malrnoa, i ona je poela priu o sebi, ja
radim ovdje, bavim se tim i
tim, a ja nita nisam razumio. Takve
prie o karijeri su tada za mene
bile neshvatljive i vjerovatno sam bio
prilino nadmen. Tako sam se
112
JA SAM ZLATAN MOJA PRIA

ponaao kad sam bio vani.

Nisam elio pustiti nekoga preblizu.
Poslije sam se obino kajao to nisam
bio
ljubazniji, i bio sam sretan kad sam je
ponovo ugledao u Malmou. Onda sam
poeo
izlaziti da bih je viao. Imala je crni
Mercedes koji je obino stajao parkiran
na Lilla
Torgu pored kojeg sam se i ranije
esto vozikao, sad posebno. Vie nisam
imao
Mercedes SL nego crveni Ferari 360.
Cijeli grad je znao da imam taj auto. Bilo
je puno dobacivanja. Pogledaj, pa to
Zlatan vozi!, i to je bilo tano, ovaj auto
nije bila dobra ideja ako sam elio biti
neprimijeen. Ali treba da znate da su
momci koji su mi prodali Mercedes
obeali da
u biti jedini koji ga imam u vedskoj. Ma
to je bio samo prodajni trik. Isti takav
sam
ba tog ljeta vidio u gradu i odmah sam
pomislio: Neka se nose doavola, ja ga
ne
elim vie imati. I onda sam pozvao one
koji su prodavali Ferrarije i pitao da li
imaju neki poseban. Da, naravno, imali
su i ja sam se odvezao i zamijenio moj SL
za
Ferrari. Bilo je to malo idiotski jer ba
tada i nisam bio pri parama. Ali nije me
bilo
briga.
Bio sam ponosan na svoje
automobile, to je jednostavno bio dio
mojih
principa i zato sam se sad vozio okolo
svojim Ferarijem i osjeao sam se
izvrsno.
Helenu sam ponekad viao u njezinom
crnom Mercedesu i razmiljao: Moram
uiniti neto, ne mogu je samo
gledati. Od jednog poznanika sam
dobio broj
njenog mobilnog telefona i jedno vrijeme
sam se dvoumio. Da li daje pozovem?
I poslao sam joj SMS poruku u stilu
Zdravo, zdravo, kako si? Vidi li me
ponekad? I zavrio rijeima: Onaj s
onim Crvenim. Mislio sam onaj s
crvenim
Ferarijem, svakako. I stvarno, odgovorila
je: Ona s Crnim. Pozdravila je i pomislio
sam: Moda je ovo neki poetak, ta
znam.
Pozvao sam je i sreli smo se, nita
posebno u poetku, obino smo ruali
zajedno,
jednom bili i na njenom imanju na selu.
Gledao sam namjetaj, tapete i kaljeve
pei,
sve to je, moram priznati, ostavilo
snaan utisak na mene. Bilo je to neto
sasvim
novo za mene. Nikada ranije nisam sreo
djevojku koja je ivjela sama na taj
nain. Jo
uvijek nisam razumio ime se ona
ustvari bavila i ta je radila. Znao sam da
radi za
Swedish Match i primijetio sam da ima
visok status u brani. I to mi se
dopadalo.
Nije bila kao mlade djevojke koje sam
ranije sretao. Nita meu nama nije bilo
histerino, bila je tako samouvjerena.
Voljela je automobile kao i ja. Pobjegla je
od
kue sa sedamnaest godina i poela da
ivi od svoje zarade. Ja za nju i nisam bio
ba
neki superstar ili kako ree: Daj, doi
sebi, Zlatane, pa nisi ti ba Elvis koji je
upravo
sletio s neba. Bio sam luckasti mladi
koji se runo oblai i koji je jo uvijek
potpuno
nezreo. Ponekad me zadirkivala zbog
toga.
MOJA PRIA/JA SAM RUTA 113
Evil super bich de lux, odgovarao sam
na zadirkivanje zato to je ona
imala obiaj trati okolo u neobino
visokim potpeticama, uskom
dinsu, krznu i sve u tom stilu. Bila je kao
Tony Montana u Scarfaceu,
samo djevojka, dok sam ja skitao
okolo u trenerci. Toliko smo bili
razliiti da se ba to inilo ono pravo kod
nas. Treba li da napomenem
da nam je bilo vrlo zabavno. Zlatane, ti
si skroz luckast. Ti si tako
prokleto zabavan, govorila je i ja sam
stvarno vjerovao da ona tako
misli jer sam se divno osjeao u njenom
drutvu.
Ali ipak, ona je dolazila iz dobre familije
iz Lindesberga, iz familije u
kojoj se jedni drugima obraaju Mili,
budi tako dobar i dodaj mi
mlijeko, dok smo se mi u mojoj porodici
svaali preko stola i galamili
jedni na druge. esto uope nije
razumjela ta ja kaem. Ja nita nisam
znao o njezinom svijetu a ona nita o
mom. Bio sam jedanaest godina
mlai od nje, ivio u Holandiji i bio
otkaeni tip s kriminalnim
drutvom. I to nije bila ba neka
perfektna preporuka.
U toku ljeta organizovala je zabavu u
Bstadu. Bilo je to u vrijeme
teniskog turnira s poznatim zvijezdama i
pripadnicima visoke klase.
Kad sam se ja pojavio s nekoliko
prijatelja na zabavi, nisu nas htjeli
pustiti unutra. Ili tanije nipoto nisu
eljeli pustiti moje drugare.
Stalno se neto slino dogaalo u
vremenu naeg nastojanja da budemo
zajedno.
Igrao sam naprimjer u dravnoj
reprezentaciji u Rigi. Igra nam ba i
nije bila za neku pohvalu, bilo je 0:0
protiv Latvije na Svjetskom
prvenstvu. Kasno naveer sletjet emo u
tokholm. Olof Mellberg, Lars
Lagerbck i ja odsjeli smo u Scandic
Park Hotelu, ali nisam mogao
spavati. Uvijek teko spavam poslije
utakmice, posebno ako sam loe
igrao. Odluio sam da, umjesto spavanja,
s nekoliko prijatelja izaem u
grad do Spy bara na Stureplanu. Bilo je
kasno.
Nisam stajao dugo u baru kad mi je
prila neka djevojka i ba se
napadno nabacivala. Naravno drugari su
bili u blizini. Ako me vidite
da sam negdje izaao, budite sigurni da
nisam sam i da imam nekoliko
dobrih prijatelja okolo. I ne samo zato
to se stalno dogaa neka
halabuka oko mene, naprosto takav sam
i lako upadnem u neku frku.
Ali mi se drimo zajedno i meni to nimalo
ne smeta. Naravno da nekad
i planem brzo. Ta djevojka je pretjerala i
poela provocirati. Odjednom
se pojavio njezin brat i povukao me sebi.
Nije smio to uraditi.
S mojim prijateljima ne smije se tako
igrati. Jedan od njih ga je
uhvatio a drugi nju, i znao sam da e
biti neugodnosti i da ja u tome
ne elim uestvovati. elio sam izai
van, to prije van, ali bio sam prvi
sudija bio podmien, tanije, da su sve
sudije primale mito, bile korumpirane i
glupe. Svi stariji u klubu su imali jasna
sjeanja na taj dogaaj, pogotovo zato
to
se deavalo previe toga to je liilo
jedno na drugo. Sezonu prije toga su
skoro
imali Scudetto u rukama, ali su na kraju
ipak izgubili u jednoj tekoj utakmici
protiv Lazia, a godinu kasnije je
Ronaldo bio povrijeen. Onda je sve
otilo
doavola jer je s njim ekipa izgubila i
motor i pogon, i Inter je zavrio na
osmom
mjestu u seriji, to je, vjerujem, bio
najloiji plasman do tada.
Niko nije govorio o tome. Niko nije
htio slutnjom da probudi zle duhove
sudbine, ali su mnogi razmiljali o tome
prije odluujue utakmice protiv Parme.
Bilo je i loih slutnji, ljudi se sjeaju i
mahnitaju, sjeaju se i onog penala to je
Materazzi promaio. Momci su imali
vie mogunosti da dobiju ligu, ali
nisu
uspijevali. Uvijek neke sitnice, nesree,
greke. Sva mogua sranja ali apsulutno
da su ovaj put svi bili naotreni protiv
Parme, spremni da urade sve. Ali i to je
moglo biti problem. aputalo se o tome.
Rizik je bio da e sav taj vanjski pritisak
uiniti svoje. To je moglo do zakuje
igru, zakoi igrae pa je vodstvo
kluba
zabranilo svaki kontakt sa tampom.
Trebala nam je potpuna koncentracija
a
Mancini, koji je obiavao drati
konferenciju za tampu, sad je utio i
jedini koji je
neta rekao bio je Moratti.
Pojavio se u naem hotelu no prije
utakmice i rekao novinarima Poelite
nam sreu, trebat e nam. Nije bilo
lake ni kod saznanja da je Parma trovala
svoje, igrae priom o pobjedi nad nama
i svom plasmanu u ligi. Vladala je ista
smrtna ozbiljnost i u protivnikoj ekipi
kao i kod nas. Nismo mogli nita dobiti
dabe, i ba pred polazak, stiglo je
obavjetenje da neemo imati podrku
naih
navijaa.
Pravedno. Zbog sigurnosnih razloga,
navijai Rome nisu putovali na
uzvratnu utakmicu protiv Catanie i zbog
toga nismo smjeli ni mi imati nae
fanove na utakmici s Parmom. Neki su
ipak uspjeli i pojavili se na stadionu.
Mnogo toga je bilo udno. Svaka sitnica
je bila vana i diskutovalo se o njoj, a ja
se dobro sjeam Mancinija. Vrisnuo je
kad je uo da e Gianluca Rocchi biti
sudac.
Taj avo se uvijek zajebava s nama,
siktao je a nebo su okovali crni oblaci.
Izgledalo je da e kia. Ja sam utakmicu
poeo na klupi. Nisam dugo igrao i
Mancini je poeo s Balotellijem i Cruzom
u vrhu. Budi spreman, upozorio
me. Spremi se da uskoi, na ta sam
ja samo klimnuo glavom. Sjedili smo
pod malom nadstrenicom i uli udaranje
prvih kapi kie po krovu. Ubrzo smo
se raspriali, utakmica se rasplamsavala
a publika vikala. Mi smo dominirali
bez obzira na sav pritisak. Dobro smo
napadali, ali Cruz i Maicon su proputali
izuzetne anse, neto nije timalo.
inilo se beznadeno nama koji smo
posmatrali s klupe, skroz napeto do bola.
Vikali smo i psovali, skakali i koili se, a
cijelo vrijeme pogledali na veliki monitor
na stadionu.
Nije se vie radilo samo o naoj utakmici.
Radilo se i o Romi i njihovoj igri
gdje je jo uvijek, u tom trenutku, stajalo
0:0 a to je djelovalo smirujue. Jo smo
vodili. Jo je Scudetto bio na. Odjednom
je sijevnulo. Svi su skoili. Zaboga, samo
da Roma nije dala gol! To bi bilo previe
okrutno. Nije pravo kad pobjeuje cijelu
godinu i na kraju, u zadnjim sekundama,
sve izgubi. To bi trebalo zabraniti. Bilo
je istina, Roma je vodila s 1:0 protiv
Catanie a mi smo iznenada postali drugi
u
seriji. Nisam mogao da vjerujem, gledao
sam sve njih na klupi, fizioterapeuta,
ljekara, nosae, sve one ljude koji su to
doivjeli devedesetih, svi su se sjeali.
Bili
su blijedi: Da li nam se to sudbina
podsmijava? Je li stara kletva ponovo na
nama?
Nikad nisam vidio neto slino. Boja im
se izgubila s lica, a to se osjealo i
tamo na terenu. Priam o istom strahu,
ni o emu drugom. Ovo se nije smjelo
dogoditi. Bilo je strano, katastrofalno a
kia je nastavila da pada. Lilo je kao iz
kabla a njihova publika je vritala od
sree. Taj rezultat je iao u njihovu korist
jer
ako Catania izgubi, Parma ostaje u ligi.
Nama je to znailo smrtnu kaznu i igrai
su postali napeti. Vidio sam to na njima.
Nosili su svoj krst na leima a ni ja sam
ne mogu tvrditi da sam bio optimistian,
sigurno nisam, ali ipak sam imao tri
Scudetta i nisam doivljavao to kao
prokletstvo. Moda zato to sam premlad
za
to i svake minute sam bivao sve
fokusiraniji i sve vie napaljen. inilo mi
se da
gorim iznutra.
Htio sam da uem i sve preokrenem bez
obzira na bol. Odbijao sam sve
drugo, i na poluvremenu kad je
stajalo jo uvijek 0:0 a pobjeda kod
Rome,
dobio sam naredbu da se zagrijavam, i
sjeam se dobro svi su gledali u mene,
Mancini, Mihajlovi, bolniari, svi, a ja
sam znao kako me gledaju. Vjerovali su
u mene. To im se vidjelo u oima. Gledali
su me moleivo i, naravno, bilo je
nemogue ne osjetiti taj pritisak.
Idi i sredi to tamo, govorili su.
Hou! Da znate da hou!
Ipak nisam uao odmah u drugom
poluvremenu, ekao sam jo est minuta, a
onda
sam zakoraio na teren. Trava je bila natopljena
kiom. Bilo je teko za tranje jer nisam
trenirao, a teret na leima ogroman. Svejedno
nikad u ivotu se nisam osjeao tako
napaljen i sjeam se da sam odmah zapucao
po golu, sa sredne izvan kaznenog prostora.
Nita. Nekoliko minuta kasnije pokuao
sam ponovo. Ponovo nita. Osjetio
sam kako sam proputao situacije koje
su dolazile jedna za drugom a ja nisam
uspijevao da uinim nita od njih. Jo
jedan promaaj u ezdeset drugoj minuti.
A
onda sam primio loptu u skoro istoj
poziciji kao prije. Dejan Stankovi
mije
dodao, a ja sam povukao momka koji
se bacio prema meni i potrao
naprijed
prema golu a sa svakim utom, pljusnuo
bi me i mlaz vode iz raskvaene trave.
Tad sam vidio ansu, ali udarac je bio
slab, bez imalo snage groma koju sam
osjeao u sebi.
Lopta se kotrljala po travi prema
lijevoj stativi i lagano ukotrljala u gol
i
umjesto da uradim neki gest i pokaem
da sam dao gol, ja sam samo stajao i
ekao. S klupe i s terena su doletjeli
svi, prvi Patrick Viera, mislim, a onda
Balotelli i sva raja ak i bolniari i nosai,
svi koji su me onako moleivo gledali i
sad sam vidio da je strah u njihovim
oima nestao. Dejan Stankovi se bacio
na
mokru travu i izgledalo je kao da se moli
i zahvaljuje Bogu. Zavladala je opa
histerija i visoko gore na tribinama
radovao se Massimo Moratti, skoro
plesao na
svom poasnom mjestu, a isto se
osjealo posvuda kod svih iz kluba,
sve do
jednog.
Kao da nam je pao kamen sa srca.
Ljudima se vratila boja u lice. To je bilo
vie nego sam gol. To je znailo kao da
sam spasio utopljenike, otprilike tako.
Pogledao sam publiku. Radosni povici
zamijenili su nezadovoljstvo i doli i do
nas pa sam napravio gest i podigao ruku
do uha: ta to ujem? Tek tada se
publika probudila i stadion je grmio od
poklika radosti, istina, kad se itava
halabuka smirila, nastavili smo utakmicu.
Jo nita nije bilo sigurno. Samo
jedan gol Parme i opet bismo bili na
poetku. Nervoza se vratila, ne ba onaj
uas od poetka ali ipak neki strah od
neizvjesnosti. Niko se nije usuivao
odahnuti. U fudbalu se dogaaju i gore
stvari od izjednaenja. U sedamdeset
osmoj minuti driblao je Maicon na
desnom krilu, pored jednog, dvojice,
trojice momaka a onda ubacio loptu na
koju sam se ja zaletio. Priao sam joj
istovremeno kao i jedan bek. i pritisnuo
sam loptu nogom a onda odvalio
poluvolej ravno u gol, dalje moete
da
zamislite. Bio sam odsutan dva mjeseca
a novinari napisali toliko sranja o meni
i o klubu.
Prialo se kako je Inter izgubio pobjedniki
instinkt, da nam medalje klize iz
ruku, da ja nisam nikakav prvak, ne kao lotti ili
Del Piero. i ak i to da nisam bio dobar
onda kad je to trebalo da budem. Sad sam
im pokazao i pao sam na koljena u onu
vodom nadojenu travu i ekao napad radosti
mojih kolega.
Osjeao sam u cijelom sebi: ovo je
neto veliko i stvarno, a uskoro je i
sudija
odsvirao kraj. Scudetto je bio na.
Inter ga nije osvojio itavih sedamnaest
godina. Imao je dug, teak period pun
patnji, nesrea i sranja. Od kad sam ja
doao u klub osvojili smo Scudetto dvije
godine zaredom, itav cirkus oko toga se
nije smirivao. Ljudi su utravali na teren
i vjeali se na nas, ak i u svlaionici su
se derali i skakali od sree. Odjednom su
zamukli. Mancini je uao, a on nije uvijek
bio tako popularan, pogotovo ne od kad
je stavio pitanje na svoju budunost u
klubu i nije uspio u Ligi ampiona. Sad je
uzeo zlato u ligi a igrai su dolazili jedan
za drugim, malo sveano, rukovali se s
njim i govorili: Hvala puno, uradio si to
za nas. Onda je Mancini priao meni
skoro opijen pobjednikom sreom i svim
tim estitkama. Samo tako, nije dobio
nita od mene, ni jedno hvala. Ja sam
rekao: Nema na emu i drugi put, a svi
su
se nasmijali: kao to Ibra, avole. Kasnije
kad sam razgovarao s novinarima mnogi
su me pitali:
Kome si zahvalan za ovu pobjedu?
Vama, odgovorio sam. Medijima,
svima vama koji niste vjerovali u
mene i koji ste se rugali Interu!
Opet kaem da ja tako funkcioniem.
Uvijek mislim na revan. To je u meni
jo od Rosengarda, to je ono to me
pokree a neu ni zaboraviti ta je
Moratti
izjavio za novine:
Cijela Italija je bila protiv nas, ali Zlatan
Ibrahimovi je postao simbol nae
borbe i pobjede!
Te godine sam izabran za najboljeg
igraa u Seriji A, a kratko poslije toga
dolo
je i pitanje da li sam najbolje plaeni
svjetski fudbaler, i nastalo je ponovo
ludilo. Skoro da nisam mogao izai van,
gdje god bih se maknuo ljudi su se
skupljali kao da vide uskrsnue. Sigurno
su svi mislili da sam napravio novi
ugovor poslije uspjeha protiv Parme.
Poto je dogovor potpisan samo sedam
osam mjeseci ranije, razmiljao sam
ovako: Moratti se sigurno nije pokajao,
ne
poslije ovakog zavretka. Osjeao sam
daje ivot pokazao i svoju drugu stranu.
Teki oblaci su napustili moje nebo. Mogu
da se odmorim. Ipak, uvijek ostane
mjesta za malo brige od neizvjesnosti. To
sam osjetio odmah nakon utakmice s
Parmom.
Koljeno mi je ponovo jako oteklo. Nikad
nisam potpuno ozdravio i mislim
da je to dolo kao ok za mnoge kad sam
bio prinuen odustati od finala u
talijanskom kupu, to nije bilo nimalo
zabavno. Imali smo duplu ansu da
uzmemo i kup i ligu. Bez mene u igri Roma je
dobila revan u finalu pribliavalo
se
Evropsko
prvenstvo a ja nisam imao pojma da li e mi
koljeno biti dob Potroio sam se previe te
sezone.
ro
'
Znao sam da to ima svoju cijenu.

Dobijam puno SMS poruka, ali ova je bila

od Mourinhoa. Dobro si igrao,
napisao je i tako mi je dao podrku. Bio
sam okiran, stvarno. To nisam mogao
razumjeti, SMS od trenera! Mislim, igrao
sam za dravnu reprezentaciju, to
nije njegov posao. Ali se interesovao,
odgovorio sam, ali i dobio novi SMS.
Bilo je to kao wow, Mourinho me gleda.
Osjeao sam se vano. Pomislio sam
da momak moda i nije tako strog i
vaan.
Ipak sam shvatio, njegov SMS je imao
odreeni cilj. elio je biti veseo i
zadobiti povjerenje svojih igraa. Ja sam
odmah zavolio taj nain. Samo se
desilo. Razumjeli smo jedan drugoga i
shvatio sam da taj ovjek radi vrlo
temeljito. On se daje duplo vie nego
drugi. Gleda fudbal dan i no i izvodi
analize. Nikad nisam sreo nekog trenera
s toliko znanja o protivnikom timu.
To nije samo ono uobiajeno, gledaj kako
pimplaju tamo-ovamo, ovi imaju tu
i tu tehniku, morate se uvati ovoga. Kod
njega je bilo sve, svaki i najmanji
detalj, do broja cipele treeg golmana.
Naprosto sve. To je bio osjeaj na prvi
pogled, taj momak pazi na sve.
Ali to je bilo prije nego sam ga sreo. Bilo
je Evropsko prvenstvo i odmori, i
zapravo i ne znam ta sam oekivao.
Vidio sam puno njegovih fotografija. Bio
je elegantan, pun samopouzdanja, ali
sam pri prvom susretu uivo ipak bio i
iznenaen. Bio je nizak, s kratkim
rukama i izgledao je sitan u odnosu na
igrae.
Odmah sam osjetio vibracije oko njega.
Postizao je da ljudi stoje pred njim
u redu, prilazio je momcima koji su
mislili da su nedodirljivi i upravljao
njima. Stajao je ispred, za glavu nii, i
nije okoliavao, ni sekunde. Iao je
direktno i jasno rekao: Ovdje ete raditi
to, ovdje to. Razumijete! I svi su ga
poeli sluati. Kretali su se kako bi
razumjeli svaku njegovu rije. Ne zato
to
su ga se plaili. On nije bio Capello,
kao to sam rekao. On je stvorio lini
kontakt s igraima kroz svoje SMS i
internet poruke, kroz svoja uputstva i
svoje znanje, ba kao to mi radimo
sa svojim suprugama, djecom i, nije
vikao. Ljudi su ga ipak sluali, svi su
shvatili, ovaj ovjek ui. On radi puno da
bi nas pripremio. Podizao nas je pred
me. Bilo je to kao teatar, kao psiholoka
igra. Znao je pokazati film gie smo igrali
loe i rei: Pogledajte ovo! Tako
tuno! Kao da ste izdubili svaku
228 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA
U prvom duelu ete biti ovakvi..., iao
je dalje. Udario je vor na tabli. U
drugom duelu...
Udarao je po tabli da je odzvanjalo
prostorijom, ubrizgavao adrenalin u nas,
van smo izali kao divlji. To su bile stvari
koje su nas pokretale, neoekivane
stvari koje su nas pokretale, i osjeao
sam sve vie, ovaj momak daje sve za
tim,
zato moram i ja dati sve za njega. To je
bila neka vrsta kvaliteta koju je imao.
ovjek eli ubiti za njega. I tu se nije
radilo samo o stvaranju energije. Momak
je
znao da nas spusti s nekoliko rijei, doe
u svlaionicu i sasvim hladno kae:
Dananji va uinak je nula, Zlatan
nula. Nisi uinio ni jednu jedinu dobru
stvar, i u toj atmosferi nisam uzvraao
napad.
Nisam se branio, ne zato to sam bio
slab ili to sam imao pretjerano
potovanje prema njemu, ve zato to
sam znao da je u pravu. Nije me
kritikovao zbog onog to sam radio juer
ili prekljuer, Mourinho je govorio o
onom to se upravo desilo. Bilo je to
sada: Van, i igraj fudbal.
Sjeam se utkmice protiv Atalante. Dan
poslije sam trebao dobiti nagradu
za najboljeg stranog igraa i za najboljeg
igraa uope u Seriji A, ali u
poluvremenu smo igrali 2:0 i bio sam
potpuno nevidljiv. U svlaionici mije
priao Mourinho. I ti e sutra dobiti
nagradu?
I, ta.
Zna ta e uraditi kad dobije
nagradu?
ta?
Postidjet e se. Zacrvenjet e se. Znat
e da je nisi zasluio. ovjek ne
moe dobiti nagradu ako igra tako
bezvrijedno. Dat e tu nagradu majci ili
nekome ko je vie zasluuje, rekao je, a
ja sam osjetio bijes: Ja u mu pokazati,
vidjet e da zavreujem to priznanje,
samo ekaj drugo poluvrijeme, nema
veze ako budem krv pljuvao, pokazat u
mu. Ponovo u dominirati.
Cijelo vrijeme je bilo tako, on me
palio i hladio. Bio je pravi majstor da
manipulie ekipom i samo me je jedna
stvar nervirala, njegovo lice kad smo
igrali. Bez obzira ta sam radio, koje
greke sam pravio ili kakav gol sam
postizao, njegovo lice je bilo ledeno
hladno. Nikad osmijeha, nikad jedne
geste, bilo ta. Izgledalo je kao da se
nita nije desilo, kao da ga moja igra ne
interesuje. Radio sam naprosto
nemogue stvari, ali Mourinho je
izgledao kao
pokisao.
Naprimjer, igrali smo protiv Bologne, u
dvadeset etvrtoj minuti je driblao Adriano,
pravo po lijevom krilu i krenuo prema
kaznenom prostoru. Imao je mogunost za
snaan udarac ili dodavanje, ja sam bio u
kaznenom prostoru, napravio sam korak
naprijed i utnuo. Bio je to kao karate udarac
pravo u
239 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA
da zaista poskoim od sree.
Bio je to Mourinho i njegov vjeito ledeni
izraz lica. ovjek koji nikad nije
pokazivao osjeaje, sada se probudio.
Bio je kao lud. Radovao se i skakao kao
malo dijete a ja sam se nasmijao: Ipak
sam te uspio prodrmati. Ali trebalo je i
dosta truda.
Morao sam osvojiti nagradu za najboljeg
strijelca i to petom.
TREEG JUNA JE KAK otiao u Real Madrid
za ezdeset pet miliona eura i malo
kasnije
je prodan Cristiano Ronaldo za sto
miliona istom klubu. To djelimino govori
o prodajnom
nivou tada i otiao sam do Morattija.
Moratti je izgledao ipak cool Bio je vrlo
upuen. Znao
je posao.
Sluaj, rekao sam mu. Ovo je bila
nevjerovatna godina i ja ostajem i ne
brine me ni
United ni Arsenal, ali ako Barca iskoi...
Da, rekao je.
elio bih da odmah razgovara s njima.
Ne da bi me prodao za ovu ili onu sumu,
to
ne. To je samo za tebe. Ali mi obeaj da
e razgovarati s njima, nastavio sam, a
on me je
gledao kroz svoje naoale ispod
raupane kose, i shvatio je da ima
novca koji se moe
zaraditi ako me vlasnici budu eljeli
pustiti.
Okej, rekao je. Obeavam.
Uskoro smo otili u Los Angeles u kamp
za treninge. Bilo je to na poetku
priprema za
sezonu. Dijelio sam sobu s Maxwellom i
djelovalo je kao obeavajue staro doba.
Ali smo
bili progonjeni i umorni, a novinari divlji.
Vrtjeli su se oko hotela i svakodnevne
vijesti u
medijima su bile da Barca nije
zainteresovana za mene. Razmiljali su
da uzmu Davida
Villu umjesto mene. Ne zato to su
novine znale neto o tome, ve sam i ja
sam nagaao. To
je ilo gore-dolje te sedmice. Ja sam
poeo sumnjati. Nadao sam se, onda mi
se inilo da
sam izvzn, nita bolje nije bilo ni s
avoljim
Maxwellom.
Maxwell je, kao to sam ve rekao,
najljubazniji momak na svijetu. Ali me
sve to
dovodilo do ludila. Pratili smo jedan
drugog od onog prvog dana kad smo
se sreli u
Amsterdamu i sad smo bili ponovo u istoj
situaciji. Obojica smo bili na putu za
Barcu. Ali
on je bio korak ispred, ili da li je stvarno
bio na putu ili su moda vrata malo
otvorena za
mene. Pored toga on nije mogao spavati,
samo je priao telefonom: Je li to
gotovo? Je li to
tako? To mi je ilo na ivce. Konstantno je
priao. Bilo je to Barca ovo i Barca ono.
Cijelo
vrijeme je samo o tome govorio, dan
no, u svakom sluaju ja sam to tako
osjeao. Bio sam
okruen tim pregovorima iako nita
nisam uo o mom dijelu transfera, bar
ne previe.
Zbog toga sam bio lud. Bio sam ljut
na Mina, razoaravajueg Mina,
sreuju to /.a
Maxwella a ne i za mene i nazvao sam
ga.
smo govorili o blizu sedam stotina
miliona vedskih kruna.
Inter e za mene dobiti etrdeset est
miliona eura u keu plus Samuela Etooa
koji je dio transfera. Samuel nije bio bilo
ko. Dao je trideset golova u proloj
sezoni. Bio je jedan od najboljih
golgetara u historiji Barcelone i
procijenjen je na
dvadeset miliona eura. Ukupno je to bilo
ezdeset est miliona eura, milion eura
vie nego je Milan prodao Kaku, ako to
razumijete. Bili su kao ljudoderi kad su
izali van. Nikad nisam bio na neem
slinom.
Bilo je toplo, plus eterdeset stepeni.
Izgledalo je da zrak kljua. Svi su se
bacili na mene i osjeao sam se... ne
znam, tano ta da kaem. Iskreno,
nisam
stizao da skupim sve misli. Trebali
smo imati prijateljsku utakmicu s
meksikom reprezentacijom i prvi put
sam u Interu imao na sebi dres broj
deset,
ali i zadnji put. Klupski stadion je bio
pun. Doao sam u Inter kada
sedamnaest
godina nije osvojio ligu. Sada ju je
osvajao tri godine zaredom. Vjerovatno
je u
tome bio i dobar dio moje zasluge. Nije
bilo normalno, pogledao sam prema
Mourinhou i Mourinho je na kraju
reagovao, primijetio sam da je razoaran
i
tuan.
Nije elio da ostane bez mene, i stavio
me na klupu na toj trening utakmici.
Koliko god mi je bilo drago to
odlazim u Barcu, bilo mi je teko
ostaviti
Mourinha. On je poseban ovjek. Godinu
kasnije i on je otiao iz Intera u Real
Madrid i opratao se od Materazzija.
Materazzi je najbolji bek na svijetu. Kad
je
zagrlio Mourinha, poeo je plakati, i ja
sam shvatio sve. Mourinho saosjea s
vama, sjeam se kad smo se dan kasnije
sreli u hotelu. Priao je pravo meni:
Ne smije otii!
Sorry, ali ovu ansu moram iskoristiti.
Ako ti ode, odlazim i ja.
Dragi boe, ta da ovjek odgovori na
ovo? Bilo je to teko uti: Ako ti ode,
odlazim i ja.
Hvala ti, progovorio sam. Puno si me
nauio.
Hvala tebi, rekao je i on.
Razgovarali smo neko vrijeme, bilo je divno, ali
taj ovjek je kao ja. Ponosan je i eli
pobijediti po svaku cijenu. Svakako nije mogao
biti miran, dao mi je i jedan savjet.
uj, Ibra!
Da?
Idei u Barcu da bi pobijedio u Ligi ampiona,
zar ne?
Moda malo

Ali da zna mi emo je osvojiti, nemoj to

zaboraviti. To smo mi!
Kasnije smo se pozdravili.
ja sam odletio za Kopenhagen i doao
kui u Limhamnsvagenu, Heleni i djeci.
Bio sam ih tako eljan poslije svega to
sam govorio i to se dogaalo. Ali i
naa kua je bila pod opsadom. Novinari
su spavali ispred kue. Zvonili su na
vrata. Ljudi su vritali i pjevali ispred
kue, mahali su barceloninim
zastavama. Bilo je to pravo ludilo,
sva moja porodica je bila pod
stresom,
mama, otac, Sanela, Keki, niko se
nije usuivao izai van. Ljudi su i
njih
ganjali, vrtio sam se okolo i sve vidio, ali
o tome nisam previe mislio.
Stvari su se dogaale cijelo vrijeme,
detalji u mom prelaznom ugovoru
su se izotravali, Etoo se vrtio i
traio to vie novca, Helena i ja
smo
raspravljali gdje bismo eljeli ivjeti, i
sve tako. Nije bilo anse da se
posvetimo stvarima ozbiljno i za dva
dana sam odletio za Barcelonu. U to
vrijeme sam se ve bio navikao na
privatni avion. Izgledalo je snobovski. Ali
meni je bilo teko da organizujem letove.
Sve je na meni. Bio je pravi haos i
na aerodromu i okolo.
Ipak sam ovaj put letio obinim
letom. Razgovarao sam telefonom s
agentom iz Barcelone, i odmah sam znao
da su Barcelona i Real zavaeni.
Oni su stari rivali, i previe je politike u
tome, Katalonija protiv centralne
vlasti, sve to, ali u klubovima imaju
takoer i razliite filozofije. Mi u
Barceloni stojimo nogama na zemlji.
Mi nismo kao Real. Mi se vozimo
obinim avionima, rekao mi je ovjek,
svakako to je djelovalo simpatino.
Letio sam za paniju i sletio petnaest
minuta iza pet sati popodne u
Barcelonu, i ako do tada i nisam shvatio
nivo, sad mi je sve bilo jasno.
Tu je bio haos. Stotine fanova i novinara me je
ekalo I novine su objavljivale
stranicu za stranicom. Pisali su o Ibramaniji.
Nisu bili normalni. Nisam bio samo
najskuplji igra kog je Barcelona ikad kupila. Ni
jedan igra u Spaniji nije pobudio
toliko interesovanje, dobio toliku panju. Taj
dan sam se predstavio na stadionu
Camp Nou. Taj stadion je dio tradicije kluba.
Kada je Ronaldinho stigao ovdje 2003.
godine, doekalo ga je trideset hiljada ljudi.
Skoro isto toliko je doekalo i Thierryja
Henryja. Ali sada... najmanje duplo vie ie
ekalo mene, ja sam cvjetao, iskreno
reeno. Od aerodroma do stadiona vozili su me
u
iooliciisku pratnju.
detaljima, Barcelona je ekala zadnju
potvrdu o poslu, a vrijeme je
prolazilo.
Glasovi iz sale za novinare su bili sve
glasniji i nervozniji; u zraku se osjealo
nezadovoljstvo. Osjeali smo to kao da
smo bili u sali s njima. Ja, Mino i Laporta i
ostali iz uprave smo bili iza scene i
ekali: ta se dogaa? Hoemo li ovdje
sjediti
do vjenosti?
Sad je gotovo, rekao je Mino.
Moramo imati potvrdu...
Ba nas briga, rekao je i mi smo samo
uli u salu.
Nikad nisam vidio toliko reportera i
odgovarao sam na pitanja, ali sam cijelo
vrijeme oslukivao kako je buno na
stadionu. Ludnica, kunem se, a onda
sam
ustao i obukao Barcelonin dres. Dobio
sam broj devet, isti broj koji je Ronaldo
imao i tad je postalo previe emotivno.
Stadion je prokljuao. Bilo je ezdeset ili
sedamdeset hiljada ljudi, a ja sam
duboko udahnuo i kroio. Nikad neu
moi
to opisati.
Imao sam loptu u ruci ulazei na
scenu a publika sa svih strana. Svi su
uzvikivali moje ime. Cijeli stadion je
odjekivao a momak iz sale za novinare,
je
trao oko mene i govorio cijelo
vrijeme: Reci, Barca, Barca! Pozdravi
Barcelonu, i ja sam uradio kako je rekao,
onglirao sam loptu nogama, podizao
na prsa, glavu i te stvari, a publika
je vritala. Poljubio sam klupski grb
na
trenerci i ovo moram ispriati. Bilo je
puno sranja oko tog poljupca: Kao, kako
moe ljubiti grb Barce kad je upravo
napustio Inter? Ne brine se za svoje stare
fanove? Svata su govorili o tome,
napravili su i ske. Ali voditelj je to traio
od
mene. Bili su potpuno divlji: Poljubi grb,
poljubi grb, a ja sam bio kao mali
djeak. Ja sam sluao. Tresao sam se
cijelim tijelom. Sjeam se da sam htio u
svlaionicu da se smirim.
Zaista je bilo previe, drhtao sam i kad je sve
bilo iza nas, gledao sam Mina. Mino
nikad nije bio dalje od mene od deset
metara. U tim situacijama on je sve za
mene.
Zajedno smo otili i u svlaionicu i itali
sva ta imena na zidu, Messi, Xavi, Iniesta,
Henry i Maxwell, svi, i moje ime
Ibrahimovi. Ve je bilo upisano i ponovo
sam
pogledao na Mina. On je bio prezadovoljan.
Izgledao je kao da je dobio dijete. Ni jedan
od nas nije mogao to razumjeti. Bilo je snanije
nego smo mogli i pretpostaviti i u tom
trenutku je stigao SMS na moj telefon. Ko
je sad? Bio je to Patrick Vieira.
Enjoy
,
napisao je. Ovo se ne deava mnogim
igraima, i iskreno govorei, u ovim
situacijama
ovjek moe uti svakakvih miljenja. Ali kada
momak Vieira poalje ovakvu poruku,
tada zna, da si doivio neto nemogue. Sjeo
sam da odahncm.
Poslije toga sam rekao novinarima: Ja
sam najsretniji na svijetu! Ovo je
najvee to mi se desilo otkako su
mi se rodili sinovi, i te stvari, malo
je
sportista koji ovako neto dozive. I
stvarno sam to mislio. Sve je bilo mono,
i
otiao sam u hotel Princesa Sofia gdje je
takoer bilo mnotvo fanova koji su
mislili da je svjetska stvar sresti me u
kafeu hotela.
Po noi nisam mogao zaspati, nita
neobino, zar ne? Cijelo tijelo je
poskakivalo i osjetio sam da mi aka nije
najbolje. Ali o tome jo uvijek nisam
htio razmiljati. Mnogo drugog je
prolazilo kroz glavu i vjerovao sam da
nee
biti neki problem na medicinskoj kontroli
sljedeeg dana. Kad si nov u klubu,
rutinski te pregledaju od glave do
pete: Koliko si teak? Koliko si visok?
Koliko procenata masnoe ima? Osjea
li se potpuno zdrav?
Boli me ruka, rekao sam na pregledu i
ljekari su napravili rendgenski
snimak ake.
Imao sam lom na ruci, lom! To nije bilo
normalno. Ono to je najvanije
kad dolazi u novi klub jeste da
moe biti spreman da trenira na
pripremama i upozna momke u timu.
I da igra, svakako. Sad je sve
izgledalo drugaije, bili smo prisiljeni
da donesemo brzu odluku.
Razgovarao sam s trenerom Guardiolom.
Bio je prijatan i izvinio se to nije
mogao prisutvovati mom doeku. Bio je
u Londonu s ekipom, i ba kao i svi
ostali, objasnio je da moram biti potpuno
zdrav to je mogue prije. Nita se
ne smije prepustiti sluaju i odluili
smo da me operiu odmah.
Hirurg-ortoped je postavio dvije ipke u
ruku da lom to prije zaraste.
Isti dan sam se vratio u Los Angeles na
trening. To je bio apsurd, tamo
sam bio s Interom, sad sam doao s
drugim klubom i s velikim gipsom na
ruci. To e potrajati oko tri sedmice prije
nego budem zdrav.

TREBALI SMO SE SRESTI S Real Madridom

kod kue na Camp Nou. Bilo je
to u novembru 2009. godine. Ja sam bio
odsutan petnaest dana zbog bola
u butini i trebao sam zapoeti utakmicu
na klupi to ba i nije zabavno. To
je bio dogaaj za El Clsico, pritisak je
bio ogroman. To je rat, novinari su
pisali svoje priloge otprilike ezdeset
stranica. Ljudi nisu priali ni o em
drugom. Bili su to veliki klubovi, ali i
veliki neprijatelji.
Imao sam jako dobar poetak te sezone,
uprkos lomu na ruci i svemu
to se oko mene deavalo. Dao sam pet
golova u pet utakmica u seriji i
stizao svuda. Osjeao sam se dobro i bilo
je potpuno jasno kako e biti u
La Ligi. Real i Barca su investirali
skoro dvije i po milijarde u Kaku,
Cristiana i mene, serija A i Premijer liga
su postale siromanije. A liga je
postajala toliko vrua. Mislio sam da sve
mora biti fantastino.
Ve u predsezoni, dok sam trao onako
sav u gipsu i sa arafima u
ruci, bio sam doao na svoje mjesto.
Nije bilo lako s jezikom i bio sam
najvie s onima koji su govorili engleski,
to se podrazumijeva, Thierry
Henry i Maxwel. Ali ilo je dobro i s
ostalima. Messi, Xavi, Iniesta, su
jednostavni i fini momci, dobri na terenu
i lako je bilo bez onoga: Ovdje
sam ja najvei i najljepi. Nita od toga
da primijeti, nije bilo ni modne
revije u svlaionici, toga se dre mnogi
igrai u Italiji. Messi i momci su
dolazili u trenerkama kao i Guardiola.
I on je izgledao okej. Poslije svakog
treninga doe do mene da bi
razgovarao. elio me uvesti u tim,
zaista sa stilom, ali i klub je bio
poseban. To sam odmah osjetio.
Izgledalo je kao kola, neto otprilike kao
u Ajaxu. Ipak ovo je bila Barca,
najbolji klub na svijetu. Oekivao sam
malo vie estine, ali ovdje je bilo tako
mirno i tiho sve u dogovoru, esto
sam razmiljao: Ovi momci su prave
zvijezde. A ipak su se ponaali kao
uenici i bilo je to tako simpatino, ta ja
znam? Ali nisam mogao prestati
razmiljati. Kako bi se ovi momci
mogli tretirati u Italiji? Oni bi bili
bogovi.
Sad stoje na liniji ispred Pepa Guardiole.
Guardiola je Katalonjanin.
On je stari vezni igra. Osvojio je La Ligu
pet ili est puta s Barcelonom i
bio je kapiten 1997. On je ve bio trener
kluba dvije godine prije nego to
sam ja doao i imao je velike uspjehe.
ovjek koji to postigne zasluuje i
duno potovanje. Bilo
MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 249

je naravno lako useliti se. To mi nije bilo

nepoznato. Vie puta sam
mijenjao klubove i nikada nisam galamio
u startu gdje e ormar stajati.
Osjeam situacije. Koje jak? Koje slab?
Kako idu razgovori i ko je u kojoj
grupi?
Istovremeno sam znao svoje kvalitete.
Dobio sam ve crno na bijelom
ta sam znaio klubu s mojim
pobjedama, brzo se izborim za svoje
mjesto,
ali se i puno alim. Ne tako davno udario
sam Chippena onako iz ale na
jednom okupljanju reprezentacije i nisam
nita razumio kad sam sutradan
otvorio novine. Oni su to vidjeli kao
najgori napad, ali to nije bilo nita,
nimalo. Znai tako se drimo. To je bila
igra koja moe biti zabavna, ali
istovremeno i smrtno ozbiljna. Mi smo
momci koji treniraju zajedno, igraju i
viaju se cijeli dan, a onda izvodimo
neke tako bolesne igre da bi odrali
kontakt s novinarima. Ne moe biti tee
od toga. Mi se alimo. Ali u Barci ja
sam se dosaivao. Bio sam vie nego
dobar, i nisam se usuivao vritati i
galamiti kad osjetim potrebu za time.
Sve su novine pisale da sam lo momak.
I to je pomoglo da dokaem da
sam drugaiji, ali sam otiao predaleko.
Umjesto da budem ono to jesam,
pokuao sam dokazati da sam najbolji
momak i to je bilo idiotski. Ti ne
smije dozvoliti medijima da te pritiu
to je tako neprofesionalno. To
priznajem. Ipak bila je to velika stvar.
Bilo je to:
Ovdje smo nogama na zemlji. Mi smo
proizvoai. Ovdje mi radimo.
Obini momci!
To nije zvualo toliko nevjerovatno, ali
neto je bilo udno u tim rijeima,
poeo sam razmiljati: Zato je neto
tako ba meni rekao Guardiola?
Da li on to misli da sam ja drugaiji?
Nisam mogao uperiti prst u to, ne
odmah. Od toga se nisam osjeao dobro.
Ponekad je bilo kao u timu djeaka
u Malmo FF-u. Jesam li ja ponovo dobio
trenera koji je u meni vidio momka
iz pogrenog predgraa? Ipak nisam
nita uradio, nisam udario suigraa,
nisam ukrao bicikl, nita. Nikad se tako
jadno nisam osjeao u ivotu. Bio
sam suta suprotnost od onoga o emu
su novine pisale. Ja sam bio momak
koji je iao na prstima i cijelo vrijeme
razmiljao prije nego to e neto rei.
Onaj divlji Zlatan je nestao! Nestao? Sve
je mogue. Zavrio sam u vlastitoj
sjeni.
To mi se ranije nikada nije desilo, i nije
tako neki veliki dogaaj. Sve e
ovo proi, razmiljao sam, i ja u uskoro
biti isti. Sve e ovo proi a moda je
zapravo sve ovo mata i ludost.
Guardiola nije bio neljubazan, ne zaista.
Izgleda kao da mi vjeruje. Vidio je kako
sam dao gol i koliko znaim za tim,
ali ipak taj osjeaj nije nestao. Zar me
vidi drugaije?
MOJA PRIA / M SAM ZLATAN 255

druge. Odrastao sam s tim. To je za

mene rutina, ali obino takvi dogaaji
mogu
biti i dobri za ekipu. Te eksplozije
proiavaju zrak. Poslije jedne dobre
svae,
Vieira i ja smo postali dobri prijatelji. Ali s
Pepom... to se odmah primijetilo.
On to nije tako doivljavao. Izbjegavao
me je u potpunosti i esto sam leao
budan i razmiljao o cijeloj toj situaciji:
ta e biti sljedei korak? I ta u ja
uraditi?
Jedno je bilo jasno: bilo je isto kao da
sam u timu djeaka iz Malmo FF-a, samo
sam
ja bio drugaiji. Zato moram biti jo bolji
kao igra. Ali moram biti takav i unutra,
avolje dobar kad me ak ni Guardiola
nee moi ostaviti na klupi. Ali ja i ne
pokuavam biti neka druga osoba, nema
anse. Doavola ovako: Ovdje smo mi
ovako i ovako. Ovdje smo mi svi obini
momci. Sve vie sam razumio kako je to
nezrelo bilo. Kako se trener ophodi
prema razliitim linostima. To je dio
njegovog posla. Da pravi dobar tim od
svih tih razliitih linosti. Neki su neto
jai. Drugi su poput Maxvela ili kao Messi
i grupa.
Ali Guardiola to nije uradio i trebao bi
sam traiti greku. To se osjealo. To je
bilo u zraku, ali i da bi to moglo kotati
klub na stotine miliona, o emu on oito
nije vodio rauna. Trebali smo odigrati
zadnju utakmicu u seriji. Drao me na
klupi. Nisam drugo ni oekivao. I
iznenada htio je sa mnom razgovarati.
Pozvao
me je u svoju kancelariju na stadionu.
Bilo je jutro i unutra su visili dresovi i
slike s
njegovim likom i imenom i stvari tog
tipa. Atmosfera je bila hladna. Nismo
razgovarali poslije mog napada. Ali i
momak je bio nervozan. Izbjegavao je
pogled.,:
Taj ovjek nema prirodni autoritet, nema
karizmu. Da ovjek ne zna da je on
trener tako dobrog kluba, ne bi ni
primijetio da je uao u sobu, i sada je
sjedio sav
pognut. Sigurno je oekivao da u ja
neto rei. Ja nisam rekao ni jedne jedine
rijei. ekao sam.
Pa onda, zapoeo je.
Nije me ni pogledao u oi.
Sljedee sezone ne znam ta da radim s
tobom.
Okej.
To je do tebe i Mina to se dogaa.
Ja mislim ti si Ibrahimovi. I ti nisi
momak koji igra svaku treu utakmicu,
zar ne?
elio je da ja odgovorim. To se
primjeivalo. Ali ja nisam bio toliko lud. Ia
znam neto: onaj ko u ovakvim
situacijama previe pria, taj gubi. Zato
sam
utio. Nisam se ni pomaknuo, sjedio sam
mirno. Ali razumio sam ga, imao ie
prijedlog koji, naravno, nije u potpunosti
bio gotov. Ali to govori da je elio da
me se oslobodi, to nije bila mala stvar. Ja
sam bio najvea investicija kluba koja
256 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA
se ikada desila. Ipak sam sjedio i utio.
Nita nisam uradio. Onda je on
ponovio
to isto.
Ja ne znam ta elim od tebe. ta ti
kae na to. Ima li kakav komentar?
Ja
nisam imao komentar na to.
Da li je to sve?, pitao sam ga.
Da, ali?
Onda, hvala, rekao sam i izaao van.
Pretpostavljam da sam izgledao i
teko i zabavno. To je naravno bilo ono
to
sam i elio. Ali sam bjesnio u sebi i
kada sam izaao napolje nazvao sam
Mina.

MODA SE NEKAD PREDSTAVLJAM kao jaka

osoba. Ne znam. Bilo je nekih stvari sa
mnom u samom poetku. Moj otac se
brzo upali, kao medvjed, kad popije i svi
se u
porodici uplae i pobjegnu odatle. Ja sam
iao na njega kao mukarac na mukarca
i
vritao ponavljajui: Ti mora prestati
s piem, i on bi tada stvarno
poludio!
Doavola, ovo je moja kua. I ja mogu
raditi ono to ja elim. I tebe u izbaciti
van!
I tada bi nastajao pravi haos. Tutnjalo je
po cijelom stanu. Nismo se nikada tukli.
On je imao veliko srce. I za mene bi dao
ivot. Iskreno vam govorim, uvijek sam
bio
spreman na borbu.
Bio sam spreman na sve, ponekad sam
svhatao da je i bezvrijedno. To bi samo
vodilo jo veem bijesu i sukobu. S tim
to mi ne bismo nikada ili korak
naprijed ve
suprotno. Iao sam na to. Uzeo sam
tu slobodu, ne da bih pred porodicom
bio
najhrabriji. Zaista ne. Kaem vam
zapravo kako je.
Oduvijek sam imao tu spremnost. Uvijek
korak naprijed. Nisam bjeao i to nije
bilo samo u situacijama kao s ocem. Tako
je bilo svuda. Cijelo moje djetinjstvo bilo
je
puno ljudi koji bi brzo planuli: mama,
sestra, momci, okolo vani u dvoritu, i od
tog
vremena sam uvijek bio spreman: ta se
deava? Ko se eli svaati? Tijelo je
uvijek
bilo spremno na borbu.
To je bio put koji sam ja odabrao. Ostali u
porodici su uzeli na sebe druge uloge.
Sa Sanelom se ilo njeno. Uvijek sam
bio onaj koji se bori. Ako me neko elio
zajebati,
zajebavao sam i ja njega. To je bio moj
nain da preivim i nisam se vezao za te
stvari.
Ja kaem ono to je istina i nema onog
Ti si zaista dobar, ti si zaista fin, ali...
Stvar je
bila jasna i ilo se pravo: Doavola,
uozbilji se! Kasnije sam oekivao
posljedice.
Tako je to bilo. To je bilo moje djetinjstvo
i naravno da sam se jako izmijenio dok
sam
doao do Barcelone. Sreo sam Helenu,
dobili smo djecu i ja sam se znatno
smirio ili
bolje reeno Budi ljubazan i proi e
glatko, neto u tom smislu. Ali veina
toga se
jo nalazi u meni. Tih dana u klubu
kada su me zezali, vrsto stegnem
pesnice i
ekam. Bilo je to rano ljeto 2010. I
trebalo je da se igra Svjetsko prvenstvo u
fudbalu u
Africi. To je vrijeme kad je Barcu napustio
Joan Laporta.
Novi predsjednik kluba se birao i takvi
dogaaji su stvarali turbolenciju.

258 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

Sandro
i.
Rosell
Ljudi su bili nesigurni. Izabran je momak
s imenom je bio
potpredsjednik kluba do 2005. godine i
Laportin prijatelj.
Ali neto se desilo. Sada su bili
neprijatelji. I naravno ljudi
su se uznemirili. Da li e Rosell raistiti
s cijelom starom grupom? To niko sa
sigurnou nije
znao. Sportski direktor Txiki Begiristain
je otiao prije nego to ga je Rosell
mogao najuriti, i ja
sam razmiljao o sebi to se
podrazumijeva: ta sve ovo znai i kako
e se na mene gledati u
novoj situaciji?
Laporta me kupio za rekordnu sumu
novca. I to nije bilo nerazumno
razmiljanje. Svakako da bi Rosell
pjenio dokazujui da sam upravo ja
idiotska
investicija. Mnoge novine su pisale da
je Rosellov prvi zadatak da me proda.
Novinari nisu imali pojma ta se desilo
izmeu mene i Guardiole, na neki nain
ni
ja nisam nita znao. Ali oni su shvatili
da je negdje bila greka, iskreno
reeno
ovjek ne treba biti fudbalski ekspert da
bi to razumio. Spustio sam glavu i nisam
reagovao kao nekada na terenu.
Guardiola me je branio, sjeam se da
je Mino
nazvao tog novog predsjednika. On je
ispriao ta je Guardiola rekao na
tome
sastanku.
ta, doavola, misli taj momak,
rekao je on. eli li on to da se
otarasi Zlatana?
Ne, ne, odgovorio je Rosell. Guardiola
vjeruje u njega.
Ali zato je rekao tako? Rosell nije znao
odgovoriti. On je bio novi i niko nita
nije znao. Situacija nije bila sigurna. Mi
smo osvojili ligu i bili su godinji odmori.
Jako davno sam bio na odmoru i sad mi
je bio potreban. Morao sam nestati na
neko
vrijeme. S Helenom sam otiao na
putovanje: Los Angeles, Vegas, svuda.
U to
vrijeme igralo se i Svjetsko prvenstvo.
Skoro da ga nisam ni gledao. Bio
sam
razoaran. vedska nije bila na
prvenstvu, i iskreno vam kaem nisam
mislio na
fudbal. Pokuao sam potisnuti iz glave
sve to smee koje se deavalo oko
Barce. Ali
to nije dugo trajalo kao to se moe i
pretpostaviti. Dani su se odbrojavali.
Uskoro
sam se trebao vratiti, a nisam se elio
vratiti svim tim pitanjima. ta e se
desiti? ta
u ja radti? To je tako odzvanjalo u meni
i, naravno, shvatio sam da postoji samo
jedno jasno rjeenje. U glavi sam ve
mogao vidjeti tu prodaju. Ali nisam
htio
odbaciti svoje snove tako lako. Nikada u
ivotu. Donio sam odluku da se istroim
kao ivotinja na treninzima i da budem
bolji nego ikada...
Nikom neu dozvoliti da me slomi.
Dokazat u svima. Ali ta vi mislite ta se
desilo? Nisam ni stigao dokazati neto.
Nisam ak na sebe stigao navui
kopake
kada me je Guardiola pozvao na
razgovor. Mislim daje bio devetnaesti
MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN

259
juli. Veina njih nije se ni vratila sa
Svjetskog prvenstva. Bilo je prilino
mirno oko
nas i Pep je zapoeo mali razgovor. On je
imao jasan posao. Bio je nervozan i
nesiguran. elio je biti prijatan zbog
ishoda situacije i poeo je.
Kako vam je bilo na godinjem
odmoru?
Dobro, dobro.
I kako se osjea pred novu sezonu?
Naravno, dobro, osjeam se izazovno i
dat u sve od sebe.
Ti...
Da.
Mora se pripremiti na to da e sjediti
na klupi, kazao je i kao to sam rekao
bio je to prvi dan. Predsezona jo nije
zapoela. Guardiola me nije nijednom
vidio u
igri ni jednu minutu. Rijei se nisu mogle
drugaije protumaiti, bio je to njegov
lini
napad na mene.
Okej, odgovorio sam. Razumijem
vas.
I kao to zna kupili smo Davida Villu iz
Valencije.
David Villa je estok momak i zaista
nema prie o tome. On je zvijezda
panske
reprezentacije koja je na putu da dobije
Svjetsko prvenstvo, ali bez obzira, on je
igra
sa strane. Ja sam igrao u sredini. On s
tim nije ima nita.
I ima li ta lino rei na ovo?, nastavio
je on.
Nita, mislio sam u poetku, nita vie od
onog estitam. Onda mi je sinulo:
Zato da ne testiram Guardiolu?
Zato da ne provjerim, da li stvarno ovo
ima veze s fudbalom ili samo idu ka
tome da me istjeraju iz tima?
ta ja imam rei u vezi s tim, zapoeo
sam.
Da?
Da, to da u raditi vie i napornije. Bit
u toliki idiot da u vam dokazati da
sam zasluio mjesto u klubu. Ja u
vam dokazati da sam dovoljno
dobar,
iskreno, jedva da sam vjerovao da je to
istina.
Nikada ranije nisam povlaivao treneru
kao sada. Moja filozofija je bila pusti
nek moja igra pria. Zaista je bilo
smijeno ii okolo i priati da e dati sve
od
sebe. Ti si plaen da da sve od sebe. Ali
ovo je bio moj nain da pokuani uiniti
sve da me razumije. Ja sam elio uti ta
e on odgovoriti. Ako bi kazao: Vidjet
emo ako ti nae mjesto, to bi znailo
samo jedno. Ali sada me samo gledao.
To i ja znam. Ali kako emo dalje? upita
on.
Ba tako, nastavio sam ja. Dat u sve
od sebe ako vi mislite da je to
260 J A SAM ZLATAN / MOJA PRIA
dovoljno od mene, igrat u na poziciji
koju vi elite, nazad, naprijed, ili ispod
Messija.
Bilo gdje. Ti odluuje.
Ja to znam. Ali kako emo dalje?
Izgovarao je jednu jedinu reenicu
cijelo vrijeme, ak nijednom nije
govorio
razumljivim jezikom. On nije bio obdaren
za tako neto. Ipak i nema potrebe za
time.
Razumio sam. Ovdje se nije radilo o
tome da li sam plasiran ili ne. Ovo je bila
lina
stvar i umjesto da se kae jasno da igru
ne vidi sa mnom kao voom napada, on
je to
zamotavo u glupo pitanje.
Kako emo ii dalje?
Ja u raditi to i drugi, igrat u za
Messija?
Ja to znam, kako emo ii dalje?
Ovo je zaista bilo smijeno. Ja sam
pretpostavljao da je on elio da ja
planem na
kraju i kaem: Ja ovo ne prihvaam. Ja
naputam klub! Da bi on sutradan
izjavio:
Zlatan je elio sam da ode, ovo nije bila
moja odluka. Moda sam ja i divljak, im
esto idem na konfrontacije. Ali ja znam i
to da se moram kontrolisati. Tim da sam
kaem da sam za prodaju, ne bih nita
dobio. Zahvalio sam se mirno na
razgovoru i
izaao.
Naravno bio sam bijesan. Kljuao sam.
Ali sastanak je bio i veoma znaajan: on
me nee pustiti da igram ako ne nauim
da letim kroz zrak, i pitanje je da li zaista
mogu ii na treninge svaki dan i imati
tog momka ispred sebe. Sumnjao sam u
to.
Moda bi trebalo da mijenjam taktiku.
Razmiljao sam o tome. Razmiljao sam
cijelo
vrijeme kako da pobijedim, da treniram i
pored svega.
Otili smo na put za Junu Koreju i Kinu.
Bili su to treninzi prije poetka sezone i
tu sam dobio priliku da igram
nekoliko utakmica. Ali to nije znailo
nita. Oni
najvaniji igrai jo se nisu vratili sa
Svjetskog prvenstva. Ja sam bio jo
uvijek crna
ovca, a Guardiola se drao podalje od
mene. Ako je elio neto, onda je slao
druge da
govore sa mnom, mediji su naprosto
poludjeli. To se deavalo cijelo ljeto: ta
e se
desiti sa Zlatanom? Da li e se prodati?
Ostaje li on? Bili su na meni stalno,
uvijek, a
tako i na Guardioli. On je dobijao ista
pitanja, i kako mislite da je on
odgovarao?
Pravo i jasno: Ja ne volim Zlatana i
elim ga ukloniti! Ne direktno.
Osjeao se
nelagodno i govorio je gluposti.
Zlatan sam odluuje o svojoj
budunosti.
Od tog sranja poelo je u meni da kuca.
Bio sam odbaen i ljut. elio sam uiniti
neto eksplozivno. Neto je poelo
kljuati u meni. Shvatio sam: stvar je
krenula
prema novoj fazi. To vie nije bio samo
rat nas dvojice. Borba na transfer tritu
je bila
poela i tu igru sam volio, na mojoj strani
sam imao
Download
of 335

JA SAM ZLATAN NA HRVATSKOM

by andrea-manistarevic
on Sep 11, 2015
Report
Category:

DOCUMENTS
Download: 1105
Comment: 0
2,193
views
Sha re

Comments
Description
Ja Sam Zlatan Ibrahimovi Moja pria Hrvatski jezik
Download Ja Sam Zlatan na hrvatskom
Transcript
 WIN HRV WIN Accepted set by WIN

Knjigu posveujem svojoj porodici i svojim prijateljima, i svima koji su me pratili i bili
na mojoj strani, u dobrim ali i loim danima. elim poruiti svoj djeci da razmiljaju, posebno
djeci koja osjeaju da su razliita i drugaija od ostalih, koja se uvijek ne uklapaju u sredinu ili
na neki nain bivaju odbaena. U redu je ne biti kao drugi. NASTAVITE VJEROVATI U SEBE,
MENI SE TO ISPLATILO, UPRKOS SVEMU.

PRIAO MI JE PEP GUARDIOLA, trener Barcelone, u svom sivom odijelu, duboko

zamiljen. Izgledao je uznemireno. U to vrijeme smatrao sam da je on sasvim u redu, ne ba
Mourinho ili Capello, ali okej momak. To je bilo mnogo prije no to smo poeli ratovati. Bila je
jesen 2009. i ja sam ivio svoj djeaki san. Igrao sam u najboljem svjetskom timu i prihvatilo
me je sedamdeset hiljada ljudi na Camp Nou. Bio sam u oblacima, ali moda ne potpuno. Bilo je
dosta lupetanja u tampi. Bio sam bad boy i sve u tom smislu: teko se bilo sa mnom nositi. Ali
ipak, bio sam tu. Helena i djeca su uivali. Imali smo lijepu kuu u Esplugues de Llobregatu i ja
sam se osjeao mono. ta je moglo biti loe? Sluaj, ree Guardiola. Ovdje u Barceloni
stojimo vrsto s obje noge na zemlji. Sure, rekao sam. Fine! Tako da ne treba da dolazimo
na treninge u nekakvim Ferarijima ili Porscheima. Klimao sam glavom, nisam se prsio, kao:
Kakve ti veze ima s mojim autima? Ali sam se pitao: ta on hoe? Kakvu mi to poruku alje?
Doista se nisam vie morao praviti mangupom, voziti neki bijesan auto i parkirati ga na trotoaru.
Nije to to. Ali ja volim automobile. Oni su moja strast i zato sam pretpostavljao da iza toga stoji
neto drugo. U smislu kao: nemoj da misli da si neko! Ve mije tada bilo jasno daje Barcelona
bila neka vrsta kole, zavoda. Igrai su bili korektni, nikakva greka kod njih, tu je bio Maxvel,
moj stari drug iz Ajaxa i Intera. Ali ruku na srce niko od momaka se nije ponaao kao zvijezda i
to me udilo. Messi, Xavi, Iniesta, cijela grupa, bili su kao aci. Najbolji svjetski igrai stajali su
i klanjali se, i ja nita nisam shvatao. Bilo je to smijeno. Ako treneri u Italiji kau skai,
zvijezde se stanu uditi: Pazi njega, a to da skaemo? Ovdje su svi skakali na najmanji mig. Ja
se u ovo ba nisam uklapao, ali sam mislio: uklopi se! Ne potvruj njihove predrasude! Zato sam
se poeo prilagoavati. Postao sam previe ljubazan. To nije bilo pametno. Mino Raiola, moj
agent, moj prijatelj, pitao se: ta je s tobom, Zlatane? Ne mogu te prepoznati.

Niko me nije prepoznavao, ak ni prijatelji, niko. Postao sam dosadniji, a treba znati da
sam se jo od Malmo FF-a drao ove filozofije: Vozi svoj stil! Briga me ta ljudi misle, i nikad
se nisam osjeao dobro meu poslunima. Volim momke koji briu kroz crveno, ako shvatate ta
hou da kaem. Ali sad... nisam govorio ono to sam mislio. Govorio sam ono to sam mislio da
ele uti. To nije bilo zdravo. Vozio sam klupski Audi, stajao tamo i klimao glavom kao u koli,
ili kao to sam moda trebao stajati i klimati u koli. Jedva da sam vikao na klupske drugove.
Postao sam dosadan. Zlatan vie nije bio Zlatan, i to se nije desilo jo od onog vremena kad sam
iao u Borgarskolu, gledao cure u Ralph Lauren bluzama i skoro srao od straha kada bih ih prvi
put pozivao da izaemo. Sezonu sam ipak zapoeo sjajno. Davao sam gol za golom. Osvojili
smo UEFA Supercup. Igrao sam izvrsno. Dominirao sam. Ali sam bio neko drugi. Neto se
dogodilo, nita ozbiljno, jo ne, ali ipak. Uutio sam i to je, vjerujte mi, opasno po ivot. Ja
moram biti ljut da bih dobro igrao. Ja moram preivljavati i vikati. Sad sam sve to drao u sebi.
Moda je to bilo u vezi s pritiskom. Ne znam. Za transfer je plaeno skoro najvie do tada, a
tampa je pisala da sam problematian, loeg karaktera i sline gluposti; naalost, osjeao sam
muku od svega toga - od toga da se ovdje u Barceloni niko ne istie, i od toga, pretpostavljam,
 to sam se trudio da pokaem da i ja mogu biti takav. To je bilo neto najgluplje to sam mogao
uraditi. Jo uvijek sam bio strano dobar na terenu. Ali to vie nije bio nikakav uitak.
Razmiljao sam ak i da zavrim s fudbalom, ne tako to bih raskinuo ugovor, ja sam
profesionalac. Bio sam sasvim izgubio volju, a onda su doli boini praznici. Otili smo za Are
gdje sam iznajmio skuter za snijeg. im mi se ivot uini sporijim, ja poelim akciju. Uvijek
sam vozio kao luak. Razvijao sam trista dvadeset i pet s mojim Porsheom Turbo i tutnjao ispred
policije. Napravio sam mnogo ludosti kojih jedva da se elim prisjeati, a sada, ovdje u planini,
praio sam skuterom, dobijao promrzline i sjajno se zabavljao. Najzad malo adrenalina! Najzad
stari Zlatan i onda pomislih: to bih vie nastavljao? Imam novca. Ne moram se satirati s
trenerima-idiotima. Umjesto toga mogu se zabavljati i brinuti o porodici. To je bilo lijepo
vrijeme. Ali nije trajalo predugo. Kad smo se vratili u paniju, poela je katastrofa. Ne direktno,
ve ispotaje, visila je u zraku. Poelo je neko ludo nevrijeme sa snijegom. Izgledalo je kao da
panci nikad ranije nisu vidjeli snijeg, i kod nas, gore u brdima, automobili su slupani stajali

posvuda, a Mino, debeli idiot - fantastini debeli idiot, dodao bih kako neko ne bi stvar
pogreno shvatio - mrznuo se kao pas u svojim plitkim cipelama i ljetnoj jakni i ubjeivao me da
uzmem Audi. Sve je krenulo doavola. Na nizbrdici sam izgubio kontrolu i udario u neki
betonski zid; rasturio sam cijelu desnu stranu auta. Mnogi iz tima su se sudarali u snjenoj oluji,
ali niko tako gadno kao ja. Bio sam pobjednik u tom takmienju frontalnih sudara i svi smo se
tome smijali i, stvarno, ja sam jo uvijek nalikovao sebi. Jo sam se pristojno osjeao. A onda je
Messi poeo s priom. Lionel Messi je straan. Sasvim nevjerovatan. Ne poznajem ga neto
posebno. Totalano smo razliiti. On je doao u Barcelonu kao trinaestogodinjak. Odgojen je u
toj kulturi i nije imao problema s onim kolskim zezanjima. Igra tima vrti se oko njega, to je
zapravo i prirodno. On je sjajan, ali doao sam ja i dao vie golova od njega. Otiao je kod
Guardiole i rekao: Ne elim vie igrati na desnom krilu. elim igrati sredinu. U sredini, na
picu, bio sam ja. Ali Gaurdiolu za to nije bilo briga. Promijenio je taktiku. S etiri - tri - tri
preao je na etiri - pet - jedan sa mnom na vrhu i Messijem malo iza mene, i ja sam pao u sjenu.
Lopte su ile preko Messija i nisam mogao igrati svoju igru. Ja na terenu moram biti slobodan
kao ptica. Ja sam momak koji eli biti drugaiji na svakom dijelu terena. Ali Guardiola me
rtvovao. I to je istina. Zatvorio me na picu. Okej, mogu shvatiti njegovu situaciju. Messi je bio
zvijezda. Guardiola ga mora sluati. Ali hajde! Davao sam gol za golom za Barcu i bio izvrstan.
On nije trebao prilagoavati tim jednome igrau. Hou rei - kojeg me je avola kupovao u tom
sluaju? Niko ne daje tolike pare samo zato da bi me kao igraa uguio. Guardiola mora misliti
na obojicu, i naravno, atmosfera u vodstvu kluba se pogorala. Bio sam njihova najvea
investicija do tada a nisam se osjeao dobro u novoj postavci. Bio sam preskup da se ne bih
dobro osjeao. Txiki Begiristain, sportski direktor, ubjeivao me je da moram razgovarati s
trenerom. Izgladite to! Nije mi se to svidjelo. Ja sam igra koji prihvata situaciju. Ali neka,
okej, uinio sam to. Jedan od mojih prijatelja mi je rekao: Zlatane, to je kao da je Barcelona
kupila Ferrari a vozi ga kao Fiat, i ja sam pomislio, okej, to je dobar argument. Guardiola me
preobrazio u prostijeg, loijeg igraa. Cijeli tim je gubio time.

I tako sam mu priao. Bilo je to na terenu, na treningu, bio sam naisto s jednim. Nisam
se elio svaati i to sam mu rekao: Ne elim borbu. Ne elim rat. Hou samo da razgovaramo.
Klimnuo je. Ali se inilo da ipak izgleda malo uplaeno, pa sam ponovio: Ako misli da se
elim svaati, idem odavde. elim samo da porazgovaramo. Dobro! Volim razgovarati s
igraima. Sluaj!, nastavio sam. Vi ne iskoritavate moje mogunosti. Ako ste eljeli samo
 golgetera, trebali ste kupiti Inzaghia ili nekog drugog. Meni je potreban prostor i da sam
slobodan. Ne mogu samo trati gore-dolje u dubinu. Teak sam devedeset i osam kilograma.
Nemam tjelesnu grau za to. Mozgao je. Doavola, on je uvijek mozgao. Ja vjerujem da ti
moe ovako igrati. Ne, onda je bolje da me stavite na klupu. Uz sve potovanje, ja te
razumijem, ali ti me rtvuje zbog drugih igraa. To ne ide. To je kao da ste kupili Ferari a vozite
ga kao Fiat. On je jo malo mozgao. Okej, moda je ovo bila greka. Ovo je moj problem. Ja
u ga rijeiti. Bio sam zadovoljan. On e to srediti. Izaao sam s olakanjem, ali je poslije dolo
do zahlaenja. Jedva da je gledao u mom pravcu, ali ja se nisam neto posebno brinuo oko toga,
ne zaista, i uprkos mojoj novoj poziciji, nastavio sam da igram sjajno. Davao sam nove golove,
ali ne tako lijepe kao u Italiji. Bio sam previe isturen. To vie nije bila abrakadabra, ali ipak... U
gostima protiv Arsenala na novom Emirates Stadiumu u Ligi ampiona potpuno smo ih
nadigrali. Vrilo je kao u konici. Prvih dvadeset minuta oni su bili nevjerovatni, a ja sam dao
prvi gol... drugi gol. To su opet bili lijepi golovi, i mislio sam: Briga me za Guardiolu! Samo
igraj! A onda sam povrijeen i Arsenal se povratio, smanjio rezultat na 1:2 pa na 2:2, i to je bilo
strano. Nakon toga imao sam bolove u listovima i obino bi se treneri zabrinuli zbog toga.
Povrijeeni Zlatan je preozbiljna stvar za bilo koji tim. Ali Guardiola je bio mrtav hladan. Nije
nita rekao i premda sam bio odsutan dvije nedjelje, ni jednom nije doao da pita: Kako se
osjea, Zlatane? Moe li igrati narednu utakmicu? Nije govorio ak ni dobro jutro. Ni jedne
rijei. Izbjegavao je moj pogled. Ako bih ja uao u neku prostoriju, on bi izaao. Pitao sam se u
emu je stvar. Jesam li neto uradio? Izgledam li pogreno? Govorim li udno? Poelo mi je
zujati u glavi. Nisam mogao spavati. Neprekidno sam mislio o tome. Nije da mi je ba trebala
Guardiolina ljubav.

Slobodno je mogao i da me mrzi. Ja se naotrim od mrnje i zbog revana. Ali sad sam
prestao biti u centru zbivanja i razgovarao sam s igraima. Niko nita nije shvatao. Pitao sam
Thierryja Henryja, koji je tad bio na klupi. On je najbolji strijelac u historiji francuske
reprezentacije. On je straan. On je jo uvijek bio nevjerovatan, ali je i on imao muke s
Guardiolom. On me ne pozdravlja. Ne gleda me u oi. ta se moglo dogoditi?, pitao sam.
Nemam pojma, odgovorio je Henry. Poeli smo se aliti: Halo, Zlatane, je li te danas
pogledao? Ne, ali sam mu vidio lea! estitam, stvar napreduje! Te gluposti su malo
pomogle. Ali me je to stvarno nerviralo. Pitao sam se svaki dan, svaki sat: ta sam uradio? U
emu je greka? Nisam nalazio nikakav odgovor, nita. Nita osim toga da sam shvatio da je
zahlaenje vezano za onaj razgovor o mojoj poziciji. Neko drugo objanjenje ne postoji. Ali u
tom sluaju sve je to bez veze. Je li me kinjio samo zbog razgovora o mojoj poziciji? Pokuao
sam se suoiti s njim. Sresti momka i pogledati ga u oi. On je to izbjegavao. Izgledao je
uplaen, a ja sam, naravno, mogao zakazati susret i pitati ga u emu je stvar. Ali nikad u ivotu.
Dovoljno sam pred njim puzio. Ovo je njegov problem. Ne samo zato to ja nisam znao njegove
razloge. Jo uvijek ih ne znam, ili moda... vjerujem da momak ne moe da podnese snane
linosti. On eli pitome kolarce, i jo gore: on bjei od problema. On nema snage da se s njima
suoi, i to je sve samo inilo stvari gorim. I bilo je jo gore. Krenuli su oblaci pepela s vulkana
na Islandu. Avioni nisu letjeli u cijeloj Evropi, a mi smo trebali igrati s Interom na San Siru u
Milanu. Krenuli smo busom. Neke sijede glave u Barceloni smatrale su da je to dobra ideja. Bio
sam bez povreda. Ali putovanje je bilo katastrofalno. Nakon petnaest sati stigli smo u Milano
mrtvi umorni. To nam je bila dotad najvanija utakamica, polufinale u Ligi ampiona, i ja sam
bio spreman na zvidanje i histeriju na svom nekadanjem terenu; nema problema, mene to ak i
napali. Ali opa situacija nije valjala, a ja mislim da je Guardiola bio opinjen Mourinhom. Jos
 Mourinho je velika zvijezda. On je osvajao Ligu ampiona ve s Portom. Bio mi je i trener u
Interu. On je krasan. Prvi put kad je sreo Helenu, apnuo joj je: Helena, ima samo jedan
zadatak. Hrani Zlatana, pusti ga da spava i razveseli ga! Momak govori ta hoe. Ja ga volim.
On moe voditi armiju. Ali se i brine takoer. Dok sam bio u Interu, svakodnevno mi je slao
poruke i

pitao kako sam. On je Guardiolina suprotnost. Ako Mourinho osvijetli jednu prostoriju,
Guardiola navue zavjese, i meni se inilo da sad Guardiola eli da se poredi s njim. Nije
Mourinho taj s kim emo se sresti. To je Inter, rekao je, kao da smo mi mislili da emo se
loptati s trenerom. I onda je zapoeo sa svojim filozofiranjem. Jedva sam sluao. A i to bih?
Bilo je to uzvieno trabunjanje o krvi, znoju, suzama i slino. Nikad nisam uo nekog trenera da
govori na taj nain! isto sranje! I onda mi je napokon priao. Bilo je to na treningu na San Siru,
bili su tu ljudi i gledali, ono: Ibra se vratio! Moe li igrati od starta?, pitao je Guardiola.
Apsolutno, odgovorio sam. Ja sam spreman. Ali jesi li pripremljen? Definitivno.
Osjeam se dobro. Ali jesi li spreman? Bio je kao papagaj i osjetio sam da neto ne valja.
Sluaj, bilo je to grozno putovanje, ali sam u formi. Povreda je zalijeena. Dat u sve od sebe.
Guardiola se dvoumio. Nisam ga shvatao, i poslije toga nazvao sam Mina Raiolu. Ja Minu
nazivam svakodnevno. vedski novinari obino kau: Mino je lo lik za Zlatana. Mino je ovo i
ono. Hou li kazati kako je zapravo? Mino je genije. Pitao sam ga: ta misli ovaj deko? Niko
od nas nita ne shvata. Poeli smo se roguiti. Ali ipak sam zaigrao od poetka i dali smo prvi
gol. Poslije se stvar okrenula. Nakon ezdeset minuta zamijenjen sam i izgubili smo s 3:1. To je
bilo sranje. Bio sam bijesan. Ranije, naprimjer u Ajaxu, ja bih poraz bolovao danima i
nedjeljama. Sad sam imao Helenu i djecu. Oni mi pomau da zaboravim i krenem dalje i zato
sam se koncentrisao na revan-utakmicu na Camp Nou. Ta je utakmica bila uasno vana i
atmosfera se podizala iz dana u dan. Bio je to luaki pritisak. Kao da je brujalo u zraku, i
morali smo pobijediti ubjedljivo ako smo eljeli ii dalje. Ali onda... ne elim misliti o tome, ili,
da, elim, jer me to uinilo jaim. Pobijedili smo s 1:0. To nije bilo dovoljno. Ispali smo iz Lige
ampiona, i nakon toga Guardiola je gledao na mene kao da je to sve bila moja greka, i ja sam
mislio: Sad se boca ispraznila. I sve karte su potroene. Nakon te utakmice izgledalo je kao da
vie nisam poeljan u klubu i osjeao sam se grozno dok sam vozio njihov Audi.

Osjeao sam se odvratno dok sam sjedio u svlaionici a Guardiola buljio u mene kao da
sam ja problem, viak. Bilo je neugodno. Bio je kao zid, kao zid od kamena. Nije davao nikakav
znak ivota i ja sam svakog trenutka eznuo da odem daleko odatle. Nisam im vie pripadao, i
kad smo igrali u gostima protiv Villarreala, dozvolio mi je da igram pet minuta. Pet minuta! U
menije istinski prokljualo, ali ne zbog toga to sam sjedio na klupi. To sam mogao prihvatiti,
ako je trener u stanju da kae: Nisi dovoljno dobar, Zlatane. Ne zasluuje mjesto u timu! Ali
Guardiola nije rekao ni jedne rijei, nita, i meni je prekipjelo. Osjeao sam to u cijelom tijelu, i
da sam bio Guardiola, uplaio bih se. Ne zato to sam ja neki grubijan! Pravio sam ja svakojaka
sranja. Alija se ne tuem, no dobro, znao sam na terenu udariti nekog glavom. Ali ipak, kad se
naljutim, onda mi padne mrak na oi. Onda mi ne valja biti u blizini, i sad - da malo detaljnije
ispriam - uao sam nakon utakmice u svlaionicu i naravno da nisam planirao neki luaki
ispad. Ali nisam bio sretan, to bar mogu mirno rei, a tamo je stajao moj neprijatelj i eao se po
elavoj glavi. Inae unutra nije bilo mnogo ljudi. Toure je bio tamo i jo neki, i takoer metalni
boks u koji odlaemo odjeu, i ja sam buljio u njega. Onda sam ga poeo utirati. Vjerujem da je
odletio jedno tri metra, ali ja jo nisam bio gotov. Daleko od toga. Vikao sam: Ti nema muda,
 i siguno jo gore stvari, i onda sam jo dodao: Ti se usere pred Mourinhom. Idi u piku
materinu! Bio sam sasvim poludio, i moda bi se moglo oekivati da Guardiola uzvrati s
nekoliko rijei, neto u stilu: Hajde smiri se, tako se ne razgovara sa svojim trenerom! Ali on
nije takav. On je jedan straljivi beskimenjak. On je samo podigao metalni boks, poput nekog
malog redara i izaao napolje i nikad o ovome nije govorio. Naravno vijest se proirila. U busu
su svi bili posve ludi: ta je bilo, ta je bilo? Nita, misilio sam. Samo nekoliko istinitih rijei.
Nisam imao snage da priam o tome. Bio sam razjaren. Nedjelju za nedjeljom moj trener i moj
ef me je bez ikavog objanjenja drao na ledu. To je bilo totalno ludilo. Ja sam prije toga imao
svakojakih svaa. Ali dan poslije toga, uvijek bi se stvari izgladile. A sad su se zloba i utnja
samo nastavljale, i ja sam mislio: Imam dvadeset i osam godina. Dao sam dvadeset i dva gola i
imao petnaest asistencija samo ovdje u Barci, i opet me tretiraju kao da me nema. Hou li to
prihvatiti? Hou li nastaviti da se i dalje uklapam? Boe sauvaj! Kad sam shvatio da u biti
rezerva protiv Almerije, sjetio sam se onog:

Ovdje u Barceloni ne dolazimo na trening u Ferrariju ili Porscheu! Kakva je to glupost

zapravo? Vozim ta hou, naroito ako time mogu ivcirati idiote. Uskoio sam u moj Enzo,
dodao gas i onda ga parkirao pred vratima svlaionice. Nastao je pravi cirkus. tampa je pisala
da auto kota isto koliko i mjesene plate svih Almeirinih igraa. Ali nije me bilo briga.
Medijske gluposti bile su sitnice u takvoj situaciji. Odluio sam da uzvratim. Odluio sam da se
ozbiljno borim i znajte da tu igru dobro igram. Ranije sam bio tvrd orah. Ali u ovoj stvari nisam
smio biti aljkav u pripremama, i zato sam, naravno, razgovarao s Minom. Mi uvijek zajedno
planiramo pametne i rune trikove. Potom sam nazvao i prijatelje. Htio sam pogledati stvar iz
razliitih uglova, a boe moj, dobio sam sve mogue savjete. Momci iz Rosengrda htjeli su da
dou i sve razbiju, to je bilo naravno ljubazno od njih, ali nije izgledalo kao prava strategija u
tom trenutku. Onda sam, naravno, razgovarao i s Helenom. Ona je iz drugog svijeta. Ona je
prijatna. A takoer moe biti otra. Ali sada me je podravala: U svakom sluaju sad si bolji
otac. Kad nema tim u kojem se osjea dobro, ti napravi tim od nas, rekla je i ja sam se tome
radovao. Ganjao sam malo loptu s djecom i trudio se da se svi dobro osjeaju, i naravno, imao
sam svoje TV igre. To je kod mene malo kao neka bolest. To me cijelog zaokupi. Nakon zadnjih
godina u Interu, kad sam znao sjediti do etiri ili pet izjutra i otii na trening samo s dva-tri sata
sna, uveo sam sebi malo zabrana: nikakav Xbox ili Playstation nakon deset uvee. Nisam mogao
dozvoliti da vrijeme tek tako prolazi, i ovih sedmica u paniji stvarno sam se trudio da se
posvetim porodici, da uivam u naoj bati i da, ponekad, ispijem po jednu Coronu. To je bila
lijepa strana. Ali nou, dok sam leao budan ili na treningu kad bih vidio Guardiolu, probudile bi
se one mrane strane. Bijes je sijevao u glavi, stezao sam pesnice i planirao poteze i svoj revan.
Ne, sve vie sam shvatao, nema povratka. Bio je as da se oduprem i da povratim svoje staro ja.
Jer, ne zaboravite: Moe momka izvui iz geta, ali geto iz momka nikada!

