Professional Documents
Culture Documents
Slackware14 1
Slackware14 1
SISTEMA
---------------------------------------------------------------
Uputstvo nije pisano preciznim tehnickim recnikom, jer nije bio cilj
da se napise potpuno precizna i tacna dokumentacija za Slackware Linux
-- ovakvih materijala ima puno na internet-u, tako da student moze
konsultovati dodatnu literaturu (npr. SlackBook) ako zeli preciznije
informacije. Cilj ovog uputstva je da se slobodnijim recnikom neko ko
nema nikakvog iskustva sa Linux-om uvede u svet Slackware-a. Mnogi
koraci nisu detaljno objasnjeni i treba ih prihvatiti zdravo za
gotovo. Cilj je da korisnik brzo i jednostavno instalira i podesi svoj
Slackware linux, nakon cega ce moci da ga kroz jednostavno i udobno
koriscenje sam upozna i nauci detalje o svom sistemu.
Ako niste sigurni da znate sta radite, bolje nemojte sami da radite
ovako nesto!!
iv) Na sledecem dijalogu treba odabrati opciju "Create new hard disk"
Prilikom konfiguracije novog virtuelnog hard diska, odabrati opciju
"Dynamically expanding storage", a za velicinu (na sledecem dijalogu)
staviti 15G (ako imate i vise, moze i 20G, ali 15G je minimum za punu
instalaciju i komforan rad u nastavku).
2) Instalacija Slackware-a.
Linux sistem zahteva bar dve particije. Prva particija je tipa Linux i
na njoj se instalira operativni sistem. Druga particija je tipa Linux
Swap, i koristi se za virtuelnu memoriju. Ova particija je obicno
mala, preporucena velicina je bar koliko i RAM (ako je moguce, dva
puta veca). Npr. ako imate 1G RAM, tada je minimum 1G swap-a, a
preporuceno je 2G.
Osim ove dve, moguce je imati i vise Linux particija, ukoliko zelite
da pojedine delove instalacije (npr. korisnicke direktorijume)
odvojite na posebnu particiju. Ovo moze biti korisno prilikom kasnijeg
upgrade-ovanja sistema, jer su korisnicki podaci odvojeni od samog
sistema koji se upgrade-uje.
fdisk /dev/sda
---------------------------------------------------------------------
NAPOMENA: Svi uredjaji se pod UNIX sistemima oznacavaju specijalnim
fajlovima. Ovi fajlovi ne postoje zaista na disku, vec predstavljaju
apstrakciju odgovarajuceg uredjaja -- pisanje u taj fajl predstavlja
slanje podataka nekom uredjaju, citanje iz tog fajla cita informacije
iz uredjaja. Ovo fajlovi se obicno nalaze u direktorijumu /dev/. Hard
diskovima pod Linux-om odgovaraju fajlovi sda, sdb, sdc, ... (ne samo
hard diskovi, vec i ostali uredjaji poput flash memorija). Prvi hard
disk je, dakle, /dev/sda, pa se taj fajl predaje kao argument komandne
linije fdisk programu, kako bi znao na kom hard disku hocemo da
pravimo particije (jeste da obicno imamo samo jedan, ali to ne mora
biti slucaj).
Sada je potrebno napraviti i Swap particiju. Uneti opet 'n', 'p', '2'
i dva puta ENTER, kako bismo ceo preostali prostor na disku
iskoristili za Swap particiju. Nakon toga izlistati particije komandom
'p'. Vidimo da imamo jedan problem -- kreirana particija nema tip
'Linux swap' vec 'Linux' (sto je podrazumevani tip). Moramo promeniti
tip ove particije u 'Linux swap'. U tu svrhu koristimo komandu 't',
zatim unesemo particiju ciji tip menjamo ('2'), a zatim heksadekadni
kod tipa (82). Za detaljniju listi poznatih tipova moze se koristiti
komanda 'l'.
