DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str.

1-402
UDK 08:061.2 ISSN 1331-7172

Njemaka zajednica
Zemaljska udruga Podunavskih vaba u Hrvatskoj, Osijek
Deutsche Gemeinschaft
Landsmannschaft der Donauschwaben in Kroatien, Essegg
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

doc. dr. sc. Marija Karbi UDK: 323.15(497.5=112.2)(091)

Hrvatski institut za povijest Prethodno priopenje
Podrunica za povijest Slavonije, Primljeno: 30.09.2010.
Srijema i Baranje Prihvaeno: 02.10.2010.
Slavonski Brod - Zagreb

Prvi spomeni Nijemaca

u hrvatskim zemljama
u razvijenom i kasnom
srednjem vijeku
U radu se upozorava na postojanje razliitih vrsta vrela koje
svjedoe o prisutnosti Nijemaca u hrvatskim zemljama tijekom
razvijenoga i kasnoga srednjeg vijeka, kao i na injenicu da
osobe njemake narodnosti ili podrijetla nalazimo u svim
slojevima drutva (od plemstva preko stanovnika gradova do
seljatva).

Kljune rijei: Nijemci, srednjovjekovna vrela,

Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo

129
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

Na podruju od Drave do Jadranskog mora, od ravnica istonog dijela savsko-

dravskog meurijeja do naselja obalnog pojasa, pa i na otocima, tijekom razvijenog
i kasnog srednjeg vijeka meu pripadnicima razliitih slojeva drutva susreemo
pripadnike njemake narodnosti odnosno osobe njemakog podrijetla. Na njih
nailazimo meu plemstvom, u gradskim naseljima, ali i meu seoskim stanovnitvom,
a vrela ih spominju pojedinano ili kao grupu.
Prisustvo pripadnika njemake narodnosti u hrvatskim zemljama u navedenom
razdoblju, kao i njihova uloga i doprinos, zahtjevno je istraivako podruje, koje u
sebi, uslijed sloenosti same pojave, obuhvaa niz pitanja. Neka od njih ve su privukla
panju povjesniara te su odreeni problemi istraivani, bilo u zasebnim studijama, bilo
u sklopu onih koje se bave drugim temama, te pitanje njemakih doseljenika tretiraju
tek usputno. Tako su pojedini istaknutiji plemiki rodovi odnosno obitelji i njihovi
pripadnici,1 kao i Nijemci u gradskim naseljima, u odreenom stupnju obraeni u
historiografskim djelima.2 No, treba rei da je i o ovim pitanjima mogue jo mnogo