KAD SAM BIO MALI, dobio sam jedan sportski BMX bicikl od brata. Nazvao sam ga
Fido Dido. Fido je junak crtica, zailjenog nosa, za mene je bio zabavan i vaan. Volio sam svog
Fidu Didu, ali jednog dana, u Rosengardu ispred bazena, neko ga je ukrao. Otac je doao do
bazena, zavrnutih rukava na koulji, spreman na bitku. On je takav tip koji kae: Niko ne smije
dirati moju djecu! Niko ne smije uzimati njihove stvari! Ni najsnaniji vie nije mogao pomoi,
moj Fido Dido je zauvijek nestao, i ja sam bio tuan. Poslije toga sam poeo krasti bicikle.
Postao sam majstor u tome. Bang, i jo jednom bang, i bicikl je bio moj. Postao sam kradljivac
bicikala. To je za mene bilo potpuno bezazlena kraa, ali ponekad nije ilo ba kako sam elio.
 Jednom sam se obukao u crno i izaao u mrak kao pravi Rambo. Velikim makazama sam
prerezao lanac i ukrao zeleni vojni bicikl. Za mene je kraa bicikala postala prava zabava. Volio
sam to. Zapravo sama kraa je bila vanija od bicikla. Imao sam jo sitnih lopovluka, naprimjer
krijui se iao sam kroz naselje i bacao jaja prema prozorima, a priznajem ponekad sam iao i
dalje. Jedna neugodna stvar dogodila se u Wesselsu, robnoj kui u Jagersru, naprimjer. Ali
iskreno, to sam i zasluio. Prijatelj i ja smo u sred ljeta imali tople jakne na sebi, to je bilo skroz
idiotski, ali ispod jakni smo stavili etiri reketa za stoni tenis koje smo ukrali u oblinjoj
prodavnici. ujete vi, kako ete ovo platiti?, pitao nas je uvar kad nas je uhvatio. Izvadio sam
ezdeset ori, to je malo vie od pola krune. Ovim, rekao sam, ali pokazalo se da tip nije imao
smisla za humor. Odluio sam da budem profesionalniji u nastavku, ali sam na kraju ispao prava
budala. Bio sam mali djeak. Imao sam veliki nos i zamuckivao sam, na kraju sam iao na
govorne vjebe. Jedna ena je dolazila u kolu da me ui kako se izgovara S. Mislio sam daje
to poniavajue i radio sve da to izbjegnem. Osim toga kao da je neto vrilo u mom tijelu.
Nisam mogao sjediti mirno ni jednu sekundu, vrtio sam se cijelo vrijeme. inilo mi se da me
nita nee boljeti samo ako trim ili se vrtim. ivjeli smo u Rosengardu, predgrau Malmoa.
Naselje je bilo puno Somalijaca, Turaka, Jugovia, Poljaka, svih moguih useljenika, ali i

veana. Mi djeaci smo skoro svi bili blesavi. Nismo se ni na ta palili, ali nam nije bilo
ni loe, to moram rei. ivjeli smo na etvrtom spratu u ulici Cronmans, nismo izlazili uz
zagrljaj niti se sretali na ulazu na isti nain. Niko nije pitao: Kako ti je danas bilo u koli mali
Zlatane? Niko stariji nije nam pomagao s domaim zadacima ili lekcijama prije kole, niko.
Bio si prisiljen da sve rjeava sam i nije pomagalo ako si se bunio ili mazio. Mogao si se
ponekad sam ujesti od muke, cviliti, sve sam, istina ponekad je bilo i simpatino. Jednog dana
sam pao s krova vrtia. Zadobio sam veliku modricu na glavi i trao kui plaui i oekujui
zagrljaj i utjehu, ali od mame sam dobio amar. to si se penjao na krov?, vritala je od muke
gledajui modricu. Nisam bio veliki Zlatan to se smije popeti na krov obdanita. Ispao sam
blesavi idiot to se penje po krovovima. Bio sam okiran i razoaran. Moja majka nije imala
vremena da nas tjei, bar ne tada. Ona je istila i borila se da nas prehrani, bila je stvarni i pravi
borac. Ali nije stizala na mnoge druge stvari. Bila je snana, odluna i svi smo se u porodici
puno alili. Ali to nisu bile one vedske ale i salonska ljubaznost. Naprimjer: Ljubavi, budi
ljubazan i dohvati mi margarin, mijenjali smo sa: Dofati mi margarin, idiote! Vratima smo
lupali izlazei iz stana a mama je plakala. Ona je esto plakala. Uvijek je imala moju ljubav,
zasluila je. Radila je ponekad i etrnaest sati na dan. Ponekad smo ili s njom i pomagali joj da
prazni korpe za smee i takve stvari da bismo dobili mali deparac. Ponekad sam se ljutio na
mamu. Posebno kad bi nas istukla drvenim klofaem. Jednom se klofa sav izlomio. Morao sam
ii da kupim novi, kao bila je to moja greka to se njen klofa izlomio dok me tukla. Jednog se
dana dobro sjeam. Bacio sam komad cigle na obdanite, ali je on nekako udario u prozorsko
staklo i razbio ga. Kada je mama to ula, poela je njena luda igra. Sve to je znailo plaanje,
nju je izluivalo. Tukla me je onim drvenim klofaem. Bang, bom! Moda je klofa ponovo
pukao, ne znam. Ponekad nije bilo anse da sakrijem ludorije kod kue. Jednom sam preturio
glineni lonac s hranom s pei i razbio ga, uspio sam nekako da se izvuem, ali sam o tome
razgovarao sa Sanelom. Sanela je moja jedina prava sestra. Ona je dvije godine starija od mene.
Sanela je prava tuff cura, mislila je da bismo se mogli naaliti s mamom. Smislila je da bismo
trebali kupiti mami poklon za Boi. Otili smo u proavnicu polovne robe i za malo novca
kupili dva glinena lonca, upakovali ih i i stavili ispod jelke. Nisam siguran da je mama shvatila
nau ironiju. Za nju je bilo najvanije
 da ima hrane na stolu. Sva njena snaga je bila usmjerena u tom pravcu. Bilo nas je puno u
kui. S nama su ivjele i polusestre i polubrat to su kasnije otili svojim putevima. Tu je i mlai
brat Aleksandar, zvani Keki, i novca je uvijek nedostajalo. Starije sestre i brat su pazili na nas
mlae, bez njih ne bismo uspjeli opstati. Bilo je puno makarona i keapa, ili kolaa kod tetke
Hanife i mojih drugara. Tetka Hanifa je ivjela u istoj zgradi, ona je bila prva iz porodice koja je
dola u vedsku. Nisam bio napunio ni dvije godine kad su se roditelji rastavili, i toga se ne
sjeam. Razvod je bio rjeenje, ako sam dobro razumio, brak nije najbolje funkcionisao. Bilo je
puno svae i prepiranja, navodno su roditelji uli u brak da bi otac dobio vedske papire. Mama
je na sudu uspjela dobiti djecu, tako da smo svi bili uz nju. Bilo kako bilo, ali mi je otac puno
nedostajao. Sanela i ja smo sretali oca svaki drugi vikend. Dolazio bi u svom plavom Opel
Kadetu i vozio nas u Pildamms park, ili prema Limhamn luci da nam kupi hamburger i sladoled.
Jednom se dobro istroio, kupio nam je patike Nike Air Max i fine sportske stvari, kotalo ga je
oko hiljadu kruna. Moje patike su bile zelene, Saneline roza. Niko u cijelom Rosengardu nije
imao takve, osjeali smo se vani vie nego iko. Bilo nam je super s ocem, dobijali smo i po
pedeset kruna za piu i Coca-Colu. Tata je imao pristojan posao i jo jednog sina, Sapka. Bio je
zabavni vikend otac. Ali stvari e se promijeniti. Sanela je bila strana u tranju. Bila je najbra
u svom uzrastu na ezdeset metara u cijeloj junoj vedskoj. Otac je bio ponosan kao pijetao i
vozio ju je na treninge. Dobro, Sanela. Ali ti moe bolje, govorio je. To je bio njegov nain.
Bolje, bolje, nemoj biti zadovoljna. Taj put sam i ja bio u autu. Otac je po Sanelinoj reakciji
osjetio da neto nije u redu. Sanela je bila tiha. Borila se da ne zaplae. ta se desilo?, pitao je.
Nita, odgovorila je, ali je on ponovo pitao. Na kraju je progovorila. Ne moramo ulaziti u
detalje, u Sanelinu priu, ali na otac je kao lav. Ako se neto desi njegovoj djeci, on postaje
divlji, posebno ako je rije o Saneli, njegovoj jedinici. Poeo je cijeli cirkus s istraivanjem,
prijavljivanjem socijalnoj slubi, i puno toga. Dosta toga nisam razumio, tada sam punio tek
devet godina.

put. Jedna od polusestara je poela da se drogira, ne sjeam se svega, ali je donosila i

krila droge u kui. esto je bio lumperaj oko nje. udne osobe su zvale kui, prijetile, sve je
govorilo da e se neto runo desiti. Jedanput je mama bila pritvorena. Uhapena je zbog
kupovine ukradene robe. Neka poznanica ju je zamolila: Pripazi mi ovu ogrlicu!, i mama je
uzela ne razumijevajui nita. Ispostavilo se da je ogrlica bila ukradena i policija je dola kod
nas da pretrauje i hapsi mamu. Sjeam se te situacije s posebnim emocijama: Gdje je mama?
Zato je nema? Poslije onih posljednjih dogaanja u autu, Sanela je ponovo plakala. Ja sam
pobjegao van, etao i igrao fudbal. Neu rei da sam bio bezbrian tip, ali sam utao, pimplao
loptu da sve zaboravim. Psovao sam ljude, gurao suigrae, borio se za loptu. I imao sam loptu
kod sebe. To je bio moj cilj, igrao sam cijelo vrijeme, u dvoritu, na igralitu, na odmorima. Iao
sam u Varner Ryden kolu, Sanela u peti, ja u trei razred. Niko nije mogao pogrijeiti ko je od
nas stariji. Sanela je sazrela jo kao djevojica i bila kao mama malom Kekiju, ali je pomagala i
cijeloj porodici. Na sebe je preuzela veliku ulogu. Bila je sjajna. Jedan dan smo pozvani na
razgovor kod direktora kole. Zabrinuo sam se im sam uo za poziv. Tjeila me, kao to je samo
razgovor. Da je samo mene zvao, to bi bilo i normalno, ali nas dvoje? Neko je umro? Je li o
tome rije? Zabolio me eludac. Krenuli smo kroz hodnik. Mora da je bila kasna jesen ili zima.
Bio sam zabrinut. Ali kad smo uli kod direktora, otac je sjedio uz njega i ja sam bio tako sretan.
Otac je znaio veselje. Ali ovaj put nije bilo jako zabavno. Sve je bilo napeto, ozbiljno i ponovo
je poeo nemir u tijelu, stvarno. Nisam puno razumio ta je direktor govorio, samo znam da je
bila rije o mami i ocu i to neto to nije bilo uope prijatno. Sad znam. Dok sam bio zaokupljen
 ovom knjigom, sve stvari su legle na svoje mjesto. U novembru 1990, socijalna sluba je uradila
svoj dio posla i otac je dobio starateljstvo nada mnom i Sanelom. Situacija kod mame tad nije
bila primjerena za nas, ali moram rei ne zbog mame. Bilo je puno drugih stvari, bio je to pravi
zemljotres i mama je bila potpuno slomljena. Na kraju je trebala i nas da izgubi! Bila je to
katastrofa. Plakala je, plakala, grlila nas, ljubila. Znala nas je tui, ruiti, nije imala sree sa
svojim muevima, nita joj nije ilo kako je eljela, ali nas je voljela. Rasla je i odgajana u
tekim uslovima i mislim da je otac to razumio. Doao je kod nje isto vee: Ne elim da izgubi
djecu, Jurka. Ali je zahtijevao odreeno poboljanje i nije bio neko s ijim pravilima

se moglo igrati. Bilo je tu i tunih vapaja. Zar vie nikad neu vidjeti svoju djecu?
pitala je, ne sjeam se svega, niti ta se sve tada desilo, ali ovih slika se sjeam. Znam da je
Sanela ivjela kod oca nekoliko sedmica, ja sam ostao kod mame, i pored svega. To nije bilo
pravo rjeenje. Sanela se nije dobro osjeala kod oca. Ona i ja smo jednom nali oca kako spava
u kuhinji na podu a na stolu su bile prazne limenke i flae od piva. Tata, probudi se, probudi!,
dozivali smo ga, ali je on i dalje spavao kao mrtav. To je udno, pomislio sam. Zato je to
uradio? Nismo znali ta da radimo, ali smo htjeli da mu pomognemo. Moda se smrznuo. Pokrili
smo ga runicima i ebetom da se ugrije. U sutini nisam mnogo toga razumio. Sanela je bila uz
njega i bojala se promjena njegovog raspoloenja. Gubio je smisao za humor, povukao se u sebe
kao medvjed, poela je da ga se plai. Ali je i patila za mlaim bratom Kekijem. Htjela je
ponovo mami, a sa mnom je bilo suprotno. eznuo sam za ocem. Jednu no sam mu telefonirao
i vjerovatno izgledao potiteno. Bio je sam, Sanela nije bila kod kue. Ne elim ivjeti ovdje,
elim ivjeti kod tebe. Doi ovamo, rekao je. aljem taksi po tebe. Tako je pokrenut novi
postupak i u martu 1991. godine mama je dobila skrbnitvo nad Sanelom a tata nada mnom.
Sestra i ja se nikad nismo razdvojili, ili tanije bilo je uspona i padova, ali u sutini smo vrlo
bliski. Danas je Sanela frizerka i ponekad dou ljudi kod nje i kau: Boe, kako lii na
Zlatana!, a ona uvijek odgovara: Glupost, valjda on lii na mene. Ona je carica. Ni ona ni ja
nismo imali lagan ivot. Otac efik je 1991. godine preselio iz Hards ulice u Rosengardu u
Varnhemstorget u Malmou i tad smo shvatili da on ima veliko srce i daje spreman da umre za
nas. Ali nije sve bilo kako sam elio. Poznavao sam ga kao vikend oca koji kupuje hamburgere i
sladolede. Sad je trebalo da dijelimo svakodnevnicu i odmah sam primijetio: sve je bilo prazno
kod oca. Neto je nedostajalo, moda jedna ena. Bio je jedan TV, jedna seija, jedna stalaa,
dva kreveta. Nieg previe, nikakvih igraki, ponekad previe flaa i limenki po podu. Kad bi
ponekad poinjao s ienjem ili tapeciranjem, uvijek je ostavljao posao reenicom Ostalo u
sutra! Ali od toga nije bilo nita. esto smo premjetali stvari, ali nikad nismo uveli red u stanu.
Zapravo bilo je prazno, ali na jedan poseban nain. Otac je bio domar za brze intervencije po
stanovima i kada je dolazio kui u radnom odijelu sa stolarskim naoalama, sa svim depovima
punim noeva

i rafcigera, sjedao bi pred TV ili telefon i nije se dao ometati. esto je stavljao slualice
na ui i sluao narodnu muziku iz Jugoslavije. Lud je za tom muzikom i sam je snimio nekoliko
kaseta. On je zabavlja, ovjek scene i ima smisao za odreenu vrstu humora. esto je bio u
svom svijetu, kad bi moji drugari zvali na telefon, on bi im kratko odgovarao ili vikao kroz stan
da i oni uju: Ne zovi vie ovamo! U stan nisam smio dovoditi moje drugare, nisam ni traio
niti bi mi on to dozvolio. Telefon nije bio za mene i nisam mogao s nekim razgovarati od kue,
tanije samo kad je bilo neto ozbiljno, a tad je tu bio tata. On je bio spreman da uini za mene
bilo ta, da izae u grad i u svom suludom stilu pokua dovesti stvari u red. Imao je poseban
 nain hodanja, ljuljao se da ga je svijet morao primijetiti. Svijet se okretao i pitao: Ko je
doavola ovaj tip? Ali one obine stvari, vezane za kolu, moje drugare, fudbal, njega kao da
nisu interesovale. Mogao sam o njima razgovarati s bilo kim drugim, ali ne i s njim. Zapravo,
Sapko, moj polubrat po ocu je u poetku ivio s nama, tako da sam s njim ponekad razgovarao i
o tome. On mora da je tad imao sedamnaest godina. Ali se malo sjeam tog vremena, prije nego
ga je tata otjerao. Sjeam se te strane svae. To je neto tuno vezano za tatu, tako da smo u
stanu ostali samo nas dvojica. Bili smo sami, svako u svom kutu. udno je da mu nisu drugovi
dolazili u stan. Sjedio je sam i pio. Bilo je prazno, bez drutva. Ali prije svega bilo je prazno u
friideru. Stalno sam bio vani, igrao fudbal, vozio se kui na ukradenim biciklima. esto sam
dolazio kui gladan kao vuk i otvarajui prazni friider mislio: Molim ti se, daj da neto bude u
njemu! Ali nita, samo uobiajeno: mlijeko, margarin, komad hljeba i u najboljem sluaju jogurt,
multivitaminski, pakovanje od etiri litra, kupljeno jeftino u arapskoj prodavnici i svakako
Pripps Bla i Calrlsberg, pakovanja pive s plastinim omotom okolo. Ponekad opet nita drugo
osim pive i kranja eluca. Tu bol neu nikad zaboraviti. Pitajte Helenu! Friider mora uvijek
biti pun, govorim joj cijelo vrijeme. Taj strah od praznog friidera nikad ne izlazi iz
mene.Jednom je moj sin Vincent plakao zato to nije dobio kuhane makarone sa tednjaka.
Djeak je vritao zato to hrana nije bila brzo gotova. Pomislio sam gledajui ga: Samo da zna
kako ti je lijepo ovdje! Ja sam morao preturati sve ladice, sve police, za samo jednu makaronu ili
hrenovku. Jeo sam prenice od starog hljeba. Mogao sam progutati cijeli komad, a i njih je bilo
samo kod mame. Tamo me nisu uvijek ekali rairenih ruku. Ponekad sam uo: Doavola, zar e
i Zlatan biti s nama? Zar efik ne hrani njega? Ponekad opet: ta, zar smo mi pravljeni od
novca? Zar e i ti jesti

kod nas? Ali svejedno, mi smo pomagali jedni drugima, a kod oca sam zapoeo mali rat
protiv pive. Prosuo sam nekoliko, ne sve bilo bi previe, ali nekoliko. Malo je kad neto
primijetio. Bilo je pive svukuda, u friideru, na stolu, po policama u pajzu. esto sam kupio
prazne limenke u crnu vreu i vraao ih u prodavnicama. Dobijao sam pedeset ora za limenku.
Ponekad sam dobijao po cijelih pedeset ili sto kruna za njih. U stanu je bilo manje limenki a ja
sam se radovao novcu. Sigurno da to s limenkama nije bila zabavna stvar, ali kao i svi ostali
mladi tad sam tano nauio itati njegovo raspoloenje. Znao sam kad nije trebalo da priam s
njim. Dan iza pijanke bilo je tie, drugi dan gore. U nekim situacijama je mogao da plane kao
munja, u drugima je bio nemogue ljubazan, dao bi mi pet stotina kruna samo tako. Tad sam
sakupljao sliice fudbalera. Morao si kupiti paket vaka u kom su bile tri takve sliice. Oj, oj,
koje momke u sad dobiti? Vritao sam od sree. Maradona, ili? esto sam bio razoaran,
posebno kad sam dobijao dosadne vedske zvijezde o kojima nisam nita znao. Jedan danje otac
doao s cijelim kartonom paketia sa vakaim gumama. Bila je to prava zabava, sve sam ih
otvorio i dobio pravo bogatstvo pravih momaka. Ponekad smo otac i ja zajedno gledali TV, to je
bilo4pravo zadovoljstvo. Ali ve sljedei dan je bio pijan, od toga sam kasnije imao strane slike
u glavi, ulazio sam u sukobe s njim. Nisam se povlaio kao polubrat. Rekao sam mu: Pije
previe, tata. Bio je to ludi sudar, iskreno govorei beznadean. Svaao sam se iako je on
vritao: Izbacit u te van, i te stvari. Htio sam ga natjerati da razgovara sa mnom. Ponekad je
ivot u stanu bio straan, nemogu. Ali nikad me nije dirao fiziki. Zapravo jednom me podigao
dva metra uvis i bacio na krevet, ali i to je bilo zato to sam ja bio grub prema Saneli, njegovoj
mezimici. U sutini bio je najljubazniji ovjek na svijetu i danas razumijem da mu nije bilo lako.
Pio je potapajui svoju tugu, govorio mi je brat, ali moda ni to nije cijela istina. Rat ga je
jako pogodio. Rat je bio neto vrlo udno. Nikad o tome nisam vie saznao. uvao sam se toga.
 Mnogi su se jako mijenjali zbog rata. Nikad nisam razumio zato su se mama i sestre oblaile u
crno. Bilo je tako iznenada, kao neki modni trend, ali zapravo mamina mama je poginula od
bombe u Hrvatskoj i svi su je alili, svi osim mene. Ja sam bio taj kog nije bilo briga je li neko
Srbin, Hrvat, Bosanac, ili bilo ko. Ali najtee je bilo ocu. On je doao iz Bijeljine u Bosni.
Nekada je bio zidar tamo dolje, svi njegovi prijatelji i rodbina ivjeli su u tom gradu i
odjedanput su svi protjerani. U

Bijeljini je vladala sila jaega i nije bilo udo da se on poeo ponovo nazivati
muslimanom. Srbi su zauzeli grad i pobili stotine ljudi. Mislim da je poznavao mnoge od njih a
cijela njegova porodica je protjerana. Sve stanovnitvo Bijeljine je izmijenjeno i na kraju u
prazne kue i stanove su uselili Srbi, izmeu ostalih i u oevu staru kuu. Neko je samo doao i
oteo kuu i mogu razumjeti da on nije imao vremena za mene, pogotovo u vrijeme vijesti. ekao
je telefonske pozive i vijesti s Balkana. Sjedio je, tugovao i sluao muziku iz Juge. Ja sam se
trudio da ostajem izvan kue sve dok to traje, ponekad odlazio mami. Tamo je bio neki drugi
svijet. Kod oca smo bili samo on i ja. Kod mame je bio pravi cirkus. Ovdje su ljudi stalno
dolazili i odlazili, kua je bila puna vike i smijeha. Mama je preselila u Cronmans ulicu broj 5A,
u stan iznad tetke Hanife ili Hanni kako sam je ja zvao. Ja, Keki i Sanela smo bili stvarno vrlo
bliski. Sklopili smo mali pakt. Ali je kod mame bilo i neeg to nije mirisalo. Polusestra je
tonula dublje u droge i mama se trzala kad god bi neko zvonio ili kucao na vrata. Ne, ne,
nesrea. Jeste li uli neto o nesrei? Gdje je to sada? Bila je stara za te stvari i uasnuta od svih
vrsta droga. Sjeam se da me je skoro nazvala telefonom i histerino rekla: Evo droge u
friideru! Dragi boe, droga! Odmah sam nazvao Kekija sav ljut i pitao: Doavola, kakva
droga se nalazi u maminom friideru? Nita nije razumio, ali se na kraju poeo smijati i rekao
da je to njegov snus. Mama je nala snus i mislila da je droga. Smiri se, mama, to je samo
snus, rekao sam joj na telefon. Isto sranje, odgovorila mi je. Bila je prepadnuta i trebali smo
biti ljubazniji prema njoj. Ali to nismo nauili. Znali smo samo biti grubi. Polusestra koja je
imala problem s drogom rano je otila od kue u dom za odvikavanje, ali se stalno vraala s
problemima, dok mama napokon nije s njom prekinula, moda i sestra, ne znam tano sve
detalje te historije. Znam da je bilo teko, ali taj dan smo pokuali ponovo skupiti porodicu. Bili
smo odluni, bilo je dramatino i kazali smo: Ne elimo te vie vidjeti, ili tako nekako. Bilo
kako bilo, sjeam se da sam jednom bio kod sestre to se drogirala u njenom malom stanu. Bilo
je to za moj roendan, mislim da je to tad bilo. Kupila je poklone, bila je ljubazna, njena. Ali
kad sam krenuo prema toaletu, naglo me zaustavila. Ne, ne, vikala je i protrala pored mene,
ula u toalet i zakljuala se. Shvatio sam da je neto bilo kako ne treba, neke njene droga

stvari koje je krila od mene. Znam da sam joj rekao da skloni te stvari od mene. Ja sam
imao i vanijih stvari, svoje bicikle i svoj fudbal, i svakako svoje snove o Brus Leeju i
Muhammadu Aliju. elio sam biti kao oni. Otac je imao starijeg brata Sabahudina u bivoj
Jugoslaviji. Zvali su ga Sapko. Sabahudin je bio bokser, pravi talenat. Takmiio se za bokserski
klub Radniki u Kragujevcu. Sa svojim klubom je bio ampion Jugoslavije. Ali 1967, momak
je imao tek dvadeset tri godine, tek oenjen, kupao se u rijeci, brzoj i hladnoj Neretvi, mislim da
je imao i neki problem sa srcem ili pluima. I samo je potonuo u vodu, moete misliti. Bila je to
prava porodina tragedija. Poslije toga otac je postao neka vrsta boks-fanatika. Imao je sve
vanije meeve na videokasetama, ne samo Sabahudinove, ve i Muhammada Alija, Foremana i
Tysona, svakako i filmove Bruce Leeja i Jackie Chana. Njih smo gledali kada bismo sjedili
zajedno pred televizorom i uivali. vedski programi za nas nisu postojali, nije ih bilo ni na
 mapi. ivjeli smo u drugom svijetu. Imao sam dvadeset godina kada sam vidio prvi vedski
film. Pojma nisam imao o vedskim junacima ili sportistima tipa Ingemar Stenmark ili slinima.
Ali o Muhammadu Aliju sam puno znao! Koja legenda! Vozio je svoj stil bez obzira ta su ljudi
govorili. Nikog nije molio za oprost, to nikad nisam zaboravio. Taj momak je bio pravi. Radio je
to je volio. ovjek treba takav biti, od njega sam uzimao odreene fraze kao, I am thegreatest.
Morao si biti snaan u Rosengardu, inae si mogao uti svata na svoj raun, najgore je bilo da
te nazovu pizda, i tu nije bilo povlaenja. Ipak, najee se nismo svaali izmeu sebe. Ne sere
se u svom krevetu, kako smo to nazivali. Vie smo mi iz Rosengarda bili protiv svih ostalih. Bio
sam meu onima to su vikali protiv rasista to su demonstrirali tridesetog novembra. Jednom
sam na Malmo festivalu vidio grupu momaka iz Rosengarda, bilo ih je otprilike dvjesta, gonili
su jednog momka. Nije bilo ba poteno, iskreno govorei. Ali poto su bili momci iz mog
naselja, poeo sam trati s njima. Mislim da onaj momak poslije toga nije bio ba najbolje. Bili
smo vani i divlji svi zajedno. Ponekad nije bilo tako jednostavno biti vaan. Kada smo otac i ja
ivjeli blizu Stenkula-skolan, ostajao sam do kasno kod mame. Bio sam prisiljen ii kasno nou
kui kroz mraan betonski tunel koji presijeca Amiralsgaten i nalazi se odmah iza Annelund
mosta. Jednom ranije je upravo tu otac bio opljakan i pretuen da je leao u bolnici probuenih
plua. O tome sam esto razmiljao, iako najradije, razumljivo, ne bih. to sam to vie
potiskivao, sve je bilo jae, posebno tamo gdje su naporedo pruga i autoput. Tu

je i odvratna ograda, nekoliko grmova i dva stuba s ulinim svjetiljkama, jedan prije a
drugi poslije tunela. Ali je uvijek tu bilo jezivo mrano. Stubovi ulinih svjetiljki su mi bili
orijentiri. Izmeu njih sam trao kao luak uz ludo lupanje srca, ali sam stalno mislio: Sigurno
tamo stoje neki strani tipovi, kao oni to su napali mog oca. Sebi sam govorio: Ako tri brzo,
sve e biti u redu. Uvijek sam dolazio kui kao bez daha, nisam bio ba kao Muhammad Ali.
Jedan jedini put otac je odveo Sanelu i mene da se kupamo u Arlovu. Poslije bazena sam ostao
kod prijatelja. Kada sam htio kui, poela je kia. Lilo je s neba, a ja sam vozio kao idiot i stigao
kui potpuno pokisao. Tad smo stanovali u Zenithgatanu, neto dalje od Rosengarda i bio sam
potpuno iscrpljen. Drhtao sam i imao bolove u elucu. Bio sam tako bolestan. Nisam se mogao
pomjeriti. Leao sam nemoan u krevetu. Povraao sam. Grio se. Trao u klozet. Otac je doao,
onakav kakav je, njegov friider je uvijek bio prazan, on obino pijan, ali kada je stvarno
trebalo, nije bilo boljeg od njega. Pozvao je taksi, podigao mene u naruje u onom jedinom
poloaju u kom sam mogao leati, neto kao poloaj malog raka i snio me do auta. Bio sam
lagan kao pero, otac veliki i snaan i van sebe, bio je lav ponovo koji je vikao oferu, mislim da
je bila ena: Ovo je moj sin, on je sve moje, vozi ne osvri se na pravila, ja plaam kazne,
policija je moja briga, i ena je radila kako je on govorio. Prola je kroz dva crvena svjetla i
stigli smo na djeiji odjel u Opu bolnicu u Malmou. Cijela situacija je postala vrlo hitna, ako
sam to dobro razumio. Dobio sam injekciju u kimu, otac je ranije uo neke strane vijesti o
ljudima koji su tako ostali nepokretni. Pretpostavljam da je tada bio agresivan, govorei da e
prevrnuti cijeli grad ako neto krene kako ne treba. Ali se brzo smirio, ja sam legao na trbuh i
jecao poto sam dobio onu injekciju. Ispostavilo se da sam dobio upalu mozga. Bolniarka je
zamraila sobu i ugasila svjetlo. Morao je biti potpuni mrak oko mene. Dobio sam lijekove a
otac je ostao uz mene. Idui dan oko pet sati otvorio sam oi, opasnost je bila prola a ja jo
uvijek ne znam ta je bio uzrok tome. Moda je tako moralo da bude. Moda i zato to sam bio
neuhranjen. Bio sam mali i prilino mrav. Ipak, morao sam biti jak na drugi nain. Brzo sam
sve zaboravio i nastavio dalje. Umjesto da sjedim kod kue, traio sam drutvo, ponekad i
 svau. Bio sam u pokretu cijelo vrijeme. To me grijalo i ba kao i otac, brzo sam se palio i
svaao

u stilu: Ko si ti doavola? To je bila godina izrastanja, to sad znam. Otac je bio

ravnoduan, ali ponekad bi planuo: Ostani kod kue, ne mora uvijek izlaziti. Doavola, ne
smije to raditi. Ako si djeak to lii na oca i krenulo ti je loe, sad je vrijeme da postane
mukarac. Nikad neki slabi, nikad ne reci: Boli me eludac danas. Ja sam malo neraspoloen.
Nikad to! Nauio sam gristi i ii dalje, oca iz tog doba nikad ne mogu zaboraviti, od njega sam
nauio mnoge stvari. Kada smo kupili novi krevet za mene u Ikei, otac nije imao novca za
transport. Prevoz do stana kotao je pet stotina kruna ili tako nekako. I ta smo mogli raditi? Bilo
je tako jednostavno. Otac je nosio krevet na leima cijelim putem od Ikee do stana. Kao kakav
bolesnik, kilometar po kilometar a ja sam iao iza njega s nogarima. Oni nisu bili teki, ali
svejedno sam se brzo umorio: Polako, stari, uspori. Ali on je samo iao i iao. Imao je taj
maco stil, ponekad kaubojski stil, posebno na roditeljskim sastancima u koli. Svi su mislili: Ko
je sad ovaj? Ljudi su ga se plaili. Time je zadobio potovanje i nastavnici se nisu usuivali aliti
se na mene koliko su mislili. S tim tipom joditelja treba biti opezan, mislili su. * Ponekad se
zapitam: ta bih ja radio da nisam postao fudbaler? Nemam pojma. Moda bih bio kriminalac. U
to vrijeme je bilo mnogo provala. Nisam rekao da smo ili van samo da krademo. Ali neko
sranje se uvijek dogaalo, nismo uzimali samo bicikle. Bilo je to u i oko robne kue, esto sam i
ja u tome uestvovao, neke i organizovao. Srea da otac o tome nita nije znao. Otac jeste pio,
ali je imao i principe. ovjek moe raditi dosta toga na svoju ruku, ali nikako krasti, to nikako!
Ali nebo e skinuti za tebe, on je bio takav tip. Onaj put, kad smo uhvaeni u robnoj kui
Wessels u zimskim jaknama i ukradenim stvarima, imao sam sree. Bili smo pokupili stvari koje
nisu samo bomboni i vake, ve puno toga u vrijednosti od hiljadu i etiri stotine kruna.
Drugarov otac nas je preuzeo i kad je stiglo pismo na nau adresu, Zlatan Ibrahimovi je
uhvaen s ukradenim stvarima, bla, bla, bla, uspio sam ga poderati prije nego ga je tata vidio.
Inae, teko bi mi bilo. Ali jednu stvar u rei sa sigurnou: nikad nita nisam imao s drogama.
Razumljivo, uvijek sam bio protiv toga. Nisam se slagao ni s oevim pivama, prosipao sam ih.
Bacao sam i mamine cigarete. Mrzio sam sve droge i otrove i imao sam sedamnest ili osamnaest
godina kada sam se napio prvi put i

povraao po stepenitu kao i mnogi tinejderi. Poslije toga nije bilo slinih ludosti do
jednog kolapsa u kupatilu poslije prvog uspjeha s Juventusom. Bio je to Trezeguet, ta zmija, koji
me nagovorio da pijem shots. Sanela i ja smo strogo pazili na Kekija u Rosengardu. Nije puio
niti pio, ali smo ili za njim i pazili. Bilo je neto specijalno s mojim malim bratom. Pomagali
smo mu, ali one osjetljive stvari je povjeravao Saneli. S onim ozbiljnijim grubljim stvarima je
dolazio meni. Bio sam uz njega. Preuzimao odgovornost. Openito nisam bio svetac, i nisam
uvijek bio ljubazan prema drugarima i prijateljima. Bio sam ponekad agresivan, to je ono to me
danas izluuje kad bi to isto neko radio mom Maxiju i Vincentu. Sigurno, to je tano. To ne
smijemo zaboraviti. Tada kao da sam imao dva lica. Bio sam i dicipliniran i divlji, i napravio
sam cijelu filozofiju o tome. Moj stil je bio da sam mogao oboje, govoriti i uraditi. Ne samo
govoriti kao: Ja sam najbolji, ko si ti? Nema nita tee. Ali ni samo zavijati u prie to vedske
zvijezde znaju. Htio sam biti oboje, najbolji i moan. Nije da sam mislio da u postati neka
superzvijezda. Boe, ja dolazim iz Rosengarda! Ali svakako sam malo drugaiji od drugih, ba
zbog toga. Bio sam problematian. Bio sam lud. Ali sam imao i karakter, takoer. Nisam uvijek
dolazio na vrijeme u kolu. Bilo mi je teko da ustanem rano izjutra, to mi je problem i danas, ali
 sam radio zadae, ili preciznije ponekad. Matematika mi je ila dobro. Samo, bam, bam i eto
rezultata. Malo kao na fudbalskom igralitu. Slike i rjeenja su sijevali u meni. Ali sam loe
pisao cijeli postupak pa su nastavnici mislili da prepisujem. Nisam bio uenik koji je oekivao
dobre rezultate zbog studija. Bio sam blii onima koji su izbaeni iz kole. Ali sam ipak uio.
Proitao bih sve prije ispitivanja, a zaboravio sljedei dan. Nisam bio udak, ali samo nisam
mogao da sjedim mirno, ponekad sam znao bacati gumice i te stvari. Imao sam mrave u tijelu.
To me izluivalo. Vrtio sam se cijelo vrijeme, zato ne znam tano. Mogao sam ostati oko
godinu u jednom razredu dok nastavnici to ne bi iskoristili da me se rijee. Mora promijeniti
ovu kolu i otii tamo gdje spada, rekli su, ne zato to sam krio pravila, ve zato da bi me se
rijeili. Stalno sam mijenjao kole i bilo mi je teko da imam prijatelje, tata je imao svoj posao,
svoj rat i svoje pie i svakako loe bubne opne. Stalno mu je zvonilo u uima a ja sam
pokuavao sve da sam rjeavam zaboravljajui haos u porodici. Uvijek se neto deavalo. Znate
ve, mi s Balkana smo grubi. Moja sestra se drogirala i raskinula s mamom, ali i nama, to i nije
moda bilo neoekivano poslije svih problema s drogama i domovima za odvikavanje. Ali i
moja druga polusestra je napustila

porodicu. Mama kao da ju je samo izbrisala, jedva da se sjeam ta se zapravo i desilo.

Posvaale su se oko nekog momka, nekog momka iz Jugoslavije. Sestra i taj momak su se
svaali, mama je iz nekih razloga stala na njegovu stranu. Sestra je govorila rune stvari mami,
mama njoj, to razumljivo nije bilo dobro. To nije bila prva svaa u naoj porodici, ali je mama
ovog puta bila preponosna, i mislim da su ona i sestra neto krile. Poznam tu situaciju, koja se ne
zaboravlja. Sestra je napustila porodicu, zauvijek. Ne zaboravljam estoke svae. Sjeam se
idiota koji me je jednom napao. Ja, kao mama, mogu biti popustljiv ali je ovaj put otilo preko
granice. U poetku nas je bilo petero brae i sestara kod mame, sad nas je ostalo samo troje:
Sanela, Aleksandar i ja, i nita se vie tu nije moglo popraviti. Izgledalo je kao uklesano u
kamenu. Polusestra nije vie htjela uti za nas, i tako su prole godine. Nije je bilo. Ali petnaest
godina kasnije telefonirao je njen sin mami. Moja polusestra je dobila sina, unuka moje mame.
Hej, bako, progovorio je djeak, ali mama nije htjela uti za njega. ao mi je, rekla je i
spustila slualicu. * Nisam vjerovao kad sam to uo. eludac me zabolio. Ne mogu opisati
osjeaje. Htio sam propasti u zemlju. ovjek to ne smije raditi! Nikad nikome! Tako je puno
ponosa u mojoj porodici koji je uticao na nas, ja mogu biti sretan to sam imao fudbal.

U NASELJU KOJE SE ZOVE Rosengard ima mnogo raznih etvrti koje su, ustvari, bile
skoro identine; ni jedna od njih nije bila ni bolja ni loija od druge, ali ipak je jedna imala nii
status od svih ostalih. To je etvrt koja je nazivana ciganska. E ta je etrvrt zaista bila na loem
glasu. Nije to bilo tako u stvarnosti podijeljeno, pa da su svi Albanci ili Turci ivjeli ili se igrali
samo u jednoj etvrti, ne. Nije porijeklo stanovnika odluivalo o tome kakva je etvrt ili gdje
emo se igrati, ali smo se ipak drali svoje. Jedna od ertvrti je naprimjer nazvana Trnoruica. Ta
etvrt je imala ljuljake, mjesto za igru, jarbol za zastavu i fudbalski teren gdje smo igrali lopte
svakodnevno. Ponekad mi nisu dozvoljavali da i ja igram jer sam bio mali. Tada sam plamtio od
ljutine. Mrzio sam da budem iskljuen iz grupe. Mrzio sam da gubim. U igri s loptom ipak nije
bilo najvanije da se pobjeuje. Najvanije su bile finte i trikovi, umjetnost igranja loptom. I to
da uje: Oj, oj! Wow! Gledaj ovo! Odueviti i impresionirati drutvo trikovima i driblanjem,
trenirati i vjebati do besvijesti samo da bi pokazao da si najbolji od svih. Najee su mame
bile te koje su prekidale nae igre viui s prozora: Kasno je, hajde u kuu, vrijeme je za
veeru. Uskoro, uskoro, govorili bismo i nastavljali igrati. Znalo je to potrajati do kasno u
 no, i po kii, i tada je najee nastajao haos. Ali mi smo nastavljali igrati, ne obazirui se na
kiu, ni na ta. Najvanije je bilo biti brz i u nogama i u glavi, posebno za mene koji sam bio
mali mravko, pa sam se morao na sve naine zatititi od nasilnih napada protivnika. Uio sam
brzo sva lukavstva jer sam bio prinuen, oboavao sam da ujem divljenje i pohvale onih koji su
me gledali. Poesto sam spavao s fudbalskom loptom i prije nego to zaspim, razmiljao sam o
trikovima i fintama koje bih mogao upotrijebiti sutradan. Sve se odvijalo kao film u mojoj glavi.
Prvi klub u kojem sam trenirao, zvao se MBI, Malmo Boli & Idrottsforening. Bilo mije samo
est godina kad sam poeo. Igrali smo na ljunkovitom terenu iza nekakvih zelenih baraka, i
najee sam dolazio ukradenim biciklom. Ne mogu se pohvaliti da sam uvijek radio kao to su
treneri htjeli, zato su me i izbacivali nekoliko puta. Psovao bih i vritao idui odatle a oni su
uvijek upozoravajuim

tonom vikali za mnom: Pa dodaj loptu, Zlatane! Smetalo mi je to, i osjeao sam se
izostavljeno. U MBI su igrali i stranci i veani i mnogi roditelji su reagovali i prigovarali zbog
trikova koje sam nauio u svojoj etvrti, a ja sam ih sve slao u neku stvar materinu i mijenjao
klub vie puta. Naposljetku sam dospio u klub FBK Balkan i tek tada sam osjetio da je to bilo
ono pravo. U MBI su oevi stajali na tribini i navijali u stilu: Naprijed, momci, svaka ast! U
Balkanu je to zvualo mnogo grublje: Jebat u ti mater u piku. To su bili stari Jugoslaveni, s
cigarom u ustima, bacali su cipele na nas i psovali a ja sam mislio: Predivno, isto kao kod kue.
Ovdje mi je super! Trener je bio Bosanac. Imao je iskustvo iz jae lige u bivoj Jugoslaviji, i
nekako se postavio kao otac svih nas. ak mi je ponekad davao i neku krunu za sladoled ili
neto drugo, samo da utiam glad. Bio sam i golman neko vrijeme. Nemam pojma zato. Moda
to sam poludio jedanput i rekao golmanu: Ti si bezvrijedan, nema pojma, ja bih puno bolje
branio od tebe. I bilo je to sigurno djelimino istina. Ali na jednoj utakmici sam propustio
toliko golova da sam skoro poludio, ljut na samog sebe. Vritao sam i derao se daje sve sranje,
fudbal je sranje i sav svijet je sranje i prijetio sam da u otii da igram hokej umjesto fudbala!
Puno je bolje igrati hokej, budale idiotske. Ja u postati profesionalac u hokeju, kunem se...
jebite se svi! Toliko od mene: otiao sam i raspitao se o hokeju, i doavola, sve te stvari koje su
mi bile potrebne samo da bih trenirao hokej. Zatitno odijelo! A cijena opreme uas! Odustao
sam od ideje im sam shvatio da nemam novca ni za opremu, i ta mi je preostalo nego da se
vratim tom govnastom fudbalu. Ali sam u svakom sluaju odustao od uloge golmana i poeo
trenirati kao napada Jednog dana kad smo trebali odigrati utakmicu, ja se nisam pojavio i trener
se derao kao lud: Gdje je Zlatan? Gdje je Zlatan? Preostalo je bilo jo samo nekoliko minuta
do poetka utakmice i svi, ba svi su sigurno htjeli da me zadave. Gdje je on? Doavola, kako
moe izostati s ovako vane utakmice? U istom trenutku su ugledali jednog luaka koji se
strahovitom brzinom pribliavao grupi na ukradenom biciklu, i vozio je pravo prema treneru. Da
li je on na putu da udari trenera? Nee, tano ispred trenerovog nosa zakoio sam i istrao na
teren, i po licu sam mu vidio da je ljut. Koei biciklom isprskao sam ga blatom i pijesak mu je
upao u oi, ali me je ipak pustio da igram i pobijedili smo. Bili smo super tim. Sjeam se i kad
sam

bio kanjen da sjedim na klupi prvo poluvrijeme zbog nekog sranja. Gubili smo s 4:0
protiv jednog snobovskog tima iz Vellinga. To je bila utakmica stranci protiv finih vedskih
djeaka. Masa testosterona i agresivnosti se osjeala u zraku, i ja sam bio ljut kao ris jer sam
sjedio na klupi. Kako me je idiot mogao smjestiti na klupu! Jesi li ti lud? pitao sam trenera.
Smiri se. Ulazi u igru uskoro. Ubacio me u igru i dao sam osam golova! Pobijedili smo s 8:5,
 ismijavali snobove i, naravno, ja sam bio najbolji. Bio sam tehniar i mali majstor sa svim
neoekivanim trikovima koje sam nauio i izvjebao na malim i tijesnim prostorima kakav je
bio teren kod moje mame. Umaraju me prie svih tih kretena koji se hvale da su vidjeli zvijezdu
u meni bla, bla, bla... Ja sam ga uio, on je bio moj najbolji drug. Sve su to izmiljotine. Niko
nita nije vidio niti su veliki fudbalski klubovi kucali na moja vrata, bar ne onako kako se
prialo kasnije. Ja sam bio nevaspitano derite. Nije bilo uope tako kako se pria: A, ovaj
talenat treba cijeniti i njegovati! Bilo je prije: Ko je pustio ovog crnoglavca da igra?, i ve tada
je sve ilo naopako. Ja sam mogao zabiti osam golova, ali nisam mogao nikada pripadati njima,
onima to nisu crnoglavci. Druio sam se s jednim momkom koji se zvao Tony Flygare. Imali
smo istog uitelja iz maternjeg jezika. I njegovi starci su bili negdje s Balkana kao i moji, i on je
bio mali buntovnik. Nije ivio na Rosengrdu nego malo dalje u etvrti po imenu
Vitemollegatan. Bili smo isto godite, on je roen u januaru a ja u oktobru, i to ima znaaja
garantovano. Bio je i vei i jai tjelesno i izgledao je kao vei fudbalski talenat. Dobijao je
mnogo pohvala i ja sam se osjeao zapostavljeno, bio sam u njegovoj sjeni. Stalno se ponavljalo:
Gjedaj Tonyja! Koji igra! Bio sam prinuen da trpim i borim se u pozadini. Ali kao to sam
ranije rekao, nije se od mene oekivalo bog zna ta, nisam ispunjavao niija oekivanja. Bio sam
kao mali divljak, luak, osim toga nisam se znao kontrolisati uope. Nastavio sam se tui s
protivnicima, a i sa sudijama, i da ih udaram glavom kad mi pukne film, i mijenjao sam klubove
kako mi se efnulo. Igrao sam u klubu Balkan, a zatim preao u MBI i ponovo u Balkan, pa
zatim u BK Flagg. Sve je bilo zamreno i zbunjujue, i nikad me niko nije odvezao na trening.
Ponekad bih se zagledao na klupu gdje su uobiajeno sjedili roditelji. Moj otac nije nikada bio
tu, niti meu Jugoslavenima niti meu veaninu, i ne znam ta sam u tim trenucima mislio, ali
znam da sam bio sm. Sm

na cijelom svijetu i snalazio sam se kako sam znao. Navikao sam da se sam snalazim, ali
me je moda ipak sve to boljelo. Nisam imao pojma gdje se nalazim. Navikne se na takav ivot
i dri sve to po strani. Stari je bio takav i tu se nije nita moglo uiniti. On je bio beznadean
sluaj, istovremeno fantastian, danas ovakav sutra onakav, teko ga je opisati. Nisam nikad
mogao raunati na njega, ne na isti nain na koji su druga djeca to mogla. Ali sam se, na neki
udan nain ipak nadao njegovoj podrci. Stari je imao svoje trenutke angaovanosti, i elio je
da postanem advokat^ Ne mogu tvrditi da smo dijelili iste snove i nadanja. U onim krugovima u
kojim sam se kretao ne postaje se advokat. Radili smo lude stvari i sanjali da postanemo neko i
neto, ali ne mogu rei da smo imali podrku naih roditelja. Sve bi se diskusije svodile na
glupa objanjenja o vedskoj historiji i ratu na Balkanu uz nau muziku, pivo, i prazan friider.
Ali ponekad bi i on, moj stari, nalazio vremena i razgovarao o fudbalu sa mnom i svaki put kad
bi to inio, ja sam bio presretan. Ipak je on bio moj otac, i sjeam se jednog dana kad je vano
rekao: Zlatane, vrijeme je da ti pone igrati u nekom veem klubu. Kakav vei klub? Kakav
klub? Dobar tim, Zlatane. Vrhunski, kao to je Malmo FF! Nita mi nije bilo jasno! ta je to
bilo tako specijalno u tom klubu Malmo FF? Nisam nita znao o tim stvarima, ta je bilo dobro a
ta nije. Ali sam znao ba za taj klub. Igrao sam protiv njih u klubu Balkan i razmiljao: Zato da
ne? Ako stari kae tako. Ali nisam imao pojma ni gdje su igrali, niti gdje je stadion, niti sam
znao neto o Malmou. Sve je to za mene bio jedan drugi svijet. Prvi put sam otiao u centar
grada kad mi je bilo sedamnaest godina, i ni tada nisam nita shvatao 0 ivotu koji se vodio
tamo. Brzo sam nauio put do terena gdje sam trenirao, 1 trebalo mi je trideset minuta biciklom
da stignem s mojom kesom iz lokalne prodavnice. I bez uvijanja mogu rei da sam tamo bio
nervozan. U ovom klubu je bilo sve ozbiljno, nije vie bilo zafrkavanja kao u drugim klubovima:
 Hajmo momci da se malo poigramo lopte! Ovdje se borilo za mjesto, provjeravali su nau igru i
ocjenjivali da li pripadamo grupi ili ne. Ja sam u startu osjetio da nisam kao drugi i odmah sam
se pripremio na odluku da me nee primiti. Meutim ve drugi dan me je pozvo trener po imenu
Nils i rekao: Zlatane, dobro doao u na klub. Zaista?

Bilo mi je tada samo trinaest godina, i u tom klubu je bilo jo nekoliko stranaca, izmeu
ostalih i Tonny. Svi ostali su bili veani iz viih klasa i snobovskih porodica i ja sam se osjeao
kao da sam pao s Marsa. Ne samo zato to moj stari nije ivio u velikoj luksuznoj kui i nikad
nije dolazio na utakmice, nego to sam ja i govorio drugaije i ponaao se drugaije. Driblao
sam loptom, pucao mi je film u sekundi, tukao sam se na terenu... Jedanput sam dobio uti
karton zato to sam se derao na moje suigrae. Ne smije tako, Zlatane, tako se to ne radi!,
kritikovao me je sudija. Ma vuci se u pakao i ti s njima, odbrusio sam sudiji, i on me istjerao
napolje. Poelo je komeanje meu veanima, i roditelji su htjeli da me iskljue iz kluba, a ja
sam po hiljaditi put mislio: Boli me uho za sve, ko ih ia. Opet u promijeniti klub. Ili u
promijeniti sport, tekvando moda, to je ionako bolji sport. Fudbal je sranje tee vrste. Jedan od
roditelja je iao okolo s peticijom skupljajui potpise da me izbace iz kluba. Moramo ga istjerati!
Potpiite, blabla. Nije bilo normalno! Okej, jesam se ja pobio s njegovim sinom. Jesu i oni mene
napali prljavo i jesam i ja pobjesnio. Udario sam ga glavom u glavu, iskreno govorei, ali mi je
poslije toga bilo i ao i krivo. Otiao sam mu i u bolnicu i izvinio se. Ali sve ovo je idiotizam,
pisati peticiju da me izbace. Ma hajde bjei! Otilo se predaleko! Ake Kallenberg, trener, samo
je zurio iznenaeno u papir i rekao: Kakvo je ovo smijeno sranje! Pocijepao je peticiju. Ake
je bio dobar ovjek. Ili bolje da kaem, i dobar i nije. Jedne me je godine posadio na klupu skoro
cijelu sezonu kad sam igrao za juniore. I kao i svi drugi, i on je smatrao da previe driblam i
galamim na suigrae i da je to veoma pogrean stav u igri... neto u tom stilu! Te godine sam
nauio vanu stvar, a to je da ako jedan momak kao to sam ja, zahtijeva potovanje od trenera i
suigraa, onda mora da bude pet puta bolji od Leffea Perssona i trenira deset puta vie i ee od
ostalih. Inae nema nikakve anse da se probije, da uspije. Ne na ovoj zemaljskoj kugli, i ne jo
ako je sitni lopov bicikala kao to sam bio ja. Trebao sam, naravno, prestati s glupostina, ali bilo
mi je daleko do terena gdje sam igrao, sedam kilometara, a najee sam iao pjeke. Ma bio je
to i prevelik izazov, posebno kad bih ugledao neki lijep bicikl. Jeanput sam ugledao jedan uti s
mnotvom nekakvih korpi i pomislio, zato ne? Pojaem bicikl i odvezem se na stadion, i moram
priznati da je bilo udobno voziti. Ali sam brzo

shvatio da sam ukrao potarev bicikl, jer su u onim korpama bila pisma. Brzo sam siao s
bicikla i parkirao ga u stranu. Nisam htio da budem kradljivac pisama. Jednom drugom prilikom,
oteli su meni bicikl koji sam ranije ukrao, i stajao sam ispred stadiona, mislei: ta sad? Bilo mi
je mrsko ii pjeice, jer sam bio i umoran i gladan i nestrpljiv, a daleko do kue. Ukrao sam
jedan nov novcati bicikl ispred same svlaionice. Kao i obino lagano sam, bez veih napora,
obio bravu i odvezao se kui. Bio je to stvarno dobar bicikl. Parkirao sam ga daleko od kue,
paljivo da me ne bi uhvatili. Tri dana kasnije svi iz tima smo bili pozvani na hitan sastanak. Ve
sam pretpostavljao daje neki problem, jer smo bili pozivani samo kad je u pitanju bio problem ili
kritika. I odmah sam smislio priu da to nisam bio ja nego moj mlai brat. Bile su tane moje
pretpostavke, sastanak je bio sazvan zbog ukradenog bicikla pomonog trenera. Je U iko vidio
bicikl?, pitali su. Ma kakvi, niko nije nita vidio, ni ja nisam nita vidio, i u ovakvoj situaciji se
nita niti uje niti vidi! Tako je to funkcionisalo. Pravi se budala i uti kao riba ili kae neto
kao: Ali stvarno mi je ao, i meni su jednom ukrali bicikl, jadan ti. Bilo mi je ao to sam to
 uradio. ta bih ja uradio da sam na njegovom mjestu? Ba je baksuz! Bio sam kao u oku. Bicikl
pomonog trenera! Trenera treba potovati. Tek tada sam shvatio! Ili bolje reeno mislio sam
sluati o taktici, i zonskoj igri, i o svemu to se tie fudbala, ali istovremeno ne sluati. Ali kao i
do sada nastaviti i driblati, i izvoditi trikove, i igrati po svome. Sluati a ne uti! To je bila moja
filozofija! Ali da im ukrade bicikl, nije se nikako uklapalo u moj koncept. Otiao sam kod
pomonog trenera i iskreno mu rekao: Ovakvo je stanje. Taj dan ja sam pozajmio tvoj bicikl,
bila mi je frka. To je bilo glupo od mene, i nee se vie ponoviti! Dobit e bicikl sutra ujutro!
Nabacio sam najtuniji osmijeh i mislim da mi je to, na neki nain, upalilo ovaj put. Moj
tunjikavi osmijeh mije i kasnije pomogao nekoliko puta u tekim trenucima i mogao sam ak i
da se naalim na svoj raun onda kad se ovjek najmanje nadao. Ali mi nije bilo lako. Nisam
samo ja bio crna ovca u toru, ali ako se bilo ta desilo ili je nekome neto nestalo, optuivali su
odmah ba mene. Imali su i pravo, jer sam ja i bio sirotinja. Dok su svi ostali pratili zadnji krik
mode i nosili fudbalske patike marke Adidas ili Punima s detaljima od kengurove koe, ja sam
kupovao sve jeftino u trgovakom centru HkohaUen. i

igrao u patikama koje su kotale izmeu pedeset devet i devedeset devet kruna i nisu bile
ni za dobre bate a kamoli za fudbalski teren. Nisam imao nita ime bih se mogao pohvaliti i
zasjeniti njihove modne krikove. Kad bismo putovali u inostranstvo, mnogi su nosili i po dvije
hiljade kruna za deparac, ja samo moda dvadeset, a ipak je moj otac preskoio da plati kiriju
jedan put da bi me poslao na to putovanje. Rizikovao je da ostane bez stana i krova nad glavom
da bi mi priutio jedno takvo putovanje. Bilo je to i lijepo i veliko od njega. Hajde s nama na
piu, ili na hamburger, Zlatane. Hajdemo da kupujemo malo po gradu!, zvali bi me. Neu,
nisam gladan sada, moda kasnije! Hou da odmaram!, lagao bih. Pokuavao sam da se
izvuem i da budem cool ipak. Nije mi ilo ba najbolje. Nije nita bilo ozbiljno, ali sam se
osjeao nesigurno i sve je bilo tako novo za mene. Nije to da sam ja teio da budem kao i svi
ostali, ali moda sam ipak prieljkivao da se stopim u toj sredini. elio sam da imam stvari kao i
moji drugari, markiranu odjeu i ostalo. U principu sam furao svoj fazon, to je bilo moje
najee oruje, moglo bi se i tako rei. Vidio sam ja svoje zemljake iz iste etvri, koji su
pokuavali na sve naine da glume viu klasu, ali je i to opet bilo pogreno. Ja sam vrsto
odluio da furam svoj fazon i ivim u svom sopstvenom stilu jo jae nego prije. I umjesto da
kaem: Ja imam samo dvadeset kruna, ja sam lagao i govorio: Ja nemam ni jedne krune.
Tako mi je vie odgovaralo, bilo mi je nekako vie coolare da se tako predstavljam, skroz ludo i
otkaeno. Ja sam bio frajeri iz ozloglaenog Rosengrda, bio sam drugaiji i to mi se svialo.
Postao je to i moj sopstveni identitet, i sve vie sam uivao u toj ulozi, i uope me nije brinulo
to nisam imao pojma ta je idol vedskih momaka. Ponekad smo ili na utakmice prve lige, i
sjeam se da smo jednom gledali utakmicu izmeu Malm FF-a i IFK Gteborg, pravo velika i
vana utakmica, prosto reeno. Tada su moji suigrai podivljali pokuavajui da dobiju
autogram od jednog fudbalera koji se zvao Thomas Ravelli, i koji je oigledno bio vrhunski
svjetski poznati fudbaler. Pogotovo poslije nekog slobodnog udarca na svjetskom ampionatu. Ja
nisam imao pojma ni ko je on niti sam ikada uo za njega, ali nisam nikome nita rekao. Nisam
htio da ispadnem glup. Ali fol je u tome da sam ja u principu iz Rosengrda i jebe se meni za
veane. Ja sam navijao za Brazilce, Romarija i Bobeta i takve kao oni, a jedino to mi je bilo
interesantno na Ravelliju bio je njegov fudbalski ore. Jedino ta sam kontao bilo je da li bih
mogao da ukradem jedan takav za sebe.
 Kao igrai dobili smo zadatak da prodajemo loto listie koji su se zvali BingLotto, da
bismo na taj nain namakli malo novca klubu. I iskreno da vam kaem ja nisam imao pojma ta
je BingLotto niti ita o tom televizijskom programu s voditeljem koji se zvao Loket. Ali sam
iao od vrata do vrata u naselju i prodavao: Zdravo, ja se zovem Zlatan i izvinjavam se to
smetam. Jeste li zainteresovani da kupite jedan loto listi? Nisam imao nikakvog uspjeha,
iskreno govorei. Prodao sam jedan loto listi i ni jedan boini kalendar. Drugim rijeima nita.
Na kraju je stari kupio sve. I nije to bilo fer, nismo mi imali para za takve gluposti, a nije nam ni
trebalo jo malo smea po kui. Osim toga nikakvo zadovoljstvo nam nisu priinjavali ti boini
kalendari koje smo poinjali otvarati jo u novembru. To je zaista bilo smijeno kako su mogli
da alju nas djecu da skoro prosjaimo od kue do kue. Naa preokupacija je bila da igramo
fudbal, i bili smo izuzetno jak tim, generacija '&0/'81. u Malmou. To je bio Tonny Flygare,
Gudmundur Mete, Matias Concha, Jymmy Tamandi, Markus Rosenberg, a bio sam tu i ja. To su
bili snani i jaki momci, a ja sam postajao sve bolji i bolji, ali se ipak prigovaranje vezano za
mene nastavljalo. Najvie su protestovali roditelji. Bili su uporni i nisu odustajali. Eno ga, opet
dribla! On nije pravi igra za ovaj tim! Ludio sam od tih komentara. Ko su bili oni, doavola,
da stoje tamo i ocjenjuju me? U isto vrijeme proirila se i pria da ja imam namjeru da
prestanem igrati fudbal. To nije bilo istina. Ali sam zaista elio promijeniti klub. Nisam ja imao
oca na svojoj strani, da me brani ili da mi kupuje najskuplju garderobu. Morao sam sam da se
borim, i gdje god da sam maknuo, nailazio sam na te vedske oeve i njihove razmaene sinove i
objanjavao im na svoj nain ta je sa mnom pogreno. Naravno da sam posustao, bio sam
nemiran. Htio sam u akciju, samo u akciju. Trebao mi je neki novi izazov, neto novo. Johnny
Gyllensjo, trener mlaih juniora, uo je za to i postavio je pitanje na sastanku kluba. Ma dajte,
molim vas, ne mogu svi biti zalizani. Izgubit emo velikog igraa s nevjerovatnim talentom!
Napisan je ugovor koji je moj otac potpisao. Dobio sam hiljadu i po kruna svaki mjesec i to je za
mene bio uspjeh i dovoljna motivacija da se jo vie trudim i treniram... nisam vie bio totalno
nemogu. Najedanput sam primijetio da sam poeo i da ujem i da sluam. Trenirao sam estoko
da primam loptu sa to manje komplikacija. Ali moram naglasiti,

da jo uvijek nisam zablistao u pravom svjetlu. Jo uvijek je Tonny imao svu panju, a ja
sam upijao sva znanja da bih postao dobar kao i on. Cijela generacija je bila okupirana
brazilskim trikovima i fazonima, stimulirali smo, napucavalj i izazivali jedni druge. Na neki
nain se opet vratila ista atmosfera kao kod moje stare u onoj etvrti na Rosengardu. Kad smo
dobili kompjutere, skidali smo finte i trikove koje su izvodili Ronaldo i Romario, i onda dugo
vjebali sve dok ne bi bilo perfektno. Puno puta smo vraali film unazad i gledali. Kako to bi
sada? Kako je ovo uspio da uradi? Jedno je sigurno: svi smo ve bili nauili da toucha loptu. Ali
Brazilci su gurkali loptu stopalom a mi smo trenirali konstantno sve dok to nismo poeli izvoditi
i na utakmicama. Mnogi od nas su igrali na taj nain, ali sam ja otiao veliki korak naprijed.
Uao sam u dubinu kontrole lopte. Bio sam, iskreno govorei, perfekcionista i potpuno
opsjednut loptom i tim trikovima. Ti trikovi bili su poticaj da se pokaem, i ja sam driblao, bez
obzira koliko su se i oevi i treneri suprotstavljali tom nainu moje igre. Ali se nisam
prilagoavao svim pravilima. Ili da bih pojasnio, ja sam radio i jedno i drugo. Htio sam da
nauim i to to su treneri traili od mene, ali i puno toga to oni nisu traili, i ilo mi je sve bolje
i bolje. Moram priznati, nije ba uvijek ilo kako sam ja htio. Ponekad je boljelo i vie nego to
sam htio priznati. Veliki uticaj na mene je ostavljala situacija oko mog starog i majke. Bilo je tu
mnogo gluposti koje su morale isplivati na povrinu. U koli koja se zvala Sorgenfri zaposlili su
specijalnog pedagoga zbog mene, bio sam strano ljut. Priznajem bio sam nemiran, moda
 najgori od svih, ali specijalni uitelj zbog mene... Bilo je malo pretjerano! Ma hajde, molim vas!
Imao sam dobre ocjene. Iz likovnog petica, etvorka iz engleskog, hernije i fizike. Nisam ja bio
neki drogera. Ne sjeam se da sam estito povukao dim cigarete u to vrijeme. Ja sam samo bio
nemiran i glupirao se, smetao. Ali je krenula pria da sam krenuo u specijalnu kolu. Ba su
htjeli da me negativno obiljee, osjeao sam se kao vanzemaljac. Osjeao sam se kao da je u
meni postavljena tempirana bomba koja odbrojava. Da li je uope potrebno naglasiti da sam bio
odlian u fizikom vaspitanju. Moda mi je nedostajala koncentracija i bilo mi je teko sjediti
mirno na asu s knjigama. Ali mogao sam ja da se koncentriem ako je trebalo da utam loptu ili
bacam kuglu. Jednog dana smo igrali innebandy. Ta moja specijalna uiteljica je bik prisutna i
samo je zurila u mene. Posmatrala je i najmanju stvar koju sam uradio i visila mi za petama, kao
flaster. Tako sam se naljutio da sam je spucao

loptom pravo u glavu. Ona se okirala; poslije toga su zvali mog oca i htjeli da me
poalju kod psihijatra, ili u neku specijalnu kolu, ili neki dom za prevaspitavanje, ta ja znam.
Ako me razumijete, bilo je sasvim pogreno o tome diskutovati s mojim ocem. Niko nema pravo
da tako govori o njegovom djetetu, a ponajmanje uitelji koji prate njegovo dijete. Poludio je od
Ijutine, i derao se na cijelu kolu nekim divljim kaubojskim stilom: Ko ste pa vi da osuujete
moje dijete na psikijatriju? Vi biste trebali, vi biste trebali biti zatvoreni na psikijatriji. ta je s
vama, mome dijetu nije nita, on je najbolje dijete na svijetu, gonite su u materinu svi odreda!
On je klasian ludi Jugoslaven, potpuno ufuran u svoj fazon, a ta uiteljica je prestala da radi
ubrzo nakon toga. Moda nije ni udno, ali su stvari postale puno bolje poslije toga. I moje se
samopouzdanje lagano vratilo. Ipak je to bila velika stvar za mene. Specijalni uitelj samo zbog
mene? I sada sam ljut. Naravno bio sam nestaan, i nemaran, ali obiljeiti dijete na takav nain.
Tako se ne smije postupati s djecom! 1 Kad bi neko sada mog Maxa ili Vincenta tretirao na taj
nain, ja bih bio gori od mog oca i ponaao bih se gore od umskog divljaka. Kunem se. Taj
nain podvajanja jo uvijek sjedi kao rana u meni. To me je grizlo! Okej, na due staze, kad sada
rezonujem, moda me je to uinilo jaim danas, ne znam! Postao sam pravi borac. Ali tada me je
to unitavalo. Znate, jednog dana trebao sam ii na sastanak s jednom djevojkom, i nisam ba
bio neto posebno iskusan s curama. Momci sa specijalnim pedagogom za petama, pa nije to ba
za neku pohvalu, je li? Samo zatraiti njen broj telefona je za mene bilo katastrofa, sav se
preznojim. Za mene je ona bila pravi san i jedva sam uspio promucati: Moemo li se vidjeti
poslije kole? Da, naravno, odgovorila mi je ta kae da se naemo na Gustavu tad i tad?
Gustav je Gustav Adolfs torg, koji lei izmeu centra Triangelna i Stortorgeta u centru Malmoa i
izgledalo mi je da joj se ideja svia. Ali kad sam doao tamo, nje nije bilo. Bio sam veoma
nervozan. Nije ovo bilo ba moj teren i osjeao sam se nesigurno. to nije dola? Zar joj se vie
ne sviam? Prolazila je jedna minuta, dvije, tri, deset minuta, i na kraju nisam mogao vie
ekati. To mi je tog trenutka bilo najgore ponienje.

Ba me je izradila, mislio sam! Ma ko bi i htio da bude sa mnom? I otiao sam odatle.

Briga me za nju. Ja u postati fudbalska zvijezda. Ali je situacija bila glupava. Autobus kojim je
ona trebala doi je kasnio jer je ofer uzeo pauzu da zapali cigaru, i ona je dola na prazno
mjesto sastanka isto tako tuna kao i ja.

POEO SAM POHAATI GIMNAZIJU, Borgarskolu, drutveni program s fudbalskim

usmjerenjem. Oekivanja su bila velika. Sve e se sad promijeniti! Bit u pravo cool!, mislio
sam ali sve je ipak nekako dolo kao ok. Okej, bio sam spreman! Bilo je nekoliko Limhamn
 momaka u razredu. U jednom oku kolskog dvorita neke druge djevojke i drugi tip momaka
puili su u svojoj super cool odjei. Tamo odakle sam ja dolazio svi su nosili patike i trenerke
marke Adidas ili Nike. Za nas su to bile najvie modne egzibicije i ja sam tako obuen hodao
svuda. To to tada nisam shvatao bilo je da oko mene ija Rosengard kao svijetlea reklama. Na
elu mi je pisalo made in Rosengard! inilo mi se da onaj specijalni pedagog jo uvijek ide za
mnom. U Borgarskoli su nosili Ralph Lauren majice, Timberland cipele i koulje! Samo to!
Skoro da nikad prije nisam vidio momka u koulji i shvatio sam odmah da i ja hitno moram
napraviti neto u vezi s tim. Toliko zgodnih djevojaka na jednom mjestu, u mojoj novoj koli, ali
nije se ba moglo razgovarati s njima a izgledati kao najei doseljenik iz predgraa. Ozbiljno
sam o tome razgovarao s ocem i svaali smo se. U to vrijeme dobijali smo aki dodatak od
drave koji je iznosio sedam stotina devedeset pet kruna mjeseno, i za oca je bilo prirodno da
on raspolae tim novcem jer je ori plaao sve raune. Morao sam mu izloiti stvar na sunce: Ne
mogu ii u kolu ko najvei papak! Shvatio je na neki nain. Dobio sam cijeli aki dodatak i
bankovnu karticu s nacrtanim drvetom. Dodatak je stizao svakog dvadesetog u mjesecu i mnogi
od mojih prijatelja su stajali kraj bankomata ve u 23.59, no prije sveane isplate, i ekali
pitajui se: Hoe li ta pono? Deset, devet, osam... Lino, mislim da sam bio vei mangup od
njih. Ve sljedeeg jutra sam potroio prilino od sume za jedne Davi farmerke. Najjeftinije.
Kotale su dvije stotine devedeset devet kruna na koje sam dodao jo nekoliko pike-majica, tri
za devedeset devet. Eksperimentisao sam sa stajlinzima. Nita nije funkcionisalo. I dalje je
svijetlio Roseng&rd iz mene cijelog. Jednostavno, nisam se uklapao. Osjeao sam se tako. Bio
sam cijeli

svoj ivot mali, sve do tad. Ali tog ljeta, desilo se neto: porastao sam itavih trinaest
centimetara samo za nekoliko mjeseci, i izgledao zaudo kao glista. Jednostavno morao sam da
se pokaem i dokaem. Prvi put sam poeo da izlazim u grad, Burger King, Triangel i na Lilla
Torg. Ponekad sam furao malo ee fazone jer su mi falile neke sitnice, inae ne bih imao anse
na naem kolskom dvoritu. Posudio sam naprimjer estok MP3 Minidisk od jednog momka.
Muki ormarii su stajali ispred uionica, svaki sa specijalnom kodiranom bravom. Od jednog
dobrog druga saznao sam ifru dotinog momka: desno pet, lijevo tri... naravno, kad njega nije
bilo tamo i onda izaem napolje na dvorite s njegovom dobrom muzikom. Osjeao sam se
pravo cool. Ali ni to nije bilo dovoljno. Jo uvijek mi je puno toga falilo. I dalje sam bio
doseljeniko dijete iz predgraa. Moi drug je bio pametniji, smuvao djevojku iz fine porodice i
priom pridobio i njenog brata i, naravno, nosio njegovu odjeu. Dobar trik, iako se nije isplatilo
na duge staze. Jednostavno mi iz predgraa nismo imali upliv. Bili smo drugaiji. Ipak, drug se
pojavio s najboljim markiranim odjevnim predmetima, imao je curu i izgledao mono. Lino,
osjeao sam se donji. Furao sam samo fudbal. Ni fudbal mi nije iao tada, Igrao sam u ekipi
juniora gdje su svi bili godinu stariji od mene, to je bilo i neko dostignue, zar ne? Bili smo
fantastian tim, jedan od boljih u zemlji za nae godine. Ali sam ipak sjedio na klupi. Bila je to
odluka Akea Kallenberga. Trener naravno moe da poalje na klupu koga on hoe. Ne vjerujem
da se tu radilo o fudbalu. Kad god bi me uveo u igru, davao sam golove. Nisan^bio lo. Ali za
njih sam bio, na neki samo njima znan nain, pogrean. Govorili su da nisam davao dovoljno za
tim. Tvoji driblinzi nisu korisni za tim! Takve komentare sam uo na stotine puta i osjeao
signale: Kakav Zlatan? Kao da nije uravnoteen? Nije to bio sav spisak primjedbi, ali nije ni
daleko od toga, a istina je da sam se znao izderati na suigrae. Vikao sam i priao previe na
terenu. Znao sam se i posvaati s gledaocima. Nita ozbiljno, tek onako. Imao sam svoj poseban
smisao za humor i svoj stil igre. Bio sam drugaiji igra, znao sam brzo planuti. Nisam se ba
 osjeao kao kod kue u MFF-u. Mnogi su to vidjeli tako. Sjeam se juniorskog SM-a.
Kvalifikovali smo se za finale, bila je to velika stvar, naravno. Ake Kallenberg me nije izveo na
teren s ekipom. Nisam ak sjedio ni na klupi. Zlatan je povrijeen, rekao je pred svima zbog
ega sam ja vrisnuo, ta

povrijeen? Kakva je to pria? Traio sam objanjenje: 0 emu ti to pria? Kako moe
kazati tako neto? Povrijeen si, ponovio je, a ja nisam vjerovao svojim uima. Zato je
izrekao takvu la, ba tad kad smo igrali u finalu? To kae samo zato to me nee u igri. On
me doivljavao takvog, povrijeenog, a ja sam od svega toga bio kao lud. Neto udno je visilo
u zraku. Niko nije govorio istinu. Niko nije bio dovoljno ovjek i te godine je Malmo FF junior-
SM pobijedio bez mene, to ba i nije doprinijelo mom samopouzdanju. Sigurno je da sam
izrekao masu bezobraznih stvari. Kad me nastavnik talijanskog izbacio s asa, odgovorio sam
mu: Ba me briga za vas. Ja u i tako i tako nauiti jezik kad budem profesionalni igra u
Italiji! Sada to zvui pomalo i smijeno. Tada je to bila samo pria. Ni ja nisam vjerovao u to.
Kako bih i mogao vjerovati kad nisam bio stalni igra ni u juniorskoj ekipi? Ba tada se A-tim
naao u kripcu. Malmo FF A-tim vaio je kao najbolji u vedskoj. Sedamdesetih godina, onda
kad'je otac doselio, klub je bio dominantan. Jednom je ak dospio finale Lige ampiona, ili
Evropskog kupa, kako se to tad zvalo, i skoro niko iz juniora nije uzet. Rukovodstvo kluba
regrutovalo je radije igrae iz drugih vrhunskih klubova. Onda se sve promijenilo. Niko nije
znao zato, ali klubu vie nije ilo dobro. MFF koji je uvijek bio plasiran u vrhu Allsvenskana
prijetio je pad. Igrali su jako loe. Ekonomski stajali jo loije. Nisu imali mogunosti da kupe
nekoliko novih igraa i nekolicina iz podmlatka dobila je ansu. Moete zamisliti ta smo
govorili o tome! Koga e uzeti? Njega ili njega? Izabran je Tony Flygare, naravno, i Gudmundur
Mete, i Jimmy Tamandi. 0 meni nisu ni razmiljali. Bio sam zadnji u timu koga bi uzeli. Tako
sam mislio. Tako je mislila veina. Ozbiljno govorei, za mene nije bilo nikakve nade. ak i moj
trener me smjestio na klupu. Zato bi me A-tim htio? Nije me bilo ni na mapi. A opet nisam
bio ni loiji od Tonyja, Metea ili Jimmyja. To sam i pokazao u trenucima kada bi me ubacili u
igru. U emu je onda problem, doavola? ta oni misle? Sve mi se to vrzmalo po glavi i sve vie
sam bio uvjeren da je i sudbina tu uplela svoje prste. Biti vragolasti momi, pomalo
bezobrazan, drugaiji od svih na due staze znailo je samo nevolje. Kad stvarno zatreba, niko
nije htio neke doseljenike ili divljake koji se samo zajebavaju. Malmo FF vaio je za dobar klub.
U vrijeme svog procvata imali su samo plavokose i solidne igrae poput Bosse Larssona.

Ti momcu su uvijek govorili lijepo, u tim naprosto nisu uzimali igraa s doseljenikim
korijenima. Okej, Yksel Osmanovski, jeste bio. I on je bio iz Rosengarda. Igrao je za Bari prije.
Ali je bio i precizan tip. Ne, ne nee biti nikakve A-lige za mene. Potpisao sam ugovor za
omladinsku reprezentaciju. Morao sam se zadovoljiti time i s U20. U20 je neto to se rodilo u
mojoj fudbalskoj gimnaziji u Borgarskoli. Juniori do osamnaeste, a U20 je imao dvadeset godina
kao starosnu granicu. Nije nas mnogo ulo u ekipu, nedovoljno da se napravi jedna dobra
postava igraa. Bilo je to smiljeno da se zadre igrai da ne napuste klub i esto smo igrali
protiv momaka iz B-postave. Nita posebno, ali meni je to bila dovoljna ansa da se pokaem.
Ponekad smo trenirali s A-postavom gdje sam odbijao ansu da se prilagoavam. Normalno bi
bilo da jedan junior ne pokuava driblati u takvim situacijama. Ja sam pravio takve finte u
bliskom kontaktu a onda vikao: Jebeno smee! Dobro je. Mislio sam: Zato ne? Nemam ta
izgubiti. Davao sam sve od sebe. Udarao sam estoko i naravno primijetio da su poeli priati o
meni. ta on misli ko je?, i slino, a ja sam mumljao: Idite doavola!, i nastavljao isto. Pravio
 sam trikove nogama i loptom. Glumio sam estokog momka i primijetio da me gleda Roland
Andersson, trener A-postave. U poetku sam se nadao: Misli li da sam dobar, ili? I sve nade su
nestale s nekim sranjima oko mene. Kad sam ga sreo ponovo pored terena, samo sam pomislio:
Sigurno je uo neku alopojku! Neko se alio! U to vrijeme sam se razoarao u fudbal, takoer
nisam imao nikakvih uspjeha ni na nekom drugom ivotnom polju, prvenstveno ne u koli. Bio
sam jo uvijek stidljiv i nesiguran, i esto sam jeo samo ruak u koli. Jeo sam kao luak.
Manje-vie za sve ostalo me bilo ba briga. Uio sam sve manje i na kraju skroz napustio
gimnaziju. Zbog toga su kod kue poele svae, poeo je raspad sistema. Bilo je kao minsko
polje, i ja sam se izvlaio i zadravao u dvoritu sa svojim fudbalskim tintama. U svojoj sobi
sam postavio Ronaldove slike. Ronaldo je bio faca. Ne samo za tinte i trikove nego i za golove u
SP-u. Sjajan na svim poljima. Bio je onakav kakav sam ja elio biti. Momak u kom ja vidim sve.
vedski igrai dravne ekipe, ta su oni? Nijedan nije superstar, o njima se ne govori u svijetu.
Ronaldo je bio moj heroj zbog kog sam na internetu traio sve, njegove pokrete na terenu,
pimplanja i mislio da je moan. Ja sam zaplesao s loptom. Ali ta sam imao od toga? Nita,
mislio sam. Svijet je bio nepravedan. Momcima kao ja ne daju se anse i ja ne mogu postati
fudbalska zvijezda, bez

obzira na sve moje kvalitete. Tako je izgledalo. Bio sam pregaen. inilo mi se da je
moja greka, ali sam pokuavao nai druge puteve. Nisam imao snage boriti se sa svim tim tada.
Bjeao sam u igru, samo sam igrao. Taj dan kad je Roland Andersson stajao i gledao, igrao sam
s U20 na terenu 1. Tog terena vie nema. Bio je jedan od onih travnatih, tano pored Malmo
stadiona, i poslije sam uo da Roland Andersson eli da razgovara sa mnom. To je bilo sve to
sam znao. Malo sam se uspaniio, iskreno, i poeo sam razmiljati: Jesam li ukrao bicikl? Jesam
li koga razbio? Proao sam kroz sve gluposti koje sam napravio, izgleda da ih je bilo prilino, i
nisam mogao shvatiti kako je neto takvo moglo stii i do njega. Smislio sam hiljadu
opravdanja. Roland je prodoran ovjek s dubokim krupnim glasom. Dobar je, ali strog.
Dominirao je prostorijom a ja sam osjeao kako mi srce ubrzano kuca. uo sam daje Roland
Andersson igrao na svjetskom prvenstvu u Argentini. Nije bio samo jedan od zaboravljenih
zvijezda Malmo FF-a iz najboljih vremena kluba. Igrao je nekad u momadi dravne ekipe.
ovjek koga potuju, sjedio je sad za svojim pisaim stolom, bez smijeka. Izgledao je sasvim
ozbiljno, kao da e me izruiti. Vozdra, Rolande! ta ima? Jesi li neto htio? Uvijek sam se
tako pokuavao praviti vaan. To je neto to sam ponio iz djetinjstva. Nisam htio da se pokaem
mlakim, njenim. Sjedni. Okej, smiri se. Niko nije umro. Kunem se. Zlatane, za tebe je
vrijeme da prestane igrati s djecom. S djecom? ta on to pria, mislio sam. I ta sam sad ja
uradio? Zato, pitao sam, govori li o neem specijalnom? Vrijeme je da pone igrati s
velikim momcima, Zlatane! Ja nita nisam razumio. ta? Dobro doao u A-momad,
mome!, nastavio je, i iskreno ja to ne mogu opisati, nikad. Uinilo mi se kao da sam se izduio
deset metara uvis, sretan kao da sam istrao i pokupio novi bicikl i osjeao se kao najvei i
najvaniji momak u cijelom gradu.

Mi U MALMU SMO IMALI neto to se zvalo Milen. Milen je bila jedna jako duga
staza od deset kilometara. Trali smo od stadiona do Vattentorneta, uzdu Limhamnsvgenom,
pored svih onih bogatakih vila, odakle je najljepi pogled na more. Posebno mi se sviala jedna
kua, sjeam se bila je roza, predivna, svi smo joj se divili pitajui se: Wow, ko li ivi u njoj?
Koliko li su bogati ti ljudi? Nastavljali smo trati prema Kungsparkenu, kroz jedan tunel, a onda
prema Borgarskoli, savreno izloeni pogledima cura i momaka iz kole. Kakvu snagu sam iz
 toga crpio! To je bio moj revan. Ja, obini doljo iz predgraa, koji se jedva usuivao
progovoriti s nekom curom, sad sam trao s najboljim momcima iz MFF-a, kao to su Mats
Lilienberg i ekipa. To je bio poseban doivljaj od kog sam ja razradio itav sistem. U poetku
sam ih gonio. Bio sam nov u A-postavi i elio sam se pokazati. Ali sam uskoro shvatio poentu
svega: najvanije je bilo zadiviti cure. Zato smo Tony, Mete i ja isprobali nekoliko trikova.
Trali smo prva etiri kilometra. Kraj autobuskog stajalita na Limhamnsvgenu bi se vjeto
izdvojili. Niko to ne bi vidio, poto smo bili zadnji u koloni, a onda smo mirno ekali autobus da
se prebacimo. Naravno, djelovali smo kao kreteni. Kakav bezobrazluk! Kasnije bi se sagnuli u
autobusu dok se provezemo pored onih to su jo uvijek trali. Na kraju puta iskoili bismo iz
autobusa, potpuno svjei, daleko prije svih ostalih i sakrili se iza nekog oka. Kad bi ekipa
naila, mi bismo se ubacili meu njih onako odmorni, da zablistamo svojom svjeinom i snagom
ispred kole. Wow, kakvi snani momci! Kao da I sad ujem djevojke kako nam se, ispred kole,
dive. Jednog drugog dana sam rekao Tonyju i Meteu: Ovo s autobusom je postalo smijeno.
Trebali bismo ukrasti bicikl. Mislim da su za trenutak oklijevali. Nisu imali slina iskustva.
Ipak sam ih nagovorio, pokupio sam jedan bicikl i na njemu smo se odvezli sva trojica. Drugi
put se sve iskomplikovalo. Ja ba i nisam vaio za najzrelijeg momka u gradu tad ali Tony, on je
bio kompletan idiot. Taj luak je doao na ideju da gledamo pornofilm. Uao je u Kungsan,
iznajmio video i kupio okoladu umjesto da tri. Tako smo mi jeli okoladu dok su ostali
dogirali trei onu milju uz Milen stazu.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 65 Trebao sam biti sretan to je Roland Andersson
vjerovao u nae isprike. Ili moda nije ni vjerovao? Bio je dobar. Shvatao je nau mladost,
ponekad i ironino. Sigurno je da je pria nadolazila kao germa na drugoj strani: ta se deava s
tim momkom? Zato Zlatan ne pokazuje poniznost? uo sam i uobiajene komentare: Dribla
previe. Ne misli na ekipu. Dio toga je bio potpuno istinit. Apsulutno! Imao sam puno da uim.
Ostalo je bila ista zavist. Igrai su osjeali konkurenciju, a ja nisam bio neka varalica. Osjeao
sam da sam uhvaen u zamku, nisam bio zadovoljan treninzima u MFF-u. Igrao sam i u
maminom dvoritu, satima. Smislio sam dobar nain. Izaao bih u Rosengard i dozivao djecu:
Plaam deset kruna svakom ko mi otme loptu!, a to nije bila samo igra. To mi je iskristalisalo
tehniku. Tako sam nauio da tijelom uvam loptu. Onda kad nisam pimplao s djecom, igrao sam
fudbal na TV igricama. Znao sam igrati i po deset sati neprekidno i esto sam nalazio dobra
rjeenja koja sam kasnije prenio i u stvarni ivot na terenu. Moe se rei da je to bio fotbool
around the clock. Na treninzima u MFF-u nije bilo lako, moda sam se ja malo i poigravao s tim.
inilo se kao da su dobili nekog skroz iracionalnog u ekipu, nekog kog niko nije mogao
razumjeti. Mislim da se svako od nas uklapa u ovo ili ono stanje, govori to i to u datom
momentu. Alija... ja kao da sam pao s Marsa. Ja sam samo sipao iz sebe svoje Rosengard
zajebancije. U klubu je vailo pravilo stariji protiv mlaih. Mlai su trebali utjeti i naravno
istiti smee. Smijeno, atmosfera je bila nezdrava u startu. Na samom poetku sezone je
Tommy Soderberg, kapiten ekipe, prorekao uspjeh u cijeloj seriji, ali je sve krenulo pogreno.
Rizikovali smo ispadanje iz lige. To bi bilo prvi put u nekih ezdesetak godina da klub ispadne iz
prve lige. Navijai su bili ljuti i zabrinuti. Stariji igrai su dobili teak teret na lea. Znali su ta
bi to znailo za grad ako bi ispali iz lige, katastrofu, nita drugo. Nije bilo vrijeme za zabavu i
zajebancije. Mene je jo uvijek drala ona radost to sam izabran u A-ekipu i elio sam da
pokaem ko sam i kakav sam. Priznajem, to i nije bilo pravo vrijeme za dokazivanje. Ali to mije
teklo venama. Bio sam novi u momadi. elio sam da razdrmam i probudim ljude i odbijao sam
da se klanjam i uiizujem nekome. Ve prvog dana, kad se golman Jonnie Fedel izderao
 Doavola gdje su te lopte?", reagovao sam, posebno kad sam vidio da svi gledaju mene i
oekuju da u ih ja donjeti Nikad u ivotu, pogotovo ne sad kad tako vie!

Donesi ih sam ako ti trebaju, odbrusio sam, a to je za njih u MFF-u bila neuobiajena
konverzacija. To je bilo karakteristino ponaanje nas momaka iz predgraa a to jednostavno
nije prolazilo u MFF-u. Mada sam imao Rolandovu podrku i naklonost drugog trenera Thomasa
Sjberga, znao sam, naravno, da ipak vise vjeruju Tonyju. On je ve igrao utakmice i dao golove
jo u svom debitantskom nastupu. Ja sam i dalje ekao na klupi. Poslije ovoga to mjesto sam jo
vie utvrdio. Ali to nije pomagalo, kunem se. Moda sam se trebao zadovoljiti tim i ne uriti
toliko, ali ja tako ne funkcioniem i gotovo. Oni su traili poslunost a ja sam htio to prije na
teren i da im tamo pokaem ta znam, i to odmah. inilo se daje sve uzalud. Devetnaestog
septembra 1999. susreli smo se s timom Halmstada u gostima na rjans Vallu. Bila je to
odluujua utakmica. Pobjeda ili nerijeen rezultat bi nas zadrali u Allsvenskanu. U protivnom,
ispali bismo. Svi u ekipi su bili nervozni i razdraljivi. Igra kao da se bila zakovala. U poetku
drugog poluvremena Niklas Gudmundsson, na napada, iznesen je na nosilima i ja sam se
ponadao da u biti uveden. Ne, Roland me nije ni pogledao a vrijeme je prolazilo. Nita se nije
deavalo. Stajalo je 1:1 i to je bilo dovoljno. Petnaest minuta prije kraja utakmice na kapiten
Hasse Mattisson takoer je bio povrijeen i ubrzo je Flalmstad poveo s 2:1. Vidio sam kako su
svi problijedili. Ta situacij a je natjerala Rolanda da me uvede i dok su svi ostali bili pokunjeni,
ja sam dobio izuzetan adrenalinski napad. Bilo mi je sedamnaest godina. Allsvenskan i deset
hiljada gledalaca na tribinama. Na mom dresu je stajalo IBRAHIMOVI. To je bilo golemo,
wow, niko me vie ne moe zaustaviti. Odmah sam zapucao prema golu i pogodio preku, a
onda se dogodilo neto. Imali smo kazneni udarac u zadnjim minutama, razumijete? Bitka za
ivot i smrt. Obraz kluba bi bio spaen ako damo gol, u potivnom bila bi katastrofa, bruka. Svi
vani momci su bili neodluni. Nisu se usuivali da pucaju. Prevelik je bio rizik, ali je Tony
hrabro zakoraio naprijed: Jau! Bilo je to hrabro od njega. Balkanski temperament, ne
povlaiti se. Sad kad malo razmislim, mislim da je ipak neko trebao da ga zaustavi. Bio je
premlad da se nosi s tako krupnim zalogajem. Sjeam se da su svi prestali da diu ili su skrenuli
pogled kad je zauzeo poloaj. Bilo je muno. Golman je odbranio udarac, mislim da je uradio
neku fintu Tonyju i izgubili smo. Poslije toga se Tony naao u vakumu, izolovan. ao mi je
momka, a vidio sam i novinare

koji su vidjeli simboliku u svemu tome jer je to bio trenutak kad sam ja ulazio. Tony se
vie nikad nije povratio u vrhunski fudbal, ali sam zato ja pimplao vie. Ubacivali su me sedam
puta u Allsvenskan utakmicama i u nekom intervjuu Roland me nazvao nebruenim dijamantom.
Rijei su mi ostale u sjeanju, a ubrzo su me jurili mali oboavaoci poslije tekmi da im dam
autogram. Ne mislim da sam tad bio neko, ali me je to definitivno poguralo nagore. Sad moram
jo otrije! Ne smijem razoarati ove djeake! Tako sam se hrabrio! Pazi ovo! Htio sam da ih
zovem. Gledajte najljepu stvar na svijetu! Ustvari nita nije ni bilo udno, zar ne? U svakom
sluaju, jo uvijek nisam bio uradio nita veliko. Svejedno su mladi navijai hrlili niotkud aja
sam sve radije izvodio finte. Ti maliani su mi davali volju jer oni ne bi dolazili da sam bio
dosadan reprezentativac! Pravio sam spektakl loptom pred djecom i od poetka sam svima
davao autogram. Niko nije traio a da nije dobio. I sam sm bio mlad. Znao sam ta znai kad ti
drugari dobiju potpis a ti ne. Svi zadovoljni?, pitao sam ih prije nego to bih otiao. Puno toga
se deavalo oko mene da bih obraao panju na nevolje kluba. Na neki nain sve je izgledalo
nezdravo. Ja sam bio u usponu dok je moj klub padao. Kad smo izgubili protiv Trelleborga na
 svom terenu, gledaoci su plakali i vikali Rolandu Odlazi! Policija je imala posla da ga zatiti a
bacalo se i kamenje na trelleborgski autobus s njihovim navijaima. Nita bolje nije bilo ni
nekoliko dana kasnije protiv AIK-a, injenica je da smo katastrofalno poraeni. Ispali smo iz
lige. Prvi put poslije ezdeset etiri godine, Malmo FF nije igrao u najvioj diviziji, a u
svlaionici su se igrai pokrivali runicima po glavi od stida dok su ih rukovodioci kluba
pokuavali utjeiti, ili ta su ve radili? Dok su mnogi tako frustrirani i osramoeni pjenili okolo,
neki su smatrali da sam ja najvea zvijezda to je trala i pimplala u ovim ozbiljnim
utakmicama. Nisam puno tome pridavao vanost, imao sam vanijih stvari o kojima sam brinuo.
Onda se desilo neto nevjerovatno. Bilo je to upravo kad sam preao u A-tim. Trenirali smo na
terenu, mi Malm FF, ponos grada Malma. Nije bilo mnogo onih koji su dolazili na treninge da
nas gledaju, pogotovo ne tih dana. Ali jednog popodneva pojavio se starac s prosijedom kosom
podignutom u rep. Vidio sam ga jo iz daljine. Nisam ga prepoznao. Primijetio sam samo da nas
promatra stojei kraj jednog stabla i osjeao sam se malo udno. Slutio sam neto i otpoeo jo
ee sa svojim fintama. Potrajalo je malo dok sam shvatio ko je to bio.

U djetinjstvu sam nauio da se uglavnom snalazim sam jer nikog nije bilo oko mene, ali
je otac znao initi i nevjerovatne stvari. Ipak nije bio kao ostali oevi koje sam viao. On nije
gledao moje utakmice niti me je bodrio u koli. On je imao svoje pijanke, svoj rat i svoju jugo-
muziku. Sad nisam vjerovao oima. Onaj starac bio je stvarno on, moj otac. Doao je da me
gleda a ja sam bio skroz iznenaen. Bojao sam se da je to san i poeo sam igrati luakom
snagom: Jebote, ale je ovdje! To nije normalno. Gledaj!, htio sam da viknem. Pazi ovo! Dobro
gledaj! Tvoj sin je najbolji fudbaler na svijetu! Mislim da mi je to jedan od najdraih trenutaka u
ivotu. Kunem se. Pridobio sam ga. Daleko od toga da nije bio uz mene i prije, da je zatrebalo
dotrao bi on brzo kao panter. Sad je to bilo neto drugo, novo. Otrao sam do njega presretan i
porazgovarali smo malo, ono neobavezno, kao da je najnormalnije to je ba on tu. Gdje si? ta
ima? Dobar si, Zlatane, dobar! Nevjerovatno. Starog kao daje neto puklo odozgo, mislio
sam. Postao sam mu opsesija. Poeo je pratiti sve to sam radio. Bio je na svakom treningu.
Njegov stan postao je muzej moje fudbalske karijere. Isjekao je svaki lanak, svaku stranu iz
novina i tako nastavio. Eto, pitajte ga za bilo koju od mojih utakmica. Sve ima snimljeno i svaku
rije napisanu o meni, sve dresove i kopake koje sam imao i sve medalje i Zlatne lopte. You
name it, sve je tamo i nije ba u neredu kao to je bilo prije s njegovim stvarima. Sve stoji na
svom mjestu i nai e ta god trai za nekoliko sekundi. Ima potpunu kontrolu nad tim
stvarima, vjerujte. Od tog dana na terenu 1 poeo je da ivi za mene i moj fudbal, i vjerujem da
mu je to pomglo da se osjea bolje. ivot mu nije bio lak. Bio je usamljen. Sanela je prekinula s
njim zbog njegovog pijanenja i rune naravi u piu, kao i zbog svih tekih rijei o mami. Njega
je njen odlazak pogodilo, Sanela je bila njegovo srce i to je i ostala. Samo to je vie nije bilo
tamo za njega. Odrekla ga se i to je bila jo jedna tuga u mojoj porodici. Drugim rijeima, tata je
trebao neto drugo, novo i to je i dobio. Razgovarali smo svakodnevno a to je meni davalo snagu
da se borim i uspijem. Otkrio sam da fudbal moe napraviti super stvari, kao popraviti nae
odnose naprimjer. Na terenu sam se borio jo vie. ta je znailo sad ispasti u drugu ligu, sad
kad je tata postao glavni navija?

Nisam znao ta da radim: da li da ponem igrati u Superettanu, kako se druga divizija

nazivala u ali, ili ii dalje? Prialo se da me hoe u AIK. Je li to bilo istinito? Nisam znao
odgovor. Nisam imao pojma. Nisam ni slutio koliko sam bio zanimljiv iako nisam bio ni stalni
igra Malmo FF-a. Bilo mije osamnaest godina kad sam trebao potpisati ugovor za A-tim, ali
 sam to odloio. Sve je bilo neizvjesno, pogotovo od kada su Roland Andersson i Thomas
Sjoberg dobili otkaz. Jedino su oni vjerovali u mene onda kada su svi sumnjali. Da li bi me
pustili da igram ako ostanem? Nisam znao odgovor i dvoumio sam se. I otac i ja smo se nali u
nedoumici: koliko sam ustvari bio vrijedan? Nisam imao nikakvu predstavu o tome. I dalje sam
davao autograme maloj djeci. To naravno nije znailo puno, a moje samopouzdanje je
naizmjenino raslo i padalo. Ona prva radost prelaska u A-tim je poela nestajati. Tada, u prvoj
sezoni, sreo sam momka iz Trinidad Tobaga. Bio je cool To je bilo njegovo probno uee u
timu poslije ega mi je priao. Deko!, obratio mi se. Molim? Ako ne postane
profesionalac za tri godine, sam si kriv! Kako to misli? uo si! Naravno da sam uo!
Samo mi je trebalo vrijeme da to svarim. Je li to bilo mogue? Da je neko drugi to rekao,
sigurno ne bih vjerovao, ali ovaj momak je izgleda znao. On je vidio svijet i to mi je dalo novu
energiju. Jesam li stvarno nova fudbalska zvijezda? Poeo sam da vjerujem u to. Prvi put sam
zaista vjerovao i naotrio se jo vie. U meni je zvonili neto kao: nastavi, bit e nova fudbalska
zvijezda. Hasse Borg, stari reprezentativac, bio je tada sportski direktor u Malmo FF-u. Odmah
me je primijetio. Pogaam da je uoio moj talent i da je razgovarao s novinarima. Zdravo,
zdravo, trebali biste pogledati ovog momka. Ve u februaru sljedee godine, doao je reporter
Kvallspostena Rune Smith na trening. Prijatan, skoro kao prijatelj razgovarao je sa mnom nakon
treninga. Imali smo obian razgovor, samo on i ja, nita posebno. Govorio sam o Superettanu i o
Malmo FF-u, o svojim snovima da budem profesionalac u Italiji, kao Ronaldo, a Rune je sve
zapisivao i smjekao se. Ne znam, ustvari, ni ta sam oekivao jer nisam ni imao neko iskustvo s
novinarima. Ipak je to bilo velika stvar. Napisao je: "Zapamtite novo ime na svim buduim
naslovnicama, ZLATAN! Ime zvui uzbudljivo a i on je takav

Drugaiji tip igraa, paket dinamita kad je u napadu. Jo je dodao i ono nebrueni
dijamant i da sam pomalo drzak, sa armom, to ba i nije previe vedski nain u komunikaciji.
Neto tako, ni ja ne znam tano. Mora da je bilo neeg u toj reportai. Dolazilo je sve vie
novinara a i djece po autogram poslije treninga. I djevojaka, naravno, a bio je i poneki odrastao
ovjek. Odskona daska ove histerije to se zove Zlatan, Zlatan!, a koja je postala dio mog
ivota i koja je u poetku bila nestvarna: ta se to u stvari deava? Priaju li to o meni? Slagao
bih kad bih rekao da mi se to sve nije svialo. Mislim tako, vjerujete li? Pokuavao sam cijeli
svoj ivot da privuem panju na sebe i sad odjednom zadivljeni ljudi navalili i hoe moj potpis.
Naravno da je cool To je vrh vrhova. Napuhao sam se od tog pozitivnog adrenalina. Letio sam
naprijed. Znate, uo sam ljude da nagaaju: O, kakva gnjavaa, ljudi me dozivaju ispod prozora.
Hoe autograme. Kao teko njemu. Ta pria je ipak bila bezveze. ovjek se trne od ovakve
prie, vjerujte. Prije svega ako si imao djetinjstvo kao ja, ako si bio slinavko iz predgraa. Kao
da sam odjednom osvijetljen najjaim reflektorima sa svih strana. Sigurno je da veinu stvari
nisam bio jo shvatio kao to je zavist i te psiholoke stvari, kao naprimjer to da veina eli
srozati onog ko se iznenada uzdigne i stri iznad svih. Naroito ako se uzdigao neko ko dolazi s
pogrenog mjesta, neko ko se ne ponaa na tipino pristojni vedski nain. Bio sam i ismijavan.
Puno toga kao: Samo si imao sree! i ta ti misli ko si?! Uzvraao sam jo bezobraznije.
ta sam drugo mogao? Nisam nauen da molim za izvinjenje. U mojoj porodici mi nismo
govorili: Izvini, izvini ao mi je to sam te povrijedio! Mi vraamo, borimo se ako treba, ne
vjerujemo ljudima samo tako. Svi u porodici su to iskusili i otac je govorio: Nita ne radi na
brzinu. Ljudi e te iskoristiti. Sluao sam i razmiljao. Nije bilo lako. U to vrijeme je Hasse
Borg trao za mnom u svom najboljem odijelu da potpiem ugovor za A-tim. Bio je uporan a
meni je to godilo. Osjeao sam se vanim. Tad smo imali novog trenera, Mickea Anderssona, i
 jo uvijek nije bilo jasno koliko bi mi dali da igram za njih. inilo se da Micke Andersson
rauna na Niclasa Kindvalla i Matsa Lilienberga kao na napadae, mene za izmjene, a ja nisam
htio doi u Superettan da bih sjedio na klupi. Mene je interesovala igra. Izloio sam stvar Hasseu
Borgu, raspravljali smo i moglo bi se svata rei o njemu. Ne vjerujem da je sluajno uspio u
svom biznisu. On je otvoren. Pravi vrag za nagovaranje. Izvlaio je lina iskustva iz svoje
fudbalske karijere i ubjeivao:

Bit e dobro, deko. Raunamo na tebe i Superettan e postati prava kola za

usavravanje. Dobit e mogunost da se razvija. Samo potpii! inilo mi se da ga razumijem.
Pridobio je moje povjerenje. Zvao me esto i savjetovao. Mislio sam: Zato ne? Zna sve, bio je
profesionalac u Njemakoj, sve to i jo se inilo da se zaista brine za mene. Agenti su lopovi,
rekao je jednom i ja sam mu vjerovao. Dobio sam i jednog momka koji me u stopu pratio. Zvao
se Roger Ljung. On je bio agent i htio je da me vee uz sebe. Otac je bio skeptian a ja lino
nisam nita znao o agentima. ta je to? Tako sam kupio Hasseov rezon da su agenti lopovi i
potpisao ugovor, dobio stan u Lorensborgu, jednosoban, nedaleko od stadiona, mobilni telefon,
koji mi je puno znaio, jer mi nije bilo dozvoljeno da koristim telefon kod tate i, naravno, platu
od est hiljada kruna mjeseno. Odluio sam da se skrasim. Poelo je odmah loe. Prvu
utakmicu u gostima s malim klubom, Gunillse, trebali smo pobijediti. Konice u timu su bile
jake i ja sam jo uvijek sjedio na klupi. Doavola, zar e ovako biti!? Na tribinama je bilo
dosadno, puhao je jak vjetar i na kraju kad sam konano uao u igru, dobio sam lakat u lea.
Odmah sam i vratio, jednostavno, a onda raspravljao sa sudijom koji mi je dodijelio uti karton.
Od tog je ispao itav cirkus i na terenu i u novinama, a Hasse Mattisson, na kapiten, nasjeo je
na priu da sam ja samo unio negativnu energiju. Kako negativan? Ja sam obiljeen. Ne
poputa. I onda masa gluposti o tome kako ja nisam nikakva zvijezda i kako ja umiljam da
jesam, i da su i drugi znali da izvode finte s loptom isto tako dobro kao ja. Oni nisu imali stila,
umiljali su da su kao Maradona, a to me frustriralo. Postoji slika gdje stojim pored autobusa u
Gunnilseu i izgledam ljut. Sreom prolo je. Poeo sam igrati bolje i koristiti Hasse Borgovo
obeanje: Superettan mi je dala mogunost da igram i da se razvijam. Bio sam zahvalan za
prelazak na svoj nain, i ubrzo su se vidjele promjene. Ustvari to nije bilo pametno. Jo uvijek
nisam bio Ronaldo a ni vedske novine ne uobiavaju posebno da se pale na drugu diviziju u
fudbalu. Ipak je Kvallsposten objavio na sredini: Superdiva u Superettanu i tako je Malmo FF-
ov navijaki klub dobio neoekivano mnogo novih, mladih enskih lanova i svi stariji u klubu
kao da su se udili: O emu je rije? Kakve su to promjene? I nije bilo lako razumjeti a jo
manje meni samom. Na tribinama su navijai mahali transparentima: Zlatan je kralj!" i urlali
najjaim rok-krikovima onda

kad sam ja najvie driblao. ta se desilo? O emu se ovdje radi? Nisam znao, ali nemam
ni sad potpun odgovor. Pretpostavljam da su mnogi bili jednostavno sretni da gledaju moje
trikove, neto kao ou jer sam esto uo povike Wow i Oj, oj, oj i sad, isto kao u maminom
dvoritu, a to mi je davalo polet. Svaki put kad bi me neko poznao u gradu, ja sam rastao, i kad
su cure vritale i kad su djeca trala da im dam autogram, ja sam vozio jo ee. Ponekad se
situacija izmakne kontroli. Prvi put u ivotu sam imao malo para pa sam od prve plate poloio
vozaki ispit na intenzivnom kursu. Moe se mirno rei da je za jednog momka iz Rosengarda
osnovno bilo imati kola. U Rosengardu se niko nije mogao pohvaliti lijepim stanom a niti vilom
na moru. Hvalilo se dobrim autom i ako hoe da pokae da si uspio u ivotu, onda je to bilo
definitivno s lijepim kolima. U Rosengardu voze svi, sa ili bez vozake, a kad sam ja nabavio
 moju Toyotu Celicu, ja i moji drugovi smo se vozali stalno i malo sam se tad smirio. Ono moje
uskrsnue u medijima uinilo je da se drim ispravnog puta i kad su moji drugovi poinjali s
kraom auta, ja sam ih odvraao: Ovo meni vie ne lei. Ipak sam ponekad trebao malo
adrenalina, kao jednom kad smo se moj prijatelj i ja provozali kroz Industrigatan, ba tamo gdje
sve prostitutke u Malmou stoje. To nije jako daleko od Rosengarda i esto sam tamo pravio
nestaluke kao djeak. Jednom sam ak bacio jaje i pogodio pravo u glavu jednu od tih ena.
Jedan poglup nestaluk, ne ba prijatan, priznajem. U to vrijeme nisam puno razmiljao. Evo jo
primjera. Drug i ja doli smo u Toyoti i ugledali jednu prostitutku sagnutu i naslonjenu na prozor
nekog auta, kao da razgovara s muterijom i rekli smo jedan drugom: Hajmo malo zezati onu
ribu! Naglo sam zakoio, tano pred njom, a onda smo iskoili iz auta viui: Policija! Ruke
uvis! Bolesno skroz naskroz. Imao sam neku boicu ampona u ruci umjesto pitolja, a
muterija, neki stari iko, usrao se od straha, naglo upalio kola i odvezao se brzinom svjetlosti.
Nismo vie razmiljali o dogaaju, eto, uradili smo neto bez veze. Nismo odmakli daleko kad
smo uli sirene policijskog auta iza nas u kom je sjedio onaj preplaeni stari iko iz
Industrigatana. Pomislili smo: ta je sad? ta hoe? Naravno mogao sam dodati gas i zbrisati
odatle. Uprkos svemu, te fore mi nisu bile nepoznate. Ma hajde, imali smo uredno svezane
pojase i sve to i nismo ustvari ni uradili nita posebno od ega bi trebalo bjeati. Zato smo lijepo
priekali policajce u autu.

