ATLAS ARHITEKTURE

I. SVEZAK

Konstruktivni elementi
Uvod
Primarna funkcija arhitekture je bioloka: zatita od nevremena i drugih sila, pa je ona
sredstvo kojim se ovjek bori za egzistenciju (kao i ivotinje ptice, dabrovi, krtice, itd.).
Drutvenim raslojavanjem razvija se i reprezentativna funkcija arhitekture.
Izvedbi arhitektonskog djela prethodi projektiranje, koje mora biti u skladu s
tehnikim mogunostima, sredstvima i situacijom na terenu.

I. ZIDOVI (Atlas I., 28-33)

ZIDOVI su uspravni ploni volumeni ravnog ili zakrivljenog toka, koji omeuju prostore
graevina ili ih ralanjuju. U poetku su kod atora, kua s konzolnim kupolama i dr.
zidovi identini KROVU.
ZIDNI VEZ slui uspostavi zbijene strukture koja omoguava ravnomjerni raspored sila
pritiska. Njihovo prenoenje s 1 kamena na 2. se ostvaruje preko REKI tj. SLJUBNICA.
KIKLOPSKO ZIE nepravilni blokovi, poslagani jedan iznad i pored drugog, a rupe su
ispunjene glinom ili kamenjem.
POLIGONALNO ZIE u horizontalnom zidnom vezu slojevi klesanaca iste veliine
izmjenjuju se s lunim rasporedom kamenova iznad pojedinih blokova.
ANATIROZA postupak izdubljivanja blokova, kako bi se postigla pravilnija mrea tankih
reki prijenos sila prenosi se na rubove to pojaava bridni pritisak.
BUNJAT obrada lica zida na kojem su blokovi ostavljeni izboeni, a obraene su samo
sljubnice (vidi: Giulio Romano: Palazzo del Te, Mantova, cca 1530.). Bunjat je inae est kod
obrambene arhitekture.
OPUS ISODOMUM potpuno pravilni kvadratini kameni blokovi kod kojih savrena
pravilnost veza zahtijeva najvie vremena i tehnike razine. Nema veza od buke, a blokovi
su vezani metalnim sponama.
ODTERETNI LUKOVI dvostruki nizovi uskih ploastih opeka (vidi Panteon u Rimu).
OBJEENO PROELJE (curtain wall) statiki je neovisno od zidne konstrukcije (koa i
kostur).
PROZORI kakve danas poznajemo najprije su konstruirali Rimljani, a mnogo kasnije su
opet izumljeni u srednjoj Europi.

II. KROV (Atlas I., 39-43)

KUA-KROV - (ator) - spada meu najstarije graevinske tipove. Izgradnjom zidova
diferenciraju se zid i krov.

Apulski TRULLI pripadaju grupi KONZOLNIH KUPOLA (PSEUDOKUPOLA), kod kojih

su krov i zid prvotno tvorili jedinstvenu plohu. Dananji tip ima kvadratian prostor pod
krunom kupolom, ija je unutranja ljuska parabolino zakrivljena.
Na PRAVOKUTNIM TLOCRTIMA nastaju standardni oblici krova:
1) JEDNOSTRENI,
2) DVOSTRENI,
3) ETVEROSTRENI,
4) ZRCALNI (svod krov: Atlas str. 38, sl. 5)
Tipovi KROVNIH KONSTRUKCIJA su mnogo brojniji od tipova KROVOVA:
RAVNI KROVOVI od nosivih greda i vodonepropusnog sloja osobito na Bl. Istoku
Na istoku ti krovovi esto slue kao terase za boravak i spavanje.
SVODNI KROVOVI napose bavasti i zrcalni krovovi (vidi prethodnu stranicu), otvoreni
ili obloeni, prisutni preteito u Sredozemlju (Italija, Egeja).
KOSI KROVOVI prisutni svugdje
KROVOVI S ROGOVIMA (slobodni drveni nosai etvrtasta presjeka koji se pruaju od
vrha zida do sljemena krova gdje su povezani u parove) i SLJEMENOM GREDOM tipini
su za seljake kue-ognjita rimskog podrijetla. Najee su na 2 vode.
ROENINI KROVOVI germanske tradicije primitivnija su varijanta, koja se koristi kod
starijeg, eliptinog tlocrta kue. Visina krova zauzima ukupne visine jednoetane kue, dok
je kod krova s rogovima rimske tradicije to cca 1/3.
Danas nove tehnologije i materijali (aluminij, armirani beton i dr.) omoguuju cijeli spektar
novih mogunosti za krovove.