1
Brojni se radovi na razliite naine bave povijeu plemstva u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu. Ve prije vie
od stotinu godina nastalo je monumentalno djelo maarskog povjesniara Jnosa Karcsonyija A magyar
nemzetsgek a XIV. szzad kzepig (Budimpeta, 1900), u kojem ovaj autor obrauje plemike rodove, meu
kojima su i oni njemakom podrijetla, na ovome prostoru. Pregled historiografskih radova posveenih
srednjovjekovnom plemstvu na podruju dananje Slavonije vidi u: Marija Karbi Damir Karbi, Pregled
literature o plemstvu na podruju Slavonije, Srijema i Baranje tijekom srednjega vijeka, Scrinia Slavonica
1 (2001.), str. 377-387. Ovdje treba istaknuti da su poticaj prouavanju plemikih rodova njemakog
podrijetla u hrvatskim zemljama dali i znanstveni skupovi koji se u organizaciji Njemake (narodnosne)
zajednice odravaju ve niz godina pod zajednikim nazivom Nijemci i Austrijanci u hrvatskom kulturnom
krugu. Usp. Lovorka orali, Hrvatski ban i istarski markgrof Bertold VII. Andechs-Meranski (1182.-
1251.), Godinjak Njemake narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1999, str. 11-17; Marija Karbi, Gisingovci
ugarsko-hrvatska velikaka obitelj njemakog podrijetla, Godinjak Njemake narodnosne zajednice / VDG
Jahrbuch 1999, str. 21-26; Ista, Joakim Pektar, slavonski ban iz plemikog roda Gut-Keled, Godinjak
Njemake narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2000, str. 19-24; Ista, Plemiki rodovi njemakog podrijetla
u Poekoj upaniji tijekom srednjeg vijeka, Godinjak njemake narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2003,
str. 67-76; Ista, Moroviki (Marti) iz plemikog roda Gut-Keled, Godinjak Njemake narodnosne zajednice
/ VDG Jahrbuch 2008, str. 13-22; Ista, Lackovii (Lackfi) iz plemikog roda Hermn, Godinjak Njemake
zajednice / DG Jahrbuch 16 (2009), str. 11-28.
2
Vei se broj radova bavi Nijemcima u zagrebakom Gradecu tijekom srednjeg vijeka. Neki od njih Nijemce
obrauju u sklopu istraivanja prisutnosti razliitih etnikih grupa u Gradecu, kao to je to, na primjer, sluaj
u prilogu Vladimira Bedenka, Drutvo i prostor srednjovjekovnog Gradeca, u: I. Kampu L. Margeti T.
Raukar (ur.), Zagrebaki Gradec 1242 1850. (Zagreb, 1994), str. 37-49, Nevena Budaka Karoline Kaniaj
Svjetlane Vorel, Kolonije stranaca na Gradecu u 14. stoljeu, Znanstveni skupovi Arheoloka istraivanja
u Zagrebu i zagrebakoj regiji i Arheologija i obnova, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 17 (Zagreb,
1996), str. 79-83, odnosno Brune kreblina, Etnike i politike skupine u srednjovjekovnom gradu: Primjer
gradekih lingui, Povijesni prilozi 35 (2008), str. 91-148, dok drugi govore upravo o gradekim stanovnicima
njemakog podrijetla poput rada Karoline Kaniaj Njemaka kolonija na Gradecu u drugoj polovici 14. i prvoj
polovici 15. stoljea, u: G. Beus Richembergh (ur.), Nijemci u Hrvatskoj juer i danas (Zagreb, 1994), str. 53-
62. Postoje i radovi koji su posveeni pojedinim obiteljima njemakog podrijetla nastanjenim u Gradecu. Usp.
Marija Karbi, Obitelj Bole. Istaknuti predstavnici de lingua Theutonicorum na zagrebakom Gradecu u 14. i
15. stoljeu, Godinjak Njemake narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2007, str. 11-19; Bruno kreblin,;Obitelj
afar iz ivota jedne njemake obitelji u srednjovjekovnom Gradecu, Godinjak Njemake zajednice / DG Jahrbuch
16 (2009), str. 83-100. Za Varadin vidi: Marija Karbi, Nijemci u Varadinu tijekom srednjeg vijeka,
Godinjak Njemake narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 2001, str. 11-17. Nijemci u Dubrovniku predmet
su rada Milana Reetara, Stari Dubrovnik i njemaki svijet, Godinjak njemake narodnosne zajednice / VDG
Jahrbuch 1995, str. 101-105 (rad je preuzet iz Camilla Lucerna, Zagreb, 1938, str. 1-7).