Samo smo se zezali, rekli smo opravdavajui se. Pretvarali smo se da smo policajci.
Nita ozbiljno, zar ne? ao nam je. I drotovima je to bilo smijeno, smijali su se, ni oni nisu
htjeli preuveliavati stvar. Meutim, pojavio se neki idiot, jedan od onih to sjede i prislukuju
policijske radioveze po cijeli dan, i opalio jednu sliku na kojoj sam ja nasmijan kao najvea
budala, jer je sve to s medijima bilo skroz novo za mene. Jo uvijek je bilo zabavno da se
pojavim u novinama, bez obzira radi li se o golu ili da me ulovila policija. Smijao sam se kao
pajac a moj drug je otiao predaleko. Dao je da se urami taj lanak i objesio ga na zid. Onaj stari
ciko to se dogovarao s prostitutkom, znate li ta je uradio? Davao je intervjue za tampu i
govorio kako je on ustvari fini gospodin koji ide u crkvu i da je tada samo pomagao toj nesretnoj
eni. Ma daj molim te! Ta pria se povlaila dugo po novinama. Govorilo se da su neki klubovi
odustali da me kupe zbog toga. Sve je to sranje u bojama. Novinari su poslije toga podivljali a
neki u klubu su me gnjavili i zvocali, Taj momak ima puno da ui, Neotesan je, i ustvari ja
ih razumijem. Nije ni moglo drugaije. Trebao sam se zapravo povui i strpjeti malo. Doao sam
niotkuda i u jednoj sedmici dobio toliko panje koju oni nee dobiti ni u cijeloj svojoj karijeri, a
kao vrhunac svega toga pojavili su se i neki tipovi u svojim mrak odijelima i s tekim Rolex
satovima, na onim dosadnim tribinama u gradu gdje smo odigrali tu sezonu, momci koji uope
tu ne pripadaju, ali su svi gledali samo u mom pravcu. Ne znam kad mi je sinulo, ustvari nisam
ni razmiljao o tome. Govorilo se da su ti momci lovci na talente iz evropskih fudbalskih
klubova i da su doli da me prouavaju. Onaj momak iz Trinidad Tobaga me dodue upozorio na
to, ali je svejedno bilo potpuno nezamislivo i ja sam pokuao razgovarati s Hasseom Borgom o
tome. Izvlaio se. inilo mi se da mu se nije sviala tema razgovora. Je li istina, Hasse? Jesu li
evropski klubovi zainteresovani za mene? Polako, mome. Koji klubovi? Ma pusti sad
to, govorio mi je. Mi te neemo prodati. Ja sam mislio: Naravno, fine, nije nikakva urba i
umjesto toga pokuao sam da pregovaram o novom ugovoru u klubu. Ako odigra pet dobrih
utakmica zaredom, imat e novi ugovor, obeao mi je Hasse Borg. I ja sam svoje uinio,
odigrao sam pet, est, sedam odlinih utakmica zaredom i onda smo sjeli da pregovaramo o
uvjetima.
 Dobio sam platu deset hiljada veu nego to je bila, i jo deset hiljada kasnije, to sam
smatrao sasvim realnim poveanjem. Nisam imao jasan uvid u visinu plata i otiao sam kod oca
da mu ponosno pokaem ugovor. On nije bio jednako impresioniran kao ja. Bio je drugaiji
sada. Bio je moja najvea angairana potpora i sad umjesto da se arovi u svoj rat ili ta drugo,
sjedio je po cijeli dan, traio i itao paragrafe o prodajama igraa stranim klubovima, zbog ega
je skakao na stolici. Doavola!, vikao je. Ne stoji nita o tvojoj koristi, ta e ti dobiti?
Koliko u dobiti? Trebalo bi biti deset posto od cijene prelaska, ako te prodaju. U protivnom
to je iskoritavanje! Mislio sam kako bih rado uzeo deset ili dvadeset posto. Ali nisam znao
kako bismo mi mogli progurati sve to. Da je to pitanje bilo otvoreno, valjda bi Hasse Borg rekao
neto o tome, zar ne? Ipak sam ga pitao. Nisam htio da se uutim tako lako. Hasse, rekao sam.
Zar ja neu dobiti procenat ako budem prodan? Naravno nisam ni oekivao drugaiji odgovor
od ovog: Sorry, deko, ne funkcionie to tako! Ispriao sam tati o razgovoru. Pretpostavljao
sam da e odustati. Ako neto ne funkcionie, onda ne funkcionie. Moj tata, on nije mislio tako!
Poludio je i traio Hasse Borgov broj telefona. Zvao ga je jednom, dva, tri puta, sve dok ga nije
naao i nije se zadovoljio s NE za razgovor. Zahtijevao je sastanak i dogovorili su se da se
sretnemo s njim sutra u deset sati u njegovoj kancelariji, ostalo moete da zamislite. Bio sam
nervozan. Tata je tata, i bio sam zabrinut da ne plane i podivlja i, iskreno govorei, nije djelovao
ni smireno a ni uravnoteeno. Brzo je planuo i poeo da vie i udara akom o sto: Je li moj sin
konj? Nee, naravno nije konj, tvrdio je Hasse Borg. Zato se onda tako ophodite prema njemu
kao da jeste? Mi se ne ophodimo... I tako su se svaali dok im na kraju tata nije lijepo
objasnio da Malmo FF od mene nee vidjeti vie nita. Po njegovom, ja ne bih igrao ni sekundu
vie ako se ugovor ne napie ponovo, i onda je Hasse Borg problijedio i malo se uutio, a meni
je iskreno bilo sve puno jasnije. S mojim tatom se nije igrati, ne, ne! On je lav i tako smo dobili
da se i onih deset posto naznae u ugovoru, to je znailo jako mnogo. Skidam kapu tati zbog
toga, a cijeli dogaaj bi se mogao uzeti kao jedna dobra lekcija za razmiljanje. Jo uvijek sam
vjerovao Hasseu Borgu da su agenti lopovi. On mi je bio mentor, neto kao ekstratata. Pozvao

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 75 me kod sebe kui na selo, u svoju brvnaru u
Blentarpu, gdje sam sreo njegovu enu, djecu, psa i ostale ivotinje. Tad sam ga pitao za savjet
kako da kupim Mercedes Cabriolet na otplatu. Tako, ne znam ta vie da kaem. Situacija je bila
zaotrena. Moje pouzdanje je raslo, i usuivao sam se sve vie. Dao sam vie umjetnikih
golova i sve one brazilske finte to sam vjebao ranije padale su svaka na svoje mjesto. Sva ona
muka i trud poeli su da daju rezultate. Najvie smea sam uo od juniora gdje su roditelji
gunali: O ne, on opet dribla. Ne igra za tim, i to. Sreom, jae su pljutali aplauzi i ee je
publika skandirala na tribinama tako da sam shvatio da je ovo moja ansa. Mnogi su moda i
dalje zvocali, ali to vie nije bilo lako jer smo dobijali utakmice a publika voljela mene. Lovci na
autograme, povici s trbina i silni transparenti kojim mi publika mae, davali su mi snagu za
ispravno procjenjivanje. U gostima protiv Vasterasa, Hasse Mattisson mi je dodao loptu, vrijeme
je isticalo, utakmica skoro zavrena, ali ja sam vidio priliku, zavrnuo loptu preko sebe i jo
nekoliko protivnikih igraa, izmeu ostalih i iznad Majstorovia, ijedna naizgled mala finta mi
je omoguila da loptu lijepo otkotrljam u gol. Dao sam dvanaest golova u Superettanu vie nego
iko drugi u Malmo FF i kvalifikovali smo se za Allsvenskan. Bez sumnje da sam bio vaan igra
u timu. Nisam bio individualac kao to su neki govorili. Vidjela se razlika kad ja igram a kada
ne, i cijelo vrijeme se histerija oko mene pojaavala. U to vrijeme nisam govorio masu
bezveznih gluposti, razumije se. Jo nisam naletio na prave nedae s novinarima. Bio sam s
njima potpuno oputen, pa sam govorio koje automobile volim i elim imati, koje TV igrice
 igram i tad sam rekao Postoji samo jedan Zlatan i Zlatan je Zlatan, priznajem, ne ba
previe skromne reenice, pa su poeli da me gledaju u sasvim novom svjetlu. Vie to nije bilo
kao obino lopta je okrugla, i to. Poeo sam vie govoriti iz srca, puno slobodnije i tako
nekako. Govorio sam kao da sam kod kue, ak je i Hasse Borg priznao da sam popularan i da
oni lovci na talente vrebaju iz bunja. Trebalo je da imam led u elucu, ali i jezik za zubima, ako
shvatate. Poslije sam saznao da ga je tada zvao otprilike jedan agent dnevno. ario sam na
fudbalskom terenu i bio sam primamljiv. Pretpostavljam da me je ve tada vidio kao spasenje za
lou ekonomsku situaciju Malmo FF*a. Bio sam njegov grumen zlata, to se u medijima kasnije
i pisalo.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 75 Uskoro mi je priao i pitao:

ta kae o tome da trknemo na jedno putovanje? Vrlo rado! To je mala turneja,

objasnio mi je, po klubovima koji su zainteresovani da me kupe. Doavola, osjeao sam da e se
to jednom stvarno desiti.

NEKE STVARI NISAM RAZUMIJBVAO. Moda i zato to se sve desilo tako brzo.
Skoro da sam bio problem u juniorima, sad se skoro sve deavalo oko mene. Hasse Borg i ja
smo otili u kamp za trening Arsenala u St. Albans u zapadnom Londonu. I moete misliti.
Treniralo se na obinoj zemlji. Tu sam sreo Patricka Vieiru, Thierryja Henryja i Dennisa
Bergkampa. Bilo je nezamislivo da u ba ja sresti jednog Arsnea Wengera. Wenger je bio nov
u klubu. Bio je prvi koji nije bio Englez, a dobio mjesto trenera u klubu. Novine su pisale
"Arsne who? ili Ko je doavola taj Arsne Wenger? Ali ve druge sezone donio je kui dvije
titule, Ligu prvaka i FA-kup i postao najvei. Osjeao sam se kao mali djeak kad sam ulazio u
njegov ured. Tu je bio Hasse Borg i jo jedan agent kom se ne sjeam imena, tresao sam se od
Wengerova pogleda. Kao da je pokuavao gledati kroz mene ili kakav sam iznutra. On je momak
koji gleda psiholoki profil igraa, da li si psihiki stabilan i te stvari. Jedan je od onih velikih
trenera koje ja ranije nisam sretao. Bio sam tih, postien, ali poslije nekog vremena izgubio sam
strpljenje. Neto me je kod Wengera provociralo. Ponekad je ustajao i gledao kroz prozor da vidi
ko se tamo nalazi. Djelovalo je kao da eli pokazati da dri sve pod kontrolom, mijenjao je teme.
Moe probati kod nas, rekao je. Moe osjetiti, testirati kako ide. Kao da su me zapalile
njegove rijei, htio sam mu pokazati ta ja mogu. Dajte mi kopake i loptu i odmah u vam
pokazati ta mogu, rekao sam a onda je ustao Hasse Borg i rekao: Stani, stani, to emo mi
rijeiti, ti nee probavati, nikako, i ja sam shvatio njegovu zamisao: pitanje ie jesi li ti
zainteresovan ili nisi? Od probe nema nita, zbog toga nismo doli, mi zahvaljujemo ali ne. We
are sorry, mr Wenger, hut we are not interested", i svakako da se jo malo razgovaralo o tome, ali
to je to. Siguran sam da je to bila prava odluka, i mi smo nastavili prema Monte Carlu i Monacu,
ali smo i tamo zahvalili i odbili Veronu u Italiji, sestrinski klub Rome, i na kraju smo se vratili
kui. Bilo je to lijepo iskustvo, ali nita

konkretno nismo uradili, pogaam da to i nije bio cilj putovanja. Trebalo je da shvatim
kako to dolje na kontinentu funkcionie. Vratili smo se u Malmo, bila je zima i poprilino
hladno. Znam da sam se prehladio, dobio sam neku gripu. Bio sam pozvan u reprezentaciju U21,
ali sam bio prisiljen otkazati debitovanje i veliki broj lovaca na talente i oboavalaca moje igre
otiao je kui razoaran. Lovci na talente su me svugdje pratili, nisam to ranije ni primjeivao.
Poznavao sam jednog momka meu njima. Bio je Danac, zvao se John Steen Olsen. Pratio me
 dugo, poeli smo i da se pozdravljamo, pozivao me da doem kod njega u Dansku, emu nisam
pridavao neku vanost. Cijela stvar je bila kao cirkus, i nisam razumio ta je ala a ta ozbiljno.
Poslije putovanja po Evropi, poeo sam se nadati da u potpisati neki ugovor i sve je djelovalo
ozbiljno. Istina, jo uvijek nisam mogao vjerovati da se sve to desilo. Uzeo sam samo jednu
stvar ozbiljno, poeo sam se pripremati za Malmo FF. Krenuli smo za La Mangu. Bio je poetak
marta i osjeao sam da mi je tijelo lagano, bio sam spreman i zdrav. Sunce je grijalo. La Manga
je malo mjesto na jugoistonoj obali panije. Divno mjesto s pijeskom za sunanje i odmor, ali i
barovima. To je mjesto gdje i domai klubovi treniraju pred sezonu. Sobu sam dijelio s
Islananinom Gudmundurom Meteom. Pratili smo jedan drugog jo od omladinskog tima, ali ni
jedan od nas nije bio na ovakvom mjestu ranije. Nismo pazili na pravila, ve prvi dan smo
zakasnili na ruak a uvee dobili kazne. Smijali smo se tome, ali sutradan, kad su poeli treninzi,
dobili smo zabranu igranja. Nije to ba liilo na veliki poetak. Ali daleko na terenu sam ugledao
poznatu figuru. Bio je to John Steen Olsen i mahnuo sam mu. I on je doao ovamo? Pozdravio
sam ga: Zdravo, zdravo! I to je bilo sve. Nisam se usuivao nita zapitkivati. Ovakvi tipovi su
svugdje. Kao da sam i oekivao da se pojavi. Ali sljedei dan se pojavio jo jedan slian, saznao
sam da je glavni savjetnik iz Ajaxa. Hasse Borg je bio jako nervozan. Stvari se poinju
dogaati!, rekao mi je. Sad poinju da se dogaaju stvari!, i ja sam odgovorio: Okej, to je
dobro! Nastavio sam igrati, ali nije bilo jednostavno. Pojavila su se jo tri momka iz Ajaxa.
Drugi trener se takoer pojavio odnekud, od Hasse Borga sam doznao da ih je jo nekoliko na
putu prema nama. Bila je to prava invazija, sljedei dan smo trebali igrati prijateljsku utakmicu s
norvekim Mossom. Tu je bio i njihov glavni trener Co Adriaanse i sportski direktor Leo
Beenhakker. Jo uvijek nisam uspio sresti Beenhakkera. Nita nisam znao o najmonijima u
fudbalu u Evropi u to vrijeme. Ali sam odmah rekao daje taj momak bigshot.

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN 79 Nosio je eir na glavi, stajao sa strane i puio
debelu cigaru. Imao je bijelu kovrdavu kosu i svjetlucave oi. alili smo se da lii na ludog
naunika iz filma Povratak u budunost, ali u svakom sluaju bio je njegova ea verzija.
Beenhakker je isijavao mo i hladnou. Malo je liio na nekog mafioza, takve ja volim. S
ljudima tog stila sam odrastao i nije me iznenadilo da je Beenhakker trenirao Real Madrid i
pobijedio i u ligi i u kupu s njim. Vidjelo se da on dominira i odluuje, ali se prialo da on moe
vidjeti i potencijal kod mladih igraa bolje nego bilo ko drugi, i ja sam pomislio: Wow, sad
poinje pravo! Ali sigurno pretpostvljate, puno toga tad nisam znao. Beenhakker je malo po
malo pokuavao od Hassea Borga iznuditi neku cijenu za mene. Hasse se nije usuivao rei
sumu. Momak nije na prodaju, rekao je i to je bilo dosta hrabro. Ispostavilo se da je sve to bila
velika igra. Beenhakker je poslao poruku: Ako ne dobijem cijenu, neu doi u La Mangu! To
je tvoj problem, zaboravi, odgovorio mu je Hasse Borg, tvrdo i Beenhakker je razumio. Doletio
je u paniju i prvo to je htio vidjeti bila je naa utakmica protiv Mossa. Ne sjeam se da sam ga
vidio na igralitu. Vidio sam samo Johna Steena Olsena, trenera Co Adriaansa, iza protivnikog
gola. Ali vjerovatno je Beenhakker krijui se uao na sporedni ulaz zbog boljeg pregleda, i
svakako morao je biti spreman na razoarenje. To mu nije bilo prvi put da leti tako daleko da bi
vidio nekog talentovanog momka, tim prije to utakmica nije bila od velike vanosti. Ne postoji
nikakav razlog da neko uloi naslijepo, moda je sve trebalo da bude samo put do transfera.
Niko to ne zna. Momci iz Ajaxa su povremeno razgovarali izmeu sebe i to me inilo
nervoznim. Osjeao sam napetost u tijelu. Ali dosta rano u prvom poluvremenu dobio sam loptu
s desne strane. Bio sam neto malo dalje od kaznenog prostora i imali smo svijetloplave dresove.
Bilo je tano 15.37 ako moemo vjerovati video-snimku postavljenom na You Tube. Bilo je
 toplo, ali je puhalo od mora, a nije izgledalo da je situacija opasna. Mrea je bila dobro uvana,
ali ja sam vidio prazninu, jedinu mogunost. To je bila slika koja je iskoila u mojoj svijesti,
munjevita scena koja bljesne u glavi, a koju nikako ne mogu objasniti. Fudbal nije neto o emu
ovjek treba razmiljati. Fubal se samo dogodi, a ja sam krenuo prema kaznenom prostoru,
prebacio loptu preko protivnikog beka, bio je to jedan perfektan lob, i stigao sam je. Gurnuo
sam je izmeu dva odbrambena igraa u kaznenom prostoru i sustigao je.

MOJA PHICA / JA JAM ZLATAN Of Obiao sam jo jednog igraa i opalio volej
lijevom nogom. Tog trenutka nita nisam mislio, sve se dogodilo u djeliu sekunde, ali mi je
proletjelo kroz glavu: Je li otila u gol? Je li promaila? Ali ne, samo je uletjela u gol. To je bilo
ono najbolje to sam ja uradio. Trao sam po igralitu podignutih ruku, vikao. Novinari su bili
sigurni da sam uzvikivao Zlatan, Zlatan! Doavola, zato bih ja izgovarao svoje ime? Vritao
sam: Showtime, showtime! Bio je to pravi showtime-gol, mogu misliti ta je Beenhakker
mislio. Morao je vidjeti pravu igru, vjerovatno nikad nije vidio neto slino. Kasnije u saznati
da je on bio vrlo zabrinut. Vidio je ono zbog ega je i doao, izraslog igraa koji je bio opasan po
gol i dobar tehniar i koji kao da je pred njim postigao nevjerovatan gol. Ali on nije bio glup,
shvatio je da sam tom igrom sam sebi povisio cijenu, ako su drugi klubovi na utakmici imali
svoje pijune, mogla se oekivati luda ponuda. Leo Beenhakker je inistirao da se odmah zakljui
ugovor. Iskoio je sa svog mjesta i potraio Hassea Borga. elim vidjeti tog momka odmah,
rekao je, kao to znate u svijetu fudbala uvijek je rije o igri; tu su takoer upletene i mnoge
druge stvari. To dalje ne mijenja stvar ako je igra fantastian ili ako ima loih strana. ovjek
kupuje cijeli paket. Ne znam da li e to ii, rekao mu je Hasse Borg. Zar ne ide?
Vjerovatno nemamo vremena. Imamo puno aktivnosti na tom planu! Beenhakker se povukao,
brzo je shvatio. Nije bilo rijei ni o kakvim prokletim aktivnostima. Hasse Borg mora daje
mojom igrom doivio orgazam. Momak je imao sve karte u rukama, i htio je odigrati jedan od
svojih trikova. ta, o emu ti pria? On je mlad momak. Vi ste u kampu za treniranje. Svakako
da ima vremena. Vjerovatno, ali kratko, rekao mu je Hasse Borg, ili neko s njegove strane i
dogovorili su se da se vidimo u hotelu gdje su odsjeli Ajaxovi igrai, neto dalje od nas. Vozili
smo se autom do tamo. U autu mi je Hasse Borg govorio kako je vano to sam dobro odigrao
utakmicu i postigao gol. Ja sam bio tih. Ajax vjerovatno eli da me kupi, svakako to jeste velika
stvar, ali iz nekih drugih razloga sam bio nervozan. Tad nisam znao ta znae meunarodni
transferi, jo manje o velikim poslovima. Ali poslije takvog gola ovjek je vlasnik cijelog
svijeta. Tad je bilo

jednostavno biti armantan koliko god hoe, i Hasse Borg i ja smo uli u njihov hotel i
rukovali se sa svima. Ono kao how do you do, i nastavili smo tako uopen razgovor. Ja sam se
smijuljio i znao da je zapravo rije o vrlo ozbiljnom poslu u fudbalu. Bio je to teatar u kom su
svi uesnici pokazivali svoju dobru volju. Svakako ima tu i vrlo ozbiljnog ali i sumnjienja. Svi
su me mjerili pitajui se: Ko je zapravo on? Prije svih zapamtio sam Lea Beenhakkera. Nagnuo
se naprijed i rekao: If you fuck with me III fuck you two times back, to se odnosilo na mene.
Bio je to tano moj tip razgovora i Beenhakkeru su sjajile oi. Ali on i njegovi momci su uradili
svoj dio posla. Oni su sigurno znali sve o meni, osim stvari iz Industrigatana u Malmou,
svakako. Tad nisam o tome razmiljao. Ali njegove rijei sam razumio kao prijetnju, zar ne,
sjeam se da smo se vratili u na hotel poslije petnaestak minuta i ja jedva da sam mogao sjediti
mirno. Tu se igra neka igra. Ima neto drugo na tom tritu fudbalskih transfera, i ja to volim;
neke od trikova sam i nauio. Znam kad treba da utim a kad da se borim. Ali sam upoznao taj
 surovi svijet. U poetku nisam nita znao. Bio sam momak koji je jedino elio igrati fudbal, i
poslije povratka u La Mangu nisam uo ni jednu rije o Ajaxu, ne zadugo. Vratio sam se kui, u
to vrijeme sam se vozao po gradu u plavom Merca Cabu, ne onom to sam naruio ve
posuenom autu koji sam dobio dok sam ekao svoj. Nisam siguran da sam imao neki cilj, ali
sam se tek tako vozao okolo. Vozao sam se i osjeao se kao momak. U gepeku sam imao loptu
ako budem imao elju da zaigram. Drugim rijeima bio je jedan posve obian dan u Malmou.
Bilo je nekoliko sedmica do poetka vedskog prvenstva u fudbalu, trebao sam igrati u
reprezentaciji U21 u Borasu, ostalo je bilo lako. Imali smo samo trenig i to, druenje s
drugarima i putovanje. Zazvonio je telefon. Bio je to Hasse Borg. Nita neobino u tome.
Telefonirali smo jedan drugom stalno, ali sad je izgledalo drugaije. Jesi li zauzet?, pitao je, a
ja nisam mogao tvrditi da sam zauzet. Ali jesi li spreman? Je li sve u redu? Svakako. Zato?
Oni su ovdje. Koji oni?

JA SAM ZLATAN i MO)A PRIA Ajax. Doi do hotela St. Jrgen. ekamo na tebe,
rekao je i, naravno, odvezao sam se tamo. Parkirao sam se, razumljivo srce je ludo lupalo.
Shvatio sam da je sve dogovoreno i rekao sam Hasseu Borgu da elim biti prodan za rekordnu
sumu. elio sam ui u historiju. Jedan vedski igra je prodan Arsenalu za etrdeset milona, tad
je to bilo mnogo, Norveanin John Carew je od Valencie dobio sedamdeset. To je bio rekord u
Skandinaviji, nadao sam se da u ih prestii. Ali dragi boe, pa ja sam imao devetnaest godina.
Nije bilo jednostavno u stvarnosti biti vaan, toga se sjeate. Mi iz predgraa nosimo trenerke
svugdje, probavao sam i druge stilove u Borgarskoli. Sad sam furao neki Nike stil, mala kapa na
glavi i to je bila greka. Kad sam uao u hotel St. Jrgen, doekao me je John Steen Olsen, i
naravno, shvatio sam da je sve velika tajna. Ajax je registrovana firma na berzi i informacije
mogu ii samo iz kluba van, rekao mije. Ali upravo tada sam ugledao Ceciliju Persson, i
trecnuo se. ta radi Cecilia ovdje? U hotelu kao to je St. Jrgen nisam oekivao da u sresti
ljude iz Rosengarda. Ovo je bio jedan drugi svijet kom mi ne pripadamo. Ali ona je stajala tamo.
Ona i ja smo zajedno rasli u istom stubitu, bila je kerka maminih najboljih prijatelja. Napokon
sam shvatio, ona je istila u hotelu. Ona je bila istaica kao moja mama. Gledala je sumnjiavo
na mene pitajui se: ta radi Zlatan s ovim sumnjivim tipovima. Uzvratio sam pogledom poput:
Nikom nita, i otiao liftom do sale za konferencije. Tamo su stajali neki momci u odijelima, bio
je tu Beenhakker, njegov ekspert za finansije, naravno i Hasse Borg i odmah sam primijetio da
neto visi u zraku. Hasse je bio ljut i nervozan, bio je pun adrenalina, ali je pokuavao glumiti
smirenost: Zdravo, mome! Razumije, mi ne smijemo o ovome rei ni jednu rije. Ako eli
ii u Ajax, oni te ele, i prije nego sam rekao da elim, neto me lomilo iznutra. Apsolutno,
odgovorio sam. Ajax je dobra kola, svi su klimali i bilo je mnogo smijeha, odobravanja i
slinog. Ali ipak, bilo je neega nerazumljivog u sali. Rekli su mi da u potpisati svoj lini
ugovor i iz nekih razloga Beenhakker i njegovi momci su izali van a ja sam ostao sam s
Hasseom Borgom. Doavola, ta se desilo s Hasseom? Imao je snus pod jezikom i pokazao mi je
neke papire. Vidi, to sam ipak uradio za tebe, rekao je, a ja sam gledao na papir koji je
pokazivao. Na njemu je stajalo sto ezdeset hiljada na mjesec. Svakao bilo je to

84 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA puno novca, bilo je wow, hou li ja to dobiti?
Nisam znao da li je to bilo dobro menaderski uraeno pa sam mu rekao. Je li ovo dobro?
Doavola, svakako da je dobro, rekao je Hasse. To je etiri puta vie nego to zarauje
ovdje danas, i mislio sam okej, on vjerovatno ima pravo, to je mnogo novca, ali sam primijetio
koliko je bio uznemiren. Vozi dalje, rekao sam mu. Sjajno, Zlatane! estitam! I izaao je
 van, kao da dogovori jo neke detalje, i kada se vratio izgledao je ponosno. Izgledalo je kao da je
napravio svjetsku stvar. Oni e ti kupiti i novi Mercedes, i to mi se uinilo sjajnim uWow,
cool] Ali zapravo nita nisam znao o trgovini, moda sam mislio daje to s autom samo prazna
pria, ta vi mislite? Da li sam bio razoaran ovim ugovorom? Nisam bio spreman na
razoarenje i osudu. Nisam znao koliko fudbaleri zarauju ili dobijaju za odtetu u Holandiji,
zapravo nisam imao nekoga ko bi mi to rekao ili zastupao moje interese. Imao sam devetnaest
godina i dolazio iz Rosengarda. Nita o svijetu nisam znao. Imao sam ista shvatanja kao Cecilia
koju sam sreo na ulazu u hotel, naprimjer. I kao to znate, vjerovao sam Hasseu Borgu, koji je
bio moj prijatelj, neto kao otac. Nikad nisam mogao shvatiti da je on imao samo jednu jedinu
stvar na umu: da zaradi pare za klub, i da e to dugo kriti od mene. Zapravo to je bilo u sreditu
njegovih pregovora iako je sve radio u rukavicama. Jo uvijek nisu odredili cijenu za mene, i
uope me nisu pozivali, razumljivo da je lake napraviti trgovinu ako prvo rijei potpis igraa i
njegovu cijenu, onda zna o kojoj sumi se radi, ali i izbjegne da kae momku da je njegova
plata najmanja u timu. Najlake mu je rei da je ugovor vrlo dobar za njega. Najjednostavnije
reeno iskoriten sam u toj strategijskoj igri. Ali o tome tad nisam nita znao. Samo sam izaao
iz foajea i otiao sretan ili tako nekako, mislim daje trebalo da o tome utim. Jedini kome sam
neto rekao bio je moj otac, a on je razumljivo bio skeptian prema svemu. Nije vjerovao
ljudima. Sve sam ostavio naprosto da se desi, i otiao u Boras s reprezentacijom U21 koja je
igrala utakmicu protiv Makedonije. Bilo je to Evropsko prvenstvo i moje ebitiranje za
omladinsku reprezentaciju trebalo je da bude veliki dogaaj. Razumljivo da sam razmiljao o
drugim stvarima, sjeam se da sam sreo Hassea Borga i Lea Beenhakkera ponovo i potpisao
ugovor. Oni su ve bili sve dogovorili. Svejedno bili smo obavezni da sve drimo u tajnosti do
dva sata tog popodneva kada je vijest trebala biti prezentirana novinarima u Holandiji.

Saznao sam da je vie stranih fudbalskih agenata dolo u grad da mene gledaju. Ali
njihovo putovanje nije bilo neophodno. Bio sam prodan Ajaxu. Bio sam u oblacima i pitao sam
Hasse Borga: Poto sam prodan?, ali nisam dobio odgovor. On je samo ponavljao neto to
nisam razumio, moda je upotrebljavao sumu u poreenju sa zlatom, a to nije bila valuta koju
sam poznavao. Na kraju sam razumio avolju cifru. Dobro, oekivao sam neku veliku cifru,
veu od Johna Carewa, ali sad je to bilo crno na bijelu. Bilo je da se ovjek onesvijesti. Bilo je
osamdeset pet prokletih miliona. Ni jedan veanin, ni jedan igra iz cijele Skandinavije, ni
Henke Larsson, ni John Carew, nisu prodani ni priblino za toliku sumu. Shvatio sam da e se o
tome mnogo pisati. Ja nisam bio navikao na publicitet. A kad sam sljedei dan kupio novine -
bilo je sve bolesno. Bile su to Zlatan orgije u novinama. Bio je to momak sa zlatnim gaama.
Bio je nemogui Zlatan. Bio je Zlatan sve mogue, itao sam i uivao. Sjeam se kad smo
Chippen, Kennedy Bakircioglii i ja iz U21 reprezentacije izali u Borasu u kafanu, poruili
kolae i sok, da nam je prilo nekoliko djevojaka naih godina i jedna od njih, malo srameljivo
me je pitala: Jesi li ti taj osamdeset pet miliona teak momak? Ne znam tano ta sam joj
odgovorio. Apsolutno, rekao sam. To sam ja, a taj dan stalno je zvonio telefon, Ljudi su
estitali, radovali se, ali i bili ljubomorni. Svi osim mame, ona je nazvala sva izvan sebe i
vritala: Pobogu, Zlatane, ta se desilo? Jesu li te kidnapovali? Da nisi smrtno ranjen? Sjedila
je pred televizorom i ula vijesti, ali nije najbolje razumjela to je bilo. Ako si na televiziji a iz
Rosengarda si, to znai da su loe vijesti. Dobro je, mama, smiri se. Samo sam prodan Ajaxu,
ali je ona i dalje bila ljuta. Zato nita nisi rekao? Zato treba da ujem te stvari s televizije?
Kad o tome mislim uvijek se najeim. Dan kasnije otiao sam s Johnom Steenom Olsenom na
put do Holandije i obukao roza trenerku i smeu konu jaknu, najljepe to sam do tada imao, i
 odrao konferenciju za novinare u Amsterdamu. Bio je pravi haos s fotografima i novinarima
koji su bili svuda okolo, a ja sam se smijuljio. Gledao sam u pod. Bio sam sretan ali nesiguran.
Bio sam i veliki i mali u isto vrijeme, probao ampanjac prvi put u ivotu i pravio grimase:
Kakve su ovo gluposti, dobio sam dres broj devet od Beenhakkera, isti onaj to je nosio Van
Basten. Bilo je to previe, ali nekoliko momaka je tad napravilo i dokumentarni film o meni i
Malmo fT-u koji su nazvali Plava vrata. Momci su me pratili i u

84 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Amsterdam i snimali s klupskim sponzorima u

Mitsubishi prodavnici. Imao sam na sebi onu smeu jaknu i kao zainteresovano posmatrao
automobile. udno, treba samo doi i izabrati, ovdje imate izbor, izgovorio sam poput glumca
uz osmijeh. Bila je to ista bajka, prava bajka, imao sam osjeaj da je sve mogue, bio sam u
oblacima. Otiao sam do Ajaxovog praznog stadiona s lizalom u ustima, a novinari su cijelo
vrijeme bili uz mene. Pravili su priu o momku iz geta koji ivi svoj san. Sljedei dan su pisali
da je Zlatan probao sreu i ivot profesionalca. Hasse Borg je rekao da u ostati u Malmo FF jo
est mjeseci i u Malmo sam se vratio na trening direktno iz Amsterdama. Sjeam se da je bilo
prohladno. Bio sam svjee oian i sretan, eljan drugara koje nisam podugo sreo. Zatekao sam
ih sve u svlaionici kako itaju novine o mom sretnom ivotu. Moete zamisliti tu scenu iz filma
Plava vrata. Ulazim s osmijehom, skidam jaknu i vritim od sree, izgovarajui kratko jjjaa, a
oni podiu pogled. Bio sam ipak tuan. Oni su svi izgledali tuno, svi su pozelenjeli od
ljubomore a najvie Hasse Mattisson, onaj to se svaao sa mnom u Gunnilseu. Djelovao je
slomljeno, ali ipak je on dobar momak. Kapiten je u timu i elio je klubu najbolje. Poeo je:
estitam. Sjajno! Nadamo se najboljem, kae, ne moe prevariti nikoga, a najmanje kameru.
Tuga je izbijala iz njegovih oiju, a ja sam sjedio na klupi i cerio mu se, kao pravo dijete, moda
toga nisam bio ni svjestan, ali me tih dana bila uhvatila neka manija smijeha. Htio sam akciju,
cijelo vrijeme akciju. Neto to stvara napetost, stalni ou, tako da sam pravio prave gluposti.
Izvukao sam plave pramenove u kosi, vjerio se s Miom. Bila je to dobra djevojka, studirala je
web dizajn i bila lijepa plavua. Sreli smo se prolog ljeta na Kipru gdje je radila u nekom baru,
razmijenili telefone, a u vedskoj smo poeli izlaziti i bilo nam je lijepo. Ali je neto nedostajalo
sretnoj prii o zarukama a ja nisam imao iskustva s medijima, pa sam cijelu priu ispriao Rune
Smithu u Kvallspostenu. Pitao me je: Kakav poklon je dobila za zaruke? Kakav poklon?
Dobila je Zlatana. Dobila je Zlatana. Bio je to istinit odgovor koji je samo izaao iz usta,
replika koja je izila usta pravog glumca. Ona je samo upotpunila medijsku sliku o meni, I to je

bilo sve: nekoliko sedmica kasnije Mia nije dobila nita, raskinuli smo zaruke. Jedan
prijatelj me je uvjeravao da se momak poput mene poslije dobrog ugovora mora oeniti u toku
jedne godine, ali u sutini ja sam imao masu drugih stvari kojima sam se morao baviti. Bio sam
sav napet i bez zaruka. Bilo je puno toga oko mene, pribliavalo se vedsko prvenstvo, moete
misliti, morao sam pokazati da vrijedim osamdeset pet miliona. Dan prije Anders Svensson i
Kim Kallstrom zabili su dva gola na otvaranju prvenstva i govorilo se da ja neu moi uraditi
tako neto, da sam samo previe hvaljeni devetnaestogodinjak i u tom stilu. Kao to sam rekao,
te godine se puno govorilo da su mediji sve napuhali, osjeao sam se grozno i bio sam pod
pritiskom. Od mene se previe oekivalo. Sjeam se da je cijeli stadion u Malmou taj dan kuhao.
Bio je to deveti oktobar 2001. Dovezao sam se plavim Merca Cabom i bio sam jako ponosan na
njega. Ali kada me Rune Smith intervjuirao prije utakmice, nisam htio razgovarati o tome, nisam
htio biti neugodan. Izgledalo je kao da sam previe zinuo. uo sam nagovjetaje da bi mediji
mogli biti nemilosrdni i nije bilo jednostavno nositi se s tim. Bilo mi je samo devetnaest godina i
 sve se dogodilo tako brzo. Jo uvijek sam bio izvan svega. Bio je to sada jedan novi nivo.
Osjeao sam da elim uzvratiti svima koji nisu vjerovali u mene, a bilo ih je dosta. To je
podsticalo osvetu i bijes u meni, mnogo oekivanja ali i zabrinutosti visilo je u zraku. Trebalo je
da se sastanemo s AIK-om. Nije to bio ba lagan poetak. Zadnji put smo se s njima sreli kad
smo izgubili i bili vraeni u drugu ligu, ovaj put su mnogi vidjeli AIK kao favorita svevedskog
prvenstva, a stvarno, ko smo bili mi? Trebali smo napustiti tu ligu ak i bez pobjede. Bilo kako
bilo, pritisak na nas je bio velik, uglavnom na mene kao osamdeset pet miliona tekog
devetnaestogodinjeg momka. Malmo stadion je bio prepun, skoro dvadeset hiljada ljudi je
dolo da nas bodri. Uao sam kroz dugaki koridor s plavim tepihom pravo na stadion i osjetio
kako je unutra vrelo. Bilo je sjajno, tad sam shvatio da se vraamo u prvu ligu, znao sam to
odmah. Vijorile su se zastave i transparenti. uli su se povici koje odmah nisam razumio. Bilo je
to Malmo, volimo te, bilo je tu i moje ime. Bio je to pravi hor a na velikom panou je pisalo
Sretno, Zlatane. Dok sam trkarao po igralitu, neto me je poticalo i trailo jo, jo. Sve
sumnje su nestale u jednom momentu. To je bio kao zadatak pred veliku utakmicu, utakmicu
odluke. Bilo je to previe. Petnaest do devet pitaljka je oglasila poetak utakmice. Tad nije bilo
najvanije dati gol. Bio je to ou, umjetnika predstava, to sam trenirao na

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN87 hiljade puta. Rano sam proao tunel izmeu AIK
igraa i uradio nekolio driblinga. Onda sam nestao iz igre i AIK je preuzeo inicijativu, imao je
ansu za ansom to nije bilo dobro za nas. Moda sam htio previe. To sam ve osjeao. Ako
eli previe, izgubi sve. Pokuao sam se opustiti, i u tridestoj minuti sam dobio loptu van
kaznenog prostora od Petera Sorensena. Nije se inilo da je neka dobra prilika. Ali sam pimplao.
Uzeo sam loptu koljenom, krenuo naprijed i utnuo sa strane prema golu. Dragi boe, doivio
sam to kao ok: sad poinje eksplozija, sad se i to desilo, pao sam klizei na koljenima dok je
cijeli stadion aplaudirao uzvikujui Zlatan, Zlatan, Super Zlatan, sve je mogue i poslije toga
kao da sam baen uvis. Radio sam stvar za stvari, i u devedesetoj minuti drugog poluvemena
ponovo Sorensen i ja. Bio sam na desnom krilu, lopta je ila prema liniji, inilo se kao da nema
mjesta za ut, nikakvog, svi su misli da u ubaciti loptu u kazneni prostor. Ali ja sam pucao na
gol. Iz te nemogue situacije ja sam puco na gol i ponovo gol, gol. Publika je bila van sebe, iao
sam prema centru stadiona podignutih ruku. I mislio: To je mo! To sam ja, gdje su drkadije
koje su me htjele udaljiti od fudbala? Bio je to revan, bio je to ponos, i pretpostavio sam da su
svi oni koji su mislili daje osamdeset pet milona bilo medijski napuhano, morali to progutati.
Neu zaboraviti novinare poslije utakmice i jednog to me pitao: Ako kaem Anders Svensson i
Kim Kallstrom, ta ti odgovori? Ja sam Zlatan, Zlatan, rekao sam mu i proao. Ljudi su se
smijali, a ja sam otiao u svoju no, tamo je stajao parkiran moj Merca Cab, i to je bilo
najvanije. Trebalo mi je vremena da stignem do njega. Svuda su bili momci i djevojke koji su
eljeli moj autogram, to me nastavilo pratiti, autograme ne dajem, niko ne moe biti fan, postalo
je to dio moje filozofije. Obeao sam im dati kasnije, uao u auto, svirnuo i pobjegao dok je
masa vritala maui svojim blokovima za autograme. Naalost to nije bio kraj, ve tek poetak.
Sljedei dan, ta mislite? Da li su novine neto napisale? Pisali su ono to sam govorio
novinarima kad smo trebali ispasti iz prve lige: elim da me ljudi zaborave. Trebaju znati da ja
ne postojim. Ali kad se vratimo, sijevat u kao munja po fudbalskom igralitu. Ja sam bio
munja koja je palila. Bio sam sve mogue dobro i sve vie se govorilo o Zlatan groznici u
zemlji. Bio sam svugdje u svim medijima i vidjelo
 se da ih ne itaju samo tinejderi, bili su to i stariji, ak i starci. U prodavnici pia sam
uo kako razgovaraju: Zdravo, kako si? Mislim da sam dobio Zlatan groznicu, bio je
odgovor. Bilo je nevjerovatno. Nekoliko momaka je napravilo pjesmu koja je postala ista
nacionalna himna. Mogla se uti u svakom kutku. Ljudi su je imali kao signal u telefonu: Ohiya,
Zlatan i ja, mi smo drugovi iz istog grada, pjevali su, a ja sam mislio: kako da to razumijem?
Oni pjevaju o tebi? Svakako da postoji i druga strana medalje, vidio sam to u treem kolu Prve
lige. Bio je dvadeset prvi april. Bili smo u tokholmu i trebalo je da igramo s Djurgardenom.
Djurgarden je bio tim koji je s nama ispao iz prve lige ali se u isto vrijeme s nama vratio u nju.
Djurgarden kao prvi u seriji i mi kao drugi, iskreno govorei, smlatili su nas u Prvoj ligi prvi put
s 2:0 a drugi put s 4:0, tako da su imali veliku psiholoku prednost u novom susretu. Ali ipak mi
smo porazili i AIK i Elfsborg. Prve utakmice su bile 2:0 za nas, ali Malmo FF je imao mene. Svi
su govorili o tome, Zlatan, Zlatan, bio sam vreliji od lave. Prialo se da me savezni kapiten Lars
Lagerbock studira. Ali mnogi su se preispitivali: Kao, doavola ta je to vrijedno u tom tipu?
Jedne od veernjih novina su objavile cijelu stranicu o odbrani Djurgardena. Bila je fotografija
trojice momaka, prekrtenih ruku a iznad njih je stajao naslov: Evo nas koji emo zaustaviti tog
pretjerano reklamiranog Zlatana, pretpostavljao sam da su pravili uzavrelu atmosferu na terenu.
Bila je to utakmica prestia, svakako da je to trebalo biti gruba igra, ali i pored toga udarila mi je
crven u lice kad sam uao na stadiom u tokholmu. Djurgarden je kljuao od mrnje, ili ako to i
nije bila mrnja, bila je to najea psiholoka presija: Mrzimo Zlatana, mrzimo Zlatana!
Samo je brujalo oko mene. Sva publika je vritala na mene, uo sam i masu drugih gluposti o
meni i mami. Nikad nisam bio u ovoj atmosferi, ali dobro, pokuao sam to da razumijem.
Fanatici nisu mogli sii dolje i igrati, ta su uradili? Okomili su se na najboljeg protivnikog
igraa, pokuali me preplaiti na taj nain. To se deava u fudbalu. Ali to je prelo granicu, i zato
sam bio razoaran, bio sam ljut. Htio sam im pokazati pesnicu, na neki nain sam vie igrao
protiv publike nego protiv cijelog tima. Isto kao protiv AIK-a, trebalo je vremena dok ne uem u
igru. Bio sam dobro i grubo uvan, imao sam onu trojicu iz novina na sebi, i Djurgarden je
dominirao prvih dvadeset minuta. Bili smo kupili momka iz Nigerije. Peter Jjeh se zove i imao
je miljenje o sebi kao sjajnom golgeteru.

Bio je najbolji strijelac u vedskoj omladinskoj ligi godinu ranije. Sad je bio u mojoj
sjeni. A ko nije bio? U dvadeset i prvoj minuti je dobio loptu od Daniela Majstorovia, koji je
prvo bio moj protivnik, a kasnije emo postati dobri prijatelji. Peter ljeh je postigao 1:0, kasnije
u ezdeset osmoj minuti odigrao je lijep pas prema Josephu Elangu, drugom kupljenom momku
iz Afrike te godine. Elanga se malo vratio nazad i utirao za 2:0. Publika je divlje urlikala,
vritali su i svakako sam ja bio obina nula. Nisam postigao gol, tano kao to su odbrambeni
igrai Djurgardena i rekli, uz to nisam bio ni neto dobar. Uradio sam neto finti i to uz korner
zastavicu ali u cjelini terenom su dominirali ljeh i Majstorovi i tu nije bilo neke magije u zraku
sve dok nisam, dvije minute kasnije dobio loptu negdje oko polovine terena. Tad se ta slika
promijenila, napokon sam predriblao jednog momka, to se samo desilo, a onda jo jednog i
osjetio sam: Wow, kako sam lagan, imam kontrolu, i nastavio sam. Bilo je kao ples i ako nisam
tad to vidio, predriblao sam jednog od onih bekova iz novina i ubacio sam loptu u gol lijevom
nogom. Istinu govorei, taj osjeaj, to nije bila samo srea. Bila je to osveta. To je za vas,
pomislio sam, ovo je za sve vae rime i mrnju kojim ste me doekali. Pretpostavio sam da e se
moj rat s publikom nastaviti do posljednjeg zviduka, ali i poslije njega. Mislim da smo
degradirali Djurgarden, do kraja je bilo 4:0, ali znate to se kasnije dogodilo? Bio sam okruen
navijaima Djurgardena, i niko se vie nije htio boriti sa mnom niti me mrziti. Htjeli su moj
 autogram. Bili su kao ludi za mnom, i iskreno govorei, kad pogledam unatrag na te dogaaje,
sve me podsjea na film. Znate, ni jedan film nisam tako volio kao Gladijatora. Tamo ima jedna
scena, svi je se sjeaju, zar ne, kada car silazi u arenu i nareuje gladijatorima da skinu maske a
jedan od njih kae: My name is Maximus Decimus Meridius... And I will have my vengeance,
in this life or the next.n Tako sam se i ja osjeao, ili elio da se osjeam, elim stati pred cijeli
svijet i pred svima koji sumnjaju u mene pokazati ko sam ja zapravo, a nikad neu shvatiti ko je
i zato htio da me zaustavi.

To IB Bio HIGH CHAPARRAL, kako sam to obino nazivao. Pravi cirkus u kom sam
govorio puno gluposti. Naprimjer da bi reprezentacija vedske 2000. mogla pobijediti na
Evropskom prvenstvu sa mnom. Moda je to bilo zabavno ali i drsko, ne znam, ali se nisam
osjeao ba tako pametno i kad sam bio izabran u reprezentaciju. Sve je poelo u aprilu kad sam
dao gol protiv Djurgrdena, a novinari skroz poludjeli. Bio sam cijelo vrijeme na naslovnicama i
vjerovatno oni koji nisu proitali o emu se radi, mislili su da sam bio najnemilosrdniji djeak i
od toga me hvatala panika. Da li ti veliki momci poput Patrika Anderssona i Stefana Schwarza,
misle da sam ja stvarno prava zloa? Jedno je bilo biti zvijezda u fudbalskom klubu Malm. Ali
zapamtite dravna reprezentacija je neto sasvim drugo! Tamo su bili momci koji su osvojili
bronzu na svjetskom prvenstvu, ali vjerovali ili ne, cijelo vrijeme sam bio u toku i znao kako se
ponaaju prema novajlijama u timu. Ipak sam htio da obrate panju na moje djeake uperke u
kosi i da im se moja igra dopadne, kao to je to bilo u ekipi mlaeg uzrasta. Htio sam brzo ui u
tim, u igru, ali nije ba sve ilo tako brzo kako sam mislio. Krenuli smo na put u kamp za
treninge u vicarskoj a novinari su cijelo vrijeme kruili oko mene. Bilo je skoro neugodno.
Doavola, htio sam im rei, eno vam Henke Larssona, idite malo kod njega. Priznajem nije mi
bilo jednostavno. Na jednoj od pres-konferencija u enevi pitali su me da li bih volio da liim na
nekog od velikih igraa u svijetu. Ne, odgovorio sam. Samo je jedan Zlatan, i bilo je
nepromiljeno rei tako neto na jednom ovakvom mjestu; odmah sam to osjetio, i morao sam to
brzo popravljati. Poslije toga sam pokuao biti dio tima i iskreno govorei nisam se morao
mnogo truditi. Bio sam postien pred svim velikim imenima, posebno pred Marcusom
Allbckom, s kojim sam bio u istoj sobi. Nisam razgovarao s mnogo ljudi. Bio sam uvijek sa
strane. On je uobraenko. On misli samo na sebe!, pisale su novine sve u tom stilu. Taj vrlo
interesantni umjetnik Zlatan.

Priznajem bilo je zabavno. Ali u stvarnosti sam bio nesiguran, stidljiv, nisam htio jo
uvijek nekoga ispravljati, prije svega ne Henke Larssona, koji je za mene bio od istog zlata. Bio
je profesionalac u Celticu i ba te godine, 2001, dobio je Zlatnu kopaku kao najbolji golgeter u
svim evropskim ligama. Henke je bio vrlo nagao, i kad sam uo da emo upravo nas dvojica biti
top-igrai reprezentacije protiv vicarske, bio sam vrlo ponosan. To je prije utakmice bila vana
vijest i mnoge novine su pisale o meni. Pred ovaj meunarodni susret posebno su htjeli
predstaviti mene i moje debitiranje u dravnoj reprezentaciji. U jednim od tih novina pojavio se i
direktor kole Sorgenfri, u kojoj sam ja nekad bio uenik. Onaj to mi je za vrat bio stavio
posebnog nastavnika-staratelja, specijalnog pedagoga, kako se to kae. Izjavio je da sam bio
jedan od najnepopravljivijih uenika u njegovoj tridesettrogodinjoj karijeri. Jednostavno
nepopravljivi buntovnik Sorgenfri kole. Bio je to pravi one man show. Bilo je to bla, bla, ali je
bilo i drugih stvari, kao puno nade da e ova utakmica biti moja svjetska promocija. Koliko sam
ja poznavao novinare, htjeli su u meni i jedno i drugo: zvijezdu i buntovnika. Ali tada od velikog
uspjeha nije bilo nita. Zamijenjen sam na poluvremenu i nisam bio u timu u narednim vanim
 utakmicama kvalifikacija protiv Slovake i Moldavije. Lagerbck i Sderberg su igrali na kartu
da glavne zvijezde budu Henke i Allbck a ja sam ostavljen neto vie u anonimnosti. Bio sam
gotovo redovito u timu, ali nita nije funkcionisalo kako bi trebalo. Sjeam se debitovanja u
tokholmu. Trebali smo igrati protiv Azerbejdana na Rsunda stadionu, a ja sam i idalje bio
van prave igre. tokholm je bio jedan drugi svijet za mene. Bio je to New York. Bio sam
izgubljen i nesiguran, ali je to bio i grad pun prekrasnih djevojaka. Samo sam se osvrtao, gledao
ih divei im se. Trebalo je da uem u igru kao zamjena, Rsunda stadion je bio dupke pun,
tanije bilo je publike onoliko koliko je i moglo stati. Novine su pisale da su bile trideset tri
hiljade, svi veliki momci su djelovali sigurni i naviknuti na takvu situaciju, a ja sam se skupio na
klupi i osjeao kao mali djeak. Ali poslije prve etvrtine se neto desilo. Publika je poela da
vie. Zamislite, poeli su uzvikivati moje ime. Tu situaciju ne mogu opisati, bio sam van sebe,
sav sam se najeio. U igri su bili sve pravi momci: Henke, Olof MeUberg, Stefan Schwarz i
Patrik Andersson. Ali publika nije

uzvikivala njihova imena. Uzvikivala je moje, a uz to ja nisam uope bio na terenu, ja

sam sjedio na klupi za rezerve. Bilo je to previe, nita nisam razumio. ta sam to ja zapravo
uradio da oni uzvikuju moje ime?

Odigrao sam samo neke od utakmica u Allsvenskanu! Ali sam ipak bio popularniji nego
momci koji su igrali velike utakmice svjetskog prvenstva. Bilo je sve potpuno blesavo, svi u
timu su gledali na mene. Znam samo da ni oni nita nisu razumjeli. Bilo je to neto sasvim novo.
Takvo neto se ranije nije dogodilo. Poslije nekog vremena publika je nastavila da uzvikuje
uobiajene povike bodrenja svog tima Naprijed, vedska, naprijed! Postajao sam sve
nervozniji. Kao da me pogodio strujni udar. Poeo sam se tresti a onda i drmati rukama kopake.
Publika je pomislila da se zagrijavam i spremam da uem, pa su poeli ponovo uzvikivati
Zlatane, Zlatane! Sve je ponovo prokljualo u ludilu a ja sam skinuo ruke s kopaki. Pomislo
sam, sjedi na klupi dok cijeli $howen ne proe, budi nevidljiv. U isto vrijeme sam potajno
uivao u svemu tome. Osjeao sam estoku jezu po tijelu. Adrenalin je kljuao u meni i kada me
Lars Lagerback stvarno zamolio da se zagrijem, skoio sam presretan, iskreno govorei.
Trkarao sam stazom gore-dolje, stadion je ponovo prokljuao Zlatane, Zlatane. Vodili smo
2:0. Dobio sam loptu i makazicama lobovao. Gol! Gol! Rasunda i vee su se ponovo upalili za
mene, od tada osjeam tokholm kao svoj grad. I sad dok mislim o tome uivam! To je bilo
samo to: ponaao sam se kao u Rosengardu. Te godine sam jednom bio s reprezentacijom u
tokholmu. Izali smo u Undici, noni klub Tomasa Brolina, i tamo smo sjedili potpuno tihi. A
onda je jedan od mojih drugara iz predgraa odluio da se naali, dobacivi mi preko stola:
Zlatane, Zlatane, mogu li dobiti klju od tvoje hotelske sobe? Zato? Ne pitaj, samo mi ga
daj! Okej, okej, rekao sam i dao klju. O tome vie nisam razmiljao to vee. Ali kada sam
doao u sobu, imao sam ta i vidjeti, drugar je bio tamo s puno razbacane odjee, djelovao je
potpuno tajanstveno i uzbueno. ta ima unutra?, pitao sam s vrata. Nita specijalno. I
nemoj se uzbuivati, Zlatane! ta?, pitao sam u udu pokazujui na razbacanu odjeu.
Moemo zaraditi novca na tome, Zlatane!, i dalje me je ubjeivao. Znate ta je bilo tamo? Bilo
je potpuno bolesno. Cijeli bunt jakni Canada

Goose koje je pokrao u baru kod Brolina. Iskreno govorei, nisam uvijek imao
najozbiljnije drugove, a u Malm FF-u je ilo tako i tako. udna situacija, trebalo je da budem u
jednom kubu a prodan sam u neki drugi, svakako da nisam bio ba uravnoteen momak.
 Ponekad sam se brzo palio. Eksplodirao sam. Razumljivo da se to nije uvijek deavalo, ali
razumijete cijelu tu situaciju oko mene. Kada smo se sreli s Hckenom u gostima, bio sam
upozoren da se ne svaam sa sudijama, ta opasnost je uvijek lebdjela u zraku. Hoe li onaj ludi
Zlatan ponovo neto napraviti? Hcken je trenirao Torbjrn Nilsson, poznata stara fudbalska
zvijezda, a u timu je igrao Kim Kllstrm, kog sam poznavao iz U21 reprezentacije. S njim je
ve od ranije bila neka glupa situacija, naime oborio sam Kima s lea. Rukom sam gurnuo
jednog drugog momka i bio izbaen i to je bio pravi prekraj. Na putu prema svlaionici utnuo
sam nogom zvunik i mikrofon i moete misliti kako je na sve to reagovao tehniar na
ozvuenju razglasa. Nazvao me idiotom, a ja kao da sam to jedva ekao, vratio sam se i vrisnuo:
Ko je idiot, reci? Materijalna odteta i nije bila problem, ali je bio cirkus u novinama, otprilike
sedam miliona redova je ispisano o mom ponaanju: moram mijenjati svoje ponaanje, bla, bla.
Inae e biti teko u Ajaxu... bulshit, bulshit! Expressen je napravio razgovor s psihologom, koji
je mislio da trebam pomo, na ta sam ja, naravno, odmah reagovao: Ko je ovaj, doavola? ta
zna ova figura? Nisam trebao psihologa. Trebao sam se samo smiriti. Ali i to je bilo tano, nije
bilo prijatno sjediti na klupi i gledati kako nas IFK Gteborg, mlati sa 6:0. Nae nade o uspjehu
te sezone su nestale i stizala je kritika i na raun trenera Mickea Anderssona. Stvarno nisam
imao nita protiv njega, na kraju nismo ni imali neki poseban kontakt. Ako sam imao neki
problem u klubu, iao sam Hasseu Borgu. Bilo je i neto to me poelo iritirati. Mislim daje
Micke previe respektovao starije igrae u timu. Plaio ih se, a nije bio ni previe sretan to sam
ja u timu, posebno poslije iskljuenja protiv rebra. Bilo je nekih napetosti. Igrali smo utakmicu
na treningu, Micke Andersson je bio sudija, kad je izbio neki sukob s Jonniem Fedelom,
golmanom, koji je bio jedan od najstarijih u klubu, Micke je presudio u njegovu korist, a ja sam
pozelenio i koraknuo prema Mickeu. Ti si boji ovih starijih, kao da su duhovi, vritao sam.
Po igralitu je bilo puno lopti i ja sam ih utao prema njemu, buff, buff, buff. Letjele su kao
projektili i padali po autima van stadiona i na autima su se

poeli paliti alarmi. Sve se na trenutak zaustavilo, ja sam stajao ljut i divlji, a igrai
reprezentacije su poeli vikati na mene. Micke Andersson me pokuavao smiriti a ja sam vrisnuo
i na njega: Jesi li ti moja mama? Bio sam bijesan, otiao u svlaionicu, ispraznio svoj ormar i
skinuo svoje ime s njega, rekavi da se nikad vie neu vratiti. Sad je dosta! Zbogom Malmo FF,
hvala i zbogom svi idioti, krenuo sam prema svom Toyota Celicau i nisam vie odlazio na
treninge, samo sam kod kue igrao Playstation i jurcao s drugarima. Bilo je to kao da sam bjeao
s nastave. Pretpostavljate, nazvao je Hasse Borg, bio je sav histerian: Gdje si? Gdje si? Mora
odmah doi nazad! I da, to nije bilo nemogue. Poslije etiri dana vratio sam se, bio ljubazan i
armantan ponovo, iskreno govorei, nisam mislio da je moj prekraj bio neto posebno. To se
dogodi u fudbalu, previe je adrenalina u sportu. Osim toga nisam dugo bio u timu, bio sam na
putu za Holandiju i nisam mislio da e biti neke kazne, prije sam oekivao neku zahvalu. Samo
nekoliko mjeseci ranije imali su veliku krizu u FF Malmo. Nedostajalo je kojih desetak miliona
u kasi i nije bilo velikih mogunosti da se kupi neki vaan igra. Sad je klub bio najbogatiji u
cijeloj vedskoj, donio sam im ogroman kapital. To je u novinama i objasnio kapiten Bengt
Madsen: Samo se jednom u pedeset godina rodi jedan igra kao Zlatan! Nije bilo udno to
sam oekivao da planiraju lijep ispraaj, ili neko Hvala ti za osamdeset pet miliona, tim prije
to je samo sedmicu dana ranije pred trideset hiljada gledalaca u Helsingborgu sveano ispraen
Niclas Kindvall. Svakako da sam primijetio da me se svi na neki nain plae. Samo sam ja bio
tako lud da svojim ludorijama unitim tako vrijedan ugovor s Ajaxom. U toj atmosferi se
pribliavala moja posljednja utakmica u Prvoj vedskoj ligi. Bilo je to 27. juna u gostima protiv
 Halmstada i spremao sam se da napravim lijep oprotajni ou. To nije bila velika stvar za mene,
ne mislite na to. Bio sam gotov s FF Malmoom. U mislima sam ve bio u Amsterdamu. Ali
svejedno, trebalo je jednu priu dostojanstveno privesti kraju, i sjeam se da sam bacio pogled
na listu igraa koji e igrati protiv Halmstada. Nisam vidio svoje ime, priao sam tabli, gledao
ponovo, ali svejedno mene nije bilo. Nisam bio predvien ni da sjedim na klupi. Trebalo je da
ostanem kod kue, i napokon sam shvatio. Bila je to kazna. Bio je to Mickeov nain da pokae
ko odluuje u klubu, i okej, prihvatio sam to, inae ta mi je preostajalo?

Bio sam van sebe od muke kad sam vidio da je novinarima objasnio da sam pod
pritiskom i da gubim balans i da trebam odmoriti, otprilike kao, on je ljubazni momak koji
mene razumije i eli mi pomoi. Bio sam naivan mislei da klub ipak neto priprema, da me
prijatno iznenadi dostojanstvenim ispraajem, preko pomonih slubi ili tako nekako. Ubrzo iza
toga pozvan sam kod Hassea Borga u kancelariju. Kao to znate, ja taj nain komuniciranja ne
volim. Odmah pomislim da sam optuenik ili neto tako. Ali poto se stalno neto dogaalo,
uao sam nepripremljen u kancelariju. Unutra su ve bili Hasse i Bengt Madsen; djelovali su
narogueno i ljuto, pomislio sam: o emu li se ovdje radi, moda neki pokop? Zlatane, vrijeme
naeg druenja u klubu istie, poeo je Hasse. Ne mislite valjda... elimo da ti kaemo...
Vi ete da mi zahvalite?, rekao sam osvrui se. Nalazili smo se u avoljoj kancelariji Hassea
Borga, samo nas trojica. Zar to neete uraditi pred navijaima? Nikako, rekao je Bengt
Madsen. Kae se da to donosi nesreu, ako se radi pred neku utakmicu. Samo sam ga gledao.
Donosi nesreu? Ali ste se zahvaliti Niclasu Kindvallu pred trideset hiljada gledalaca, i to tad
nije donosilo nesreu. Da, ali... ta, ali? elimo ti dati poklon... Doavola kakav
poklon? Bila je to neka kristalna lopta za uspomenu. To je za uspomenu. Dakle to je hvala
za osamdeset pet milona. ta oni misle? Da to imam u Amsterdamu, da uzdahnem kad to
vidim? Ne elim to. Moete to zadrati. Zar ne moe... Mogao sam, ali sam im onu
kristalnu loptu ostavio na stolu. I zahvalio. Tako je izgledao moj oprataj od kluba, vie manje,
ali nisam bio sretan zbog toga. Svejedno tresao sam se. Mislim, bio sam izvan sebe, istinu
govorei, ta je bio FF Malmo zapravo? Moj pravi ivot je trebalo tek da pone, to danas vie
na to mislim, to je sve vie bila istina.

Ja ne samo da idem u Ajax. Ja sam bio njihov najskuplji igra; moda Ajax i nije bio Real
Madrid ili Manchester United, ali je definitivno bio veliki klub. Samo prije pet godina Ajax je
igrao u finalu Lige ampiona! Prije est godina klub je bio pobjednik cijelog turnira i u njemu su
igrali momci poput Cruyffa, Rijkaarda, Kluiverta, Bergkampa i Van Bastena. Posebno je bio
znaajan on, on je bio tako moan, elio sam samo njegov dres. To nije bilo najpametnije.
Trebalo je da ponem i zavrim igru, i svakako bilo je to dobro, ali takoer, shvatio sam to brzo,
bila je to avolja varka. Niko ne daje osamdeset pet milona a da ne trai neto zauzvrat. Za mali
klub kakav je Ajax kupovina tako skupog igraa je bila mali skandal. Ajax je tri godine kasnije
pobijedio u Ligi. Ajax ima najbolju momad u Holandiji a publika trai da sigurno pobjeuje. To
je znailo da igrai nisu mogli igrati neke svoje igre, sigurno ne poput Ja sam Zlatan, koji ste
vi? Trebalo je da uem u klub i nauim se redu, to je samo bilo to: stvari su se samo poele
dogaati oko mene, puno toga u brzo shvatiti. Na putu kui iz Goteborga u mjestu Bottnarydu
izvan Jnkpinga, zaustavila me policija. Preticao sam na putu gdje je ogranienje na 110
kilometara, sa sedamnaest kilometara vie od dozvoljene brzine. Ali taj dogaaj je napunio
novine traevima o meni. Pisali su da mi takvo ponaanje odgovara u Industrigatanu u Malmou,
ali ne mimo nje. Dodavali su tome cijelu listu skandala i kazni koje sam poinio po vedskoj i
 ne treba da napominjem da se pria ubrzo prenijela u Holandiju, iako je rukovodstvo kluba u
Ajaxu dobar dio toga ve i znalo. Novinari u Amsterdamu su dobili dosta materijala da mogu
podgrijavati priu kad im bude trebalo. Koliko god sam pokuavao biti dobri djeak ve sam bio
bad boy i prije nego sam poeo. Bili sam to ja i jedan novi momak, Egipanin po imenu Mido
koji je ve ranije poeo igrati u belgijskom KAA Gentu. Nas su ve pratile glasine da smo divlje
glave, ali nam je na njih skrenuo panju i trener Co Adriaanse, onaj kog sam ve ranije sreo u
paniji. Htio je biti strani Gestapo koji je morao sve znati o svojim igraima. Brzo smo uli i
neke bolesne prie o njegovim kaznama. Jedna od njih je s golmanom koji je pokuavao
odgovoriti na telefon za vrijeme taktikog treninga. Kazna mu je bila da sjedi cijeli dan na
klupskoj telefonskoj centrali i odgovara na pozive. Problem je bio jer momak nije znao
holandski jezik. Bio je to razgovor poput Halo, halo, ne razumijem, cijeli dan. Bila je tu zgoda
i s tri momka u omladinskom timu koji su bili vani na zabavi. Oni su za kaznu leali na igralitu

a drugi iz ekipe su preko njih trali kopakama. to je najgore, dio prie je bio potpuno
taan, nije to bila pria kojom su htjeli da me samo preplae. Postoji mnogo traeva o trenerima,
lino sam uvijek volio one koji su drali do discipline. Uivam u ljudima koji su na distanci od
svojih igraa, koji im ne prilaze preblizu. U takvom ambijentu sam ja odrastao. Nikad me neko
nije mazio: Fini Zlatane, ovako e igrati. Nikad otac nije dolazio na treninge sa sendviima i
zahtjevima da se prema meni odnose ljubazno, nema anse. Morao sam sve da sm rjeavam i
hiljade puta su me treneri kanjavali a igrao sam zato to sam dobar a ne zato to me je neko
volio. Nikad nisam elio maenje, gili-gili. Od toga sam samo postajao nervozan. Htio sam
driblati loptu i nita drugo. Ali to jest, jest... bio sam nervozan kada sm morao pokupiti torbu i
ii. Ajax i Amsterdam su bili neto sasvim novo. Nita nisam znao o gradu, sjeam se leta,
slijetanja i ene iz kluba koja me je doekala na aerodromu. Ime joj je Priscilla Janssen. Bila je
sve i sva u Ajaxu i nastojao sam da budem prijatan. Pozdravio sam nju i momka koji je bio
pored nje. Bio je to momak mojih godina koji je izgledao stidljiv, ali je sjajno govorio engleski.
Bio je iz Brazila, rekao je tada. Igrao je za Cruzeiro, jedan poznati klub, to sam i znao jer je
Ronaldo igrao u njemu. Ba kao i ja momak je bio potpuno novi u klubu, imao je dugo ime koje
nisam potpuno upamtio. Kasnije sam ga oslovljavao Maxwell i brzo smo razmijenili telefone.
Priscilla me odvezla svojim Saab kabrioletom do male crvene kue koju je klub pripremio za
mene u Diemenu, malom mjestu daleko od grada i tamo sam se naao s krevetom marke Hastens
i ezdeset innim televizorom i nita drugo. Tamo sam igrao Playstation i mislio ta li e se dalje
desiti.

NIJE DOBRO BITI na svoju ruku. Sve to sam nauio u djetinjstvu je bilo da se brinem o
sebi a to je znailo i da se osjeam kao evropski momak. Iako sam postao profesionalac za kog
su plaene nevjerovatne svote novca, ipak je moja kua bila potpuno prazna. Nisam imao ak ni
namjetaj ili bilo ta drugo to daje osjeaj topline doma. Iskreno, uskoro je i friider zjapio
prazan. Nisam paniio zbog toga, iako me je podsjealo na djetinjstvo. Sve je bilo u redu. Imao
sam prazan friider i u svom stanu u Lorensborgu. Naviknut sam ja na sve. Ako pogledam stvar
iz druge perspektive, ipak u Malmou nisam nikad ostao gladan, jer tamo sam esto, onako, kao
vuk gladan jeo u Kulanu, MFF- ovom restoranu a ponekad sam kui nosio neto i za kasnije,
skriveno ispod trenerke, razumije se. Obino je to bio neki jogurt ili sendvi da me uvee dre
na nogama, ako ne stignem do mame u Cronmans ulicu ili kod prijatelja. U Malmou se ba i
nisam bavio spremanjem hrane, niti sam se brinuo da napunim friider. Sada u Diemenu, opet
sam bio na poetku. Zar to nije alosno? Jedan ozbiljan momak koji nema ak ni kornfleksa kod
 kue, ni para u depu, lei tako u svom udobnom krevetu i zove redom sve koje poznaje:
prijatelje, mamu, tatu, mlaeg brata i sestru. Nazvao sam ak i Miu, moju nesuenu zarunicu
iako smo raskinuli. Hajde, doi kod mene, zvao sam je. Bilo mi je dosadno, bio sam usamljen
i gladan i na kraju sam nazvao Hassea Borga. Mislio sam da bi on mogao neto ugovoriti preko
Ajaxa, neku pozajmicu, koju bih ja Ajaxu vratio kasnije. Znao sam da je Mido uradio neto
slino u svom starom klubu. Ne mogu. Ne radi se to tako, rekao mi je Hasse Borg. Snai se
nekako. Skoro da sam tad poludio. On me prodao za sumu od koje se zemlja vrti i sad nee da
mi pomogne, sad kad mi je teko? Zato ne moe? Ne ide to tako. A ta je s mojih deset
procenata? Nisam dobio odgovor i naljutio me. Okej, priznajem, s^m sam kriv. Nisam znao da
se plata prima tek na kraju mjeseca. Zapravo sam tada imao problema

MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN 99

lome da igra zabavan ali i tehniki dotjeran fudbal i novine su objavile Oj, oj ini se da
je momak vrijedan svih onih osamdeset pet miliona! Kakav igra, taj Ibrahimovi! Naravno
primijetio sam da je trener Co Adriaanse otar sa mnom. Mislio sam da je to samo njegov nain
u ophoenju. uo sam svata o njemu. Poslije svake utakmice nas je ocjenjivao a najvea ocjena
je bila deset. Poslije jedne utakmice u kojoj sam dao puno golova ocijenio me je: Dao si pet
golova, ali si dva puta dodao pogreno. Bit e to dobra petica za tebe danas. Okej, razumijem!
Trai se vie! I ja sam vozio dalje jo ee i inilo mi se da me ba niko ne moe zaustaviti.
Izmeu ostalog, sjeam se da sam sreo momka koji nije imao blage veze ko sam ja. Jesi ii bar
dobar? pitao me je. To ti ne mogu ja odgovoriti! A izvide li te i ispsuju protivniki
navijai? Itekako. Eee vidi, to znai da si car!, kazao je i nisam to zaboravio. To da se
samo najotrijim i najeim zvidi i vie. Ustvari to i jeste tako. Krajem jula otpoeo je
Amsterdamski turnir. To je klasina predsezonska turneja po Holandiji na viem nivou a te
sezone, osim nas, uestvovali su Milan, Valencia i Liverpool. Mono, zar ne? Tu sam vidio
ansu da se predstavim Evropi. Moj boe, odmah sam primijetio da je ovo neto sasvim drugo
od Allsvenskana. U Malmou sam imao sve zemaljsko vrijeme da vodim loptu. Ovdje se udaralo
odmah i ovdje je sve ilo neopisivo brzo. U prvoj utakmici susreli smo Milan koji je ba tada,
poetkom devedesetih godina, zapao u krizu, ali su i dalje dominirali evropskim fudbalom.
Stvarno sam se trudio da ne obraam panju na njihove bekove a ponajmanje na Maldinija.
Navalio sam svom snagom i navukao nekoliko slobodnih udaraca, dobrih driblinga i aplauza.
Ipak je bilo teko i izgubili smo 1:0. Liverpool smo susreli u sljedeoj utakmici. Oni su imali tri
kup-medalje te godine i moda najjau odbranu u Premijer ligi, Finca amija Hyypia i vicarca
Stephanea Henchoza. Henchoz nije samo bio otar te godine. O njemu se prialo i posebno
mnogo zbog jedne druge stvari. U FA-kup finalu je blokirao udarac rukom, na samoj liniji, to
sudija nije vidio a to je pomoglo da Liverpool pobijedi.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 101 I on i Hyypi su me napadali kao jeevi. Kad je
utakmica malo odmakla, oteo sam loptu negdje u uglu i krenuo prema kaznenom prostoru, gdje
je ekao Henchoz. Blokirao mi je krau stranu a ja sam opet imao vie mogunosti. Stijenjen
tako mogao sam dodati loptu, mogao sam krenuti ka golu ili se povlaiti nazad. Pokuao sam da
izvedem fintu jednom nogom, to je jedan prilino zabavan trik koji su Ronaldo i Romario esto
izvodili, a koji sam kao junior vidio na raunam i uvjebavao ga satima, sve dok ga nisam bez
razmiljanja znao i u snu uraditi. Doao je sam od sebe, onako spontano. Taj trik zovu zmija, jer
ako se uradi lijepo, izgleda kao zmija koja se smota oko noge. Nije nimalo jednostavan. Mora
 imati vanjsku stranu iza lopte i smotati je brzo na desno a onda neoekivano oboriti vrhom
kopake nalijevo i samo proiati pored, bam, bam... eto tako, brzinom munje a s totalnom
kontrolom nad loptom koja je kao zalijepljena za nogu, poput hokejaa kad napravi svoj potez
pakom. Ba ovu fintu sam radio esto u Malmu u Superettanu, ali nikad pred jednim bekom
svjetske klase kao to je Henchoz. I to je to, osjeao sam sigurnost u atmosferi ve i u igri protiv
Milana. Driblati momka kao on bilo je mnogo zabavnije, i sve je prolo. Fiju, fiju i Stphane
Henchoz je odletio desno. On jo nije nita shvatio kad sam ja proiao pored njega a svi iz
Milana koji su sjedili sa strane, skoili su na noge i vritali. Publika na Amsterdam stadionu se
zapalila. ou je bio potpun. Kasnije kad su me okruili novinari, izgovorio sam te rijei. Kunem
se da nikad nisam planirao ta u rei, to doe samo od sebe a dolazilo je tada esto, dok jo
nisam postao oprezan s medijima. Prvo sam krenuo lijevo a on me pratio, zapoeo sam priu,
pa sam onda krenuo nadesno, i on je uinio isto. Ja sam se onda trznuo opet na lijevo a on je
otiao da kupi kobasicu. Svi su pisali o tome a ovo je postao poznat citat. ak je snimljen i
reklamni film, prialo se i da je Milan zainteresovan za mene. Zvali su me novi Van Basten i
svata neta, a ja sam se radovao: uWow, ja sam car. Ja sam momak iz Rosengrda. Zaista je
izgledalo kao poetak jedne sjajne sezone. Ali ipak... teko vrijeme je bilo na pomolu, a da
nisam bio nesmotren, mogao sam odmah prepoznati znakove upozorenja. Ali nisam. Neto je
bilo i moja greka, nisam se brinuo dovoljno. Preesto sam putovao kui i poeo da gubim na
teini. Izgledao sam premravo, uostalom, isto kao i trener Co Adriaanse. Kritikovao me je pred
svima, ali jo uvijek nije bilo tako ozbiljno.

Kasnije, kad je dobio nogu, bio je jo gori. Rekao je da teinu i mogu popraviti, ali da
imam neku greku u glavi. U poetku sve ono od prije, da igram samo za sebe i to, dok nisam
shvatio da nije cijenio ni ono s Henchozom, ako to nije vodilo neem konkretnom. Ustvari prije
bi se moglo rei daje to bio pokuaj da se istaknem, da zablistam za publiku, da igram za raju,
umjesto za tim. U Ajaxu se igralo s tri napadaa umjesto dva na to sam ja bio navikao. Ja sam
igrao u sredini. Nisam smio nikud odleprati, niti voziti masu individalnih finti. Trebao sam biti
ciljani igra, koji se samo kree da prima lopte i prvenstveno daje golove. Iskreno govorei tada
sam poeo da sumnjam da je taj tehniki holandski fudbal bio zabavan. Izgledalo je kao da su se
odluili da vie lie ostataku Evrope, a meni nije bilo lako tumaiti te signale. Puno toga je bilo
novo, nisam znao jezik, nisam poznavao njihovu turu a ni trener nije govorio sa mnom. Nije
govorio ni s kim. Bio je ovjek s kamenim licem. Kad sam ga gledao u oi, osjeao sam
jednostavno kako je bio pogrean tip, i zbog toga vie nisam bio marljiv. Golove nisam davao i
nisam vie bio koristan te sezone, naprotiv. Sve one silne novinske rubrike gdje su me
uporeivali s Van Bastenom sada su bile pune napisa protiv mene i svi su poeli da me gledaju
kao razoarenje i pogrenu investiciju. Zamijenili su me novim napadaem, Grkom, Nickosom
Machlasom, s kojim sam se dosta druio. U takvim situacijama, kad sam uznemiren i kad gubim
formu u meni sve zazvoni: ta radim pogreno? Kako da se izvuem? Tako se orijentiem i
samo krenem. Nisam od onih koji se zadovolje: Ja sam Zlatan, wow! Naprotiv, sve je jedan film
koji se ponavlja: Jesam li trebao uraditi ovo ili ono? I onda sam posmatrao druge: ta ja mogu
da nauim od njih? ta je to to meni nedostaje? Ustvari ja stalno mislim na svoje pogreke, ali i
na dobre stvari koje sam uinio. ta mogu da popravim? Uvijek, uvijek ponesem neto novo
naueno na treninzima ili utakmicama, a to zna biti i naporno. Nikad nisam potpuno zadovoljan,
ak ni onda kada bih to trebao biti, ali to mi je pomaglo da se razvijam i budem bolji: u Ajaxu
sam samo o tome mislio jer zapravo nisam imao nikoga da s njim porazgovaram. Kod kue sam
razgovarao sa zidovima i smatrao da su svi ljudi idioti, naravno zvao sam i kui i alio se. Iz
 mene je varniilo. Ali svejedno, nisam bacao krivicu na nekog drugog. Sve se inilo tromo, i
osjeao sam se jako loe. Poto nisam mogao da se naviknem na ivot u Holandiji, otiao sam
kod Beenhakkera i

MOJA PRIA/JASAMZUTAN 103 pitao: ta kae trener o meni? Nije zadovoljan ili
ta? Beenhakker nije bio isti tip kao Co Adriaanse, on nije htio samo poslune vojnike. U redu
je. Dobar si. Mi imamo razumijevanja za tebe, odgovorio mi je. Meni se ilo kui. Nisam se
osjeao dobro, trener me nije cijenio a ni novinari, a vjerovatno ni publika. Nije se bilo igrati s
Ajaxovim navijaima. Naviknuti su na pobjede, a reagovali sa: Doavola, zar smo pobijedili
samo s 3:0? Kad smo igrali protiv Roda, bacali su kamenje, eljezne ipke i staklene flae na
nas, tako da smo morali ostati na stadionu i traiti zatitu. Bilo je tu masa sranja i umjesto onog
poznatog Zlatane! Zlatane! koje sam uo u poetku karijere u Ajaxu, sada sam od publike
dobijao zviduke i negodovanje, od protivnike nita. Nimalo pohvalno. Da se zapita:
Doavola, ta je sad ovo? Meutim, mora se prilagoditi situaciji u ovom sportu, i negdje
duboko u meni razumio sam svoje fanove. Bio sam najvea Ajaxova investicija i nisam trebao
sluiti za izmjene. Trebao sam biti novi Van Basten, davati golove i trudio sam se najvie to
sam mogao. Moda ak i previe, ako emo poteno. Jedna fudbalska sezona je duga i ne moe
se pokazati sve ta zna u jednoj jedinoj utakmici, a ja sam to pokuao. im bi me uveli u igru,
ja sam htio da sve pokaem odjednom, pretpostavljam daje zato negdje i zaribalo. to sam se
vie trudio i elio, bivalo je sve tee a vjerujem i da se jo nisam bio nauio nositi ni s medijima.
Onih osamdeset pet miliona me sve vie pritiskalo kao teak tovar na leima, da sam najradije
ostajao kod kue u Diemenu. Nemam pojma ta su novinari mislili o meni tada, sigurno ne bolje
od toga da smo ja i Mido samo partijali i izlazili po gradu. Ustvari ja sam danonono sjedio kod
kue i igrao TV igrice a ako smo bili slobodni jedan ponedjeljak, urio sam na avion za vedsku
nedjeljom naveer, a vraao se u utorak u est ujutro da stignem na trening. Nikakvi noni
klubovi, nita od toga jer ja nisam bio strunjak za to. Iskreno govorei, znao sam da sam bio
neozbiljan, da sam nenaspavan, da nisam redovno jeo i da sam radio gluposti u Malmou. Radilo
se o airhombs, ilegalno napravljenim bombama za vatromet, koje smo bacali u dvorita i jo
puno gluposti tek toliko da podignem nivo adrenalina u krvi. Iza nas je ostajao dim, sprena
trava i smee koje je let jelo u zraku. Bilo je tu jo i puno divljih vonji jer je to nain na koji ja
tunkcioniem. Ako se ne deava niu s fudbalom, onda moram nai neto to e me ispuniti
zadovoljstvom. Meni je potrebna akcija, brzina, a nisam je nalazio.