KROVNI POKROVI (Atlas I., 42-3)

2 suprotne skupine:
1) NEPROPUSNI POKROVI npr. slojevi nabijene ilovae ili bitumena / asfalta: Bl.
Istok, Mediteran. DANAS: od lijevanog betona i bitumena svugdje.
2) ODVODNI POKROVI od trske, slame, indre, kamenih ploa, crijepa od peene
zemlje, limenih ploa. Uglavnom su rasporeeni u ljuskasti vez. Klasian primjer je
rimski krov s TEGULAMA i IMBREXIMA, koji su npr. kod nas u post-rimsko doba u
formi konkavno-konveksno postavljenih kanalica postali est pokrov u Dal., Istri.
STREHA slui tome da se oborinska voda ni pri jakom vjetru ne slijeva po zidu.
Najjednostavnije rjeenje je u to veem krovnom napustu, a alternativa je oluk koji vodi
vodu do vodoriga koje su kod grkih hramova u obliku lavljih glava.

III. SVOD (Atlas I., 44-47)

SVODOVI su zaobljene plohe ili njihovi dijelovi koji natkrivaju prostor. Napinju
se meusobno ili izmeu uporita.
PRAVIM SVODOVIMA nazivaju se analogno LUNIM konstrukcijama jedino
svodovi izvedeni kamenjem klinasta oblika, s radijalnim rekama.
U antici su esti KONZOLNI PSEUDO SVODOVI (hodnik u zidinama TIRINTA). Kod
Rimljana svodovi od lijevanog betona, a danas KROVNE LJUSKE od ARMIRANOG
BETONA i DRVA.
Kao i prave lukove i BAVASTE SVODOVE na zapadu prvi grade Ertuani, od
kojih ih preuzimaju i ire Rimljani, dajui im monumentalne dimenzije (npr. hram Venere i
Rome u Rimu). U romanici dugaki je bavasti svod ojaan i ralanjen POJASNIM
LUKOVIMA POJASNICAMA. U gotici dominira konini iljasti svod, a bavasti opet
dominira u renesansi i baroku.
KRINI SVOD nastaje spajanjem dvaju bavastih svodova pod pravim kutom.
Nastao u helenizmu, est je u rimskoj arhitekturi, npr. u podrumima Dioklecijanove
palae u Splitu ili u Maksencijevoj bazilici u Rimu.
Raspodjela pritiska na nekoliko toaka omoguuje velike prozore u tijelu zia.
U romanici i gotici njegovi bridovi esto dobivaju ojaanja rebrima, koja kasnije
postaju samostalna, a plohe izmeu rebara se lagano povisuju tj. napinju, ime se dobiva bolja
usredotoenost noene mase na rebra. To je KRINOREBRASTI SVOD, u sreditu kojeg se
esto nalazi figurativno oblikovan KLJUNI tj. ZAGLAVNI KAMEN. REBRA takvog
svoda se u katedralama esto sputaju niz zid kao POLUSTUPOVI. U srednjem vijeku se iz
njega razvijaju: ZVJEZDASTI, LEPEZASTI, MREASTI i SAASTI SVOD.
Tipologija:
http://www.ffzg.hr/povum/slike/svodovi.jpg
http://www.ffzg.hr/povum/slike/lukovi.jpg

IV. KUPOLA (Atlas I., 48-49)

KUPOLE su svodovi pravile zakrivljenosti koji se najee podiu iznad kruga, a
rjee iznad elipse. Njihov idealan oblik je polukugla, no on se ostvaruje razmjerno kasno. U
poetku dominiraju lane KONZOLNE kupole kao u glasovitoj ATREJEVOJ RIZNICI u
Mikeni (Atlas, str. 148).
Tek se u rimskoj arhitekturi javlja izrazita sklonost gradnji nadsvoenog centralnoga
prostora, npr. u arhitekturi TERMI i carskih palaa (Domus aurea).
Povezanost valjka (TAMBUR valjkasti nosa kupole) i polukugle (SFERNE
KUPOLE) najbolje je ostvarena na PANTEONU (Atlas, str. 252).
Na grko-rimskom istoku nastoji se povezati kvadratina osnova s kupolom i forma
polukugle. Najjednostavniji nain na koji se to moe uiniti je OPISANA KUPOLA tj.
KUPOLASTI SVOD (EKA KAPA) koja ima formu polukugle kojoj su na 4 strane u
polukuglu upisanog kvadrata odsjeeni rubovi, tako da ona tvori tlocrtni kvadrat: na mjestima
tih zasjeka OPISANA KUPOLA tj. KUPOLASTI SVOD se oslanja na kvadratinu osnovu
zdanja koje presvouje (Atlas, sl. 48-a i http://www.ffzg.hr/povum/slike/svodovi.jpg)
SAVRENO TEHNIKO i FORMALNO RJEENJE spoja kupole i prostorne kocke
je KUPOLA NA PANDANTIVIMA [sferni trokuti adapteri izmeu kvadratine osnove i
krune baze kupole, ostvarena npr. u AJA SOFIJI (Atlas, str. 270 arhitekti: Antemij iz
Tral(es)a i Izidor iz Mileta, 527. AD)]. Tehniki jednostavnije rjeenje je kupola na
TROMPAMA - trokutastim horizontalnim niama iznad uglova kvadrata (Atlas, str. 48-d).
TAMBUR (valjkasti nosa kupole, vidi npr. Sv. Petar u Rimu) esto je perforiran prozorima
koji rasvjetljuju unutranjost, a od renesanse dalje (umjesto rimskog OPAIONA krunog
okulusa na vrhu kupole kao kod Panteona) to vrlo esto ini LANTERNA na vrhu kupole,
koja tu ponavlja motiv kupole na tamburu (vidi Sv. Petar u Rimu - Atlas, str. 48). U renesansi
se od Brunelleschija1 dalje afirmira REBRASTA KUPOLA S VIE LJUSKI koju je on prvi
ostvario na firentinskoj katedrali u formi OKTOGONALNOG SAMOSTANSKOG SVODA.
REBRASTU KUPOLU primjenjuje i Michelangelo nakon 1561. na Sv. Petru u Rimu (Atlas,
str. 48)! U tjemenu njegove kupole nalazi se TLANI PRSTEN koji prihvaa rebra i
lanternu. Od renesanse dalje KUPOLA DOMINIRA SLIKOM GRADA.