130
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

toga rei, a napose treba istaknuti da su brojne teme vezana uz Nijemce u naim
krajevima tijekom srednjega vijeka, poput pitanja prisutnosti njemakih naseljenika
meu seoskim stanovnitvom, jo nedodirnute te tek ekaju svoje istraivae.3
Ovom prilikom neu, to uostalom s obzirom na okvire rada ne bi bilo ni
mogue, dati cjeloviti prikaz prisustva Nijemaca i osoba njemakog podrijetla u
hrvatskim zemljama u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, niti u se baviti povijeu
pojedinca, obitelji ili odreene grupe. Jednostavno u nastojati upozoriti na postojanje
razliitih vrsta srednjovjekovnih izvora koja nam svjedoe o prisutnosti Nijemaca u
hrvatskim zemljama u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, kao i na svu sloenost
pojave prisustva Nijemaca u ovim krajevima u navedenom razdoblju. Vidjet emo u
kojim slojevima stanovnitva nalazimo Nijemce, kako su i zato doli u ove krajeve.
Naglasak u pritom u prvom redu staviti, na to ukazuje i sam naslov priloga, na
najranije spomene Nijemaca u hrvatskim zemljama, iako u navesti i neke kasnije
primjere.4
Prvu skupinu vrela, na koju treba skrenuti pozornost, ine narativni izvori,
meu kojima su za nau temu najvanije kronike.5 Njihova se svjedoanstva veinom
odnose na pripadnike plemikog sloja, a za nas su zanimljive stoga to nam, izmeu
ostaloga, priaju i o dolasku njemakih vitezova u ove krajeve. O nekima od ovih
kronika (onoj imuna de Kza i dvjema kronikama Heinricha von Mgelna) pisala
sam ve ranije, te se ovaj puta neu due zadrati na ovom tipu vrela.6 Samo bih
napomenula da je prema izvjeima kronika znatan broj njemakih vitezova doao
na prostor Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva tijekom 11. i 12. stoljea, te da mnogi
plemiki rodovi s ovoga podruja potjeu upravo od tih vitezova. Ti su vitezovi doli
3
Na vanost kolonizacijskih procesa koji su zahvatili selo u hrvatskim zemljama, ali i probleme njihova
istraivanja, upozorila je ve Nada Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku (Zagreb,
1976), str. 286-287, ali dalja istraivanja ove tematike zasada nisu provedena. O migracijama seoskog
stanovnitva u Europi vidi npr. Roberto Lopez, Roenje Evrope (Zagreb, 1978), str. 121-123.
4
eljela bih napomenuti da se u radu neu osvrnuti na razdoblje ranog srednjeg vijeka, budui da se u
tom periodu radi o razliitim germanskim plemenima, a ne o njemakoj narodnosti, koja se formira
raspadom Franakog carstva i izumrem dinastije Karolinga. Usp. npr. Miroslav Brandt, Opa povijest
srednjega vijeka (Zagreb, 1980), str. 465 i dalje.
5
Studiju i krai pregled ovih kronika vidi u: C. A. Macartney, The Medieval Hungarian Historians
(Cambridge, 1953). Ugarske kronike objavljene su u: Imre Szentptery (ur.), Scriptores rerum
Hungaricarum tempore ducum regumque stirpis Arpadianae gestarum, 2 sv. (Budimpeta, 1937-1938).
Postoje i dvojezina latinsko-engleska izdanja nekih od njih. Vidi: Lszl Veszprmy - Frank Schaer
(prir.), Simonis de Kza Gesta Hungarorum. Simon of Kza, The Deeds of Hungarians (Budimpeta, 1999);
Martyn Rady Lszl Veszprmy (prir.), Anonymi Bele Regis notarii. Anonymus, notary of King Bla,
The Deeds of the Hungarians; Janos M. Bak Martyn Rady (prir.), Magistri Rogerii Epistola in miserabile
Carmen super destructione Regni Hungarie per tartaros facta. Master Rogers Epistle to the Sorrowful Lament
upon the Destruction of the Kingdom of Hungary by the Tatars (Budimpeta New York, 2010).
6
Vidi: Marija Karbi, Miles corridatus intrat. Vijesti o dolasku njemakih vitezova na podruje
ugarsko-hrvatskoga kraljevstva u djelu Simona de Kza, Godinjak Njemake narodnosne zajednice/
VDG Jahrbuch 2005, str. 67-73; Ista, Heinrich von Mgeln i njegove kronike, Godinjak Njemake
narodnosne zajednice/VDG Jahrbuch 2006, str. 13-20.

131
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

na poziv i u slubu ugarskih kraljeva, a sa sobom su donijeli i viteke obiaje iz svoje