104 JA SAM ZLATAN ' MOJA PRIA Nastavio sam da gubim na teini i kao centar u
Ajaxu trebao sam biti stabilniji i puno jai. Ve sam bio spao na sedamdeset pet kilograma ili
ak i manje. Bio sam kost i koa i izgledao istroeno. Nisam bio ni na godinjem odmoru. Imao
sam dvije predsezone u roku od est mjeseci, a hrana? ta mislite? Jeo sam brzu hranu neki tost,
makarone i uz takvu hranu nestajale su i pozitivne prie u novinama. Nije bilo nita ni slino
onom Novi Zlatanov uspjeh! Umjesto toga pisali su Zlatan izvidan na terenu, Potpuno
neuravnoteen tip! On je to i to i jo su pisali i o mojim laktovima. Toliko puno praine oko
toga. Sve je poelo na utakmici u Groningenu kad je jedan iz odbrane naletio na moj lakat.
Sudija nije vidio nita, ali se bek valjao po travi. Iznijeli su ga s terena na nosilima a kasnije se
prialo da je imao potres mozga. Kad se vratio u igru, izgledao je jo uvijek izgubljeno, a
najgore od svega je bilo to to je fudbalski savez poslije studiranja TV sekvenci, odluio da me
kazni zabranom igre u pet narednih utakmica. Ba mi nisu trebala ta sranja tad i niko ne moe
rei da mi je krenulo dobro poslije odsluene kazne. Ponovo mi je naletio jedan drugi momak na
 lakat i, naravno, i njega su iznijeli na nosilima. Izgledalo je kao da sam zapoeo neku novu
glupu igru, pa iako sam izbjegao kaznu, nisam vie dobio ansu da igram dugo poslije toga. Bilo
je teko, navijai nisu bili sretni zbog toga, nisu sigurno, pa sam nazvao Hassea Borga. Jebiga,
Hasse, pa zar me ne moe ponovo kupiti? Ne misli valjda ozbiljno? Da te vratimo nazad?
Vadi me odavde! Ja ne mogu vie! Ma daj, Zlatane, nemamo mi tih para, valjda zna i sam.
Mora biti strpljiv! A moje strpljenje je bilo na izdisaju, htio sam samo da igram vie, a
nostalgija za kuom bila je sve vea, skoro neizdriva. Kao da sam bio zarobljen, pa sam opet
poeo zvati Miju, ne znajui ni da li mi ona nedostaje ili neto drugo. Osjeao sam se usamljen i
elio sam svoj stari ivot nazad. I ta sam dobio? Novi udarac. Otkrio sam da sam zaraivao
najmanje u klubu. Slutio sam to izvjesno vrijeme i na kraju se ispostavilo da je to istina. Ajaxov
najskuplji igra je imao najloiju platu. Kupljen sam da budem novi Van Basten, a ipak sam
zaraivao premalo. Razmiljao sam: Zbog ega? Nije bilo teko pogoditi. Sjeate li se rijei
Hassea Borga: Agenti su lopovi i to, sijevnulo mije kroz glavu: On mi je sve to uradio iza
lea. Pretvarao se da je na mojoj strani, a

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 10$ ustvari radio je samo za Malm FF i sebe. to
sam vie o tome razmiljao sve sam bio bjesniji. Od poetka se Hasse trudio da niko ne stane
izmeu nas, niko ko bi mogao da zastupa moj interes. Sjetio sam se kako sam smijeno izgledao
odjeven u trenerku, u onom hotelu St. Jrgen, dok su me ona gospoda u svojim najboljim
odijelima i s najboljim ekonomskim kolama potkradala, pa sam osjetio gr u elucu. Shvatite to
kako hoete, novac nikad nije predstavljao najvaniju stvar za mene ali to, da me iskoritavaju i
razoaraju, da me gledaju kao glupana koji se da prevariti i pokrasti, dovodilo me do ludila!
Zato sam uzeo stvar u svoje ruke i nazvao Hassea Borga. ta ovo znai, jebote? Imam najgori
ugovor u klubu! 0 emu ti to pria?, pravio se lud. Gdje je mojih deset posto? Osigurali
smo ih u Engleskoj. Osigurali? Jesu li oni normalni? Nita mi nije bilo jasno, moglo je biti ta
god hoe, osiguranje, plastina kesa s novanicama, kanta u pustinji. Ja hou moje pare
odmah! Nemamo, Odgovorio dii je. Moj novac je bio svezan, na neki nain uloen u neto o
emu ja nisam imao pojma i odluio sam da stvar raistim do kraja. Odluio sam da potraim
pomo nekog agenta, toliko sam tada nauio, da agenti ipak nisu lopovi. Bez dobrog agenta,
sam, u tom svijetu, nema nikakve anse. Ako se ne zatiti, brzo se sjate ona gospoda u
odijelima koja e te opuhati do zadnje pare. Uz pomo prijatelja, brzo sam naao momka, koji je
radio u IMG-u u tokholmu, a zvao se Anders Carlsson. Bio je okej, ne ba neto okretan i brz.
Bio je jedan od onih to nikad ni vaku nije pljunuo na ulici, ali ipak siguran i jak bez foliranja. I
tako mi je Anders pomogao u poetku. Sredio je sve papire od osiguranja a onda je doao
sljedei ok. Na ugovoru o mojoj prodaji, nije vie pisalo deset posto od svote prelaska. Pisalo je
osam procenata pa sam pitao: ta je sad ovo? Saznao sam da su unaprijed platili neki porez na
platu. Kakvo je to sad sranje? Porez unaprijed?! Jo nikad nisam uo za tako neto pa sam
nastavio da traim svoje: To ne moe tako! To je va novi trik i prevara! I ta mislite? Dovoljno
je bilo da Anders Carlsson prione malo i proelja sluaj, i da dobijem nazad i ona dva procenta.
Iznenada, nije bilo onog poreza unaprijed i stvari su stale na svoje mjesto im sam raistio s
Hasseom Borgom. Dobra lekcija koju

neu nikad zaboraviti. To me oprilo, vjerujte i ne sumnjajte ni sekunde da danas nemam

uvid o svoj novac, ekonomiju i uslove. Nedavno me bas Mino pitao: Koliko si uzeo za knjigu
od Bonniersa? Nemam pojma, odgovorio sam. Bullshit! Znam da zna u bobu! Naravno,
imao je pravo. Imam totalnu kontrolu. Odbijam da budem iskoriten i prevaren ponovo i
 pokuavam da uvijek budem korak ispred u pregovorima. Kako razmiljaju? ta hoe i koja im
je tajna taktika? A onda se prisjetim. Neke stvari se ne zaboravljaju. Naravno, Helena ima pravo
kad kae da se ne zadravam previe na tome: Umoran sam vie od toga da mrzim Hassea
Borga. Ali mu i ne opratam, nema anse. Tako se ne radi s mladim momcima iz predgraa koji
se ne snalaze najbolje u novim situacijama. On se pretvara da je dobar, kao drugi otac a, ustvari,
samo je gledao priliku da me popali za novac, Ja sam bio onaj u juniorima kom se nije vjerovalo
mnogo i za kog se raunalo da e se zadnji ubaciti u A-ligu. I ta se desilo... kad su me prodali za
ogromne novce, promijenili su stav. Mislili su me iscijediti do posljednje kapi. Prvo me za njih
nije bilo nikako i nigdje, a onda su svi bili tu kad se kupio kajmak. To ne mogu zaboraviti i
ponekad se pitam: Da li bi Hasse Borg uinio isto da sam bio fini sin nekog advokata? Ne
vjerujem i ve tada dok sam igrao u Ajaxu govorio sam o tome. Rekao sam otprilike ovako:
Trebao bi se priuvati. Pretpostavljam da nije shvatio ozbiljno i kasnije u svojoj knjizi je napisao
da je bio moj mentor, da se brinuo o meni. Tako! Siguran sam da mu je kasnije sve postalo
kristalno jasno. Sreli smo se ustvari u Maarskoj u nekom liftu. Bio sam tamo s dravnom
ekipom kad sam uao u taj lift. Na etvrtom spratu smo se zaustavili i meu onim to su uli bio
je i on. Bio je u gradu na nekom od svojih putovanja gdje se ulizivao nekom, popravljao je
kravatu kad me je ugledao. Hej, gdje si, ta ima?, u tom stilu, i pruio mi je ruku. Nisam se ni
mrdnuo da ga pozdravim, nita nije dobio nazad osim ledenog pogleda mojih crnih oiju.
Naravno, bio sam nervozan. Samo smo tako stajali i gledali se. Bila je to psiholoki napeta i
neugodna situacija. Potpuno hladan sam izaao dolje u aulu i samo ga ostavio iza sebe. To je bio
na jedini susret i ne, ne zaboravljam ga. Hasse Borg je osoba koju mogu podijeliti na dva dijela,
a tada u Ajaxu me sve to boljelo. Osjeao sam se prevaren i povrijeen, najloije plaen a
navijai su mi

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 107 zvidali i negodovali na moju igru. I svata se
bilo nagomilalo. I laktovi, i itavi spiskovi s mojim grekama, i ono s policijom u Industrigatanu
po devedeset osmi put, i da sam nestabilan, samo su o tome govorili. Nedostajao mi je onaj stari
Zlatan. Morao sam sluati sve te prie i svakakve misli su mi se motale po glavi zbog toga da
znate. Traio sam izlaz svaki sat i svaku minutu jer nisam htio da se predam, nikad! Nema anse!
Nisam naviknut da dobijam lako, mnogi to zaboravljaju. Nisam ja tek samo jedan od nadarenih
koji su otplesali u Evropu. Ja sam se borio i nisam posustajao i kad vjetar nije bio povoljan. I
roditelji i treneri su bili protiv mene u poetku i to me je nauilo da budem istrajan, da se
suprotstavim svima koji su protiv mene. Onaj Zlatan samo dribla, govorili su. On je takav i
onakav, i ovo i ono, jednostavno, pogrean. Sluao sam ih i nisam sluao, ali sam uvijek
nastavljao. Tada u Ajaxu stvarno sam pokuao da razumijem njihov nain ophoenja s
okolinom, kako misle i kako igraju. Razmiljao sam ta da popravim. Trenirao sam naporno i
uio od drugih. Ali svejedno nisam htio ni potpuno da odbacim svoj stil. Niko ga nije mogao
izbiti iz mene, ne samo zato to sam svadljiv i prkosan, nego zato to sam se borio, to sam se
trudio na terenu a vjerovatno sam izgledao i agresivan. To je dio mog temperamenta. I od drugih
zahtijevam jednako mnogo kao i od sebe samog. To je izluivalo trenera Coa Adriaansea.
Kasnije je izjavio da sam bio naporan, pun sebe a ja sam samo vozio svoju trku, bla bla
bla naravno, on je smio rei ta god je htio, ali se ne mislim svaati. Pristajem na igru. Trener je
boss. Mogu samo rei da sam se dobro napregnuo da zauzmem mjesto. I opet se nije nita
promijenilo. Nita se nije desilo, nita osim to smo uli da je Co Adriaanse dobio otkaz, to su
naravno bile dobre vijesti. Tad su nas potukli Henkeov Celtic na kvalifikacijama za Ligu
ampiona i FC Kopenhagen u UEFA-kupu, ali sumnjam da su ga rezultati oborili s pozicije, lo
 smo stajali dobro u ligi. Co Adriaanse je otiao zato to nije znao da komunicira s nama
igraima. Niko od nas nije imao neki kontakt s njim. ivjeli smo kao u vakumu, istina, ja volim
tough guys, a Co Adriaanse je bio zaista teak tip. Prelazio je sve granice, nije bilo poente u
njegovom diktatorskom nainu ophoenja s nama, nije imao sjaj u oku, niti je znao da uradi da
nae oi zaiskre. Naravno da smo bili znatieljni: Ko dolazi poslije njega? Jedno vrijeme se
prialo o Rijkaaru, to je nama zvualo dobro, ne zato to jedan dobar igra automatski postaje
i dobar trener, nego to je s Van Bastenom

i Gullitom, Rijkaard bio legenda u Milanu. Ipak, doao je Ronald Koeman, a njega sam
poznavao, bio je jako dobar izvoa slobodnih udaraca u Barceloni. S njim je bio Ruud Krol, jo
jedan veliki fudbaler. Odmah sam primijetio poboljanje, i da su mene bolje razumjeli, zbog
ega sam se ponadao da e sad sve krenuti nabolje. Ali ne, bilo je jo gore. Sjedio sam na klupi
pet utakmica u nizu a na jednom od treninga me Koeman poslao kui: Nisi prisutan!, derao se.
Ne daje sve od sebe. Idi kui. Naravno da sam otiao, misli su mi bile na drugom mjestu.
Nikakva velika stvar, ali ipak velike novinske rubrike. ak je i Lars Lagerbacku novinama kazao
da je zabrinut za mene, a prialo se i da mogu izgubiti mjesto u dravnoj reprezentaciji, to nije
bilo nimalo ni zabavno ni poeljno. Tog ljeta svjetsko prvenstvo se odravao u Japanu, i to je
bilo neto to sam s radou ekao. Malo sam se zabrinuo to e moj Ajaxov dres s brojem devet
biti dodijeljen nekom drugom, kao da je to neto znailo. Briga me ta stoji na leima. Ipak je to
bio znak da oni ne raunaju vie sa mnom. U Ajaxu se stalno govorilo o brojevima. Broj deset e
raditi tako i tako. Broj jedanaest ovo i ono, ali nita nije bilo tako lijepo kao devet, Van
Bastenova devetka. Bila je to posebna ast nositi je, a ako je nisi zasluio, oduzmu ti je. Tako je
funkcionisalo uvijek a sada se samo taj krug ponavljao, ja kao da nisam doprinosio dovoljno.
Naalost, neke istine je bilo u tome. Dao sam pet golova u ligi. Bilo je est sveukupno a najvie
sam sjedio na klupi pa su mi nai navijai najvie zvidali. Dok bih se zagrijavao, oni su vikali:
Nickos, Nickos, Machlas, Machlas, nije bilo vano koliko je on lo, oni samo nisu htjeli mene.
Navijali su za njega a ja sam mislio: Shity jo nisam ni poeo igrati a ve su protiv mene. Kad
bih pogrijeio u dodavanju, nastajao bi urnebes na tribinama i vikali su ponovo: Nickos,
Nickos, Machlas, Machlas. Nije samo to da nisam pimplao dobro. Znao sam i da obaram, i
naravno, izgledalo je kao da emo pobijediti u ligi. Ja se nisam mogao radovati tome. Nisam bio
zaista dio toga, i pred tom istinom se nije moglo zamiriti. Bilo nas je puno u klubu koji smo isto
mislili. Neko se morao skloniti, a to sam izgleda trebao biti ja, to mi je izazivalo greve u
elucu jer se previe prialo da sam ja centar, ali tek broj tri, poslije Machlasa i Mida. ak je i
Leo Beenhakker, moj prijatelj, dao izjavu u holanskim medijima:

MOJA PRIA / JA SAM ZUfTAH 109 Zlatan je najee igra koji zapone na napad,
ali on ne moe da dovede loptu do gola, i jo je dodao: Ako ga budemo prodavali, naravno da
emo mu pomoi da ue u neki dobar klub. To je ve visilo u zraku, a ekalo me je jo puno
slinih izjava. Koeman je lino izjavio: Zlatan je po kvalitetu na najbolji napada, ali da bi
uspio s pozicijom devet u Ajaxu mora imati i druge sposobnosti osim ove. Ja nisam siguran da
on moe da ih dostigne. I stvarno ratna rubrika je objavila: Najnovija vijest! Zlatan upisan na
listu za transfere. To je objavljeno iako se zapravo nije tano znalo ta je istina a ta nije.
injenica je da sam kupljen za mnogo para a bio sam razoarenje, i ja sam to osjeao, vjerujte:
kao da sam bio razotkriven u prevari kao neka previe reklamirana zvijezda. Nisam ispunio
oekivanja. Bila je to moja prva velika prepreka. Ipak sam odbijao da odustanem, htio sam to i
da pokaem. Ta misao je rasla u meni i danju i nou, iskreno govorei nije mi to izlazilo iz
 glave, hoe li me prodati ili nee. Morao sam da im pokaem kakav sam, ta god da se desi. Ali
kako kad me nisu putali u igru? Kao uhvaen u klopku, beznadeno sam skakao s klupe: Jesu li
oni ludi, ta rade? Sve je liilo na igru juniora u Malmo FF. Tog proljea smo se kvalifikovali za
finale holandskog kupa. Trebali smo se sresti s Utrechtom na De Kuipu u Rotterdamu, isti onaj
stadion na kojem se igralo Evropsko prvenstvo dvije godine ranije, i bilo je enormno
interesovanje publike za utakmice. Bio je dvanaesti maj 2002. Publika je arila i palila na
tribinama. Za Utrecht je Ajax bio najjai protivnik. Nijedan tim nije bilo vanije pobijediti kao
Ajax i navijai su bili ludi od mrnje za revanom poslije nae pobjede u ligi. Ta mrnja se
mogla skoro opipati rukom a za nas je to bila ansa da ponovo pobijedimo i dokaemo da smo se
vratili na scenu poslije nekoliko tekih godina. Naravno, mene nisu raunali da uestvujem u
tome. Sjedio sam na klupi cijelo prvo poluvrijeme i jedan vei dio drugog, gledao kako je
Utrecht poveo s 2:1 poslije jednog kaznenog udarca i vjerujte, nije mi bilo lako da samo gledam.
Nama je ponestajalo zraka dok su Utrechtovi navijai sve vie divljali a nedaleko od mene,
Koeman. s crvenom kravatom, tonuo u depresiju. Izgledao je potpuno bezvoljno. Uvedi me sad,
mislio sam. i stvarno me uveo u igru u sedamdeset osmoj minuti. Neto mora da se deava,
naravno, a ja sam bio nestrpljiv. Bio sam obiljeen pa sam htio sve odjednom, kao obino te
godine, a mi smo samo valjali loptu, minute su prolazile izgledalo je ve kao izgubljena
utakmica. Nikako nam nije ilo pa sam odvalio jedan SJGURAN udarac za koji sam mislio da e
ui u gol. ali sam samo pogodio preku.

I IU JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Bilo je gotovo, isteklo vrijeme s nekoliko minuta
produetka, koje ja ni tada nisam smatrao beznadenim. Protivniki navijai su ve slavili na
tribinama. Zavijorile su se njihove crvene zastave preko cijelog stadiona, i ule su se i navijake
pjesme i vriska, a ostalo je jo trideset, dvadeset sekundi do kraja. Tada je izbaena jedna duga
lopta u kazneni prostor koja je prola pored veine njihovih bekova i zaustavila se kod
Wamberta, jednog od Brazilaca u naem klubu, koji je vjerovatno bio u ofsajdu, to sudije nisu
vidjele, a to je njemu dalo priliku da zapuca po golu. To nije bilo normalno, bili smo spaeni u
zadnjim sekundama dok su se Utrechtovi fanovi oajno hvatali za glave. Jo nije bilo sve
gotovo. Igrali su se produeci. Mnogo se kupova odluivalo u produecima u to vrijeme,
najee s golden goal ili sudden death, kako se to zove u hokeju. I to se desilo i sada. Onaj ko
da gol sada, dobija utakmicu. Stajalo je samo pet minuta kad je doao jedan dobar ut s lijeve
strane, primio sam loptu na grudi, bio sam dobro stijenjen, ali sam se ipak okrenuo i zapucao
lijevom, ne ba sjajan udarac. Lopta je odskakivala po travi. O moj boe, ipak je bila dobro
plasirana i ula je u gol a ja sam skinuo dres i potrao nalijevo, potpuno lud od sree, onako
mrav kao kostur. Mogli su rebra da mi prebroje. To je bila jedna teka i naporna godina. Pod
takvim pritiskom i moja igra se zakovala jedan dugi period. Ali tada sam se vratio. Bio sam tu
meu njima na svom mjestu. Pokazao sam im svima a stadion je gorio. Osjeao sam vibracije
potpune sree i razoarenja koje je dolazilo s tribina stadiona. Najbolje se sjeam Koemana kad
je dotrao do mene i viknuo u moje uho: Thank you very much! Thank you very much! Ne
mogu vam opisati tu radost, samo sam trao okolo s ostalim iz postave i osjeao ogromno
olakanje.

Z A N J U S A M B I O tipini avolji Jugovi, sa zlatnim satom, otvorenim autom,

jakom muzikom, definitivno neko ko nije bio za nju. Ali ja to nisam znao. Osjeao sam se silan
u svakom pogledu, sjedio sam u svom Mercedesu SL ispred Forex mjenjanice kod Centralne
eljeznike stanice u Malmu dok je moj mlai brat, Keki, mijenjao novac. Fudbalska sezona u
 Holandiji je bila zavrena i moglo je biti prije ili poslije Svjetskog prvenstva u Japanu, ne znam,
to nije ni vano, bio sam tu i ta djevojka je istrala izbezumljena iz taksija. Bila je ljuta zbog
neeg. Ko je sad ona?, pomislio sam. Nikada je prije nisam vidio iako sam prilino dobro
poznavao Malmo. Bio sam u Malmu uvijek kad sam imao priliku i mislio sam da poznajem sve
u gradu. Ali tu djevojku... Gdje se ona skrivala? Nije bila samo lijepa, imala je i stav, u stilu, ne
zanovijetaj, uz to je bila neto starija od mene i to mi je bilo jako uzbudljivo. Raspitivao sam se
ko je ona. Kakva je to djevojka? Od jednog poznanika sam saznao da se zove Helena. Okej,
Helena, pomislio sam. Helena. Ponavljao sam u sebi. Nisam mogao da je zaboravim. Tad nita
vie nije bilo od toga. Puno toga se dogaalo oko mene, bio sam uurban i iao sam dalje, nita
me nije zadravalo. Tih dana sam ponovo otputovao za tokholm s dravnom reprezentacijom i
ne znam odakle samo izviru te lijepe djevojke u tom gradu? To nije normalno, bilo ih je
posvuda. S nekoliko drugova svratio sam u Caf Opera i, naravno, nastala ie guva kao obino,
po navici sam pogledom ispitivao situaciju: je li neki problem na vidiku? Ima li nekoga ko
izaziva? Uvijek ima takvih. Za veliko udo takvih nije bilo. Ali su nas zato mnogi snimali, ak i
ne pitajui nas. Pucaju snimke moga lica a ja se smrknem i to se ponavlja. Razgledajui uokolo
ugledao sam je. wow, to je ona iz Forexa u Malmu. Priao sam joj i poeli smo askati: Zdravo,
zdravo, jesi li i ti iz Malrnoa, i ona je poela priu o sebi, ja radim ovdje, bavim se tim i tim, a ja
nita nisam razumio. Takve prie o karijeri su tada za mene bile neshvatljive i vjerovatno sam
bio prilino nadmen. Tako sam se

112 JA SAM ZLATAN MOJA PRIA ponaao kad sam bio vani. Nisam elio pustiti
nekoga preblizu. Poslije sam se obino kajao to nisam bio ljubazniji, i bio sam sretan kad sam
je ponovo ugledao u Malmou. Onda sam poeo izlaziti da bih je viao. Imala je crni Mercedes
koji je obino stajao parkiran na Lilla Torgu pored kojeg sam se i ranije esto vozikao, sad
posebno. Vie nisam imao Mercedes SL nego crveni Ferari 360. Cijeli grad je znao da imam taj
auto. Bilo je puno dobacivanja. Pogledaj, pa to Zlatan vozi!, i to je bilo tano, ovaj auto nije
bila dobra ideja ako sam elio biti neprimijeen. Ali treba da znate da su momci koji su mi
prodali Mercedes obeali da u biti jedini koji ga imam u vedskoj. Ma to je bio samo prodajni
trik. Isti takav sam ba tog ljeta vidio u gradu i odmah sam pomislio: Neka se nose doavola, ja
ga ne elim vie imati. I onda sam pozvao one koji su prodavali Ferrarije i pitao da li imaju neki
poseban. Da, naravno, imali su i ja sam se odvezao i zamijenio moj SL za Ferrari. Bilo je to
malo idiotski jer ba tada i nisam bio pri parama. Ali nije me bilo briga. Bio sam ponosan na
svoje automobile, to je jednostavno bio dio mojih principa i zato sam se sad vozio okolo svojim
Ferarijem i osjeao sam se izvrsno. Helenu sam ponekad viao u njezinom crnom Mercedesu i
razmiljao: Moram uiniti neto, ne mogu je samo gledati. Od jednog poznanika sam dobio broj
njenog mobilnog telefona i jedno vrijeme sam se dvoumio. Da li daje pozovem? I poslao sam joj
SMS poruku u stilu Zdravo, zdravo, kako si? Vidi li me ponekad? I zavrio rijeima: Onaj s
onim Crvenim. Mislio sam onaj s crvenim Ferarijem, svakako. I stvarno, odgovorila je: Ona s
Crnim. Pozdravila je i pomislio sam: Moda je ovo neki poetak, ta znam. Pozvao sam je i
sreli smo se, nita posebno u poetku, obino smo ruali zajedno, jednom bili i na njenom
imanju na selu. Gledao sam namjetaj, tapete i kaljeve pei, sve to je, moram priznati, ostavilo
snaan utisak na mene. Bilo je to neto sasvim novo za mene. Nikada ranije nisam sreo djevojku
koja je ivjela sama na taj nain. Jo uvijek nisam razumio ime se ona ustvari bavila i ta je
radila. Znao sam da radi za Swedish Match i primijetio sam da ima visok status u brani. I to mi
se dopadalo. Nije bila kao mlade djevojke koje sam ranije sretao. Nita meu nama nije bilo
histerino, bila je tako samouvjerena. Voljela je automobile kao i ja. Pobjegla je od kue sa
 sedamnaest godina i poela da ivi od svoje zarade. Ja za nju i nisam bio ba neki superstar ili
kako ree: Daj, doi sebi, Zlatane, pa nisi ti ba Elvis koji je upravo sletio s neba. Bio sam
luckasti mladi koji se runo oblai i koji je jo uvijek potpuno nezreo. Ponekad me zadirkivala
zbog toga.

MOJA PRIA/JA SAM RUTA 113 Evil super bich de lux, odgovarao sam na
zadirkivanje zato to je ona imala obiaj trati okolo u neobino visokim potpeticama, uskom
dinsu, krznu i sve u tom stilu. Bila je kao Tony Montana u Scarfaceu, samo djevojka, dok sam
ja skitao okolo u trenerci. Toliko smo bili razliiti da se ba to inilo ono pravo kod nas. Treba li
da napomenem da nam je bilo vrlo zabavno. Zlatane, ti si skroz luckast. Ti si tako prokleto
zabavan, govorila je i ja sam stvarno vjerovao da ona tako misli jer sam se divno osjeao u
njenom drutvu. Ali ipak, ona je dolazila iz dobre familije iz Lindesberga, iz familije u kojoj se
jedni drugima obraaju Mili, budi tako dobar i dodaj mi mlijeko, dok smo se mi u mojoj
porodici svaali preko stola i galamili jedni na druge. esto uope nije razumjela ta ja kaem.
Ja nita nisam znao o njezinom svijetu a ona nita o mom. Bio sam jedanaest godina mlai od
nje, ivio u Holandiji i bio otkaeni tip s kriminalnim drutvom. I to nije bila ba neka perfektna
preporuka. U toku ljeta organizovala je zabavu u Bstadu. Bilo je to u vrijeme teniskog turnira s
poznatim zvijezdama i pripadnicima visoke klase. Kad sam se ja pojavio s nekoliko prijatelja na
zabavi, nisu nas htjeli pustiti unutra. Ili tanije nipoto nisu eljeli pustiti moje drugare. Stalno se
neto slino dogaalo u vremenu naeg nastojanja da budemo zajedno. Igrao sam naprimjer u
dravnoj reprezentaciji u Rigi. Igra nam ba i nije bila za neku pohvalu, bilo je 0:0 protiv Latvije
na Svjetskom prvenstvu. Kasno naveer sletjet emo u tokholm. Olof Mellberg, Lars
Lagerbck i ja odsjeli smo u Scandic Park Hotelu, ali nisam mogao spavati. Uvijek teko
spavam poslije utakmice, posebno ako sam loe igrao. Odluio sam da, umjesto spavanja, s
nekoliko prijatelja izaem u grad do Spy bara na Stureplanu. Bilo je kasno. Nisam stajao dugo u
baru kad mi je prila neka djevojka i ba se napadno nabacivala. Naravno drugari su bili u
blizini. Ako me vidite da sam negdje izaao, budite sigurni da nisam sam i da imam nekoliko
dobrih prijatelja okolo. I ne samo zato to se stalno dogaa neka halabuka oko mene, naprosto
takav sam i lako upadnem u neku frku. Ali mi se drimo zajedno i meni to nimalo ne smeta.
Naravno da nekad i planem brzo. Ta djevojka je pretjerala i poela provocirati. Odjednom se
pojavio njezin brat i povukao me sebi. Nije smio to uraditi. S mojim prijateljima ne smije se tako
igrati. Jedan od njih ga je uhvatio a drugi nju, i znao sam da e biti neugodnosti i da ja u tome
ne elim uestvovati. elio sam izai van, to prije van, ali bio sam prvi

put u tom Spy baru, bilo je kasno, bila je guva i nisam mogao pronai izlaz.

MOJA PRIA / M SAM ZUTAM 115 Umjesto na izlazu naao sam se u toaletu. Bio sam
nervozan, upravo sam igrao u dravnoj reprezentaciji gdje nisam ba blistao, ve sam vidio
novinare kako se naslauju. Vidio sam naslove i skandal. Ba tada se na vratima toaleta, pojavio
uvar i od tog trenutka vie nita nije bilo isto. Vlasnik eli da napusti bar. Pozdravi tu
svinju i reci da ja nita vie ne elim ovdje, odgovorio sam ljutito. On me je, s jo nekoliko
uvara, ispratio do izlaza. Bilo je oko pola etiri ujutru, to znam, jer me je uhvatila nadzorna
kamera. I ta mislite? Jesu li se oni to postavljaju i kontroliu kamere, pridravali zakona 0
uvanju tajne i ostalog kad su ugledali fotografiju? Pa, ne bi se ba reklo. Fotografija se nala u
Aftonbladetu, ali i u svim drugim novinama. Zamislite, ispalo je kao da sam ja pretukao sedam
osoba. Sve novine su pisale o skandalu. Lino sam bio prijavljen za uznemiravanje u lokalu,
 tako kau. Uznemiravanje? Moete li to shvatiti? Bolesno, kao i uvijek. A oni koji su napravili
skandal o meni, napravili su i medijsku karijeru. Zbrisao sam u Amsterdam. Trebali smo igrati u
Ligi ampiona protiv Lyona. Odbio sam razgovarati s novinarima. Mido je govorio u moje ime.
Mi problematina djeca pomaemo jedni drugima. Ali iskreno reeno, prevrilo je svaku mjeru, i
uope me nije iznenadilo kad se pokazalo da se Aftonbladet pobrinuo da me ta djevojka prijavi i
ja sam zvanino objavio: Ja u tuiti te novine. I ta mislite? Nisam nita dobio, samo izvinjenje.
Od tada sam poeo bivati oprezniji. Poeo sam se mijenjati. Pokuavao sam i da razumijem
novinare, ni ja ne bih volio itati masu hvalospjeva: Zlatan trenira, Zlatan je pametan, Zlatan
vodi rauna o sebi. Ne, nikako. Ali ovo je stvarno prelo svaku granicu, traio sam nain kako da
skrenem panju javnosti na svoju igru. Dugo se nita pozitivno o tome nije pisalo. Cijelo
Svjetsko prvenstvo je bilo veliko razoarenje, novinari to nisu pratali. 1 ja sam imao tako velika
oekivanja iako se jedno vrijeme inilo da na njemu uope neu uestvovati. Lagerback i
Soderberg su me na kraju ipak odabrali. Meni su obojica bila draga, posebno Soderberg, koji je
bio omiljen u itavom timu. Na jednom treningu sam ga zagrlio i podigao iz iste radosti.
Polomio sam mu dva rebra. Jedva da je mogao hodati poslije toga. Sobu sam dijelio s
Andreasom isakssonom. Bio je tada trei uvar mree, dobar deko. Ali kakve navike! Iao je u
krevet u devet naveer dok sam ja sjedio u sobi. Jednom tako umirem od dosade kad odjednom
mi zazvoni mobilni i ja pomislim

MOJA PRIA / M SAM ZUTAM 115 pokazati djeci, neto to je Zlatana gotovo
pogodilo u lice. S Midom je as bilo dobro, as loe. Koeman ga je naprosto izbjegavao. Bio je
jo jedan mladi s nama, Rafael van der Vaart, Holananin, nadmen tip kao i veina bijelih
momaka u timu, samo to on i nije pripadao nekoj vioj klasi. Odrastao je u kuici za
kampovanje i ivio kao Ciganin. Igrao je fudbal na ulici s pivskim flaama kao golovima i to je
izotrilo njegovu tehniku. Imao je samo deset godina kad je primljen u Ajaxovu fudbalsku
akademiju za mlade talente. Trenirao je naporno i, naravno, bio je dobar. Godinu ranije
proglaen je najboljim evropskim talentom u fudbalu ili tako neto. Ali pokuavao je biti strog,
elio je da se vidi i da je on voa. Od poetka se osjetila konkurencija izmeu nas dvojice. ansu
da igram protiv Lyona dobio sam kad je taj Holananin povrijedio nogu i nije mogao igrati.
Mido isto nije igrao. Bio je to moj debi u Ligi ampiona - nikad prije nisam igrao u
kvalifikacijama - to je bilo tako, moj san se napokon ostvario, a atmosfera na stadionu je bila
jebeno nevjerovatna. Mnogi moji drugari su doli, nabavio sam im i karte blizu gola. Vjerovao
sam da e imati ta da vide i u golu. Sjeam se da sam dobio loptu od Jari Litmanena, Finca.
Dopadao mi se. Litmanen je igrao za Barcelonu i Liverpool i upravo je preao kod nas i odmah
me je pogurao. Mnogi momci u Ajaxu igrali su najvie sami za sebe. Vie od svega eljeli su biti
prodani nekom veem klubu i esto mi se inilo da smo se vie takmiili izmeu sebe nego
protiv protivnikih klubova. Ali Litmanen je stvarno bio timski igra. On je radio prave stvari.
Kad sam dobio loptu, potrao sam niz liniju sa strane, ali su me napala dva igraa iz odbrane,
jedan ispred mene a drugi s desne strane. Mnogo puta sam bio u slinoj situaciji i neprestano
sam ih analizirao. Bila je to ista situacija kao protiv Henchoza u utakmici protiv Liverpoola, ali
sada su bila dvojica i napravio sam dribling na lijevo, oba igraa iz pozadine bili su oko mene.
Ugledao sam otvor izmeu njih, kao mali prolaz i prije nego sam uspio razmisliti, preao sam ih
i naao se ispred gola. Vidio sam jo jedan otvoren prostor i utnuo. Nizak udarac koji je
pogodio stativu i uao u gol. Bio sam kao lud! Nije to bio samo gol, bio je to lijep gol. Potrao
 sam kao lud prema mojim drugarima koji su sjedili u dugom redu i navijao s njima, i cijeli tim je
doao za mnom, totalno ludilo, i ne dugo poslije toga dao sam jo jedan gol. Pa to nije bilo
normalno! Bila su to dva gola u mojoj prvoj utakmici u Ligi ampiona, i poele su glasine da me
ele u Romi, a i u Tottenhamu.

MOJA PRIA/JA SAM ZUTAN 7/7 Bio sam u usponu, mislio sam, ako se ovo s
fudbalom rijei, za mene nee postojati ni jedan jedini problem na svijetu. Ali u mom privatnom
ivotu i nije ba bilo sjajno. Jednostavno i nisam imao neki ivot. Nalazio sam se u vakumu.
Vrlo esto sam bio kod kue i pravio gluposti. Odravao sam kontakt i s Helenom, uglavnom
preko SMS-a. Nisam imao pojma ta mi to radimo. Da li je to bila neka glupost ili neto drugo?
U oktobru smo igrali utakmicu protiv Maarske za odlazak na Evropsko prvenstvo na Rasundi.
Bilo je divno vratiti se. Jo nisam bio zaboravio slavlje od prole godine. Svejedno, nije poelo
dobro i neke tokholmske novine su ve pisale da sam ja samo jedna napuhana figura koja se
gura naprijed. Utakmica s Maarskom bila je vana za nas. Ako izgubimo, elja o odlasku na
Evropsko prvenstvo ostat e samo san. Trebali smo se dokazati. Ali poslije samo etiri minute,
Maarska je dala gol i inilo se da vie i nije vano koliko ansi mi imamo. Nismo uspjeli
izjednaiti i izgledalo je da smo izgubili utakmicu. Ali u sedamdeset etvrtom minutu Mattias
Jonson mi je nabacio visoko loptu i ja sam skoio da je udarim glavom. Golman se bacio prema
meni pokuavajui da udarcem ruke odbaci loptu. Ne znam da li je loptu uope dodirnuo, ali
mene je u svakom sluaju nokautirao i sve mi je odjednom postalo crno. Skljokao sam se. Bio
sam odsutan nekoliko sekundi i kad sam doao sebi igrai su stajali u krugu oko mene a ja nisam
nita shvatao: O emu se radi? ta se dogaa? Na tribinama je bilo buno a momci su izgledali i
zabrinuto i radosno u isto vrijeme. Bio je gol! rekao je Kim Kallstrom Stvarno? Ko je dao
gol?, pitao sam. Ti, ti si udarcem glave dao gol. Osjeao sam se loe i povraalo mi se.
Donijeli su nosila, poloili me na njih i iznijeli. S tribina su se uli povici: Zlatane, Zlatane.
Cijeli stadion je vritao i ja sam mahnuo publici. Okej, rezultat je bio izjednaen, ali trebalo je
da odemo na prvenstvo. Kim Kallstrom je imao ist penal u posljednjoj minuti i toga u se
uvijek sjeati jer sam se tada osjeao tako loe a u isto vrijeme tako dobro. Nije prolo mnogo
vremena a ja sam se razbolio od najgore mogue groznice od koje obolijeva samo dvjesta
pedeset ljudi u ovoj zemlji. U isto vrijeme dogodilo se neto neoekivano to je inae
promijenilo moj ivot. Bio je dan uoi Boia. Bio sam kod mame. Poetak sezone moda nije
bio briljantan, ali ja sam bio vrlo sretan i pored svega. Dao sam pet golova u ligi ampiona,
zapravo daleko vie nego u holandskoj ligi, i sjeam se da mi je

MOJA PRIA / JA (AM ZLATAN 119 Koeman rekao: Hej, Zlatane, tu je i liga, ali ja
funkcioniem na taj nain. Bolji protivnik me pokree, i u svakom sluaju sada sam bio kod
kue u Rosengardu, Bili smo slobodni do poetka januara kad smo trebali imati rekreativni
trening i utakmicu u Kairu. Odmarao sam se kod majke. Stvarno sam trebao odmora. Ali kod
mame je bilo tijesno, galamilo se i vriskalo. Svi su se peli na glavu jedni drugima. Nigdje nije
bilo ni trunke mira. Da nabrajam, tu smo bili mama, Keki, Sanela i ja. Provodili smo Boi kao i
svi drugi, jednostavan ruak oko etiri poslije podne i poslije ruka dijeljenje poklona. Naravno,
to je znalo biti vrlo prijatno. Ali tad za to nisam imao previe snage. Boljela me je glava i imao
sam bolove u cijelom tijelu. Trebao sam se negdje skloniti, nai malo mira ili bar razgovarati s
nekim van porodice. Pitao sam se: Koga bih mogao pozvati? Za Boi su svi zauzeti sobom.
Boi je svetinja. Ali ipak, moda, Helenu? Pokuao sam. Ne zato to sam se posebno nadao. To
je ena koja je neprestano radila i trebalo bi da je kod svojih roditelja u Lindesbergu. Ali, ne, ona
 je odgovorila i bila je na svom imanju, sama. Kasnije mi je rekla da ne voli Boi. Osjeam se
tako loe, rekao sam. Jadniak. Nemam snage za ovaj cirkus u kui. Doi ovamo, rekla
je, ja u se brinuti o tebi. Iskreno reeno bio sam malo zateen. Ranije smo, najee pili kafu,
jo uvijek nisam prespavao kod nje, ali zaudo to je ilo perfektno, to sam osjetio: Sorry,
mama, moram ii, rekao sam neto sam u tom stilu. Zar nee Boi slaviti s nama? Sorry,
pred kuom me Helena potapala, okolo je sve bilo tiho i mirno, ba onako kako mi je i trebalo.
Bilo je stvarno divno i nije bilo udno biti s njom umjesto s porodicom. Bilo je i prijatno i
prirodno u isto vrijeme. Ali nisam bio zdraviji. Imao sam i dalje temperaturu, sljedei dan je bio
praznik, obeao sam da u taj dan posjetiti oca. Otac ne slavi Boi. Sjedi sam kod kue i bavi
se kao i obino svojim stvarima. Poslije onoga to se desilo na stadionu 1 u Malmou, bili smo u
sjajnim odnosima. Zaboravili smo ono vrijeme kad je bio odsutan, kad se nije previe brinuo za
mene. Od tada je vie puta dolazio na moje treninge, nekoliko puta gledao utakmice, upravo kao
poast njemu promijenio sam ime na dresu, umjesto Zlatan uzeo sam Ibrahimovi. I ovaj put je
bio pijan i nije mogao vladati sobom, ja sam se samo okrenuo i vratio Heleni.

>*tf JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA vino pije kao mlijeko. Ali ne, ne, ne! Treba
sjesti i piti polako. Poeo sam shvatati. Naravno nije uope bilo jednostavno promijeniti me.
Nastavio sam putovati za Malmo i ne samo zbog uivanja. Jednog dana sam s nekoliko prijatelja
otiao do Heleninog imanja i valjali smo se po njezinom travnjaku i ona je potpuno poludjela i
vrisnula je da je trava bila pograbljana i meka, a mi smo sve unitili. Grizla me savjest. Moram
neto uraditi, pomislio sam. Poslao sam mlaeg brata da pograblja travu. Ali mi u familiji
nemamo pojma o grabljanju trave i grabuljama. Brat i nije napravio ba neki uspjean posao,
ponovo mi je rekla da sam glup. Ali je ipak bilo zabavno. Neki drugi put sam joj kupio Sony
Vaio, laptop. A onda smo se posvaali i ja sam pomislio da mi ona treba vratiti kompjuter. I tako
je moj mlai brat, Keki, dobio novi zadatak. Idi i uzmi moj kompjuter, rekao sam Kekiju. On
je posluan, tanije ponekad. I otiao je. Ali ta mislite ta se dogodilo? Ma, njoj nije padalo na
pamet da kompjuter vrati. Poslije toga zadugo nismo bili prijatelji. I sve je bilo velika zbrka.
Izmeu ostalog i frka s takozvanim airbombama. Poznavali smo u to vrijeme momka koji je
drao kiosk za virle u Malmou. Nije bio lo, naprotiv. Dogovorili smo se da ga malo dignemo u
zrak, samo onako iz zezanja. Dobro, ne ba njega, ali neke stvari okolo. Airbombu smo kupili od
momka koji ih je ilegalno pravio. Trebao nam je i auto koji nije bio povezan s nama, a poto sam
ja znao da Helena ima kontakte, pozvao sam je i pitao: Moe li mi nabaviti dip? Naravno da
je mogla i nabavila nam je Lexus mislei da nam treba za neto dobro. Ali mi smo se odvezli do
kioska i ubacili bombu u potansko sandue. Sandue je naprosto odletjelo u zrak, razbijeno u
sedam milona komada. I isto vee, kad smo ve bili u akciji, pozvali smo Kekija. eli li se
malo zabavljati?, pitali smo. Naravno da to uope nije elio. Ali mi smo se dovezli do kue
njegove djevojke gdje su oni spavali i tamo bacili dvije bombe u njezin vrt. Ma, kako je to puklo
i kako je to zadimilo. Trava i zemlja su letjeli u zrak. I djevojka je skoila: Doavola, ta je sad
ovo? Keki se pravio lud: Boe dragi, ta to moe biti? udno? Strano. Ali, naravno, znao je,
bila je to momaka zezancija koju sam ja trebao i jo uvijek mi se ponekad dogaa. To vrijeme u
Ajaxu je bio moj najlui period u ivotu. Sve dok me Mino Raiola i Fabio Capello nisu doveli u
red. Sjeam se kada sam kupovao namjetaj za starijeg brata u Ikei. On je mogao
 da izabere sve to eli. U to vrijeme ve sam poeo pomagati svojoj porodici. Za mamu
sam kupio kuu u nizu u Svagertorpu i automobil za oca, naravno. Mada je on i bez toga bio
jako ponosan na mene i apsolutno nije elio da mu neto kupujem. Dok smo kupovali u Ikei, sa
mnom je bio i jedan moj prijatelj, gurali smo stvari u kolicima za potroae. Jedna kolica su
otila predaleko, prola kasu, moj prijatelj je bio mudar i ja sam ga podrao: Nastavi samo, idi,
idi. Na taj nain smo dobili veliki dio stvari dabe i to nam se dopadalo. Nemojte misliti da je u
pitanju bio novac. Ne, nije to. Bio je to izazov. Adrenalin. Kao u djetinjstvu u robnoj kui.
Samo, naravno, ponekad to izazove probleme i bude teko. Kao ono s dipom, naprimjer. Taj
auto je vien na nekom sumnjivom mjestu i o tome se izvjetavalo uzdu i poprijeko. I to je
Heleni bilo jako neugodno. Govorilo se: Boe dragi, taj auto koji si ti iznajmila dovodi se u
vezu s jednom eksplozijom. Imala je teke dane zbog mene, oprosti Helenall onda to s Porsche
Cayenne. Ona ga je iznajmila za nas na isti nain kao dip. Ali mi smo s njim sletjeli u jarak na
putu kui iz Bastada. Naravno da je Helena poludjela i zbog toga. I to je razumljivo. I povrh
svega toga provaljeno joj je u kuu. Helena je naporno radila, ne samo kao trgovaki putnik ve
je radila i po restoranima da bi mogla kupiti sebi to imanje. I imala je jako lijepe stvari,
namjetaj, motor i stereo ureaje. Ona je ba krvavo radila da bi sve to imala, znam da joj je bilo
bolno da neko provali u kuu i odnese njezin Bang, Olufsen stvari i puno ostalog. Ja to stvarno
razumijem. udno je da je Helena vjerovala da ja znam ko je to uradio. Ona to jo uvijek
vjeruje. Ali ja stvarno neman pojma. Kunem se. Meu mojim starim drugovima sve se brzo
sazna. Uglavnom saznamo sve loe to se dogodi. Jedne noi neko je skinuo tokove s mog
Mercedesa dok je bio parkiran ispred majine kue. Saznao sam za krau oko pet sati ujutru.
brzo se sve racukv vani su bili i policija i novinari. Ostao sam u kui, nisam htio da me vide.
Poeo sam se raspitivati i ubrzo sam saznao ko je to uradio. Poslije sedam dana dobio sam
tokove nazad. Ali ko je provalio u Heleninu kuu nikada nisam saznao. Ponekad ne shvatam da
je ona imala toliko strpljenja sa mnom. Dobila je jednog malog luaka za vrat. Ali ona je imala
snage, bila je stroga i mislim da je vidjela bar malo rezultata. Ranije sam uglavnom bio usamjen
i nisam imao s kim razgovarati, posebno o svakodnevnici ili o tome to me titalo. Ali sada sam
stekao neke navike i dobio neto za im sam e

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN Helena je dolazila sve ee kod mene, bili smo kao
porodica, posebno otkako je ona nabavila tog debelog psia Hoffa koga smo hranili picama i
mocarelom u Italiji. To je bilo tada kad je moja karijera bila u punom usponu a ja dobio priliku
za revan.

On je bio neto poput Coa Adriaansea. Htio je biti diktator bez imalo sjaja u oima. Kao
igra, nikada nije bio neto posebno dobar, ali u Holandiji je visoko kotirao, jer je kao trener
osvojio Ligu prvaka s Ajaxom i dobio ak i neki orden od vlade za to. Van Gaal je volio govoriti
o taktici. Bio je jedan od onih u klubu koji su govorili o igraima kao o brojevima. To je zvualo
kao: petica ide ovdje, estica tamo, i bio sam sretan kad nije bio tu. Da, ali u Portugalu mu nisam
mogao pobjei. Morao sam na razgovore kod Van Gaala i Koemana i sluati kako su izgledale
moje igre u prvoj polovici ove sezone. Da je to prava procjena i sastanak s ocjenama koje su
voljeli u Ajaxu, saznao sam im sam zakoraio u sobu i sjeo ispred Van Gaala i Ronalda
Koemana. Koeman se smijeio, a Van Gaal izgledao ljut. Zlatane, rekao je Koeman. Igrao si
odlino, ali tvoja ocjena je samo osam. Nisi nita uinio u odbrani. Dobro, dobro, rekao sam i
 elio otii. Koeman mi se sviao, ali nisam se mogao nositi s Van Gaalom, i mislio sam: Super i
osmica je dobra. Mogu li ii sada? Zna li kako se igra u odbrani? Van Gaal se mijeao u
razgovor, pa sam primijetio da je Koeman iritiran i jako ljut. Nadam se da znam, odgovorio
sam. Tada je Van Gaal poeo objanjavati i vjerujte mi, ja sam to uo i prije. Ona stara pria o
tome kako broj devet, to jest ja, brani desno kad desetka ide na lijevo i obrnuto, a on je nacrtao
puno strelica i zavrio prilino otro: Jesi li shvatio? Razumije li? Ja sam to shvatio kao
napad. Moete probuditi svakog igraa u tri sata u noi, rekao sam, i pitati ta treba da uradi
u odbrani, i odgovorit e u snu kuda e devetka a kuda desetka. Mi to znamo, a znamo i da si to
ti izmislio. Trenirao sam ja s Van Bastenom i on misli suprotno. Molim? Van Basten kae
da broj devet treba uvati snagu za napad i davati golove, i iskreno govorei, sad ne znam koga
da sluam, Van Bastena koji je legenda ili van Gaala?, rekao sam i naglaavajui ime Van
Gaala, kao da je bio neka potpuno beznaajna figura, i ta mislite? Je li Van Gaal bio sretan zbog
toga? On se sav zacrvenio. Koga bi trebao sluati, legendu ili Van Gaala? Moram ii sada,
rekao sam i izaao.

MOJA P81A/M SAM ZLATA* 125 Prialo se da je Roma jo zainteresovana za mene a

njihov trener je bio Fabio Capello. Prialo se i da bi mogao lako poslati na klupu ili ak izruiti
bilo koju fudbaisku zvijezdu. Upravo je Capello trenirao Van Bastena u Milanu tokom njegovog
vrhunca, inei ga boljim nego ikad, i naravno, razgovarao sam s Van Bastenom o tome: ta
kae? Zar Roma nije strana? Bih li ja mogao igrati tako? Ostani u Ajaxu rekao je on;
Mora se razviti kao napada prije nego doe u Italiju. Zato? Ovdje je puno tee. U
Ajaxu moda dobije pet ili est ansi za gol na utakmici, ali u Italiji, to e biti samo jedna ili
dvije anse, i mora biti u mogunosti da ih iskoristi, i svakako tu sam se morao sloiti s njim.
Jo nisam bio potpuno oputen. Jo uvijek sam davao premalo golova, i imao puno toga da
nauim. Trebao sam biti efikasniji kad sam ispred gola. Ipak Italija je bila moj san od poetka i
vjerovao sam da bi se moj stil uklopao tamo. Zato sam potraio mog agenta, Andersa Carlssona:
ta je? ta si sad smislio? Oito, Anders je htio pomoi. Raspitao se i ubrzo mi se javio. Ali
ta mi je imao rei? Southampton je zainteresovan, kazao je. ta! Doavola! Southampton!
Je li to moj nivo? Southampton! Ba tada sam kupio Porsche Turbo. Bio je predivan, ali
iskreno, bilo ga je preopasno voziti. Osjeaj je takav kao da vozi go-kart. Vozio sam kao lud.
Jedan prijatelj i ja smo s njim divljali u Smalandu, malo izvan Vaxjoa, i da, ja sam dodavao gas
malo jae. Dizao sam ga na dvije stotine i pedeset. Nita neobino za mene. Kao da sam traio
upravo to, da ujemo policijske sirene. Policajci su bili iza nas, a ja mislio: Okej, jo jedna
stvarna ivotna situacija, to uiniti? Mogu zaustaviti i izviniti se i dati im vozaku na jedno
vjerne. Ali iskreno, jesam li htio da budem udarna vijest? ta sam htio? Da li bi mi rasprava o
Zlatanu kao manijaku na cesti, pomogla u karijeri? Teko! Pogledao sam nazad. Bili smo na
cesti s malo vozila s druge strane, a poUeaki su bili otprilike etiri automobila iza nas. Doli su
niotkuda, kao da su ekali negdje, imao sam holandske tablice. Nisu mi mogli ui u trag, znao
sam to, pa asf pomislio: Nemaju anse! Kada smo doli na iru cestu, ubada sam u 4f\3 i dodao
gas. Vozio sam paklenu vonju i brzo dostigao faeunu od tnsttf

km/h a policijske sirene su se ule, wee, wee, ali sve slabije iza nas. Policijski automobil
je ostao daleko, nismo ga vie uli, i na kraju, kad ga vie nismo ni vidjeli u retrovizoru, skrenuli
smo u jedan tunel i ekali. Ba kao u filmovima. Tako smo se izvukli. Bilo je nekoliko dogaaja
s automobilima, i sjeam se da sam jednom vozio Andersa Carlssona, mog agenta. Vozio sam ga
do hotela a onda do aerodroma i ] ba na nekoj krivini ekalo nas je crveno svjetlo. Ma kakvo
 crveno, ja se nisam zaustavljao, ne u ovom automobilu. Samo sam nastavio i dodao gas, vroom,
a on je rekao: Mislim da si proao kroz crveno. Stvarno?, odgovorio sam. Mora da nisam
dobro vidio, pravio sam se nevjet i samo nastavio, desno, lijevo pa u grad. Uivao sam da
dodajem gas i da ujem kripu tokova a onda sam primijetio da je on bio potpuno znojan, a kad
smo doli u hotel, otvorio je vrata i otiao bez rijei. Sutradan me nazvao, zaista ljut: Ono je
bila najgora vonja koju sam doivio. ta?, udio sam se. Pretvarao sam se da nita ne
shvatam. Ona tvoja luda vonja juer. Anders Carlsson, nije bio ovjek za mene. To je
postajalo sve jasnije. Menije bio potreban agent koji nije bio tako oprezan s pravilima i zakonom
o zabrani prolaska kroz crveno, i zahvaljujui pomalo sretnim okolnostima, Anders je upravo bio
napustio IMG i pokrenuo vlastiti posao i zato je pristao da potpiem novi ugovor. Ali kako taj
ugovor jo nismo potpisali, bio sam slobodan ovjek. Pitanje je bilo upravo to: ta bih ja sa
svojom slobodom? Nisam imao pojma, a u to vrijeme nisam imao s kim mnogo govoriti o
fudbalu. Imao sam samo Maxwella, naravno, i jo nekoliko drugih igraa u timu, ili ne ba
nekoliko; bila je takva konkurencija posvuda, a ja, pored svih, nisam znao na koga da se
oslonim, ni kome da vjerujem prije svega kad su u pitanju agenti i prelazi. Svako od nas je tada
htio nastaviti u nekom velikom klubu, i osjeao sam se kao da trebam nekoga. Razmiljao sam o
Thijsu. Thijs Siegers je bio novinar. On me je intervjuisao za Voetbal International, i momak mi
se odmah svidio. Razgovarali smo telefonom nakon intervjua. Imao je zdravo rezonovanje,
dobar uvid u situaciju i bio je uvijek informisan. Znao je kakav sam i kakve ljude volim. Nazvao
sam ga ponovo i objasnio situaciju:

Svejedno to Mina nije inilo velikanom, ne jo, ali je bio u usponu, i potpuno spreman da
vozi svoje trikove u bilo koje vrijeme to je bilo dobro. Ja nisam elio imati ponovo dobrog
momka za agenta. Htio sam biti kupljen i dobiti dobar ugovor, pa sam odluio da nekako
impresioniram Mina. Kad nam je Thijs ugovorio sastanak u Okura Hotel u Amsterdamu, obukao
sam svoju cool smeu konu jaknu, Gucci. Definitivno nisam htio biti bezveznjak u trenerci i
opet biti namagaren. Stavio sam na ruku svoj zlatni sat, sjeo u Porsche, i parkirao malo izvan,
zbog sigurnosti. Dolazim! Rekao sam sam sebi i uao u Okura hotel! Hotel je pored Amstel
kanala, nevjerovatno elegantan i luksuzan, i mislio sam: Sada se rjeava moja sudbina, sada
moram biti cool, i nastavio sam prema sushi restoranu. Imali smo rezervisan stol, i stvarno ne
znam kakav tip ovjeka sam oekivao da vidim tamo, vjerovatno nekakav pin-prugastog dizajna
s jo intenzivnijim zlatnim satom. No, doavola, ta se pojavilo ispred mene? Tip u trapericama i
Nike majici i sa trbuhom mladia kao iz serije o Sopranosima. Hoe li on biti moj agent, ovaj
Djed Mraz? A tek kad smo naruili jelo, ta mislite? Vjerujete li da smo jeli mali sushi s
avokadom i rakovima? Neee, stigao je tovar hrane za pet osoba, a on je jeo kao manijak. No,
tada je poeo govoriti, i da, bio je stvarno otvoren i hrabar. To nije bilo nikakvo pakovano sranje,
i odmah sam znao da ima klikere i da mi lijee ono pravo, pa sam sam sebi rekao: S ovakvim
ljudima elim raditi. Mislili smo isto, a ja sam bio spreman da mu stisnem ruku u znak budue
saradnje. I zamislite sad ta je uinio, odvano kopile? On je izvadio etiri A4 papira tiskana s
Interneta, a na njima su bili podaci s imenima i brojevima, kao to su Christian Vieri, dvadeset i
sedam utakmica, dvadeset i etiri gola. Filippo Inzaghi, dvadeset i pet utakmica, dvadeset
golova, David Trezeguet dvadeset i etiri utakmice, dvadeset golova, i konano, Zlatan
Ibrahimovi, dvadeset i pet utakmica, pet golova. ta misli kakve su mi mogunosti da te
prodam s ovakvom statistikom, rekao je. Pomislio sam, kakav napad! Ali brzo sam se snaao.
 Da sam dao dvadeset golova, ak i moja majka bi me mogla dobro prodati, odgovorio sam, i
da, on je utio, a htio je pui od smijeha, to znam danas. Ipak je nastavio svoju igru. Nije
dozvolio da izgubi superiornost. U pravu si. Ali ti...n ta je doavola sada? Mislio sam.
Osjeao sam kao da e krenuti u novi napad.

Ustvari, davao sam premalo golova i bio sam prespor, lijen. Nisam bio dovoljno
motivisan. Shvatao sam to, poeo sam sve vie i vie davati na treningu i utakmicama. Ali i to je
istina, nije lako promijeniti sve preko noi. ovjek poinje naporno, a onda ne osjea kad padne.
Sreom, nisam imao priliku odustati. Mino se zalijepio za mene kao pijavica. Voli kad ljudi
kau da si najbolji, ha? Pa, moda. Ali to nije istina. Nisi najbolji. Sranje. Ti si niko i nita!
Mora raditi vie! Ti si upak. Samo cvili. Trebao bi ti sam trenirati. Idi, jebi se! Jebi se
ti! Ponekad smo bili agresivni, odnosno, inilo se da smo agresivni. Ali tako smo odgajani, i
naravno, razumio sam njegov stav, nisi niko i nita, i da je to bio njegov nain da me promijeni, i
vjerujem da je dosta uspio. Poeo sam ponavljati u sebi: Ti si nula, Zlatane. Ti si upak. Nisi ni
upola dobar kao to misli! Mora raditi jo ee. Tako sam se titio od neuspjeha i pokrenuo u
sebi jo veu elju za pobjedom. To vie nije bilo pitanje hoe li me trener poslati kui. Davao
sam sve to sam mogao u svakoj situaciji i elio pobijediti na svakoj utakmici, takmienju ili
treningu, iako sam imao upalu lijeve prepone i boljelo me. Bolove sam ignorisao. Samo sam
nastavljao dalje. Nisam se predavao. Nije me bilo briga ak i ako je bivalo gore i gore. Stiskao
sam zube. Nekoliko mojih suigraa je bilo ozlijeeno. Nisam elio da treneru stvorim nove
probleme, pa sam esto igrao nakljukan tabletama. Pokuavao sam da ignoriem to sranje od
boli. Ipak, Mino je skuio. Htio je da treniram naporno, ali ne da se satirem. Ne ide to tako,
deko, rekao je. Ne moe driblati kad si ozlijeen, i na kraju sam to shvatio ozbiljno, te sam
posjetio specijalistu, on je predloio operaciju. U Univerzitetskoj bolnici u Rotterdamu napravili
su neko pojaanje u lijevoj preponi, a nakon toga, morao sam se oporavljati treningom u
klupskom bazenu. Nije bila ala. Mino je objasnio prvom treneru da to nije bila ni jednostavna
ni bezazlena operacija. ovjek je samo trao okolo i igrao. Sada mora naporno raditi na svom
oporavku! Dozvolite mu to. Na sebi sam cijelo vrijeme morao imati neki avolji mjera pulsa i
pojas za

spaavanje da ne potonem. Trao sam u vodi dok ne bih dosegao svoj apsolutni
maksimum, a nakon toga sam bio potpuno iscrpljen i spreman da povratim. Tad bih se drao
ivice bazena. Morao sam se odmoriti. Nisam se mogao vie ni mai. Tako potpuno iscrpljen,
morao sam na zahod, a postajalo je sve nunije. No, tu nije moglo biti rijei o tranju na WC. Na
bazenu u oku je bila neka rupa i to sam mogao uiniti? Piao sam u tu rupu, ta drugo? U
Ajaxu, smo imali pravilo: nismo mogli uzeti hranu dok ne bi neko rekao izvolite, i esto sam
ustajao prvi im bih uo prvi slog. Uvijek sam bio gladan kao vuk. Sada nisam mogao ni da
podignem glavu. Koliko god su pozivali na veeru, ja sam se drao ivice bazena kao brodska
olupina. Dvije sedmice me to dralo, a udno, uope mi nije samo bilo teko. Bilo je neto lijepo
u toj boli. Uivao sam i poeo shvaati ta znai teak posao i odmor poslije njega. Uao sam u
novu fazu, osjeao sam se jaci nego ikad prije. Kad sam se vratio s rehabilitacije, dao sam sve od
sebe, i ponovo poeo dominirati. Vratilo mi se samopouzdanje i pojavile su se parole: Zlatan,
sin Boiji, i takve stvari. Ljudi su uzvikivali moje ime. Bio sam bolji nego ikad, i to je bio
prekrasan osjeaj, naravno, ali takoer, kao i uvijek: kada neko zablista, drugi postaju
 ljubomorni i ve se poela javljati napetost u ekipi, prije svega, kod mladih igraa koji su se
htjeli pokazati i biti prodani u velike klubove. Pogaate, Rafael van der Vaart se nije u
potpunosti radovao mom uspjehu. Rafael je vjerovatno bio jedan od najpopularnijih igraa u
zemlji tada. U svakom sluaju bio je omiljena osoba u klubu, ali i kod svih navijaa koji nisu
voljeli izazove na terenu. Ronald Koeman je upravo njega izabrao za kapitena ekipe, iako Rafael
nije imao vie od dvadeset jedne godine. To je, naravno bila velika stvar za njega, a bio je i
odlian materijal za tra rubrike. Spetljao se s nekom zvijezdom tada i nije mu bilo jednostavno
da gleda moj uspjeh na terenu. Rafael je gledao sam sebe kao veliku zvijezdu i nije htio
konkurenciju. Ne znam, mislim da je eznuo da se proda, kao uostalom i svi mi. Mislim da je
bio spreman uraditi bilo ta samo da ide dalje. Ako posmatram iz sadanjeg ugla, to je bila istina,
a tada ga nisam ni poznavao najbolje, iskreno nije me ni interesovao. Bilo je rano ljeto 2004, a
napetost izmeu nas nije eksplodirala do augusta. U maju i junu je bilo jo uvijek prilino mirno.
Zlato u ligi je bilo sigurno, Maxwell, moj prijatelj, bio je izabran za najboljeg igraa serije to
mi je bila

posebno drago. Ako neko to zavreuje onda je to on. Sjeam se da smo jednom otili u
Haarlem na piu, u restoran u kojem je Mino odrastao, i tu sam sreo Minovu sestru. Imala je
neto vano da me pita. Radilo se o njihovom ocu. Tata je poeo da se voza okolo u Porsche
Turbu, rekla je ona. To je malo udno. To nije vrsta automobila koju je on elio nekad ranije.
Da li to ima ikakve veze s tobom? Tvoj tata... Nedostajao mi je Porsche, ali sam se nadao da
je sada u sigurnijim rukama, a tog ljeta sam shvatio da se stvarno moram drati podalje od
ludosti i skoncentrisati se samo na fudbal. Evropsko prvenstvo se odravalo u Portugalu. To je
bilo moje prvo veliko prvenstvo otkako sam se etablirao u nacionalnom timu, i sjeam se kad me
nazvao Henke Larsson. Henke je bio moj uzor. Tada je igrao svoje posljednje utakmice u
Celticu. To ljeto je bio prodan Barceloni, a nakon poraza od Senegala u Svjetskom kupu, izjavio
je: Ne mogu vie igrati u reprezentaciji. elim se posvetiti porodici, i naravno, to smo mogli
razumjeti, posebno kad to kae ovjek poput njega. Ali nam je nedostajao. Igrali smo u istoj
grupi kao Italija i bili su nam potrebni svi najbolji igrai koje smo mogli dobiti, a mislim daje
veina izgubila nadu da e se on vratiti. Tada se predomislio i kazao da eli biti s nama, to me
obradovalo. Sada smo trebali on i ja biti na vrhu. To bi nas uinilo jaim, a ja sam primijetio da
se svaki dan poveava pritisak na nas, a i pria o tome da bi ovo mogao biti moj veliki
meunarodni uspjeh, i shvatio sam da su sve oi uprte u mene, sve od inozemnih lovaca na
talente do trenera. Tih dana, prije nego to smo krenuli, navijai i novinari su bili navalili na
mene kao ludi, i pri takvom pritisku javnosti lijepo je imati sa sobom nekoga kao Henke. On je
ve bivao u slinim meteima na visokom nivou, ali jasno, cirkus oko mene je bio apsolutno
bolestan. Neu zaboraviti ni ta sam ga kasnije upitao: Prokletstvo, Henke, ta trebam uiniti?
Ako bi to neko trebao znati, onda si to ti. Kako se nositi sa svim to se deava? Izvini, Zlatane.
Od sada se mora sam snalaziti. Ni jedan igra u vedskoj historiji fudbala nije bio izloen
ovakvom cirkusu kao ti! Evo naprimjer, pojavio se i neki norveki novinar s jebenom
narandom. 0 toj narandi se prialo jo od kad je John Carew iz Valencije kritikovao moju igru,
a ja mu odgovorio: To to John Carewradi sfudbalskom loptom, ja mogu uraditi s narandom,

i sada je tu stajao stari norveki novinar koji je elio vidjeti ono to ja mogu uraditi s tim
voem. Ali zaboga, zato bih ja davao tom tipu previe panje i uinio ga poznatim? Zato bih
mu uope poklanjao svoju panju? Moete uzeti svoju narandu, oguliti je i jesti. U njoj ima
puno vitamina, rekao sam, i naravno, prialo se da je to ipak previe, da sam prokleto drzak i
 bezobziran, da sam udak, a tu je bilo i puno vie o mom odnosu s medijima koji je postajao sve
pristrasniji. Ali iskreno reeno, ta je tu udno?

NIKO NIJE ZNAO ZA HELENU i mene, ak ni njena mama. Dali smo sve od sebe da
nau vezu drimo u tajnosti. Najmanji dogaaj vezan za mene bio je naslov u novinama, nismo
eljeli da novinari ulaze i kopaju po naoj vezi, prije nego to smo i sami znali ta radimo i kuda
nas to ona vodi. Niko ne bi vjerovao, da bih ja mogao biti u vezi s njom, jedanaest godina
starijom poslovnom enom. Sretali su nas na istim mjestima, u hotelu i tome slino. Imali smo
sreu da ta naa igra nije padala u oi ljudima. To nam je puno pomoglo. Ali sve to skrivanje od
oiju javnosti imalo je svoju cijenu. Helena je izgubila svoje prijatelje, bila je sama i izolirana, i
ja sam bio toliko ljut na medije kao nikada do tada. Prve godine letio sam za Gteborg da bih
odigrao utakmicu s reprezentacijom protiv San Marina. Tada sam ve polako ostavljao Ajax i
bio sam dobro raspoloen za alu. Priao sam malo slobodnije o starim dobrim vremenima, ak i
s jednim novinarom iz Aftonbladeta. Ja nisam zaboravio ta su novine uradile s dogaajem u
Spy baru. Ali nisam elio da budem kivan na njih, razgovarali smo izmeu ostaloga i o tome da
bi bilo lijepo formirati porodicu u budunosti, i nita posebno. Sasvim obian razgovor, imati
djecu jednog dana u ivotu, otprilike tako. Znate li vi ta je taj novinar uradio? Postavio je
lanak kao lini oglas: eli li osvojiti Ligu ampiona sa mnom! Atletski graen momak, 21
godina, 192/84, s tamnom kosom, tamnim oima, trai enu zrelih godina za ozbiljnu vezu,
tako je napisao, i ta vi mislite. Da li sam bio sretan? Bio sam lud. Kakvo je to potovanje bilo?
Jedan oglas! Imao sam takvu elju da unitim to kopile, i naravno, nije bilo dobro to sam ga ve
sutradan sreo u mranim hodnicima stadiona. Ako sam dobro razumio, u novinama su ve
saznali da sam bijesan. Mislim da je neko od igraa iz reprezentacije doao i ispriao im. Zato je
onaj novinar doao da se izvini da bi se posao mogao dalje odvijati kako treba. Ve tada su
nudili velike svote novca za mene. Ali vjerujte mi nije bilo vrijeme za to, pretpostavljam i sam
da sam bio sretan, to sam se tako ponaao. Imao sam sreu te sam se uzdrao i samo zagrmio na
njega: Ko si ti, klovnu jedan? I ta si s time, doavola, htio rei? Da ja imam problema s
djevojkama, ili ta si uope mislio?

ao mije, ja sam samo htio... Izgubio se nije mogao nai pravu rije. Nikada vie s
tobom neu razgovarati, vrisnuo sam i otiao s tog mjesta, mislim da sam ga time prepao, ili
sam dao do znanja novinarima da ubudue moraju imati potovanja prema meni. Ali bilo je gore.
Dobili smo meunarodnu utakmicu s 5:0, ja sam dao dva gola. I ta mislite koji je naslov
sutradan osvanuo u Aftonbladetu: Bravo vedska! Sad idemo na Evropsko prvenstvo. Ne
direktno! Ali stajalo je! Stidi se, Zlatane! I to nije bilo isto kao da sam skinuo pantalone ili da
sam pljunuo sudiju. Izveo sam penal - i, naravno, dao gol. Ve je stajalo 4:0, kada su me oborili
u kaznenom prostoru, naravno, okej, Lars Lagerback je imao svoju listu izvoaa penala, i na
samom vrhu liste je Kim Kallstrom, ali on je ve prije toga bio strijelac jednog gola. Mislio sam
daje to sad moja stvar, bio sam eljan, bio sam naotren, i kada je Kim doao do mene, prebacio
sam loptu na drugu stranu tijela, kao ono ne diraj mi igraku, on je ispruio ruku i rekao: Daj mi
to! Ja sam to zavrio, postavio sam loptu na taki u kaznenom prostoru i utirao, nita vie nije
bilo, priznajem, to tad i nije bilo najbolje to sam trebao uiniti, poslije sam ak molio i za
izvinjenje. Naravno, ma daj nije to bio Balkanski rat. Nije bilo krvavih nereda u nekom
predgrau. Postii gol to je bio cilj u fudbalu. Ipak Aftonbladet je priu o sluaju, koju nisam
najbolje razumio, postavio na est stranica. Doavola! Da postave jedan oglas i da napisu stidi se
Zlatane, a dobili smo utakmicu s 5:0? Ako neko treba da se stidi onda je to Aftonbladet, rekao
 sam na pres- -konferenciji sljedeeg dana. Poslije toga bojkotovao sam sve novine, i kada je
poelo Evropsko prvenstvo u Portugalu, nije se mogao led tako lako otopiti. Rat sam nastavio,
ali s rizikom. Nisam razgovorao s njima i nisam imao ta izgubiti, posljednje to sam elio bilo
je da moja i Helenina veza izae na vidjelo. To bi bila katastrofa pred tako veliki dogaaj, i tu je
vailo ono, oprezno. Ali ta sam mogao uraditi? Nedostajala mi je. Moe li doi ovamo, pitao
sam je. Nije ilo, bila je zauzeta. Imala je i suvie posla. Ali se desilo da su neki njeni efovi
kupili karte za EP, i da jedan od njih nije mogao putovati. eli li neko na EP umjesto mene?,
pitao je. Ona je to shvatila kao znak, i dola je na nekoliko dana. Kao i uvijek sretali smo se
tajno, niko je od reprezentativaca nije poznavao. Jedina osoba koja je mislila da je neto udno s
njom bio je Skara-Bert. Vidio ju je na aerodromu, ali se i pitao ta neko poput nje trai meu
fudbalskim navijaima s dravnim

dresom na sebi i smijenom kapom. Ipak smo sve odrali u tajnosti, i ja sam se mogao
koncentrisati na fudbal. Cijeli tim je bio dobra grupa. Bili smo dobri momci, ali meu nama je
bila i jedna primadona za sebe. Prenemagao se: U Arsenalu, razumijete li vi, radimo ovako. I
tako zapravo treba da se radi. Znam kako je to u Arsenalu, ja igram u tom timu. Neto u tom
stilu... Ludio sam od tih rijei. Bole me lea, govorio je on. Oj, oj. Ja ne mogu putovati u tom
obinom autobusu.Ja moram imati lini prevoz. Ja moram dobiti ovo, moram dobiti ono.
Razmiljao sam ko je on, doavola, te izigrava da je neto bolji od nas? Lars Lagerbck je
razgovarao sa mnom o njemu: Molim te, Zlatane, pokuaj da sve bude profesionalno. Ne
trebaju nam sad konflikti u timu, razumije. Ej, odgovorio sam. Ako on bude potovao
mene, potovat u i ja njega. I taka. To je djeli tog razgovora. Ali inae, boe moj, atmosfera
je bila nevjerovatna. Kada smo otili na prvu utakmicu protiv Bugarske u Lisabonu, inilo se
kao da je cijeli stadion bio obuen u uto, i svi su pjevali Unutra s loptom u gol, Markoolijeva
pjesma za EP, i sve je bilo tako nevjerovatno i mono, jednostavno razbili smo Bugarsku. Bilo je
5:0 i oekivanja su rasla. U svakom sluaju EP jo nije bilo pravo poelo. Svi su oekivali
najveu utakmicu koja je trebala da se odigra protiv Italije u Portu, osamnaestog juna. Nije bilo
tajne, Talijani su eljeli da se revaniraju. Igrali su nerijeeno u prvom krugu protiv Danske i
niko od njih, razumije se, nije zaboravio poraz u finalu na prvom EP protiv Francuske u
Rotterdamu. Italija je jednostavno bila prisiljena da pobijedi. Oni su imali sjajan tim s Nestom,
Cannavarom i Zambrottom dolje, na golu je stajao BufFon, Christian Vieri je bio na vrhu, a
sigurni Totti, ta velika zvijezda, bio je iskljuen zato to je pljunuo na protivnikog igraa na
utakmici protiv Danske, ali bez obzira, sastav tih momaka bio je veliki izazov. Bila je to za mene
najvanija utakmica do tada. Gore na tribinama sjedio je i moj tata, bilo je divno i napeto,
primijetio sam to u samome startu. Talijani su me potovali. Bilo je kao ono, ta taj momak
moe uraditi, i ubrzo zatim borio sam se protiv protivnikog krila. Nije bilo ale. Talijani su
imali jednu stranu ofanzivu, i prije odmora su poveli s 1:0. Mladi Cassano, Tottijeva zamjena,
bio je strijelac tog gola. Za ps Panuccija niko ne moe rei da nije bio regularan. Talijani su nas
pritiskali napadima. Mi smo dali sve od sebe u igri i u drugom poluvremenu imali smo nekoliko
ansi. Utakmica je ila u korist Talijana i bez

August je period uznemirenosti, vrijeme prodaje igraa. Prelazni rok se zatvara trideset
prvoga, i glasine oko prelaza krue svuda. Ljudi priaju o dosadnoj sezoni. Jo uvijek je
predsezona i novinari nemaju ta pisati osim pria i nagaanja o prelazima. Hoe li neki igra ii
 tamo ili ovamo. I koliko klub eli platiti. Neizvjesnost je visila u zraku, mnogi igrai su bili pod
stresom, to je tako bilo vidljivo u Ajaxu. Mladi igrai u klubu su eljeli da se prodaju, gledali su
nervozno na druge oko sebe. On neto ima? Gdje e on? I zato ne zove moj menader. Bilo je
tako napeto i puno ljubomore, i ja sam ekao poziv, ali sam pokuao da se kocentriem na
fudbal. Sjeam se: igrali smo utakmicu protiv Utrechta i posljednje to sam oekivao bilo je da
me zamijene u igri. I desilo se. Koeman je mahnuo meni, bio sam toliko ljut da sam utnuo loptu
na reklamnu tablu nie na stadionu, u smislu to me doavola alje na klupu. Ve tada sam
imao obiaj poslije svake utakmice nazvati telefonom Mina. Osjeao sam se dobro u toku takvih
razgovora, malo sam se prenemagao ale radi, ali ovaj put sam vritao: Ko je taj idiot to me je
zamijenio? Kako je mogao biti tako lud? Mino i ja smo bili bliski i oekivao sam pomo u toj
situaciji. Oekivao sam da e me doekati rijeima kao: Da podravam te, Koeman mora da je
dobio izliv krvi u mozak, ba mi te ao. Mino je rekao: Naravno da te je zamijenio. Ti si bio
najgori. Ba si ubre. ta si rekao? Niste se pokazali, ti si bio lo. Trebao si ranije zavriti na
klupi. Ti, rekao sam. ta ja? Ti, moe se nositi doavola. I ti i trener. Spustio sam
slualicu, istuirao se i otputovao kui u Diemen, naravno nisam bio raspoloen. Kad sam tamo
stigao, vidio sam da neko stoji ispred vrata. Bio je to Mino. Kako moe imati toliki trbuh,
idiote, pomislio sam, nisam ni izaao iz auta a ve smo vritali jedan na drugoga. Koliko puta
moram da ti kaem, urlikao je on. Da si ubre i da ne smije utnuti loptu po reklamnim
tablama, odrasti ve jednom. Idi doavola. Idi i jebi se sam. Jebi se. Ja elim otii
odavde, vritao sam.

Onda e se morati preseliti u Torino. ta kae? Da moda imam Juventus na

putu. Molim? uo si ti, da uo sam. Ali jednostavno nisam mogao razumjeti u toku svae.
Sredio si Juventus za mene? Mogue. Ti si fenomenalan, ti avole. Jo nije sve gotovo
ali radim na tome, kazao je a ja sam poeo razmiljati. Juventus! To je bilo neto a ne
Southamton. Juventus je ve tada bio moda najbolji evropski klub. Imali su zvijezde kao
Thuram, Trezeguet, Del Piero, Buffon i Nedved iako je izgubio u finalu Lige ampiona od
Milana prole godine. Ali na papiru, ni jedan tim mu nije bio ravan. Igrai su bili velike
zvijezde, cijela grupa, i klub je u tom vremenu imao na papiru i potpis Fabija Capella, trenera
Rome koji me elio imati zadnjih godina, i ja sam se ve poeo nadati. Naprijed Mino,
razmiljao sam, veslaj ka toj luci! U to vrijeme Juventusom je vladao Luciano Moggi. Moggi je
bio vrst momak, moan menader koji je ni od ega stvorio sve i bio jedan od najveih elnika
talijanskog fudbala. On je bio kralj transfer trita. ovjek koji je transformisao Juventus. Klub
je osvajao ligu vie puta pod njegovom upravom. Ali Luciano Moggi nije bio poznat samo po
dobrim djelima. Bilo je upleten u vie skandaloznih radnji, podmiivanje, doping, suenje, i sve
najgore glasine da je pripadao napuljskoj Camorra mafiji. Naravno to je bilo samo sranje. Ali
momak je stvarno liio na mafioza. Volio je cigare, karirana odijela i kao pregovara nije sebe
uvlaio ni u ta. Bio je majstor svoga zanata i nije bio bezazlen kolega. Ali Mino ga je poznavao.
Moe se rei da su stari neprijatelji postali prijatelji. Mino je ve zakazao sastanak s Moggijem,
tako da je on mogao zapoeti svoje poslove. Ali izgleda da to i nije bio neki dobar poetak.
Moggijeva kancelarija kao da je bila ekaonica samog pakla. Bilo je nekih dvadesetak ljudi vani
i svi su bili nestrpljivi. Vrijeme je prolazilo, na kraju se Mino zapalio. Otiao je odatle potpuno
lud: doavola, zar je mogao na taj nain da ignorie sastanak. Veina ljudi je moda prihvatala tu
situaciju. Moggi je bio moan, ali Mino nema potovanje prema takvima.
 Bio je loe doekan i to se mora raistiti. Potraio je Moggija u toku dana u klubu
Urbani u Torinu. Ponio si se prema meni loe, zagrmio je. Ko ste vi, doavola, kazao je
Moggi. Saznat ete onda kada kupite jednog igraa od mene, rekao mu je Mino i nastavio
galamiti. Onda se predstavio i drugim fudbalskim gazdama: Zovem se Mino, i protiv Moggija
sam, jer Moggi je bio momak s mnogo neprijatelja, i to je bila dobra upadica. Problem je bio
to je prije ili kasnije Mino bio prisiljen voditi poslove s Moggijem, godine 2001. Juventus je
elio Nedvda, jednog od Minovih najboljih igraa. Ali se nisu dogovorili. On i Nedved trebali
su sresti Moggija u Torinu da bi razgovarali. Moggi je vodio igru, pozvao je novinare, fotografe
i klupske pristalice. Napravio je doek umjesto pregovora tako ni Nedved ni Mino nisu mogli da
se izvuku. To Minu nije zasmetalo. On je elio da Nedvd bude u Juventusu i kup mu je dao
ansu da zavri pregovore, ali sada je bio impresioniran Moggijem. Moda je starac bio tada
teak, ali je znao igru, obadvojica su eljela da sklope mir a postali su i prijatelji. Ja sam Mino.
Ja sam za Moggija, neto tako. Nisu jedan drugom titrali, ali bilo je meusobnog potovanja, i
oigledno je Mino imao i neke druge klubove u igri, to me nerviralo. Ali je uspio zainteresovati
Moggija a to mi je i bio cilj. Moggi u poetku nije imao dovoljno vremena za nas. Mogli smo se
sresti, ali na pola sata u Monte Carlu. To je bilo onda kada se vozio prvi krug Formule 1 za
Monaco Grand Prix. Mogu pretpostaviti da je Moggi bio u Monte Carlu jo zbog nekih poslova.
Fiat-grupa je bila vlasnik i Ferrarija i Juventusa. Trebali smo ga sresti, ali i jo jednu poznatu
osobu, na aerodromu. Bila je paklena guva u saobraaju, i nismo mogli doi blizu autom.
Morali smo trati, zaudilo me koju je kondiciju imao Mino. On je krupan, od tranja se zadihao
i sav je bio znojav. Uz to ni jedan od nas nije bio prikladno obuen za takve sastanke. Mino je na
sebi imao havaji ore, Nike majicu i patike bez arapa, sav u golom znoju. Tako smo banuli u
sveanu salu na aerodromu, a u unutra koji dim. Luciano Moggi je puio svoju debelu cigaru.
Bio je postariji, proelav i odmah se osjetilo da taj ovjek ima mo u svojim rukama. Nauio je
da ljudi rade sve to on kae. Ali sada je samo gledao u Minovu garderobu. ta to, doavola,
ima na sebi? Jesi li doao da gleda kako izgledam?, prosiktao je Mino i tako je zapoelo.

U meuvremenu smo igrali jednu meunarodnu utakmicu u tokholmu protiv Holandije.

To je bila vie trening utakmica, ali niko nije zaboravio poraz s EP i eljeli smo se iskupiti i
pokazati da moemo dobiti Holandiju. Cijeli tim je elio revan. Bila je to ofanzivna i prilino
agresivna utakmica. Na samom poetku utakmice sam dobio jednu loptu u protivnikom
kaznenom prostoru. Ve sam imao na sebi etiri Holananina. Jedan od njih bio je i Rafael van
der Vaart. Svi su me vukli. Bila je teka situacija. Ja sam se borio s njima i uspio sam dodati
loptu prema Mattiasu Jonsonu koji je bio slobodan. On je dao gol, bilo je 1:0 nula, ali je poslije
toga Vaart ostao leei na travi, valjao se od bolova. Odnijeli su ga na nosilima, zadobio je
povredu skonog zgloba i ligamenta. Ali nije to bilo opasno. Zbog toga se obino pauzira jedna
ili dvije utakmice. Kasnije je izjavio novinarima da sam mu namjerno nanio povredu. Skoio
sam od uda, ta je sad ovo? To nije ak bio ni slobodan udarac. Kako je mogao rei da sam to
uradio namjerno. I taj momak treba da bude moj kapiten. Pozvao sam ga telefonom: Sluaj, ao
mi je zbog toga to se desilo, ali nije bilo namjerno, uje li me? I novinarima sam rekao isto
to sam rekao i njemu. To sam ponovio hiljadu puta. Ali zato je Van der Vaart s tim nastavio
nisam mogao shvatiti. Zato, doavola, baca prljavtinu na svog timskog druga. To je bolest. Ili
ta bi drugo moglo biti? Razmiljao sam dugo o tome, naprosto to nisam mogao zaboraviti. Bio
je august i vrijeme za transfere igraa, ili preciznije prodaju. Moda je i on elio da se izbori za
svoj izlazak iz kluba. Ili da meni napravi frku. To nije bilo prvi put da neko koristi takve trikove,
svakako taj momak je imao novine na svojoj strani. On je Holananin. Bio je omiljen u
 traerskim novinama, a ja sam bio bad boy a uz to i stranac. Ti to misli ozbiljno?, pitao sam
ga kad sam ga sreo na treningu. Uinilo mi se da je skroz ozbiljan. Okej, okej, rekao sam.
Ovo ti elim rei posljednji put. Nije bilo namjerno, uje li? uo sam. Ipak on se nije
pomjerio ni za milimetar, i atmosfera u klubu jeba oapgtija. Tim se podijelio na dva dijela.
Holanani su stajali na Rafaelovoj strani, a stranci su bili na mojoj. Na kraju nas je pozvao i
Koeman na saslanak, u tom periodu sam bio skroz lud kad bi se spomenuo taj dogaaj.
Doavola, me taj tip optuuje? Ja sam bjesnio, tamo na sastanku na treem spratu, u Bflboj

sobi za ruavanje gdje smo svi sjeli uokrug. U zraku se osjealo da je stvar zaista
ozbiljna. Treneri su traili da se uozbiljimo. Bili smo kljuni igrai ekipe i moramo, naravno, biti
i prijatelji. Ali se nikakav konkretan izlaz nije nazirao. Rafael je napadao s jo teim rijeima,
nikad kao tada. Zlatan je to uradio namjerno, rekao je a meni se sve pomrailo pred oima.
ta ti je, doavola? Zato vie ne prestane? Nisam te namjerno povrijedio, to sam ti ve vie
puta rekao lino, ali ako me optui jo samo jednom, onda u ti polomiti obje noge!, rekao
sam da svi uju. Naravno svi koji su stajali na strani Van der Vaarta kao da su to i ekali. Sad
vidite. Vidite li vi da je on agresivan i lud?, i Koeman je pokuao smiriti situaciju. Sada ne
elimo ii tako daleko, to e se zavriti. Izgleda nevjerovatno, ali pozvao nas je direktor Louis
van Gaal. On i ja smo ve bili u zavadi ranije i nije mi ba ilo u prilog da mu idem u drutvu s
Van der Vaartom. Znao sam da nisam bio okruen prijateljima, ali nisam imao izbora. Van Gaal
je odmah poeo svojim monim jezikom. Ja sam direktor, kazao je. Hvala na informaciji,
pomislio sam. I ja vam kaem, nastavio je on, spustite vae ratne sjekire. Kada Rafael
ozdravi, vas dvojica ete igrati zajedno. Apsolutno ne, dgovorio sam. Dok je on na terenu,
ja neu igrati. ta kae?, pitao je van Gaal. On je moj kapiten i ti e igrati s njim. Sve u
korist kluba. Va kapiten? Kakav je sad ovo razgovor? Rafael ide novinarima i govori kako
sam ga namjerno povrijedio. Kakav je to kapiten koji javno napada svoje klupske drugove?
Neu igrati s njim, nema anse. Nikad. Vi moete rei ta elite, ja sam svoje rekao. Poslije tih
rijei sam izaao. Igrao sam rizino. Naravno, dobio sam snagu zato to sam imao Juventus u
planu. Nita nije bilo potpisano, ali ja sam se jako nadao. esto sam razgovarao s Minom. ta se
dogaa? ta kau oni? Krajem augusta smo se trebali sresti s NAC Bredom, ekipom iz druge
lige. Novine su i dalje pisale o konfliktu, nikada kao do tada nisu davale podrku Van der Vaartu
drei njegovu stranu. On im je bio miljenik. A ja loa osoba koja gaje namjerno povrijedila.
Budi spreman na njihove podsmijehe, rekao mi je Mino. Gledaoci te sad mrze.

Dobro. Dobro. Ja se aktiviram na tako neto i ti zna. Pokazat u ja njima. Za njih

sam bio obiljeen. A i situacija nije bila ba tako jednostavna, ispriao sam Koemanu za
Juventus. elio sam ga pripremiti za to, takvi razgovori su uvijek osjetljivi. Volio sam Koemana.
On i Beenhakker, su bili prvi koji su vidjeli moje sposobnosti u Ajaxu i nisam sumnjao da me
nee razumjeti i sada. Ko ne eli otii u Juventus? Ali teko da bi me Koeman drage volje dao,
to znam. Kad je nedavno razgovarao s novinarima, rekao je da mnogi misle da mogu igrati i u
veem klubu, i bilo je jasno da je mislio na mene. To znai pravu rije na pravom mjestu, da se
posluim reenicom koju je esto upotrebljavao Van Gaal. Ja zaista ne elim da u klubu bude
vie problema u vezi s ovim, kazao sam Koemanu. Juventus me eli i nadam se da ete to
rijeiti. Ovakva ansa se dobije samo jednom u ivotu, i naravno, kao to sam i pretpostavljao,
Koeman me je razumio, i sam je bio profesionalac. Ali ja ne elim da nas ostavi, kazao je.
Ja te elim zadrati. I borit u se za to da ostane. Zna li ta je rekao Van Gaal? ta, reci.
Kazao je da bez mene moete u ligi. Da vam ide dobro. Ja mu trebam samo za Ligu ampiona.
 ta, doavola? On je to rekao? Koeman je skroz odlijepio. Bio je tako bijesan na Van Gaala.
On je mislio da su te rijei dobra pozadina, i da mu to nee smanjiti mogunost da se bori za
mene. Sjeam se uao sam na stadion mislei da moram napraviti pauzu ili prekinuti. Bila je to
vana utakmica za mene. Delegacija Juventusa je bila tu i gledala moju igru. Ali na stadionu je
bila ludnica. Osjeao sam se kao da me Holanani pljuju. Zvidali su i vritali, a gore na
tribinama je sjedio njihov favorit Rafael van der Vaart. On je dobio aplauze to je i logino. Ja
sam bio ono najgore, on nevina rtva. Ali sve e se ubrzo izmijeniti. Igrali smo utakmicu s NAC
Bredom i nekih dvadesetak minuta do kraja utakmice na semaforu je stajalo 3:1 za nas. Kao
zamjena Rafaelu van der Vaartu bio je jedan mladi momak iz Ajaxove omladinske akademije,
zove se Wesley Sneijder, deko je bio dobar. Igrao je inteligentno. utirao je, i bilo je 4:1. Samo
nekih pet minuta poslije njegovog gola dobio sam loptu na nekih dvadesetak

metara od kaznenog prostora protivnika. Imao sam odbranu na leima. Gurao sam se i
uspio da je se oslobodim, kasnije sam driblao i proao pored drugoga igraa. Bio je to samo
poetak, samo uvod. Napad se nastavio i ja sam izveo lijepu fintu kao da u utirati, ponovo sam
driblao po strani, da bih naao dobru poziciju za udarac. Dola je nova odbrana, uvijek su bili za
mnom. Rojilo se oko mene, moda sam loptu trebao dobaciti nekome, ali nisam vidio dobru
poziciju. Umjesto toga proao sam, matovitim slalomom predriblao odbranu, prevario golmana,
prebacio loptu na lijevu nogu i utirao prema otvorenom golu. Bila je to klasika. Tom golu su
dali ime po Maradoninom golu, zato to ih je to podsjetilo na Maradonin gol protiv Engleske u
etvrtfinalu Svjetskog prvenstva iz 1986. godine. To to sam proao driblingom cijeli protivniki
tim bio je povod za eksploziju na stadionu. Svi su poludjeli. ak je i Koeman skakutao u krugu
kao luak, bez obzira koliko sam elio da ga ostavim. Sva mrnja prema meni pretvorila se u
ljubav i podrku. Svi su navijali i vritali, svi su bili na nogama i skakali, svi osim jednoga.
Kamera je klizila preko gromoglasnog stadiona sve do Rafaela van der Vaarta. On je sjedio gore
na tribinama bez ijednog pokreta, skroz ukoen. Ni na minutu se nije pomjerio, bez obzira to je
njegov tim dao gol. On je samo sjedio tamo i moj nastup za njega je bilo neto najgore to mu se
moglo desiti, a deslilo se. Ne zaboravite da ste prije utakmice urlikali na mene, da ste mi
zvidali nekoliko trenutaka prije ovog gola! Sada su uzvikivali samo jedno ime, moje ime.
Nikoga vie nije bilo briga za Van dar Vaarta, u toku cijele veeri a i sutranjeg dana na svim TV
ekranima su prikazivali moj gol. Kasnije su ga gledaoci izabrali za najljepi evrogol. U svakom
sluaju ja sam se bio koncentrisao na neto drugo. Sat je otkucavao. Prozor za zamjenu klubova
je jo bio otvoren nekoliko dana, Moggi se toliko zapleo oko toga da je slabo i razgovarao, po
obiaju. Najednom je iznenada objasnio da ja i Trezeguet, ne moemo igrati zajedno i to daje
David Trezeguet bio jedan od najboljih strijelaca u Juventusu. Kakva je sad ovo glupost?,
rekao je Mino. Njihovi stilovi igre ne odgovaraju jedan drugome, i nee funkcionisati,
odgovorio je, i to uope nije dobro. Kad Moggi donese neku odluku, niko ga ne moe
nagovoriti da se predomisli. Ali Mino je vidio izlaz. On je znao da Capello, trener, ima drugo
miljenje.

Capello me je odavno elio, to sam ve rekao. Ali Moggi je direktor. Meutim, nije ni
Fabio Capello bio neko s kim bi se moglo igrati. Taj ovjek zna da spusti bilo koju zvijezdu na
zemlju u jednom momentu. Capello je bio odluan, i zato ih je Mino pozvao na veeru
obadvojicu, i hrabro se otvorio. Je li tano da Trezeguet i Zlatan ne mogu igrati zajedno?
Kakav je to sad razgovor i kakve to veze ima s naom veerom?, pitao je Capello. Moggi je
rekao da njihov stil igre ne odgovara jedan drugome, zar nije tako Luciano? Moggi je klimao
 glavom Dakle moje pitanje za Fabija je: je li to tano?, nastavio je Mino. Ne zanima me da li
je tano ili ne, a trebalo bi da i vi to znate. ta se na terenu deava, moj je problem. Gledaj samo
da Zlatan doe ovamo, ostalo sreujem ja, kazao je Capello, i ta je tu jo Moggi mogao
uraditi. On ne moe uiti trenera kako se igra na terenu. To je sam isticao, i Mino je uivao u
trijumfu, dobio je to je elio. Ali jo sve nije bilo rijeeno. U Amsterdamu se odravala
holandska fudbalska gala proslava. Mino i ja smo bili tamo da proslavimo Maxvelovu nagradu
za najboljeg igraa, obadvojica smo bili radosni zbog Maxvela. Ali to i nije bilo ba neko
slavlje, Mino je bio sav uzbuen. Iao je cijelo vrijeme naprijed-nazad i razgovarao s
Juventusovim i Ajaxovim direktorima. I cijelo vrijeme su dolazili novi problemi i pitanja ili su
tek sada nastajali pravi problemi. Ih je sve to bila predstava da bi poboljali pregovorne pozicije.
Stvar je bila zakljuana, sljedei dan uvee se zatvarao prelazni rok, naravno bio sam zaista
nervozan. Sjedio sam kod kue u Diemenu i igrao Xbox, mislim da je bila Evolucija ili Poziv za
Dity, oboavam i jednu i drugu. Igra me je oputala i pomagala mi da sve zaboravim. Ali Mino
je zvao svake minute. Bio je iziritiran. Moja torba je bila spakovana i Juventus je imao privatni
avion koji me je ekao na aerodromu. Znai klub me je elio. Ali nisu mogli da se dogovore oko
cijene. To je bila jedna stvar, a druga je bila ta da Ajaxovo rukovodstvo izgleda i nije vjerovalo
ovima, smatrali su da je posao neozbiljan. Talijani nisu imali sa sobom advokata u Amsterdamu i
ja sam pokuao na svoj nain da pritisnem Ajax: Kako ja vidim ja ne igram vie s vama.
Zavrio sam s vama rekao Van Gaalu i njegovim ljudima.

Ali nita nije pomoglo. Nita se nije desilo a vrijeme je. i skroz u mome Xboxu, trebali
ste me vidjeli i u ovoj situaciji

na upravljau. To je bilo kao vatra. Sve moje frustracije su nestajale kroz igru. Ja sam bio
sav u igri dok se Mino muio da sastavi sporazum. On je bio ljut na svoj nain. Zato Moggi ne
alje advokata u Amsterdam? Kakav je to nonalantni nain? I to mora da je bio jedan dio igre.
Tad to nije bilo lako saznati. Nita nije bilo zagarantovano, i Mino je uradio po svome. Nazvao
je svoga advokata. Leti za Amsterdam, odglumi da predstavlja Juventus, i naravno advokat
je odletio za Amsterdam i odglumio svoju predstavu. I to je pomoglo, pregovori su ili bre. Ali
ni to nije vodilo ka mirnoj luci, to je izluivalo Mina. Nazvao je ponovo. Ma nije nas briga,
kazao je. Uzmi sa sobom advokata i doleti ovamo, sait emo mi njih odavde, i ja sam
iskljuio TV igrice i nestao; nisam ak za sobom ni vrata zakljuao, stvarno. Odvezao sam se
prema naem stadionu i klupskoj upravi. Tamo su sjedili Mino i advokat. Kad sam uao, bili su
pod jakim stresom. Advokat je hodao okolo i ponavljao: Nedostaje jo samo jedan papir, samo
jedan i onda je sve gotovo. Nemamo vremena. Moramo ii, Mino kae da zajebavaju,
klimnuo sam glavom i brzo vozio prema aerodromu gdje nas je ekao Juventusov avion. Nazvao
sam tatu: Halo, halo, urim, radim na tome da preem u Juventus. Hoe li nam se pridruiti u
pregovorima? Naravno, elio je biti prisutan, bio sam sretan zbog toga. Ako ovoga puta bude
sve ilo svojim tokom i ostvari se moj djeaki san, onda je divno imati tatu pored sebe, mi koji
smo proli mnogo toga zajedno. Znam daje istog momenta krenuo na put prema Kastrupu u
Kopenhagenu i odletio za Milano gdje ga je doekao Minov ovjek i dovezao do Savezne
kancelarije. U toj kancelariji se registruju svi transferi na tritu. Tamo je stari stigao prije mene,
i kada sam stigao s advokatom bio sam zapanjen: Jesi li to ti? To nije bio onaj isti tata na kojeg
sam bio navikao, definitivno ne onaj koji sjedi kod kue sa slualicama na uima i slua jugo
muziku u stolarskim pantalonama. Ovaj ovdje momak u lijepom odijelu, taj ovjek je mogao biti
bilo koja talijanska visoka linost. Bio sam ponosan na njega i okiran, iskreno vam govorim.
 Do tada nikad nisam vidio oca u odijelu. Tata! Zlatane Bilo je divno, tamo su ve stajali
novinari i fotografi. Pria je ve procurila.

To je bio veliki dogaaj u Italiji. Ali jo uvijek nita nije bilo gotovo. Sat je otkucavao. I
vie nije bilo dovoljno vremena igrati se due, Moggi je nastavio s izigravanjem i driblanjem, a
to je jo gore, to je dalo i rezultat. Moja cijena je padala s trideset pet miliona eura koliko je
traio Mino na dvadeset pet, dvadeset i posljednja je bila esnaest miliona eura, sto ezdeset
miliona kruna. I da, to je i dalje bilo puno. To je bilo vie nego duplo od onog koliko me je Ajax
platio. Ipak to nije trebalo da bude velika stvar za Juventus. Klub je ve prodao Zidanea Real
Madridu za sedamdeset miliona. Doavola oni su to mogli sebi priutiti. Ajaxovi ljudi nisu
trebali biti zabrinuti, ali ipak nervoza se vidjela, u svakom sluaju to se i potvrdilo. Juventus
nam nije uspio dostaviti garanciju iz banke. Ali su i za to nali objanjenje. Bez obzira na
njihove velike uspjehe Juventus je imao gubitak od dvadeset miliona u toku prole godine. Ni to
nije neobino za velike klubove ve suprotno. Bez obzira na visoke prihode trokovi uvijek budu
vei. Ali to bez garancije banke? Pitam se da to nije neki trik u vezi s pregovorima. Juventus je
bio jedan od najveih klubova u svijetu, i svakako trebao bi biti u stanju stvoriti novac. Ali bez
garancije banke Ajax je odbio potpisati bilo ta, a vrijeme je protkalo i sve je bilo neizvjesno.
Moggi je samo sjedio onako napuhan sa svojom debelom cigarom, ponosan to cijelu situaciju
dri napetom i pod kontrolom: Ovo emo obaviti, otprilike tako, ja znam ta radim. Ali Mino je
stajao sa slualicom u ruci nedaleko od njega i vritao na Ajaxove pretpostavljene: Ako vi ne
potpiete, neete dobiti esnaest miliona. Neete dobiti Zlatana: Nita neete dobiti. Jeste li
razumjeli? Nita. ta vi mislite da e Juventus izbjei isplatiti? Juventus? Jeste li vi ludi? Da,
svakako, radite ta elite, ma izgubite sve! Izvolite. Bile su to velike rijei. Mino zna svoj
posao. Ipak nita se nije deavalo. Atmosfera je postajala sve napetija, pretpostavljao sam da
Mino trai neku utinicu da sebe napuni energijom. Unutra, u istoj prostoriji gdje smo bili,
nalazio se i veliki broj fudbalskih stvari. Mino je uzeo loptu i poeo onglirati. Ludilo. ta ovaj
sad radi? Nita nisam shvatao. Lopta je letjela okolo odbila se i pogodila Moggija u glavu i po
ramenima i svi su se pitali o emu se radi. Zar e on onglirati u ovoj situaciji? U toku kriznih
pregovora i nije bilo mjesta za igru. Prestani s time. Pogodit e nekog u glavu. Ne, ne,
nastavio je. Bitno je da igramo. Ustani, Luciano, pokai ta zna. Sada ti, Zlatane. To. Udri je.
To.