V. STUBE I RAMPE (Atlas I., 53-57)

RAMPE povezuju ravnine razliite visine nagnutim kosim plohama do oko 15 stupnjeva.
RAMPE prije svega slue kolnom prometu, u egipatskim hramovima su se primjerice koristile za
procesije.
STUBITA se sastoje od 1 ili vie STUBINIH KRAKOVA. Najjednostavnije su jednokrake stube,
ravnog tlocrta.
Osobito se dekorativna funkcija stubita razvija u baroku. Tada su esto omeena balustradama (balustri
+ rukohvat).
U crkvama se esto stube diu spiralno, te su skrivene u STUBINE TORNJEVE. Osobito efikasno su
primijenjene u Koloseju, povezane s hodnicima, premda su tu osim onih u CAVEA-i gotovo nevidljiva. Suprotno
tome, jo u Perzepolisu ona su monumentalna i REPREZENTATIVNA.
VI. DORSKI HRAM (Atlas I., 60-61)
DORSKI HRAM razvio se iz profanih graevina, osobito iz egejskoga tipa megarona.
Tipologija antikih hramova: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg

1
On je projektirao rebrastu kupolu firentinske katedrale po uzoru na kupolu hrama Minerve Medice u Rimu iji
izgled nam je sauvan na jednoj Piranesijevoj grafici: http://farm4.static.flickr.com/3230/3021405477_8157163028.jpg
 VII. CRKVA SV. SOFIJE i arhitektura u vrijeme Justinijana (Atlas I., 62-63, 268-270)