setup
--------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA: Za razliku od Windows sistema gde postoji vise odvojenih
stabala direktorijuma (C:, D:, E:, ...) pri cemu svaki fajl sistem
(uredjaj, particija) ima svoje odvojeno stablo (oznaceno slovom --
"drive letter"), pod Unix sistemima postoji JEDINSTVENA HIJERARHIJA
DIREKTORIJUMA, sa jednim jedinim korenom koji se oznacava sa /. Sve
particije (uredjaji) se "montiraju" u nekom cvoru ovog jedinstvenog
stabla, tako da podstablo sa korenom u tom cvoru odgovara fajl sistemu
te particije (uredjaja). Po pravilu, jedna Linux particija se mora
"montirati" na koreni direktorijum (/) i na toj particiji se instalira
operativni sistem. Sve ostale particije su opcione i mogu se montirati
na bilo koji prazan direktorijum po zelji korisnika. Tipicno je da u
korenom direktorijum postoji poddirektorijum home u okviru koga se za
svakog korisnika kreira direktorijum sa njegovim korisnickim imenom, i
tu korisnici cuvaju svoje fajlove. Jedna dobra strategija je da se
npr. napravi posebna Linux particija (ili poseban hard disk) koja ce
da se montira na direktorijum /home, tako da ce svi korisnicki
direktorijumi da se kreiraju u toj particiji.
--------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA: Tip fajl sistema koji se tipicno koriste pod Windows-om su
FAT i NTFS. Linux, sa druge strane, ima svoje fajl sisteme -- ext
(verzija 2, 3 i 4). Najnovija verzija ovog sistema ext4 je od pre par
godina standardni fajl sistem za Linux, tako da je preporucljivo
odabrati ovu verziju (ona je i ponudjena podrazumevano od strane setup
programa).
Najpre Vas setup pita da li zelite da napravite USB FLASH BOOT (flash
disk koji ce se koristiti u slucaju problema sa boot-ovanjem sistema).
Odaberite opciju SKIP.
-------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA: boot-loader je mali program cija je osnovna uloga
pronalazenje operativnog sistema na disku i njegovo ucitavanje i
pokretanje. Problem je u tome sto BIOS ne moze da zna koji operativni
sistem mi imamo i gde se on tacno nalazi na disku. Zbog toga se u
BIOS-u moze podesiti samo fizicki uredjaj (CD, DVD, hard disk, i sl.)
sa koga se podize operativni sistem, ali ne i particija i fizicka
lokacija sistema na particiji. Ono sto BIOS podrazumevano radi je da
prilikom ukljucivanja racunara sa odabranog uredjaja (recimo vaseg
hard diska) ucitava prvi sektor (svaki hard disk se moze posmatrati
kao niz sektora velicine 512 bajtova). Ovaj prvi sektor se obicno zove
Master Boot Record (MBR) i trebalo bi da sadrzi informacije koje ce
biti korisne za dalji proces boot-ovanja. Ako to nije tako, BIOS
prikazuje poruku o gresci. U slucaju hard diskova, MBR sadrzi boot
loader program, kao i particionu tabelu (informacije o primarnim
particijama). Bios ucitava boot loader iz MBR-a i pokrece ga, a ovaj
na dalje preuzima odgovornost za podizanje sistema.
----------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA: Svi korisnici na UNIX sistemima se dele na "root" korisnika
(adminstratora) i ostale korisnike. root ima sve moguce privilegije i
moze da pristupi svakom fajlu ili uredjaju, pokrene bilo koji program,
itd. Ostali korisnici imaju ogranicena prava pristupa koja ne mogu
sami da promene tek tako. Zbog toga je sistem prilicno bezbedan iz
ugla obicnih korisnika -- oni tesko da mogu da mu naude, slucajno ili
namerno, jer prosto nemaju dovoljno privilegija da to urade. Sa druge
strane, root nalog je izuzetno mocan nalog -- pokretanjem programa pod
root nalogom moguce je uraditi bilo sta, pa i ostetiti sam sistem
(obrisati fajlove, ubaciti viruse, itd.). Zato se root nalog mora
veoma oprezno koristiti, iskljcivo za poslove za koje je to
neophodno. Na srecu, veoma mali broj poslova pod Linux-om zahteva root
privilegije: instalacija dodatnog softvera, sistemsko podesavanje,
pokretanje servisa i sl. Sve ostalo (ali bukvalno sve ostalo) mozete
raditi pod "obicnim" nalogom, bez bojazni da cete nesto slucajno
pokvariti, ili da ce neki zlonamerni program u vase ime ostetiti
sistem -- to jednostavno nije moguce. Sve sto mozete obrisati kao
obican korisnik su vasi licni fajlovi!! Zato je generalni savet pod
linux-om da se odmah nakon instalacije i osnovnih podesavanja napravi
obican nalog koji ce se koristiti u nastavku rada sa sistemom.