On je tako nastavio, ne znam ta su sekretar i ostali mislili. Ali jedno je bilo sigurno,
Mino je ipak dobio podrku - tatu. Moj otac se samo smijao. ta je s ovim ljudima? ta je u
ovome lijepo. Tako da pritisne velikog Moggija. To je bio stil moga oca. To je kao kad pjeva i
igra u pogrenoj situaciji. To je kao ono tjeraj po svome bez obzira na dogaaj, tog dana je otac
snimao svaki dogaaj o meni, ali i ono to je radio Mino. Mino je bio omiljeni manijak, to je i
on primijetio. Mino nije bio samo budala. On je sastavio ugovor. Ajax nije elio izgubiti mene,
ali ni novac. Glavni papir su potpisali u zadnjoj minuti. Ve je bilo prolo deset sati, kako sam ja
shvatio kancelarija se zatvarala u sedam sati. Ali smo isplivali na obalu i trebalo nam je
vremena. Ja profesionalac u Italiji? Nije normalno. Poslije toga otili smo u Torino. Dok smo bili
na autoputu, Mino je nazvao Juventusov restoran Urbani i zamolio ih da bude otvoreno, naravno
radnike nije bilo teko nagovoriti. Prihvatili su nas kao kraljeve prije ponoi, sjeli smo i jeli, ali i
ili jo jednom kroz cio ugovor, iskreno vam govorim, posebno zbog oca mi je bilo drago to je
bio tu i vidio sve ovo. Ponosim se tobom, Zlatane, rekao je. Ja i Fabio Cannavaro smo
istovremeno potpisali za Juventus, zajedno smo odrali pres-konferenciju na Delle Alpi stadionu
 u Torinu. Cannavaro je momak koji se ali i smije cijelo vrijeme. Zavolio sam ga odmah. On je
bio izabran za najboljeg igraa svijeta nekoliko godina kasnije. I puno mi je pomogao u poetku.
Poslije pres-konferencije otac i ja smo bili na putu za Amsterdam. Tu smo ostavili Mina prije
nego to smo nastavili let za Gteborg. Trebao sam odigrati jednu meunarodnu utakmicu. To
vrijeme je bilo dramatino, nisam se vraao nazad u moju kuu u Diemenu. Sve sam to ostavio
iza sebe jednostavno dugo vremena sam ivio u hotelu Le Meridien na Via Niza u Torinu. Tu
sam ivio sve dok se nisam preselio u stan Filippa Inzaghija u Piazza Castello. Zbog toga je
Mino otputovao za Diemon da bi mi poslao moje stvari. Kada je uao u kuu, uo je glasove koji
su dolazili s drugoga sprata. Je li to kraa? Mino se uunjao, bio je spreman za napad. Lopova
nije bilo. Bio je to moj XBox koji je bio upaljen od onog dana prije tri nedjelje kad sam,
Juventusovim privatnim avionom, odletio za Milano, a onda do Savezne kancelarije gdje se
ovjeravaju svi transferi.

IBRA, ODI OVAMO. Fabio Capello, jedan od najboljih trenera Evrope u posljednjih
deset godina, pozvao me je, a ja sam razmiljao: ta sam sada uradio? Vratila mi se nervoza iz
mog djetinjstva. Capello je mogao bilo koga uiniti nervoznim. Wayne Rooney je jednom rekao
da se, kad Capello proe hodnikom, osjea trag mrtvaca, i tako i jeste u stvarnosti. On obiava
doi po svoju kafu, proe pored tebe onako hladnog izraza na licu, a to je gotovo zastraujue.
Nekad promrlja ao, sasvim kratko. U svakom sluaju nastavi svojim putem i ne osjeti da je
ovjek tu stajao. Rekao sam vam da zvijezde Italije ne skau odmah samo zato to im je trener to
rekao. To se ne odnosi na Capella. Svaki igra je na liniji kad se on pojavi. Pred Capellom svi su
isti. Sjeam se da ga je jedan novinar pitao: Kako ste zadobili potovanje svih? Potovanje
ovjek ne dobija, ve ga uzima, odgovorio je Capello, i to su rijei kojih se esto sjetim. Kada
je Capello ljut, niko se ne usudi gledati ga u oi, on ti je dao ansu i ako je ne iskoristi, moe
slobodno prodavati virle ispred stadiona. Capellu ne ide sa svojim problemima, Capello nije
tvoj prijatelj. On ne razgovara s igraima, ne na taj nain. On je elini voa i nije dobar znak
kada te on pozove. Sjeam se jednog treninga kada smo tek krenuli s nekim igrama pozicije. Tad
je Capello dunuo u pitaljku i vrisnuo: Ulazite unutra! Gubite se s igralita! Niko nita nije
razumio. ta smo uradili? O emu je sada rije? Postali ste lijeni. Vi ste obino sranje? Za
taj dan nije bilo vie treninga, izgledalo je zbunjujue. Ali on je o neemu drugom razmiljao.
On je elio da sljedei dan budemo obiljeeni kao ratnici, dopao mi se taj stil, kao to sam rekao,
ja nisam odrastao u svili. ]a volim momke koji imaju mo i takav stav i Capello mi je vjerovao.
Nema potrebe da se dokazuje, ja znam ko si ti i ta moe, kazao mi je onih prvih dana i to
mi je davalo sigurnost. Mogao sam se malo opustiti. Bio

150 JA SAM ZLATAN ' MOJA PRIA je to pakleni pritisak na mene. Pojedine novine su
postavljale pitanje o uvenoj trgovini i pisale da nisam dao dovoljno golova. Mnogi su vjerovali
da u samo sjediti na klupi. Kako e se Zlatan kvalifikovati za takavu grupu? Je li Zlatan
spreman za Italiju? stajalo je. Je li Italija spremna za Zlatana? kontrirao im je Mino to je bilo
sigurno tano. Na takve izjave ovjek mora odgovoriti, mora biti jak i vratiti. Ponekad se pitam
da li bih uspio u svemu ovome bez Mina? Ja ne vjerujem u to. Da sam stigao u Juventus kao to
sam u Ajax, javnost bi me pojela. U Italiji su svi ludi za fudbalom. Dok mi u vedskoj o
utakmicama piemo dan prije i poslije utakmice, u Italiji je to dogaaj u toku cijele sedmice.
Dogaaj koji tee i kom se daje veliki znaaj. Ti bude istraen od glave do pete, sve dok se ne
navikne, teko je to. Sada imam svoga Mina. On je moj zatitni zid i njega stalno zovem.
Mislim rei: ta je Ajax? kola za juniore u odnosu na Juventus! Da bih dao golove na treningu,
 ja nisam imao samo Cannavaru i Thurama da se izmeu njih proguram, na golu sam imao
Buffona, ne tretiraju me ba njeno samo zato to sam novi, ve obrnuto. Capello je imao
pomonika, zvao se Italo Galbiati. Galbiati je stariji ovjek, zvao sam ga Stari, bio je dobar. On i
Capello su bili i loi i dobri policajci. Capello koristi one teke i jake rijei dok Galbiati stoji kraj
onih drugih, ve poslije prvog treninga Capello me poslao njemu: Italo, vrsto s ovim
momkom! Svi iz tima su ve odavno otili na tuiranje, ja sam bio potpuno iscrpljen. Kao da
sam pretuen. Istovremeno sa strane mi je prilazio golman juniora, shvatio sam ta ele. Italo je
htio da me nahrani loptama, bam, bam. Lopte su dolazile iz svih moguih pozicija, dobacivao je
lopte, bacao ih ka zidu a ja sam utirao ka golu, ut za utom i nikad nisam izaao iz kaznenog
prostora.To je tvoje mjesto, rekao mi je. Tu sam ja trebao biti i samo utirati, utirati i nije bilo
govora o kakvoj pauzi ili o onom kao polako. Bio je to prejak tempo. Jako na loptu, s vie
odlunosti i bez ustruavanja, vritao je Italo i to je postala rutina i navika. Ponekad bi se
pridruili Del Piero i Trezeguet, ali esto sam bio samo ja. Tu smo bili Italo i ja i bilo bi pedeset,
ezdeset, stotine uteva ka golu - tu i tamo navratio bi Capello, a on je takav kakav je: Ja u
izbaciti Ajax iz tvog tijela, kazao je. Okej, naravno.

MOJA PRIA/M SAM ZLATA* 151 Ne treba mi taj holandski stil. Jedan, dva, jedan,
dva, igraj na zid, lijepo i tehniki. Driblaj kroz cijeli tim. Ja mogu i bez toga. elim golove.
Razumije li! Moramo u tebe unijeti talijanski nain razmiljanja. Ti mora dobiti instinkt
ubice. Taj proces je ve zapoeo u meni. Razgovarao sam s Bastenom i Minom. Ali ja sebe jo
uvijek nisam vidio kao strijelca iako je moje mjesto bilo gore na vrhu. Ja sam vie bio deko koji
je mogao sve, ali jo uvijek je bilo puno maminog dvorita i trikova u mojoj glavi. Ali pod
Capellovim pritiskom sam se izmijenio. Njegova upornost se prenosila sama od sebe i ja sam
sve manje bio glumac a sve vie bokser koji je elio pobijediti po svaku cijenu. Nije to da ranije
nisam elio biti pobjednik. Roen sam kao pobjednik. Ali ne zaboravite, fudbal je bio moj nain
da se vidim! Postao sam umjetnik na terenu i postao sam neko drugi i nisam vie bio onaj klinac
iz Rosengarda. Bila je svaka Oj, oj! Wow, vidi ovo!, to me bodrilo. Bili su to aplauzi za
trikove od kojih sam rastao. Vjerovatno bih i dalje igrao za aplauze da me nisu uvjeravali da je
ruan gol isto toliko vrijedan kao i onaj predivni gol! Ali sada razumijem sve vie i vie, da ti
niko nee rei hvala za tvoju umjetnost, za ut petom ako tvoj tim izgubi. Niko ne pamti gol
snova ako ne pobijedi, i s tim to sam postao bolji, bio sam bolji borac na terenu. Ali nisam
prestao da se pitam: sluati, ne sluati. Koliko god je Capello bio jak i vrst, drao sam se svojih
stavova. Sjeam se asova talijanskog. Nije uvijek bilo lako s jezicima, ali zato je na terenu ilo
uvijek dobro. Fudbal ima svoj vlastiti jezik. Ali van terena sam se osjeao izgubljen u vremenu i
prostoru, klub mi je poslao uiteljicu talijanskog jezika. Ja sam trebao daje sreem dva puta
nedjeljno, da bi me nauila gramatiku. Gramatika? Jesam li ja vraen u kolu ili? Nisam mogao
izdrati vie i rekao sam joj: Zadri novac i ne priaj nikome, ak ni svome efu, nikome. Ali
ostani kod kue. Pretvaraj se da si ovdje i ne gledaj na ovo nita lino. Naravno, ona je uradila
kako sam rekao. Nestala je i pretvarala se. Bilo je to hvala i dovienja, ali nemojte misliti da sam
talijanski ignorisao. Zaista sam elio da uim, ali sam to pokupio na drugi nain u svlaionici, u
hotelu, brzo sam se snaao. Uio sam brzo i usudio sam se razgovarati iako je gramatiki bilo
potpuno pogreno. ak sam i pred novinarima poinjao razgovor na talijanskom i onda
prebacivao na engleski. Mislim da su to cijenili. Ovdje je jedan momak koji ne zna na jezik

MOJA PRIA/M SAM ZLATA* 151 ali se trudi, ega sam se drao i u sutini sluao sam
puno. I nisam sluao.
 I JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Ipak za kratko vrijeme sam se promijenio i psihiki,
ali i u tijelu. Sjeam se prve utakmice u Juventusu. Bilo je to dvanaestog septembra protiv
Brescie, zapoeo sam je na klupi. Gore u zvaninoj tribini bili su vlasnici, porodica Agnelli, i
naravno gledali su posebno u mene, kao: Da li je on vrijedan tog novca? Poslije pauze uao sam
umjesto Nedveda, Nedved je bio takoer Minov momak, prole godine je bio proglaen za
najboljeg evropskog igraa, i vjerujem da nisam sreo veeg treningnarkomana od njega. On
pretjeruje, sam trenira na svoju ruku prije treninga. Poslije toga tri jako dugo. On nije momak
kojeg je lako zamijeniti, to je istina i nee biti katastrofa ako bude ilo loe na prvoj utakmici.
Ali ni to ne pomae, sjeam se, trao sam lijevom stranom i na lea sam dobio oba igraa
odbrane. Situacija je ve bila zatvorena? Ali uspio sam se probiti izmeu njih i dao sam gol, uo
sam urlik publike s tribina: Ibrahimovi, Ibrahimovi! To je bilo tako mono i nije bilo zadnji
put. Tada su poeli da me zovu Ibra - to je zapoelo od Moggija ili je sve zapoelo u Flamingovo
vrijeme. I dalje sam bio prilino mrav. Ja sa svojom visinom od sto devedeset est centimetara
imao sam samo osamdeset etiri kilograma, Capello je vidio da je to malo. Da li si ikada
vjebao?, upitao me. Nikada, odgovorio sam. Nikada nisam drao tegove, i on je to smatrao
manjim skandalom. Obezbijedio mi je linog trenera da me trenira tjelesno, i naravno, vrio
pritisak na mene. I od tada sam prvi put u ivotu poeo voditi rauna ta od hrane ubacujem u
sebe. I dalje je bilo najvie tjestenine, to e mi se osvetiti kasnije. Sve je bilo precizno u
Juventusu, ja sam dobio na kilai, bio sam tei i snaniji igra. Ajax pusti momke da idu kao
talasi na vjetru. udno ali tako rade sa svim mladim talentima! U Italiji smo jeli prije i poslije
treninga i prije utakmica smo ivjeli u hotelu gdje smo imali sva tri zajednika obroka u toku
dana. I nije udo to sam bio malo razdraljiv. Osjeao sam da je devedeset osam kilograma
previe za mene. Osjeao sam se nespretno, zato sam odluio usporiti one tjelesne vjebe a dao
se vie na tranje. I u cjelini sam se izmijenio, postao sam jai, bri i bolji igra, nauio sam sebe
kako ne cijeniti starije zvijezde. To se i isplatilo, nisam elio biti iza njih. Capello me je shvatio.
Ti mora nai svoje mjesto. Zvijezde te nee drati u naruju ve obrnuto. Treba njih da
izazove, i ja sam preokrenuo pozicije. Odrastao sam. Dobio sam potovanje ili sam sam ga
uzeo. Korak po korak i postao sam ovo to sam danas, onaj koji izlazi poslije

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN 75J izgubljene utakmice sav bijesan i kivan i niko mu
ne smije biti u blizinu i, naravno, izgleda negativno. Ja znam da prepadam mlade igrae. Vritim
i ivnem ponovo. Dobijem napad. Ali imam svoj stav u Juventusu isto kao i Capello, prestao
sam se klanjati, briga me bilo koji su to ljudi. Mogu se oni zvati Zambrotta ili Nedved, da li daju
sve od sebe u toku treninga, da li e me uti ili ne. Capello nije istjerao iz mog tijela samo Ajax.
On je nainio od mene momka koji je doao u klub i zahtijeva da dobiju ligu. I oni su mi u tome
pomogli u to nema sumnje. Oni su od mene napravili fudbalera. Ali nisu me mogli smiriti. Imali
smo u odbrani Francuza koji se zove Jonathan Zebina. Igrao je u Romi s Capellom i osvojio je
ligu s timom 2001. godine. Sada je on bio s nama. Ja ne mislim da je bio dobar. On je imao svoje
line probleme i na treninzima je bio jako agresivan. Jednog dana me je odgurnuo tako brutalno.
Stao sam ispred njega sasvim blizu: Ako eli igrati prljavu igru, javi mi prije da ti mogu vratiti
na isti nain! Zavrtio je glavom i krenuo naprijed. Nisam stigao ni da razmiljam. isti refleks.
Udario sam ga i to direktno. Nije stigao ni da zavrti cijelom glavom. Mora da sam ga udario
jako. Pao je na travu i ja ne znam ta sam oekivao. Ludog Capella koji bi dotrao i galamio na
mene. Ali Capello je stajao nedaleko od nas hladan kao led, kao da to to se desilo njega uope
ne zanima dok su se drugi pitali: ta se dogodilo? ta je to bilo? I to se vrtjelo svuda, sjeam se
Cannavara, Cannavaro i ja smo se uzajamno pomagali. Tbra, rekao je. ta si uradio? U
 jednom momentu pomislio sam da je uznemiren, Kasnije je namignuo kao ono Zebina je to
zasluio. Cannavaro ga ba nije oboavao, ni to kako se ponaao u posljednje vrijeme, ali Lillian
Thuram, Francuz, reagovao je na drugi nain. Ibra, dodao je on. Ti si mlad i glup. Tako se to
ne radi. Ti si samo glup. Nije stigao vie nita rei. Tada je preko cijelog igralita odjeknula
snana rika. Postojala je samo jedna osoba koja je mogla tako vrisnuti. Thuuuraaam!, vritao
je Capello. Zaepi i odlazi odatle! 1 narav* Thuram je otiao svojim putem. Bio je tako mali
kao dijete, ja sam se povukao, trebalo mi je da se smirim. Dva sata kasnije u sobi za masiranje
vidio sam jednog momka kako dri

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN 75J na licu. Bio je to Zebina. Mora da sam ga jako
udario. I dalje ga je boljelo, zadugo imati modricu na oku, Moggi je kaznio i njega i mene. nije
nita uradio. Nije nas ak ni na sastanak poivao. Samo:'

To je bilo dobro za tim! To je bilo sve. On je bio takav. Bio je jak. elio je adrenalin.
Da ovjeka dovedu do borbe i da bude jak kao bik. Jedno ipak nisu smjeli da uine a to je da
dovedu u pitanje njegov autoritet ili da se ponaaju arogantno. Tada stvarno ovjek odlijepi.
Sjeam se kad smo igrali etvrtfinale protiv Liverpoola u Ligi ampiona. Izgubili smo s 2:0. I
prije utakmice Capello je uveo taktiku ko e uvati koji ugao Liverpoola. Ali Lilliam Thuram je
dao sebi za pravo da zamijeni momka. On je vodio rauna o drugom momku iz liverpulskog
tima i u toj situaciji je i dolo do pogotka. U svlaionici, poslije toga, Capello se vrtio u krug kao
i obino, dok smo mi sjedili na klupi i pitali se ta e biti dalje. Ko je tebi rekao da zamijeni
igraa?, pitao je on Thurama. Niko, ja sam mislio da je tako bolje, odgovorio je Thuram.
Capello je puhao nekoliko sekundi. Ko je tebi rekao da zamijeni igraa?, ponovio je Capello.
Ja sam mislio da je tako bolje! Jo jedno isto objanjenje i Capello je postavio isto pitanje po
trei put, i dobio je isti odgovor. Tada je dolo do izliva, to to je lealo u njemu i ekalo da
eksplodira kao bomba. Jesam li ja rekao tebi da zamijeni igraa ili to? Je li ja ili neko drugi
ovdje nareuje? To sam ja, jesi li me uo! Ja sam taj koji e ti rei ta e raditi. Jesi li sada
razumio? Kasnije je utnuo klupu za masiranje koja se vrtjela prema nama tako paklenom
brzinom. U takvoj situaciji niko ne smije podii pogled. Svi smo sjedili i gledali u pod, svi,
Trezeguet, Cannavaro, Buffon svi do jednog. Niko se nije pomjerio, nikom nije palo na pamet da
uradi neto slino onome stoje uradio Thuram. Niko nije elio ponovo sresti te bijesne oi. Bilo
je mnogo toga. Bilo je teko. Nije bilo malih oekivanja. Ali ja sam nastavio igrati dobro.
Capello je zamijenio Alessandra del Piera da bi meni dao mjesto, niko zadnjih deset godina Del
Piera nije poslao na klupu. Poslati Del Piera na klupu bilo je kao da mijenja simbole kluba i to
je navijae dovodilo do ludila. Zvidali su Capellu, a uzvikivali za Del Pierom. Ti si jedini i
pravi fenomen. Alessandro Del Piero je osvojio ligu sedam puta s Juventusom i bio kljuni
igra svake godine. S klubom je osvojio Ligu ampiona i bio je miljenik vlasnike porodice.
Velika je zvijezda. I nijedan normalni trener ga ne bi poslao na klupu. Ali Capello nije bio
normalan. On se nikada nije brinuo za historiju i status. On je jednostavno izabrao svoj tim i ja
sam mu bio jako zahvalan za

to. Ali to je znaio i veliki pritisak na mene. Sada sam morao igrati dobro kao i Del Piero
i zaista sam sve manje i manje uo njegovo ime s tribina. uo sam: Dobro, Ibra, i navijai su
me izglasali za igraa decembra mjeseca; to je za mene bilo veliko. Bio sam na dobrom putu da
se probijem u Italiji, iako su znali da sam dobar i da ne treba tako puno u fudbalu. U jednom
momentu vi ste heroj, u drugom ste samo sranje. Specijani treninzi s Galbiatijem su dali dobar
 rezultat i tu vie nije bilo prie. Prilikom primanja lopti u kaznenom prostoru bio sam spremniji i
jai, kao u boksu. Sve sam manje razmiljao a sve vie je to bio brzi refleks, samo, bam, bam.
Ipak ovo ovjek ne treba da zaboravi, doi do cilja nije opasnost ve osjeaj, instinkt. Ti ga ima
u sebi ili ne. Osvoji ga sigurno i izgubi onda kad osjeaji i samopouzdanje nestanu i ja sebe
nikada nisam vidio kao osobu koja daje samo golove. Ja sam igra koji eli napraviti razliku na
svim nivoima. Ja sam bio jedan od onih koji ele sve da znaju, i negdje u januaru je toga nestalo
u meni. Nisam dao gol u pet utakmica. U toku tri mjeseca dao sam samo jedan gol. Zato je tako
bilo, ne znam. Tako se desilo i Capello je poeo da me napada. Bilo je to na isti nain kao onda
kad me je pravio kao igraa samo sada me pritiskao nadolje. Ti nisi uradio ni jednu stvar da
vrijedi. Igra ti je bezvrijedna, rekao je, ali me ipak ostavio u igri. On je jo uvijek imao Del
Piera na klupi ali ja mislim da je elio tim napadom da me motive i nadao sam se tome. Capello
je elio da igrai vjeruju vie u sebe, ali oni ne smiju biti ni previe sigurni i ponosni. Hrabrost je
mrzio i zato je i iao na ovaj nain. Gradio je i ruio, i stvarno nisam imao pojma o emu se sada
radi. Ibra, ui unutra! Kada me ovako pozovu, nikad se nisam izbezumljivao, razmiljao sam:
Jesam li ponovo ukrao bicikl? Ili je pozvao pogrenog momka? Bio sam na putu prema
svlaionici a on je tu stajao i ekao. Pokuao sam razmiljati i nai bolje objanjenje, zato. Ali
uvijek je teko kad ne zna razlog tome. Ostalo mi je da se nadam da se radi o najboljem
rjeenju. Kad sam uao unutra, Capello je imao samo pekir na sebi. Upravo se tuirao. Naoale
su mu bile zamagljene, svlaionica je bila prazna, kao i uvijek. Luciano Moggi je volio
fenomenalne stvari. Ali svlaionica je bila potpuno dotrajala. To je bio dio njegove

filozofije. "Bitno je pobijediti a ne da

sve mora biti lijepo, obiavao je rei. Okej s neim se moemo sloiti. Ali kad se nas
etvorica istovremeno tuiramo, nivo vode dostie do listova na nogama, i svi smo znali da nita
neemo postii s tim da se alimo. Moggi bi to doivio kao potvrdu njegove teorije: Sad vi
vidite, vidite li vi da sve ne treba biti posebno da bi se pobijedilo, i to je bilo tako i kad je preko
puta mene sjedio polugoli Capello u dotrajaloj prostoriji dok se ja i dalje vraam onom ta on
eli: ta je to? ta sam uradio? Neto je bilo s Capellom, pogotovo sada kad si sam s njime,
osjeaj taj da si mali. On raste. Vi se skupljate. Sjedi, rekao je i okej, naravno, podrazumijeva
se da sam sjeo. Ispred mene je bio jedan stari TV i jo stariji videorekorder i u njega je Capello
ubacio videokasetu. Ti me podsjea na jednog igraa kojeg sam trenirao u Milanu, rekao je.
Ja mislim da znam na koga vi mislite. Stvarno? uo sam to toliko puta. Odlino, nemoj
dozvoliti da te to uporeenje uzbuuje. Ti nisi novi Van Basten. Ti ima svoj nain igre, i ja u
tebi vidim boljeg igraa. Ali Marco van Basten se vie kretao i bio je vjetiji u ringu. Na ovome
filmu snimio sam sve njegove golove. Studiraj njegove pokrete. Upijaj to, naui to! Poslije tih
rijei Capello je otiao. Bio sam sam u svlaionici i gledao, i zaista je to bio Van Basten sa svih
mjesta i uglova. Lopta je bila gromoglasna, Marco van Basten se pojavi opet. i ponovo. Sjedio
sam tu nekih deset ili petnaest minuta i razmiljao kada bih mogao ii. Da li je Capello postavio
nekoga ispred vrata da me prati? To ne bi bilo nita iznenaujue. Odluio sam pogledati cijelu
kasetu, bila je dvadeset peta minuta, trideseta i onda okej, mislio sam da bi to bilo dovoljno.
Iunjao sam se van, iskreno reeno ne znam da li sam neto nauio. Ali sam shvatio sutinu
poruke, bila je obina. Capello je elio da postiem golove. Trebao sam imati njih u glavi, u
pokretima, u cijelom svom sistemu i znao sam, on je bio potpuno ozbiljan. Bili smo na vrhu lige
zajedno s Milanom, jedan, dva gola razlike i da bismo dobili ligu morali smo davati golove. To
je istina i nita vie, sjeam se koliko sam bio umoran gore u ringu. Ali imao sam uvare cijelo
 vrijeme. Odbrana je bila na meni cijelo vrijeme poput vukova, bio bih popularniji da sam imao
smisla za humor, igrai i publika su pokuavali da me provociraju cijelo vrijeme

izbacite ga van crijevom i sva ta sranja, Ciganine, Cigane, i sve te rune rijei o mojoj
mami, porodici, ta sve nisu uzvikivali i vritali. I desilo se. Ja sam se upalio. To su bili neki
signali ili neki znaci, ja sam igrao bolje kad sam ljut i oslobodilo sam se. Bio je sedamnaesti
april kad sam postigao hat-trick protiv Leccea, publika je bila luda i divlja, a novinari su pisali:
Oni su rekli da daje malo golova. Do sada je ovo petnaesti. I bio sam na vrhu, na treem
mjestu talijanskih najboljih strijelaca, prialo se da sam jedan od vanih Juventusovih igraa.
Bilo je svuda priznato i Ibra, Ibra. Ali neto drugo je visilo u zraku. To je najavljivalo
katastrofu iza ugla.

NISAM IMAO POJMA da policija i javni tuioci prislukuju Moggijev telefon i to je bila
srea. Moj klub i Milan borili su se za prvo mjesto na tabeli i ja sam prvi put poeo ivjeti
zajedno s nekim. Helena je neumorno radila i prilino se isforsirala. Radila je u Fly Me u
Goteborgu preko dana a navee u kafiima i istovremeno je studirala i putovala za Malmo.
Radila je puno i nije se osjeala dobro. Rekao sam joj: Sad je dosta. Sad e se preseliti kod
mene. Iako je to bila velika promjena za nju, mislila je da je to lijepo. Osjealo se da je
konano odahnula. Ja sam se preselio iz Inzaghijevog stana na jedan prelijep sprat u istoj kui na
Piazza Castello. Kua je izgledala pomalo kao crkva i u prizemlju je bio kafi Mood gdje su
radili momci koji su nam postali prijatelji. Oni su nam ponekad pripremali doruak. Nismo imali
djecu, ali imali smo psia Hoffa i taj debeljko je bio jako lijep. Kupovali smo tri pie za veeru,
za mene, Helenu i za Hoffa. I on bi pojeo cijelu, a okrajke je glodao i razvlaio po stanu. Bio je
naa debela beba i bilo nam je dobro. Ali, naravno, mi smo i dalje bili iz dva razliita svijeta. Na
jednom od naih ljetovanja putovali smo za Dubai u poslovnoj klasi i moja porodica je bila s
nama. U avionu se podrazumijeva pristojno ponaanje i Helena je to, naravno, znala. Ali moja
porodica je drugaija. I u rano jutro, oko est sati, moj brat je elio naruiti viski. Ispred njega je
sjedila majka. Mama je predivna, ali ona nije neko koga treba izazivati. Ne voli kad mi pijemo
alkohol i to je razumljivo kad se zna ta je sve preivjela. Zato je skinula cipelu i tom cipelom
poela udarati Kikija po glavi. Bio je to njezin nain da rjeava problem. Puff, udarila ga je i
Kiki je poludio. Uzvratio je udarac. I nastala je frka u prvoj klasi aviona u est sati ujutro.
Gledao sam Helenu. eljela je da propadne u zemlju. Na trening sam obino iao oko deset sati
u Torino, ali jedno jutro sam zakasnio i dok sam tumarao po stanu osjetio se dim. Helena kae da
se toga ne sjea. Kad sam otvorio ulazna vrata da izaem, gorjelo je ispred vrata. Neko je
sakupio rue i zapalio ih ispred naih vrata. Svi u zgradi smo imali tednjake na plin i ba pored
stepenita je bila veranda s plinskom cijevi na zidu. Moglo

se stvarno loe zavriti. Moglo je doi do eksplozije. Uzeo sam kantu s vodom i ugasio
poar, a bilo mi je ao to nisam otvorio bar pola minute ranije i uhvatio tog idiota, smrskao bih
ga. Pali vatru u naoj kui. Bolesno. I jo s ruama. Ruama?! Policija nikada nije otkrila ko je
to uradio a ni klubovi nisu imali takvu sigurnosnu zatitu kao danas. Mi smo to brzo zaboravili.
Ne moe se ii uznemiren sve vrijeme. Imamo o mnogo emu drugome da razmiljamo. Uvijek
se neto novo dogaalo i uvijek se puno toga dogaalo. Odmah na poetku mog boravka u
Torinu posjetli su me novinari iz Aftonbladeta, dvije novinarske Patkice. Stanovao sam u hotelu
Le Meridien. Aftonbladet je navodno htio da popravi nau saradnju. Bio sam izvor njihove
zarade i Mino je mislio da bismo trebali zakopati ratne sjekire. Ali ja ne zaboravljam, zapamtite
 to. Dogaaji i tekoe se urezuju u sjeanju zauvijek. Iako je to bilo prije deset godina, sjeam se
kao sad. Ekipu iz Aftonbladeta doekao je Mino, ja sam bio u svojoj sobi, i pretpostavljam da su
prije nego sam ja siao razgovarali s Minom. I ve dok sam silazio, imao sam predosjeaj da to
nema svrhe. Jedan oglas za kontakte! Jedna izmiljena policijska prijava! Stidi se, Zlatane!, i
to u cijeloj zemlji. Nisam ih ni pozdravio. Bio sam jo bjesnij. Kakav je to bio nain? Zato sam
uobraeno zagospodario situacijom i mislim da sam ih na smrt preplaio. Bacio sam im flau za
vodu na glavu. Da dolazite iz moje oblasti ne biste preivjeli, rekao sam. I bilo je to moda
preotro. Alija sam bio umoran i bijesan i gotovo je nemogue da objasnim drugima kakav je to
pritisak bio. Nisu to samo bile novine. Bili su to i fanovi, publika, treneri, rukovodstvo kluba,
drugovi iz kluba, novac. Ja sam morao ispuniti zahtjeve i ne dam li gol dobivao sam kritike sa
svih strana. I na svim nivoima. Morao sam pronai neko olakanje. Imao sam Mina, Helenu,
drugove u klubu, ali i druge jednostavnije stvari kao svoje automobile. To mi je davalo osjeaj
slobode. U to vrijeme dobio sam Ferrari Enzo. Automobil je bio moj uslov u pregovorima.
Mino, Moggi, Antonio Giraudo, direktor, Roberto Bettega i ja smo sjedili i razgovarali o
uslovima kad je Mino rekao: Zlatan eli jedan Ferrari Enzo! Oni su se samo zgledali. Nismo
ni oekivali neto drugo. Enzo je bio Ferrarijev najnoviji top automobil, najbri auto koji su
proizveli i to

samo tristo trideset komada. Pomislili smo da ipak traimo preve. Ali

Moggi i Giraudo su smatrali uslov opravdanim. Ferrari je u istom koncernu kao i

Juventus. Naravno da e deko imata jedan Enzo. Nikakvih problema. Mi sreujemo jedan za
tebe, rekli su i ja sam pomislio: Wow, kakav klub! Ali naravno, oni nisu shvatili. Kad smo
potpisali ugovor, Antonio Giraudo je rekao: I taj auto, to je stari Ferrari? Ja sam se
zaprepastio. Pogledao sam Mina. Ne, rekao je on, to je novi. Proizveden u samo tristo
trideset komada, i Giraudo se zagrcnuo. Mislim da imamo problem, rekao je. I imali smo.
Bila su jo samo tri automobila i lista za taj famozni auto bila je duga. ta da radimo? Pozvali
smo efa za Ferrari, Luu di Montezemoloa, i objasnili situaciju. Teko, rekao je on, gotovo
nemogue. Ali na kraju je pristao. Dobit u jedan ako obeam da ga nikada neu prodati.
Zadrat u ga dok sam iv, odgovorio sam i iskreno reeno oboavam taj auto. Helena ne voli
da se vozi u njemu. Auto je prebrz i udljiv za njezin ukus. Ali ja sam lud za njim. Automobil je
neobian, famozan, brz: Ovo sam ja, deko koji je uspio u ivotu. Enzo mi daje osjeaj da se
moram jo vie boriti da bih ga zasluivao. Auto je postao moja snaga, sigurnost. To me
spreava da budem zadovoljan i kad pogledam auto pomislim: Nisam li u njemu, oduzet e mi
ga. Automobil je postao pokretaka sila, okida za mene. Drugi put kad mi je trebalo nadahnue
uradio sam tetovau. Tetoviranje je kao droga za mene. Neprestano sam elio neto novo. Ali
nikada nisam to radio impulsivno. Dobro sam promislio iako sam u poetku bio protiv
tetoviranja. Mislio sam da je to neukusno. Ali u svakom sluaju nisam odolio iskuenju.
Alexander Ostlund mi je pomogao da uem u branu i moje prvo tetoviranje je bilo moje ime s
kuka na kuk u bijelom. Vidjelo se samo kad sam bio osunan. Bilo je to kao neki test, samo da
probam. Poslije sam se odvaio. uo sam za izreku Only God can judge me. Mogli su da piu
ta hoe o meni u novinama. Vritati ta hoe s tribina. Uope me se nije ticalo. Samo Bog je
mogao da me osudi! Svialo mi se to. ovjek mora ii svojim putem. I istetovirao sam te rijei. I
uradio sam jednog zmaja jer zmaj u japanskoj kulturi simbolizuje borca. A ja sam borac.
Utetovirao sam i karpa, ribu koja pliva uz vodu, i jedan budistiki simbol koji titi od patnje i pet
 elemenata: vodu, zemlju, vatru i to. istetovirao sam i imena lanova moje porodice, mukarce na
desnoj ruci, desno oznaava snagu,

moj otac, brat i naravno sinovi. Imena ena u porodici istetovirao sam na lijevoj strani,
to oznaava bliskost, mama, Sanela, ali ne i polusestra koja je prekinula odnose s porodicom.
Tako sam tada osjeao, ali kasnije sam se dvoumio i pitao koje porodica a ko nije? Ali to je bilo
kasnije. Sva moja panja bila je usmjerena na fudbal. Obino se pobjednik u grupi zna rano u
proljee. Uvijek se neki klub istie. Ali ove godine borba se vodila do zadnje minute. Imali smo
po sedamdeset poena i mi i Milano, i novine su, naravno, neprestano o tome pisale. Sve je
pripremano za dramu, za okraj. Igrali smo osmog maja na San Siru. Osjealo se ba kao finalni
okraj i svi su vjerovali u pobjedu Milana. Ne samo zato to je to bio tim koji je igrao na
domaem terenu. U prvoj utakmici koju smo igrali na Stadio delle Alpi bilo je 0:0. Ali Milano je
dominirao i mnogi su vidjeli Milano kao najbolji tim u Evropi. Nikoga nije iznenadilo kad je
Milano opet uao u finale Lige ampiona na proljee. Sudbina je bila protiv nas, govorilo se. A
poslije nae utakmice s Interom nije ba izgledalo blistavo. Bio je dvadeseti april, samo nekoliko
dana poslije mog uspjeha protiv Leccea i bio sam slavljen svuda. Mino me je upozorio da u biti
dobro uvan od Intera. Bio sam zvijezda. Inter je bio prisiljen da me pokua blokirati ili
prevariti. Ako hoe da preivi, mora se boriti duplom snagom. Inae nema ansi, rekao mi
je Mino. I odgovorio sam kao uvijek: Nema problema. Ja se prihvaam tekog posla. Ali
naravno bio sam nervozan. Postojala je stara mrnja izmeu Intera i Juventusa a ove godine
Inter je imao jako surovu odbranu. Izmeu ostalih Marco Materazzi. Niko do danas nije dobio
toliko crvenih kartona kao on. Materazzi je bio poznat po agresivnoj i runoj igri. Jednu godinu
kasnije, u ljeto 2006, bio je poznat u cijelom svijetu kad je u toku Svjetskog prvenstva rekao ba
neto prosto Zidanu i bio udaren u prsa. Materazzi je igrao provokativno i grubo. Ponekad su ga
nazivali Kasapin. Inter je imao i Ivana Cordobu, jednog niskog, atletski graenog Kolumbijca, i
Siniu Mihajlovia koji je Srbin. Naravno o tome se mnogo pisalo, u stilu da e me biti
balkanski rat u malom. Bile su to gluposti. To to se dogaalo na terenu nema ba nikakve veze s
ratom. Ja i Mihajlovi smo kasnije postali prijatelji u Interu. A nikada se nisam vodio rauna
odakle neko dolazi. Ne zanimaju me te etnike gluposti i iskreno reeno kako bih mogao
drugaije? I! mojoj porodici svi smo izmijeani. Otac je Bosanac, majka je Hrvatica i moj mladi
brat ima oca koji je Srbin. Ne, ne, ne o tome se uope ne radi.

Ali Mihajlovi je zaista bio grub. On je bio jedan od najboljih izvoaa slobodnih
udaraca na svijetu i igrao je provokativno. On je nazvao Patricka Vieru, ta crna svinja u jednoj
utakmici Lige ampiona i to je dovelo do policijskog ispitivanja i sumnji o rasistikoj mrnji.
Neki drugi put utnuo je i popljuvao Adriana Mutu, koji je ba tada poeo igrati za nas i bio je
iskljuen osam utakmica. Bio je temperamentan. Bio je impulsivan kao bomba. Ne da ja
uveliavam i pravim veliku stvar od toga. Ne, nikako. To to se dogaa na igralitu, ostaje na
igralitu. To je moja filozofija, a vi biste bili okirani kada biste znali ta se sve dogaa na
utakmicama. To su udarci i pogrdne rijei, to je neprestana borba, ali za nas igrae to je
svakodnevnica. O odbrambenim igraima u Interu sam napomenuo samo da znate da momci
nisu neto s im bi se moglo zezati. Oni su igrali runo i grubo, i ja sam to odmah osjetio. To je
brutalno, to nije nikakva obina utakmica. To je mrnja i to su uvrede. Bilo je u to vrijeme
mnogo sranja o mojoj porodici i ugledu i ja sam odgovarao snanim vraanjem udarca. Ne
postoji nita drugo u toj situaciji. Povije li se, smrvljen si. Princip je iskoristiti bijes da se bude
jo bolji na terenu, i ja sam igrao nevjerovatno dobro fiziki i snano. Ne treba biti jednostavno
 igrati protiv Zlatana, ni jedne sekunde. A u to vrijeme sam zaista napredovao. Nisam bio vie
nikakav slabi Ajaxov dribler. Bio sam otriji i bri. Nisam bio nikakva laka zamjena, ni po kom
osnovu. Poslije toga je trener Intera Roberto Mancini rekao: Kada taj fenomenalni Ibrahimovi
igra na tom nivo, nemogue ga je pokrivati Ali sam Bog zna da su pokuavali, snano su me
napadali i ja sam isto tako snano uzvraao. Bio sam divlji. Bio sam pravi gladijator, kako su
novine pisale, i ve u etvrtoj minuti sudarili smo se ja i Cordoba glavama i obojica smo ostali
leati na terenu. Ja sam se podigao oamuen. Cordoba je jako krvario i teturao. Uili su ga i
vratio se na igralite sa zavojem oko glave. Ali na terenu nita nije bilo mirnije. Ni u kom
smislu. Prije bi se moglo rei da se neto opasno pripremalo i gledali smo jedni druge krvniki.
Bila je borba. Bilo je ivano i agresivno i u trinaestoj minuti pali smo ja i Mihajlovi poslije
sudara. Jedan trenutak bili smo zbunjeni. ta se dogodilo? A onda smo primijetili da mi sjedimo
jedan naspram drugoga na travi i on je napravio jedan pokret glavom. Ja sam odgovorio
imitirajui udarac glavom, to je moralo izgledati strano, bio mi je cilj da izgleda zastraujue,
ali ja sam ga samo dodirnuo glavom. Vjerujte mi, da sam ga udario glavom stvarno, on ne bi
ustao. Bio

je to vie jedan gest, nain da mu kaem: Ja ne poputam pred tobom! Ali Mihajlovi je
stavio ruku na lice i stropotao se na travu. Naravno daje glumio. elio je da budem izbaen. Ali
ja nisam dobio ni opomenu, ak ni to. Stigla je nekoliko minuta kasnije u sudaru s Favallijem.
Bila je to u cjelini jedna loa utakmica, ali ja sam igrao dobro. Bio sam ukljuen u gotovo sve
opasne situacije, ali Interov golman Francesco Toldo je tako dobro branio. Branio je jedan za
drugim udarce na gol i na kraju smo mi dali gol sami sebi. Julio Cruz je udarcem glave dao gol i
na svaki nain pokuavali smo da to ispravimo. Bili smo blizu, ali nismo uspjeli i sad se u zraku
osjeala mrnja i borba. Cordoba je elio da mi vrati milo za drago i utnuo me je u bok. Dobio
je opomenu. Materazzi je pokuao da me prevari, a Mihajlovi je nastavio sa svojim pogrdnim
rijeima i svojim napadima. I ja sam pobjesnio. Probio sam se naprijed. Borio sam se i imao sam
jedan dobar udarac pri kraju prvog poluvremena. U drugom pokuaju pucao sam iz daljine i
pogodio sam vanjski dio stative, ba na oku. Imao sam i jedan slobodan udarac koji je Toldo
odbranio jednim nevjerovatnim refleksom. Ali nismo dali gol i samo jednu minutu prije kraja
susreli smo se ponovo ja i Cordoba. Sudarili smo se i odmah poslije toga gotovo refleksno
udario sam ga u bradu ili u grlo. Nita nije bilo opasno, mislio sam, to je bio dio nae igre na
terenu i sudija to nije primijetio. Ali imalo je posljedice. Izgubili smo i samo po sebi to je bilo
teko podnoljivo. Kako je stajalo na tabeli, ovaj me moe nas kotati trofeja. Disciplinska
komisija u Talijanskoj ligi je prekontrolisala snimke s utakmice i moj udarac protiv Cordobe.
Odluili su da me iskljue s tri utakmice. To je bila manja katastrofa. Moglo se dogoditi da
propustim zavrnicu u seriji i taj odluujui me protiv Milana osmog maja. Nisu bili pravedni
prema meni. Nisu donijeli potenu odluku, rekao sam novinarima. Sva ta runa deavanja na
terenu sam podnio i na kraju sam dobio kaznu. Bilo je teko s obzirom na to koliko sam ja klubu
znaio. Uprava kluba se alila i uzeli su poznatog advokata Lizija Chiappera. Chiappero je
zastupao Juventus u ranijim optuivanjima za davanje stimulirajuih sredstava igraima. On je
navodio da je udarac nastao u borbi za loptu i posebno je naglasio da sam ja sve vrijeme u toku
utakmice bio izloen napadima, spoticanjima i pogrdnim rijeima. Izmeu ostalog, angaovao je
jednog specijalistu za itanje

s usana koji je pokuao da dokae ta mi je Mihajlovi dobacivao. Ali to nije bilo lako.
Puno toga je bilo na srpskohrvatskom. Umjesto toga Mino je objavio da je Mihajlovi izgovarao
 proste rijei koje se ne mogu ponavljati i koje su se odnosile na moju porodicu i moju majku.
Raiola je samo majstor za pie, odgovorio je Mihajlovi. Mino nikada nije pravio pie. On je
pomagao neto drugo u porodinom restoranu i kontrirao je odgovorom: Ono najbolje u
Mihajlovievom govoru je daje dokazao ono to smo mi ve znali, daje glup. On ne porie daje
provocirao Zlatana. On je rasista i on je to ranije pokazao. Optuivanja su se smjenjivala.
Luciano Moggi, koji se niega nije plaio, nagovijestio je zavjeru. Kamere koje su zabiljeile
moj udarac pripadale su Mediasetu, Berlusconijevom preduzeu za javno informisanje. A
Berlusconi je posjedovao Milano. Nisu li se slike prebrzo proslijedile disciplinskoj komisiji?
ak je i ministar Giuseppe Pisanu komentarisao dogaaj i sukobi su se nastavljah svaki dan u
novinama. Ah nita nije pomoglo. Iskljuenje je potvreno i ja neu igrati u odluujuem meu
protiv Milana. Bila je to moja sezona i nita vie nisam elio nego da uestvujem i da
pobijedimo. Ali sada u ja gledati utakmicu s klupe i to mi je teko padalo. Bio je to straan
pritisak i ogovaranja su nastavljena sa svih strana, i vie se nije radilo samo o mom iskljuenju.
Bilo je i ovo i ono. Pravi cirkus. Bilo je to u Italiji i Juventus je uveo silenzio tampa. Nikom iz
kluba nije bilo dozvoljeno da razgovara s novinarima. Nita, nikakva nova rasprava o mom
iskljuenju, nita ne smije remetiti zagrijavanje. Svi e utjeti i koncentrisati se na utakmicu na
koju se gledalo kao na jednu od najvanijih u Evropi. I mi i Milano smo imah po sedamdeset i
est poena tada. Utakmica je bila glavna pria u cijelom drutvu u Italiji i veina se
sporazumjela, ak i kladionice: Milano je bio favorit. Prodano je osamdeset hiljada ulaznica na
domaem terenu za Milano i ja sam bio iskljuen, ja koga se smatralo najvanijm igraem.
Adrian Mutu je isto bio iskljuen. Zebina i Tacchinardi su bili povrijeeni. Nismo imah nau
najbolju grupu igraa dok je Milano imao sjajnu fudbalsku ekipu s odbrambenim igraima
Cafuom, Nesteom, Stamom i Maldinijem, Kakom kao centarhalfom i Filippom Inzaghijem i
evenkom kao strijelcima. Imao sam loa predosjeanja i zaista nije bilo nimalo prijatno kad su
pisali da e moj nastup bijesa kotati tim pobjednikog mjesta u ligi. On se mora

nauiti ponaanju. On mora biti mirniji. Samo o tome se govorilo sve vrijeme, ak i
Capello, i to ba kad ja nisam mogao uestvovati. Ali tim je bio izuzetno motiviran. Bijes zbog
svega to se dogodilo zapalio je sve i u dvadeset sedmoj minuti u prvom poluvremenu driblao je
Del Piero na lijevoj liniji. Bio je zaustavljen od Gattusa, igraa Milana koji trenira najvie od
svih, i lopta je odletjela nazad. Del Piero je pojurio za njom. Udario je makazicama loptu koja je
odletjela u esnaesterac gdje ju je doekao David Trezequet i zapucao glavom gol. Ali ostalo je
jo puno vremena do kraja utakmice. Milan je strahovito napadao i u jedanaestoj minuti u
drugom poluvremenu Inzaghi je bio nezatien ispred gola. Pucao je na gol i Buffon je odbranio,
lopta se odbila i Inzaghhi ju je opet dobio nazad. Dobio je novu ansu, ali je sprijeen od
Zambrotta na liniji gola i pucao je u stativu. Bila je ansa iza anse za oba tima. Del Piero je
utnuo u preku i Cafu je vritao zbog kazne. Sve vrijeme se neto dogaalo. Ali rezultat se nije
mijenjao. Bilo je 1:0 za nas. I odjednom smo mi bili ti koji su imali prednost kao pobjednici u
Ligi. I ja sam ponovo poeo igrati. Jedan veliki teret mi je pao s ramena i petog maja smo trebali
sresti Parmu na domaem terenu na Delle Alpi. Pritisak na mene je bio veliki. I ne samo zato to
je to bila prva utakmica poslije iskljuenja. Deset vodeih sportskih novina su glasanjem izabrali
mene kao treeg najboljeg napadaa u Evropi poslije evenka i Ronalda. Prialo se da ja mogu
dobiti evropsku Zlatnu loptu. U svakom sluaju sve oi su bile uprte u mene, posebno kad je
Capello poslao Trezequeta na klupu za rezerve, heroja iz utakmice s Milanom i osjealo se da ja
moram dati sve od sebe za rezultat. Morao sam biti ubitaan do odreene granice, naravno.
Nikako nije smjelo biti novih izliva bijesa ili iskljuenja, to su mi svi stavili do znanja. Svaka
 kamera na terenu me je pratila i kad sam uao na igralite s tribina je odjekivalo: Ibrahimovi,
Ibrahimovi, Ibrahimovi. Sve je tutnjalo oko mene i ja sam nevjerovatno udio da igram. I
dali smo gol. Kasnije, u dvadeset treoj minuti, kad je iz slobodnog udarca Camoranesija lopta
dola visoko iznad mene u esnaestercu, kritikovan sam da uprkos svojoj visini nisam dovoljno
dobro udario loptu glavom. Sada sam svom silinom gaao u gol i to je bilo predivno. Nekoliko
minuta prije zavretka utakmice zasvijetlilo je na elektronskoj tabli: Lecce je izjednaio rezultat
protiv Milana na 2:2 i pobjeda je, izgleda, bila naa.

i U svakom sluaju sve oi su bile uprte u mene, posebno kad je Capello poslao
Trezequeta na klupu za rezerve, heroja iz utakmice s Milanom i osjealo se da ja moram dati sve
od sebe za rezultat. Morao sam biti ubitaan do odreene granice, naravno. Nikako nije smjelo
biti novih izliva bijesa ili iskljuenja, su mi svi stavili do znanja. Svaka kamera na terenu me je
pratila i kad sam uao na igralite s tribina je odjekivalo:

Ako pobijedimo Livorno, u sljedeem krugu bit emo pobjednici. Ali nama ni to nije
trebalo. Dvadesetog maja izgubio je Milano protiv Parme s rezultatom 1:3.1 mi smo bili
pobjednici. Ljudi su plakali na ulicama u Torinu. A mi smo se vozili u autobusu bez krova kroz
cijeli grad. Jedva smo se provlaili. Ulice su bile preplavljene, svi su pjevali i slavili nas.
Osjeao sam se kao malo dijete. Cijeli tim je izaao van da proslavimo i jeli smo i pili i veselili
se. Mi smo pobjednici u Ligi ampiona. Pa to nije normalno. Nijedan veanin nije uestvovao
u toj pobjedi osim Kurre Hamrina s Milanom 1968. godine. I nije bilo nikakve diskusije da sam i
ja doprinio pobjedi. Izabran sam za najboljeg stranog igraa u seriji i najvanijeg igraa
Juventusa. Bio je to moj Scudetto i ja sam pio i pio i pio. Ja ne pijem esto. Ali imao sam
neprijatna sjeanja i s pobjedom su sve prepreke nestale. David Trezequet me je podsticao. Jo
vodke, jo toka. On je Francuz i prilino zatvorena linost, ali on eli biti Argentinac - roen je
u Argentini - i sad se stvarno opustio. Vodka se neprestano sipala. Bilo je nemogue odbraniti se.
Strahovito sam bio pijan i kad sam doao kui u Piazza Castello sve se vrtjelo oko mene.
Pomislio sam da e mi moda jedno tuiranje pomoi. Ali sve se samo nastavilo vrtjeti oko
mene. Kako sam pomjerao glavu tako se cijeli svijet vrtio oko mene i na kraju sam zaspao u
kadi. Helena me probudila, i smijala mi se. Rekao sam joj da nikad nikome ne pria ta se
dogodilo.

MOGGI JE BIO TAKAV kakav je bio, ali je traio da ga se uvaava, i bilo je prijatno
razgovarati s njim. Bio je ovjek od akcije. Bio je direktan. Imao je mo, brzo je shvatao stvari.
Kada sam prvi put trebao pregovarati o ugovoru, bila je to za mene jako vana situacija. Iskreno
govorei nadao sam se boljem ugovoru, i zaista ga nisam elio provocirati, naprotiv pokuavao
sam biti uljudan tretirajui ga kao big shot, to je on ustvari i bio. Meutim, sa mnom je bio i
Mino, a Mino je ovjek koji se nikome ne klanja. On nije normalan. Uao je u Moggijevu
kancelariju, sjeo na njegovu stolicu i nonalantno digao noge na sto. Razumijete? Doavola,
rekao sam. On uskoro dolazi. Nemoj mi upropastiti ugovor. Sjedi ovdje kod mene, naprosto
sam ga molio. Go and fuck yourself and be quiet, rekao je, a u stvari od njega nisam nita
drugo ni oekivao. Mino je takav, a ja sam znao da je momak sposoban za pregovaranje. Bio je
majstor u tome. Ipak sam bio nervozan da sve ne pokvari, i nisam se prijatno osjeao kada je
Moggi uao s cigaretom u ustima, ostalom spremom u rukama i sam zaurlao: Kog avola ti
 sjedi na mom mjestu? Sjedi pa emo razgovarati!, uzvratio mu je Mino. A naravno, Mino je
znao ta radi, poznavali su jedan drugog, on Moggija, Moggi njega. Bio je to historijski
bespotedni verbalni okraj i potpisao sam puno bolji ugovor. A to je najvanije, obean mi je
jo i bolji. Ako nastavim da igram ovakb dobro i budem vaan za klub kao to sam sada, bit u
najbolje plaen u timu, obeao je Moggi i ja sam bio zadovoljan. Ali malo kasnije poeli su
problemi, i bio je to prvi znak da neto nije kako treba. Sljedee godine sam esto stanovao s
Adrianom Mutuom u hotelima i kampovima, i nije mi ba bilo dosadno. Adrian Mutu je Rumun,
a doao je u Italiju i Inter 2000, poznavao je jezik i ostalo, a meni je to bilo

od velike pomoi. Ali momak se i provodio. Koje prie je imao! ]a sam leao u hotelskoj
sobi i smijao se kao lud. Nije bio normalan. Kada ga je Chelsea kupio, bio je

neprekidno na partijima. I naravno nije moglo tako dugo. Uhapen je zbog kokaina u
krvi, dobio otkaz i izbaen iz Chelseja i povrh svega uvuen u proces s velikim trokovima. Ali
kada smo nas dvojica ivjeli zajedno, tada je ve bio dobio pomo za rehabilitaciju i bio je ist i
smiren, i mogli smo se smijati do besvijesti. Razumijete, mi i nismo ba puno toga imali
zajednikog bar na tom polju. Moda to da sam jednom zaspao u kadi i to pijan? U klub je tada
doao i Patrick Vieira, mogu rei da se to odmah i primijetilo, nezgodan tip, i nije nimalo bilo
sluajno da smo se odmah zakaili na treningu. Ja se ne bodem ba sa slabijima. S ovakvim
tipovima ide zub za zub, a u Juventusu sam postao gori nego ikad. Ja sam ratnik, a ovaj put
trim na terenu a Vieira ima loptu. Give me the fucking ball, derao sam se, a naravno, znao
sam dobro kakav je. Patrick Vieira je bio kapiten u Arsenalu. Osvojio je s timom tri titule u
Premijer ligi. Francuska je bila svjetski i evropski prvak s njim, on nije ba bio bilo ko, naprotiv,
a ja sam se sada derao na njega. Imao sam priliku, mislim, ovo je elitni nivo, nema smisla da se
sada jedan drugom uvlaimo u dupe. Shut up and run, derao se. Just pass me the ball and I'll
be quiet, odgovorio sam, a onda smo pobjesnjeli, jedva su nas rastavili. Ali iskreno govorei, to
nije nita, moda je to samo bila potvrda da smo obojica borci koji ne vole poraze. U ovom
sportu ne moe biti dobar. Ako je iko to znao, znao je to Patrick Vieira. On je tip koji daje
maksimum u svakoj situaciji, i vidio sam da je cijeli tim uz njega uznapredovao. Ne postoji
danas tako mnogo fudbalera koje ja cijenim kao to sam cijenio njega. Njegova igra je imala
izvanredan kvalitet, nevjerovatno je kada ima njega i Nedveda iza sebe, i druga sezona u
Juventusu je poela dobro. Protiv Rome dobijam jednu loptu od Emersona, ba kod centra.
Nisam je spustio na zemlju ve odmah petom prebacio preko Rominog beka Samuela KufFoura.
Lopta je bila duga i ila visoko u luku jer sam vidio da je teren protivnika bio prazan, jurio sam
iza lopte. Trao kao metak, Kuffour me pokuavao slijediti. Nije imao nikakvih ansi, povukao
me za dres i pao, sputam loptu na poluvolej, lopta je malo odskoila, golman, oni, istrava i
tada sam opalio, bang, jak ut, lopta je tutnjajui zavrila u raljama. Mama mia, koji go, tako
sam i novinarima izgovorio poslije, i stvarno se inilo da e to biti dobra godina. Dodijeljena mi
je Zlatna lopta u vedskoj, nagrada za najboljeg igraa

godine, super je bilo, ali ne i bez komplikacija. Aftonbladet je organizovao gala veeru, a
ja im nisam zaboravio gluposti koje su o meni pisali. Ostao sam kod kue. Sljedee zime Torino
je bio domain Zimskih olimpijskih igara. Prepuno svijeta, partiji i koncerti u Piazza Castello, a
navee Helena i ja sve posmatramo s balkona. Bilo nam je lijepo i tada odluimo da imamo
djecu, odluili, uradili. Samo smo pustili da se to desi, jedna takva stvar se po meni i ne moe
planirati. To se samo deava. Niko ne zna kada si za to najbolje spreman. Ponekad smo ili u
 Malm u posjetu mojima. Helena je prodala svoju kuu i esto smo ivjeli kod mame u kui u
Svgerstorpu, u kui koju sam joj ja kupio. Ponekad i zaigram fudbal na travi pred kuom.
Jednom opucam ba pravo, divljaki, i lopta je probila ogradu. Ostala je rupa, a mama me umalo
nije izmlatila, ta ena stvarno ima temperament. Iz istih stopa da si otiao i kupio mi novu
ogradu. Odmah kad sam rekla! derala se, i naravno, u takvim situacijama postoji samo jedno
rjeenje: da si posluan. Ja i Helena sjedamo u auto i za Bauhaus. Naalost, bilo je nemogue
kupiti nekoliko dasaka. Morali smo kupiti itavu ogradu, veliine jedne kuice, i nije bilo anse
da stane u auto ve sam ogradu podigao na lea, i tako dva kilometra. Isto kao kada je ale
nekad nosio moj krevet. Stigao sam kui sav iscrpljen i mama je bila zadovoljna, a to mi je i bio
cilj, i kao to rekoh, bilo nam je lijepo. Ali na terenu se vidjelo da nisam bio ba u pravoj formi.
Bio sam preteak. Imao sam devedeset osam kila, a to nisu bili samo miii. esto sam jeo
pastu, dva puta dnevno, a to je bilo previe jer sada znam malo vie o tome. Intenzivirao sam
vjebe u teretani, urednije se hranio i pokuavao ponovo ui u formu. Ali na tom putu je bilo i
dosta problema. ta je s Moggijem, naprimjer? Koju on igru igra? Nita nisam kopao. Trebali
smo nanovo pregovarati o mom ugovoru. Ali Moggi je odugovlaio. Cijelo vrijeme je neto
izvrdavao. On je uvijek bio igra i dribler. Ali sada je bio naprosto nemogu. Sljedee sedmice,
sljedei mjesec. Cijelo vrijeme neto. I tako dok mi nije dosadilo. Rekao sam Minu: Doavola.
Moramo potpisati. Ja nemam vie snage za prepirke. Ve tada smo bili dobili jedan ugovor na
potpis, ugovor je bio solidan i smatrao sam da je poprilino povoljan, htio sam se rijeiti

Moggija. Ali ni tada se nije nita uradilo, ili da, Moggi je odgovorio, fine, dobro,
sreujemo to za nekoliko dana. Prvo smo trebali igrati u Ligi ampiona protiv Bayern
Mnchena. Bila je to utakmica na domaem terenu u Torinu, upamtio sam

borbu s centarhalfom koji se zvao Valerien Ismael. Bio je na meni cijelo vrijeme, i kada
me je jednom oborio i to pravo runo, udario sam ga nogom i dobio uti. Meutim, nije se na
tome zavrilo. U devedesetoj minuti bio sam ispred gola i naravno trebao biti miran. Vodili smo
2:1 i utakmica se pribliavala kraju. Ali Ismael me isprovocirao, ja mu uvalio makaze i, naravno
opet dobio uti. Izbaen sam napolje, i naravno, Capello nije bio zadovoljan. Psovao je. Imao je
pravo. Bilo je nepotrebno i glupo, i Capellov zadatak je bio da me iskritikuje. Ali Moggi, ta se
sve ovo njega ticalo? Rekao je Minu da moj ugovor vie ne vai. Proigrao sam svoju ansu,
kazao je i poludio sam. Da mi propadne ugovor zbog jedne jedine greke? Porui Moggiju da ja
nikad neu potpisati nita to dolazi od njega, rekao sam Minu. elim biti prodan! Razmisli
ta govori, odgovorio je Mino. Razmiljao sam. Odbijao sam prihvatiti, a to je znailo rat,
nita drugo. Dosta je vie, ovo je gotovo, i zato je Mino otiao do Moggija i rekao kako jeste:
uvaj se Zlatana, on je tvrdoglav, lud, rizikuje da ga izgubi, Moggi se pojavio dvije sedmice
poslije s ugovorom u rukama. Tako smo i oekivali. Nije me elio izgubiti. Ali nije to bio kraj.
Mino je zakazivao sastanke, Moggi odgaao uvijek s nekim opravdanjem. Treba putovati, treba
ovo, treba ono, i sjeam se jako dobro: Mino je nazvao: Ovo neto nije u redu, kazao je. ta
misli? Kako? Ne mogu biti pametan. Ali Moggi je udan. Uskoro se pokazalo da nije samo
Mino to osjeao. Neto je visilo u zraku. Neto se deavalo u klubu, neto to se nije ticalo Lapo
Elkanna, mada i to s njim nije bila mala stvar. Lapo Elkann je unuk Giannija Agnellija. Sreo sam
ga nekoliko puta. Nismo se ba slagali. On je momak koji ivi na svojoj sopstvenoj planeti. Bio
je plejboj i slavan u svijetu mode, i nije ba nita imao s voenjem Juventusa. Odluivali su
Moggi i Giraudo, a ne porodica koja je bila vlasnik Juventusa. Ali jasno je da je momak bio
simbol za klub i za Fiat, kasnije je i proglaen za jednog od najbolje obuenih u svijetu, i jo
 svata. Za njegove skandale znao je itav svijet. Lapo Elkann je uzeo prevelike doze kokaina, i
to nije radio s bilo kim: fiksao se zajedno s transseksualcima i to onima to se bave prostitucijom
u jednom

stanu u Torinu. Odvezen je kolima hitne pomoi do bolnice gdje je leao u komi i ivot
mu se odravao na respiratorima. Vijest je bila udarna u Italiji, Del Piero i nekoliko drugih
igraa su mu preko medija slali svoju podrku, a to naravno nije imalo nikakve veze s fudbalom.
Kasnije se to ipak pokazalo kao uvod u katastrofu kluba. Kada je tano Moggi mogao to
naslutiti, pojma nemam. Ali sigurno je da je policija puno ranije nego to su prie izale u
javnost poela i njega sasluavati, i ono to znam, sve je zapoelo sa starim doping skandalom -
Juventus je ustvari na kraju bio osloboen. U vezi s tim policija je prislukivala Moggijev
telefon i tom prilikom dobila podatke koji nisu imali nikakve veze s dopingom, ali su ocijenjeni
kao sumnjivi. Izgledalo je kao da je Moggi radio na tome da dobija prave sudije za utakmice s
Juventusom, i zato su nastavili s prislukivanjem. Masa loih stvari je izala na povrinu, bar je
tako djelovalo kada je sve bilo gotovo, mada ja lino ne vjerujem puno u te prie. Ubijeen sam
da je u igri neto drugo. Kao i uvijek kada neko dominira, drugi ele da ga to vie ukaljaju i nije
me nimalo zaudilo da su prijave i optube dole ba u trenutku kada smo bili na putu da ponovo
osvojimo Ligu. Izgledalo je loe, odmah smo shvatili. Mediji su to predstavljali otprilike kao
svjetski rat. Ali to su bile gluposti, bar veina njih. Sudije nas favorizovale? Glupost! Mi smo se
borili na terenu. Svoje noge smo rizikovali, jesmo avola imali sudije na naoj strani, nema
anse. Iskreno govorei, nikada nisu bile na mojoj strani. Ja sam prevelik za to. Kada neki
momak naleti na mene, ja stojim vrsto, ali kada ja udarim u njega, tada on odleti etiri metra.
Moje tijelo i moj nain igre su protiv mene. Nikada nisam bio dobar sa sudijama, niti je iko u
naem timu. Ne, ne, mi smo bili najbolji i trebalo nas je malo spustiti. To je istina, a i previe
prljavih stvari je bilo u tom sudskom procesu. Proces je naprimjer vodio Guido Rossi, ovjek
koji je imao bliske veze s Interom, a Inter se nekim udom lako izvukao iz svega toga. Puno
toga se uope nije uzimalo u obzir ili se preuveliavalo samo da bi Juventus ispao najvei
krivac. Milan, Lazio, Fiorentina i itav sudijski savez su isto kanjeni. Ali najgore smo proli mi
jer je Moggijev telefon prislukivan i analiziran do u detalje. Pa ipak dokazi nikada nisu bili jaki.

Dobro, nije ba sve ni bilo sjajno, naravno. Na snimcima je zvualo kao da je Moggi
vrio pritisak na predsjednika sudijskog saveza da bi dobijao dobre momke za utakmice, i ulo
se kako on

napada one koji se nisu drali dogovora, izmeu ostalih na jednog to se zvao Fandel, a
koji je sudio utakmicu izmedju Juventusa i Djurgardena. Prialo se da je nekoliko drugih sudija
zadrano u svlaionici i da su verbalno napadnuti poslije poraza protiv Reggine u novembru
2004, a onda se pojavio i sluaj s papom. Papa je bio na samrti. Sve su utakmice bile odgoene.
Italija je bila u alosti za Svetim ocem. Meutim, prialo se da je Moggi nazvao ministra
unutranjih poslova i zamolio da mi ipak odigramo utakmicu, prema tvrdnjama zato to je na
protivnik, Fiorentina, imao dva povrijeena igraa i dva s crvenim kartonom. Ja pojma nemam
koliko je sve to tano. Sigurno je da se to deava svuda u ovoj brani, i iskreno reeno, ko to ne
galami na suije? Ko to ne radi za svoj klub? Prava sapunica. esto su to sve skupa zvali
Moggiopoli, ili Moggigate, i naravno i moje ime je pominjano. Drugaije nisam ni oekivao.
Svakako da je u to trebalo uvui i najbolje igrae. Govorilo se da je Moggi priao i o svai
izmeu mene i Van der Vaarta, i izjavio kako sam ja bio u pravu kada sam pokuavao sa stilom
 da izaem iz kluba. Momak ima muda, izjavio je ili neto u tom smislu. Tvrdilo se i to da je
on i podsticao svau, u ta su ljudi, naravno, odmah povjerovali. To su gluposti. Svaa je bila
neto lino samo izmeu mene i Van der Vaarta i nikog drugog. Nema ta se nije tada govorilo i
izjavljivalo, i sljedee jutro, osamnaestog maja, zazvonio je telefon. Helena i ja smo tada bili u
Monte Carlu s Alexandrom Ostlundom i njegovom porodicom, kad smo dobili vijest da je
policija ispred moje kue. Htjeli su ui u kuu. Imali su i nalog za pretres i iskreno reeno, ta
sam mogao uraditi? Odjurio sam iste sekunde! Vozio sam do Torina otprilike jedan sat i naao
policajce ispred vrata, i moram priznati, bili su dentlmeni. Samo su radili svoj posao. Ali taj
posao nije bio nimalo prijatan za mene. Trebali su pregledati sve isplate od Juventusa, kao da
sam kriminalac ili tako neto. Pitali su me da li sam primao novce na crno, na ta sam im rekao
onako kako i jeste: Nikad! Onda su pretraivali uokolo. Na kraju sam zapitao: Traite li
ovo? Pruio sam im bankovne izvode, svoje i Helenine, to ih je zadovoljilo. Zahvalili su se,
pozdravili i rekli neto u stilu kao tvoja igra je za divljenje. Cijelo vodstvo Juventusa, Giraudo,
Bettega i Moggi, dalo je otkaz u toj hajci, nevjerovatno udan osjeaj. Doivjeli su totalni poraz.
Moggi je izjavio za novine: Izgubio sam duu. Unitena je.

Odmah sljedeeg dana zabiljeen je veliki pad akcija Juventusa na Milanskoj berzi i imali
smo hitan sastanak u teretani to nikad neu zaboraviti. Moggi se pojavio. Spolja je izgledao kao
i obino, lijepo obuen i dominantan. Ali bio je to neki drugi Moggi. Upravo tih dana je
objavljena skandalozna pria o njegovom sinu, i sin mu je na neki nain bio uvuen u sve to.
Ovaj put radilo se o nekoj ljubavnoj aferi i on je govorio o tome, koliko je to poniavajue, i
sjeam se da sam se slagao s njim. To su bile stvari line prirode i nisu imale ba nikakve veze s
fudbalom. Ipak me to nije toliko dirnulo. Dirnulo me je kada je on zaplakao. eludac me
zabolio. Nikada ga tako slabog nisam vidio. Uvijek se mogao kontrolisati. Zraio je snagom i
moi. Ali tada... kako da objasnim? Ne tako davno gospodario je sa mnom, moj ugovor
proglasio nevaeim i tako dalje. I sada odjednom ja bih ga trebao saalijevati. U jednom trenu
se poremetio cijeli sistem vrijednosti, moda se ja uope ne bih trebao brinuti o njemu, i rei mu
otvoreno: Sam si kriv. Ali stvarno mi ga je bilo ao. Boljelo je gledati ovjeka poput njega koji
je na koljenima! I kasnije sam puno razmiljao o tome, ne na nain: Nita ne traje vjeno!
Isplivale su na vidjelo i neke stvari vezane za mene. Naprimjer, zato je on uvijek odgaao
pregovore o novom ugovoru? Zato je petljao s tim? Je li to bilo zbog toga da me zatiti? Poeo
sam vjerovati u to. Nisam znao. Ali sam izabrao da to tako tumaim. On mora da je ve tada
znao ta e se desiti. Mora da je tada shvatio da Juventus vie nee moi biti isti tim kao to je
bio, i da bi za mene bila propast ako bi me vezao za klub. Tada bih morao ostati u klubu bez
obzira na sve okolnosti. Vjerujem da je mislio na te stvari. Moggi moda nije uvijek znao
prikoiti na crveno, a nije ni slijepo slijedio pravila. Ali je bio sposoban u svojoj struci, brinuo se
o svojim igraima, znam to dobro, i moja karijera bi bila upropatena da nije bilo njega, i kada
ga itav svijet kritikuje ja sam na njegovoj strani. Volio sam Luciana Moggia. Juventus je bio
brod koji tone, i poele su prie o tome da bi klub mogao pasti u Seriju B ili ak i u Seriju C.
Vladao je totalni haos. Meutim, nikako nismo mogli razumjeti neke stvari, bar ne odmah.

Zar emo stvarno mi koji smo doprinijeli da se izgradi ovakav tim i osvoji Liga dva puta
zaredom, izgubiti sve to samo zbog neeg to nije imalo nikakve veze s naom igrom? Previe
stvari da bi se moglo neto shvatiti a i dosta je vremena trebalo da i sam vrh uvidi ozbiljnost
situacije. Sjeam se razgovora s Alessiom Seccom.
 Alessio Secco je ranije bio moj tim menader. On je bio taj koji me je zvao i zakazivao
treninge: Sutra poinjemo u deset i trideset! Budi tamo na vrijeme! Ta vrsta razgovora. Sada je
on odjednom novi direktor, nevjerovatno, i bilo mi je jako teko da ga prihvatim ozbiljno. On mi
je ipak, ve u naem prvom razgovoru nagovijestio da postoje rjeenja: Ako dobije ponudu,
Zlatane, prihvati je. To ti je moj savjet. Naalost, to je bio i posljednji dobronamjerni savjet od
njega. Iza toga su poele teke i prljave igre za opstanak to je sasvim logino. Jedan iza drugog
odlazili su igrai, Thuram i Zambrotta u Barcelonu, Cannavaro i Emerson u Real Madrid,
Patrick Vieira za Inter, a mi koji smo ostali zvali smo neprekidno nae agente: Prodaj nas,
prodaj nas. Ima li ikakvih ansi? U zraku se osjeala nervoza i zabrinutost. Zujalo je na sve
strane, ali komentare kao to mi je Alessio Secco dao nisam vie mogao uti. Klub se sada borio
za svoj opstanak. Rukovodstvo kluba je radilo sve da zadri nas koji smo ostali tumaei svaku
stavku ugovora u svoju korist. Prava nona mora. Moja karijera je bila u usponu. Bio sam na
putu da postanem slavan. Hoe li se to sada sve sruiti? Bilo mi je jako teko i sve sam vie i
vie bio ubijeen: Moram se boriti! Nisam elio rtvovati jednu godinu u drugoj diviziji, ili
uope jednu godinu, a bilo bi ih i vie, u to sam bio siguran: jedna godina da se vratimo, jo
jedna ili dvije bi trebale da budemo meu najboljima u Ligi da bismo se mogli plasirati za Ligu
ampiona, a tada moda ne bismo ni imali tim koji bi se mogao odrati u tako jakoj
konkurenciji. Postojala je velika opasnost da bi mi moje najuspjenije godine kao fudbalera
mogle biti upropatene, i zato sam uporno ponavljao Minu: Radi ta zna. Samo me vadi
odavde. Radim na tome. You better/ Bio je juni 2006. Helena je tada bila trudna a ja sretan
zbog toga. Beba se trebala roditi krajem septembra a ja sam jo uvijek bio u neizvjesnosti. ta e
se desiti? Nita nisam znao. U to vrijeme sam se s reprezentacijom pripremao za svjetsko
prvenstvo u Njemakoj koje se igralo tog ljeta. Cijela moja porodica odluila je da ide u
Njemaku: mama, tata, Sapko, Sanela, njen mu, Keki, i kao i obino, ja sam trebao sve
organizirati, hotel, putovanje, novac,

iznajmiti automobile i sve ostalo.

Sve mije to ilo na ivce od samog poetka, u zadnjoj sekundi tata odustaje, tipino, onda
gnjavaa oko njegovih karata: ta emo sad s njima? Kome emo ih dati? Sve me je to jo vie
iznerviralo, a onda sam jo poeo osjeati i bolove u preponama, isto sranje zbog kog sam bio
operisan dok sam bio u Ajaxu, i morao sam to ispriati rukovodstvu reprezentacije. Meutim,
odluili smo da u ipak igrati. Kod mene vai jedno osnovno pravilo: ako ide loe, ne vadim se
na povrede. To je smijeno. Mislim, ako nisi u dobroj formi zbog povrede, zato onda igra? ta
god uradi, ne valja. Stisni zube i nastavi, mada je zaista bilo teko, i tako etrnaestog jula dolazi
odluka iz Italije. Oduzete su nam obje titule prvaka Lige i izgubili smo mjesto u Ligi ampiona, i
jo povrh svega plasirani smo u nii rang, Seriju B, i trebali smo poeti s minus poenima, neto
oko trideset, i moj brod je jo uvijek tonuo.

RANIJE, U SEPTEMBRU 2005, na stadionu Ferenc Puskas u Budimpeti, igrali smo

protiv Maarske u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Bili smo manje-vie prisiljeni da
pobijedimo kako bismo se kvalifikovali, a tampa se danima pripremala za slanje informacija o
utakmici dana. No, sve se inilo jako mirno. Nita se nije deavalo, a ni ja nisam uveden u igru.
Bilo mi je dosadno i bio sam trom, i kad smo odigrali puno vrijeme, stajalo je 0:0, a publika je
ekala samo na posljednji zviduk. Neke novine su me ocijenile nekom slabom jedinicom. Bio
sam razoarenje, a mnogi su to vidjeli kao sigurnu potvrdu: Uprkos svemu, Zlatan je
 jednostavno samo precijenjena diva. Iznenada sam dobio loptu u kaznenom prostoru, mislim da
je dola od Mattiasa Jonsona, izgledalo je kao da ne mogu uraditi nita u toj situaciji. Imao sam
jednog beka uz sebe a ja sam driblao prema naoj polovici terena, bez nekog znaaja. Ali onda
sam se okrenuo i samo bam, ne zaboravite, ja igram za ovakve situacije, zato se esto samo
vrtim okolo na terenu. uvam se za brze, agresivne intervencije, a sada sam napravio nekoliko
hitrih koraka do margina i bek me nije mogao pratiti, uope ne, tako da sam dobio pravu
poziciju, ali lo ugao. Bilo je previe istureno, a golman je stajao potpuno pravilno i veina je
oekivala da dodam ili ubacim. U meni je sve grmjelo, mada sam znao da iz te pozicije obino
lopta ne ulazi u gol. Zavrnuo sam je u visinu i golman nije uope reagovao. Ni ruke nije
podigao, nita, mislio sam da sam promaio. Nisam bio sam koji nije vidio gol. Publika nije
reagovala, a Olof Mellberg je bio objesio glavu, ono kao: tako blizu i jo u produetku. On se
ak i okrenuo. Oekivao je maarski ubaaj kornera, a nedaleko, na golman, Andreas Isaksson,
je pogaao: previe je mirno? Olof je nakrivio glavu. Lopta je sigurno pogodila preku? Tada
sam podigao ruke i potrao ispred gola. DA, tada se stadion probudio. Lopta nije ni okrznula
preku, ni najmanje, nego je zagrmjela pravo u gornji oak iz nemogueg ugla a golman nije
imao vremena ni da mahne rukom. Uskoro je sudac svirao kraj utakmice i niko vie nije stavljao
tamo neke jedinice u moje ocjene.

Taj gol je uao u najljepe golove fudbala, a mi smo s njim omoguili na put na Svjetsko
prvenstvo i stvarno sam se nadao da e to biti uspjeh. Trebao sam to, zapravo, pored svih nemira
u Juventusu, osjeao sam se dobro u sportskom selu u Njemakoj. Imali smo novog rezervnog
trenera poslije odlaska Tommyja Soderberga i to nije bio bilo ko. Roland Andersson, onaj koji je
rekao: Vrijeme je da prestane igrati s djecom, Zlatane, onaj koji me jednom podigao u prvu
momad, i iskreno govorei sve me to dirnulo. Nisam ga vidio otkad je bio izbaen iz MFF, i
osjetio sam veliku potrebu da mu kaem: Imao si pravo, Rolande. Vrijedilo je uloiti u mene.
Bio je kritikovan zato to je vjerovao u mene. Ali sada smo bili tu, Roland i ja. Sredile su se
prilike i njegove i moje, a prije svega atmosfera je bila pozitivna. Stadion je bio pun vedskih
navijaa, i svugdje se uo glas onog malog djeaka kako pjeva, znate ono: Nitko ne zavre loptu
poput njega, Zlatan, Zlatan, rekao sam Zlatan. Pjesmica je imala ljuljukav, veseo ritam. Ali
osjeao sam bolove u preponi, zbog ega je moja porodica bila uznemirena. Bilo je stvarno
smijeno. Bez obzira to sam mlai brat - samo Keki je mlai - postao sam kao tata za sve njih.
Ovdje u Njemakoj sam stalno brinuo o neemu. Otac je odustao i njegove karte su bile
neiskoritene, hotel je bio predaleko, ili moj stariji brat, Sapko, kom je bio potreban novac i
onda kada ga je dobio, nije ga znao zamijeniti. Osim toga, Helena je bila u sedmom mjesecu
trudnoe. Ona se dobro snalazila i sama, ali je sve bio haos i buka oko nje. Kad je izlazila iz
autobusa na utakmicu protiv Paragvaja, svi nai navijai su navalili na nju kao budale i ona se
osjeala nesigurno, pa je otputovalakui ve sljedei dan. Bilo je tu svata i lijepog i runog.
Molim te, Zlatane, zar to ne moe srediti? Bio sam porodini turistiki vodi na turneji u
Njemakoj i nisam se mogao skoncentrisati na igru. Telefon je stalno zvonio. Bilo je pritubi na
sve i svata. Bilo je ludo. Igrao sam na jebenom Svjetskom prvenstvu. Svejedno, morao sam im
srediti da iznajme kola i ostala sranja, i vjerovatno nisam ni trebao vie igrati. Prepona je i dalje
zezala, kao to sam rekao. No, Lagerback je bio siguran. Trebao sam igrati, a prva utakmica bila
je protiv Trinidad Tobaga, a oito je bilo da emo pobijediti, a ne samo s jednim golom, nego s
tri, etiri, pet. Ali nita nije konano. Njihov golman je odlino branio i nismo ih uspjeli samljeti
ak i kad su ostali bez jednog igraa. Ipak se desilo neto pozitivno, ali tek nakon utakmice. Sreo
 sam se s trenerom Trinidad Tobaga. Zvao se Leo Beenhakker. Bilo mi je ast da ga pozdravim.
Boe moj, mnogi su eljeli biti zasluni za moju karijeru. Gotovo sve je la, obino sranje,

smijean pokuaj od ljudi koji ele da se proslave vezujui se uz moje ime, ali neki
momci su stvarno imali veliki znaaj. Roland Andersson je jedan, drugi je Beenhakker. Oni su
vjerovali u mene kad niko drugi nije. Nadam se da u moi initi slino kao oni to su inili za
mene, jednom kad budem stariji, a ne samo aliti se na one koji su drugaiji: Gledaj, on ponovno
dribla, sve dovodi u pitanje, ne misli ni jedan korak dalje. Imam i sliku tog susreta s
Beenhakkerom. Upravo sam bio skinuo dres ali izraz lica je blistav, unato tome to sam bio
razoaran rezultatom prethodne utakmice. Nita mi nije polazilo za rukom ili bolje rei nogom
na tom turniru. Igrali smo nerijeeno protiv Engleske i to je bilo dobro. No, Njemaka nas je
slomila u osmini finala a ja sam igrao loe, nemam ta da se pravdam. Preuzimam punu
odgovornost za to. Porodica je porodica. Treba voditi brigu o njima. Ali im nisam morao biti
turistiki vodi, tako da je prvenstvo bilo takoer i dobra lekcija za mene. Nakon prvenstva,
objasnio sam im sve: Raduje me da me pratite na prvenstvima, druite se i uivate. Ja u
pokuati da vam rezerviem sve najbolje ali, ubudue, morate sami voditi brigu o svojim
problemima. Vratio sam se u Torino i nisam se vie osjeao kao kod kue. Torino je postao
mjesto iz kog sam morao otii, atmosfera u klubu se nije poboljala. Desila se jo jedna
katastrofa. Gianluca Pessotto je igrao beka jo od 1995. On je osvojio sve medalje s klubom i
poistovjeivao se s Juventusom. Upoznao sam ga jako dobro. Igrali smo zajedno dvije godine i
nije bio nikakav bezobrazni tip. Bio je nevjerovatno osjetljiv i ljubazan i rado je ostajao
nevidljiv u pozadini. Ono to se poslije desilo, ne znam objasniti. Pessotto je upravo prestao
igrati i postao novi tim menader poslije Alessia Seccoa, nakon to je ovaj promaknut za
direktora, i moda nije bilo lako jednom igrau izravno se podii na posao u kancelariji. Prije
svega Pessotto je taj prebaaj u drugu diviziju prihvatio kao skandal, a jo mu se svata dogodilo
i u porodici. Desilo se jednog dana kad je, kao i obino, sjedio u svom uredu, na etvrtom spratu.
Ali tog se dana popeo na prozor s krunicom u ruci i bacio se u ponor s visine od petnaest metara.
Skoro je nevjerovatno da je preivio taj pad! Zavrio je u bolnici s brojnim prelomima i
unutarnjim krvarenjem, ali je preivio, i nakon svega svi smo bili sretni da je iv. Ipak, njegov
pokuaj samoubistva

je primljen kao jako uznemirujua stvar, naravno. Zabrinuli smo se: ko e otkaiti
sljedei put? Osjeao se oaj pa je ak i novi predsjednik, Giovanni Cobolli Gigli, objasnio: klub
nee otpustiti nijednog od svojih igraa. Uprava e se boriti za svakog pojedinca. Ja sam
razgovarao s Minom o tome. Diskutovali smo cijelo vrijeme, i dogovorili se da postoji samo
jedan nain. Moramo uzvratiti udarce. Stoga je Mino izaao u javnost i rekao: Mi smo spremni
poduzeti sve zakonske mjere kako bismo izali iz kluba. Nismo htjeli da pokaemo da smo
slabi ni na koji nain. Ako Juventus vodi prljavu igru, mi bismo uzvratili ba kao to smo
obeali. Ali to nije bio jednostavan rat. Puno toga je visilo u zraku, pa sam ponovo razgovarao s
Alessijem Seccom, onim to je pokuao biti novi Moggi, i od njega sam lino uo da je njegov
stav sada drugaiji: Morat ete ostati u klubu. To sada zahtijevamo od vas. elimo da pokaete
svoju lojalnost prema timu. Prije odmora ste govorili drugaije. Da trebam prihvatiti bolju
ponudu. Ali sve je sada drugaije. Mi smo u kriznoj situaciji. Ponudit emo vam novi ugovor.
Jane ostajem, rekao sam. Ne pristajem ni uz kakve uslove! Svakim danom, svakim satom
poveavao se pritisak, to je bilo jako neugodno i to me potaklo da se borim jo vie sa svim
adutima to sam imao, s Minom, i sa zakonskim odredbama, sa svim moguim metodama. To je
 istina. Nisam mogao biti prkosniji nego to sam bio. Jo uvijek sam primao platu od kluba, a
najvee pitanje je bilo: koliko daleko smijem ii? Razgovarao sam s Minorno tome. Odluili
smo da nastavim trenirati u timu, ali da ne igram utakmice. Prema Minovim saznanjima mogla
se uzeti u obzir neka takva klauzula u ugovoru, pa sam, nakon svega, otputovao zajedno s
drugima na predsezonske pripreme u planinama. Talijanska reprezentacija jo nije bila stigla.
Oni su ostali u Njemakoj. Italija je ipak osvojila cijeli turnir. Bili su prokleto jaka ekipa,
mislim, s obzirom na itav onaj fudbalski skandal kod kue, i to je bilo samo za estitati. No,
teko da mi je to pomoglo. Novi trener kluba bio je Didier Deschamps. On je stari igra,
Francuz. Bio je kapiten u Francuskoj kada su osvojili Svjetsko prvenstvo 1998, a sada u svom
novom poslu, bio je prisiljen da dovede Juventus do najvie divizije. Veliki je pritisak vren na
njega, i ve prvi

dan na pripremama, je doao do mene. Ibra, kazao je. Da? elim graditi igru na
vama. Bit ete moj najvaniji igra. Vi ste naa budunost. Morate nam pomoi da se vratimo.
Hvala, ali... Nema ali. Morat ete ostati u klubu. Ne prihvaam nita drugo, nastavio je, i
premda to nije znailo nita dobro, ipak sam uo koliko sam bio vaan njemu, ali sam nastavio
istom linijom: Ne, ne, ne. Idem dalje. Dijelio sam sobu s Nedvedom tu u planini. Nedved i ja
smo bili prijatelji. Obojici nam je agent bio Mino. Imali smo samo razliite pozicije. Nedved je
ba kao Del Piero, Buffon i Trezeguet odluio ostati u Juventusu i sjeam se kada je Deschamps
doao do nas, moda ba da nas okrene jednog protiv drugog, ne znam. On oito nije mislio
odustati. Sluaj, rekao je on. Mnogo oekujem od tebe, Ibra. Uzeo sam posao najvie zbog
tebe. Ne pretjeruj! odgovorio sam. Uinio si to za klub, ne za mene. Obeavam. Ako ti
ode, idem i ja , nastavio je, i da, ta sam mogao, izmamio mi je osmijeh, na kraju. Okej, pakuj
prnje i narui taksi, odgovorio sam, a on se nasmijao kao da je mislio da se zezam. No, u ivotu
nisam bio ozbiljniji. Ako se Juventus borio za svoj status velikog kluba, bio sam spreman boriti
se za svoj status vrhunskog igraa, ta je tu udno? Jedna godina u B seriji uzrok je zastoja, a
jednog takvog dana doao je Alessio Secco i Jean-Claude Blanc do mene. Jean-Claude je uio na
Harvardu, faca, kog je obitelj Agnelli dovela u Juventus da ih izvue iz krize, a on je naravno bio
temeljit. Imao je sve papire uredne i ispisao je prijedlog ugovora s razliitim sumama, pa sam
odmah pomislio: Neu ni itati! Radije se svaaj! to se vie svaa, sve vie ele da te se
oslobode. Ne elim ni da vidim, ne zanima me. Neu potpisati, odgovorio sam. Moete
makar pogledati koliko najmanje nudimo. Mislim da smo bili veoma obzirni i iroke ruke.
Zato? Niste se trebali muiti. Ne moete znati prije nego to pogledate prijedlog ugovora.

Mogu i znam. I da mi nude dvadeset miliona eura, za mene je jo uvijek potpuno

nezanimljivo. Nema nimalo potovanja, prosiktao je Blanc. Mislite kako god elite, rekao
sam i otiao, i naravno, znao sam da sam ga povrijedio, a to je uvijek rizik, u najgorem sluaju
sam mogao ostati bez kluba u septembru. Ali morao sam blefirati malo. Moram naravno dalje, i
svakako, shvatio sam da vie nemam najbolje preduslove da se pogaam. Na Svjetskom kupu
sam igrao loe i nita posebno nisam dao prole sezone u Juventusu. Bio sam preteak i davao
premalo golova. A opet sam se nekako nadao da ljudi trae i prepoznaju moj kapacitet. Samo
prije godinu sam bio kralj i ak izabran za najboljeg stranca u ligi! Trebalo je da postoji
interesovanje meu klubovima za mene, mislio sam, a i Mino je naporno radio iza scene. Imam
Inter i Milan na vidiku, rekao je to je meni zvualo previe dobro, naravno. Kao svjetlo u
tunelu. jo uvijek je to bila samo pria a mi jo uvijek nismo znali kakve mogunosti nam daje
moj ugovor da se izvuemo iz situacije u Juventusu. Kakve su moje mogunosti da pobjegnem
 iz kluba koji mi to ne dozvoljava? Sve je bilo prilino neizvjesno, i ilo je gore-dolje svaki dan.
Mino je bio optimistian. To je bilo u opisu njegovog poslao da mora biti takav, a nisam mogao
uiniti nita, osim ekati i boriti se. Ve tada su novine pisale da sam htio pobjei po svaku
cijenu. Takoer se nagaalo da Inter hoe ba mene, a zna se da navijai Juventusa mrze Inter, a
kao fudbaler stalno si okruen fanovima. Oni su ekali objeeni navrata dvorana gdje smo
trenirali sa svojim blokiima za autograme, i esto su i plaali da uu i gledaju. To je biznis
svugdje u svijetu pa i u sportu, i da, u planinama izvan Torina, stajali su moji fanovi uz teren i
vikali za mnom. Izdajice! Svinjo!, vritali su takve stvari, a to nije bilo nimalo ugodno.
Iskreno, mi igrai se naviknemo na sve, a njihove rijei me se nisu vie ticale. Bile su mi kao
najobinije zadirkivanje. Spremali smo se za utakmicu protiv Spezie, i ta sam ja rekao o
utakmicama? Neu igrati utakmice. Dakle, ostao sam u svojoj sobi i igrao PlayStation. Napolju
su ekali autobusi koji e nas odvesti do stadiona i svi su ve bili tamo dolje, i Nedved, i
razumio sam da je autobus ekao upaljenog motora. ekali su s nestrpljenjem: Gdje je,
doavola, Ibra? ekali su i ekali i konano Didier Deschamps je doao do moje sobe. Bio je
bijesan. ta eka? Mi ve polazimo!