Crkvu Sv. Sofije (tlocrt i presjek: Atlas, str. 270) podigao je car Justinijan i posvetio je
27. prosinca 537. Rije je zapravo o potpunoj obnovi crkve koja je kao i niz drugih stradala u
Ustanku Nika 532. godine. Svrha tog velianstvenoga zdanja je bila da svjedoi o sjaju
kranske vjere u Bizantu - novom Jeruzalemu i Rimu, te da velia carevu mo, kojom
upravlja Boja MUDROST (B. Mudrosti je posveena jedna od posljednjih knjiga Starog zavjeta: http://hr.wikipedia.org/wiki/Knjiga_Mudrosti )
Naoko suprotni sustavi bazilike i crkve s kupolom, ovdje su sretno spojeni u veliku
BAZILIKU S KUPOLOM, centraliziranog longitudinalnog tlocrta. Tu jo uvijek prevladava
uzduno usmjerenje bazilike, natkrivene centralnom kupolom, koja meutim nije izolirana,
niti predstavlja niz kupola kao u APOSTOLEIONU (Atlas, str. 270) - tipu KRINE
CRKVE s KUPOLOM (sagraenom za Konstantina, iznova podignutom za Justinijana,
unitenom u 15. st., a kojeg koncept slijedi npr. sv. Marko u Veneciji, a kod koje krakove kria
okruuju ophodi i empore, dok kontraforni lukovi osiguravaju uzduni zid od potiska svoda.
Ima i pastoforije), nego je pretvorena u KUPOLNI SUSTAV. Naime sredinja kupola se
oslanja na 2 POLUKUPOLE postavljene u uzdunoj osi, na koje se teret glavne kupole
prenosi PANDANTIVIMA. Na uzdunim stranama, meutim, boni se zidovi otvaraju prema
sporednim prostorima dvokatnim arkadama: tu je primijenjen BAZILIKALNI SUSTAV:
struktura odgovara TROBRODNOJ BAZILICI S GALERIJAMA EMPORAMA.
KUPOLA je konstruirana (Antemije iz Tralesa i Izidor iz Mileta) kao REBRASTA
KUPOLA JEDINSTVENE LJUSKE. 40 zidanih rebara oslanja se na vijenac uporinih
stupova, izmeu kojih je 40 prozora, koji u unutranjosti crkve stvaraju dojam da kupola
LEBDI. Kupola se oslanja i na 4 glavna stupca, ali i na SUSTAV KONTRAFORA koji se
nalaze skriveni u bonim brodovima.
Sveta Sofija oznaava kraj antikom nainu gradnje LANCIMA: nema vie
samostalnih pojedinanih oblika, SVI ELEMENTI USPOSTAVLJAJU UZAJAMNI
ODNOS jedan s drugim i s CJELINOM.
Malo prije velebne crkve sv. Sofije, podignute na mjestu ranije Teodozijeve crkve
istog titulara, spaljene u Ustanku Nika, isti arhitekti Antemij(e) i Izidor podigli su CRKVU
SV. SERGIJA I BAKHA (527. - 537.). Njezin e osnovni prostorni sklop KUPOLE
oslonjene NA 8 POLIGONALNIH NOSAA, koji oblikuju unutranji oktogon, kojeg arkade
u 2 etae odvajaju od ophoda i galerija (tlocrt na str. 268) tj. EMPORA biti malo kasnije ponovljen i
u crkvi S. VITALE u Raveni (Atl., sl. 268), koja je za razliku od Sv. Sergija i Bakha meutim
posve centralna graevina, bez bitnijih longitudinalnih elemenata. Pojasnice meu stupcima
nose krikastu kupolu. U dijagonalnim su osima polukrune nie natkrivene polukupolama
koje nose glavnu kupolu. Iz kubusa tj. kvadrata osnove izlazi samo poligonalna apsida.
Vrlo slino rjeenje ponavlja SAN VITALE u Raveni, crkva koja je nastala svega par
godina kasnije (526. 547.). U vanjski oktogon upisan je unutranji oktogon od jakih
poligonalnih stupaca. S lukovima koji ih povezuju, oni oblikuju dvoetane arkade na kojima
poiva kupola rastvorena s 8 prozora. Uokolo sredinjeg prostora na stupovima su EMPORE.
Pezbiterij kao i kod Sergija i Bakha zavrava u poligonalnoj apsidi. Bono su meutim
PASTOFORIJE krunog tlocrta, a ispred crkve je PREDVORJE postavljeno KOSO a iza
njega stubini TORNJEVI, koji vode na empore.
Kao i Teodozijeva Hagia Sophia, i Konstantinova HAGIA EIRENE je spaljena u ustanku Nika 532. godine.
Obnovljena je kao trobrodna bazilika s velikom sredinjom kupolom na tamburu, te je po prostornoj koncepciji srodna Hagia
Sophiji.
Unutranjost sve 3 crkve pokazuje NOVI BIZANTSKI IDEAL koji niz jasno
omeenih pojedinanih prostora ZAMJENJUJE CJELOVITIM ORGANIZMOM.
 VII. KATEDRALA U AMIENSU (Atlas I., 64-65)

Gotike katedrale su materijalizacija srednjevjekovnih prostornih koncepcija, koje

svoj apogej doivljavaju u Francuskoj. Gotika tei za rastvaranjem mase, koje se ostvaruje
sustavom nosivih VORINIH TOAKA, koje omoguavaju da velike plohe zia budu
rastvorene prozorima prekrivenim VITRAIMA, koji u unutranjosti stvaraju mistiku
atmosferu NEBESKOG JERUZALEMA.
Osnovna konstruktivna jedinica je pravokutni SVODNI TRAVEJ srednjega
broda. Na njegovim su uglovima nosai svodnih arkada (KRINO-REBRASTI SVOD) koji
ujedno podravaju zid glavnog broda. Na oko pola visine, prikljuuje se po 1 travej bonih
brodova, prema van omeen prozorskim zidom. Boni zid testuda rastvoren je prozorima
ispod kojih se u razini krova bonog broda nalaze EMPORE, koje su TRIFORIJIMA
otvorene prema glavnom brodu.
Visoke mase gotikih katedrala statiki dodatno uvruje KONTRAFORNI
SUSTAV vanjski statiki kostur koji neutralizira bone pritiske na nain da se du vanjske
strane bonog broda nalazi po 1 kontrafor iz kojeg se koso izdvajaju KONTRAFORNI
LUKOVI, koji prihvaaju teret svoda srednjeg broda. FIJALA na vrhu kontrafora ima 2
funkcije: rije je o kompenzacijskom vertikalnom optereenju, ali i o estetski loginom
vizualnom zavretku kontrafora.
 Povijest graenja
I. do kraja antike