-----------------------------------------------------------------------------
reboot
i pritisnite ENTER.
------------------------------------------------------------------------
NAPOMENA: Korisnicki interfejs pod UNIX sistemima nije deo operativnog
sistema u uzem smislu, vec je u pitanju aplikacija kao i svaka druga.
Postoji veliki broj razlicitih korisnickih interfejsa, a korisnik moze
odabrati onaj koji mu najvise odgovara. Svi korisnicki interfejsi nude
korisniku mogucnost da barata sa fajlovima i pokrece programe, kao i
da vrsi nadzor svog sistema.
3) POSTINSTALACIONA PODESAVANJA:
pico .bash_profile
Otvorice vam se pico editor sa praznim fajlom. Unesite sledeci sadrzaj:
cp .bash_profile .bashrc
pico .bashrc
. /etc/profile
. .bash_profile
ls -a
la
pico /etc/profile
PS1='\u@\h:\w\$ '
PS1='\u@\h"\W\$ '
-- fajl /etc/profile.d/coreutils-dircolors.sh.
pico /etc/profile.d/coreutils-dircolors.sh.
promenite u:
OPTIONS="-h -F -b -T 0"
cp .bash_profile /etc/skel/
cp .bashrc /etc/skel/
pico /etc/skel/.bash_profile
export PATH=$PATH:/sbin:/usr/sbin:/usr/local/sbin:$HOME/bin
pico /etc/fstab
i td.
Svaki korisnik ima svoje korisnicko ime (milan u ovom slucaju), i svoj
home direktorijum (/home/milan). Uobicajeno je da se home direktorijum
korisnika kreira u direktorijumu /home/ i da nosi isto ime kao i
korisnik (/home/milan), mada ne mora da bude tako. Savetujem da se
drzite ove konvencije. Opcija -s /bin/bash odredjuje podrazumevani
shell korisnika (bash), a opcija -g users odredjuje grupu korisnika
kojoj novi korisnik pripada (pod Slackware-om se uobicajeno koristi
users grupa za sve obicne korisnike).
Jedan korisnik pored ove podrazumevane grupe moze pripadati i dodatnim
grupama, cime moze dobiti dodatne privilegije. Ovo je jako bitno za
obicne korisnike pod Slackware-om jer ce im se time omoguciti da
obavljaju neke osnovne poslove (koriste CD, flash diskove, narezuju
diskove, slusaju muziku i sl, sve to im je zabranjeno po default-u :)
).
passwd milan
Nakon cega se unese dva puta zeljena lozinka. Korisnik kasnije moze po
zelji promeniti (samo svoj) password. Root moze da promeni password
svima!
pico /etc/group
adm:x:4:root,adm,daemon
audio:x:17:
u liniju:
audio:x:17:milan
wheel:x:10:root
u liniju
wheel:x:10:root,milan
pico /etc/inittab
id:3:initdefault:
u liniju:
id:4:initdefault:
pico /etc/lilo.conf
timeout = 1200
u liniju:
timeout = 100
compact
lilo
9) Podesavanje sudoers-a.
pico /etc/sudoers
u liniju:
i sacuva se fajl.
cd
mount /mnt/cdrom
cp /mnt/cdrom/VBoxLinuxAdditions.run .
umount /mnt/cdrom
./VBoxLinuxAdditions.run
U donjem levom uglu imate K-meni koji je ekvivalent Start meniju pod
Windows-om. Ovde imate brojne aplikacije dostupne pod Slackware-om
koje su razvrstane po kategorijama. Mozete ih prelistavati u okviru
taba Applications, a mozete prosto kucati u search-u (npr ako kucate
'web browser', dobicete listu web browser-a, a ako kucate 'fire'
dobicete Firefox :) ).
sudo komanda
nakon cega unesete SVOJ SOPSTVENI korisnicki password, ako vam bude
trazio.
Drugi nacin je da "postanete" root u toj sesiji tako sto kucate komandu:
su
a zatim kucate ROOT LOZINKU. Nakon ovoga postajete root i sve ostale
komande se izvrsavaju pod root privilegijama. Mozete se vratiti na
obican shell komandom exit. Ovaj nacin je nesto opasniji, jer se
mozete zaboraviti da ste u root rezimu rada -- savetujem da se drzite
sudo mehanizma.
Pozdrav,
Milan