Nisam se ni pomakao. Mirno sam nastavio da igram. jesi li uo ta sam rekao? Jesi li
ti uo ta sam ja rekao?, ponovio sam i ja. Ja treniram, ali ne mogu igrati utakmice. Rekao sam
vam to bar deset puta. Ipak e ovu odigrati jer pripada ovoj momadi. Dii se odmah i polazi
sa mnom! Stao je tik do mene, ali sam ja ostao leati i igrao dalje. "ta je, doavola, kakav je to
respekt da sjedi i igra?, siktao je on. Bit e novano kanjen jesi li uo!? U redu. ta je
u redu?! Kazni me, platit u. Ali ja ne idem. Tek onda je otiao. Bio je potpuno lud, a ja sam
sjedio sa svojim Playstation, dok su svi drugi odlazili autobusom, a ako situacija nije bila napeta
prije, onda je to postala sada. O incidentu je bilo obavijeteno vodstvo kluba, naravno. Dobio
sam kaznu od trideset hiljada eura. Bio je to pravi rat, i kao u svim ratovima, vailo je uglavnom
da pobjeuje ko misli taktiki. Kako da uzvratim udarac? ta je sljedee? Misli su se rojile u
meni. Imao sam tajnog posjetioca. Ariel Braida, faca iz Milana, i susreli smo se na lukav nain
tokom priprema. Samo sam se iskrao i uuljao u drugi hotel u neposrednoj blizini, gdje smo
razgovarali o tome kako bi bilo da preem u Milan. Ali iskreno, nije mi se sviao njegov stil.
Bilo je puno onog: Kak je zvijezda. Ti nisi. Meutim, Milan moe da napravi zvijezdu od tebe.
Bilo je kao da sam ja trebao vie Milan nego Milan mene, i osjeao sam da nisam bio vien ili
specijalno poeljan, i najradije sam htio rei odmah: hvala i dovienja. Ali moja situacija nije
ba bila savrena za tako neto. Oajniki sam elio pobjei od Juventusa. Nisam imao nijedan
adut u ruci i bio sam prisiljen vratiti se u Torino, bez ikakvih konkretnih ponuda. Bilo je vrue.
August mjesec, Helena u visokoj trudnoi, a imala je i neke znake stresa. Paparaci su bili oko
nas cijelo vrijeme i ja sam je podravao koliko sam mogao. Kao da sam se odjednom naao na
niijoj zemlji. Nisam znao nita o budunosti, i nita nije ilo lako. Klub je izgradio novi fitness
centar. Sve Moggijevo trebalo se isprazniti, ak i njegovu staru pohabanu garderobu, a ja sam
nastavio da treniram. Drao sam se vrsto svoje linije. Niko me nije vidio kao dio tima, udno i
drama se nastavila. Ustvari, deavalo se neto cijelo vrijeme a primijetio sam najmanje jednu

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN /OJ pozitivnu stvar: Juventus se nije borio vie za
mene na isti nain. Ko eli ovjeka koji ne brine ni o emu i igra PlayStation? Jo uvijek sam
imao dug put pred sobom, a pravo pitanje je bilo: Milan ili Inter? Trebao je biti lak izbor. Inter
nije osvojio ligu zadnjih sedamnaest godina. Inter vie nije bilo u vrhu najboljih timova. Milan
je bio jedan od najvanijih vodeih i bogatih klubova u Evropi, u svim kategorijama. Naravno
 da e u Milan, rekao je Mino. Ja nisam bio tako siguran u to. Inter je Ronaldova stara ekipa i
inilo se da me u klubu stvarno ele, a ja sam mislio o onome to je Braida rekao kad smo se
sreli gore u planinama. Zapravo, ti i nisi nekakva prava zvijezda, ne jo! Milan je imao najjau
momad. Ipak me vie privlaio Inter. Htio sam se dobrovoljno prikljuiti gubitnicima. Okej,
rekao je Mino. Ali se spremi na to da je Inter novi veliki izazov. Kod njih nema nikakvih
trofeja dabe. Ja nisam elio nita besplatno. Htio sam izazov i odgovornost. Taj osjeaj je bio
sve jai u meni, jer ve tada sam shvatio ta bi znailo da preem u klub koji nije osvojio ligu
punih sedamnaest godina, i da se potrudim da to sad uini sa mnom. To bi moglo podii stvari na
sasvim drugi nivo. Ali kao to sam rekao, nita nije bilo jasno, uope ne, a prije svega, morali
smo poeti krojiti neto. Morali smo se skloniti s broda koji tone i morali smo uzeti stvari onim
redom kako su dolazile. Milan je igrao u kvalifikacijama za Ligu prvaka. To je dolo kao
posljedica skandala. Zapravo, raunalo se s klubom na turniru, ali budui da je sud osudio tim
kaznenim poenima, bili su prisiljeni u kvalifikacijama igrati protiv Crvene zvezde. Prva
utakmica se igrala na San Siru u Milanu. Bila je to vana utakmica takoer i za mene. Ako
Milan proe dalje na turniru, dobit e vie novca za kupovinu igraa i Adriano Galliani, Milanov
dopredsjednik, mi je rekao: Priekajmo da vidimo rezultat i izlaz. Kontaktirat emo vas opet.
Do tada, Inter je bio vie zainteresiran, ali su igrali jednostavnije. Inter je drao Massimo
Moratti. Moratti je bio krupna riba. On je naftni tajkun. Posjedovao je klub, ali je naravno vidio
moj oaj. ak je etiri puta smanjivao ponudu. Izmiljao je cijelo vrijeme neto. Osmog augusta
sam sjedio u svom stanu na Piazza Castello u Torinu. Utakmica Milan protiv Crvene zvezde na
San Siru je poela u dvadeset i etrdeset pet. Nisam je gledao. Imao sam drugih vanijih stvari.
No, oito

184 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA je Kaka dodao prerano Filippu Inzaghiju koji je
napravio 1:0, a dio napetosti je nestao, dolo je do oputanja. Ubrzo nakon toga, zazvonio je moj
telefon. Zvonio je po cijeli dan i to je obino bio Mino. Izvjetavao me je o svakom koraku u
procesu, a sada je najavio da Silvio Berlusconi eli da me vidi, a ja sam, naravno, skoio od
radosti. Ne samo to je to bio on, nego zato to je stvarno pokazao daje klub bio zainteresovan.
A opet, nisam bio sasvim siguran. Inter je i dalje bio moja prva opcija. Meutim, shvatio sam da
ovaj poziv ne moe da nam nakodi. Moemo li ovo iskoristiti nekako?, rekoh. Naravno,
rekao je Mino, i odmah nazvao Morattija, jer ako postoji neto to bi ga pourilo, onda je to
mogunost da opali Milan po prstima. Ja samo elim da vas obavijestim da e Ibrahimovi
veerati s Berlusconijem u Milanu, pozdravio ga je Mino. ta? Rezervisali su sto u
restoranu Giannino. Jebiga, rekao je Moratti. Poslat u mog ovjeka odmah. Moratti je
poslao Marca Branca koji je bio sportski direktor Intera. Bio je to mrav mladi deko, ali kad je
pokucao na vrata nekoliko sati kasnije, nauio sam jo jednu stvar o njemu. Bio je jedan od
najstrastvenijih puaa kog sam vidio. Hodao je naprijed-nazad u naem apartmanu i napunio
punu pepeljaru opucima dok si rekao keks. Takoer je bio jako nervozan. Bio je prisiljen da
zavri posao prije nego Berlusconi svee vor na kravati i ode veerati u Giannino. Pa naravno
da je bio uzbuen. Trebalo je, nita manje, nego da opue za posao najsnanijeg mukarca u
Italiji, to je Mino naravno iskoristio. On voli kada je protivnik pod pritiskom. Pritisak ini ljude
mekim, a telefoni su stalno zvonili i kao da su se gaali raznim novanim iznosima. Radilo se o
mom ugovoru, o mojim uslovima, a vrijeme je otkucavalo i Branca je samo puio i pripaljivao
jednu na drugu. Slaete li se?, kazao je. Ja i Mino smo se samo pogledali. I Mino je rekao:
Vozi! Okej, apsolutno. Branca je poeo puiti jo vie, i kontaktirao je Morattija. Istina, bilo
 je prijatno uti uzbuenje u njegovom glasu. Zlatan je prihvatio, rekao je on. Dobra vijest. To
je bila velika stvar. Primijetio sam to po tonu i boji glasa.

No, nije bilo jo gotovo. Sada su trebali klubovi da se dogovore. Za koliko e me prodati?
To je nova igra, i naravno, ako me Juventus izgubio, zahtijevat e barem da budu dobro plaeni.
No, prije nego to je ita bilo rijeeno, pozvao me Moratti: Jesi li sretan? Drago mi je, rekao
sam. Onda mogu da te toplo pozdravim! Moete zamisliti kakav uzdah olakanja mi se tada
oteo. Sva neizvjesnost proljetne i ljetne nesigurnosti je ieznula u jednoj jedinoj sekundi, i sada
je ostalo samo da Mino nazove upravni odbor Milana. Berlusconi e sada teko veerati sa
mnom, mislio sam. Na razgovor nije trebao biti o vremenu i ako sam shvatio tano, njihovo
rukovodstvo je u potpunosti bilo iznenaeno: ta se, doavola dogodilo? Zar e Ibra sada u
Inter? Ponekad moe da ide brzo, smjekao se Mino. Na kraju sam kupljen za dvadeset i
sedam miliona eura ili otprilike dvjesto sedamdeset miliona vedskih kruna. To je bio najvei
iznos za prelazak te godine u Seriji A, a nisam platio ni onu kaznu koju sam dobio kad sam igrao
PlayStation i odbio da igram utakmicu. Sve je to Mino sredio i Moratti je izaao u javnost i
rekao da je moj prelazak imao isto znaenje kao i kada je klub kupio Ronalda. Ja sam osjetio
radost u srcu, naravno. Bio sam spreman za Inter. Ali prvo sam trebao trknuti na neko okupljanje
reprezentacije u Goteborgu i oekivao sam jedno sasvim mirno putovanje, prije nego to
zapone nova stvarnost.

ODIGRALI SMO MEUNARODNU UTAKMICU protiv Latvije i dobili ih s 1:0. Kim

Kallstrom je bio strijelac jedinog gola, sutradan smo bili slobodni. Bio je trei septembar. Olof
Mellberg je slavio dvadeset i deveti roendan. Bio je kapiten u Aston Villi. Upoznali smo se u
reprezentaciji, i u poetku je bio jako povuen, malo kao Trezeguet, ali kasnije se oslobodio i
postali smo prijatelji. elio je da ja i Chippen budemo s njime i proslavimo skupa, naravno zato
ne? Nali smo zgodno mjesto na Aveniji, po zidovima su bile fotografije. Novinari su ga opisali
kao vrue mjesto. Svi barovi u kojima sam ja bio, bili su u ii interesovanja. Ovdje je bilo loe i
skoro prazno. Skoro da smo bili sami. Sjedili smo i uivali u piu. Zabavno ba i nije bilo,
prolo je jedanaest sati, navee. U skladu s pravilima reprezentacije, u to vrijeme smo ve trebali
biti u hotelu. Ali, doavola, pa roendan je, sloili smo se i produili. I ranije smo izlazili van,
kasnili, ali nije bilo pitanje ivota. Bili smo trijezni i pravi, negdje oko dvanaest i petnaest smo
bili u hotelu, i otili smo na spavanje kao dobri momci. To je bilo sve. Moji Rosengard drugari
ovo ne bi povjerovali da im ispriam. Iskreno reeno nita nije bilo vrijedno novinarske panje.
Problem je u tome da ja ne mogu izai ni da kupim mlijeko a da novinari to ne saznaju. Imam
pijune za sobom gdje god idem. Ljudi alju SMS i slike. Vidio sam Zlatana tamo i tamo, oj oj,
ne da je dosadno, pretjeruju s time, kau svojim drugarima i tu pretjeraju jo vie. Svaka pria
trai neto jo zabavnije. To je dio paketa, obino uvijek imam drutvo uz sebe: Kakve bi sad
mogle da ispadnu prie? Zlatan nije napravio nikakvu glupost. Ali ovoga puta su novinari bili
pametniji. Nazvali su naeg menadera, nisu ga pitali kad smo mi doli u hotel, ve koja su
pravila dravnog tima. On je kazao da svako mora biti u hotelu do jedanaest sati. Ali Zlatan,
Chippen i Mellberg su doli kasnije. Mi za to imamo dokaze, rekli su novinari. Naravno
menader je dobar momak koji nas uvijek zatiti. Ali ovoga puta nije dovoljno brzo razmislio, ili
moda nije bio siguran. Da li govore istinu? Moda je trebao, poput momaka u talijanskim
klubovima, da ih zamoli da
 saekaju i da im kasnije da informaciju. Mogao nas je pitati zato smo ostali malo due,
moda smo imali dozvolu za to, neto u tom fazonu, i da ne mislimo da emo izbjei kaznu.
Princip je bio da budemo jedinstveni prema javnosti. Mi smo tim, kasnije nas mogu kazniti
interno, koliko oni ele. Ovaj put menader je rekao da niko ne smije biti vani poslije jedanaest
sati i da smo mi prekrili pravila reprezentacije. Tad je nastao haos u kui. Nazvali su me ujutru.
Pozvani ste na sastanak kod Lagerbacka. Zaista ne volim sastanke. Ali s druge strane imam
iskustva s njima. Sad sam dobio poziv za zabavite. To je dio mog ivota i znao sam o emu se
radi. Znao sam da je u pitanju besmislica i bio sam strpljiv i staloen, bar sam tako mislio.
Nazvao sam deka izobezbjeenja koji ima kontrolu nad svim. Kako izgleda situacija? Ja
mislim da se moete spakovati, rekao mi je, a ja ga nita nisam razumio. Da spakujem torbu?
Samo zato to sam doao kasnije. Nisam mogao povjerovati. Shvatio sam ozbiljnost situacije.
ta bih drugo i mogao? Spakovao sam se jer nisam naao nikakvo opravdanje. Dogaaj je bio
glup. I istina e jednom doi na vidjelo. Nisam htio izgledati ljut. Uao sam a tamo je sjedio
Lagerback i cijela grupa kao i Mellberg i Chippen. Nisu bili presretni. Osjeao sam se kao da
sam ve kod kue. Donijeli smo odluku da vas odmah poaljemo kui, poeo je Lagerback, a
svi su se uzjogunili. ta vi imate rei na ovo? Ja se izvinjavam, kazao je Chippen. To je
zaista glupo uraeno. I ja se izvinjavam, rekao je Mellberg. Ali kako ete izai na kraj s
medijima, nastavio je on. Poela je diskusija, dogovaranje a ja sam utio. Nisam imao ta
kazati ni pitati i Lagerbacku je to izgledalo udno. Ja nisam previe stidljiv deko. Ti, Zlatane,
ta kae za ovo? Nemam nita rei. Kako nita? Ba tako nita. Primijetio sam da je to
stvorilo nervozu. Moda bi se bolje osjeali da sam galamio. To je vie bio moj stil. Ovo je za
njih bilo neto potpuno novo. NITA! Kao da sam ih jo vie uznemirio time. ta li Zlatan sada
planira? to vie oni budu nervozni, ja u biti mirniji. To mi je bila taktika. Moja utnja ih je
ljutila. Imao sam

prednost. Sve mi je ve bilo poznato. Ovo je VVesselsova ponovo

otvorena robna kua. Ovo je kola. Ovo je MFF-ov juniorski tim, koji je trebalo da slua
Legerbckova predavanja. On je bio tako jasan u svojim pravilima, s istim interesovanjem
sluao sam ga kao nastavnike u koli: Samo ti priaj, koga se to tie. To je bilo tako dok me nije
iznervirao. To je bilo kada je rekao: Odluili smo da vi ne moete igrati protiv Liechtensteina.
Uope nisam bio zabrinut zbog toga, doavola pa ja sam se ve bio spakovao. Lagerbck me je
mogao i u Kirunu poslati, ne bih cmizdrio, iskreno koga je briga za Liechtenstein? Njegove
rijei su me iznervirale. Ko ste vi doavola? Zato se krije iza drugih? On je bio ef. Mogao je
biti ovjek i rei: Ja sam odluio, i tada bih ga potovao, ah ovo Odluili smo, bilo je
kukaviki. Gledao sam ga u oi onako otro i dalje, nita nisam govorio, zatim sam otiao u
svoju sobu, uzeo stvari i nazvao Kekija. U ovakvim situacijama porodica je jo potrebnija.
Doi, po mene! ta si sad uradio? Doao kasno. U meuvremenu sam razgovarao s
klupskim menaderom. On i ja smo uvijek imah dobar odnos. Bolje me poznaje nego veina njih
iz reprezentacije, zna moj stav i moju prirodu. Zna da ja ovo neu tako lako zaboraviti. Zna,
Zlatane, rekao je on. Ja nisam zabrinut za Chippena i Mellberga. Oni su obini vedski
momci, oni e kaznu dobiti i vratiti se nazad, ali je problem s tobom. Ja se plaim da Lagerbck
sam sebi kopa grob. Vidjet emo to, kazao sam i za nekih sat vremena ve sam napustio
hotel. Moj mlai brat i ja smo sa sobom odvezli Chippena. Stali smo na jednoj pumpi. I tek tada
vidjeli naslove u novinama. Ovo mora da je bio dogaaj dana u vedskoj, jedno kanjenje u
hotelsku sobu bik) je poput leteeg tanjira koji je upravo sletio na zemlju, ili jo neto gore. Sve
 vrijeme sam imao kontakt s Chippenom i Mellbergom. Osjeao sam se malo kao tata prema
njima. Samo polako momci. Ovo e biti za nas jedan bonus. Niko ne voli dobre momke. Ali
iskreno vam govorim ova stvar me sve vie iritirala. Lagerbck i ovi drugi su to napravili mi
protiv njih. To je bilo tako smijeno. Ne tako davno potukao sam se s jednim momkom u
Milanu, Oguchi Onyewu je njegovo ime. O tome u vam priati kasnije, bilo je prilino
brutalno. Niko nije mislio da je ta tua bila velika stvar. Ah prema vani su me odgovorni branili
kao da sam

bio u pravu jer me izazvao, neto u tom fazonu. Treba zajedno zatiti tim od ovih izvana.
Tako rade ljudi u Italiji. uva se izvana, a kritikuje unutra. Ali ovdje smo bili i loi i dobri
momci. Bilo je nepravedno, i to sam rekao Larsu Lagerbacku. to se mene tie to je
zaboravljeno, kazao je. Ti si dobro doao nazad. Jesam li? Ali ja neu. Mogli ste me kazniti.
Mogli ste uraditi bilo ta. Ali ne, vi ste izali u javnost i tamo nas objesili. Ovo vam ne kupujem
i to je to. Odbio sam igrati za reprezentaciju i ta misao je nestala iz moje glave. Nestala ili je
bila na putu da nestane. Ali kad se prisjetim toga vremena, iskreno govorei bude mi ao. Kad su
me ve izbacili, trebao sam barem napraviti bolji skandal. Doavola, sjedi u praznom lokalu
samo s jednim piem ispred sebe i zakasni jedan sat? I ta je bilo? Trebao sam polupati cio
restoran, udariti autom u fontanu tamo gore na Aveniji, i teturati kui u gaama. To bi bio
skandal koji bi priliio mom nivou. Ovako, ovo je bila besmislica. Ti ne trai potovanje. Ti ga
uzima. Lako je biti mali kada si novi u klubu. Sve je novo, svako ima svoju ulogu, mjesto i
svoju priu. Najlake je vratiti se jedan korak nazad i oslunuti raspoloenje. Ali tada izgubite
inicijativni. Izgubite vrijeme. Doao sam u Inter da napravim neku razliku, i doivjeti da klub
osvoji ligu prvi put u toku sedamnaest godina. Onda se ne moete povui, ili biti na oprezu,
samo zato to vas mediji kritikuju i to ljudi ve imaju svoje pretpostavke. Zlatan je lo deko.
Zlatan ima problema sa svojim temperamentom, i sve to. Trebalo je pokuati obrnuto, dokazati
da si dobar deko. Ali daj sebe kontrolii. To u Goteborgu nije bio savren dogaaj, ali se vrtio u
svim talijanskim novinama u tom trenutku. eljeli su da izgleda kao to je momak koji ne brine o
pravilima, on koji je tako skup. Nije li precijenjen? Ili je ak to pogrena trgovina? Bilo je i toga.
Najgori je bio jedan vedski takozvani ekspert koji je rekao: Kako ja vidim Inter je uvijek vrio
udnu kupovinu igraa. LViiek ulae u individualiste... Sada su kupili jo jedan problem. Ali
kao to sam vam i rekao, ja mislim samo o Capellovim rijeima. Ovdie se radi o uzimanju
potovanja. To je kao kad uete u ograeno dvorite u Roseng&rdu. Ne ide vraati se, ili se
praviti da vas ne zanima to to ste uli o sebi. Mora ii naprijed, i iao sam tim stavom koji sam
nauio u luveirtusu: Halo. momci, ovdje sam ja i sada emo poeti s pobjedama!

Okej, naravno bude tih malih grupisanja i u drugim timovima, to nije dobro, ali se
deava. Ali ljudi obiavaju birati svoje prijatelje s kojima se mogu druiti. Ali ovdje se ide po
nacionalnosti. To je tako primitivno. U principu ive zajedno u odvojenim svjetovima, na terenu
igraju i ginu zajedno a van igre se dijele, to me je ljutilo i shvatio sam da se tome mora stati u
kraj. U suprotnom neemo osvojiti ligu. Neki bi rekli: Kakve veze ima s kim e jesti ruak?
Vjerujte mi to itekako igra ulogu. Ako niste zajedno van igralita, to se vidi i u igri. To utie na
motivaciju i timski duh. U fudbalu je tako. Te male marginalne stvari mogu da odreuju uspjeh,
a ja sam zbliavanje igraa i mimo igre vidio kao neki test. Primijetio sam da nije dovoljno samo
razgovarati. Iao sam okolo, pratio i na kraju sam rekao: Kakve su to gluposti? Zato sjedite u
 grupama kao mala djeca? I, naravno, mnogi su se sloili sa mnom. Drugima je bilo neprijatno,
ali nita se nije desilo. Navike su ostale. I te nevidljive barijere bile su previe otre. Zato sam
otiao kod Morattija i bio sam jasan koliko sam mogao biti. Inter nije osvojio ligu ima itava
vjenost. Hoemo li biti gubitnici samo zato to ljudi nemaju elju da razgovaraju meusobno?
Naravno da ne?, rekao je Morrati. Ali onda se moraju razbiti ova grupisanja. Ne moemo
pobijediti ako ne funkcioniemo kao tim. Ja ne vijerujem da je Morrati razumio koliko je ovo
bilo loe, ali je razumio moje obrazoloenje. I u skladu s njegovom filozofijom ivota, samo je
rekao: Mi u Interu treba da budemo kao jedna porodica. Ja u razgovarati s njima. I zaista
ubrzo poslije toga doao je dolje meu momke i vidjelo se kako ga svi potuju. Morrati je klub.
On nije samo onaj koji nareuje. On je na vlasnik. Odrao je mali govor. Bio je uzbuen dok je
priao o lojalnosti unutar kluba i, naravno, svi su gledali u mene. Zvualo je kao da su moje
rijei. Pria li to Ibra? Veina njih je bila uvjerena u to. Ignorisao sam to, elio sam da sastavim
tim i ovo je odgovaralo, korak po korak. Grupacije su razbijene i igrai su poeli da se drue
jedan s drugim. Bili smo vie tijesno povezani, ja sam iao okolo i razgovarao s njima da bih ih
jo vie zbliio. Ali bilo je jasno da nije bilo lako osvojiti ligu. Sjeam se svoje prve utakmice.
Bilo je to protiv Fiorentine u Firenci. Bio je deveti septembar 00o. godine. I Fiorentina je
eljela da nas pobijedi po svaku cijenu. Tim je bio uvuen u skandal, i zapoeli su seriju s
oduzetih petnaest bodova, publika na stadionu Artcmio F'ranchi je bila mrzovoljna.

Inter je izbjegao skandal i mada su mnogi mislili da je to trulo. Oba tima su bila prisiljena
da pobijede. Fiorentina da bi povratila svoju ast, i mi da nas napokon potuju. Igrao sam od
samog starta s Hernam Crespom na vrhu. Crespo je Argentinac i doao je iz Chelsea, i dobro je
krenula naa zajednika igra po terenu. U drugom poluvremenu prihvatio sam jednu dugu loptu
u kaznenom prostoru, utirao sam poluvolejom i gol, razumijete. To je bilo takvo olakanje! Bio
je to moj derbi i poslije toga napredovao sam u timu sve vie i vie, i bilo je normalno da
odbijem da igram za reprezentaciju vedske za EP-kvalifikacije u oktobru protiv panije i
Islanda. elio sam se u potpunosti dati Interu i porodici. Helena i ja smo brojali dane. ekali
smo nae prvo dijete, odluili smo da taj dogaaj ipak bude u vedskoj u Lund bolnici. Vjerovali
smo vie vedskom zdrastvu, uostalom. Nije bilo ba lako, nastali su i tu problemi. Bilo je
novinara i paparaca fotografa. Koja histerija, imali smo obezbjeenje i obavijestili smo nadlene
u bolnici da zatvore odjeljenje etrdeset etiri na ginekolokoj klinici. Svi koji su ulazili unutra
bili su kontrolisani. Vani je patrolirala policija i bili smo oboje nervozni. 1 taj specijalni miris
unutra. Ljudi su trali hodnicima, bilo je dovikivanja i glasova. Da li sam vam rekao da mrzim
bolnicu? Mrzim bolnicu. Ja sam dobro kada se i drugi tako osjeaju. Ako su ljudi oko mene
bolesni i ja se tada osjeam nekako bolesno. Ne mogu vam objasniti, ali ja dobijem bolove u
elucu od bolnice. Ima neto u tom zraku i atmosferi i esto budem u njoj samo koliko moram i
naputam je to prije. Sada sam odluio da ostanem i da budem u toku svega. I to me dralo
napetim. Ja dobijam veliki broj pisama iz cijelog svijeta i esto se desi da ih ne otvorim; to je
jedan fer dogovor. Zato to ne stiem proitati sva pisma, ostavim ih tako neotvorena, niko nee
dobiti vie nego drugi. Ali ponekad Helena ne moe ostati na tome kada do nas dou neke
najstranije prie: da e neko dijete umrijeti u toku mjeseca i da sam mu ja idol i tada obino
Helena pita.: ta moemo mi uraditi? Da rezerviemo karte za utakmicu? Da poaljemo majice s
potpisom? Mi zaista pokuavamo pomoi. Ali ja se ne osjeam bolje od toga, to je moja slaba
strana, priznajem. I sad sam trebao prespavati u bolnici. To me zabrinjavalo, ali najgore je bilo
to me je Helena razumjela. Bila je skroz uznemirena. Nije lako biti gonjen, a eka da ti se rodi
 prvo dijete. ta ako neto krene naopako? Cijeli svijet e saznati za to. Ukoliko neto krene
naopako? Razmiljao sam i o tome. Ali sve je ilo kako treba i nakon

toga osjetio sam radost, sreu. Dobili smo lijepog djeaka. Uspjeli smo. Sad smo

roditelji. Sad sam otac i pomisao da je neto moglo biti loe s djeakom nestala je iz moje
glave, i poto su sad sva ta iskuenja prola, doktori i medicinske sestre su bile sretni. Ali sva
drama jo nije bila gotova. Djeak je dobio ime Maximilian. Ne znam tano odakle smo doli do
tog imena, ali je zvualo tako jako. Ibrahimovi je ve bilo jako od sebe. Maximilian
Ibrahimovi bilo je jo snanije. Jaka i mona su bila oba imena iako smo ga na kraju nazvali
Maxi. Izgleda da je sve ilo kako treba i ja sam gotovo odmah nestao iz bolnice. Ali ne dok sve
nije bilo normalno. Novinari su bili svuda okolo. I momci iz obezbjeenja su na mene navukli
ljekarski mantil, doktor Ibrahimovi znate. Nakon toga su me stavili u korpu za prljavi ve, sve
je to bila ludnica, u jednoj ogromnoj jebenoj korpi sam leao uvijen kao lopta i ekao da me
propuste hodnicima do garae, zamijenio sam odjeu i otiao u Italiju. Tako smo zavarali trag i
prevarili novinare. Helena nije tako dobro prola kao ja. Imala je teak poroaj i nije bila navikla
na ovakva deavanja kao ja. To je jedan dio mog ivota. Helena je bila sve vie pod stresom, nju
i Maxija su naim autom prebacili tajno do moje mame u Svgerstorp. Mislili smo da e tamo
moi disati. Bili smo tako naivni, nakon sat vremena tamo su se okupili novinari. Helena se
osjeala kao bjegunac i zatvorena. Za kratko vrijeme doletjeli su u Milano. Ja sam ve bio dolje i
trebali smo odigrati utakmicu s Chievom na San Siru. Bio sam na klupi, i bio sam tako umoran.
Roberto Mancini, na trener, nije vjerovao da se mogu koncentrisati na utakmicu i to je bila
mudra odluka. Letio sam u svojim mislima, gledao po stadionu i gore do publike. Interovi
navijai su na tribini zakaili ogromno bijelo platno. Izgledalo je kao piratsko jedro koje se
njihalo na vjetru, a na tom bijelom platnu bilo je ispisano crno- plavim slovima: Dobro doao,
Maximiliane! Pitao sam se: Ko je doavola Maximilian? Imamo li mi nekog igraa da se zove
tako? Onda sam shvatio. To je bio moj sin. Navijai su poeljeli dobrodolicu u ivot mom
djeaku! Bio je to tako lijep osjeaj da sam poelio da plaem. Ti navijai mogu napraviti nered.
To su estoki momci. I s njima bih se teko borio. Ali sad... ta da kaem? To je Italija, kada je
najbolja. To je bila ljubav prema fudbalu i ljubav za dijete. Uzeo sam telefon i slikao tribinu s
transparentom koji sam poslao Heleni, iskreno vam kaem ovaj dogaaj je ostao u njenom srcu.
Ovaj dogaaj uvijek izmami suze u njenim oima kada o tome pria. To je bilo kao da je San
iro nama poslao ljubav.

Nabavili smo i tene i dobio je ime Trustor. Sada sam zaista imao porodicu, imao sam
Helenu, Maxija i Trustora. U to vrijeme igrao sam Xbox bez prestanka. Preao sam svaku
granicu. To je isti otrov. Nisam mogao prestati s igricama i esto sam drao Maxija na koljenu i
igrao. ivjeli smo u hotelu u Milanu i ekali na svoj stan, i kada bismo nazvali recepciju da
naruimo hranu zaista smo osjeali da su oni umorni od nas koliko i mi od njih. Hotel nam je
ve iao na ivce i zamijenili smo ga za drugi hotel Ariston u Via Tortona. Bilo je bolje, ali i
dalje haotino. Sve je bilo novo s Maxijem i primijetili smo, povraao je puno i nije dobijao na
teini, bilo je obrnuto. Gubio je na teini. Mi nismo znali zato. Da li je to normalno? Neko nam
je rekao da novoroenad gube na teini poslije poroda. Povraao je neprekidno, nismo znali
razlog i da li ba mora toliko. Nazvao sam porodicu, prijatelje i svi su me tjeili da nije nita
strano, ali nisam vjerovao. Pokuavao sam utjeiti sebe. Daj smiri se. On je tvoj sin. Nema
problema. Ali zabrinutost nije nestajala, nije nam bilo jasno zato ne moe zadriti hranu u sebi i
 sve vie je slabio. Kad se rodio, imao je tri kilograma. Sada je bio na dvije hiljade i osamsto
grama i osjeao sam u elucu da nije neto u redu, vie nisam mogao izdrati i rekao sam
Heleni: Ovdje neto nije u redu, Helena! I ja tako mislim, rekla je ona. Kako sad ovo da
objasnim? Ono u ta smo ranije samo sumnjali, sada smo sve vie bili ubijeeni, soba se ljuljala.
Cijelo mije tijelo bilo u gru. Nikad se nisam ovako osjeao, ni priblino. Dok nisam dobio
dijete, bio sam gospodin nedodirljivi. Mogao sam biti ljut i lud, mogao sam ispoljavati sve
mogue emocije. I sve se moglo rijeiti ako si bio vrst, istrajan, ali ovo nije bilo ni slino tome.
Ovdje sam bio nemoan. Naprosto nita ja nisam mogao uiniti. Maxi je iz dana u dan bio sve
slabiji i slabiji, bio je tako mali i sad se zaista primjeivalo da je samo kost i koa. Izgledalo je
kao da ga ivot eli napustiti, a mi smo u panici zvali okolo i doktor, jedna ena, dola je u nau
hotelsku sobu. Nisam bio prisutan, igrao sam utakmicu. Mislim da smo s njom imali sree.
Doktorica je ispitivala miris povraanja. Vraala se tome vie puta, prepoznala simptome i rekla
direktno: Pod hitno, morate u bolnicu. Toga se dobro sjeam. Bio sam s timom. Trebali smo
igrati s Messinom kod kue, telefon mi je zazvonio. Helena je bila u panici. Maxi mora na
operaciju , kazala je,

hitno je. Pomislio sam: Da li smo ga izgubili? Da li je ovo stvarno mogue? Sve mi se
zavrtjelo od razmiljanja i pitanja. Sve sam ispriao Manciniju. Kao i mnogi drugi, i on je bio
stari igra, i svoju trenersku karijeru je zapoeo u vrijeme kada je trener bio Sven-Gran
Eriksson u Laziju, razumio je moju bol, ima ovjek srce. Moje dijete je bolesno, rekao sam,
pogledao me u oi, ni na ta nisam liio. U mojoj glavi nije bilo mjesta za pobjede. U glavi mi je
bio samo on, moj Maxi, moj mali djeak, moj dragi sin i na meni je bilo da odluim: da li da
igram ili ne? Ve sam dao est golova u toku tekue sezone i bio okrutan u velikim utakmicama.
Ali sada... ta raditi? Maxiju ne bi nita bilo bolje ako ja sjedim na klupi, to je istina. Da li to
mogu i uraditi? Nisam znao, u mozgu je kljualo. Helena se javljala s vremena na vrijeme i
obavjetavala me tako da sam bio u toku. U bolnici je bio pravi haos, vriska i galama ljudi koji
su bili s njom, niko od njih nije govorio engleski, a Helena nije znala ni rijei talijanskog. Bila je
potpuno nemona. Nita nije razumjela osim da je sve to se radi hitno, jedan od doktora ju je
zamolio da potpie papire. Koje papire? Nije imala pojma, ali nije bilo vremena za razmiljanje.
Potpisala je, u ovakvim situacijama ljudi sve potpiu, pretpostavljam. Potpisala je jo jedan papir
i Maxija su uzeli od nje, to je bol koju ja razumijem. ta sada, ta se deava? Ona je sva
uznemirena, a Maxi je postajao sve slabiji. Helena je bila vrsta, drugo nita nije moglo da se
uradi. Drala ju je nada da e s Maxijem biti sve u redu, razumjela je ta je problem. eludac mu
nije radio kako treba i zato se morao podvrgnuti operaciji. Za to vrijeme ja sam bio na stadionu
San iro s ludom masom gledalaca i odluio sam da igram. Nije se bilo lako koncentrisati,
pokuavao sam. Bio sam od poetka utakmice u igri ili barem tako mislim. Sve je bilo kao kroz
maglu, kao to pretpostavljam da nisam ni igrao dobro. Kako sam mogao igrati, i vidio sam da
Mancini stoji na liniji sa strane i pokazuje da e izvriti zamjenu za pet minuta. Vratio sam mu
klimanjem glave da se slaem, ta bih drugo. Izlazim, ovdje i onako ne inim nita dobro, mislio
sam. Minutu kasnije utirao sam ka golu i dao ga, mislio sam: Mancini, eli me izbaciti,
doavola! Izbaci me sada! Igrao sam i pobijedili smo. Bio sam u igri pun bijesa i zabrinutosti,
poslije toga dao sam se na put u svlaionicu, nisam ni jednu rije rekao. Ne sjeam se ni puta do
bolnice. Sjeam se samo bolnikih hodnik > mirisa. Trao sam i pitao samo gdje, gdje je, na
kraju su me odveli
 17tf JA AM LA1An / MUJft rtUKJ\ do velike sale gdje je Maxi leao skupa s drugom
djecom u inkubatoru. Bio je manji nego ikada, kao mala ptica. Imao je cijevi kroz tijelo i nos.
Kao da su mi srce istrgli iz grudi, pogledao sam njega, zatim u Helenu, ta mislite. Da li sam bio
onaj vrsti momak iz Rosengrda? Volim vas dvoje, rekao sam. Vi ste mi sve. Ali ja ovo ne
mogu izdrati. Poludjet u. ZONU me za sve to treba, rekao sam i pobjegao odatle. Nije bilo
lijepo s moje strane uraditi tako neto Heleni i ostaviti je samu s njim. Ali ja sam se sav
uspaniio. Mrzio sam bolnicu vie nego ikada, odvezao sam se u hotel u svoju sigurnost i igrao
Xbox.To me smiruje u ovakvim situacijama i spavao sam s telefonom u blizini, kao da sam
oekivao neto najgore. Sve je ilo nabolje. Operacija je bila uspjena, Maxi se osjeao odlino.
I sada ima oiljak, osjea se zdravo kao i sva djeca njegovog uzrasta, a ja se esto sjeam tog
dogaaja. To mi daje perspektivu, iskreno. Osvojili smo Scudetto s Interom te godine kao i
kasnije, a u vedskoj su me nominovali za nagradu Jerring, za najboljeg sportistu godine.
Naravno nagraene ne bira iri ve vedski narod. veani glasaju u toku cijele godine koji je
sportista bio dobar, i naravno takve nagrade su dodjeljivane sportistim; poput Ingemara
Stenmarka, Stefana Holma i Annike Srestam, ali nekolike puta je ta nagrada dodijeljena
cijelom timu. Fudbalska reprezentacija vedske je nagradu dobila 1994. godine. Ali 2007.
godine sam bio ja nominiran kac linost. Upriliena je sportska priredba. Helena i ja smo bili
tamo, na meni je bio smoking i leptir mana. Prije dodjele nagrada smo se izmijeali i tada san
naletio na Martina Dahlina. Martin Dahlin je stari veliki igra. Bio je u reprezentaciji kada su
osvojili SP-bronzu i dobili Jerring nagradu. Bio je profesionalac u Romi i u Borussiji
Mncheng]adbachu. Ali kao i uvijek bili smo iz dvije generacije koje su bile jedna protiv druge.
Oni stariji ele biti najbolji u toku svih vremena. To elimo i mi mlai. Mi im neemo dozvoliti
da nas udaraju po glavi. I mi zaista ne elimo preutjeti: Vi ste trebali biti u nae vrijeme, i tome
slino. Mi elimo da fudbal bude najbolji sada. I osjetio sam podsmijeh u Martinovom glasu:

se. To nije bilo nita drugo nego mala borba pijetlova. U tom momentu osjetio sam u
cijelom tijelu da elim tu nagradu. To sam kazao i Heleni kad sam se vratio za na stol. Molim
vas, nadam se pobjedi! Tako neto do sada nisam izgovorio ni za ligu ni za koji kup. Tako je
samo dolo. Ali ta nagrada mi je bila znaajna kao da neto zavisi od nje. Ja vam zaista ne mogu
to objasniti. Dobio sam mnoga priznanja, ali nikada nisu uticala kao ovo, moda to sam to
shvatio kao priznanje, kao znak da sam prihvaen i priznat ne samo kao fudbaler ve kao osoba
uprkos svim mojim vulkanima, mom porijeklu. Zato sam bio skroz napet dok su na sceni
imenovali kandidate. Bio sam to ja, i trkaica na preponama Kallur i skijaica Parson. Ja stvarno
nisam imao pojma kako e ovo ii. Prije moje Zlatne lopte obino sam dobijao informacije da ne
idem gore bez potrebe. Ali sada nisam znao nita i sekunde su prolazile. Doavola, recite ve
jednom pobjednik je... Izgovorili su moje ime i suze su mi krenule, vjerujte mi, ja nisam lak na
suzama. Nikada nisam vjebao za takve dogaaje dok sam odrastao, ali sada su krenule emocije
i ustao sam. Svi su vritali i aplaudirali. Protutnjao sam okolo i proao pored Martina Dahlina,
ponovo i nisam mogao propustiti a da mu ne kaem: Izvini, Martine, ja u gore da uzmem
svoju nagradu! Gore na sceni nagradu mi je uruio princ Carl Philip. Dohvatio sam mikrofon, a
nisam ba od onih to pripreme govor zahvalnosti. Samo sam govorio i iznenada sam se sjetio
Maxija i svega onoga to smo s njim proli, i onda sam poeo razmiljati, to je zaista udno.
Nagradu sam dobio zato to sam pomogao Interu da osvoji Scudetto poslije sedamnaest godina.
A onda sam se upitao je li se Max rodio u toku te sezone, ne ove godine ve u sezoni kada smo
donijeli Scudetto kui. Ovo je dolo neoekivano i poto nisam znao. pitao sam Helenu. Je li to
 bilo u sezoni kad se Max rodio?, gledao sam u nju. ona nije mogla klimnuti glavom da
odgovori. Bila je uplakana, to nikada neu zaboraviti, vjerujte mi.

MODA SAM POEO DA odrastam i postajao ozbiljan, a moda i nisam. Govorio sam
o nestalucima. Trebali su mi. Volio sam ludorije jo od djetinjstva i ponekad se potpuno
zaboravim. I sad mi se deava da se zaboravim. Imam starog prijatelja, vlasnika picerije u
Malmou. Teak je otprilike sto dvadeset kilograma a s njim sam se jednom vozio iz Bastada do
Malmoa u svom Porsheu. Iskreno, ne znam da li mu se svidjela ta vonja, mnogima nije. Ne zato
to sam ja neki lo voza, uope ne. Ja sam car za vonju. Ali ponekad ima previe adrenalina u
mojim venama, pa sam tada podigao mainu na tri stotine km/h. I to se inilo nedovoljno pa sam
dodao gas, tri stotine jedan... dva... i uskoro smo se nali na suenom putu. Ja sam nastavio da
vozim istom brzinom, i kad je brzinomjer pokazivao tri stotine pet, moj prijatelj je vrisnuo
izbezumljeno: Zaustavi kola! Koi, doavola, ja imam porodicu! A ja, debeljko? ta ja imam
onda?, odgovorio sam. Smanjio sam brzinu, vjerovatno nevoljno, a on je uzdahnuo s
olakanjem i nasmijali smo se. Uprkos svemu, morao sam poeti misliti o posljedicama. Ali nije
bilo tako jednostavno misliti razumno odjednom. Mene su takve situacije palile, pa iako nikad
nisam uzimao droge, inilo mi se kao da je mali ovisnik negdje u meni. Palim se na neke stvari.
Sad je to bila jurnjava, prije toga X box a u novembru iste godine pojavila se nova igra. Zvala se
Gears of War i ja sam zagrizao odmah. U njoj sam se gubio. Napravio sam sobu za igru i sjedio
satima i igrao do tri, etiri sata ujutro a trebao sam spavati i brinuti se da fimkcioniem na
treninzima. Ipak sam nastavljao. Gear of War je kao droga i Call of Duty. Igrao sam to
neprestano. I sve vie i vie sam tonuo u tu ovisnost. Nisam mogao prestati i esto sam igrao
online s drugim igraima Englezima, Talijanima, Francuzima, veanima i to est, sedam sati
dnevno a imao sam igamertag. Nisam se mogao zvati Zlatan na netu. Naravno, niko nije znao ko
se krije iza mog nika. Kunem se da sam imponirao ak i pod lanim imenom. Igrao sam TV
igrice itav svoj ivot i ba sam ekstremno takmiarski tip. Fokusiran sam na cilj. Pobjeujem
sve. Naravno ne uvijek, bio je jedan momak, i on je bio dobar, stalno je bio online, po svu no,
isto kao i ja. Njegov nik bio je D i jo neto a

ponekad sam ga uo i da pria. Svi smo imali slualice i razgovarali smo u toku igre.
Pokuavao sam da utim. Htio sam da ostanem anoniman. To nije bilo lako. Krv u meni je vrila
kad smo razgovarali o automobilima. D je posjedovao Porshe 911 Turbo, i ja nisam mogao da se
suzdrim. Takav auto sam dao Minu poslije ruka u Okura hotelu u Amsterdamu. Tad sam i ja
poeo priati i odmah sam primijetio. Ljudi su poeli sumnjati. Zvui kao Zlatan, raspitivao se
jedan. Ne, ne to nisam ja. ta mislite jesu li povjerovali ili su nastavili da pitaju? Izvukao sam se
nekako i nastavili smo priu o Ferrarijima, mada ni to nije pomoglo. Imam jednog!, izletjelo
mi je. Ustvari, imam jednog stvarno posebnog. Koji model? Nee mi vjerovati ako ti
kaem, nastavio sam i D je bio jo radoznaliji. Hajde priaj! Koji je? Enzo. Nastala je
tiina. "Tog nema, taj ne postoji. 0 da! Enzo? Enzo. Onda moe da bude samo jedan
ovjek. Koji? Pretvarao sam se da ne znam. Onaj o kom smo priali. Moda jesam, a
moda nisam on. Ostavio sam ga u nedoumici i nastavili smo igrati, a kad nismo igrali onda
smo priali pa sam uskoro saznao da je taj momak D radio na berzi. Bilo je jednostavno priati s
njim. Voljeli smo iste stvari. Nije vie pitao ko sam. Priali smo o svemu i primijetio sam,
naravno, da voli fudbal i brze aute. Nije se pravio vaan, uope ne, ve je pokazivao osjeajnost,
razuman momak zrelih razmiljanja. Jednom smo na netu priali o satovima, to je jo jedna stvar
koja me zanima. D je elio neki specijalni skupi sat pa je neko drugi na liniji rekao: Duga je
 lista ekanje za taj sat. Moda i jeste bila, ali ne za mene. Ako si profesionalni fudbaler u Italiji,
onda ti je uglavnom dobro. Moe da proe pored svih redova i jo dobije popust na ta god
hoe, pa sam se ukljuio u razgovor: Mogu ti nabaviti jedan takav za sedam dana za toliko i
toliko para.

ali se? "Ni najmanje. Kako misli to nabaviti? Dovoljno je da nazovem jednog
momka, rekao sam i mislio ta mogu time da izgubim? Je li D stvarno elio sat ili se samo
zezao? Ako ga ne bude htio, mogu sam da ga zadrim. Nikakva krupna stvar, a momak se inio
pouzdan, iako je stalno priao o Ferrarijima i skupim stvarima. Svejedno, nije se epurio.
Izgledalo je kao da stvarno voli i uiva u takvim stvarima, pa sam rekao: Dolazim uskoro u
tokholm. Bit u u hotelu Skandic. Okej, odgovorio je samo. Priekaj me u hotelu oko etiri
i dobit e sat. To ti ozbiljno? Najozbiljnije. Poslije sam nazvao svog ovjeka i nabavio
onaj sat, malu finu sitnicu i proslijedio svoje bankovne podatke na D-eov Xbox raun. Uskoro
sam otputovao za tokholm gdje smo trebali igrati u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, i
kao obino odsjeli smo u Skandic Park hotelu. Ja i Lagerback smo se bih pomirili, pa sam uao u
hotel i pozdravio se s momcima iz dravne ekipe. Sat sam imao u svom prtljagu u jednoj kutijici
pa sam popodne siao dolje i priekao na recepciji. Bio sam potpuno smiren, ali zbog sigurnosti
poveo sam Janne Hammarbacka, ovjeka iz obezbjeenja. Nisam znao ni kako D izgleda, niti ko
je on. Koliko god se inio prijatan na liniji ipak je mogao biti ko god hoe, luak s deset
agresivnih drugara, mada sam u to sumnjao. Ipak, pogledao sam lijevo-desno oko sebe jer nikad
se ne zna, i ugledao jednog vitkog, tamnokosog momka kako sjedi u fotelji i posmatra me, malo
stidljivo. Jesi li ovdje da uzme sat?, pitao sam. Da. Jesam... Ustao je i tad mi je bilo
potpuno jasno. Buljio je u mene. Mislim da je ve ranije shvatio ko sam ja, ali ipak u ovoj
situaciji mu se otelo: To si ti! Deavalo mi se to i ranije. Ljudi budu malo nesigurni sa mnom, a
ja, u slinim situacijama bivam otvoreniji i prijatniji, pa sam postavljao masu pitanja momku o
tome gdje radi, gdje izlazi i to. Kasnije se i on opustio pa smo priali o X boxu. ta da kaem?
Jako prijatno. Drugaije. Moji drugovi iz Rosengirda su momci s ulice: imaju puno drugaije
stavove prema okolini s vie adrenalina u krvi to nije uvijek pogreno, uope ne, i sam

sam odrastao tako. Ali ovaj momak, je bio inteligentan i oprezan, razmiljao je drugaije,
nije bio maco, ni najmanje, nije imao potrebu za tim uope. U normalnim situacijama, ne putam
da mi se neko tako lako priblii. Imao sam iskustva s tim da su me ljudi htjeli iskoristiti za svoje
ciljeve: Ja i Zlatan smo raja. Sad sam lafina! Ipak sam osjeao da je ovaj momak potpuno
ispravan, kliknulo je izmeu nas pa sam mu rekao: Ostavit u sat na recepciji, im mi legnu
pare na raun, moe ga uzeti. Uplatio je novac za pola sata. Ostali smo u kontaktu. Najvie
putem SMS-a. Razgovarali smo i preko telefona, a dolazio je i kod nas u Milano. Fino odgojeni
vedski momak koji kae drago mi je to smo se sreli, i tako to. Nije bio ni nalik na moje
Rosengard drugove, ali se slagao s Helenom. Imali su isti stil: konano deko koji ne baca
bombe u kebab kiosk. Postao je nova figura u mom ivotu, kako Helena kae moj internetdate.
Sjeate li se Milena u Malmo FF-u? Ono kad sam se verao busom ili ukradenim biciklom samo
da ne trim? Nije to ni bilo tako davno, ponekad sam razmiljao 0 tim danima, ali ne samo zato
to su me tad prebacili u A tim. Mnogo toga vidio sam sad drugaije. ak i one vile na
Limhamnsvagenu. Nisu vie bile onako bolesno nemogue kao onda, pogotovo ne ona roza, to
mi se jednom uinila kao dvorac. U ono vrijeme nisam mogao da shvatim kakvi, koji to ljudi
ive u tim kuama? Mislio sam da oni ive nevjerovatno udobno i dobro. Na neki nain, isto
sam osjeao i sada. Samo sada nisam bio nesiguran pred ovakvim ljudima, naprotiv. Ali ipak,
 sjeao sam se bola koji sam osjeao dok sam stajao izvan njihovog svijeta, znajui da svi ne
ivimo pod istim uslovima. Takve osjeaje ne zaboravlja lako, i jo uvijek sam sanjao o revanu
- da im svima pokaem da ja vie nisam onaj slinavko s Fidom Didom iz Rosengarda. 1 ja sam
postao neko ko moe da posjeduje najbolju kuu u gradu, a ja i Helena smo trebali i dom u
Malmou. Nismo vie mogli stanovati kod mame u Svagerstorpu. ekali smo nae drugo dijete.
Htio sam da razvaljujem svoju sopstvenu ogradu, ako to hou, pa smo ja i Helena krenuli u
potragu za naim novim domom. Bilo je zabavno. Napravili smo i top listu i ta mislite koja je
stajala na prvom mjestu? Ona roza na Limhamnsvagenu, naravno, ali ne zbog mojih djeakih
snova nego to je stvarno bila najbolja. Najljepa u Malmou, ali s malom grekom. Neko je ve
ivio u njoj i nije razmiljao o prodaji. Pitanje je bilo: ta sada

da se radi? Odluili smo da ne odustanemo. Moda jednostavno ponuditi offer they

couldnt refuse. Ne ba da sam mislio poslati nekoliko drugara iz Rosengarda da to srede. Ovo
se moralo raditi sa stilom, ali ofanzivno, tako da se to desilo jednom kad je Helena bila u Ikei. U
Ikei je srela nekog prijatelja i sluajno su poeli priati o onoj kui u roza boji. Aha, pa u toj
kui ive moji prijatelji, povjerio joj se prijatelj. Pa hajde onda probaj nam dogovoriti
sastanak. eljeli bismo porazgovarati s njima, molila je Helena. Ne ali se? Ni najmanje. I
tako je bilo. Prijatelj je nazvao vlasnike kue i objasnio situaciju, a mi smo bili obavijeteni da
taj par nije imao namjeru prodavati kuu. Nikako i nipoto. Bili su zadovoljni tamo jer komiluk
im je bio dobar, trava im je bila zelena, pogled na Ribesborg i resund fantastian, bla bla bla.
Prijatelju smo dali instrukcije kako da im saopi da nas to i nije briga. ele li da ive u njoj bez
obzira na sumu koju mi nudimo, mogu onda da nam to kau u lice, u svakom sluaju bi moda
bilo prijatno da sretnu Zlatana i Helenu uz jednu oljicu kafe. Nisu svi mogli popiti kafu s nama.
Oigledno da se par sloio s prijedlogom i pozvali su nas da doemo, a ja sam odmah primijetio
da smo u prednosti. Ja sam ja, sredit emo mi to, ali ipak ispalo je dvostruko. Kad sam proao
kapiju, osjeao sam se istovremeno i veliki i mali, onaj mali djeak to je trao svoju milju i
galamio ispred kue, ali i ova velika fudbalska zvijezda. U poetku sam samo hodao okolo i
zagledao po kui s Helenom: Jako vam je prijatno ovdje, mnogo, jako fino! Pokuavao sam
biti to finiji i kulturniji i to, ali uz jednu kafu nisam vie mogao da se suzdrim. Mi smo ovdje
zato to vi ivite u naoj kui, rekao sam a ovjek mi se slatko nasmijao jer sigurno da je bilo
smijeno dok su se moje oi caklile od elje. Liilo je na alu, ali bi moglo da poslui i kao
filmska replika. Onda sam nastavio: Gledajte to kako hoete, ali ja sam ozbiljan. elim kupiti
kuu, pobrinut u se da budete zadovoljni, ali e na kraju biti naa. Onda je on priao kako
kua ni pod kojim uslovima nije na prodaju. Bio je odluan, ili tanije pretvarao se da je takav,
ali ja sam uo i neto drugo. Osjealo se kao da srni) na pijaci. Kao neka igra. Kua je imala
neku cijenu za njega, to mu se vidjelo u oima i osjealo u zraku, pa sam mu objasnio

moju filozofiju: ne elim da radim ono za ta nisam dovoljno obuen. Ja sam fudbder.
Nisam nikakav dobar pregovara. Poslat u nekoga ko e to uradititi bolje. Ali ne Mina ako ste
pomislili na njega. Neka granica ipak postoji. Poslao sam advokata i nemojte misliti da sam neka
budala koja se razbacuje parama ba tako. Ja sam taktian. Oprezan. Nije bilo ono: Kupi je po
svaku cjenu! Ni slino. Vailo je: Kupi je za najmanju moguu cijenu! Poslije smo sjedili i
ekali. Osjealo se kao mala drama. I onda nas je nazvao: Prodat e je za trideset, i tu vie nije
bilo prie. Kupili smo za trideset i iskreno, mislim daje taj par od sree istrao iz kue. Bila je
naa. Naravno i nije bila ba dabe. Platili smo da se isele. Svejedno jo smo bili na poetku.
Renovirali smo kao ludi. Nita nismo parali. Nismo smjeli napraviti vii zid. Opina je rekla ne.
 I ta smo mogli? Trebao nam je vii zid. Nismo htjeli oboavaoce koji vise na zidu i bulje u nas.
Zato smo se ukopali. Smanjili smo nivo naeg placa i jo masu slinih stvari. Potroili smo puno
to i nije bilo ba popularno. U tom dijelu grada kue se nasljeuju. Tata plaa sve, ali nikad
niko sa slinim porijeklom kao ja nije ivio tamo. Ovdje ivi samo najea krema, visoka klasa,
i niko ne govori ovako kao ja, niko ne kae najea kua i tako to. Ovdje se govori izvrsna,
krasna, divna kua. Ja sam elio da im pokaem da ipak neko kao ja moe da se probije do njih i
to sa svojim sopstvenim parama. Meni je to bilo vano od poetka i nije me bilo briga hoe li mi
neko zbog toga aplaudirati. Ali sam ipak bio malo i iznenaen. Doavola, zar e raditi i to, i
ovo? I tako cijelo vrijeme. Gnjavili su. Ipak smo radili po svom i uredili kuu kako smo mi
htjeli. Najvie je Helena radila na tome. Bila je precizna i detaljna, vodila rauna o svakoj
sitnici, ak je potraila pomo muzeja i tako neto. Ja se nisam angairao kao ona. )a i nemam
takav istanan osjeaj za detalje kao ona. ali sam doprinio jednim svojim detaljem. Na samom
ulazu, na nekim crvenim fond tapetama postavio sam sliku na kojoj su dvije prljave noge, i kad
su moji drugari doli, svi do jednog su rekli: mono, estoko, kakva gajba! Kakve su to gadne
noge! Kako moe da gleda to sranje na zidu? Idiote, odgovarao sam. Te dvije prljave noge
su platile sve ovo

SJEAM SE KAD SAM GA UGLEDAO na treningu. Moram priznati da sam bio

presretan, jer tek sad su svi oni prelazi iz kluba u klub na neto liili. Nita pametnije mi nije
padalo na pamet da viknem, osim: Halo, prati li me ili ne? Naravno. Neko se mora pobrinuti
da ima kornfleks u friideru. Ovaj put odbijam da ponovo spavam na tvom madracu. Ako
bude dovoljno dobar, nee ni morati. Bilo je super to to je Maxwell sa mnom u Interu. On je
poeo nekoliko mjeseci prije mene i ve je stigao povrijediti koljeno pa je bio na rehabilitaciji,
tako da je prolo mnogo vremena prije nego sam ga sreo. Mislim da ne postoji elegantniji
fudbaler od njega. On je ofanzivni bek koji se usuuje igrati lijepo ak i u odbrani, i uvijek
uivam da ga posmatram dok dribla. Jo uvijek me zna iznenaditi koliko je on ustvari dobar.
Takvi dobri momci obino ne moraju posebno da se dokazuju u fudbalu. Potrebno je biti jak i
vrst a ja sam to postao poslije ove posljednje godine u Juventusu, i ba te prve godine u Interu
sam vie nego ikad doprinosio pobjedi u ligi. Ne samo na utakmicama, nego generalno, kroz
nain na koji sam se postavljao prema ostalim igraima u ekipi, na treninzima i slino. Sva ona
glupost s Brazilcima u jednom, a Argentincima u drugom oku je nestala, i svakim danom je
moj status u Interu rastao, to je Moratti brzo primijetio. Bio je dobar prema meni i interesovao
se i da moja porodica bude zadovoljna, pa sam nastavio da blistam na terenu. Ponovo smo se
probili u sam vrh liga-ljestvice. Nestale su sve one potekoe iz devedesetih, kad Inter nikako
nije uspijevao da se podigne s dna. Sve je ilo prema mojim oekivanjima. Klub je doivio
uspon od kad sam ja doao, i Mino i ja smo shvatili da su se stvorili dobri uslovi za nove
pregovore. Bilo je vrijeme za obnavljanje ugovora, a niko to ne zna tako dobro kao Mino.
Upotrijebio je sve svoje trikove protiv Morattija. Nemam pojma kako je pria ila, jer nikad
nisam iao na pregovore, ali znam da je ila neka pria da me Real Madrid hoe, pa je Mino
igrao na tu kartu i dobro pritisnuo Morattija. Iskreno, nije ni trebalo tako puno jer situacija je
bila dobra. Pri prelasku u Inter,

ja sam bio u looj poziciji jer sam oajniki elio da se sklonim iz Juventusa pa je to
Moratti iskoristio. U ovim vodama se uvijek igra na tu kartu, znai pritiskom na najslabije take
protivnika. To je dio igre. Kao da ti stavi no pod grlo, tako je uostalom Moratti uspio pri prvim
dogovorima smanjiti moju platu ak etiri puta. Ali sad e to i da vrati. Tako smo se dogovorili
 Mino i ja, jer Moratti vie nije bio u onako monoj poziciji. Ako se uzme u obzir moj sadanji
znaaj za klub, nije vie imao rauna da me izgubi i vrlo brzo je rekao: Daj momku koliko
hoe! Dobio sam odlian ugovor. Kasnije, kad su podaci procurili u javnost, nagaalo se o
tome jesam li najbolje plaeni fudbaler na svijetu. Ali niko nije znao sigurno jer je jedan od
Morattijevih uslova bio da to bude tajna prvih est, sedam mjeseci. Znali smo da e procuriti kad
tad i iskreno reeno, velika pompa ne bi nastala oko para, nego oko naina na koji se
pregovaralo. Ako na tebe gledaju kao na najbolje plaenog igraa na svijetu, onda te i
doivljavaju potpuno drugaije. Kao da se upali jo jedan reflektor da te svijet bolje vidi.
Publika, igrai, fanovi, navijai i sponzori poinju te gledati u novom svjetlu, kako se ono kae?
Kad te krene, ba te krene. Kad si na vrhu, nastavlja jo vie. ista psihologija. Svi se zanimaju
za najboljeg. Trite funkcionie tako, iako ja uope ne mislim da je iko vrijedan toliko para,
znao sam svoju pravu vrijednost na tritu, a ovo mi je stalno bilo u glavi: ne dozvoli da te ikad
vie neko prevari, kao onda kad su te prodavali Ajaxu. Istina je da s visokom platom dolazi jo
masa neugodnosti kao razni vanjski pritisci. Mora nastaviti da daje najbolje i da blista. I to
sam volio. Htio sam da budem pod pritiskom. Na to sam se palio i ve u prvoj sezoni sam dao
deset golova to je stvorilo pravu histerju. Ibra! Ibra!, ulo se posvuda jer ve u februaru smo
bili osigurani u ligi. inilo se da nas nita ne moe zaustaviti. A onda sam poeo da osjeam
bolove u koljenu. Pokuavao sam da ih ignoriem, govorei: Ah, ma nije to nita. A bolovi nisu
nestajali od toga, naprotiv, bili su sve jai. Pobijedili smo u naoj grupi za Ligu ampiona i na
vidiku su bile nove mogunosti. U osmini finala susreli smo se s Liverpoolom i u prvoj utakmici
na Anfieldu osjeao sam da me ona povreda ograniava. Odigrali smo katastrofalno s 2:0.
Poslije sam imao velike bolove, nisam vie mogao izbjegavati problem. Otiao sam na pregled i
prilino brzo sam dobio odgovor. Imao sam upalu tetive u koljenu. Ova tetiva je produetak
butnog miia. Ba tada smo se pripremali za utakmicu protiv Sampdorije. Nikakva velika stvar,
mislio sam, ni za mene a ni

206 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA za klub. Sampdoria nije bila Liverpool. Momci
su to mogli zavriti i bez men< Imali smo nevjerovatan pobjedniki val u ligi. ak smo oborili
rekord s brojer dobijenih utakmica zaredom u Seriji A. Ali to nam nije mnogo pomoglo.
Zakovali smo se u igri protiv Sampdorije. To je bio prvi znak da net ne tima i izgledalo je kao
da emo izgubiti. Hernn Crespo nas je spasio zadnjim minutama kad je loptu doekao glavom.
Spasonosni zviduk odsvira je kraj, kad je stajalo 1:1. Poslije moje povrede, ako je to zavisilo od
toga, nestal je naa marljivost. Takoer smo igrali nerijeeno 1:1 protiv Rome a izgubil protiv
Napolija. Tad sam uo Mancinija i druge koliko su zabrinuti. Mora sam igrati ponovo. Nisam
elio da izgubimo prednost koju smo stekli a poslai sam na oporavak. Moje ozdravljenje moralo
je ii to bre i zakratko poslij toga, ve osmoga marta 2008, bio sam u postavi protiv Reggine.
Reggina je stajala na predzadnjem mjestu u ligi i zaista je bilo nepotrebni diskutovati da li sam
potreban na terenu. Primao sam injekcije protiv bolov da bih mogao sudjelovati u igri. Reggina
nije trebala biti neki problem z nas, ali nervoza koja se proirila u timu i moje odsustvo je
uinilo da na samopouzdanje naglo opadne. Roma i Miln su nam se pribliavali na ljestvici
pretpostavljam da se Mancini nije usuivao da rizikuje. Doli smo dotle da on: pobjedonosna
maina od ekipe vie nije bila sigurna ni da e pobijediti proti' najloijeg kluba u ligi, tako da
nikako nisam mogao da kaem ne, pogotovo ak< ljekar nije rekao nita. Na neki nain, to
koljeno, kao da i nije bilo moje. Vodstvo kluba je efovalo nad mojim nogama. Fudbaler na tom
nivou j< malo nalik na narandu. Cijede te dok u tebi ima imalo soka a onda te prodaji dalje.
Zvui malo grubo, ali je istinito. Sve je to dio igre. Mi smo vlasnitvc kluba i nismo tu da
 uvamo zdravlje nego da pobjeujemo, tako da i ljekar esto ne znaju kako da se postave. Da li
da nas gledaju kao pacijente ili kac imovinu kluba? Ali ni oni ne rade u domu zdravlja nego su i
sami dio kluba,: ako hoete dio iste imovine. Moda moe da kae ili ako treba i da vrisne
Ovako vie ne moe! Previe me boli! Na kraju kajeva, niko ne poznaje tvoj tijelo bolje od tebe
samog.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 207 Igrao sam protiv Reggine i Mancini je imao
pravo, u svakom sluaju, samo tada. Dao sam petnaest golova to nas je vodilo pobjedi, naravno,
i olakanju. To je ujedno znailo i da klub eli da igram sljedeu utakmicu, i onu poslije. I ta
sam mogao? Primio sam jo injekcija voltarena i sluao: Ibra mora igrati. Nemamo tih
mogunosti da pobijedimo bez njega, sad se ne moe odmarati. Ne krivim ja nikoga, kao to
rekoh, nisam bio njihov pacijent. Vodio sam nau igru od kad sam poeo u Interu, pa su odluili
da u igrati i protiv Liverpoola u povratnom susretu za Ligu ampiona, to je bilo znaajno i za
mene i za klub. Liga ampiona je bila moja elja. Htio sam da osvojimo medalju. Poto smo
izgubili prvi susret, morali smo da pobijedimo i to s dobrom razlikom, ako smo eljeli dalje i
tako smo pokuali sve. Lipsavali smo. Naa igra nije bila zadovoljavajua ni ovaj put a ni sam
nisam bio u punoj snazi. Proputao sam anse a u pedesetoj minuti nam je Burdisso bio izbaen.
Bilo je uasno teko. Borili smo se kako smo znah i umjeli, svom snagom ah nije pomagalo.
Nije ilo. Mene je previe boljelo. inilo se kao da se sam unitavam, pa sam na kraju izaao
zbog bolova u koljenu i to je neto to ne mogu zaboraviti. Navijai su mi zvidali i shvatit ete
sigurno, da sam se pitao cijelo vrijeme: Da li da nastavim ili da izaem, i koliko sam spreman da
se rtvujem zbog utakmice? A to se ne moe znati, jer ne zna. To je kao rulet, ulae i ne zna
hoe li izgubiti sve: cijelu sezonu ih ta ve. Ipak sam ostao dugo na terenu zato to je trener
tako htio, a i sam sam vjerovao da mogu neto napraviti za tim. Jedino to sam doprinio jeste da
je povreda bila tea i da smo izgubili s 1:0. Uloio sam svoje zdravlje i nisam dobio nita osim
zvidanja i psovanja publike. Nikad se nisam dobro slagao s engleskom publikom i tampom i
tako je ponovo izalo u novinama primadona koja cvili i najprecijenjenji igra u Evropi. To
me uvijek od njih sigurno ekalo. Isto kao kad su roditelji pisah protestno pismo zbog mog
izbacivanja. E ba takve stvari mene ine jaim i bude u meni elju da pokaem tim avolima.
Samo sada, nisam imao ime. Koljeno me jako boljelo a i atmosfera u ekipi je bila ravna nuli.
Skroz sam se

208 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 209 idiot pa ni tada nisam znao rei NE. Poslije
nisam mogao da hodam od bolova. Sjeam se, kad smo poslije utakmice uli u svlaionicu, htio
sam da polomim sav inventar i bijesno sam vikao na Mancinija. Bilo mi je svega dosta. Morao
sam se odmoriti i oporaviti. Nisam vie mogao uestvovati bez obzira o kakvoj drami da se
radilo. Nisam vie imao izbora. Bio sam prinuen da odluim tako i, vjerujte, bila je to teka
odluka, ako hoete jasnije: sranje. Eto tako, dok drugi idu i treniraju, ti samo sjedi. Proeta do
dvorane i kroz prozor gleda svoje drugove na terenu. Kao da gleda film u kom si trebao igrati
ti, ali ne igra. Nema te. To boli. Taj osjeaj je gori od povrede, pa sam odluio da pobjegnem od
tog cirkusa. Odletio sam kui u vedsku. Bilo je proljee. Najljepe doba, ali ja nisam mogao da
uivam u tome, ni najmanje. Samo jedna misao mi se vrtjela po glavi, da budem ponovo zdrav.
Potraio sam ljekara nae dravne reprezentacije koji me je pregledao i sjeam se da je bio
zabrinut. Kako su te mogli pustiti da igra tako dugo pod injekcijama? Tad je bilo samo dva
 mjeseca do EP u vicarskoj i Austriji i inilo se kao da i moje uee u tome stoji pod
upitnikom. Previe sam bio istroen, inilo se da sam u beznadeno loem stanju pa sam dao sve
od sebe da se dovedem u red. Nazvao sam Rickarda Dahana, koji je radio na rehabilitaciji u
Malmo FF-u, a poznavali smo se od ranije. Poeli smo s napornim radom i spremao sam se za
novog ljekara po njegovoj preporuci. Ljekaru sam iao u Umea, a on je radio s injekcijama koje
su unitavale elije tetive u aici koljena. Osjeao sam se odmah bolje, ali jo uvijek daleko od
dobrog jer jo uvijek nisam mogao igrati. inilo se beznadeno a ja sam sve vie bio iritiran i
ljut jer nita se nije zabavno dogaalo, a liga se nastavljala neslavno. Momci su osigurali
Scudetto utakmicom protiv Siene. Stajalo je jasno 1:0 kad je Patrick Vieira opalio, digla se
publika na noge pjesmom i veseljem. Izgledalo je da smo na pravom putu, kad je Balotelli,
mladi talentirani napada, koji je igrao umjesto mene, dao jo jedan gol. Jednostavno, vie nije
ni moglo da krene loe, ne protiv kluba kao to je Siena. Ipak je Siena izjednaila, odjednom je
stajalo 2:2 i postajalo je sve zanimljivije a samo deset minuta prije kraja. Tada je Materazzi pao
oboren i zvidaljka je najavila kazneni udarac. Svi su zadrhtali. Sad mora pasti gol. inilo se
daje sve stavljeno na kocku. U tom periodu je Argentinac Julio Cruz, bio izvoa kaznenih
udaraca, ali se desilo to da je Materazzi, mladi momak izuzetnog temperamenta i autoriteta, to
znaju svi na terenu, izaao i rekao

210 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA otprilke ovako: Ja u pucati! Nije me briga ta
kau! Uprkos tome, mislim da su

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 211 j se mnogi osjeali sigurnije. Bilo mu je trideset i
etiri godine, bio je rutiniran igra, ak je odigrao i finale u svjetskom prvenstvu. Ipak, odvalio
je jedan beznaajan udarac, koji je golman odbranio s lakoom, dok je publika urlala od muke i
jada. Razumijete tu situaciju sigurno, jedan osjeaj totalne katastrofe i naravno ako je neko znao
da je nosi, onda je to bio Materazzi. On je kao ja. Njega pokree mrnja i volja za revanom. Ali
ni to nije uvijek lako. Navijai su bili ljuti i agresivni, novinari divlji i ba niko u klubu se nije
osjeao dobro, uope ne. Poslije nae proputene anse, Roma je savladala Atalantu i bila odmah
iza nas. Sada je Roma preuzela inicijativu a nama je bilo ostalo samo jo jedno kolo prvenstva,
zbog ega smo, naravno, bili zabrinuti. Ma ta zabrinuti, bili smo zabrinuti u vraiju mater! i
Scudetto nam je skoro bio u rukama. Mnogi su to vidjeli jasno: moja povreda se zavrila tim da
smo izgubili svih devet poena, s kojima smo bili ubjedljivo prvi, i nae vodstvo se zaas
smanjilo na samo jedan poen razlike a naa sudbina zavisila samo od boije volje. U zraku je
visila zabrinutost. Nita dobro se nije nasluivalo. ta se desilo s Interom? Zato nita ne
funkcionie? Takva pitanja su bila posvuda. injenica je bila, ako izgubimo ili ako igramo
nerijeeno protiv Parme a Roma baci na dno Cataniu, to je Roma stvarno mogla da uradi, onda
bismo ispali s pozicije i izgubili sve to smo do tad mislili da smo osigurali. Vratio sam se u
Milano i jo uvijek nisam bio zdrav. To mi nije pilo vode jer sam uo sve isto kao i prije, ak i
vie nego ikada: Ibra mora igrati, mora biti s nama! j Taj pritisak je bio naporan. Skoro nikad
nisam doivio slino. Ve sam bio na I rehabiliaciji est sedmica, uz to razumljivo i loe
kondicije. Zadnju utakmicu j sam odigrao dvadeset devetog marta, a ovo je bila polovina maja.
Svi su znali ! da nisam u formi. j Meutim, niko se nije brinuo zbog toga, a ja nikog i ne krivim,
uope ne. j Bio sam Interov najvaniji igra a fudbal je u Italiji vaniji od ivota, posebo u I
ovim situacijama. Prole su godine i godine od zadnje sline drame u zadnjem kolu lige. Igrao je
Milan protiv Rome, dva velika grada jedan protiv drugog i skoro da se nita drugo i nije prialo
osim o tome. Na televiziji je bio fudbal i non-stop a moje ime se stalno spominjalo, Ibra, Ibra.
 Kakve su anse da on zaigra? Hoe li? Ie li oporavljen? Niko nije znao. Svi su priali a moji
tamni su me zvali: Ibra pomozi nam!

212 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA

m JA SAM ZLATAN I MOJA PRIA sam sebe na naslovnicama s rubrikama kao: Igraj
za raju i za svoj grad. Sjeam se kad mi je priao Mancini samo nekoliko dana prije nego to
smo trebali na put. Robert Mancini je pomalo snob. Voli sjajna odijela s maramicom i te takve
stvari mada ja nikad nita nisam imao protiv njega. Meutim, sada se njegov poloaj u klubu
promijenio nagore jer je ono prije, elio mijenjati svoj posao. Mislim da je trebao znati bolje od
ono: idem... ostajem, ne moe i idem i ostajem, zar ne? Mnogi su bili ljuti na njega zbog toga.
Klubu je bio potreban neko ko daje sigurnost pa se Mancini sada trudio da povrati svoj status.
Morao je, jer se najvaniji dan u njegovoj karijeri trenera opasno pribliavao i nita nije smjelo
da krene pogreno. Uope me nije iznenadilo da je tada izgledao zahtijevajue. Da,
progovorio sam. Znam da povreda nije jo zalijeena, poeo je. Ne, nije. Boli me on,
iskreno da ti kaem. Mislim da ima pravo na to. Pravio sam se kao da ga razumijem.
Odlino! Mislim te ubaciti da igra protiv Parme, bez obzira ta ti kae. Moe da bira samo
hoe li poeti od starta ili s klupe, ali ja moram da raunam s tobom. Moramo pobijediti.
Znam. I ja elim da zaigram. elio sam to vie nego ita. Htio sam biti tamo kada se Scudetto
uzme. Ne bih mogao ivjeti kada bih to propustio. Radije bih trpio bolove danima, mjesecima
nego da propustim takav fight. Ali istina, nisam ni znao u kakvoj sam formi. Nisam znao kako
e se koljeno ponaati u toku utakmice ili ako bih se usudio da dam sve od sebe, i Mancini je
primijetio moju nesigurnost. Poto nije elio da se njegova poruka tumai pogreno, poslao je i
Mihajlovia do mene. Sjeate se njega? Ja i on smo imali onaj omraeni duel u Juventusu, ono
kad sam ga udario glavom a onda on izgovorio sva ona sranja o meni. Ipak sad je to bila
historija. Ono to se desi na terenu, treba i da ostane tamo. udno je to da sam esto postajao
prijatelj s onima s kojima sam se borio, moda ba zato to smo slini, ne znam. Ja uivam s
ratnicima a Mihajlovi je heroj. Uvijek je davao sve za pobjedu. U ovom trenutku prestao je s
igrom i poeo je kao drugi trener uz Mancinija, i iskreno, malo je ljudi koji su me nauili o
slobodnim udarcima tako puno kao Mihajlovi. Bio je majstor za slobodne udarce. Dao je preko
trideset takvih golova samo u Seriji A. Super momak. Onako upav i veliki, ali uvijek je znao ta

m JA SAM ZLATAN I MOJA PRIA hoe.

Ibra, zvao me je. Znam ta hoe. Okej, ali treba da zna i ovo. Ti ne mora da
trenira. Ma ne treba ni prstom vie da makne. Idemo u Parmu da maknemo Scudetto?
Pokuat u. Ne pokuavaj. Donesi ga!, rekao je i uskoro smo se ve vozili u busu.

PONEKAD TREBA NBTO okaiti i na zid. U nekim klubovima postoje sjeanja koja
mogu da te otruju, kao to je Interov cijeli period devedesetih. Uprkos tome to su imali
Ronalda, nijednom nisu pobijedili u ligi. Klub je uvijek ostajao na granici. Govorim o sezoni
1997/98. Bilo mi je esnaest, sedamnaest godina i nita nisam znao o Ravelliju i kompaniji, a ni
previe o vedskoj, uope. Ali sam znao o Interu. I sve o Ronaldu. Studirao sam njegove finte i
njegove pokrete. Sigurno daje bilo puno nas koji smo to radili, samo niko ne tako sistematski
kao ja. Nisam propustio ni jedan detalj. Mislim da bih bez njega kao idola bio skroz drugaiji, a
ja nisam momak kog je lako impresionirati. Sreo sam mnogo fudbalera i ak sjedio pored
 vedskog kralja na jednoj veeri u Barceloni. Okej, moda se jesam tada brinuo: drim li
viljuku pogreno ili da ne kaem TI umjesto vae velianstvo? Ipak, bilo je okej. Ja sam ja i
vozi dalje. S Ronaldom je bilo drugaije. Kad sam ja bio u Interu, on je igrao u Milanu. Ima i
video na YouTube kako vaem vaku i buljim u njega, i ne mogu da shvatim da smo bili i ja i
on na istom terenu. On je imao veliki znaaj. Izuzetan osjeaj za igru. Kvalitet u svakom
pokretu. Te 1997/98. su on i Inter bili nevjerovatni. Osvojili su UEFA-cup a Ronaldo je dao
dvadeset pet golova i bio izabran za najboljeg fudbalera na svijetu dvije godine zaredom.
Dominirali su u Seriji A. Ali ipak su gubili krajem proljea, upravo ovako kao mi protiv Parme.
Inter je bio u govnima, imao peh ili nazovite to kako hoete ali tad, tog proljea 1998, igrala se
klasina utakmica protiv Juventusa, na Stadio delle Alpi u Torinu. Razlika je bila u samo jednom
poenu ili moda dva. Igralo se teko finale u seriji a osjeao se nevjerovatan naboj u zraku.
Ronaldo je driblao u kaznenom prostoru na lijevoj polovini. Tu je brutalno oboren zbog ega se
itav stadion digao na noge. Ljudi su vikali kao ludi. Cio stadion je uzavrio jer sudija nije nita
svirao. Dozvolio je da se igra nastavi i Juventus je dobio tu utakmicu s 1:0, a kasnije i cijelu
ligu, a sve to se odluilo upravo tada, u tom trenutku. Obino se to posmatra ovako, kao jedan
lo dan za Inter. I dan danas se pria o tome jer je taj prekraj bio jasan kao sunce. Ipak se nita
nije desilo a nezadovoljstvo i ljutnja se irila itavom Italijom kao i glasjo' je

sudija bio podmien, tanije, da su sve sudije primale mito, bile korumpirane i glupe. Svi
stariji u klubu su imali jasna sjeanja na taj dogaaj, pogotovo zato to se deavalo previe toga
to je liilo jedno na drugo. Sezonu prije toga su skoro imali Scudetto u rukama, ali su na kraju
ipak izgubili u jednoj tekoj utakmici protiv Lazia, a godinu kasnije je Ronaldo bio povrijeen.
Onda je sve otilo doavola jer je s njim ekipa izgubila i motor i pogon, i Inter je zavrio na
osmom mjestu u seriji, to je, vjerujem, bio najloiji plasman do tada. Niko nije govorio o tome.
Niko nije htio slutnjom da probudi zle duhove sudbine, ali su mnogi razmiljali o tome prije
odluujue utakmice protiv Parme. Bilo je i loih slutnji, ljudi se sjeaju i mahnitaju, sjeaju se i
onog penala to je Materazzi promaio. Momci su imali vie mogunosti da dobiju ligu, ali nisu
uspijevali. Uvijek neke sitnice, nesree, greke. Sva mogua sranja ali apsulutno da su ovaj put
svi bili naotreni protiv Parme, spremni da urade sve. Ali i to je moglo biti problem. aputalo se
o tome. Rizik je bio da e sav taj vanjski pritisak uiniti svoje. To je moglo do zakuje igru,
zakoi igrae pa je vodstvo kluba zabranilo svaki kontakt sa tampom. Trebala nam je potpuna
koncentracija a Mancini, koji je obiavao drati konferenciju za tampu, sad je utio i jedini koji
je neta rekao bio je Moratti. Pojavio se u naem hotelu no prije utakmice i rekao novinarima
Poelite nam sreu, trebat e nam. Nije bilo lake ni kod saznanja da je Parma trovala svoje,
igrae priom o pobjedi nad nama i svom plasmanu u ligi. Vladala je ista smrtna ozbiljnost i u
protivnikoj ekipi kao i kod nas. Nismo mogli nita dobiti dabe, i ba pred polazak, stiglo je
obavjetenje da neemo imati podrku naih navijaa. Pravedno. Zbog sigurnosnih razloga,
navijai Rome nisu putovali na uzvratnu utakmicu protiv Catanie i zbog toga nismo smjeli ni mi
imati nae fanove na utakmici s Parmom. Neki su ipak uspjeli i pojavili se na stadionu. Mnogo
toga je bilo udno. Svaka sitnica je bila vana i diskutovalo se o njoj, a ja se dobro sjeam
Mancinija. Vrisnuo je kad je uo da e Gianluca Rocchi biti sudac. Taj avo se uvijek zajebava
s nama, siktao je a nebo su okovali crni oblaci. Izgledalo je da e kia. Ja sam utakmicu poeo
na klupi. Nisam dugo igrao i Mancini je poeo s Balotellijem i Cruzom u vrhu. Budi spreman,
upozorio me. Spremi se da uskoi, na ta sam ja samo klimnuo glavom. Sjedili smo pod
malom nadstrenicom i uli udaranje prvih kapi kie po krovu. Ubrzo smo se raspriali,
 utakmica se rasplamsavala a publika vikala. Mi smo dominirali bez obzira na sav pritisak. Dobro
smo napadali, ali Cruz i Maicon su proputali

izuzetne anse, neto nije timalo. inilo se beznadeno nama koji smo posmatrali s
klupe, skroz napeto do bola. Vikali smo i psovali, skakali i koili se, a cijelo vrijeme pogledali
na veliki monitor na stadionu. Nije se vie radilo samo o naoj utakmici. Radilo se i o Romi i
njihovoj igri gdje je jo uvijek, u tom trenutku, stajalo 0:0 a to je djelovalo smirujue. Jo smo
vodili. Jo je Scudetto bio na. Odjednom je sijevnulo. Svi su skoili. Zaboga, samo da Roma
nije dala gol! To bi bilo previe okrutno. Nije pravo kad pobjeuje cijelu godinu i na kraju, u
zadnjim sekundama, sve izgubi. To bi trebalo zabraniti. Bilo je istina, Roma je vodila s 1:0
protiv Catanie a mi smo iznenada postali drugi u seriji. Nisam mogao da vjerujem, gledao sam
sve njih na klupi, fizioterapeuta, ljekara, nosae, sve one ljude koji su to doivjeli devedesetih,
svi su se sjeali. Bili su blijedi: Da li nam se to sudbina podsmijava? Je li stara kletva ponovo na
nama? Nikad nisam vidio neto slino. Boja im se izgubila s lica, a to se osjealo i tamo na
terenu. Priam o istom strahu, ni o emu drugom. Ovo se nije smjelo dogoditi. Bilo je strano,
katastrofalno a kia je nastavila da pada. Lilo je kao iz kabla a njihova publika je vritala od
sree. Taj rezultat je iao u njihovu korist jer ako Catania izgubi, Parma ostaje u ligi. Nama je to
znailo smrtnu kaznu i igrai su postali napeti. Vidio sam to na njima. Nosili su svoj krst na
leima a ni ja sam ne mogu tvrditi da sam bio optimistian, sigurno nisam, ali ipak sam imao tri
Scudetta i nisam doivljavao to kao prokletstvo. Moda zato to sam premlad za to i svake
minute sam bivao sve fokusiraniji i sve vie napaljen. inilo mi se da gorim iznutra. Htio sam da
uem i sve preokrenem bez obzira na bol. Odbijao sam sve drugo, i na poluvremenu kad je
stajalo jo uvijek 0:0 a pobjeda kod Rome, dobio sam naredbu da se zagrijavam, i sjeam se
dobro svi su gledali u mene, Mancini, Mihajlovi, bolniari, svi, a ja sam znao kako me gledaju.
Vjerovali su u mene. To im se vidjelo u oima. Gledali su me moleivo i, naravno, bilo je
nemogue ne osjetiti taj pritisak. Idi i sredi to tamo, govorili su. Hou! Da znate da hou!
Ipak nisam uao odmah u drugom poluvremenu, ekao sam jo est minuta, a onda sam
zakoraio na teren. Trava je bila natopljena kiom. Bilo je teko za tranje jer nisam trenirao, a
teret na leima ogroman. Svejedno nikad u ivotu se nisam osjeao tako napaljen i sjeam se da
sam odmah zapucao po golu, sa sredne izvan kaznenog prostora.

Nita. Nekoliko minuta kasnije pokuao sam ponovo. Ponovo nita. Osjetio sam kako
sam proputao situacije koje su dolazile jedna za drugom a ja nisam uspijevao da uinim nita
od njih. Jo jedan promaaj u ezdeset drugoj minuti. A onda sam primio loptu u skoro istoj
poziciji kao prije. Dejan Stankovi mije dodao, a ja sam povukao momka koji se bacio prema
meni i potrao naprijed prema golu a sa svakim utom, pljusnuo bi me i mlaz vode iz raskvaene
trave. Tad sam vidio ansu, ali udarac je bio slab, bez imalo snage groma koju sam osjeao u
sebi. Lopta se kotrljala po travi prema lijevoj stativi i lagano ukotrljala u gol i umjesto da uradim
neki gest i pokaem da sam dao gol, ja sam samo stajao i ekao. S klupe i s terena su doletjeli
svi, prvi Patrick Viera, mislim, a onda Balotelli i sva raja ak i bolniari i nosai, svi koji su me
onako moleivo gledali i sad sam vidio da je strah u njihovim oima nestao. Dejan Stankovi se
bacio na mokru travu i izgledalo je kao da se moli i zahvaljuje Bogu. Zavladala je opa histerija
i visoko gore na tribinama radovao se Massimo Moratti, skoro plesao na svom poasnom
mjestu, a isto se osjealo posvuda kod svih iz kluba, sve do jednog. Kao da nam je pao kamen sa
srca. Ljudima se vratila boja u lice. To je bilo vie nego sam gol. To je znailo kao da sam spasio
utopljenike, otprilike tako. Pogledao sam publiku. Radosni povici zamijenili su nezadovoljstvo i
 doli i do nas pa sam napravio gest i podigao ruku do uha: ta to ujem? Tek tada se publika
probudila i stadion je grmio od poklika radosti, istina, kad se itava halabuka smirila, nastavili
smo utakmicu. Jo nita nije bilo sigurno. Samo jedan gol Parme i opet bismo bili na poetku.
Nervoza se vratila, ne ba onaj uas od poetka ali ipak neki strah od neizvjesnosti. Niko se nije
usuivao odahnuti. U fudbalu se dogaaju i gore stvari od izjednaenja. U sedamdeset osmoj
minuti driblao je Maicon na desnom krilu, pored jednog, dvojice, trojice momaka a onda ubacio
loptu na koju sam se ja zaletio. Priao sam joj istovremeno kao i jedan bek. i pritisnuo sam loptu
nogom a onda odvalio poluvolej ravno u gol, dalje moete da zamislite. Bio sam odsutan dva
mjeseca a novinari napisali toliko sranja o meni i o klubu. Prialo se kako je Inter izgubio
pobjedniki instinkt, da nam medalje klize iz ruku, da ja nisam nikakav prvak, ne kao lotti ili
Del Piero. i ak i to da nisam bio dobar onda kad je to trebalo da budem. Sad sam im pokazao i
pao sam na koljena u onu vodom nadojenu travu i ekao napad radosti mojih kolega.

Osjeao sam u cijelom sebi: ovo je neto veliko i stvarno, a uskoro je i sudija odsvirao
kraj. Scudetto je bio na. Inter ga nije osvojio itavih sedamnaest godina. Imao je dug, teak
period pun patnji, nesrea i sranja. Od kad sam ja doao u klub osvojili smo Scudetto dvije
godine zaredom, itav cirkus oko toga se nije smirivao. Ljudi su utravali na teren i vjeali se na
nas, ak i u svlaionici su se derali i skakali od sree. Odjednom su zamukli. Mancini je uao, a
on nije uvijek bio tako popularan, pogotovo ne od kad je stavio pitanje na svoju budunost u
klubu i nije uspio u Ligi ampiona. Sad je uzeo zlato u ligi a igrai su dolazili jedan za drugim,
malo sveano, rukovali se s njim i govorili: Hvala puno, uradio si to za nas. Onda je Mancini
priao meni skoro opijen pobjednikom sreom i svim tim estitkama. Samo tako, nije dobio
nita od mene, ni jedno hvala. Ja sam rekao: Nema na emu i drugi put, a svi su se nasmijali:
kao to Ibra, avole. Kasnije kad sam razgovarao s novinarima mnogi su me pitali: Kome si
zahvalan za ovu pobjedu? Vama, odgovorio sam. Medijima, svima vama koji niste vjerovali
u mene i koji ste se rugali Interu! Opet kaem da ja tako funkcioniem. Uvijek mislim na
revan. To je u meni jo od Rosengarda, to je ono to me pokree a neu ni zaboraviti ta je
Moratti izjavio za novine: Cijela Italija je bila protiv nas, ali Zlatan Ibrahimovi je postao
simbol nae borbe i pobjede! Te godine sam izabran za najboljeg igraa u Seriji A, a kratko
poslije toga dolo je i pitanje da li sam najbolje plaeni svjetski fudbaler, i nastalo je ponovo
ludilo. Skoro da nisam mogao izai van, gdje god bih se maknuo ljudi su se skupljali kao da vide
uskrsnue. Sigurno su svi mislili da sam napravio novi ugovor poslije uspjeha protiv Parme.
Poto je dogovor potpisan samo sedam osam mjeseci ranije, razmiljao sam ovako: Moratti se
sigurno nije pokajao, ne poslije ovakog zavretka. Osjeao sam daje ivot pokazao i svoju drugu
stranu. Teki oblaci su napustili moje nebo. Mogu da se odmorim. Ipak, uvijek ostane mjesta za
malo brige od neizvjesnosti. To sam osjetio odmah nakon utakmice s Parmom. Koljeno mi je
ponovo jako oteklo. Nikad nisam potpuno ozdravio i mislim da je to dolo kao ok za mnoge
kad sam bio prinuen odustati od finala u talijanskom kupu, to nije bilo nimalo zabavno. Imali
smo duplu ansu da

uzmemo i kup i ligu. Bez mene u igri Roma je dobila revan u finalu pribliavalo se
Evropsko prvenstvo a ja nisam imao pojma da li e mi koljeno biti dob Potroio sam se previe
te sezone. ro' Znao sam da to ima svoju cijenu.

NISAM VIE tako esto izlazio van. Ostajao sam u kui s porodicom a sada sam bio i
otac dvoje djece. Imao sam i malog Vincenta. Vincent! Bio je tako lijep i dali smo mu talijansko
 ime to je znailo pobjednik, i zato mi se odmah svidjelo. Kada se rodio i oko njega je bio itav
cirkus. Ali bio je ipak drugi po redu i mediji mu nisu pridavali toliko panje. Ali, iskreno
govorei, dva djeteta! Nije to bila vie nikakva ala. Poeo sam shvatati kako je mami bilo s
nama kada smo bili mali a ona radila kao istaica, naravno nikakve druge slinosti. Bilo nam je
dobro, Heleni i meni, neuporedivo bolje nego mojoj mami. Sada sam bar malo mogao razumjeti
kako je njoj bilo, i poslije one drame s Maxijem puno sam se vie brinuo za djecu: Kakve su
sada ove ospice? to Vincent ovako die? Zato mu je trbuh nateen? I slino. Imali smo tada
novu dadilju. Ona prethodna je upoznala nekog momka dok je ivjela kod nas tog ljeta u
Malmou, a zatim dala otkaz, pa nas je bila uhvatila panika. Pomo nam je bila potrebna i eljeli
smo veanku zbog djece, i Helena je kontaktirala biro za zapoljavanje, odjel za poslove u
inostranstvu i traila savjet. Kako nai dadilju? Nismo to nikako mogli staviti u oglas: Zlatan i
Helena trae dadilju. Ne bi ih bilo mnogo s potenim namjerama. Helena je smislila da se
pretvaramo kao da smo ambasadori ili neto tako. vedska diplomatska porodica trai dadilju,
napisala je u jednom oglasu i dobili smo preko tri stotine zahtjeva. Helena ih je sve proitala.
Bila je poslovna kao i uvijek, i pretpostavljam daje raunala na to da nee biti nimalo lako.
Jedan ju je najvie zainteresovao. Bila je to cura iz manjeg mjesta u Dalarna, i oigledno da je to
bio veliki plus. Helena je eljela nekoga iz manjeg mjesta jer je i ona bila iz malog mjesta, a ova
cura je bila i diplomirani vaspita predkolske djece i znala je jezik, voljela trenirati, kao i
Helena, i inae odavala utisak pametne i prijatne osobe. Ja se u to nisam mijeao. Helena ju je
nazvala, ali joj se nije predstavila pod pravim identitetom. Jo uvijek je ona bila supruga
ambasadora, i cura je bila pravo zaintercsovana a i moglo se o svemu razgovarati s njom, i
Helena joj je poslala mejl: Moe li doi na probni rad kod nas na jednu sedmicu!

Dogovorili su se da Helena iznajmi auto do Arlande i zatim da zajedno s djeacima

doputuju avionom do Milana. Cura je trebala prvo doi s ocem do Lindesberga. Ali prije nego
to su poli, Helena je poslala karte s rezervacijama, i curi je tek tada sve poelo biti sumnjivo.
Na kartama je pisalo da se ta ambasadorska djeca zovu Vincent i Maximilian Ibrahimovi, i to
joj je bilo udno. Dobro, pa zato se ta porodica diplomata i ne bi mogla tako preivati? Moda
je i postojalo mnogo porodica Ibrahimovi u vedskoj, staje ona znala? Pitala je i oca. Pogledaj
ovo, rekla je. Izgleda da e ti biti dadilja Zlatanovoj djeci, odgovorio je a cura je htjela
odmah odustati. ta u sad?, pitala se. Bila je preplaena. Uhvatila ju je panika. Meutim, i ona
je osjeala da je sada bilo prekasno da se povue. Karte su ve bile kupljene, i onda su ipak
krenuli na put, ona i otac, a ona zaista uzbuena, priala je kasnije. A Helena... ta rei o Heleni?
Ona je Evilsuperbitchdeluxe kada treba. Treba imati hrabrosti i prii jednoj takvoj eni. Ali, s
druge strane, ona je nevjerovatno oputena. Pravi je ekspert da se priblii ljudima i u toku tog
putovanja imale su dovoljno vremena da se upoznaju, i previe vremena. Problemi su poeli ve
na Arlandi. Trebali su letjeti s Easy Jetom. Samo je Easy Jet letio za Milano tog dana. Ali desio
se neki kvar i let je odloen na jedan sat, kasnije na dva, tri, est sati, dvanaest, osamnaest sati.
Nevjerovatno. Skandalozno, i svi su bili tako umorni, nervozni, ljuti, tako da sam ipak morao
reagovati. Nisam to vie mogao podnijeti. Nazvao sam pilota privatnog aviona kojim se i ja
vozim. Dovezi ih, rekao sam mu i tako je i bilo. Helena i cura su izvadile svoje kofere i prele
u privatni avion, a ja sam osigurao da imaju catering u avionu s jagodama umoenim u okoladu
i ostalo, i mislim da im je bilo lijepo. To su i zasluile poslije tako napornog dana, i na kraju sam
se susreo s tom curom. Kako sam shvatio bila je jako nervozna. Ali nali smo zajedniki jezik i
od tada je ona ivjela i radila kod nas. Sada je dio nae porodice, moe se rei, i ne bismo mogli
ni dana bez nje Djeca su luda za njom, a ona i Helena su kao sestre i treniraju i ue zajedno.
 Svako jutro u devet sati idu zajedno trenirati. 1 uope, s njom smo izgradili i nove rutine i
navike. Jedne godine otputovali smo u St. Moritz. Mislite li da sam se osjeao kao kod kue? Ni
najmanje! Nikada do tada nisam vozio skije. Otii u Alpe $ mamom i tatom moglo se uporediti s
putovanjem na mjesec.