domovine. Naravno, pri koritenju podataka iz ovih kronika treba, budui da su
nastale dvjestotinjak godina nakon tih dogaaja, biti oprezan te moramo uzeti u obzir
da one esto vie govore o svom vremenu i njegovim shvaanjima nego o prolosti.
Uz prije navedeno, moemo spomenuti i da nam kronike, osim o Nijemcima kojima
je Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo postalo novom domovinom, govore i o Nijemcima
izvan Kraljevstva, kojima se bave u kontekstu odnosa ugarskih i njemakih vladara, a
esto i ratnih sukoba.7
Osim ugarskih kronika, vijesti o Nijemcima, dodue ne o onima nastanjenim u
hrvatskim zemljama, ve o onima koji su ovuda samo prolazili, nalazimo i u drugim
narativnim vrelima. Tako su nam sauvani zapisi koji svjedoe o prolasku kriara,
meu kojima su bili i Nijemci, ovim podrujem. Za ovu priliku izdvojimo, na primjer,
one koji govore o prolasku vojske Gotfrieda Lotarinkog dananjom istonom
Slavonijom i Srijemom.8
U tom se kontekstu moe spomenuti i opise putovanja u Svetu Zemlju, u kojima
hodoasnici priaju i o svojim zaustavljanjima na istonoj jadranskoj obali (u Poreu,
Puli, Zadru, Hvaru, Koruli i Dubrovniku). Neki od njih, poput onoga saskog vojvode
Alberta iz 1476. godine, vrlo su openiti. Drugi, pak, meu kojima se istie opis Filipa
Fabera, dominikanca iz Ulma, koji je u Svetu Zemlju putovao 1479. i 1483. godine,
donose vie pojedinosti.9 No, bez obzira na svoju kvalitetu, i jedni nam i drugi svjedoe
o dodirima Nijemaca s naim krajevima.
Za razliku od narativnih izvora, vrela kojima u ovaj puta posvetiti neto veu
panju, nastala su iz praktinih potreba. Meu njima moemo razlikovati razliite
isprave (javne i privatne), porezne popise, zemljine i sudske gradske knjige, itd. Ona
nam ne priaju neposredno o dolasku Nijemaca, ve u njima nalazimo tek razasute
pojedinane podatke, koji nam pomau pri stvaranju slike o prisutnosti Nijemaca u
naim krajevima.
Treba rei da je razdoblje razvijenog srednjeg vijeka obiljeeno znaajnim
migracijama stanovnitva u Europi.10 Na naim prostorima kolonizacijske procese
7
Anonim, na primjer, pria o pustoenjima koja su Maari izvrili u njemakim zemljama u vrijeme
cara Konrada u prvoj polovini 10. stoljea. Usp. Rady Veszprmy, Anonymi, str. 118: Postea vero anno
V regnant Cuonrado imperatore, Lelu, Bulsu, Botond incliti quondam et gloriosissimi milites Zulte ducis
Hungarie missi a domino suo partes Alemannie irrupuerunt et multa bona eorum acceperunt.
8
Vie o prolazu razliitih kriarskih vojski preko hrvatskih zemalja vidi u: Lovorka orali, Put, putnici,
putovanja. Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama (Zagreb, 1997), str. 93-95. i ondje
navedenoj literaturi.
9
Usp. Petar Matkovi, Putovanja po balkanskom poluotoku za srednjega vieka, Rad JAZU, knj. 42
(Zagreb, 1878), str. 176-179
10
Usp. npr. Robert Bartlett, The Making of Europe. Conquest, Colonization and Cultural Change 950-1350
(London, 1994). Kratki prikaz zbivanja vidi u: Ivo Goldstein Borislav Grgin, Europa i Sredozemlje u
srednjem vijeku (Zagreb, 2006), str. 228-229.

132
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

podupirali su i sami ugarski kraljevi, potpuno svjesni da e novo stanovnitvo

pridonijeti napretku zemlje. Ovdje moemo spomenuti i dekret sv. Stjepana kralja koji
govori o naseljenicima koji dolaze iz razliitih zemalja, razliitih su jezika i obiaja, te
zakljuuje: Nam unius linguae uniusque moris regnum imbecille et fragile est, to jest da je
slabo ono kraljevstvo u kojem je samo jedan jezik i jedni obiaji.11
Meu kolonistima koji su dolazili u Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo zapaenu
su grupu inili upravo njemaki kolonisti.12 Posebno vanu ulogu Nijemci su igrali
pri nastanku gradskih naselja u Ugarskoj, a i bili su, iako u manjoj mjeri nego u
prekodravskim krajevima, prisutni i u u gradovima u savsko-dravskom meurijeju.13
Nijemcima u Gradecu i Varadinu, dodue u ovom potonjem dijelom u neto kasnijem
razdoblju od onoga o kome se ovdje govori, posveena je ve odreena panja u
historiografiji,14 te u ovaj puta spomenuti samo najstariji spomen Nijemaca, i to
kao grupe, iz razdoblja razvijenog srednjeg vijeka u jednom naem gradu. Radi se
o Vukovaru. Naime, u povlastici koju je herceg Koloman 1231. izdao stanovnicima
ovoga grada pobrojene su etnike skupine koje ondje ive. Izrijekom se navodi da je
privilegij dan Teutonicis, Saxonibus, Hungaris et Sclavis.15 U ovom su sluaju Nijemci,
dakle, oznaeni pod dva imena, odnosno nisu navedeni kao jedna jedinstvena grupa.
Na takvo razlikovanje Teutonaca od Saksonaca nailazimo i u drugim slubenim
dokumentima onoga doba, u kojima su pojmom Teutonci oznaavani Nijemci iz
junih dijelova njemakih zemalja, a pojmom Saksonci oni iz sjevernih.16
Iako u znatno manjem broju, Nijemci su bili prisutni i u gradovima na obali.
Zanimljivo je da se u Dubrovniku u dva navrata spominju Nijemci muziari. Godine