GRKA
Rije STIL (STILUS) na latinskom znai PISALJKA, ali i RUKOPIS, NAIN IZRAAVANJA.2
Postoje INDIVIDUALNI, POVIJESNI, GENERACIJSKI, REGIONALNI, NACIONALNI stilovi.
Redovi po Chambersu:
http://www.ffzg.hr/povum/slike/dorski.jpg

http://www.ffzg.hr/povum/slike/toskanski.jpg

http://www.ffzg.hr/povum/slike/jonski.jpg

http://www.ffzg.hr/povum/slike/korintski.jpg

http://www.ffzg.hr/povum/slike/kompozitni.jpg
Svi zajedno na: http://www.scribd.com/doc/59627397/Redovi-Po-Chambersu-Treatise-on-Civil-Architecture-1759

HRAM DORSKOG REDA3

I. zona: PODGRADNJA (Atlas, I., 60 i 154-5)
STEREOBAT podgradnja
EUTINTERIJA gornji sloj klesanaca temelja obrub koji tik iznad razine tla obilazi oko graevine
KREPIDOMA 3 stepenice na kojima je postolje PERISTAZE (ophodni trijem).
STILOBAT oblikom i klesanjem kamenih blokova odgovara tlocrtu gornjeg dijela
graevine.

II. zona: STUPOVI stoje na STILOBATU

III. zona: GREE = TRABEACIJA kao teka horizontala poiva na nizu potporanja.
Iznad glavne grede ARHITRAVA nalaze se ulijebljene kamene ploe TRIGLIFA koje su
u sreditu interkolumnija, u osi stupa, i oznaavaju poloaj krovnih greda. Izmeu njih su
drvene ili kamene, obojene metope, koje s triglifima tvore FRIZ. Sve je to atavizam iz
vremena gradnje u drvu. Sa zavrnim vijencem koji se istie iznad friza GEIZON - i s
olukom SIMA na njemu poinje KROV.

IV. zona: KROV ili ZABAT

KROV, dvostreni, malog nagiba. Ukraavaju ga eoni crjepovi ANTEFIKSI, koji se nalaze
ispred pokrovnih crepova. AKROTERIJI su pak skulpture koje ukraavaju uglove i vrhove
zabata hrama (esto u formi palmete ili sfinge sl. str. 154 Javlja se kasnije i u sr vij npr. na
vrhu ciborija). SIMU tj. oluk esto ukraavaju VODORIGE u obliku lavljih glava (sl str. 158).
Na ZABATU horizontalni vijenac i kosi GEIZON stvaraju jak okvir oko zabatnog trokuta
TIMPANON-a.
SUDAR UGLOVA tj. DORSKI UGAONI KONFLIKT (sl. str. 154 - nastaje ispadanjem ugaonog triglifa iz
osi stupa). Rjeava se stupnjevitim poveanjem kutne i prve idue metope, ime se postie izjednaavanje osi.
Takoer se smanjuje osni razmak ugaonog traveja ophodnog trijema, ili oba rubna traveja, a ponekad se i stup
lagano naginje prema unutra (dojam organike elastinosti).

JONSKI RED (Atlas, I., 160-163, vidi redove po Chambersu)

JONSKI UGAONI KONFLIKT nastao je iz injenice da frontalno i bono lice jonskog kapitela nisu ista, pa je
ugaoni kapitel zabatne strane hrama kvario jednoliko oblikovanje bone strane i/ili obratno. To je rijeeno na
nain da ugaoni kapitel ima dva lica na vanjskim stranama, dok se na unutranjim stranama nalaze inae boni
dijelovi.
Tipovi klasinih hramova: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg
http://www.scribd.com/doc/59520301/Tipovi-klasi%C4%8Dnih-hramova

2
J. J. Winckelmann je pionir definicije stila kao objedinjujue kategorije izraza i ukusa za likovno stvaralatvo pojedinog vremenskog razdoblja.
3
Dorski hram se razvio iz megarona.
 GRKE KUE (Atlas, 174-175)
Nema jedinstvene sheme:
Ovalne
S apsidom (forma ukosnice)
Megaron (slina TEMPLUMU IN ANTIS koji je iz megarona ponikao)
Gradske kue - javljaju se prve inzule
Kua s trijemom (Halkidika) trijem je kraljenica kue.
Kua s peristilom trijem koji ga okruuje omoguuje pristup raznim krilima kue. Glavna
prostorija ANDRON (blagovaonica i prostorija za druenje mukaraca - kojoj u rimskom
domusu odgovara TABLIN) nalazi se u dnu. Stan se zapravo nalazi na 1. katu.
Tip Prijena je praktian za gradske uvjete, a spaja kuu s dvoritem i tip megarona.

GRKE KOMUNALNE GRAEVINE (Atlas, 176-177)

- smjetene su uglavnom na rubovima agore

BULEUTERION (vijenica) najprije izduena a potom kvadratilna tlocrta.