St. Moritz je bio mjesto gdje se okuplja elita. Tu se pije ampanjac za doruak.
ampanjac? A ja sam sjedio u gaama i htio jesti pahuljice. S nama je tada bio i Olof Mellberg i
on me je pokuao nauiti skijati. A nije bilo lako. Izgledao sam kao idiot na skijama, a Mellberg
i drugi u naoj grupi su plesali niz snjenu stazu. Tako sam runo vozio da sam morao navui na
glavu kapuljau i staviti velike naoale da me niko ne prepozna. Ali jednom sam se naao na
liftu s nekim momkom i njegovim ocem iz Italije, i taj momak je odmah poeo buljiti u mene.
Ne brini, mislio sam. Ne moe te prepoznati u toj kapuljai. Nema anse. Ali samo nekoliko
sekundi kasnije momak je progovorio, mora da me je otkrio moj prokleti nos: Ibra? Nisam
vjerovao. ta Ibra? Ko je taj? Ali ta sam mogao? Helena se poela smijati. Nita smjenije nije
doivjela, a djeak je nastavio sa svojim Ibra, Ibra i kad sam na kraju rekao: Si, ja sam Ibra,
nastao je neki sveani tajac. Momak je bio zadivljen. Meni je to odmah stvorilo probleme. Ne bi
bio zadivljen da me je vidio kako vozim skije i samo sam razmiljao, kako da se izvuem. Bio
sam sportska zvijezda. Nisam se mogao odati kao smotanko na stazi. Ali je ispalo jo gore nego
to sam oekivao. Pria se proirila. Skupilo se dosta ljudi, i svi su stajali tamo da me vide kako
vozim. Imao sam problem s rukavicama. Paljivo sam ih navlaio na prste. I jaknu sam takoer
namjetao kao i pantalone, a najvie sam se zadravao oko vezova jer sam gledao da to i drugi
rade. Ljudi su zakopavali i otkopavali vezove i ko je znao, moda sam ja bio najpedantniji
profesionalac koji je elio imati potpuno ispravno kopanje vezova prije nego bi se otisnuo niz
stazu kao Ingemar Stenmark. Ali, naravno, bilo je naporno: to sam due odugovlaio, to su
oekivanja bila vea. Hoe li krenuti, odletjeti niz padinu kao metak s tim svojim fudbalerskim
nogama. Morao sam popraviti al, kapu i frizuru i na kraju je ljudima prekipjelo. Razili su se.
Dosadilo im. Oito je, ja sam bio Ibra, ali ljudi ipak nisu imali toliko strpljenja pa sam se mogao
na miru nekako spustiti, a Olof Mellberg i drugi su se pitali: Gdje si bio? ta si radio? 'Ma,
morao sam neto srediti. Ali, naravno najvie je bilo napornog rada. Tog ljeta poslije utakmice s
Parmom i druge pobjede u ligi protiv Intera, trebao sam igrati na Kvropskom prvenstvu u
vicarskoj i Austriji i jo uvijek sam bio zabrinut za svoje koljeno. Puno se

pisalo o mojoj povredi pa sam o tome razgovarao s Lagerbackom i niko nije znao da li u
i koliko moi igrati. U grupi smo imali Rusiju, paniju i Grku, i nije izgledalo da e biti lako.
Imao sam ugovor s Nike. Mino je bio protiv toga, ali ja nisam odustajao. Meni je sve to bilo
interesantno. S Nike sam uradio nekoliko kratkih filmova, kad izvodim trikove sa vakaom
gumom, ubacujem je petom u usta a otac se kao uznemiri da e mi upasti u grlo, i prije svega:
Nike je napravio Zlatanovo djeije igralite u ulici Cronmans u Rosengardu gdje sam igrao kao
djeak. Bilo je grandiozno. Teren je uraen od donova starih patika. Ugodna gumena podloga,
osvijetljenje itd. Djeca nisu morala kao mi prekidati treninge prije mraka, i tamo smo postavili
jedan transparent: Ovdje je moje srce. Ovdje je moja historija. Ovdje je moja igra. Nastavite.
Zlatan. Osjeao sam se fantastino jer sam mogao neim uzvratiti i bio sam tamo i otvorio teren,
pa moete zamisliti, kako je bilo. Zlatane, Zlatane, vikala su djeca. Bio je potpuni mete.
Iskreno reeno potresao me taj povratak. Igrao sam se s djecom u mraku i osjeao, wow, ovo
niste mogli vjerovati o jednom balavcu iz Cronmans ulice! Ali na Evropskom prvenstvu sam se
zamjerio s Nike. Objavili su da emo svi mi koji smo imali ugovor dobiti kopake iste boje, a ja
 sam mislio: Okej, neka bude tako, ne interesuje me koja je boja. Ali onda se saznalo da e jedan
momak dobiti boju po svojoj elji. Odmah sam i regovao u razgovoru s Nike: Kakva je to glupa
pria? Svi smo trebali imati isto. Tako smo odluili, odgovorili su, a ja sam im rekao ta sam o
tome mislio, i onda su promijenili odluku. I ja sam odjednom mogao dobiti svoju vlastitu boju.
Ali meni to vie nije bilo interesantno. O ovakvim stvarima se ne bi trebalo ubjeivati, i zadrao
sam svoje stare kopake. Moda zvui smijeno. Ali ljudi moraju biti jasni. Prva utakmica je bila
protiv Grke. Sotirios Kyrgiakos mi je stalno bio za petama. Kyrgiakos je jedan izvanredan bek.
Imao je dugu kosu i rep. Svaki put kada bi skoio ili potrao, lice bi mi pokrila njegova kosa.
ak mi ie u ustima bilo njegove kose. Bio je uz mene i nije me putao. Dobro je radio svoj
posao, nema prie. Skroz me je bio blokirao. Ali bio se i opustio nekoliko sekundi, a meni nije
bilo potrebno vie. Dobio sam loptu i poeo driblati, Kyrgiakos je bio daleko i tada dobijam
prostor za ut. Pogodio sam pravo u ralje.

nateeno a ekala nas je panija u sljedeoj utakmici. panija je bila jedan od favorita na
prvenstvu. Pobijedili su Rusiju s 4:1 ve u prvoj utakmici, i znali smo da nam nee biti lako, a
prialo se i o mojoj povredi. Da li u moi igrati ili ne? Nisam ni ja bio siguran. Boljelo je, a ja
sam ignorisao bolove. Radilo se o Evropskom prvenstvu a to je znailo izdrati pa taman i da
ima no u nogama. Ali u fudbalu se uvijek gleda iz krae ili due perspektive. Ima utakmicu
danas, sutra i prekosutra. Moe se rtvovati i boriti kao bik u jednoj utakmici, ali onda moda
naredne gledati s klupe. panija je bila sljedea, poslije Rusija, a onda etvrtfinale ako se
plasiramo dalje, i prialo se da u igrati pod injekcijama protiv bolova. U Italiji sam tako radio
vie puta. Meutim, ljekar reprezentacije se tome protivio. Bol je upozoravajui signal da neto
nije u redu. Bol se moe privremeno odstraniti, ali onda je veliki rizik za ozbiljnije povrede. Kao
hazarderska igra. Igranje s povredama. Od kakve je vanosti utakmica? ta uraditi da bi momak
mogao igrati? Treba li preuzimati taj rizik pa da momak sedmicama, ak i mjesecima poslije
toga na moe igrati? To su te vrste diskusija, i tradicionalno ljekari u vedskoj su puno obazriviji
nego ljekari na kontinentu. Oni vie gledaju fudbalera kao pacijenta nego kao fudbalsku mainu.
Nije to nimalo lako, i kao igra sam sebe ponekad primorava. Ima utakmica koje su od tolike
vanosti da eli rei: Doavola, budunost! Ne interesuju me posljedice. Ali ima i ono,
budunost ne moe izbjei, a igra li za reprezentaciju, u pozadini ti je uvijek tvoj klub. A klub
je taj koji stoji iza velikih novanih suma, a ja sam bio velika investicija. Nisam se smio unititi.
Nisam se mogao rtvovati za jednu utakmicu reprezentacije koja nije imala nikakve veze s
Interom, i ljekar reprezentacije je razgovarao s ljekarom kluba. Takvi razgovori mogu biti jako
ustri. Dva razliita interesa, jedan protiv drugog. Klubu je njegov igra trebao za ligu, a
reprezentacija je trebala istog momka za Evropsko prvenstvo. Predsezona je trebala poeti za
samo jedan mjesec, a ja sam jo uvijek bio glavni igra Intera. Ipak, oba ljekara su bili tako
razumni ljudi. Razgovor je proao u pravom miru, mislim, i dogovorili su se. Nisam smio igrati
pod injekcijama i dobio sam dui tretman kod fizioterapeuta, pa je odluka bila da u igrati protiv
panije, uprkos svemu. Na elu smo bili ja i Henke, i izgledalo je obeavajue. Ali panija je
imala jakr dobar tim. Na poetku utakmice su izveli korner. Xavi je ubacio kratko do Davida
Ville a ovaj brzo pronaao Silvu koji je bio slobodan i odmah poslao nabaaj do hernanda Tor
resa. Torrcs se borio s Petterom lianssonom ali je

bio za korak bri, i kratkim trzajem tijela poslao loptu u mreu, 1:0 i bilo nam je teko.
Znali smo da emo se morati lavovski boriti da bismo izjednaili. panci su se vratili u odbranu
i pokuavali osigurati pobjedu za etvrtfinale, a mi dobijali anse i zaboravio sam skroz na svoje
 koljeno. Navalio sam svom snagom i u trideset etvrtoj minuti Fredrik Stoor mi je poslao jedan
dugi pas u esnaestercu, dobio sam prostor za ut. Bila je to situacija o kojoj mi je Van Basten
govorio a Capello i Galbiati me trenirali za nju, takve situacije koje mora iskoristiti. Ali nisam
stigao loptu i pola sekunde kasnije imao sam Ramosa ispred sebe, izvanrednog mladog beka iz
Reala. Doavola, ne smijem odustajati. Blokirao sam loptu, nije mi nita mogao, i opucao sam,
lopta je ila izmeu njega i jednog drugog beka i ula pravo u mreu. 1:1, i utamica je dobila na
intenzitetu a ja sam bez sumnje bio u formi. Briljantno sam poeo prvenstvo, ali ipak to nije
pomoglo. Kada je sudija odsvirao kraj prvog poluvremena i adrenalin se smanjio, osjeao sam
bol u koljenu. Nimalo dobro. ta da radim? Nimalo laka odluka. Bio sam izuzetno vaan za tim i
morao sam izdrati to due. Jo jedna utakmica i imali smo velike anse za etvrtfinale. Imali
smo tri poena poslije utakmice s Grkom i ako bismo sada i izgubili, mogli bismo se nekako u
utakmici s Rusijom kvalifikovati dalje. Zato sam u pauzi otiao do Lagerbacka.

govorilo da sudija nije bio na naoj strani, i poeli smo se derati ali ne i dugo. Ubrzo
zatim zadesila nas je katastrofa. Joan Capdevila, koji je oduzeo loptu od Rosenberga, poslao je
jednu dugu loptu a Fredrik Stoor ju je pokuavao zaustaviti. Ali bio je previe umoran. Svi su
bili na ivici snaga, i David Villa je protutnjao pored Pettera Hanssona i utirao u mreu, 2:1, a
ubrzo zatim sudija je odsvirao kraj, i moe se rei, bio je to teak udarac za nas. U sljedeoj
utakmici protiv Rusije smo totalno poraeni. Imao sam snane bolove u koljenu a Rusija je bila
bolja, ispali smo iz takmienja i bili strano razoarani. Bilo je poelo dobro, ali na kraju nita
od toga. Meutim, kao to to biva, jedno se zavri a drugo nastavlja i odmah nakon Evropskog
prvenstva uo sam da je Roberto Mancini dobio otkaz kao trener Intera. Trebao ga je zamijeniti
momak koji se zvao Jos Mourinho. Do tada ga nisam jo susreo. Ali ve sam bio oduevljen
njim. Pridobio me je i prije nego to smo se sreli. I pokazat e se da je momak bio neko za koga
sam mogao i ginuti. /

Jo UVIJEK GA NISAM dobro shvatao. Ali je sigurno, Mourinho je bio The Special one
ve tada, i razumljivo da sam ve puno toga uo o njemu. Znao je biti dosadan na svojim ou
pres-konferencijama, ali je govorio tano ta je elio. Ja nisam nita znao i mislio sam: On je
neto kao Capello, vrst lider, bar za mene. Ja volim taj stil. Ali nisam bio u pravu, zapravo
djelimino. Mourinho je Portugalac, i on je tip koji voli da je u centru panje. On manipulie
igraima vie nego iko. Jo uvijek to ne govori nita. Momak je dosta nauio od Bobbyja
Robsona. Robson je bio stari savezni selektor u Engleskoj. Trenirao je fudbalski klub Sporting
Club de Portugal i trebao je prevodioca. I dogodilo se da to bude ba Mourinho. Mourinho je bio
dobar u jezicima. Ali Robson je ubrzo shvatio da momak zna dosta i drugog. To je shvatio i
Mourinho koji je brzo razmiljao i koji se snalazio u svakoj situaciji. Jedan dan mu je Bobby
Robson dao u zadatak da napravi izvjetaj o protivnikom timu. Ne znam ta je on oekivao. ta
zapravo moe na tom planu uraditi jedan prevodilac? Ali Mourinhova analiza je bila prvoklasna.
Robson je ostao zapanjen. Imao je momka koji nikad nije igrao fudbal na visokom nivou, a
dobio je analizu bolju nego ikad. Doavola, ja sam potcijenio ovog prevodioca. Kada je Bobby
Robson preao u drugi klub, sa sobom je poveo i prevodioca, Mourinha, razumljivo. Momak je
uio cijelo vrijeme, ne samo taktiku i injenice, ve i stvari iz psihologije. Imao je obiaj da
kae: Kad tvoj tim pobjeuje, i ti si dio tima. Ali kada gubi, jesi li i ti vrea smea? Na kraju je
postao trener u Portu. Bilo je to 2002. Bio je do tada potpuno nepoznat. Jo uvijek je bio za
mnoge samo The translator, a Porto je bio moda dobar tim u Portugalu. Ali ne zaboravite, to
nije bio veliki klub. Porto je bio oko sredine u portugalskoj seriji, i ta je to posebno? Ne previe
 da bi se poredilo. Niko nije raunao s Portom na evropskim turnirima a najmanje u Ligi
ampiona. Ali Mourinho je doao u klub s neim potpuno novim: s najsitnijim detaljima o
protivniku, i ja svakako nita od toga nisam razumijevao. Ali sam poeo da shvatam, vjerujte. U
to vrijeme je puno govorio o postavama u tudbalu, kada se protivniki tim priprema za ofanzivu,
igrai se moraju brzo pregrupisati iz napada u odbranu.

Ta sekunda je vrlo vana. U tom trenutku, jedan jedini neoekivan manevar, mala greka
moe odluiti utakmicu. Tome se Mourinho posveivao vie i sistematinije nego iko prije njega
i natjerao je igrae da razmiljaju analitiki i brzo. Porto je postao majstor da iskoristi taj
trenutak i pored svih procjena pobijedio je u ligi u Portugalu. Ali i uao u Ligu ampiona gdje je
trebalo dae sretne s Manchester Unitedom i Real Madridom, klubovima u kojima je jedan igra
zaraivao vie nego svi igrai u Portu zajedno. Ali Mourinho i njegovi momci su ipak pobijedili
cijelu Ligu ampiona. To je bio svjetsko udo i Mourinho je postao najtraeniji trener u svijetu.
Bilo je to 2004. godine. Ruski milijarder, Roman Abramovi, kupio je Chelsea i uloio novac u
klub, ali prije svega kupio je Mourinha. Ali ta mislite? Da li je Mourinho bio primljen u
Engleskoj? On je bio stranac. Portugalac. Kad su ga novinari pitali na jednoj od pres-
konferencija za porijeklo, odgovorio im je: Ja nisam momak niotkuda. Ja sam pobijedio u Ligi
ampiona s Portom. Ja sam poseban. I am a special one, i ostao je tamo. Mourinho je postao
The special one u engleskim medijima, ali pretpostavljam da je to ipak bilo drugo ime za respekt
koji je uivao. Momak je zaludio ljude. Ne samo zato to je izgledao kao filmska zvijezda.
Govorio je gluposti. Znao je svoju vrijednost i ponekad je bio preotar prema konkurentima.
Kad je mislio na Arsene Wengera u Arsenalu bio je fiksiran na njegov Chelsea, razgovarao je o
Wengeru bez dlake na jeziku, kao on je momak s durbinom i gleda kako je kod drugih. Tako je
bilo uvijek avolji ivot oko Mourinhoa.

Dobijam puno SMS poruka, ali ova je bila od Mourinhoa. Dobro si igrao, napisao je i
tako mi je dao podrku. Bio sam okiran, stvarno. To nisam mogao razumjeti, SMS od trenera!
Mislim, igrao sam za dravnu reprezentaciju, to nije njegov posao. Ali se interesovao, odgovorio
sam, ali i dobio novi SMS. Bilo je to kao wow, Mourinho me gleda. Osjeao sam se vano.
Pomislio sam da momak moda i nije tako strog i vaan. Ipak sam shvatio, njegov SMS je imao
odreeni cilj. elio je biti veseo i zadobiti povjerenje svojih igraa. Ja sam odmah zavolio taj
nain. Samo se desilo. Razumjeli smo jedan drugoga i shvatio sam da taj ovjek radi vrlo
temeljito. On se daje duplo vie nego drugi. Gleda fudbal dan i no i izvodi analize. Nikad nisam
sreo nekog trenera s toliko znanja o protivnikom timu. To nije samo ono uobiajeno, gledaj
kako pimplaju tamo-ovamo, ovi imaju tu i tu tehniku, morate se uvati ovoga. Kod njega je bilo
sve, svaki i najmanji detalj, do broja cipele treeg golmana. Naprosto sve. To je bio osjeaj na
prvi pogled, taj momak pazi na sve. Ali to je bilo prije nego sam ga sreo. Bilo je Evropsko
prvenstvo i odmori, i zapravo i ne znam ta sam oekivao. Vidio sam puno njegovih fotografija.
Bio je elegantan, pun samopouzdanja, ali sam pri prvom susretu uivo ipak bio i iznenaen. Bio
je nizak, s kratkim rukama i izgledao je sitan u odnosu na igrae. Odmah sam osjetio vibracije
oko njega. Postizao je da ljudi stoje pred njim u redu, prilazio je momcima koji su mislili da su
nedodirljivi i upravljao njima. Stajao je ispred, za glavu nii, i nije okoliavao, ni sekunde. Iao
je direktno i jasno rekao: Ovdje ete raditi to, ovdje to. Razumijete! I svi su ga poeli sluati.
Kretali su se kako bi razumjeli svaku njegovu rije. Ne zato to su ga se plaili. On nije bio
 Capello, kao to sam rekao. On je stvorio lini kontakt s igraima kroz svoje SMS i internet
poruke, kroz svoja uputstva i svoje znanje, ba kao to mi radimo sa svojim suprugama, djecom
i, nije vikao. Ljudi su ga ipak sluali, svi su shvatili, ovaj ovjek ui. On radi puno da bi nas
pripremio. Podizao nas je pred me. Bilo je to kao teatar, kao psiholoka igra. Znao je pokazati
film gie smo igrali loe i rei: Pogledajte ovo! Tako tuno! Kao da ste izdubili svaku

228 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA U prvom duelu ete biti ovakvi..., iao je dalje.
Udario je vor na tabli. U drugom duelu... Udarao je po tabli da je odzvanjalo prostorijom,
ubrizgavao adrenalin u nas, van smo izali kao divlji. To su bile stvari koje su nas pokretale,
neoekivane stvari koje su nas pokretale, i osjeao sam sve vie, ovaj momak daje sve za tim,
zato moram i ja dati sve za njega. To je bila neka vrsta kvaliteta koju je imao. ovjek eli ubiti
za njega. I tu se nije radilo samo o stvaranju energije. Momak je znao da nas spusti s nekoliko
rijei, doe u svlaionicu i sasvim hladno kae: Dananji va uinak je nula, Zlatan nula. Nisi
uinio ni jednu jedinu dobru stvar, i u toj atmosferi nisam uzvraao napad. Nisam se branio, ne
zato to sam bio slab ili to sam imao pretjerano potovanje prema njemu, ve zato to sam znao
da je u pravu. Nije me kritikovao zbog onog to sam radio juer ili prekljuer, Mourinho je
govorio o onom to se upravo desilo. Bilo je to sada: Van, i igraj fudbal. Sjeam se utkmice
protiv Atalante. Dan poslije sam trebao dobiti nagradu za najboljeg stranog igraa i za najboljeg
igraa uope u Seriji A, ali u poluvremenu smo igrali 2:0 i bio sam potpuno nevidljiv. U
svlaionici mije priao Mourinho. I ti e sutra dobiti nagradu? I, ta. Zna ta e uraditi
kad dobije nagradu? ta? Postidjet e se. Zacrvenjet e se. Znat e da je nisi zasluio.
ovjek ne moe dobiti nagradu ako igra tako bezvrijedno. Dat e tu nagradu majci ili nekome
ko je vie zasluuje, rekao je, a ja sam osjetio bijes: Ja u mu pokazati, vidjet e da zavreujem
to priznanje, samo ekaj drugo poluvrijeme, nema veze ako budem krv pljuvao, pokazat u mu.
Ponovo u dominirati. Cijelo vrijeme je bilo tako, on me palio i hladio. Bio je pravi majstor da
manipulie ekipom i samo me je jedna stvar nervirala, njegovo lice kad smo igrali. Bez obzira
ta sam radio, koje greke sam pravio ili kakav gol sam postizao, njegovo lice je bilo ledeno
hladno. Nikad osmijeha, nikad jedne geste, bilo ta. Izgledalo je kao da se nita nije desilo, kao
da ga moja igra ne interesuje. Radio sam naprosto nemogue stvari, ali Mourinho je izgledao
kao pokisao. Naprimjer, igrali smo protiv Bologne, u dvadeset etvrtoj minuti je driblao
Adriano, pravo po lijevom krilu i krenuo prema kaznenom prostoru. Imao je mogunost za
snaan udarac ili dodavanje, ja sam bio u kaznenom prostoru, napravio sam korak naprijed i
utnuo. Bio je to kao karate udarac pravo u

MOJA PRIA /JA SAM ZLATAN 2?? mreu. Bilo je potpuno ludo. Gol je kasnije
izabran za najbolji gol godine, publika je ustala i aplaudirala, svi, osim Morattija na njegovom
poasnom mjestu. A Mourinho, ta je on uinio? Stajao je u svom odijelu s oputenim rukama, s
licem mirnim kao stijena. Koje, doavola, taj ovjek, pomisliosam. Ako ne reaguje na takav gol,
na to e reagovati. Razgovarao sam s Rui Farijem o tome. Rui Faria je Portugalac. On je fitnes
trener i Mourinhova desna ruka. Slijedili su jedan drugog iz kluba u klub, i poznaju se jako, jako
dobro. Objasni mi neto, rekao sam mu. Okej, svakako! Ove sezone sam dao takve golove
koje ni sam ne mogu objasniti. Mourinho jedva da je vidio ita slino. Ali on samo stoji sa strane
kao kip. Smiri se, deko, rekao je Rui. On je takav. On ne reaguje kao mi drugi. Moda i
ne, pomislio sam. Ali svejedno... uinit u sve da vratim ivot na njegovo lice, makar morao da
uradim i udo. Natjerat u tog ovjeka da se raduje.
 U MISLIMA MI JB STALNO BILA Liga ampiona. Talijanska liga je bila ve poela i
koljeno je bilo puno bolje a moji golovi su ze nizali jedan za drugim. Na samom poetku smo
imali osjeaj da emo i ove godine osvojiti Scudetto. Ali razumijete, meni to vie nije bilo toliko
vano. Ja sam ve etiri godine zaredom osvajao talijansku ligu, i izabran za najboljeg igraa u
seriji. Liga ampiona mi se sada inila vanijom. Na tom prvenstvu nisam nikada ostvario neki
uspjeh, a ovih dana trebali smo igrati protiv Manchester Uniteda u osmini finala. United je bio
jedna od najboljih ekipa u Evropi. Oni su godinu ranije osvojili Ligu ampiona, a imali su igrae
kao Cristiano Ronaldo, Wayne Rooney, Paul Scholes, Ryan Giggs, Nemanja Vidi, ali niko od
njih nije bio nosilac igre, niko od njih nije bio odluujui igra u klubu, naprotiv: imao si stvarno
osjeaj da je United bio jedan tim. Ni jedan igra nije bio vei od kluba. Ni jedan trener nije
imao takvu filozofiju kao Alex Ferguson, Sir Alex Ferguson bolje reeno. Svi znaju ko je Sir
Alex. On je bog u Engleskoj, i njegove zvijezde se nisu smjele izmoriti. Zato ih je stalno rotirao.
Ferguson je inae dijete iz radnike porodice iz kotske, a United je bio u problemima kada je
on 1986. doao kao trener u klub. Tada je izgledalo kao da su uspjena vremena bila ve
zaboravljena. Nita im nije ilo za rukom, igrai su se opijali po barovima. To je ak bilo i
popularno. Ali Ferguson je bio odluan da stane tome u kraj. Doavola s tim pivama! Uveo je
red i disciplinu u klub. Osvojio je dvadeset i jednu titulu s klubom i zbog svojih zasluga je 1999.
od kraljice dobio titulu sir, kada je United osvojio ligu, FA-kup i Ligu ampiona. I zbog toga je,
razumije se, postojao veliki rivalitet izmeu jednog takvog momka i Mourinha. O tome se
prialo non-stop. Bilo je Mourinho protiv Sir Alexa, i Cristiano Ronaldo protiv Zlatana. Masa
tekstova samo o tome. Ja i Ronaldo smo bili dva reklamna imena za Nike i uradili smo jednu
zajedniku reklamu, duel, gdje izvodimo trikove i pucamo na gol, pravo zabavno, a J-.ric
Cantona je vodio program. Ja tada nisam poznavao Ronalda. Nismo se ni sreli u toku snimanja
filma. Sve je uraeno na distanci, i meni taj nain snimanja nije smetao. Sada sam jedva ekao
na susret. Mislio sam da smo imali veliku ansu a i Mourinho nas je, naravno, detaljno
pripremao.

I MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 2*7 I Meutim prva utakmica na San Siru je bila
pravo razoarenje. Igrali smo 0:0 i I ja se nisam ni primjeivao, a engleske novine, naravno, nisu
nita dobro o meni napisale poslije toga. Ali to je bio njihov problem a ne moj. Mogli su napisati
ta f god hoe. Nije me interesovalo. Zaista sam arko elio da dobijemo uzvratnu j utakmicu na
Old TrafFordu i da idemo dalje u Ligi ampiona. Ta misao me je I bila toliko okupirala, i sjeam
se trenutka kada sam istrao na teren uz aplauze, I ali i rune povike. I Osjeala se velika
nervoza u zraku, a Mourinho je nosio crno odijelo i crni j mantil. Izgledao je jako ozbiljno, i kao
i obino, nije sjedio. Stajao je odmah uz liniju i pratio igru, kao general na ratnom polju, a
navijai su pjevali: Sit down Mourinhoesto je mlatarao rukama. Derao se: Naprijed i
pomozite Ibri! Bio sam potpuno sam pred protivnikim golom i dobro pokrivan. Puno je od
mene zavisilo. Tako je bilo cijele sezone, jer je Mourinho imao taktiku etiri - pet - jedan i ja
sam bio pod stalnim pritiskom da moram dati gol, i meni se to, naravno, svialo. Volio sam
odgovornost. Ali United je otrije igrao, a ja sve vie bio izolovan i pokrivan u esnaestercu, pa
mi psovki nije manjkalo. Najgore od svega, ve u treoj minuti Ryan Giggs je ubacio loptu iz
kornera pravo na Vidievu glavu i ovaj je zabio u mreu 1:0. Bio je to hladan tu za sve nas.
Cijeli stadion je ustao i uzvikivao: You're not special anymore, Jos Mourinho.

 232 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA koji dan, a on analizirao nau igru, znao nas je
napasti tako da nikad vie ne ponovimo istu greku. Ali u ovakvim situacijama nije imalo
nikakvog smisla da nas jo vie kanjava. Nita ne bi pomoglo. Bili smo grozno razoarani.
Osjealo se kao da bi svaki od nas mogao ubijati, i mislim da se ve tada kod mene poela raati
jedna ideja. Htio sam dalje. Ja sam nemirna osoba. Oduvijek sam selio. Kao djeak mijenjao
sam kole, kue, klubove. To je na kraju postalo kao otrov, i sada dok sam sjedio i gledao u svoje
noge poeo sam sumnjati: ja nikada ne bih mogao osvojiti Ligu ampiona s Interom. Klub nije
bio dovoljno dobar, mislio sam, i ve u prvim intervjuima poslije utakmice mogla se naslutiti
moja neodlunost. Ili, tanije reeno, davao sam samo iskrene odgovore, nije bilo kao do tada:
Naravno, pobjeujemo sljedee godine. Moe li osvojiti Ligu ampiona ako ostane u
Interu?, pitali su novinari. Ne znam. Vidjet emo, odgovarao sam, a navijai su sigurno neto
predosjeali. Bio je to poetak svih napetosti, i razgovarao sam s Minom. Ja elim dalje, rekao
sam. elim u paniju. On je naravno odmah razumio. panija je znaila Real Madrid ili
Barcelonu, dva najbolja kluba, a bez ikakve sumnje, Real me je vie privlaio. Real je imao
fantastinu tradiciju i imao je igrae poput Ronalda, Zidana, Figa, Roberta Carlosa, Raula. Ali
sam ipak vie naginjao prema Barci koja je fantastino igrala te godine i imala momke kao
Lionel Messi, Xavi i Iniesta. Ali ta da radimo? Nije bilo lako. Nisam mogao rei: elim u
Barcu. Ne samo zato to bi to bila katastrofa za moj ugled u Interu. Izgledalo bi kao da kae:
Mogu i besplatno igrati. Ne moe se na taj nain nuditi. Onda predsjednici klubova to shvate
kao da te mogu dobiti za jeftin novac. Ne, klub treba tebi doi. elnitvo mora imati stav da te
ele bez obzira na cijenu. Meutim, to nije bio pravi problem. Problem je bio moj status i moji
uslovi u Italiji. Ocijenjen sam kao preskup. Bio sam igra koji nije mogao ostaviti svoj klub.
esto sam to sluao. Bio sam to ja u Interu, Kaka u Milanu, Messi u Barci i Cristiano u Unitedu.
Smatralo se da ne postoji klub koji bi mogao ui u tako skupe dilove. Cijene za nas su bile
previsoke. O tome je i Mourinho govorio. Ibra ostaje. Nijedan klub ne moe platiti toliko
visoku sumu. Niko ne moe ponuditi sto miliona eura, a menije to djelovalo nelogino.

Jesam li stvarno bio preskup na tritu? Jedna prokleta Mona Lisa koja se nije mogla
prodati. Nita nisam znao. Situacija nesigurna, i moda je ipak bilo glupo to sam tako otvoreno
izaao u medije. Trebao sam imati istu ispranu priu kao i mnoge druge zvijezde: Ostajem
zauvijek u mom klubu, bla, bla, bla. Ali ja nisam takav. Nisam mogao lagati. Budunost mi je
neizvjesna, i to sam i rekao a to je mnoge iritiralo, posebno fanove. Oni su na to gledali kao na
izdaju, ili bar neto slino tome, i puno ih je bilo zabrinuto. Hoe li mi motivacija opasti?
Pogotovo kada sam izjavio: elio bih probati neto novo. U Italiji sam bio pet godina. Ja
volim tehniki fudbal a on se igra u paniji. Bilo je zaista puno pria i raznih pekulacija. Ali
nismo imali dobru taktiku, nikakav trik koji bi mi pomogao da se izbavim iz kluba. Jedino to
mogu rei je da sam tada igrao otvorenih karata, ali nita nije tako jednostavno, najmanje za
momka na mom nivou. Bio sam najvaniji igra u Interu i nikome nije odgovaralo da ja
napustim klub. Diskutovalo se do u detalje o svakoj mojoj izgovorenoj reenici, a meni se inilo
da je cijela ta stvar oko naputanja kluba bila besmislena. Nismo dobili nikakvu ponudu, a cijena
za mene nije opadala. Da, elio sam neto novo. Ali to nije uticalo na moju igru, naprotiv, bio
sam bez povreda, i bolji nego ikad, pa sam radio sve kako bih iznudio neku reakciju kod
Mourinha. Protiv Reggine naprimjer, napravio sam pravi spektakl, dribling skoro od centra.
Predriblao sam tri odbrambena igraa i iskreno reeno, samo to je bio uspjeh, a publika je
sigurno mislila da u akciju zavriti jakim utom. Meutim, ja sam vidio da je golman bio malo
vie odmaknut od gola, stvorila mi se slika pred oima i onda ljevicom aljem visoku loptu iznad
 golmana, i nije nikako moglo biti bolje. Lopta je u finom luku odletjela pravo u ralje i cijeli
stadion je prokuhao, svi osim Mourinha koji je stajao u svom sivom odijelu i kao u gru vakao
vakau. Jednostavnije reeno, nita neobino za njega. Ipak to to sam tada uradio bilo je za
svaku pohvalu, i s tim golom popeo sam se na prvo mjesto i dijelio ga s Marcom Di Vaiom iz
Bologne. Biti najbolji strijelac u Italiji je velika stvar, i tada sam poeo da se sve vie fokusiram
na to. Bio mi je potreban izazov. Bio sam agresivniji pred golom nego ikad, a golgetere niko vie
ne voli od talijanskih fanova. Niko i ne mrzi vie golgetere kop tele napustiti svoj klub kao oni, a
situacija je bila samo gora poslije jo jedne moje izjave: "ja se fokusiram na to da osvojimo ligu
ove godine, a ta e biti sljedee sezone ostaje da se vidi."

234 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Moe se komotno rei da su se napetosti samo
pojaavale: ta je s Ibrom? ta se deava? Jo je bilo daleko do Silly season, a mi nismo nita
konkretno imali. Novine su ve bile poele sa pekulacijama. O meni i Cristianu u Manchester
Unitedu. Hoe li Real kupiti nekog od nas? I jesu li imali sredstava? Glasine su neprekidno
kruile uokolo. Naprimjer, pekulisalo se da je Real moda mogao napraviti razmjenu, dati svoju
zvijezdu Gonzalo Higuaina a dobiti mene. Na taj nain klub ne bi morao plaati velike sume za
mene. Higuain bi bio dio te cijene. Ali ustvari bile su to samo prie, ili bolje reeno, kad mediji
piu o neem, to nisu ba samo prie. To ostavlja traga koliko god te prie bile neistinite, a
mnogi nisu dobronamjerni prema meni. Bilo je puno: Nijedan igra nije vredniji od samog kluba
i te gluposti, Ibra je nezahvalan i razoarenje, i tako redom. Ali ja sam sve to samo ignorisao.
Igrao sam to sam bolje mogao, i protiv Fiorentine u produetku izveo sam nevjerovatan
slobodan udarac s velike daljine, iao je brzinom sto devet kilometara na sat i zatresao mreu.
Bili smo ubij edeni da emo osvojiti ligu, i kao to sam rekao, nita nije sluajno. Sve ima dvije
strane. to sam igrao bolje, navijai su bili nervozniji i bojali se da ne odem iz kluba, i prije
utakmice s Lazijem drugog maja 2009. atmosfera je bila uarena. Ultra fanovi su napisali:
Dobro doao, Maximiliane, i tako dalje. Oni su znali pokazati ljubav. Ali znali su i mrziti i to
ne samo protivniku ekipu nego i svoje igrae, i dok sam izlazio osjeao sam kako kuha na San
Siru. Cijelu sedmicu prije utakmice pisalo je u novinama kako elim napustiti Italiju i probati
neto novo. To su svi morali znati, i odmah na poetku spetljao sam se u kaznenom. Borio sam
se, ali i spetljao i izgubio loptu, a u takvim situacijama navijai obino aplaudiraju. Kao, dobar
pokuaj. Ali sada sam uo samo zviduke i uaa! od ultra fanova. ta vi hoete, mislio sam, mi se
borimo ovdje na terenu i vodimo u ligi, a vi tako. Ko ste vi? Okrenuo sam se prema njima i
uutkivao ih prstom na ustima. Ali ni to nije pomagalo, i malo prije poluvremena stajalo je jo
uvijek 0:0 mada smo ih bili pravo stisli, i tada su opet poeli s uaa! na itav tim, a to me je jo
vie zapalilo ili bolje reeno adrenalin mi je skoio na maksimum. Pokazat u ja njima, i kao to
sam rekao, ja igram puno bolje kada sam ljut. I znajte, kada me vidite bijesna, nita ne brinite.
Okej, tada mogu napraviti neku glupost i dobiti crveni. Ali veinom to je dobar znak. Cijela
moja karijera je izgraena na elji da se revaniram, i u drugom poluvremenu dobio sam loptu
petnaestak metara prije kaznenog prostora. Napravio sam okret. Potrao svom

snagom. Nekoliko fin ti i ut izmeu dva odbrambena igraa i gol. Bio je to ut iz bijesa,
ali dobar gol. Meutim, ljudi nisu priali o golu. Prialo se o mom gestu jer sam bio skroz
hladnokrvan poslije toga. Trao sam natrake licem okrenut prema ultra fanovima i cijelo
vrijeme ih uutkivao prstom na ustima. Htio sam im rei umuknite: Ovo vam je odgovor na vae
provokacije. Ja dajem gol, vi provocirate, i to je odmah postalo najvei hit utakmice: Jeste li
vidjeli? Jeste li vidjeli? Ovo je neto skroz novo. Postojao je otvoreni konflikt izmeu fanova i
 najvee zvijezde, a tamo kod linije stajao je Mourinho, i naravno, nikakva reakcija ni od njega.
Ko je to i oekivao? Ali slagao se sa mnom. Ludorija, provocirati svoj tim s uaa, pa im je i on
pokazivao prstom prema glavi, kao: Vi na tribinama niste normalni, i shvatate, ako je ranije bilo
napeto, sada je bilo jo i vie, i nastalo je komeanje na stadionu. A ja sam nastavio dobro igrati.
Igrao sam isto iz bijesa i uskoro uz moju asistenciju bilo je 2:0. Dominirao sam i bio pravo
zadovoljan kada je sudija odsvirao kraj. Ali to nije bio kraj. Kada sam odlazio s terena, uo sam
da su dolje u svlaionici efovi ultraa ekali na mene. Pojma nisam imao kako su uspjeli doi
dolje. Dolje u hodnicima stajalo je sedam, osam momaka a to nisu bili momci koji govore:
Oprosti, oprosti, moemo li malo porazgovarati? To su bili tipovi kao oni iz ulica mog
djetinjstva: momci puni bijesa i svi oko mene su bili nervozni, a puls mi je skoio na sto pedeset.
Da budem iskren, bio sam pravo nervozan. Ali rekao sam sam sebi: Ne dolazi u obzir da se sada
izvlai. Momci iz tvoje sredine se nikad ne povlae. Zato sam direktno krenuo prema njima, i
odmah sam spazio da su se uznemirili, mada su istovremeno pokuavali zauzeti otar stav.
Doavola, Ibra misli da moe s nama kako on hoe. Ima li to neko na tribinama problema zbog
mene?, pitao sam. Jeste, ustvari, mnogi su bijesni..., poeli su. Poruite im onda da dou
dolje na teren pa emo to rijeiti duelima, jedan po jedan! Zatim sam se okrenuo i otiao, a srce
je lupalo kao ludo. Ipak sam se dobro osjeao. Meni stres nije mogao nita. Stajao sam iza svega
reenog, ali problemi su se nastavljali. Klub navijaa je zahtijevao oficijelni sastanak. Ali, halo!
Zato bih ja trebao opet da se sastajem s njima? Jesam li mogao ta dobiti od toga? Bio sam
fudbaler. Fanovi jesu vjerni svom klubu. I to je lijepo. Ali fudbaleru je karijera kratka. On mora
gledati svoje interese. Fudbaler mijenja klubove. Fanovi su to znali. Znao sam i ja, i zato sam im
rekao: Izvinite se za vae zvidanje i uzvike negodovanja na vaem internet portalu i bit u

236 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA zadovoljan. Onda e sve biti zaboravljeno. Ali
nita nije uraeno ili, jeste, ultra fanovi su odluili: nee me podrzvati, ali ni negodovati.
Pretvarat e se kao da ne postojim. Pa sretno vam, mislio sam. Ja nisam ba bio tip koga su
mogli ignorisati, ni tada a ni kasnije. Bio sam u formi i prie su se nastavljale. Hoe li otii? Da
li e ostati? Da li e iko moi platiti traenu sumu? Svak se borio za sebe a zabrinjavala me je ta
bezizlazna situacija. Da postanem igra koji je ostao u klubu ali s podvijenim repom. Bila je to
igra nerava i nazvao sam Mina: Ima li kakve ponude? Ima li ita? Nije se nita deavalo i bilo je
oigledno, da bih se ja izbavio iz kluba, trebalo je platiti rekordne sume, ako bi i to bilo
dovoljno, i pokuavao sam da zatvorim i ui i oi i da nikako ne sluam o pekulacijama u
medijima. Ali nije bilo lako. Zato to sam se nalazio u takvoj situaciji. Imao sam neprekidne
kontakte s Minom i sve vie sam se nadao da e neto ispasti s Barcom. Barca je tada osvojila
Ligu ampiona. Dobili su Manchester Uniteda s 2:0 golovima Messia i Eto oa, i mislio sam,
wow, to je klub, i nastavio sam zvati Mina: Doavola, ta radi vie? Spava li? aGo and fuck
yourself \ odgovorio je. Ti si bezvrijedan. Niko te nee! Vrati se nazad u Malmo FF.
Fuckyou! Naravno da je on sve radio da to rijei, ne samo da bi meni pomogao ve je to bio
deal o kome smo obojica sanjali. Moglo se desiti i da sve propadne, da se sve zavri na naem
neuspjehu i na provociranju fanova Intera i predsjednika. Ali sve se moglo zavriti i velikim
uspjehom i zbog toga smo bili spremni dati sve od sebe. Cijelo to vrijeme igrao sam utakmice.
Ve tada smo bili osigurali Scudetto, ali ja sam prieljkivao i nagradu najboljeg strijelca lige.
Biti capocannoniere je znailo ui u historiju fudbala, a nijedan veanin to ranije nije ostvario
osim Gunnara Nordahla 1955. Sada sam stvarno imao ansu, jo nita nije bilo gotovo, ne
nikako. Marco Di Vaio iz Bologne i Diego Milito iz Genoe su vodili s istim brojem golova i
naravno, to nikako nije bio Mourinhov posao, ni najmanje. On je vodio tim. Ali doao je u
 svlaionicu i rekao: Sada zajedniki radimo na tome da Ibra postane najbolji strijelac lige, i to
mi je zaista puno znailo. Svi su mi trebali pomoi. I otvoreno su me podravali. Ali Balotelli,
taj balavko, u jednoj od zadnjih utakmica dobio je loptu u kaznenom a ja sam utravao. Bio sam
potpuno slobodan. Imao sam perfektnu poziciju za ut. Ali Balotelli je nastavio driblati a ja sam
ga gledao: ta radi? Zar mi nee pomoi? Bio sam ljut kao ris, ali dobro, momak je bio

237 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA mlad.

Dao je tada gol. Nisam mogao galamiti na njega. Ali bio sam stvarno ljut, svi na klupi su
bili ljuti: Doavola, pucati na gol kada istovremeno i Zlatan ima odlinu poziciju za ut, i
razmiljao sam, ako je tako, onda briga me za strijelca lige. Hvala ti za to, Balotelli. Ali brzo
sam se povratio. Dao sam gol u sljedeoj utakmici i pred zadnje kolo situacija je zaista bila
jeziva. Ja i Marco Di Vaio smo vodili s 23 gola, a odmah iza nas je bio Diego Milito iz Genoe s
22. Doao je trideset prvi mart. O toj utakmici su pisale sve novine. Ko e pobijediti? Bilo je
pravo vrue. Liga je osvojena. Od ranije je bila osigurana. Ipak se osjeala velika nervoza u
zraku. S malo sree ovo bi mi bio lijepi oprotaj od talijanske lige. Nadao sam se. Bez obzira na
to da li je ovo bila moja oprotajna predstava ili ne, arko sam elio postati strijelac lige. I
nikako nisam mogao zavriti s obinom utakmicom. Ali naravno, nije samo od mene zavisilo. Tu
su bili i Di Vaio i Milito, a i oni su igrali u isto vrijeme. Di Vaiova Bologna je igrala s Cataniom,
dok je Militova Genoa susretala Leece, i nisam ni posumnjao da oni nee dati gol. Osjeao sam
pritisak. Moram zabiti gol, a to ne ide ba po narudbi. Ako previe misli na to, sve zablokira.
To svaki golgeter zna. Jednostavno, ne smije previe razmiljati. Tu se vie radi o instinktu.
ansu ne smije propustiti, i osjetilo se od samog poetka, da e utakmice protiv Atalante biti
uzbudljiva. Nakon samo nekoliko minuta igre, bilo je 1:1. U dvanaestoj minuti Esteban
Cambiasso je s ivice naeg esnaesterca poslao jednu dugu loptu, a ja sam stajao tamo isturen, u
liniji s bekovima. Onda sam pojurio, bio sam gotovo u ofsajdu i odbrana je zastala. Potrao sam
kao strijela i naao sam se sam pred golmanom. Ali lopta je malo odskoila, zakaio sam je
koljenom i gurnuo naprijed, skoro sam se sudario s golmanom. Ali malo ranije aljem loptu u
desnu stranu i 2:1, i u tom trenu bio sam prvi strijelac. uo sam jer su mi to dovikivali, i poeo
sam se nadati, moda i uspijem. Ali drama se nastavljala, a ja to nikako nisam mogao svariti.
uo sam naravno deranje s klupe, Milito i Di Vaio su dali go, neto poput toga. Nisam
vjerovao. Zvualo je kao da je to neko tek onako rekao. Ima toga i previe u fudbalu, svakakvih
gluposti kojima se zadirkuje ili podstie, a ja sam nastavljao igrati. Nisam ni na ta drugo mislio,
a vjerovao sam da je jedan gol bio dovoljan. Meutim, na drugim utakmicama je bilo pravo
dramatino. Diego Milito se nalazio na treem mjestu na listi strijelaca. On je Argentinac. Imao
je fantastian uinak. Samo nekoliko sedmica ranije bilo

je jasno da e on prei u Inter. Ako ja ne odem iz Intera, igrali bismo zajedno. A sada

238 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA protiv Lecce igrao je fantastino. Za samo deset
minuta postigao je dva gola i sada sa svoja dvadeset i etiri gola dijelio je prvo mjesto sa mnom,
i sasvim je bilo jasno da se svakog trenutka mogao oekivati i trei. Ali nije tu samo bio Milito. I
Marco Di Vaio je postigao gol. O tome nisam pojma imao. Sada smo nas trojica dijelili prvo
mjesto strijelca godine, a to ba i nije bio neki uspjeh. Nema djelidbe. Na prvom mjestu treba
stajati sam, i iako nisam bio skroz siguran, bio sam sve vie ubijeen da moram dati jo jedan
gol. Osjealo se to po cjelokupnoj atmosferi. Vidjelo se to i na izrazima lica na klupi, po pritisku
 na tribinama. Minute su prolazile. Nita se nije deavalo. Izgledalo je da e biti nerijeeno. Bilo
je 3:3, i samo deset munuta do kraja. Mourinho je uveo u igru Hernana Crespa. Trebala mu je
svjea krv. elio je pojaati ofanzivnu igru, mahao je rukama pokazujui: svi u napad! Ja sam se
derao i traio da mi dodaju loptu, bojei se da ne izgubim trku za najboljeg strijelca lige.
Utakmica je bila izjednaena i mnogi su bili premoreni. Tanije, svi osim Crespa. Odjednom, on
dobija loptu, dribla na desnoj strani i onda dugi ubaaj pravo prema meni u kazneni prostor.
Uspijevam se nekako izboriti za loptu odgurujui malo momka do sebe, ali sam bio okrenut
leima prema golu. Dok je lopta odskakala, ugledao sam ansu. Meutim bio sam okrenut u
pogrenom pravcu, i ta se u takvoj situaciji moe uraditi? Peta. Zakaio sam je petom i lopta je
zatresla mreu. Dao sam petom dosta golova iz udnih situacija, naprimjer onaj gol protiv Italije
na Evropskom prvenstvu, ili onaj karate potez protiv Bologne. Ali ovaj ih je sve nadmaio. Da
ne povjeruje. Izgledalo je kao san, kao igra u bati kod mame. Da takvim golom i u zadnjoj
utakmici osvoji titulu najboljeg strijelca talijanske lige. To je malo previe. Ali lopta se
otkotrljala u gol. Bilo je 4:3, i zbacio sam majicu sa sebe mada sam znao da u biti upozoren
zbog toga. Ali, blagi boe, ovo je velianstveno, i zastao sam kod korner zastavice, bez majice, a
svi su pojurili prema meni, Crespo i svi ostali. Bacali su se po meni jedan po jedan. Izgledalo je
gotovo agresivno a oni su se derali: Najbolji si strijelac lige! Polako sam poeo shvatati, ovo je
historijski momenat, i mislio sam, uzvraam vam na ovaj nain. Kada sam doao u Italiju, ljudi
su govorili: Zlatan ne daje dovoljno golova. A ja evo najbolji strijelac lige. Vie niko nije mogao
sumnjati. Ipak sam bio skroz pribran. Hodao sam mirno prema sredini terena a jedna sasvim
druga stvar je uinila

239 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA da zaista poskoim od sree.

Bio je to Mourinho i njegov vjeito ledeni izraz lica. ovjek koji nikad nije pokazivao
osjeaje, sada se probudio. Bio je kao lud. Radovao se i skakao kao malo dijete a ja sam se
nasmijao: Ipak sam te uspio prodrmati. Ali trebalo je i dosta truda. Morao sam osvojiti nagradu
za najboljeg strijelca i to petom.

TREEG JUNA JE KAK otiao u Real Madrid za ezdeset pet miliona eura i malo
kasnije je prodan Cristiano Ronaldo za sto miliona istom klubu. To djelimino govori o
prodajnom nivou tada i otiao sam do Morattija. Moratti je izgledao ipak cool Bio je vrlo
upuen. Znao je posao. Sluaj, rekao sam mu. Ovo je bila nevjerovatna godina i ja ostajem i
ne brine me ni United ni Arsenal, ali ako Barca iskoi... Da, rekao je. elio bih da odmah
razgovara s njima. Ne da bi me prodao za ovu ili onu sumu, to ne. To je samo za tebe. Ali mi
obeaj da e razgovarati s njima, nastavio sam, a on me je gledao kroz svoje naoale ispod
raupane kose, i shvatio je da ima novca koji se moe zaraditi ako me vlasnici budu eljeli
pustiti. Okej, rekao je. Obeavam. Uskoro smo otili u Los Angeles u kamp za treninge.
Bilo je to na poetku priprema za sezonu. Dijelio sam sobu s Maxwellom i djelovalo je kao
obeavajue staro doba. Ali smo bili progonjeni i umorni, a novinari divlji. Vrtjeli su se oko
hotela i svakodnevne vijesti u medijima su bile da Barca nije zainteresovana za mene.
Razmiljali su da uzmu Davida Villu umjesto mene. Ne zato to su novine znale neto o tome,
ve sam i ja sam nagaao. To je ilo gore-dolje te sedmice. Ja sam poeo sumnjati. Nadao sam
se, onda mi se inilo da sam izvzn, nita bolje nije bilo ni s avoljim Maxwellom. Maxwell je,
kao to sam ve rekao, najljubazniji momak na svijetu. Ali me sve to dovodilo do ludila. Pratili
smo jedan drugog od onog prvog dana kad smo se sreli u Amsterdamu i sad smo bili ponovo u
 istoj situaciji. Obojica smo bili na putu za Barcu. Ali on je bio korak ispred, ili da li je stvarno
bio na putu ili su moda vrata malo otvorena za mene. Pored toga on nije mogao spavati, samo
je priao telefonom: Je li to gotovo? Je li to tako? To mi je ilo na ivce. Konstantno je priao.
Bilo je to Barca ovo i Barca ono. Cijelo vrijeme je samo o tome govorio, dan no, u svakom
sluaju ja sam to tako osjeao. Bio sam okruen tim pregovorima iako nita nisam uo o mom
dijelu transfera, bar ne previe. Zbog toga sam bio lud. Bio sam ljut na Mina, razoaravajueg
Mina, sreuju to /.a Maxwella a ne i za mene i nazvao sam ga.

MOJA PRIA / M SAM ZLATAN 241 Za njega moe raditi, a za mene ne moe?5,
rekao sam mu. Go and fuck yourself, rekao je i malo poslije toga Maxwell je stvarno preao u
Barcu. Za razliku od mene, iji je svaki korak prelaska medijski praen, on je uspio da sve
sakrije od novinara. Niko nije vjerovao da e on u Barcelonu. Ali kad smo taj dan uli u
svlaionicu, svi su sjedili uokrug ekajui nas, on je rekao kako je bilo: Ja sam gotov s
Barcelonom! Ljudi su se zaudili: Stvarno! I pria je krenula, ti dogaaji pokrenu matu kod
ljudi. Inter nije bio Ajax. Momci su bili hladniji, ali ipak Barcelona je pobijedila u Ligi
ampiona. Barca je bila najbolji tim na svijetu. Dio mu je bio zavidan i Maxwell je poeo
pakovati svoje stvari, svoje kopake. Ponesi i moje, rekao sam glasno. Ja dolazim za tobom
Svi su se nasmijali, koji aljivdija. Bio sam preskup da bih bio prodan, mislili su. Ili bilo mi je
tako dobro i u Interu. Ne, Ibra e ostati. Niko nema novca za njega. Bilo je to ono to su mislili.
Sjedi dolje, ti nee nikuda, vritalo se i volio sam da se alim s njima, iskreno govorei i ja
sam bio nesiguran. Znao sam samo da Mino radi sve to je mogao za mene, i da se moglo desiti
sve ali i nita. Tih dana smo se sreli s Chelsejem u jednoj trening utakmici i dobio sam udarac od
Johna Terryja, boljela me ruka. Ali sam to ignorisao. aka? Zanemarivao sam tu vrstu bola.
Fudbaler igra nogama, ali ima i puno toga drugog o emu treba razmiljati. Barca je letjela kroz
glavu i ponovo sam nazvao Mina, i ponovo. Umjesto dobrih vijesti dobio sam osmijeh od njega.
Joan Laporta je bio predsjednik Barcelone. Bio je stvarno big shot U njegovo vrijeme klub je
poeo ponovo dominirati Evropom. uo sam da je doletio privatnim avionom do Milana da rua
s Morattijem i Marcom Brancom, sportskim direktorom. Naravno da sam puno oekivao od tog
susreta. Ali nita nije bilo. Tek to je Laporta uspio ui na vrata, Moratti je rekao: Ako si ovdje
zbog Zlatana, komotno se moe vratiti kui! On nije za prodaju. Bio sam strano bijesan kad
sam to uo. Doavola, a ta si mi obeao i nazvao sam Branca: ta radi Moratti? Branca se
vadio. Sastanak nije zbog tebe. smiri se, ubjeivao me je. To mi je i Mino rekao i bio sam
razoaran. Alt sam shvatio da je u pitanju igra. ili tanije mogla bi biti igra. Nije na prodaju,
moglo je znaiti ftskup. Ali nita nisam znao ta se stvarno deava i avolii

novinari su bili kao ludi. Pitali su cijelo vrijeme: Kako je bilo? Jesi li prodan u Barcu?
Ostaje li u Interu? Nisam imao pravi odgovor da im dam. Nalazio sam se na niijoj zemlji, a
Mino, koji je trao okolo kao blesav, poeo je izgledati pesimistino. Barca je tu, ali oni to nee
rijeiti!, rekao je. Iao sam kao po iglama i bilo je vrue i sparno u L. A. Neke stvari su
pokazivale da bih mogao ostati jo jednu sezonu u Interu s desetkom na dresu, isti broj koji je
nosio Ronaldo. To je bilo djelimino tano, PR-stvari i druge na kojima sam se bio angaovao.
Ali sve je bilo nesigurno, to me nerviralo. Javljeno mije da su Joan Laporta i Txiki Begiristain,
Barcin direktor sporta, ponovo sjeli u svoj privatni avion. Putovanje nije nita donijelo meni.
Momci su bili na putu za Ukraijinu da kupe Dmitra igrinskija, jednog od kljunih igraa u FK
ahtar Donjeck, koji je potpuno neoekivano pobijedio u Kupu UEFA te godine. Ali to
putovanje je dobilo na vanosti i za nas. Mino je bio lisica. Upravo je imao sastanak s
 Morattijem, i uspio otvoriti vrata prelaza i pored svega. Zato je pozvao Txiki Begiristaina koji je
sjedio u avionu pored Laporta. Bili su na putu za Barcelonu. Vi biste mogli sletjeti u Milano
umjesto u Barcelonu, rekao je Mino. Zato? Zato to znam da je Moratti u svojoj kui i ako
pokucate, vjerujem da ete uspjeti obaviti transfer za Ibrahimovia. Okej, saekaj pet minuta.
Moram o tome razgovorati s Lapartom. Bile su to duge minute i vrlo rizina igra. Moratti nita
nije obeao i nije imao pojma da e moda imati posjetu. Ali sad se sve desilo odjednom. Txiki
Begiristain je ponovo nazvao. Okej, rekao je. Vraamo se. Slijeemo i u Milano, i svakako
odmah sam bio obavijeten. Mino je zvao. Ili su pozivi i SMS tamo-ovamo. Moratti je
obavijeten: Rukovodstvo Barcelone je na putu prema tebi! Moda je pomislio da se to
napokon desilo ili da su momci ve ranije bili rezervisali neko vrijeme, to ne znam. Ali
razumljivo, primio ih je. ovjek je imao stila, nije htio pokazati da nema respekta, to nisam ni
posumnjao. Htio sam uraditi i to to sam jo ja mogao. Poslao sam SMS-om Marcu Brancu.
Napisao sam mu: Znam da je rukovodstvo Barcelone na putu prema Morattiju. Obeali ste mi
da ete s njima razgovarati, kao to znate, ja elim u taj klub. Nemojte to zaboravili neu ni

ja zaboraviti vama. Dugo sam ekao na odgovor. Nita nisam dobio. To je sigurno imalo
svoje razloge. Sve je igra, kao to sam rekao. Ali sam osjeao u zraku da je sad stvar vrlo
ozbiljna. Sad e se to desiti! ili e se vrata posve zatvoriti. I bilo je to napokon, a minute su
prolazile. O emu to oni razgovaraju? Nisam imao pojma. Znao sam kad bi trebali da se sretnu i
gledao sam na sat i oekivao sam da e to trajati satima. Ali poslije dvadeset minuta me nazvao
Mino, skoio sam, razumljivo. ta se sad dogodilo, je li ih Moratti izbacio jo jednom? Pritisak
je rastao. Usta su mi bila suha. Da, javio sam se. Dogovoreno je, rekao je. Staje
dogovoreno? Ide u Barcelonu. Kupi svoje stvari. Doavola, to nisu stvari s kojim se moe
zezati. Ne alim se, pakuj se. Doavola, kako je moglo da ide tako brzo? Nemam vremena
za razgovor o tome sada. Spustio je slualicu, a ja sam shvatio i nisam shvatio. Tutnjalo je u
glavi. Nalazio sam se u hotelu. ta sad da radim? Izaao sam u hodnik. Trebao sam nekog za
razgovor, i naao sam Patricka Vieira, to je momak kome se moe vjerovati. Prelazim u Barcu,
rekao sam. Samo je gledao u mene. Nemogue, napokon je rekao. Mogue, kunem se. O
kojoj sumi se radi? Nisam znao. Nisam bio siguran da mi je vjerovao, bio je sumnjiav. Mislio
je da sam preskup i sam sam bio nesiguran. Da li je to stvarno tano? Ali malo iza toga je
ponovo nazvao Mino i tad su legle kockice na svoje mjesto. Moratti je iznenadio.

smo govorili o blizu sedam stotina miliona vedskih kruna. Inter e za mene dobiti
etrdeset est miliona eura u keu plus Samuela Etooa koji je dio transfera. Samuel nije bio bilo
ko. Dao je trideset golova u proloj sezoni. Bio je jedan od najboljih golgetara u historiji
Barcelone i procijenjen je na dvadeset miliona eura. Ukupno je to bilo ezdeset est miliona
eura, milion eura vie nego je Milan prodao Kaku, ako to razumijete. Bili su kao ljudoderi kad
su izali van. Nikad nisam bio na neem slinom. Bilo je toplo, plus eterdeset stepeni. Izgledalo
je da zrak kljua. Svi su se bacili na mene i osjeao sam se... ne znam, tano ta da kaem.
Iskreno, nisam stizao da skupim sve misli. Trebali smo imati prijateljsku utakmicu s meksikom
reprezentacijom i prvi put sam u Interu imao na sebi dres broj deset, ali i zadnji put. Klupski
stadion je bio pun. Doao sam u Inter kada sedamnaest godina nije osvojio ligu. Sada ju je
osvajao tri godine zaredom. Vjerovatno je u tome bio i dobar dio moje zasluge. Nije bilo
normalno, pogledao sam prema Mourinhou i Mourinho je na kraju reagovao, primijetio sam da
je razoaran i tuan. Nije elio da ostane bez mene, i stavio me na klupu na toj trening utakmici.
Koliko god mi je bilo drago to odlazim u Barcu, bilo mi je teko ostaviti Mourinha. On je
 poseban ovjek. Godinu kasnije i on je otiao iz Intera u Real Madrid i opratao se od
Materazzija. Materazzi je najbolji bek na svijetu. Kad je zagrlio Mourinha, poeo je plakati, i ja
sam shvatio sve. Mourinho saosjea s vama, sjeam se kad smo se dan kasnije sreli u hotelu.
Priao je pravo meni: Ne smije otii! Sorry, ali ovu ansu moram iskoristiti. Ako ti ode,
odlazim i ja. Dragi boe, ta da ovjek odgovori na ovo? Bilo je to teko uti: Ako ti ode,
odlazim i ja. Hvala ti, progovorio sam. Puno si me nauio. Hvala tebi, rekao je i on.
Razgovarali smo neko vrijeme, bilo je divno, ali taj ovjek je kao ja. Ponosan je i eli pobijediti
po svaku cijenu. Svakako nije mogao biti miran, dao mi je i jedan savjet. uj, Ibra! Da?
Idei u Barcu da bi pobijedio u Ligi ampiona, zar ne? Moda malo

Ali da zna mi emo je osvojiti, nemoj to zaboraviti. To smo mi! Kasnije smo se
pozdravili. ja sam odletio za Kopenhagen i doao kui u Limhamnsvagenu, Heleni i djeci. Bio
sam ih tako eljan poslije svega to sam govorio i to se dogaalo. Ali i naa kua je bila pod
opsadom. Novinari su spavali ispred kue. Zvonili su na vrata. Ljudi su vritali i pjevali ispred
kue, mahali su barceloninim zastavama. Bilo je to pravo ludilo, sva moja porodica je bila pod
stresom, mama, otac, Sanela, Keki, niko se nije usuivao izai van. Ljudi su i njih ganjali, vrtio
sam se okolo i sve vidio, ali o tome nisam previe mislio. Stvari su se dogaale cijelo vrijeme,
detalji u mom prelaznom ugovoru su se izotravali, Etoo se vrtio i traio to vie novca, Helena
i ja smo raspravljali gdje bismo eljeli ivjeti, i sve tako. Nije bilo anse da se posvetimo
stvarima ozbiljno i za dva dana sam odletio za Barcelonu. U to vrijeme sam se ve bio navikao
na privatni avion. Izgledalo je snobovski. Ali meni je bilo teko da organizujem letove. Sve je na
meni. Bio je pravi haos i na aerodromu i okolo. Ipak sam ovaj put letio obinim letom.
Razgovarao sam telefonom s agentom iz Barcelone, i odmah sam znao da su Barcelona i Real
zavaeni. Oni su stari rivali, i previe je politike u tome, Katalonija protiv centralne vlasti, sve
to, ali u klubovima imaju takoer i razliite filozofije. Mi u Barceloni stojimo nogama na zemlji.
Mi nismo kao Real. Mi se vozimo obinim avionima, rekao mi je ovjek, svakako to je
djelovalo simpatino. Letio sam za paniju i sletio petnaest minuta iza pet sati popodne u
Barcelonu, i ako do tada i nisam shvatio nivo, sad mi je sve bilo jasno. Tu je bio haos. Stotine
fanova i novinara me je ekalo I novine su objavljivale stranicu za stranicom. Pisali su o
Ibramaniji. Nisu bili normalni. Nisam bio samo najskuplji igra kog je Barcelona ikad kupila. Ni
jedan igra u Spaniji nije pobudio toliko interesovanje, dobio toliku panju. Taj dan sam se
predstavio na stadionu Camp Nou. Taj stadion je dio tradicije kluba. Kada je Ronaldinho stigao
ovdje 2003. godine, doekalo ga je trideset hiljada ljudi. Skoro isto toliko je doekalo i Thierryja
Henryja. Ali sada... najmanje duplo vie ie ekalo mene, ja sam cvjetao, iskreno reeno. Od
aerodroma do stadiona vozili su me u i ooliciisku pratnju.

detaljima, Barcelona je ekala zadnju potvrdu o poslu, a vrijeme je prolazilo. Glasovi iz

sale za novinare su bili sve glasniji i nervozniji; u zraku se osjealo nezadovoljstvo. Osjeali
smo to kao da smo bili u sali s njima. Ja, Mino i Laporta i ostali iz uprave smo bili iza scene i
ekali: ta se dogaa? Hoemo li ovdje sjediti do vjenosti? Sad je gotovo, rekao je Mino.
Moramo imati potvrdu... Ba nas briga, rekao je i mi smo samo uli u salu. Nikad nisam
vidio toliko reportera i odgovarao sam na pitanja, ali sam cijelo vrijeme oslukivao kako je
buno na stadionu. Ludnica, kunem se, a onda sam ustao i obukao Barcelonin dres. Dobio sam
broj devet, isti broj koji je Ronaldo imao i tad je postalo previe emotivno. Stadion je
prokljuao. Bilo je ezdeset ili sedamdeset hiljada ljudi, a ja sam duboko udahnuo i kroio.
Nikad neu moi to opisati. Imao sam loptu u ruci ulazei na scenu a publika sa svih strana. Svi
 su uzvikivali moje ime. Cijeli stadion je odjekivao a momak iz sale za novinare, je trao oko
mene i govorio cijelo vrijeme: Reci, Barca, Barca! Pozdravi Barcelonu, i ja sam uradio kako
je rekao, onglirao sam loptu nogama, podizao na prsa, glavu i te stvari, a publika je vritala.
Poljubio sam klupski grb na trenerci i ovo moram ispriati. Bilo je puno sranja oko tog poljupca:
Kao, kako moe ljubiti grb Barce kad je upravo napustio Inter? Ne brine se za svoje stare
fanove? Svata su govorili o tome, napravili su i ske. Ali voditelj je to traio od mene. Bili su
potpuno divlji: Poljubi grb, poljubi grb, a ja sam bio kao mali djeak. Ja sam sluao. Tresao
sam se cijelim tijelom. Sjeam se da sam htio u svlaionicu da se smirim. Zaista je bilo previe,
drhtao sam i kad je sve bilo iza nas, gledao sam Mina. Mino nikad nije bio dalje od mene od
deset metara. U tim situacijama on je sve za mene. Zajedno smo otili i u svlaionicu i itali sva
ta imena na zidu, Messi, Xavi, Iniesta, Henry i Maxwell, svi, i moje ime Ibrahimovi. Ve je bilo
upisano i ponovo sam pogledao na Mina. On je bio prezadovoljan. Izgledao je kao da je dobio
dijete. Ni jedan od nas nije mogao to razumjeti. Bilo je snanije nego smo mogli i pretpostaviti i
u tom trenutku je stigao SMS na moj telefon. Ko je sad? Bio je to Patrick Vieira. Enjoy,
napisao je. Ovo se ne deava mnogim igraima, i iskreno govorei, u ovim situacijama ovjek
moe uti svakakvih miljenja. Ali kada momak Vieira poalje ovakvu poruku, tada zna, da si
doivio neto nemogue. Sjeo sam da odahncm.

Poslije toga sam rekao novinarima: Ja sam najsretniji na svijetu! Ovo je najvee to mi
se desilo otkako su mi se rodili sinovi, i te stvari, malo je sportista koji ovako neto dozive. I
stvarno sam to mislio. Sve je bilo mono, i otiao sam u hotel Princesa Sofia gdje je takoer bilo
mnotvo fanova koji su mislili da je svjetska stvar sresti me u kafeu hotela. Po noi nisam
mogao zaspati, nita neobino, zar ne? Cijelo tijelo je poskakivalo i osjetio sam da mi aka nije
najbolje. Ali o tome jo uvijek nisam htio razmiljati. Mnogo drugog je prolazilo kroz glavu i
vjerovao sam da nee biti neki problem na medicinskoj kontroli sljedeeg dana. Kad si nov u
klubu, rutinski te pregledaju od glave do pete: Koliko si teak? Koliko si visok? Koliko
procenata masnoe ima? Osjea li se potpuno zdrav? Boli me ruka, rekao sam na pregledu i
ljekari su napravili rendgenski snimak ake. Imao sam lom na ruci, lom! To nije bilo normalno.
Ono to je najvanije kad dolazi u novi klub jeste da moe biti spreman da trenira na
pripremama i upozna momke u timu. I da igra, svakako. Sad je sve izgledalo drugaije, bili
smo prisiljeni da donesemo brzu odluku. Razgovarao sam s trenerom Guardiolom. Bio je
prijatan i izvinio se to nije mogao prisutvovati mom doeku. Bio je u Londonu s ekipom, i ba
kao i svi ostali, objasnio je da moram biti potpuno zdrav to je mogue prije. Nita se ne smije
prepustiti sluaju i odluili smo da me operiu odmah. Hirurg-ortoped je postavio dvije ipke u
ruku da lom to prije zaraste. Isti dan sam se vratio u Los Angeles na trening. To je bio apsurd,
tamo sam bio s Interom, sad sam doao s drugim klubom i s velikim gipsom na ruci. To e
potrajati oko tri sedmice prije nego budem zdrav.

TREBALI SMO SE SRESTI S Real Madridom kod kue na Camp Nou. Bilo je to u
novembru 2009. godine. Ja sam bio odsutan petnaest dana zbog bola u butini i trebao sam
zapoeti utakmicu na klupi to ba i nije zabavno. To je bio dogaaj za El Clsico, pritisak je bio
ogroman. To je rat, novinari su pisali svoje priloge otprilike ezdeset stranica. Ljudi nisu priali
ni o em drugom. Bili su to veliki klubovi, ali i veliki neprijatelji. Imao sam jako dobar poetak
te sezone, uprkos lomu na ruci i svemu to se oko mene deavalo. Dao sam pet golova u pet
utakmica u seriji i stizao svuda. Osjeao sam se dobro i bilo je potpuno jasno kako e biti u La
Ligi. Real i Barca su investirali skoro dvije i po milijarde u Kaku, Cristiana i mene, serija A i
 Premijer liga su postale siromanije. A liga je postajala toliko vrua. Mislio sam da sve mora biti
fantastino. Ve u predsezoni, dok sam trao onako sav u gipsu i sa arafima u ruci, bio sam
doao na svoje mjesto. Nije bilo lako s jezikom i bio sam najvie s onima koji su govorili
engleski, to se podrazumijeva, Thierry Henry i Maxwel. Ali ilo je dobro i s ostalima. Messi,
Xavi, Iniesta, su jednostavni i fini momci, dobri na terenu i lako je bilo bez onoga: Ovdje sam
ja najvei i najljepi. Nita od toga da primijeti, nije bilo ni modne revije u svlaionici, toga se
dre mnogi igrai u Italiji. Messi i momci su dolazili u trenerkama kao i Guardiola. I on je
izgledao okej. Poslije svakog treninga doe do mene da bi razgovarao. elio me uvesti u tim,
zaista sa stilom, ali i klub je bio poseban. To sam odmah osjetio. Izgledalo je kao kola, neto
otprilike kao u Ajaxu. Ipak ovo je bila Barca, najbolji klub na svijetu. Oekivao sam malo vie
estine, ali ovdje je bilo tako mirno i tiho sve u dogovoru, esto sam razmiljao: Ovi momci su
prave zvijezde. A ipak su se ponaali kao uenici i bilo je to tako simpatino, ta ja znam? Ali
nisam mogao prestati razmiljati. Kako bi se ovi momci mogli tretirati u Italiji? Oni bi bili
bogovi. Sad stoje na liniji ispred Pepa Guardiole. Guardiola je Katalonjanin. On je stari vezni
igra. Osvojio je La Ligu pet ili est puta s Barcelonom i bio je kapiten 1997. On je ve bio
trener kluba dvije godine prije nego to sam ja doao i imao je velike uspjehe. ovjek koji to
postigne zasluuje i duno potovanje. Bilo

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 249 je naravno lako useliti se. To mi nije bilo
nepoznato. Vie puta sam mijenjao klubove i nikada nisam galamio u startu gdje e ormar
stajati. Osjeam situacije. Koje jak? Koje slab? Kako idu razgovori i ko je u kojoj grupi?
Istovremeno sam znao svoje kvalitete. Dobio sam ve crno na bijelom ta sam znaio klubu s
mojim pobjedama, brzo se izborim za svoje mjesto, ali se i puno alim. Ne tako davno udario
sam Chippena onako iz ale na jednom okupljanju reprezentacije i nisam nita razumio kad sam
sutradan otvorio novine. Oni su to vidjeli kao najgori napad, ali to nije bilo nita, nimalo. Znai
tako se drimo. To je bila igra koja moe biti zabavna, ali istovremeno i smrtno ozbiljna. Mi smo
momci koji treniraju zajedno, igraju i viaju se cijeli dan, a onda izvodimo neke tako bolesne
igre da bi odrali kontakt s novinarima. Ne moe biti tee od toga. Mi se alimo. Ali u Barci ja
sam se dosaivao. Bio sam vie nego dobar, i nisam se usuivao vritati i galamiti kad osjetim
potrebu za time. Sve su novine pisale da sam lo momak. I to je pomoglo da dokaem da sam
drugaiji, ali sam otiao predaleko. Umjesto da budem ono to jesam, pokuao sam dokazati da
sam najbolji momak i to je bilo idiotski. Ti ne smije dozvoliti medijima da te pritiu to je tako
neprofesionalno. To priznajem. Ipak bila je to velika stvar. Bilo je to: Ovdje smo nogama na
zemlji. Mi smo proizvoai. Ovdje mi radimo. Obini momci! To nije zvualo toliko
nevjerovatno, ali neto je bilo udno u tim rijeima, poeo sam razmiljati: Zato je neto tako
ba meni rekao Guardiola? Da li on to misli da sam ja drugaiji? Nisam mogao uperiti prst u to,
ne odmah. Od toga se nisam osjeao dobro. Ponekad je bilo kao u timu djeaka u Malmo FF-u.
Jesam li ja ponovo dobio trenera koji je u meni vidio momka iz pogrenog predgraa? Ipak
nisam nita uradio, nisam udario suigraa, nisam ukrao bicikl, nita. Nikad se tako jadno nisam
osjeao u ivotu. Bio sam suta suprotnost od onoga o emu su novine pisale. Ja sam bio momak
koji je iao na prstima i cijelo vrijeme razmiljao prije nego to e neto rei. Onaj divlji Zlatan
je nestao! Nestao? Sve je mogue. Zavrio sam u vlastitoj sjeni. To mi se ranije nikada nije
desilo, i nije tako neki veliki dogaaj. Sve e ovo proi, razmiljao sam, i ja u uskoro biti isti.
Sve e ovo proi a moda je zapravo sve ovo mata i ludost. Guardiola nije bio neljubazan, ne
zaista. Izgleda kao da mi vjeruje. Vidio je kako sam dao gol i koliko znaim za tim, ali ipak taj
osjeaj nije nestao. Zar me vidi drugaije?
 MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 250 Ovdje smo nogama na zemlji!

Zar sam bio momak koji ne stoji na nogama? Nisam nita razumio i pokuao sam to
odbaciti. Reci: Koncentrii se! Zaboravi na to? Ali sve ee sam razmiljao. Razmiljao sam:
Da li su svi isti u ovome klubu? Ovo ne moe biti istina. Niko nije slian. Ljudi se ponekad
samo pretvaraju. Ali oni vre nasilje nad sobom i ba ih briga za klub. Apsolutno, Guardiola je
bio uspjean. I klub je osvojio puno pod njegovog upravom. Za to aplaudiram, pobjeda je
pobjeda. Ali poslije svega mislim da je sve imalo svoju cijenu. Cijena je ta da su se jake linosti
progonile. To nije bila sluajnost da je ovjek imao problema s momcima kao to su Ronaldinho,
Deco, Eto'o, Henry ili ja, mi nismo obini momci. Mi smo mu bili prijetnja i pokuavao nas se
osloboditi, i to nije teko zakljuiti, ja mrzim takve stvari. Ako nisi obian momak, ne bi
trebalo ni da to bude. Na due staze tu nije niko pobjednik. Doavola, da sam pokuao biti kao
oni vedski momci iz Malm FF, ne bih sada sjedio tu gdje sam danas: Sluaj, ne sluaj, to je
osnova moga uspjeha. To ne vai za sve. Ali vai za mene ili Guardiola od toga nije nita
shvatio. On je mislio da to moe meni da uradi. U njegovoj Barci trebalo je svi da budu kao
Xavi, Iniesta i Messi. O njima ne mislim nita loe, kao to sam ve ranije rekao, ni sekunde ve
suprotno. Bilo je divno s njima biti u istom klubu. Dobri igrai koji me pokreu. Gledam na njih
kao na velike talente: Da li mogu neto nauiti? Da li mogu da budem jo uporniji? Ali
pogledajte njihovu prolost. Xavi je doao s jedanaest godina u Barcu, Iniesti je bilo dvanaest,
Messi je imao trinaest godina. Njih je klub formirao. Oni nisu znali nita drugo i to je za njih
sigurno bilo dobro. Ali ja sam doao izvana, doao sam s cijelom svojom linou i ini mi se da
za takve nema mjesta u Guardiolinom malom svijetu. Kao to sam rekao to je bilo samo u
novembru. Kasnije je problem bio jednostavan: Da li u igrati ili biti prodan? Pred takmienje El
Clsico na Camp Nou bio je velik pritisak na sve nas. U to vrijeme trener Reala je bio ileanac
Manuel Pellegrini. Bilo je pekulacija da bi mogao dobiti otkaz ako Real ne pobijedi. Spominjali
su i mene, Kaku, Cristiana, Pellegrinija i Guardiolu. Bilo je mnogo momaka protiv njega. Grad
je kljuao od iekivanja, stigao sam klupskim Audijem do stadiona i uao u svlaionicu.
Guardiola je poeo utakmicu s Ihierryjem Henryjem na vrhu, Messijem na desnoj i Iniestom na
lijevoj strani. Vani je bilo mrano, stadion je bio osvijetljen, a kamere su svjetlucale sa svih
strana.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 251 Osjealo se da Real vie napada. Imali su vie
ansi i u dvadesetoj minuti Kak je elegantno i duhovito driblao i doao je do potpuno
slobodnog Cristiana. On je imao tako dobru situaciju, ali je promaio. Na golman Victor Valds
je odbranio nogom i samo nekoliko minuta poslije toga bio je u napadu Higuain iz Reala, bilo je
tako blizu, blizu. Bilo je mnogo ansi i mi smo igrali mirno, ali imali smo problema s
dodavanjima u igri. Nervoza se irila naim timom i domaa publika je zvidala, nije bilo
napada na Casillasov i Realov gol. I dalje je Real dominirao utakmicom, a mi smo imali sreu te
je u prvih etrdeset pet minuta ipak bilo 0:0. Na samom poetku drugog poluvremena Guardiola
me zamolio da se zagrijavam, i bio je to dirljiv osjeaj moram rei. Publika je vritala i navijala.
Povici su me punili i uzvratio sam aplauzom. U pedeset i prvoj minuti je izaao Thierry Henry,
ja sam uao u igru i ba sam je bio eljan. Nisam bio dugo odsutan. Ali se tako osjealo zato to
sam propustio utakmicu Lige ampiona protiv mog starog Intera. Ali sada sam se vratio i nije
prola ni koja minuta kada je Brazilac Daniel Alves dobio loptu na desnom krilu. Alves igra brzo
i njegov napad se desio brzo. Bilo je uznemirenosti u odbrani Reala, ah u ovakvim situacijama
ne razmiljam, samo sam jurio ka kaznenom prostoru i tada mi je dola unakrsna lopta kao znak.
 Jurnuo sam. Bio sam slobodan i jedan polukruni udarac lijevom nogom, bang bum gol, i
stadion se probudio kao vulkan i osjetio sam u cijelom tijelu da me niko ne moe zaustaviti.
Dobili smo utakmicu s 1:0. Ja sam bio glavna zvijezda utakmice, svi su mi estitali. Niko se u
tom trenutku nije pitao vrijedim li ja sedamdest miliona. Bio sam tako uaren. Onda je doao
Boi i mali odmor. Otili smo za re gdje sam vozio skuter kao to sam i rekao. Bila je to
prelomna taka. Poslije Nove godine bilo je teko kao i ranije, a oko jeseni je postajalo jo i tee,
i ja nisam bio onaj stari ja. To se osjealo. Bio sam neko drugi, nesigurni Zlatan. Svaki put kad
bi Mino imao sastanak s Barcom, ja sam ga pitao: ta misle o meni? Da si najbolji svjetski
napada! Mislim privatno. Kao osoba. Nikad me to ranije nije brinulo. Ignorisao sam takva
deavanja. elio sam samo igrati. Pusti ljude neka priaju. A sada mi je bilo vano ta drugi kau
i osjeao sam se loe zbog toga. Moje samopouzdanje je bilo poljuljano, osjeao sam se
nesigurno. Samo to nisam sam sebi aplaudirao kad sam dao gol. I

nisam se usuivao biti ljut, a to zaista nije bilo dobro, uope. Zatvorio sam se u nekim
dogaajima, nikad nisam bio toliko osjetljiv. Uvijek sam bio jak, ali sad. Proao sam kroz
mnogo toga. Ali ipak, kad dan za danom dobija pogled i komentar da se ne uklapa ili da si
drugaiji, to je kao da se vraa u prolost, u vrijeme prije nego si napravio karijeru. Mnogo toga
je prolo da se o njemu vie i ne moe razgovarati, to su sitnice kao pogledi, komentari,
redosljed rijei kojima ranije nikada nisam davao znaaj. Navikao sam na jake zvukove. S njima
sam odrastao. Ali sada sam bio nesiguran, ak i u svoje porijeklo. Jesam li ja usvojeno dijete u
porodici, djeak koji nema kue? Gore nije moglo biti? Kada sam prvi put pokuao ui unutra,
bio sam odbaen i kao da nije bilo dovoljan taj dogaaj s Messijem. Vi se sjeate iz prvog
poglavlja. Messi je bio velika zvijezda. I na neki nain tim je bio njegov. Deko je bio malo
stidljiv, ali apsolutno dobar. Volim ga. Sada sam ja doao i, naravno, dominirao sam na terenu, i
onda sam sve uzdrmao. To je bilo kao da sam pokucao na vratima njegove kue i zatraio mjesto
u njegovom krevetu. Rekao je Guardioli da ne eli vie igrati na krilu. Htio je igrati na sredini
terena, a ja gore na vrhu gdje nisam dobijao mnogo lopti, i situacija je bila skro izokrenuta sve
do jeseni. I naravno, ja nisam davao golove ve Messi, ja sam tada imao onaj razgovor s
Guardiolom. I direktor je vrio pritisak na mene: Razgovaraj s njim. I rijeite to! Ali kuda je
ovo otilo? Ovo je bio poetak rata i skroz me zaledilo. Prestao je sa mnom razgovarati, prestao
me gledati. Svima je nazivao dobro jutro, meni nita nije govorio. Bilo je neprijatno, naalost,
bilo je tako. Najradije bih elio rei: I ja u to ignorisati. Ma briga me? Zato dajem znaaj tome
to me taj momak ignorie. Moda u nekoj drugoj situaciji to bih i kazao. Ali sad nisam bio
toliko jak. Ova situacija me tako slomila i nije bilo nimalo lako. Imati takvog efa koji ima mo
da te svjesno ignorie, ovo ve ide ispod koe. I na kraju nisam bio samo ja koji je to primijetio
ve i drugi. I drugi su se pitali: ta se desilo? O emu je ovdje rije? Rekli su mi: Mora hitno
s njim razgovarati. Ovo je neizdrivo. Ali ne, ja sam s tim momkom dovoljno razgovarao.
Nisam mislio kleknuti na koljena, stegnuo sam sebe vrsto i poeo igrati dobro bez obzira na
poziciji na terenu i atmosferu u klubu. Dao sam nekih pet-est golova. Meutim, Guardiola je
bio i dalje hladan, u svakom sluaju to nije bilo udno. Tek sad razumijem.

Ovo se nije nikada odnosilo na moju igru. U pitanju sam bio ja lino, tako da sam
danonono razmiljao gdje sam mogao pogrijeiti. Da li sam neto rekao? Ili sam uradio to ne
treba? Izgledam Ii ja tako loe? Iao sam kroz svaki mali susret, dogaaj. Nita nisam naao loe
 u mome ponaanju. Uvijek sam bio tih i staloen. I bez obzira na sve i dalje sam se vraao
mislei moda je ovo ili ono. Kai ne, i bez brige, neu bijesno reagovati, ali kai. Uvijek sam
traio svoje greke. I razmiljao sam o tome cijelo vrijeme. Ali momak nije odustao i bilo je tako
odvratno. To je bilo neprofesionalno. Cijeli tim je trpio zbog toga i svi su bili nervozni.
Guardiola je iao na to da uniti najveu investiciju kluba, a u Ligi ampiona ekale su nas
znaajne i velike utakmice. Trebali smo igrati u gostima s Arsenalom i ta mrtva situacija izmeu
mene i trenera se nastavila, on je izgleda elio da me satjera jo vie. Ali nije smio ii toliko
daleko koliko je elio, poeo sam igru na vrhu s Messijem. Da li sam dobio kakva uputstva?
Nita! Bilo je to ide na svoju ruku. Igrali smo na Emirates Stadiumu. Ogroman je, ali je u
Engleskoj normalno imati publiku i novinare protiv sebe i uvijek su imali neto rei: On nikada
ne da gol Englezima. Imao sam konferenciju za novinare i pokuavao biti to vie ja bez obzira
na situaciju i rekao sam: ekajte i vidjet ete, neto tako kao, Ja u vam pokazati. Nije bilo
lako, ne s takvim trenerom, uao sam i krenulo je, bilo je zaista teko. To je bio svjetski tempo i
Guardiola je ubrzo nestao iz mojih misli. Bila je tako magina i ista igra. Nikada do tada nisam
igrao a da se osjeam tako dobro, barem sam tako mislio. Ali i to je istina, anse nisam
iskoristio. utirao sam prema Arsenalovom golmanu ili van. Trebao sam dati gol, ali nije bilo
nita, 0:0 prvo poluvrijeme. Guardiola e me sigurno izbaciti, mislio sam. Ali on me ostavio da
igram i u drugome dijelu utakmice, koje nije ni zapoelo pravo kada sam dobio jednu dugu loptu
od Pikea. Utrao sam duboko unutra i za sobom sam imao krilo, golman je istrao a lopta je
ula, slavio sam. Vritao sam od sree, preko golmana lopta je ula u gol. Bilo je 1:0, ali ne
zadugo. Poslije toga. otprilike nekih desetak minuta, dobio sam lijepu loptu od Xavija, trao sam
kao strijela. Sad nisam slavio, sad sam grmio od sree. utirao sam tako snano i 2:0, i mislili
smo da e tako zavriti. !a sam blistao. Ali ta je radio Guardiola? Da li je aplaudirao? On me je
zamijenio. Dobar potez! Poslije toga tim je izgubio tempo to je Arsenal iskoristio i uspjeli su
nam se revanirat. Bilo je 2:2 u zavrnoj minuti.

254 ih SAM ZLATAN / MOJA PRIA U toku utakmice nisam nita osjeao. Poslije sam
osjetio jak bol u miiima, i bilo je sve gore, ali sam se ipak brzo vratio u formu. Meutim,
izostat u s utakmice protiv Arsenala kod kue, na E1 Clasicu. Guardiola me nije trebao u timu.
Ponovo sam postao nervozan. Ja ulazim u prostoriju, on izlazi iz nje. On ak nije elio biti u
mojoj blizini. I sada, poslije svega, kad se sjetim toga mislim da je to bilo potpuno ludo. Niko
nije shvatao ta se deava, ni igrai ni menaderi, niko. Ali to je udno s tim ovjekom. Kao to
sam rekao, ja ne elim uzeti njegov uspjeh, ili u na neki drugi nain rei da je on lo trener. On
moda ne zna da ima ozbiljne probleme. Kad nije znao kako da se postavi prema momcima kao
to sam ja, kako e s drugima? To je tako jednostavno i on se plaio za svoj ugled. Neto poput
ovoga nije neobino, zar ne. ef koji ima zasigurno svoje visoke kvalitete, a jake osobe ne
priznaju greke, ako ne vide drugi izlaz, onda ih ovako zalede i ignoriu. Drugim rijeima slabi
od voe. U svakom sluaju nikad nije pitao za moju povredu. Nije bio od onih koji se
ustruavaju. O, da. Razgovarao je sa mnom pred samo polufinale Lige ampiona, igrah smo u
gostima protiv Intera. I tada je bio udan i tada je sve otilo doavola kao to sam i rekao.
Mourinho je bio u pravu. To nismo mi osvojili ampionat ve on sam, Guardiola, poslije toga se
prema meni ophodio kao da je sve moja greka, i tada je eksplozija visila u zraku. Bilo je
nemogue na neki nain manje vie, i ti osjeaji koji su se drali unutra moraju izai van. Ja sam
bio sretan to sam uz sebe imao Thierryja Henryja, on me je razumio i alili smo se kao to sam i
rekao. Malo je popustio pritisak i nekako sam poeo da zaboravljam cijelu stvar. ta sam drugo
mogao uraditi? I tada sam shvatio da fudbal nije najbitnji u ivotu. Dao sam se svojima Maxiju,
 Vincentu i Heleni, i priao sam im blie u tom periodu. Zahvalan sam zbog toga. Djeca znae
puno i to je tano. Ali situacija u klubu se nije nikako smirivala. I taj nemir to je leao u tijelu,
sad je izaao van. U svalaionici poslije utakmice s Villarealom vrisnuo sam na Guardiolu.
Vikao sam na njegovu mukost, kako se usere kad stane pred Mourinha, moete li to zamisliti.
Bio je rat a nas dvojica dvije linosti. On, mali uplaeni iica nije smio ni sresti moj pogled,
nije me ak smio pozdraviti za dobro jutro i ja, koji sam tako dugo bio miran i staloen, a kad
sam eksplodirao, napokon sam bio onaj stari. Ovo nije igra. U nekoj drugoj situaciji s nekom
drugom osobom ovo ne bi bilo tako opasno. Ovaj moj izliv bijesa nije od velikog znaaja za
mene kao ni za

MOJA PRIA / M SAM ZLATAN 255 druge. Odrastao sam s tim. To je za mene rutina,
ali obino takvi dogaaji mogu biti i dobri za ekipu. Te eksplozije proiavaju zrak. Poslije
jedne dobre svae, Vieira i ja smo postali dobri prijatelji. Ali s Pepom... to se odmah primijetilo.
On to nije tako doivljavao. Izbjegavao me je u potpunosti i esto sam leao budan i razmiljao
o cijeloj toj situaciji: ta e biti sljedei korak? I ta u ja uraditi? Jedno je bilo jasno: bilo je isto
kao da sam u timu djeaka iz Malmo FF-a, samo sam ja bio drugaiji. Zato moram biti jo bolji
kao igra. Ali moram biti takav i unutra, avolje dobar kad me ak ni Guardiola nee moi
ostaviti na klupi. Ali ja i ne pokuavam biti neka druga osoba, nema anse. Doavola ovako:
Ovdje smo mi ovako i ovako. Ovdje smo mi svi obini momci. Sve vie sam razumio kako je to
nezrelo bilo. Kako se trener ophodi prema razliitim linostima. To je dio njegovog posla. Da
pravi dobar tim od svih tih razliitih linosti. Neki su neto jai. Drugi su poput Maxvela ili kao
Messi i grupa. Ali Guardiola to nije uradio i trebao bi sam traiti greku. To se osjealo. To je
bilo u zraku, ali i da bi to moglo kotati klub na stotine miliona, o emu on oito nije vodio
rauna. Trebali smo odigrati zadnju utakmicu u seriji. Drao me na klupi. Nisam drugo ni
oekivao. I iznenada htio je sa mnom razgovarati. Pozvao me je u svoju kancelariju na stadionu.
Bilo je jutro i unutra su visili dresovi i slike s njegovim likom i imenom i stvari tog tipa.
Atmosfera je bila hladna. Nismo razgovarali poslije mog napada. Ali i momak je bio nervozan.
Izbjegavao je pogled.,: Taj ovjek nema prirodni autoritet, nema karizmu. Da ovjek ne zna da je
on trener tako dobrog kluba, ne bi ni primijetio da je uao u sobu, i sada je sjedio sav pognut.
Sigurno je oekivao da u ja neto rei. Ja nisam rekao ni jedne jedine rijei. ekao sam. Pa
onda, zapoeo je. Nije me ni pogledao u oi. Sljedee sezone ne znam ta da radim s tobom.
Okej. To je do tebe i Mina to se dogaa. Ja mislim ti si Ibrahimovi. I ti nisi momak koji
igra svaku treu utakmicu, zar ne? elio je da ja odgovorim. To se primjeivalo. Ali ja nisam
bio toliko lud. Ia znam neto: onaj ko u ovakvim situacijama previe pria, taj gubi. Zato sam
utio. Nisam se ni pomaknuo, sjedio sam mirno. Ali razumio sam ga, imao ie prijedlog koji,
naravno, nije u potpunosti bio gotov. Ali to govori da je elio da me se oslobodi, to nije bila
mala stvar. Ja sam bio najvea investicija kluba koja

256 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA se ikada desila. Ipak sam sjedio i utio. Nita
nisam uradio. Onda je on ponovio to isto. Ja ne znam ta elim od tebe. ta ti kae na to. Ima
li kakav komentar? Ja nisam imao komentar na to. Da li je to sve?, pitao sam ga. Da, ali?
Onda, hvala, rekao sam i izaao van. Pretpostavljam da sam izgledao i teko i zabavno. To je
naravno bilo ono to sam i elio. Ali sam bjesnio u sebi i kada sam izaao napolje nazvao sam
Mina.
 MODA SE NEKAD PREDSTAVLJAM kao jaka osoba. Ne znam. Bilo je nekih stvari
sa mnom u samom poetku. Moj otac se brzo upali, kao medvjed, kad popije i svi se u porodici
uplae i pobjegnu odatle. Ja sam iao na njega kao mukarac na mukarca i vritao ponavljajui:
Ti mora prestati s piem, i on bi tada stvarno poludio! Doavola, ovo je moja kua. I ja
mogu raditi ono to ja elim. I tebe u izbaciti van! I tada bi nastajao pravi haos. Tutnjalo je po
cijelom stanu. Nismo se nikada tukli. On je imao veliko srce. I za mene bi dao ivot. Iskreno
vam govorim, uvijek sam bio spreman na borbu. Bio sam spreman na sve, ponekad sam svhatao
da je i bezvrijedno. To bi samo vodilo jo veem bijesu i sukobu. S tim to mi ne bismo nikada
ili korak naprijed ve suprotno. Iao sam na to. Uzeo sam tu slobodu, ne da bih pred porodicom
bio najhrabriji. Zaista ne. Kaem vam zapravo kako je. Oduvijek sam imao tu spremnost. Uvijek
korak naprijed. Nisam bjeao i to nije bilo samo u situacijama kao s ocem. Tako je bilo svuda.
Cijelo moje djetinjstvo bilo je puno ljudi koji bi brzo planuli: mama, sestra, momci, okolo vani u
dvoritu, i od tog vremena sam uvijek bio spreman: ta se deava? Ko se eli svaati? Tijelo je
uvijek bilo spremno na borbu. To je bio put koji sam ja odabrao. Ostali u porodici su uzeli na
sebe druge uloge. Sa Sanelom se ilo njeno. Uvijek sam bio onaj koji se bori. Ako me neko
elio zajebati, zajebavao sam i ja njega. To je bio moj nain da preivim i nisam se vezao za te
stvari. Ja kaem ono to je istina i nema onog Ti si zaista dobar, ti si zaista fin, ali... Stvar je
bila jasna i ilo se pravo: Doavola, uozbilji se! Kasnije sam oekivao posljedice. Tako je to
bilo. To je bilo moje djetinjstvo i naravno da sam se jako izmijenio dok sam doao do Barcelone.
Sreo sam Helenu, dobili smo djecu i ja sam se znatno smirio ili bolje reeno Budi ljubazan i
proi e glatko, neto u tom smislu. Ali veina toga se jo nalazi u meni. Tih dana u klubu kada
su me zezali, vrsto stegnem pesnice i ekam. Bilo je to rano ljeto 2010. I trebalo je da se igra
Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Africi. To je vrijeme kad je Barcu napustio Joan Laporta. Novi
predsjednik kluba se birao i takvi dogaaji su stvarali turbolenciju.