11
Usp. Neven Budak, Gradovi Varadinske upanije u srednjem vijeku (Zagreb-Koprivnica, 1994.), str. 44.
12
O prisutnosti Nijemaca u razliitim slojevima stanovnitva u Ugarskoj i problemu kolonizacije vidi
u: Erik Fgedi, Das mittelalterliche Knigreich Ungarn als Gastland, u: Isti, Kings, Bishops, Nobles
and Burghers in Medieval Hungary (London, 1986), VIII, str. 471-507; Isti, Koldul bartok, polgrok,
nemesek (Budimpeta, 1981), str. 398-418.; za Slavoniju vidi: Nada Klai, Povijest Hrvata u razvijenom
srednjem vijeku (Zagreb, 1976), str. 286-292.
13
O ulozi Nijemaca u razvoju ugarskih gradova vidi npr.: Korai magyar trtneti lexicon (9-14. szzad)
(Budapest 1994), str. 485; Pl Engel, The Realm of St Stephen. A History of Medieval Hungary, 895-1526
(London New York, 2001), str. 111-113. i ondje navedenu literaturu.
14
Usp. bilj. 2. Veliki znaaj pri istraivanju Nijemaca u zagrebakom Gradecu i Varadinu imala je injenica
da su vrela nastala u ovim gradovima tijekom srednjega vijeka objavljena, gradeka vrela u: Ivan Krstitelj
Tkali Emilij Laszowski (prir.), Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba. Monumenta historica
liberae regiae civitatis Zagrabiae, sv. 1-16 (Zagreb, 1889-1939), a varadinska u: Zlatko Tanodi Adolf
Wissert, Poviestni spomenici slobodnoga kraljevskoga grada Varadina, 2 sv. (Varadin, 1942-1944); te u:
Josip Barbari et al., Zapisnici poglavarstva grada Varadina, sv. 1-3 (Varadin, 1990-1992).
15
Tadija Smiiklas i dr., Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae / Diplomatiki zbornik
kraljevine Hrvatske,Dalmacije i Slavonije, 18 sv. (Zagreb, 1904-1990) [dalje: CD], 3: doc. 304, str. 346-
347. Vukovskim privilegijom detaljnije se je bavila Nada Klai, Crtice o Vukovaru u srednjem vijeku
(Vukovar, 1983), str. 54-66.
16
Fgedi, Das mittelalterliche, str. 507.

133
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

1379. trojica njih sklapaju na godinu dana ugovor o slubi s dubrovakim vlastima, a
1416. ondje nalazimo Petra iz Klna.17
Za razliku od gradova, u selima je prisustvo doseljenika, iako su, kako je ve
reeno, kolonizacijski procesi zahvatili i sela, znatno slabije dokumentirano u izvorima,
te o njima imamo vrlo oskudne podatke. Svjedoanstvo o postojanju kolonizacije sela
pruaju nam, na primjer, sama njihova imena. Jedan od najstarijih takvih primjera
nalazi se u ispravi kralja Bele IV. iz 1237. kojom on utemeljuje cistercitsku opatiju
Belakut u Srijemskoj upaniji. Meu selima, koja opatiji tom prilikom daruje, navodi
se i jedno oznaeno kao villa Theutonicorum.18
Na prostoru dananje istone Slavonije i Srijema postojao je, inae, niz naselja
koja su svoje srednjovjekovno ime izvodila iz maarskog naziva za Nijemca Nmet.
Jedno od njih su i dananji Nijemci (u srednjovjekovnim izvorima Nemeti, Nemethy,
Nempty). Prvi se puta spominju u popisima izvanredne papinske desetine, koja se u
korist ponovnog oslobaanja Svete Zemlje u Ugarskoj skupljala od 1332. do 1337.
godine. Kao trgovite Nijemci se u vrelima navode od 1443. godine.19
I dananji Nemetin, koji se po prvi puta u vrelima javlja krajem 13. stoljea, isto
izvodi svoje ime od rijei kojom Maari oznauju Nijemce, te se u srednjovjekovnim
vrelima takoer naziva Nempthy, Nempti, Nemethi.20
Osim Nijemaca i Nemetina u srednjovjekovnoj Vukovskoj upaniji nalazilo se
i danas nestalo selo Nmetfalva (u vrelima Nemetfalw, Nemethfalw, Nemethfalwa),
po prvi puta zabiljeeno 1422. godine, koje je lealo negdje u okolini akovakih
Selaca.21
U Meimurju je, pak, postojala villa Saxumfeld koja se spominje 1376. prilikom
spora Hahta i Lackovia oko trigove i akovca.22 Ovdje treba napomenuti da je
mogue da u nekim sluajevima ime sela nije nastalo na temelju etnikog podrijetla
stanovnika ve vlasnika. No, mislim da je to vjerojatno tek u rijetkim sluajevima.
Osim o stanovnicima gradova i sela, isprave nam, to je i razumljivo, donose i
podatke o pripadnicima plemstva koji su doli iz njemakih zemalja.23 U njima ne