STOA je javno okupljalite koje je u pravilu dugi uski trijem s potpornjima, otvoren na
jednoj uzdunoj strani.

GIMNAZIJ se sastoji od prostrane skupine vjebalita, trkalita, trijemova i sporednih

zgrada. Njegova je jezgra PALESTRA dvorite za vjebe uglavnom kvadratinog tlocrta, sa
svih strana okrueno trijemom. S druge strane trijema su pomone prostorije za vjebu, te za
pouku i glazbeni odgoj.

GRKI HRAM (Atlas, 185-195)

Vidi tipologiju: http://www.ffzg.hr/povum/slike/hramovi.jpg
http://www.scribd.com/doc/59520301/Tipovi-klasi%C4%8Dnih-hramova

Kalikrat i Iktin - projektanti Partenona od 465. pr. K. dalje.

Partenon je atipian dorski hram, jer ima jonski friz, kojeg dorski hramovi nemaju. To moda i nije neobino jer
je podignut na jonskome tlu.

GRKO KAZALITE (Atlas, 200-201)

Oblik mu se razvio iz izvoake prakse. Kao povrina za predstavu sluo
ORKESTRA - koja moe biti okrugla ili polukruna. Ona je smjetena ispred Dionizova
HRAMA i ima OLTAR u sredini. Oltar koji smeta izvoenju postupno se pomie na rub
orkestre, a kasnije se kao i hram posve odvaja od orkestre.
Lagani drveni kostur SCENA (skene) nalazi se iza orkestre i odvaja ju od otvorenog
prostora iza. Kasnije postaje trajna drvena konstrukcija, a potom i kamena graevina, jer su
kazalita u poetku drvena. Dekorirana je kulisama vezanim za predstavu.

KAVEA ili gledalite u poetku scenu okruuje poligonalno (trapez), a kasnije polukruno.
Radijalno rasporeene ODJELJKE uokviruju STUBE.

PROSKENIJ nalazi se izmeu scene i orkestre, sadri rekvizite.

Hipodam iz Mileta: 1. urbanist: Pirej, cca 450. pr. K., i Milet
 RIM
Podatna vegetabilna forma korintskog kapitela, povezuje se s elementima jonskog kapitela ili
figurativnim elementima, te tako nastaje KOMPOZITNI KAPITEL (str. 206), koji se prvi
put javlja na Titovom slavoluku 82. godine.
Rimljani takoer izmiljaju IMPOST i VIJENAC na toki prijelaza luka u masu zida.

LEPTIS MAGNA odlian je primjer zamjene arhitrava ARHIVOLTAMA tj. lukovima /

arkadama na stupovima.

SIRIJSKI ZABAT arhivolt koji prolazi iz trabeacije premouje srednji interkolumnij u

zabatu, kako bi se istaknula os ulaza u svetite kao u PROTIRONU Dioklecijanove palae u
Splitu (Atlas, sl. str. 208)

Arhitektura postaje KULISOM Celzova biblioteka Atlas, sl. str. 210.

Rimska kua DOMUS (Atlas, 222-223)

KUA S ATRIJEM se od 4. st. pr. Kr. uvruje kao sveitalski tip (sl. str. 222).
Srce kue je ATRIJ, (lat. ater = garav) unutranje dvorite, okrueno sa sve 4 strane trijemom,
u sreditu kojeg se nalazilo vatrite. U atrij se ulazi s ulice kroz PROTHYRON, smjeten
meu dvjema TABERNAMA radionicama ili trgovinama koje gledaju na ulicu.
U dnu atrija nalazio se TABLIN, koji je sluio kao dnevna soba, tj. kao roditeljska soba s
branim krevetom, a kasnije kao primai prostor. Bio je irom otvoren prema atriju. Kraj
njega su OECI od kojih se 1 ureuje kao blagovaonica - TRIKLINIJ. Uokolo atrija su jo
KUBIKULA spavaonice, te spremita, i sa svake strane po jedna ALA, irom otvorena
prema atriju.
Kasnije, osobito u carsko doba, domusu se po grkom uzoru dodaje PERISTIL u dnu,
te tako TABLIN postaje prolaznom prostorijom.

INSULA (Atlas, 224-225)

Proletarizacija velikog dijela rimskog stanovnitva, i njegov dolazak u Rim, uvjetovao
je pekulacije sa zemljitem, koje je postalo vrlo skupo, pa se podiu katnice, INSULAE, iju
je visinu ograniio Trajan na 17,60 metara. Ipak, stambena gradnja ostaje kaotina, jer grad
nije pravilno planiran.
Drukije je bilo u Ostiji. Bilo je vie tipova INSULA od onih s USKIM HODNIKOM
do onih s UNUTRANJIM DVORITEM, koje moe biti okrueno arkadama (Casa di
Serapide). Etae su povezane stubitem. Na ulinoj strani u prizemlju su trgovine zaklonjene
trijemom oslonjenim na arkade. Obino su na 1 katu bili raskoniji stanovi (Piano nobile), a
na viim katovima manji, za sirotinju.