258 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Sandro i. Rosell Ljudi su bili nesigurni. Izabran
je momak s imenom je bio potpredsjednik kluba do 2005. godine i Laportin prijatelj. Ali neto se
desilo. Sada su bili neprijatelji. I naravno ljudi su se uznemirili. Da li e Rosell raistiti s
cijelom starom grupom? To niko sa sigurnou nije znao. Sportski direktor Txiki Begiristain je
otiao prije nego to ga je Rosell mogao najuriti, i ja sam razmiljao o sebi to se podrazumijeva:
ta sve ovo znai i kako e se na mene gledati u novoj situaciji? Laporta me kupio za rekordnu
sumu novca. I to nije bilo nerazumno razmiljanje. Svakako da bi Rosell pjenio dokazujui da
sam upravo ja idiotska investicija. Mnoge novine su pisale da je Rosellov prvi zadatak da me
proda. Novinari nisu imali pojma ta se desilo izmeu mene i Guardiole, na neki nain ni ja
nisam nita znao. Ali oni su shvatili da je negdje bila greka, iskreno reeno ovjek ne treba biti
fudbalski ekspert da bi to razumio. Spustio sam glavu i nisam reagovao kao nekada na terenu.
Guardiola me je branio, sjeam se da je Mino nazvao tog novog predsjednika. On je ispriao ta
je Guardiola rekao na tome sastanku. ta, doavola, misli taj momak, rekao je on. eli li on
to da se otarasi Zlatana? Ne, ne, odgovorio je Rosell. Guardiola vjeruje u njega. Ali zato
je rekao tako? Rosell nije znao odgovoriti. On je bio novi i niko nita nije znao. Situacija nije
bila sigurna. Mi smo osvojili ligu i bili su godinji odmori. Jako davno sam bio na odmoru i sad
mi je bio potreban. Morao sam nestati na neko vrijeme. S Helenom sam otiao na putovanje: Los
Angeles, Vegas, svuda. U to vrijeme igralo se i Svjetsko prvenstvo. Skoro da ga nisam ni gledao.
Bio sam razoaran. vedska nije bila na prvenstvu, i iskreno vam kaem nisam mislio na fudbal.
Pokuao sam potisnuti iz glave sve to smee koje se deavalo oko Barce. Ali to nije dugo trajalo
kao to se moe i pretpostaviti. Dani su se odbrojavali. Uskoro sam se trebao vratiti, a nisam se
 elio vratiti svim tim pitanjima. ta e se desiti? ta u ja radti? To je tako odzvanjalo u meni i,
naravno, shvatio sam da postoji samo jedno jasno rjeenje. U glavi sam ve mogao vidjeti tu
prodaju. Ali nisam htio odbaciti svoje snove tako lako. Nikada u ivotu. Donio sam odluku da se
istroim kao ivotinja na treninzima i da budem bolji nego ikada... Nikom neu dozvoliti da me
slomi. Dokazat u svima. Ali ta vi mislite ta se desilo? Nisam ni stigao dokazati neto. Nisam
ak na sebe stigao navui kopake kada me je Guardiola pozvao na razgovor. Mislim daje bio
devetnaesti

MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN 259 juli. Veina njih nije se ni vratila sa Svjetskog
prvenstva. Bilo je prilino mirno oko nas i Pep je zapoeo mali razgovor. On je imao jasan
posao. Bio je nervozan i nesiguran. elio je biti prijatan zbog ishoda situacije i poeo je. Kako
vam je bilo na godinjem odmoru? Dobro, dobro. I kako se osjea pred novu sezonu?
Naravno, dobro, osjeam se izazovno i dat u sve od sebe. Ti... Da. Mora se pripremiti
na to da e sjediti na klupi, kazao je i kao to sam rekao bio je to prvi dan. Predsezona jo nije
zapoela. Guardiola me nije nijednom vidio u igri ni jednu minutu. Rijei se nisu mogle
drugaije protumaiti, bio je to njegov lini napad na mene. Okej, odgovorio sam.
Razumijem vas. I kao to zna kupili smo Davida Villu iz Valencije. David Villa je estok
momak i zaista nema prie o tome. On je zvijezda panske reprezentacije koja je na putu da
dobije Svjetsko prvenstvo, ali bez obzira, on je igra sa strane. Ja sam igrao u sredini. On s tim
nije ima nita. I ima li ta lino rei na ovo?, nastavio je on. Nita, mislio sam u poetku,
nita vie od onog estitam. Onda mi je sinulo: Zato da ne testiram Guardiolu? Zato da ne
provjerim, da li stvarno ovo ima veze s fudbalom ili samo idu ka tome da me istjeraju iz tima?
ta ja imam rei u vezi s tim, zapoeo sam. Da? Da, to da u raditi vie i napornije. Bit u
toliki idiot da u vam dokazati da sam zasluio mjesto u klubu. Ja u vam dokazati da sam
dovoljno dobar, iskreno, jedva da sam vjerovao da je to istina. Nikada ranije nisam povlaivao
treneru kao sada. Moja filozofija je bila pusti nek moja igra pria. Zaista je bilo smijeno ii
okolo i priati da e dati sve od sebe. Ti si plaen da da sve od sebe. Ali ovo je bio moj nain
da pokuani uiniti sve da me razumije. Ja sam elio uti ta e on odgovoriti. Ako bi kazao:
Vidjet emo ako ti nae mjesto, to bi znailo samo jedno. Ali sada me samo gledao. To i ja
znam. Ali kako emo dalje? upita on. Ba tako, nastavio sam ja. Dat u sve od sebe ako vi
mislite da je to

260 J A SAM ZLATAN / MOJA PRIA dovoljno od mene, igrat u na poziciji koju vi
elite, nazad, naprijed, ili ispod Messija. Bilo gdje. Ti odluuje. Ja to znam. Ali kako emo
dalje? Izgovarao je jednu jedinu reenicu cijelo vrijeme, ak nijednom nije govorio
razumljivim jezikom. On nije bio obdaren za tako neto. Ipak i nema potrebe za time. Razumio
sam. Ovdje se nije radilo o tome da li sam plasiran ili ne. Ovo je bila lina stvar i umjesto da se
kae jasno da igru ne vidi sa mnom kao voom napada, on je to zamotavo u glupo pitanje.
Kako emo ii dalje? Ja u raditi to i drugi, igrat u za Messija? Ja to znam, kako emo ii
dalje? Ovo je zaista bilo smijeno. Ja sam pretpostavljao da je on elio da ja planem na kraju i
kaem: Ja ovo ne prihvaam. Ja naputam klub! Da bi on sutradan izjavio: Zlatan je elio sam da
ode, ovo nije bila moja odluka. Moda sam ja i divljak, im esto idem na konfrontacije. Ali ja
znam i to da se moram kontrolisati. Tim da sam kaem da sam za prodaju, ne bih nita dobio.
Zahvalio sam se mirno na razgovoru i izaao. Naravno bio sam bijesan. Kljuao sam. Ali
sastanak je bio i veoma znaajan: on me nee pustiti da igram ako ne nauim da letim kroz zrak,
i pitanje je da li zaista mogu ii na treninge svaki dan i imati tog momka ispred sebe. Sumnjao
 sam u to. Moda bi trebalo da mijenjam taktiku. Razmiljao sam o tome. Razmiljao sam cijelo
vrijeme kako da pobijedim, da treniram i pored svega. Otili smo na put za Junu Koreju i Kinu.
Bili su to treninzi prije poetka sezone i tu sam dobio priliku da igram nekoliko utakmica. Ali to
nije znailo nita. Oni najvaniji igrai jo se nisu vratili sa Svjetskog prvenstva. Ja sam bio jo
uvijek crna ovca, a Guardiola se drao podalje od mene. Ako je elio neto, onda je slao druge
da govore sa mnom, mediji su naprosto poludjeli. To se deavalo cijelo ljeto: ta e se desiti sa
Zlatanom? Da li e se prodati? Ostaje li on? Bili su na meni stalno, uvijek, a tako i na Guardioli.
On je dobijao ista pitanja, i kako mislite da je on odgovarao? Pravo i jasno: Ja ne volim Zlatana i
elim ga ukloniti! Ne direktno. Osjeao se nelagodno i govorio je gluposti. Zlatan sam odluuje
o svojoj budunosti. Od tog sranja poelo je u meni da kuca. Bio sam odbaen i ljut. elio sam
uiniti neto eksplozivno. Neto je poelo kljuati u meni. Shvatio sam: stvar je krenula prema
novoj fazi. To vie nije bio samo rat nas dvojice. Borba na transfer tritu je bila poela i tu igru
sam volio, na mojoj strani sam imao

MOJA PRIA /JA MM ZLATAN 261 najboljeg ovjeka za to, Mina. On i ja smo
razgovarali djelo vrijeme i odluili da igramo vrsto i hrabro. Guardiola drugo nita nije ni
zasluio. U Junoj Koreji sam ima sastanak s Josefom Marijom Bartomeom, novim
potpresjednikom kluba. Sjedili smo u hotelu i razgovarali. Momak je bio jasan. Zlatane, ako
ima bilo kakvu ponudu, moemo to da razmotrimo, rekao je. Ja ne idem nigdje, odgovorio
sam. Ja sam igra Barcelone. I ostajem u Barci. Josef Maria Bartameo je izgledao iznenaeno.
Ali kako emo rijeiti ovo? Ja imam ideju?, odgovorio sam. Ima li? Mogli biste nazvati
Real Madrid? Ako ve moram napustim Barcu onda elim da to bude Real. Bilo bi dobro da
budem prodan njima. Josef Maria Bartameo je bio prestravljen. Ti se ali, rekao je. Bio sam
mrtav ozbiljan. Vi imate problem, nastavio sam. Vi imate trenera, a on nije ovjek jer se ne
usuuje jasno i isto rei da me ne eli ovdje. Ja elim ostati. I jedini klub koji elim je Real,
samo toliko da znate. Izaao sam iz sobe. Znao sam da se od tog trenutka moglo desiti sve.
Rekao sam Real. Ali naravno to je bio taktiki potez, provokacija strateki lijepa. U stvarnosti
smo imali dogovore s Mancester Cityjem i Milanom. Naravno osjetio sam sva ta nemogua
deavanja u Cityju i sav novac koji je doao iz grupe Ujedinjenih Arapskih Emirata kad su ih oni
preuzeli. I za koju godinu City e biti veliki klub. Meni je bila dvadeset deveta godina. I nisam
imao vremena za dugorone planove. I novac nije igrao neku ulogu u mom ivotu. elio sam ii
u klub koji je sad dobar i nijedan u Evropi nije imao takvu historiju kao Milan. Traimo
Milan, rekao sam. Sad kad razmislim o svemu tome, sve je zvualo nevjerovatno. Guardiola
me pozvao da sjedim na klupi, igrali smo zaista teku utakmicu: uznemirili smo Guardiolu i
cijelu upravu. To je, naravno, bilo u planu. Momci kao da su imali problema s psihom kad su
eljeli tako jeftino da prou. A to ce nam samo pomoi da dobijemo dobar ugovor! Imali smo
sastanak sa Sandmm Rosellom, novim direktorom, i jasno se vidjelo daje on sjedio u zamku van
svijeta i zbivanja u njemu.

262 JA SAM ZLATAN I MOJA PRIA On nije shvatio koji je problem izmeu mene i
Guardiole. Znao je da je situacija neizdriva i da je bio prisiljen prodati me za bilo koju cijenu,
ako nije elio da ostane bez trenera. Trenera, poslije toliko uspjeha koje je postigao s klubom,
morao je zadrati. Rosell nije imao izbora. Bez obzira da li me je volio ili ne, morao me se
osloboditi. ao mi je zbog svega ovoga, rekao je, ali situacija je takva kakva je. I ima li neki
poseban klub gdje bi ti elio ii? Mino i ja smo izveli istu stvar kao s Bartomeom. Da, rekao
sam. Postoji jedan. Dobro, dobro, Sandro Rosell se sav ozario. Koji klub? Real Madrid.
 On je poblijedio. Da se oslobodi Barcine zvijezde i da je da Realu isto je kao veleizdaja. To je
nemogue, rekao je, Sve samo to ne! Sav se tresao i obojica, Mino i ja, smo osjetili: Sada mi
igramo nau igru, i nastavio sam mirno. Ali ti si me pitao, ja sam odgovorio, i sad rado
ponavljam jo jednom: Real Madrid je jedini klub na koji mislim sada. Ja volim Mourinha. Ali
vi morate lino nazvati Real i prenijeti im ovaj razgovor. Je li to okej? Nije bilo okej. Nita ne
bi bilo manje u redu na svijetu kao ovo i mi smo to znali, Sandra Rosella je hvatala panika. Klub
me kupio za sedamdeset miliona. Momak je bio pod pritiskom da vrati novac, ali ako bi me
prodao Realu koji je bio Mourinhov novi klub, onda bi Rosella navijai osudili na smrt. Nije mu
bilo lako, skoro nemogue. Nije me mogao zadraiti zbog trenera, niti je mogao da me proda
smrtnom neprijatelju. Momak je izgubio inicijativu a mi smo nastavili vrsto. Ali mislim da e
ii glatko. Maurinho je lino rekao da me eli. Kao da nismo nita znali. Trali smo tom
linijom. Ne, rekao je. Ali Real je jedini tim o kom mi razmiljamo. Izali smo van i
osmjehivali se. Mi smo rekli Real. Ali smo imali dogovor s Milanom. Ako Rosell bude oajan,
nee biti dobro za Barcu, ali e biti dobro za Milan. Naa ideja na due staze je bila, to je vie
Rosell bio okiran prodajom Realu, Milan bi me kupio jeftinije. Bila je to igra koja se vodila na
vie nivoa, jedna izvana druga iza scene. Ali i sat je otkucavao. Transferni prozor se zatvarao
trideset prvog augusta, a dvadeset estog smo trebali odigrati

MOJA PRIA/JA SAM ZLATAN 263 prijateljsku utakmicu upravo protiv Milana na
Camp Nuo stadionu. Nita nije bilo uraeno a dogaaj je ve bio u medijima. Bilo je pekulacija
svuda i Galliani, Milanov potpredsjednik, sveano je izjavio da ne naputa Barcelonu bez
Ibrahimovia. Na stadionu su navijai mahali transparentima: Ostani, Ibra. Bilo je njih koji su
bili fokusirani na mene. Ali vie na Ronaldinha, to je bila njegova utakmica. Ronaldinho je bio
bog u Barceloni. On je igrao za Milan, ali je bio i u Barci gdje je bio dvije godine uzastopno
izabran za najboljeg igraa svijeta. Prije utakmice su prikazivani njegovi najbolji potezi na
velikom ekranu na stadionu. On je trebao trati poasni krug. Ali taj momak radi... sve to eli.
Sjedili smo u svlaionici i ekali da istrimo van. Bilo je udno. Vani se ulo uzvikivanje
gledalaca. Guardiola nije gledao u mene to se podrazumijevalo i pitao sam se: Je li ovo moja
posljednja utakmica s timom? ta e se dalje deavati? Pojma nisam imao. Onda se sve zaorilo.
Ronaldinho se pojavio na vratima, on je imao karizmu. Bio je jedan od najveih. I svi su gledali
u njega. Ibra, proderao se i zacerekao. Da, odgovorio sam. Jesi li spakovao kofere? Ja sam
ovdje da bih te sa sobom odveo u Milano!, nastavio je i onda su se svi nasmijali kao to je
tipino za Ronaldinha, ali ljudi su gledali u mene. Naravno svi su bili sumnjiavi. Niko nita nije
uo o tome ranije, ali je bilo nagaanja. Sad su im se poele paliti lampice. Bio sam u igri od
samog poetka. Ova utakmica nije imala neki znaaj a i neposredno prije utakmice nastavili smo
ja i Ronaldinho kao klovnovi. Kao lude? Nae nasmijane slike sa stadiona prikazane su kasnije
svuda. Ali najtee je ipak bilo u drugom poluvremenu. Sva velika imena: Pirio, Gatusso, Nesta,
Ambrosini su vrisnuli na mene: Ti mora nama doi, Ibra! Mi te trebamo! Milanu nije ba ilo
dobro u posljednje vrijeme. Inter je dominirao talijanskom ligom. I naravno svi su iz Milana
eznuli, to se razumije, za nekim novim vremenom, i sada znam da su mnogi od igraa,
posebno Gattuso, vrili pritisak na upravu kluba: Za ime Boga kupite Ibru! Mi zaista elimo
pobjedu tima. Ali nije sve bilo ba tako jednostavno. Milan nije imao toliko novaca kao nekada.
Sandro Rosell je bio oajniku bitku da za mene izvue to vie. Traio je pedeset, etrdeset
miliona eura. Ali Mino je nastavio vrsto s igrom. Vi neete dobiti ba nita. Ibra e u Real. Mi
ne elimo sad Milan."
 264 J A SAM ZLATAN / MOJA PRIA A trideset? Sat je otkucavao a Rosell je svaki
put iao nanie s cijenom. Osjealo se da se neto deava, Galliani je doao u posjetu Heleni i
meni u nau kuu u planini. Galliani je izgledao kao pravi diza tegova i stari prijatelj s
Berlusconijem. Pravi je avo za pregovore. Radio sam s njim i ranije, bilo je to u vremenu kad
sam ostavljao Juventus i tada mi je rekao: Nudim ti ovo ili nita. Juventus je bio u krizi, a on
je bio superioran. Sada je situacija bila obrnuta. Bio je pod pritiskom. Nije mogao otii kui bez
mene, ne poslije onog obeanja pred igraima i gledaocima. S tim to smo i mi njemu
pokuavali pomoi. I vi ste vidjeli kako ide cijena prelaska, ubjeivao nas je. Izgleda kao da me
dobija na rasprodaji. Ovo su moji uslovi, kazao sam mu. Prihvaa li ih ili nita, i gledao
sam kako se znoji i razmilja. To nije bio lo uslov s moje strane. Okej, rekao je. Okej.
Rukovah smo se i poslije toga su nastali pregovori o mojoj cijeni. To je bio dogovor klubova i
mene ba nije bilo briga, da zaista. Bila je prava drama i vie stvari je bilo u igri. Vrijeme. Sat je
otkucavao. Briga prodavaa druga. injenica da me trener nije mogao podnositi trea. Svaki sat
koji je proticao Sandro RoseU je bivao sve nervozniji, a moja cijena je ila sve nie i nie. I na
kraju prodan sam za dvadeset miliona eura. Dvadeset miliona! Samo zahvaljujui jednoj jedinoj
osobi moja cijena je pala za pedeset miliona. Zbog Guardiolinog problema klub je bio prisiljen
da uini ovaj za sada najgori posao, nije bilo mudro, to sam kazao i Sandru Rosellu. Ne zato to
mi vie nije trebao. On je to znao. Vjerovatno je leao budan i psujui. Mislim na ovo: dao sam
dvadeset i dva gola i pet asistencija u toku sezone u Barceloni. I bez obzira na to prodan sam
sedamdeset posto nie nego sam vrijedio. ija je to bila greka? Sandro Rosell je znao puno,
sjeam se kad smo svi tu stajali, on, Mino, ja, Galliani, moj advokat i Josef Maria Bortomelo u
kancelariji stadiona Camp Nou. Ispred nas je leao ugovor. Ostalo je jo samo da se potpie i da
se kae hvala i dovienja. elim da i vi znate, zapoeo je Rosell. DA? "Upravo sam
ugovorio najgori posao u svom ivotu, nastavio je. Ja sam te rasprodao, Ibra Vidi i sam da
loe rukovodstvo zna da kota. Jedno znam da nismo postupili dobro, rekao je i potpisao.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 265 Bio je moj red da kaem i potpiem. Drao sam
olovku i osjetio sam da me svi gledaju. Bila je to situacija kad se mora neto rei. Moda je
trebalo da utim, ali sam elio lino rei nekoliko rijei. Imam poruku za Guardiolu, poeo
sam i svi su odjednom postali nervozni. ta se sada dogaa? Hoe li biti svae? Zar momak ne
moe samo potpisati? Zar morate? Da. Ja elim da mu prenesete samo ovo, i rekao ono to
su trebali njemu prenijeti. U sobi su svi pomislili, primijetio sam po njima, mora li on sad
iznositi te dogaaje. Ali vjerujte mi, osjetio sam da to moram rei. Neto se desilo tog momenta
u mojoj glavi. Dobio sam motivaciju. Sama pomisao na to me tjera da planem, to je istina. Kada
sam stavio svoj potpis na papir i rekao tih nekoliko rijei, bio sam ponovo ona ista osoba od
ranije. Kao da sam se probudio iz nekog loeg sna, i prvi put poslije dueg vremena poelio
ponovo igrati fudbal. Nestale su sve one misli i uao sam u period kada sam se smijao iz istog
zadovoljstva. Ili bolje reeno igrao sam iz istog zadovoljstava i istog bijesa, zadovoljan to
sam napustio Barcu, i bijesan to mi je jedan ovjek upropastio snove. To je bilo kao da sam se
oslobodio neega tekog i mogao sam jasno vidjeti cijeli dogaaj iz daljine. Kada sam bio u
sreditu tog deavanja, pokuao sam da sam sebe oraspoloim. Ma nije bilo toliko opasno, bit u
ja onaj isti, dokazat u im. Drao sam se toga cijelo vrijeme. Ali inae sad kad je sve to prolo,
bilo je zaista teko. Da bilo je zaista, zaista teko. Ta osoba to je mi je trebala znaiti puno kao
fudbaleru, zaustavila me je i to je bilo neto najgore kroz to sam proao. Bio sam pod jakim
pritiskom i u takvim situacijama najvie treba svoga trenera. Ali ta sam ja imao? Imao sam
momka koji me je izbjegavao. Momka koji me je tretirao kao da ne postojim. Trebao sam biti
 jedna od zvijezda. Ali u stvarnosti samo sam etao tamo dolje i osjetio se nepoeljnim.
Doavola, imao sam Mourinha i Capella, njih dvojicu najdisciplinovanijih trenera u svijetu i
nikada nisam imao nekakvih problema s njima. Onda je doao taj Guariola... bjesnim kad se
toga sjetim i nikad neu zaboraviti ta sam rekao Minu: On je zabrljao sve? Zlatan? Da.
Snovi se mogu ostvarati, i bit ete sretni?

266 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA Da. Ali snovi se mogu ispuniti, ali i biti
mrtvi, bilo je tano, osjetio sam odmah. Jedan san je imao i jedno i drugo: ispunjen i sruen u
Barci, nastavio sam silaziti stepenicama ka moru prema novinarima koji su me ekali. Tada sam
odluio da tog ovjeka ne oslovim njegovom pravim imenom. Trebao mije neki drugi naziv,
sjetio sam se svih onih runih rijei koje je rekao pred navijaima. I dok sam stajao ispred
stadiona Camp Nou doao sam na ideju. Filozof! Nazvao sam ga Filozofom! Pitajte Filozofa u
emu je bio problem, rekao sam to tako ponosno i tako bijesno.

PANJA JB BESMISLENA, podsjetio sam se kad je Maxi pitao, tanije, postavio je dva
pitanja. Prvo je bilo simpatino. Pitao je: Tata, zato te svi gledaju?, a ja sam pokuao da
objasnim kako jeste: Tata igra fudbal. Ljudi me gledaju na televiziji i smatraju da sam dobar.
Poslije toga sam bio ponosan: tata nije uope lo! Onda se sve promijenilo. To nam je ispriala
naa dadilja. Maxi je pitao zato svi gledaju njegovog tatu, naravno tako je on doivio to to se
deavalo tih dana, a najgore je dolo kad je stigao sa mnom u Milano: Ne volim kada me ljudi
gledaju tako. Osjetljiv sam na te stvari. Zar i on treba da se osjea drugaijim? Mrzim kad se
djeca osjeaju obiljeenim, naroito to mi se tada vraaju slike iz mog djetinjstva: Zlatan ne
pripada ovdje. On je onakav. On je svakakav. Sve to jo ui negdje u meni, zato sam pokuavao
biti to vie s Maxijem i Vincentom tih dana. Oni su divni divlji djeaci. Ali nije bilo uvijek
lako. Izbilo je ponovo pravo ludilo. Kad sam zavrio s novinarima, tu ispred Camp Noua, odmah
sam otiao kui gdje je ekala Helena. Ona nije raunala s tim da se seli tako brzo, i mislim da bi
radije ostala. Ipak je znala bolje nego iko: ako ne uivam na fudbalskom terenu, postanem kao
uveo cvijet i to se negativno odrazi na porodicu. Tada sam rekao Gallianiju: Hou da idem za
Milano sa svima, Helenom, djeacima, naim psom i Minom. Galliani je samo klimnuo glavom,
si, si. Samo vi doite, cijelo drutvo! Oigledno je pripremio neto dobro i tako smo se ukrcali u
jedan od privatnih aviona kluba i napustili Barcelonu. Sjeam se kad smo se spustili na Linate u
Milanu. Izgledalo je kao da ekaju Obamu. Ispred nas je stajalo osam poredanih Audija i prostrt
crveni tepih na koji sam kroio s Vincentom u naruju. Nekoliko minuta sam razgovarao s
izabranim novinarima, momcima iz Milan Channela i Skyja, dok je na drugoj strani ograde
stajalo stotine lanova i vikalo. Veliko je to. Osjealo se u zraku. Klub je dugo ovo ekao. Prije
pet godina, ono kad je Berlusconi rezervisao sto u restoranu Gianinno za nas, mislio sam da je
sve gotovo i uradio sve mogue pripreme; izmeu ostalog napravio sam promjene na svojoj
internet stranici, jednu interesantnu stvar da sve prvo bude crno, a onda postepeno posvijetli iz
sredine a zvui bum, bum.

245 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA zanimljiv zvuni efekt, neku sekundu prije nego
to e se pojaviti moje ime, Ibrahimovi, a sve to uz igru svjetla i zvuka i uz rijei Konano
na. Bilo je teko i radilo se oprezno jer je postalo jasno da niko nije zapravo spreman na juri.
Sajt mi se skroz sruio. Samo se ugasio sam od sebe, a sjeam se kad sam proao pored ograde
na aerodromu gdje su fanovi uzvikivali moje ime Ibra, Ibra. Sjeam se i kad sam sjeo u jedan
od onih Audija i kako smo se provozali gradom. Bio je haos, kunem se. Zlatan je stigao! Auti i
 motori su ili za nama s TV kamerama, a naravno od svega toga sam se osjeao dobro. Adrenalin
mi je rastao u krvi i shvatio sam u kakvoj crnoj rupi sam ivio u Barci. Kao da sam bio
zatvorenik koji je sad doekan s fetom na ulicama i osjeao sam da je cijeli Milano mene ekao
i traio od mene da preuzmem odgovornost. Oekivali su da ih dovedem do trofeja ponovo, a
iskreno to sam elio i ja, i svialo mi se to sve. Ulica ispred hotela Boscolo, gdje smo trebali
odsjesti bila je blokirana. Okolo su stajali graani Milana i mahali nam pozdravljajui, a unutra
u hotelu je stajalo poredano osoblje i doekalo nas je srdano. U Italiji su fudbaleri kao bogovi.
Nismo dobili veliku svitu, to smo odmah primijetili, ali je sve drugo bilo organizovano. Klub je
imao snagu i tradicije i iskreno osjeao sam nervozu u cijelom tijelu. Htio sam da zaigram
fudbal. Istog dana je Milano imao prvu utakmicu u sezoni u Seriji A, protiv momadi Lecce pa
sam zamolio Gallianija da i ja igram. Nije mi dozvolio. Moji papiri jo nisu bili gotovi. Svejedno
sam bio na stadionu jer su me predstavili na poluvremenu. Taj osjeaj neu nikada zaboraviti
Nisam htio ii u svlaionicu i nisam htio da mijenjam njihov naboj. U blizini je bila jedna soba
gdje sam ekao s Gallianijem, Berlusconijem i drugim visokim zvaninicima. Podsjea me na
jednog igraa kog smo imali, rekao je Berlusconi. Pretpostavljao sam, naravno, na koga misli,
ali sam ipak bio utiv: Na koga? "Na momka koji je znao srediti situaciju na svoju ruku.
Mislio je na Van Bastena, naravno, a onda mi je poelio dobrodolicu u klub Ovo je velika
ast, rekao je a onda smo zajedno izali na tribine. Sjedio sam dva mjesta dalje od njega, zbog
nekih politikih razloga. Uvijek se neto dogada oko tog ovjeka. Tada je bilo prilino mirno, u
svakom sluaju ako se ne uzme u obzir ono to se desilo kasnije. Poslije dva mjeseca nastao je
itav

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 269 cirkus oko njega i kruile su glasine o nekim
mladim djevojkama i suenjima. Ali tog dana sjedio je sa mnom i izgledao jako smiren i
zadovoljan, a ja sam osjeao dobre vibracije meu nama. Publika je uzvikivala moje ime i ja
sam siao na travnati teren gdje su mi bili prostrli crveni tepih i postavili malu scenu. Uinilo mi
se kao da sam dugo ekao sa strane da to postave. Na stadionu je vrilo od uzbuenja. San iro je
bio popunjen do zadnjeg mjesta, iako je bio august i sezona godinjih odmora. Onda sam
sveano zakoraio. Odjekivalo je oko mene, a ja sam se osjeao ponovo kao mali djeak. Nije
bilo davno kad sam ovako stajao na Camp Nou u istoj situaciji, pa sam koraao naprijed uz
pljesak i oduevljenje publike. Uz crveni tepih stajalo je puno djece i sve sam ih pozdravio s
give me five, a onda zakoraio na scenu. Sada emo pobijediti sve, rekao sam na talijanskom i
nastalo je jo vee oduevljenje i vrisak. Stadion se tresao kad sam primio dres kluba, na kojem
je stajalo Ibrahimovi, ali bez broja. Jo ga nisam imao. Mogao sam birati izmeu nekoliko
ponuenih, ali ni jedan nije. bio dobar, osim moda jedanaest, koji je trenutno imao Klaas-Jan
Huntelaar. Huntelaar je bio stavljen na spisak za transfere, ali poto jo nije bio prodan, morao
sam da ekam. U svakom sluaju mogao sam poeti. Imao sam pred sobom cilj da dovedemo
Milano do prvog Scudetta poslije punih sedam godina. Trebalo je da zaponem jedno novo,
veliko vrijeme Milana, to sam i obeao. I ja i Helena smo dobili tjelohranitelje, na ta e mnogi
pomisliti: Kakav je to luksuz? To nije nikakav luksuz jer u Italiji vlada potpuna histerija oko
fudbalskih zvijezda, to je ujedno i veliki pritisak i iskreno, desio se jedan broj stranih
dogaaja, a ne samo poar ispred naih vrata u Torinu. Kad sam igrao u Interu i kad sam trebao
igrati utakmicu na San Siru, dola mi je Sanela u posjetu. Ona i Helena su se dovezle tamo u
naem novom, velikom Merceesu. Ispred stadiona je vladao haos i krkljanac s automobilima.
Helena je milila naprijed u limuzini i tako su svi mogli da je vide i prepoznaju ko ie. Tada je
neki momak proiao pored nje na svojoj vespi i zakaio retrovizor. Helena nije shvatila je li bilo
 namjerno ili nije, mislila ie: Ah, ta radi ovaj? Otvorila je prozor da namjesti ogledalo kad je
primijetila drugog momka s kacigom na glavi kako zuri u nju. Tek tada je shvatila da nisu ista
posla, da je neto sumnjivo. Pokuala je da zatvori prozor, ali nije ilo jer se ios nije snalazila s
novim autom i masom komandnih dugmeta u njemu. Nije stigla zatvoriti prozor na vrijeme pa je
momak priletio i udario je ravno u lice.

270 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA Nastala je tua i Mercedes je udario u auto ispred
dok je manijak pokuavao izvui Helenu napolje kroz onaj otvoreni prozor. Sreom Sanela je
bila tu, pa je uhvatila Helenu i vrsto je drala. Potpuno luda situacija, borba za ivot i smrt, tako
im se inilo dok na kraju nije Sanela uspjela da iupa Helenu od manijaka i vrati natrag u auto.
Tad se iznenada i Helena dozvala i utnula idiota ravno u glavu iz nemogue pozicije, a imala je
otprilike jedanaest centimetara visoke tikle. Mora da ga je jako boljelo jer je idiot pobjegao.
Ljudi su se poeli skupljati oko kola. Bio je potpuni haos, a Helena modra. Moglo se desiti i
gore. Deavale su se i gore stvari, naalost. To je istina. Bila nam je potrebna zatita, bilo kako
bilo, moj tjelohranitelj, jedan prijatan i dobar momak me odvezao ve prvog dana na Milanello,
gdje smo trenirali. Trebalo je da uradim neke obine medicinske nalaze. Milanello je udaljen
skoro sat od Milana a kraj ulaza su nas ekali navijai, mi se, naravno, nismo zaustavljali, samo
smo proli. Osjeao sam teinu tradicija u Milanu i pozdravljao sve legende redom, Zambrotta,
Nesta, Ambrosinija, Gattusa, Pirla, Abbiatija, Seedorfa, Inzaghija i mladog Brazilca, Patoa, kao i
trenera Allegrija, koji je upravo bio stigao iz Cagliarija i nije ba imao mnogo iskustva, ali se
inio dobar. Ponekad, ako si novi, bude puno ispitivan. Nastaje borba oko tvog statusa kao:
Misli da si ovdje zvijezda? Primijetio sam da sam ovdje odmah bio uvaavan, ustvari, moda
ovo nisam trebao ja rei. Ipak neki igrai su mi rekli kasnije: Podigli smo se za dvadeset posto
kad si ti doao. Izvukao si nas iz sjene. Klub nije bio ni prosjean u ligi vie godina, a niti
najbolji u gradu. Inter je dominirao od kad sam ja igrao tamo, jo od 2006, uz ispravno vodstvo
Capella, koji je uvijek govorio: Treninzi su jednako vani kao i utakmice. To sam od njega ponio
sa sobom. Ne moe se trenirati blago a igrati agresivno. Mora se boriti u svakom momentu.
Inae, eto mene za tobom, i ja sam iao okolo i pokuavao da nadahnem i da se alim, a sve je to
bilo tako prirodno za mene na svim mjestima, osim u Barceloni. Na neki nain me sve ovo
podsjealo na moje prve godine u Interu. Vodi nas, vodi nas, inilo mi se da momci kau, pa sam
pomislio: Sad e se ponovo promijeniti odnos snaga. Na sve treninge sam iao maksimalno
naotren i ba kao prije Barcelone, vikao na ljude. Oivio sam ponovno i derao se. Zajebavao
sam one koji su gubili a neki su se pitali: ta se ovdje deava? Momci nisu bili ovako borbeni
itavu vjenost.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 271 Bio je jo jedan novi momak u ekipi. Zvao se
Robson de Souza. Zvali smo ga Robinho. Bio sam umijean u njegovu kupovinu. Galliani me
pitao za njega jo u Barceloni: ta misli o Robinhu? Moe li igrati s njim? Super igra,
samo ga ti dovedi. Ostalo emo srediti sami. Klub je platio osamnaest miliona eura za njega,
to je kau jeftino, a Galliani je dobio presti ak i za to. Uspio je kupiti i mene i Robinha po
snienoj cijeni, jer je malo ranije Manchester City bio spreman platiti vie nego duplo za
Robinha. Ipak je ova kupovina bila do kraja nesigurna. Robinho je bio jedno supertalentovano
dijete, moda malo zalutalo. U Brazilu je Pel bog, a devedesetih godina je upravljao
omladinskim klubom Santos, koji je ustvari klub iz kog je otpoeo karijeru, a koji je plivao u
problemima zadnjih godina. Ljudi su eznuli da on pronae novu superzvijezdu, jer su vjerovali
u njega. Novi Pel, novi Ronaldo, zvijezde kakve se ne raaju mnogo puta u jednom stoljeu.
 Ve na prvom treningu Pel je bio vidno iznenaen. Pria se da je ak zaustavio trening i priao
tom siromanom i mravom djeaku na terenu. Dolo mi je da zaplaem, rekao mu je.
Podsjea me na mene. Govorio je Robinhu, momku koji je sad odrastao i postao
superzvijezda koju su svi oekivali, u svakom sluaju u poetku. Kasnije je prodan Real
Madridu a onda u Manchester City, ali u zadnje vrijeme je imao negativan publicitet. Mnogo
toga se desilo oko njega. Zbliili smo se igrajui zajedno u Milanu. Obojica smo imali teko
odrastanje, pod tekim okolnostima, i ima dosta slinosti u naim ivotima. I jedan i drugi smo
bili na tapeti zbog naeg driblanja a ja sam oboavao njegovu tehniku. Ipak je ponekad izgledao
nefokusiran na terenu i previe se igrao i izvodio trikove na svojoj strani. esto sam ga
kritikovao zbog toga, kao i druge u ekipi a prije moje prve utakmice protiv Cesene, pucao sam
od energije, pa moete zamisliti taj urnebes oko moje linosti. Novine su pisale stranicu za
stranicom o tome ta sam znaio za svoj novi klub. Na elu smo bili ja, Pato i Ronaldinho i
zvualo je opasno. Robinho je poeo na klupi. Ipak je izgledalo beznadeno. Bio sam previe
napaljen slino kao u ono prvo vrijeme u Ajaxu. elio sam previe, a davao premalo i poslije
prvog poluvremena s Cesenom stajalo je 2:0 za njih. A mi smo se zvali Miln! Nije normalno i
bio sam ljut i skoro lud na terenu. Doavola, nita ne ide! A borio sam se kao ivotinja. Tek pri
kraju dobili smo kazneni udarac. Pazi sad! Moda smo mogli i da promijenimo rezultat? Ja sam
utirao. Priao sam i opalio... u stativu. Izgubili smo i ta mislite kako sam se osjeao? Trebao
sam da uradim

272 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA doping test poslije utakmice, pa sam uao u sobu
i skoro slomio neki sto, to je momka koji je uzimao testove skroz okiralo: Smiri se! Hajde,
samo se smiri! Sluaj, rekao sam. Ti mi nee govoriti ta da radim jer bi mogao da zavri
kao i ovaj sto! Nije to bilo lijepo, on je bio samo neduni doping kontrolor. Tako sam poeo u
Milanu i kad smo gubili, vidio sam sve crno i bio jako ljut. Tad me treba pustiti da lomim stvari
na miru. U meni je kljualo od srdbe i bio sam sretan kad su novine poele da piu kritike i
stavljaju najnie ocjene na moju igru. Zasluio sam to i samo sam stezao pesnice. Svejedno
nisam bio bolji ni u sljedeoj utakmici, a ni u onoj poslije, iako sam dao gol u susretu s Laziom.
Izgledalo je ak kao da emo pobijediti, meutim u zadnjim minutama primili smo gol. Tada
nisam imao doping kontrolu. Otiao sam direktno u svlaionicu gdje je stajala tabla iscrtana
skicama nae taktike koju je trener ispisao prije utakmice. Odvalio sam u nju svom snagom.
Tabla je poletjela kao projektil i okrznula jednog mog kolegu. Ne igraj se vatrom. Opasno je!,
reao sam i nastao je tajac u sobi, tano kao da su svi razumjeli ta sam mislio: trebali smo
pobijediti, nita drugo, a ne putati bespotrebne golove na kraju. Nismo vie smjeli tako
nastaviti. Poslije etiri odigrane utakmice imali smo samo pet poena, a Inter je stajao u samom
vrhu lige, i kao i obino, ja sam osjeao sav teret za vratom. Jo uvijek smo stanovali u hotelu
Boscolo i tek malo uveli rutinu u svakodnevicu. Helena koja se do tad drala po strani, dala je
svoj prvi intervju. Bio je za asopis Elle, itav cirkus oko toga. Svaka rije o nama stvarala je
rubrike. Mogao sam kazati reenicu potpuno bez smisla kao: Od kad sam sreo Helenu jedem
manje makarona i okruglica od mesa, a novine bi to prenijele kao ljubavnu izjavu. Osjeao sam
sve vie i vie kako se mijenjam. Ja, koji sam se palio na panju, poeo sam se bojati publiciteta.
Nisam vie volio da imam masu ljudi oko sebe i ivjeli smo povueno. Radije sam ostajao u
hotelu sve dok nam klub nije obezbijedio stan u centru. Naravno da je prijatno preseliti se u svoj
stan, ali ipak to nije bilo to, nisu bile nae stvari. Lijepo, ali ipak bezlino. Svako jutro me je
tjelohranitelj ekao dolje u foajeu, a onda vozio na Milanello gdje sam dorukovao prije treninga
a ruao poslije, a veoma esto je tu bilo i nekih PR-stvari, kao slikanje i to. Kao i obino, u Italiji
 nisam bio poesto * porodicom. ivjeli smo u hotelu prije utakmica u gostima, a bili skoro
zakljuani na Milanellu prije utakmica kod kue pa se sve to poelo osjeati.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 273 Puno sam propustio kod kue, Vincent je rastao i
sve vie priao. Bilo je stvarno ludo. Vincent i Maxi su se toliko seljakali da su teno govorili tri
jezika: vedski, talijanski i engleski. ivot nas je doveo u novu situaciju pa sam esto razmiljao:
ta u raditi kad zavrim fudbalsku karijeru a Helena pone svoju ponovo? Mogu rei da je
takvih razmiljanja bilo puno. Ponekad sam jedva ekao to vrijeme poslije fudbala, a nekad ga
nisam elio. Ali ipak nisam bio manje zagrijan zbog toga i uskoro sam se opustio na terenu.
Odluio sam rezultate u sedam, osam uzastopnih utakmica i ona stara ekstaza i histerija se
probudila ponovo. Ibra! Ibra! odjekivalo je svuda. Novine su radile montae sa slikama. Kao
ja a na meni cijeli tim, i kao ja nosim cijeli Milan na svojim ramenima. Tako se prialo. Bio sam
ei nego ikad. Ipak, jedno sam znao bolje nego veina drugih u istoj poziciji: jedan dan u
fudbalu moe biti kralj a ve drugog dana da ne vrijedi ni piljiva boba. Lagano korak po
korak pribliavala se najvanija utakmica u ligi te jeseni, derbi protiv Intera na San Siru. Bez
ikakve sumnje sam znao da e me ultra fanovi mrziti. Presija e biti jo vea a jo na sve to, bio
sam zakuhao s jednim momkom u klubu. Zvao se Oguchi Onyewu, Amerikanac, a velik kao
kua. Rekao sam jednom prijatelju: Neto ozbiljno e se desiti. Osjeam to.

GOVORILO SB DA JE ON bio jedan od najkorektnijih momaka. Oguchi Onyewu je

podsjeao na boksera teke kategorije. Imao je skoro dva metra i bio teak oko sto kilograma.
Iako se jo nije snalazio u timu, bio je ranije proglaen za najboljeg stranog igraa u belgijskoj
ligi i kao najbolji ameriki fudbaler. Ali nije mu ba ilo sa mnom. Imao je neto protiv mene.
Ja nisam kao drugi bekovi, rekao mi je. Okej, ba dobro, onda? Ja neu dozvoliti da me
dotue svojom priom. I jezikom koji nikad ne prestaje raditi. O emu ti pria? Da zna,
gledao sam te na utakmicama, ti priom ubija u pojam protivnike igrae, nastavio je, a to me
je pravo naljutilo. Ne samo zbog toga to sam bio umoran od bekova koji su samo htjeli
provocirati. Ja stvarno nisam taj koji pria. Ja grizem na utakmicama. Toliko sam se nasluao
sranja svih ovih godina, prokleti Ciganin, stvari o mojoj mami, i jo mnogo toga. A najgluplje od
svega je bilo: Vidimo se poslije utakmice! ta se tim eli rei? Hoemo li se moda na parkingu
obraunavati rukama? Tako smijeno. Sjeam se Giorgija Chiellinija, centralnog beka iz
Juventusa. Igrali smo zajedno, a kasnije, kada sam igrao za Inter, susreli smo se kao protivnici i
tada mi je cijelo vrijeme visio za vratom: Hajde da te sad vidim, nije vie kao prije, samo da
zna! Pokuavao me je isprovocirati, a onda me je i oborio s lea. Na kukaviki nain. Ne vidi
ga kada ti dolazi, i pao sam, boljelo je. Pravo me boljelo. Ali nisam nita rekao. U takvim
situacijama to ne radim. Tada ovako mislim: Vraam ti to u sljedeem duelu. Uletjet u mu tako
da se dugo nee moi podii, ne, ne, nisam ja taj koji pria. Ve obaram. Naletim na protivnika
kao bomba. Ali ovaj put nisam imao prilike, pa sam mu poslije posljednjeg zviduka priletio,
uhvatio za glavu i povukao kao neposlunog psa, a on se pravo uplaio. Vidio sam to na njemu.
Hoe da se svaa? Zato si se onda sada usrao, urlao sam i otrao u svlaionicu. Ne, ja
vraam tijelom a ne rijeima i to sam rekao i Oguchiu Onyewu.

MOJA PRIA / Jk SAM ZLATAN 275 Meutim, ovaj je samo nastavljao, i jednom kada
sam se proderao: Ovo nije nikakav prekraj!, htio me je uutkati prstom preko usana, kao:
Vidi, govori samo gluposti, i pomislio sam: Sada je stvarno dosta, ovo se ne moe trpjeti.
Pazi se, rekao sam. Ponovio je isti gest prstom preko usana a meni je dolo crno pred oima.
 Nita nisam rekao, ni jednu rije. Pokazat u ovom idiotu kako ja razgovaram u ovakvim
situacijama, i kada je sljedei put dobio loptu, zaletio sam se prema njemu s podignutim
kramponima, a to je prekraj najgore vrste. Ali on me je proitao. Vjeto je izbjegao moj start
bacajui se na stranu i obojica smo se nali na zemlji, odmah sam pomislio, doavola, promaaj.
Sljedei put mi nee izmai. Ali upravo kada sam se pridigao dobio sam udarac u rame, to ti nije
bio nimalo dobar potez, Oguchi Onyewu. Dobio je udarac glavom, i zatim je planulo. I uope ne
govorim o nekom malom obraunu. Htjeli smo rastrgati jedan drugog. Bio je to pravi brutalni
obraun izmeu dvojice momaka tekih preko devedeset kila, kotrljali smo se uokolo, udarali
koljenima, i naravno, cijeli tim je pritrao da nas razdvoji. A to nije bilo lako, ni najmanje. Bili
smo bijesni kao risovi, i to je tako, priznajem, kada si na terenu adrenalin ti mora biti visok, jer
ratuje. Ali ovo je bilo prelo sve granice. Izgledalo je kao borba na ivot i smrt. Ali najgore od
svega je dolo ipak malo kasnije. Oguchi Onyewu se s uplakanim oima poeo moliti Bogu.
Prekrstio se i ja sam se pitao: ta ovo treba da znai? Poludio sam jo vie. Osjetio sam to kao
provokaciju, i u tom momentu pritrao mi je trener Allegri: Ibra, smiri se. Nisam ga sluao.
Samo sam ga odgurnuo i opet potrao prema Oguchiju. Ali zaustavili su me drugi igrai i dobro
je da su to uradili. Moglo se tako runo zavriti, a poslije toga obojica smo pozvani kod
Allegrija. Rukovali smo se i izvinili jedan drugom. Ali Oguchi je nastavio biti hladan kao led, a
meni je bilo svejedno. Ako je on takav i ja u mu vraati istom mjerom, i poslije toga odvezli su
me kui. Od kue sam nazvao efa Gallianija, i trebate znati, ja ne volim da se pravdam. Nije
muki da se pravda. To je runo, specijalno u jednom timu gdje si dobio vodeu ulogu.
Sluaj, rekao sam Gallianiu. Jedna jako runa stvar se desila na treningu. Moja je greka i
preuzimam svaku odgovornost. elim se izviniti, a ti me kanjavaj kako hoe. Ibra, rekao je.
Ovo je Milan. Mi tako ne radimo. Izvinio si se. Od sada gledamo samo naprijed.

276 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Ali nije se na tome zavrilo. Bilo je navijaa koji
su stajali uz liniju i posmatrali trening, i stvar se, naravno, odmah proirila i dola i do novina.
Niko nije znao razlog naoj tui. Ali sama tua je postala poznata. Desetorica su ih morala
razdvajati, stajalo je, i prialo se da je zavladala panika u klubu, o Ibri kao bad boy i razne druge
stvari. Mene to nije nimalo interesovalo. Samo piite ta god hoete! A ja sam sve vie osjeao
bolove u grudima, i otiao sam da me pregledaju. Jedno rebro mi je bilo slomljeno u toj tui, a
slomljena rebra ne moe lijeiti. Jedino to su mi ljekari mogli raditi je previjanje. Samo mi se
jo i to trebalo desiti. Poele su pripreme za derbi s Interom. Pato i Inzaghi su bili povrijeeni o
emu su novine nairoko pisale, a najvie o duelu izmeu mene i Materazzia. Bit e pravo otar
duel, pisalo je. Ne samo zbog toga to je Materazzi imao grub stil igre i to smo se nas dvojica i
ranije susretali i igrali zajedno, ve zbog toga to me je Materazzi ismijao poslije onog mog
gesta kada sam poljubio Barcinu zastavu na Camp Nou. Bilo je raznih pria, as jedno, as
drugo, a najvie od svega bilo je glasina. Meutim, jedna stvar je bila sigurna: Materazzi e dati
sve od sebe u duelima sa mnom, to je bio njegov zadatak. Njegovom timu je bilo jako vano da
me zaustave i u takvim situacijama postoji samo jedno rjeenje. Mora se boriti na isti nain.
Inae gubi inicijativu i rizikuje povrede. Nema gorih navijaa od Interovih. Vjerujte, to nisu
momci koji lako oprataju, i za njih sam sada bio neprijatelj broj jedan. Niko od njih nije
zaboravio nau svau u utakmici s Lazijem i naravno, znao sam da e biti uvreda i zvidanja. Jer
to ide jedno s drugim. Ja uope nisam bio prvi igra Intera koji je preao u Miln. Bilo je jo
velikih igraa. Ronaldo je doao u Miln 2007. i tada su navijai Intera dijelili pitaljke kako bi
ga to vie ometali. Utakmice izmeu Intera i Milana, Derbi della Madonnina, nisu nikog
ostavljale ravnodunim, a negdje u svemu tome su umijeani i politika i prljave. Tu postoji
 ogromno rivalstvo. Isto kao Real - Barca u paniji, i dobro se sjeam igraa pri ulasku na
stadion. Vidjelo se na njihovim izrazima lica. Ovo je veliki i jako vaan trenutak. Bili smo tada
vodei u prvenstvu i pobjeda bi tako puno znaila. Miln nije dobio derbi s Interom ve nekoliko
godina. Inter je te godine osvojio i Ligu ampiona. Inter je skroz dominirao. Ali... ako bismo mi
pobijedili... u zraku se osjeala smjena u pozicijama, a na stadionu su se razlijegali navijaki
poklici i zagluujua muzika iz zvunika. I mrnja i veselje na jednom mjestu, a ja ni najmanje
nisam bio nervozan.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 277 Bio sam potpuno spreman i ekao da uletim na
teren, u borbu. Ali znao sam istovremeno da nekada ni viak adrenalina ne moe pomoi. Jer,
ponekad ti nikako ne ide i pored sve tvoje ogromne volje. Ali dobro se sjeam poetka utakmice
i buke na San Siru. I nikad se pravo ne moe navii. Kuha oko tebe, i na samom poetku
Seedorf je poslao jedan ut glavom, ali preko gola. Igra se nastavljala. U petoj minuti sam dobio
loptu na desnoj strani. Driblao sam i uao u kazneni prostor a imao sam Materazzija uz sebe.
Htio je moda rei: Nee mi izmai, siguran budi! Ali napravio je greku. Povukao me za
sobom a ja pao na zemlju, i naravno, mislio sam: Je li penal? Je li penal? Trebao je biti. Ali
nisam bio siguran. Toliko je bilo buno, a svi Interovi igrai su odmahivali rukama u znak: ne,
doavola. Ipak sudija je potrao prema kaznenoj liniji a ja sam duboko uzdahnuo. Ja sam ga
trebao izvesti i moete misliti. Iza mene je bio cijeli moj tim i tano znam ta su mislili: Ibra, ne
smije promaiti. Blagi boe, ne smije promaiti! Ispred mene se nalazio gol i golman a iza gola
Interovi ultra fanovi. Bilo su kao ludi. Derali su se koliko su mogli. Ometali su me na sve
mogue naine a nekoliko njih je imalo i predmete s laserom. Cijelo lice mi je bilo obasjano
zelenom svjetlou, a Zambrotta je toliko bio bijesan da je poletio prema sudiji: Doavola, oni
ometaju Ibru. Zasljepljuju ga laserom! Ali ta sam mogao uraditi. Da pretresam cijelu tribinu?
Ne, to bi bilo besmisleno. Mogli su me zasljepljivati i farovima i dugim svjetlima. Jedino na to
sam mislio u tom trenutku bilo je da priletim i opucam na gol, a ovaj put sam tano znao: lopta
mora ii u golmanov desni ugao, i nekoliko sekundi sam stajao potpuno miran a zatim sam
osjetio i marce: tjerali su me da dam gol. Sezonu sam bio poeo s promaenim penalom. Ovog
puta se to nije smjelo desiti. Nije to bilo ni vrijeme za razmiljanje. Na terenu nikad ne smije
previe razmiljati. Tu si da igra, priao sam i opucao. Opucao sam upravo onako kao to sam i
zamislio, ula je u gol a ja sam podigao ruke i gledao direktno u oi Interovih fanova, i htio reci:
ne pomau vam ni vai avolji trikovi. Ja sam jai od toga, i moram reci, bio je to predivan
osjeaj kada itav stadion odjekuje a na tabli stoji: Inter - Milan, 0:1, Ibrahimovi. Bio sam
ponovo u Italiji. Igra se zaotravala a tek je bilo prolo nekoliko minuta od poetka. I petnaestoj
minuti drugog poluvremena izbaen nam je Abate, a igrati s deset igraa protiv Intera nije
jednostavno. Borili smo se kao lavo\i. Materazzi me je u stopu pratio, i u jednom duelu naletio
sam na njega svom snagom i sruio

278 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA ga. Bilo je to nenamjerno. Ali on se nije dizao i
ljekari i svi Interovi igrai su potrali prema njemu, a kod ultra fanova se mrnja samo
uveavala, pogotovo kada su Materazzija iznijeli na nosilima. Zadnjih dvadeset minuta igre
pritisak je bio nenormalan, aja mrtav umoran. Mogao sam povraati od iscrpljenosti. Ali uspjeli
smo. Zadrali smo vodstvo i pobijedili. Sljedei dan sam trebao primiti svoju petu Zlatnu loptu u
vedskoj. Unaprijed sam dobio tu informaciju, i zato sam elio otii rano u krevet, to ranije to
bolje u situaciji kada ti se samo ta utakmica vrti u glavi. Meutim, odluili smo da to vee idemo
van i proslavimo u nonom klubu Cavalli. Helena je bila s nama. Mirno smo sjedili u jednom
 oku s Gattusom, dok su se Pirio, Ambrosini i ostali ludo zabavljali. Osjeali smo strano
olakanje, bili gotovo poludjeli od sree, kui nismo doli prije etiri ujutro. U decembru je
Miln kupio Antonija Cassana. Cassana prate bad boy glasine kao i mene, i on voli da skree
panju na sebe i pria kako je fantastian igra. Momak je svata proao, esto upadao u svae s
igraima i trenerima, izmeu ostalog i s Capellom iz Rome. Capello mu je izmeu ostalog dao
nadimak Cassanata, a to otprilike znai iracionalan i lud. Ali Cassano ima odlian kvalitet u
igri. Meni se on sviao i bili smo sve bolji i bolji. Meutim, postojao je jedan problem. Doao je
neprimjetno, polako. Poeo sam osjeati umor u cijelom tijelu, bio sam izmoren. Davao sam sve
od sebe u svakoj utakmici, i mislim da nikad ranije nisam osjeao takav pritisak. Moda e ovo
zvuati udno s obzirom na to kroz ta sam ranije prolazio. Nije bilo nimalo jednostavno doi u
Barcelonu. Ni u Interu nije bilo lako. Osjeao sam sada, vie nego ikad ranije, da moramo
osvojiti ligu, i da sam ja taj koji nosi tim na svojim leima. Svaku utakmicu sam igrao kao da je
finale svjetskog prvenstva i zato sam platio cijenu. Bio sam totalno premoren. Osjeao sam da
nemam nikakav pregled na terenu, da nema brzine u odlukama. Tijelo je uvijek kasnilo za korak
i siguran sam da sam tada trebao odmoriti jednu ili dvije utakmice. Ali Allegri je bio novi trener.
I on je elio pobjede po svaku cijenu. Trebao je svog Zlatana i trebalo je iz mene iscijediti i
posljednju kap. Zato ga ne krivim ni sekunde. On je samo dobro radio svoj posao, a ja sam elio
igrati. Bio sam u dobroj formi. Imao sam ritam. Htio sam igrati i sa slomljenom nogom, a
Allegri me je bodrio. Potovali smo jedan drugog. Ali sam i plaao cijenu svega toga, nisam vie
bio tako mlad.

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 279 Bio sam fiziki jak, krupan, ne kao druge sezone
u Juventusu, nikakve slinosti. Sada sam vodio rauna ta jedem, nisam imao previe kilograma.
Drao sam striktnu dijetu. Ovaj put su bili samo miii, ali ja sam ipak bio stariji, a i drugaiji
igra nego na poetku karijere. Nisam vie bio dribler kao u Ajaxu. Bio sam teki eksplozivni
napada i bio sam prisiljen igrati puno mudrije kako bih mogao izdrati cijelu utakmicu a u
februaru sam poeo osjeati umor. Moj umor je trebala biti naa klupska tajna, ali ipak je
procurilo u medije i o tome se puno diskutovalo. Hoe li izdrati? Hoe li se iupati? Na vie
utakmica zavrnice su nam bile potpuno slabe. Nismo imali snage i primili smo dosta
nepotrebnih golova, a ja cijeli mjesec nisam dao ni jedan jedini gol. Tijelo vie nije bilo tako
eksplozivno kao ranije, ispali smo iz Lige ampiona porazom protiv Tottenhama, i bilo je teko,
mislim da smo bili bolji. Ali i u ligi smo gubili inicijativu, a Inter je ponovo briljirao. Hoe li nas
prestii na tabeli? Hoe li se istopiti prednost koju smo imali? 0 tome se najvie prialo. Pisalo
se o svemu i svaemu, a moja iskljuenja su jo vie pogorala situaciju. Prvo iskljuenje je bilo
protiv Barija, ekipe sa zaelja tabele. Gubili smo s 1:0, stajao sam u kaznenom prostoru a jedan
njihov odbrambeni igra me je vrsto drao. Osjeao sam se pravo stisnut 1 instinktivno sam
reagovao. Udario sam ga akom u trbuh a on je pao na zemlju, potpuno glupo s moje strane.
Priznajem. Ali bio je to samo refleks i nita drugo, i volio bih da sam imao neko drugo
opravdanje. A nisam. Fudbal je borba. Napadnu te i ti se brani, a ponekad ode i predaleko a da
ne zna zato. Mnogo puta sam bio u toj situaciji. Za sve ove godine neto sam i nauio. Nisam
vie ni ona budala iz Malmo FF, ali neke stvari me nikako ne naputaju. Moja elja za pobjedom
ima i negativnu stranu. Brzo eksplodiram, i protiv Barija dobio sam crveni karton. Veina poludi
kad dobije crveni, ali ovaj put ja sam, bez ijedne rijei, samo izaao s terena. Uskoro iza toga
Cassano je izjednaio. Bila mi je to mala utjeha. Meutim, nisam mogao igrati ne samo protiv
Palerma, ve ni u sljedeem duelu s Interom. Vodstvo Milana je ulagalo albe. Cijeli cirkus oko
toga. Nita nije pomoglo, i nije mi bilo nimalo svejedno. Ali za razliku od prethodnih godina,
 sada mi to odjednom nije toliko teko padalo. Stvarno nije. Jer, sada sam imao i porodicu. I nije
vie imalo nikakvog smisla da se zakopava u probleme. Mora misliti i na djecu. Meutim,
prokletstvo se ipak nastavljalo. Ponovo sam bio u igri protiv Fiorentine i izgledalo je da e ovaj
put proi bez mojih izgreda, \odilt

280 JA SAM ZLATAN i MOJA PRIA smo i ostalo je bilo samo nekoliko minuta do
kraja. Jedna ubaena lopta je ila prema meni. Naljutio sam se na pomonog sudiju i zavritao
vaffanculo, idi doavola, i naravno, nisam to trebao uraditi, pogotovo zbog zadnjih dogaaja
protiv Barija. Ali, molim vas! Jeste li ikada bili na fudbalskom terenu. Tamo se izgovaraju
vaffanculo i sline stvari cijelo vrijeme. I niko ne bude izbaen zbog toga. Niko ne bude kanjen
zabranom nastupa na vie utakmica. Sudije to najee ignoriu. Na terenu stalno padaju teke
rijei. Ali ja sam bio Ibra. Milan je bio Milan. Vodili smo u ligi. Bilo je tu i politike. Traili su i
najmanji povod da bi nas kaznili. Vjerujem u to. Iskljuen sam i kanjen neigranjem na sljedee
tri utakmice. Izgledalo je da e nas taj idiotizam kotati bodova za Scudetto, zato je klub radio
sve da nas izbavi iz tako loe situacije. Smislili smo nain na koji emo odgovarati na optube.
Ja sam kao psovao sam sebe. Bili smo prisiljeni da se branimo: Razljutio se zbog svojih
greaka. Priao je sam sa sobom. Ali, iskreno reeno, bila je to glupost, sorry za to! Meutim,
morali smo jer je kazna bila preteka. Vaffanculo? Nepromiljeno od mene. Ipak, to nije nita.
Vaffanculo nije uope tako runa psovka. I da znate, uo sam i mnogo gorih. Ali, to je bilo, bilo
je. Morao sam se pomiriti sa situacijom, ismijavali su me, kritikovali, dobio sam ak i neku
cininu nagradu od jednog TV kanala, zvao se Tapiro d'Oro. Takva je igra. Uzdiu te u visine.
Onda te pljuju. Navikao sam na to. Na drugom mjestu na tabeli je bio Napoli, odmah ispred
Intera. Napoli je imao svoje zlatno vrijeme osamdesetih kada je Maradona igrao u klubu, i iako
im posljednjih godina nije nikako ilo, sada su se vraali i bili u izvrsnoj formi. Mi smo imali tri
boda vie, est utakmica je ostalo do kraja a tri od njih nisam mogao igrati. Bilo je teko, ali
ipak: dobio sam mogunost da se odmorim i razmislim o ivotu. Radio sam i na ovoj knjizi. Bio
sam prisiljen da rovim po prolosti pa sam doao do zakljuka da i nisam bio tako dobar momak.
Govorio sam rune stvari, i prihvatam svoju odgovornost. Ne traim krivce u nekome drugom.
Znam da ima toliko puno momaka koji su slini meni, mladi momci i cure koje stalno kritikuju
samo zbog toga to nisu kao drugi, ponekad, naravno, i treba ih kritikovati. Ja vjerujem u
disciplinu. Ali ima neto to me jako ljuti, to su oni treneri koji nikada nisu mogli doi do vrha a
ipak misle da sve znaju: Ovako treba raditi i nikako drugaije! To je tako besmisleno. Tako
glupo!

MOJA HUA / JA SAM ZLATAN 281 Postoji hiljadu puteva kojima moe ii kroz
ivot, a onaj koji malo odstupa od drugih moe biti i jedan od najboljih. Mrzim kada se odvajaju
oni koji se razlikuju od ostalih. Da nisam bio drugaiji, ne bih sada ovdje sjedio, i to to hou
rei sigurno nije: Budi kao ja. Pokuaj biti kao Zlatan! Ne, uope! Govorim o tome da svako
sebi bira put kojim e ii, kakav god taj put bio, i prokleti bili skupljai nekakvih glupih potpisa
o iskljuenju samo zato to nisi kao i drugi. Meutim, moram priznati da nije u redu ako
upropasti Scudetto koji si obeao svom klubu samo zato to ima gadnu narav.

ADRIANO GALLIANI je sjedio gore na Stadio Olimpico u Rimu zatvorenih oiju i

molio: Dopusti da pobijedimo, dopusti da pobijedimo, i ja ga stvarno razumijem. Bio je to sedmi
maj 2011. Bilo je pola jedanaest nou, a minute su prolazile. Vrijeme je otkucavalo sporo, a na
klupama su se preznojavali Allegri i deki. Bez obzira da li je ovjek vjerovao u Boga ili ne, bilo
 je vrijeme za molitvu. Igrali smo protiv Rome i samo jedan bod bi nam obezbijedio Sckudetto,
prvi put u sedam godina. Bio sam ponovo u igri. Kako da se ne osjeam dobro? Dugo sam bio
odsutan zbog crvenih kartona. Ah sam sad bio tu i mogao sam odluivati o pobjedniku u ligi, ne
zato to sam mislio da e to biti jednostavno. U igri je bio i rat izmeu Rome i Milana, ne samo
to su u pitanju dva velika grada koja igraju jedan protiv drugog, ve i zato to je to bila vrlo
vana utakmica za oba tima. Mi smo se borili za prvo mjesto u ligi, a Roma za etvrto. etvrto
mjesto za njih je bio veliki uspjeh, kao etvrti si mogao biti u Ligi ampiona i to automatski
znai i puno novca i televizijskih prenosa. Ali se neto desilo ve 1989. godine to talijanski
fudbal ne zaboravlja lako. Stvari lee po strani, kao to sam rekao. To se osjealo u zraku. Svi se
sjeaju Ronalda koji nije iskoristio penal, ali bilo je neto i puno opasnije. Bio je to Antonio De
Falchi, mladi navija Rome koji je doao u Milano da gleda utakmicu protiv Milana. On je imao
interesantnu teoriju: Ne nosi na sebi crveno i uto. Ne pokazuj da si navija Rome. I ovjek se
toga drao. Obukao se obino, da bi se maskirao. Mogao je biti momak iz bilo kog kluba, ali kad
mu je jedan od Milanovih estokih navijaa priao i pitao da li ima cigaretu, on se svojim
dijalektom odmah otkrio. Bilo je to kao: Jesi li ti iz avolje Rome?, i brzo su ga okruili.
Pretukli su ga i podlegao je povredama. Bila je to velika tragedija i prije utakmice se odrao
pomen na njega. Pomen je pozdrav prije utakmice uz uzvikivanje imena Antonija De Fealchija i
podizanje zastava uvis s crveno utim bojama. To je divna navijaka gesta, ali utie i na
atmosferu na stadionu. Bio je to veliki ali i dan pun napetosti. U Romi je Totti najvea zvijezda.
Igrao je u klubu od trinaeste godine. On je

kao hodajui bog u gradu. Pobijedio je na Svjetskom prvenstvu, bio je najbolji strijelac,
dobio je Zlatnu kopaku, sve mogue. Iako nije bio posebno mlad, u zadnje vrijeme je pokazao
zavidnu formu, sigurno: Totti je bio svuda na Rominim panoima, ali tu su bili Milan i
Ibrahimovi takoer. Imali smo puno vatrenih navijaa koji su se nadali da e proslaviti pobjedu
u Ligi prvaka s vatrometom kao pred dolazeu novu godinu. Utakmica je poela u osam i
eterdeset i pet, kao obino. Ja i Robinho smo bili u pici. Cassano i Pato su sjedili na klupi i
poeli smo dobro. Ali u eterdesetoj minuti Vuini je pucao snano i inlio se da je pogodak.
Srea, imali smo na golu Abbiatia, koji je sjano odbranio udarac. Bio je to isti refleks, i poeli
smo se brinuti. Roma nas je ve pobijedila zadnji put na San Siru i poeli smo igrati jo jae. Ja
sam imao nekoliko ansi a Robinho je je pogodio stativu. Prince Boateng je imao sjajnu poziciju
koju nismo iskroristili a vrijeme je prolazilo. Bilo je 0:0 a vrijeme je otkucavalo i prolo je
devedeset minuta. To je trebalo biti kraj. Ali avolje sudije su rekle: Pet minuta produetak! Pet
minuta, i mi smo igrali tano kao da je Galliani molio Boga. Sedam godina bez pobjede u
Skudettu je dugo vrijeme za jedan klub kao to je Milan, i sad smo bili tako blizu. Sjeate li se?
Obeao sam da emo ponovo pobijediti. To je bilo ono prvo to sam rekao kad sam se
predstavljao na San Siru, a svakako da sportisti kau svata. Obeavaju zlato i lovorove vijence,
ali na kraju ne bude od toga nita. Ali neki, kao Muhammad Ali oni se dre toga to su obeali a
ja sam bio jedan od njih. Doao sam u Milan s cijelom skalom uspjeha i obeao sam, zakleo se. I
sad su odluivale sekunde, poelo je brojanje: devet, osam, sedam... i tada! Sudija je svirao i
pobjeda je bila naa. Svi su skoili i sili na teren, dim se dizao uvis. Ljudi su vritali i pjevali.
Bilo je lijepo i histerino. Nevjerovatno, i Allegri, na trener je bacan uvis i Gattuso je trao
okolo s velikom flaom ampanjca i prskao po svima. Cassano je imao interviju na televiziji i svi
oko njega su bili skroz blesavi. Bilo je to previe: Hvala Ibra, ispunio si to si obeao, ali je
bilo i gluposti kao obino. Bili smo prepuni adrenalina, Cassano je bio sjajan momak. Od mene
je kao nagradu dobio udarac u glavu, jo nogom. Imao je intervju za televiziju i ja sam prolazei
 samo podigao nogu i udario ga u glavu, ne jako svakako. ta je ovo uradio?, pitao gaje
reporter. On je lud. Tako djeluje!

284 JA SAM ZLATAN / MOJA PRIA Ali igra koji nam je pomogao da pobijedimo u
ligi, moe raditi ta god hoe, rekao mu je Cassano smijuljei se. Ali ga je i boljelo. Iao je
okolo s kesom punom leda oko glave. To je bio moda neto snaniji izraz ljubavi s moje strane
i tako je poela zabava. To vee nisam mogao zaspati. Ali svejedno bilo je pravo divlje, kad
mislim o tome osjeam se mono. Bio sam est godina u Italiji i osvojio Scudetto svake godine.
Je li neko drugi uradio neto slino? Ne sumnjam u to, i nismo samo pobijedili u ligi. Donijeli
smo kui Super kup. Putovali smo za Kinu. Tamo je, takoer bila prava histerija za mnom, dao
sam gol i bio sam man ofthe match i dobio svoj osamnaesti trofej najboljeg, osamnaesti, i bio
sam tako sretan, iskreno reeno. Ali se jo neto deavalo sa mnom. Fudbal nije bio vie sve
moje. Imao sam porodicu, i rekao sam ne dravnoj reprezentaciji. Volio sam Larsa Lagerbacka.
Ali svejedno nisam zaboravio stvari iz Goteborga. Ne zaboravljam tako lako, elio sam imati
vie vremena za Helenu i djeake. Zato nisam igrao za vedsku jedno vrijeme, ali ipak, to je bilo
posljednje ljeto u Barci kada je bilo dosta teko i kada sam se osjeao drugaije, ponovo onaj
teki momak iz predgraa, onaj to nije potpuno odgovarao sredini. To ljeto je puno mojih
klupskih drugova iz Barcelone uestvovalo na Svjetskom prvenstvu, a ja sam sve vie osjeao:
Ja to elim, nije da nisam elio biti u reprezentaciji, ali je to trailo previe vremena. elio sam
biti to due s djecom kod kue. Tako mnogo sam ve propustio. Ali u to vrijeme je prestao biti
trener Lasse Lagerback. Erik Hamren je bio novi selektor reprezentacije. On me nazvao: Hej,
hej. Ja sam tvoj novi trener. Moram ti odmah rei da nisam planirao da se vratim u
reprezentaciju. ta? Ne znam ta su ti rekli, moda si dobio lane signale, ali ja ne igram.
Doavola, Zlatane. Bacio si me na postelju. O tome nita nisam znao. Ali on je bio tvrdoglavi
avo. Ja volim tvrdoglave avole. Nastavio je s priom: Bit e strano. Bit e dobro, i sve tako i
ugostio sam ga u naoj kui u Malmou i odmah sam osjetio, taj momak je dobar. Odgovarali
smo jedan drugom, on nije bio neki obini vedski trener. On se usuivao da ide preko granice i
ti momci su uvijek najbolji. Ne vjerujem ljudima od pravila, to ve znate Ponekad ovjek mora
mijenjati pravila. Tako ide dalje. Mislim: ta se dogodilo s momcima u Sportskom klubu
Malmo FF, juniorskom timu, koji su

MOJA PRIA / M SAM ZLATAN 285 se uvijek lijepo ponaali? Jesu li napisane knjige
o njima? Rekao sam da na kraju i dogovorili smo se, ja u imati kapitensku traku i biti lider u
reprezentaciji. To volim. Volio sam da stanem pred novinare i kada smo gubili. Postigao sam
neto i kada sam sreo momke u reprezentaciji, vidio sam na njima: ta je sad ovo? Obino na
treninge doe po nekoliko radoznalih navijaa. Sad je dolo est hiljada na kratko okupljanje
reprezentacije u Malmu, a ja sam im rekao potpuno mirno: Dobro doli u moj svijet! Svaki
dolazak u Malmo je uvijek poseban. Razumljivo, ja sam esto tamo. Malmo je naa kua. Kue
se najvie drimo. Kod kue se igra posebna igra. Sjeanja se vraaju. Ljeto poslije Scudetta i
Superkupa ttrebalo je da Malmo FF i mi iz Milana igramo prijateljsku utakmicu. Dogovor je
dugo trajao izmeu klubova i kad su se ulaznice poele prodavati svijet je navalio na stadion.
uo sam da je tada poela padati kia. Ljudi su stajali u dugim redovima s kiobranima i karte su
rasprodane za dvadeset minuta. Bila je to luda navala ispred i iza Pildam parka. Rekao sam dosta
sranja o FF Malmo te godine. Nisam zaboravio ta su mi Hasse Borg i Bengt Madsen uradili, ali
sam i volio klub. Neu zaboraviti taj dan kad smo stigli u Malmo. Cijeli stadion me zagrlio.
inilo se kao daje karneval. Bio je haos svuda, obezbjeenje, i histerija skupljenog svijeta. Ljudi
 su vritali, mahali i pozdravljali kad su me vidjeli. Mnogi su tamo satima stajali samo da bi me
vidjeli. Cijeli Malmo je imao zabavu. Svi su ekali Zlatana, ja sam trao po mnogim stadionima
koji su kuhali i vritali. Ali ovo je bilo neto specijalno: bilo je to istovremeno prolost i
sadanjost. Bio je to moj ivot koji se vratio, cijeli stadion je pjevao i uzvikivao moje ime. U
tom starom dokumentu Plava vratay sjedim u vozu i govorim isto u zrak: Odluio sam se na
jednu stvar, govorim. Da u imati mali Diablo, auto, Diablo, to je Lamborghini. I na njemu e
umjesto registarskih tablica stajati: Toys, igraka... na engleskom. To je malo djeaki. Bio sam
mlad. Imao sam osamnaest i sanjao sam auto koje bi momak u toj dobi mogao poeljeti, koji je
ekao na mene. Ali ta misao je otila daleko: Jesi li uo ta Zlatan pria, taj mali aljivija bi
vozio. Jedan mali Diablo! To je bilo tako davno, ali u isto vrijeme i tako blizu. To vee na
stadionu u Malmu fanovi su nosili veliko platno razvueno na tribinama. Gledao sam ali nisam
odmah razumio. Onda sam shvatio. Bio je to crtea na

286 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA njemu ja u malom automobilu s registracijom

Toys. Zlatane, vrati se kui. Mi emo ti nabaviti auto iz snova, stajalo je tamo na platnu
razvuenom po tribinama Malmo igralita. Osjeao sam to srcem ili kako je jedan od mojih
prijatelja nekad rekao: To je sve skupa jedna bajka. To je putovanje iz predgraa do snova. Prije
nekog vremena sam dobio fotografiju, s mosta Annelund. Taj most je na granici Rosengarda, na
njemu je neko stavio tablu s natpisom: ovjek moe istjerati momka iz Rosengarda, ali ne moe
istjerati Rosengard iz njega. U potpisu je stajalo Zlatan. O tome nita nisam znao. To je bilo
neto sasvim novo za mene, tad sam bio povrijeen. Suzbio sam petu i otputovao u Malmo i
jedno vee smo otili do mosta da vidimo citat. Bio je to sjajan osjeaj. Bilo je ljeto, toplo, a ja
sam sjedio u autu i gledao plou i doivio stvarnost u kojoj sam igrao dvije uloge. To mjesto je
bilo zaista posebno. Ispod tog mosta moj otac je bio opljakan i tu su mu probili plua. Nedaleko
odatle je i tunel kroz koji sam trao smrtno preplaen po noi do maminog stana u Cronmans
ulici, tamo mi je ulina rasvjeta bila orijentir. To je bilo naselje mog djetinjstva, to je bila ulica
gdje je sve poinjalo, i osjeao sam se, kako da kaem? I veliki i mali u istom trenutku. Bio sam
junak koji se vratio. Fudbalska zvijezda, ali i onaj preplaeni djeak iz tunela, onaj koji je mislio
da e preivjeti samo ako tri najbre to moe. Bio sam sve odjednom, i kunem se da mi je u
glavu naviralo na stotine sjeanja. Sjetio sam se oca u njegovim stolarskim pantalonama i
slualicama na uima, onog praznog friidera i limenki s pivom, ali i onoga kad je nosio moj
krevet na leima od Ikea prodavnice do naeg stana, kilometar za kilometrom i kako me nosio i
uvao u bolnici. Sjetio sam se maminog lica kad je dolazila kui s posla gdje je istila, i njenog
zagrljaja kad sam kretao na Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Japanu. Sjetio sam se mojih prvih
kopaki; njih sam kupio u prodavnici Ekohallen za pedeset devet kruna, zajedno s paradajzom i
ostalim povrem, sjetio sam se mog sna da budem to je mogue kompletniji fudbaler, i mislio
sam: Ostvario sam taj san, ali to nije moglo bez svih igraa i trenera s kojima sam igrao i osjeao
sam veliku zahvalnost. Tu je leao Rosengrd. Tu se nalazio tunel. Iz daljine se uo voz to je
prelazio preko mosta. Neko je

MOJA PRIA / JA SAM ZLATAN 287 pokazivao na mene.

288 M SAM ZLATAN / MOJA PRIA Neka ena s maramom je prila i eljela imati
fotografiju sa mnom a ja sam se smijao Poeo se svijet skupljati oko mene. Bila je to bajka, u
kojoj sam ja bio Zlatan Ibrahimovi.
 KARIJERA 1999 Igrao u Malmo FF-u u A-timu. Debitirao u Allsvenskanu, dao go.
Malmo FF prelazi u Superligu. 2000- 2001 Dao dvanaest golova za Malmo FF u Superligi.
Preao u Ajax. Vraa se u Allsvenskan ligu s Malmo FF-om, dao tri gola. 2001- 2002 Debitirao u
Ajaxu, postigao est golova u ligi. Dao dva gola u UEFA-cupu. Dao gol u holandskom kupu.
Osvojio ligu s Ajaxom. Osvojio holandski kup s Ajaxom. 2002- 2003 Igrao u osmini finala
Svjetskog prvenstva. Dao tri gola za Ajax u ligi. Dao pet golova u Ligi ampiona. Dao tri gola u
holandskom kupu. Osvojio Superkup s Ajaxom. Postigao gol godine po izboru gledalaca
Eurosporta.

2003- 2004 Dao trinaest golova za Ajax u holandskoj ligi. Dao dva gola u Ligi ampiona.
Osvojio ligu s Ajaxom. 2004- 2005 etvrtfinale na Evropskom prvenstvu. Preao u Juventus.
Dao est golova za Juventus u ligi. Osvojio Scudetto s Juventusom. Izabran za najboljeg igraa u
Juventusu. Izabran za najboljeg stranog igraa u talijanskoj ligi. 2005- 2006 Dao sedam golova
za Juventus u ligi. Dao tri gola u Ligi ampiona. Osvojio Scudetto s Juventusom. Biran za
najboljeg sportistu vedske. Dobio Zlatnu loptu. 2006- 2007 Osmina finala na Svjetskom
prvenstvu. Preao u Inter. Dao pet golova za Inter u ligi. Osvojio Scudetto s Interom. Osvojio
Supercup s Interom. Biran za UEFA-tim.

2007- 2008 Dao sedamnaest golova za Inter u ligi. Dao pet golova u Ligi ampiona.
Osvaja Scudetto s Interom. Biran za najboljeg stranog igraa u talijanskoj ligi. Biran za
najboljeg igraa u talijanskoj ligi. Biran za najboljeg sportistu u vedskoj. Dobio Jerring
nagradu. Dobio Zlatnu kopaku. 2008- 2009 Dao dvadeset pet golova za Inter u ligi. Dao jedan
gol u Ligi ampiona. Dao tri gola u talijanskom kupu. Osvojio Scudetto s Interom. Osvojio
Supercup s Interom. Pobjeuje u talijanskoj superligi. Postigao gol godine u Italiji. Biran za
najboljeg stranog igraa u Italiji. Biran za najboljeg igraa u talijanskoj ligi. Biran za UEFA-tim.
Biran za najboljeg sportistu vedske. Dobio Zlatnu loptu.

2009- 2010 Preao u Barcelonu. Dao est golova za Barcelonu u ligi. Dao etiri gola u
Ligi ampiona. Dao dva gola u panskom kupu / Supercupu. Pobjeuje u panskoj ligi s
Barcelonom. Pobjeuje u super kupu s Barcelonom dvije godine, 2009. i 2010. Pobjeuje u
UEFA Supercupu. Najbolji igra Barcelone 2009. Biran za najboljeg sportistu u vedskoj. Biran
za najboljeg mukog sportistu u vedskoj. Dobio Zlatnu loptu. 2010-2011 Preao u Milano. Dao
etrnaest golova za Milan u ligi. Dao etriri gola u Ligi ampiona. Dao etiri gola u talijanskom
kupu / Supercupu. Osvaja Scudetto s Milanom. Pobjeuje u Supercupu s Milanom. Biran za
najboljeg sportistu vedske. Dobio Zlatnu loptu. REPREZENTACIJA ezdeset devet nastupa za
reprezentaciju vedske s dvadeset osam pogodaka. Nastavak slijedi...

U ULOGAMA COADRIAANSE - moj prvi trener u Ajaxu. ALEKSANDAR, zvani

KEKI - moj mlai brat, roen 1986. godine. MASSIMO AMBROSINI - kapiten ekipe Milan,
centarfor. MICKEANDERSSON - moj trener u Malmo FF-u i Superettanu, a kasnije i na
Allsvenskanu. RONALD ANDERSSON - stari fudbaler i reprezentativac, trener u Malmo FF-u
u mojim poecima. MARIO BALOTELU - mladi talenat u Intern, napada; kasnije je igrao u
Manchester Cityju. MARCO VAN BASTEN - napada, sjajan strijelac. Potpuno dominirao u
Milanu. Izabran za najboljeg fudbalera 1992. godine. LEO BEENHAAKER - fudbalski boss,
izmeu ostalog trener u Real Madridu. Direktor za sport u vrijeme kad sam igrao u Ajaxu.
TXIKIBEGIRISTAIN - sportski direktor u Barceloni u vrijeme dok sam igrao u tom klubu.
 SILVIO BERLUSCONI - vlasnik AC Milan, talijanski premijer. HASSEBORG - stari fudbaler i
reprezentativac vedske; sportski direktor u Malmo FF-u u vrijeme dok sam igrao u tom klubu.
FABIO CANNAVARO - poeo u Juventusu u isto vrijeme kad i ja. Odbrana. Izabran za
najboljeg fudbalera na svijetu 2006. godine. Pobjednik Svjetskog prvenstva s ekipom Italije.

FABIOCAPELLO - trener u Juventusu. ANTONIO CASSANO - Milanov napada,

talijanski reprezentativac. TONNYFLYGARE - prijatelj iz djetinjstva; fudbalski talenat u
Malmo FF-u. LOUIS VAN GAAL - fudbalski boss, stari trener. Direktor u Ajaxu pri kraju moje
karijere u tom klubu. ITALO GALBIATI - Capelova desna ruka u Juventusu. ADRIANO
GALUANI - fudbalski boss, zamjenik predsjednika u Milanu. GENNARO GATTUSO -
centarfor u Milanu. Borac. Pobjednik na Svjetskom prvenstvu s reprezentacijom Italije.
PEPGUARDIOLA - stari centarfor u Barceloni. Moj trener u vrijeme kad sam igrao u tom
klubu. HELENA - moja djevojka, ena s kojom ivim. Majka moje djece. THIERRYHENRY -
Francuz. Moj prijatelj iz Barcelone. Superzvijezda, igrao ranije u Arsenalu i najbolji Arsenalov
strijelac svih vremena. Pobjednik Evropskog i Svjetskog prvenstva s francuskom
reprezentacijom. ANDRS INIESTA - fantastian centarfor i napada u Barceloni. Pobjednik
Evropskog i Svjetskog prvenstva sa panskom reprezentacijom. FILIPPO WZ4G///-najbolji
strijelac i zvijezda u Milanu. ivio sam u njegovom stanu u Torinu. Pobjednik Svjetskog
prvenstva s reprezentacijom Italije. JURKA - moja mama, roena u Hrvatskoj. Radila kao
istaica. KAK - Brazilac, ofanzivni centar, zvijezda svjetskog glasa. Najbolji

svjetski fudbaler 2007. godine. Iz Milana preao u Real Madrid.

RONALDKOEMAN - moj trener pred kraj moje karijere u Ajaxu. JOAN LAPORTA -
predsjednik u Barceloni za vrijeme veeg dijela mog uea u klubu. HENKE LARSSON -
legendarni vedski napada. Profesionalac u Celticu i Barceloni. Dobitnik Zlatne kopake u
Evropi 2001. godine. Moj mentor u poetku karijere. BENGTMADSEN - predsjednik u Malm
FF-u za mojeg vremena u klubu. DANIJEL MAJSTOROVI - vedski reprezentativac.
Profesionalac. Dobar prijatelj. ROBERTO MANCINI - moj trener prve dvije godine u Interu.
MARCO MATERAZZI - estoki bek koji je osvojio medalju na Svjetskom prvenstvu s
reprezentacijom Italije 2006. godine. Igrao sa mnom u Interu. HASSEMATTISSON - kapiten
ekipe u Malm FF-u. MAXIMILIAN - moj stariji sin, roen 2006. godine. MAXWELL -
Brazilac, nevjerovatno elegantan bek. Moj prijatelj jo od poetka u Ajaxu. Igrali smo zajedno u
Interu i u Barceloni. 0L0F MELLBERG - prijatelj. Reprezentativac vedske momadi, bek.
Profesionalni igra Aston Ville i Juventusa. LIONEL MESSI - zvijezda svjetskog glasa. U
Barceloni se sva igra vrtjela oko njega. Doao u klub kao trinaestogodinji djeak. Proglaen
najboljim fudbalerom na svijetu 2009. i 2010. godine. GUDMUNDUR METE - dobar drug.
Igrali smo skupa u Malm FF-u.

MIDO - napada, Egipanin. Dobar drug u Ajaxu. LUCIANO MOGGt - fudbalski boss,
legendarni sportski direktor u Juventusu dok sam bio u klubu. MASSIMO MORATTI - kralj
naftne industrije, vlasnik Intera. JOS MOURINHO - legendarni trener. Moj trener u Interu.
Kasnije preao u Real Madrid. PAVEL NEDVD - centarfor u Juventusu. Proglaen za najboljeg
fudbalera u Evropi 2003. godine. ALESSANDRO NESTA najbolji bek u Milanu. Dobitnik
zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. ALEXANDRE PATO - mladi napada u
Milanu. Brazilac. ANDREA PIRLO - centar u Milanu, kasnije prodan Juventusu. S
 reprezentacijom Italije osvojio zlato na Svjetskom prvenstvu 2006. godine. MIN0RAI0LA - moj
agent, prijatelj i savjetnik. R0BINH0 - supertalentovani Brazilac. Napada u Milanu, ranije igrao
u Real Madridu i Manchester Cityju. R0NALDINH0 - Brazilac, fudbalska megazvijezda.
Izabran za najboljeg svjetskog fudbalera 2004. i 2005. godine. Igrali smo zajedno u Milanu.
R0NALD0 - jedan od apsulutno najboljih fudbalera u historiji fiidbala. Brazilac. Napada.
Proglaen za najboljeg na svijetu 1996,1997. i 2002. godine. CRISTIAN0 R0NALD0 - napada,
megazvijezda. 2008. proglaen najboljim igraem na svijetu. Igrao u Manchester Unitedu.
Preao u Real Madrid po rekordnoj cijeni. (U knjizi se spominje kao Cristiano da bi se
razlikovao od onog koji je za mene pravi Ronaldo.)

SANDRO ROSELL ovjek koji je zamijenio Joana Laportu, predsjednika u Barceloni.

5ANELA - moja starija sestra, roena 1979. godine. SAPKO - moj stariji brat, roen 1973.
godine u Bosni. 5EFIK - moj otac. Roen u Bosni. Radio kao zidar i na odravanju zgrada.
THOMAS SJOBERG - stari fudbaler i reprezentativac. Zamjenik trenera u poetku moje
karijere u Malmo FF-u. THIJSSLEGERS - holandski novinar i prijatelj. RUNESMITH - novinar
koji je napisao prvu veliku reportau o meni. JOHN 5TEEN OLSEN - agent koji me otkrio u
Malmo FF-u i preporuio Ajaxu. Danas je jedan od mojih bliih prijatelja. LILIAN THURAM -
bek. Igrao sa mnom u Juventusu. S Francuskom reprezentacijom osvojio zlato na Svjetskom i
Evropskom prvenstvu. DAVID TREZEGUET - Francuz, jedan od najboljih strijelaca, zvijezda.
Zajedno smo igrali u Juventusu. S francuskom reprezentacijom osvojio Svjetsko prvenstvo a na
Evropskom prvenstvu postigao zlatni gol. RAFAELVANDERVAART - centar u Ajaxu u vrijeme
kad sam ja igrao u tom klubu. PATRICK VIEIRA - centar, igrali smo zajedno u Juventusu i
Interu. Superzvijezda. Pobjedniki duh. Osvojio Svjetsko prvenstvo i Evropsko prvenstvo s
reprezentacijom Francuske. CHRISTIAN WILHEMSSON, zvani CHIPPEN - centarfor,
reprezentativac i moj prijatelj.

i VINCENT - moj drugi sin, roen 2008. godine.

XAVI - sjajan centarfor u Barceloni. U klubu je poeo kao jedanaestogodinji djeak.

Osvojio je Evropsko prvenstvo i na Svjetskom prvenstvu medalju sa panskom reprezentacijom.
GIANLUCA ZAMBROTTA - legendarni bek, igrali smo zajedno u Juventusu i Milanu.
ALEXANDER OSTLUND - prijatelj , stari provjereni igra vedske reprezentacije. Ranije
profesionalno igrao u Southamptonu.