VILLA RUSTICA (Atlas, 226-227)

Villa rustica, gospodarska kua na latifundijima povezuje stambenu i gospodarsku
funkciju. Oblik i veliina joj ovise o veliini dobra, vrsti proizvodnje, topografiji i klimi.
Gospodareva kua (Virtruvije je zove VILLA URBANA) slii gradskim vilama.
 VILLA I PALAA (Atlas, 226-227)

Najpoznatija CARSKA VILA svakako je ona Hadrijanova u Tivoliju. Zdanja slue

carskoj reprezentaciji (KANOPUS i SERAPEJ),
dravnim poslovima
i
privatnom boravku: (minijaturni TEATRO MARITIMO na otoiu na kojeg je mogue
povui mosti.

CARSKA PALAA (Atlas, 228-229)

August u svojoj skromnosti jo nije podizao palae, ve je ivio u villi kao istinski
princeps ili primus inter pares. No njegovi nasljednici nisu tako suptilini, pa nastaju
dekadentno-reprezentativni sklopovi: Neronova Domus Aurea, i Domicijanov PALATIUM
(od kojeg i potjee rije palaa), koji je sjedite Carstva sve do Dioklecijana.
Nesigurna vremena kasnog Carstva ilustrira Dioklecijanova fortificirana palaa u
Splitu, koja u svoje sjeverne 2/4 ima vojarne, a june 2/4 stan cara, hramove i mauzolej.
Svaka od kopnenih stana palae ima po 6 KULA i snani PROPUGNACULUM: jedino
morska strana u gornjoj etai ima etnicu s arkadama.

BAZILIKA (Atlas, 230-233)

BAZILIKA je nastala iz grkih uzora graevina s AULOM (dvoranom). Rije je

uglavnom o longitudinalnom trobrodnom zdanju, kod kojeg je sredinji brod iri i vii od
bonih, te taj brod ima prozore koji u unutranjost pruaju mnogo svjetla. Kasnije se
poveavaju dimenzije i broj brodova.
Helenistike kolonade u rimsko doba iznutra zamjenjuju ARKADE koje nose
bavaste svodove u bonim brodovima, koji su prvotno bili otvoreni. Slui kao okupljalite i
sudnica (TRIBUNAL).
Zadnja velika klasina bazilika u Rimu je Maksencijeva, dovrena od Konstantina. On
je originalnu lungitudinalnu usmjerenost te trobrodne bazilike s 3 ogromna traveja, koja je
zapoinjala predvorjem na istoku, zamijenio poprenom, probivi na bazilici sa sjeverne
strane apsidu (Atlas, sl. str. 232), u kojoj se nalazila njegova kolosalna statua, sada u Palazzo
dei Conservatori na Kapitoliju.
Uskoro u Konstantinovo doba kranstvo prihvaa formu bazilike, te ju transformira
za svoje kultne prostore.

TREME (Atlas, 234-237)

TERME imaju svoju preteu u grkim kupalitima uz gimnazije i palestre. Glavne

prostorije su im hladni FRIGIDARIUM, mlaki TEPIDARIUM i vreli CALIDARIUM, kao
i parna kupelj, a uz koje su se nalazile svlaionice, vjebaonice, bazeni, itaonice, dvorane za
muziciranje i slino.
Male terme imala je i Dioklecijanova palaa, koja je sagraena na sumpornom
termalnom vrelu. Terme podiu carevi kao propagandni in svoje vladavine, tj. kako bi
pridobili javno mnijenje za sebe. esto su vrlo velike i raskone, obloene mramorom iz
raznih dijelova svijeta, kao one Dioklecijanove ili Karakaline u Rimu. U pravilu su
orijentirane SI JZ (frigidarium calidarium).
 KAZALITA (Atlas, 238-239)

Za razliku od grkog, rimsko kazalite (Atlas, sl. str. 238) svoje gledalite (CAVEA,
AUDITORIUM), iri i na orkestru, koja se vie u naelu i ne upotrebljava za scenske nastupe,
nego za sjedalice magistrata.
Kao pozornica slui PROSCENIJ, otraga omeen zidom scene SCENAE FRONS.
Visoki prsten arkada okruuje pri vrhu cijelo gledalite.

AMFITEATAR (Atlas, 240-241)

Gladijatorske igre imaju porijeklo u etruanskim grobnim igrama. Punu zrelost

amfiteatri dostiu u AMFITEATRUMU FLAVIUMU (Koloseum).
Dimenzije: 190*155*50 metara, kapacitet: 50.000 gledalaca.
KAVEA je, kao i u kazalitu, sagraena od prstenastih nizova, koji se koncentrino uspinju
iznad ovalne arene, pod kutom od 37 stupnjeva. Gledaoci su rasporeeni prema drutvenom
poloaju. U zdanje se ulazi kroz 80 radijalno postavljenih ulaza kojima odgovara 80 nosaa,
meusobno presvoenih bavastim i krinim svodovima. Vijenac zdanja, ukraen je
toskanskim, jonskim i korintskim redom polustupova i korintskim pilastrima. Veliki kameni
blokovi povezani su metalnim klamfama, bez drugog veziva (cement).

Centralna gradnja 2: PANTEON (252-253)

Ideja centralnog prostora posve je ostvarena u PANTEONU, kojeg je oko 118.

podigao Hadrijan, na mjestu ranijeg Agripinog hrama.
Predvorje izvana ima formu klasinog zabatnog korintskoga hrama, no presvoeno je
bavastim svodom, ukraenim pozlaenim bronanim kasetama. Slijede valjak tambura i
polukugla kupole, koja ima raspon od 43,30 metara. Kupola je iznutra ralanjena s 5
prstenova kaseta, koji se stepenasto suavaju prema vrhu s krunim otvorom. Kupola se
sastoji od unutranje i vanjske cementne grae. Uzduna rebra meu kasetama ojaana su
poprenim horizontalnim rebrima. Rasteretni lukovi od opeke vidljivi osobito s vanjske
strane, dodatno ojaavaju zdanje. Svjetlosni otvor (opaion) na vrhu djeluje kao TLANI
PRSTEN. ROTUNDA je iznutra ralanjena s 8 radijalno postavljenih kapela
naizmjeninog kvadratinog i polukrunog tlocrta, sred kojih se na ulazu nalazi par stupova
koji nose profilirani VIJENAC.
 RANI OBLICI KRANSKIH GRAEVINA (Atlas, 258-259)

Prvi krani okupljaju se u privatnim kuama (DOMUS ECCLESIAE), te obzirom da

je njihova vjera esto progonjena, ne grade neka specifina, prepoznatljiva kultna mjesta.
Jedna od najstarijih kranskih bogomolja otkopana je u Dura Europosu i potjee iz oko 232.
godine (Alexandar Sever 222.-235.). U njoj je kao kultni prostor jasno izdiferencirana jedino
krstionica s krsnim zdencem u nii i prikladnim zidnim slikama (3 Marije na grobu).
U Akvileji Teodorove dvojne bazilike povezuje popreni prostor koji istodobno slui
kao predvorje (NARTEKS) i krstionica (BAPTISTERIJ).
Mauzolej sv. Anastazija u Saloni se sastoji od kripte s muenikovim moima i
MEMORIJE tj. MEMORIJALNE CRKVE koja je iznad nje. Memorija je iznutra bila
presvoena, o emu svjedoe pojasnice, a s vanjske strane jaki kontrafori (sl. str. 259).
Nedaleko je BASILICA DISCOPERTA, tj. dvorite koje tlocrtno slii bazilici, ali mu
srednji brod nije natkriven, a zavrava TRIKONHALNO.

BAZILIKA (Atlas, 262-265)

Nakon Edikta o toleranciji 313. godine, Konstantin podie prvu rimsku kransku
baziliku, onu posveenu sv. Spasitelju, u Lateranu. Ta bazilika kombinira elemente rimske
bazilike i sinagoge bazilikalnog tipa.
U zdanje se ulazi kroz popreni NARTEX, a sama bazilika ima 5 brodova.
Lagane ARKADE omeuju monumentalni srednji brod. Vrh broda koji viri iznad
bonih brodova perforiran je velikim prozorima koji u unutranjost zdanja donose mnogo
svjetla, kao i prozori bonih brodova, premda oni u manjoj mjeri. Ispod prozora glavnog
broda je zona slika. Konstrukcija zdanja je lagana, jer zidovi ne nose svod, ve samo strehu tj.
OTVORENO KROVITE ili KASETIRANI STROP. Uzduni prostor koji slui za
okupljanje zajednice, zavrava u transeptu koji ima liturgijsku funkciju. U apsidu se kasnije
smjetaju sjedala za biskupa i sveenike THRONOS i SYNTHRONOS. Na ulazu u transept
nalazi se TRIJUMFALNI LUK, visoki luni ulaz u zidu transepta, obino ukraen slikama
vezanim uz njegovu blizinu oltara koji je u apsidi, obino natkriven ciborijem.
Ispred crkve nalazi se PERISTILNO DVORITE koje slui za okupljanje vjernika.
Na zapadu se meutim ustaljuje tip bazilike s 3ili 5 brodova, bez transepta (koji oito
nije nuan za liturgijski ivot zajednice), a koji tip dobro prezentiraju ravenatske bazilike, San
Apolinare in Classe, San Apolinare Nouvo, San Giovanni Evangelista.