17
Reetar, Stari Dubrovnik, str. 103.
18
CD 4: doc. 26, str. 28-31.
19
Pl Engel, Valkvrmegye (rukopis), s. v. Nmeti. O Nijemcima vidi i: Josip Bsendorfer, Crtice iz
slavonske povijesti (Osijek, 1910), str. 175; Stanko Andri, Srednjovjekovni Srijem kao mnogostruka
istraivaka tema, u: S. Cviki i K. Bui (ur.), Divan je kieni Srijem: I. meunarodni znanstveno-
struni skup: Identitet Srijema u prolosti i sadanjosti: Zbornik radova (Nijemci, 2008), str. 42-43.
20
Engel, Valkvrmegye, s. v. Nmeti (Szentdomonkos); usp. npr. Magyar Orszgos Levltr [dalje:
MOL], Dl. 24 541; 34 307; 86 177.
21
Engel, Valkvrmegye, s. v. Nmetfalva; usp. MOL, Dl. 11 187; 88 009; 74 518.
22
CD 15: doc. 135, str. 182-194.
23
O stranim vitezovima u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu vidi i: Erik Fgedi - Jnos M. Bak, Fremde
Ritter im mittelalterlichen Ungarn, Quaestiones medii aevi novae 3(1998), str. 3-17.

134
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

nalazimo podatke o dolasku onih koji su doli u prvom valu, o emu nam priaju
kronike, ali nam govore o sudbini njihovih potomaka. Osim toga, one nam svjedoe
o pojavi novih plemenitih pridolica u drugoj polovini 13. i 14. stoljeu. Meu njima
nalazimo i one iz krupnijeg plemstva, kao i one iz sitnoga. Kao primjer znatnijih
plemia njemakog podrijetla na koje nailazimo u vrelima moe se spomenuti knez
Ilija Saksonac, iji je slubenik Bla u njegovo ime 1278. kupio vie posjeda, a o emu
nam svjedoi azmanski kaptol.24
Iako u svome imenu ne nosi oznaku podrijetla, Nijemac je najvjerojatnije bio
i Herenk, zaetnik obitelji Kostajnikih. Podaci o njemu su relativno malobrojni.
Godine 1258. kralj Bela IV. ispravom je potvrdio njegovu nagodbu s jobagionama
(gradokmetovima) dubike utvrde u pitanju posjeda Kostajnice.25 Samo ime Herenk
vjerojatno je inaica imena Henrik.26 Njegovo podrijetlo je nepoznato, ali je sigurno
da je pripadao meu uglednije plemie srednjovjekovne Slavonije, a budui da se uz
njegovo ime nikad ne spominje ime oca, moe se pretpostaviti da je bio doljak. O
Herenkovom drutvenom ugledu svjedoi injenica da je nosio titulu kneza,27 te to
to je odravao veze s hercezima i banovima itave Slavonije i zagrebakim upanima.
Godine 1261. bio je jedan od plemia koji sudjeluju u presudi bana Rolanda u sporu
oko zemlje Blague,28 a godinu dana kasnije zajedno s drugim plemiima kraljevstva
na zahtjev zagrebakog upana Fabijana presuuje u sporu o nekoj zemlji kraj
Lomnice.29 Posljednji put se u izvorima spominje 1266. kada u ime bana Rolanda
provodi istragu u parnici izmeu opatije u Topuskom i Blinjana, koja se vodila zbog
zemlje Vinodol.30
Za razliku od prije spomenutih knezova Ilije Saksonca i Herenka, koji su pripadali
meu znaajnije plemie, Petar Teutonik bio je sitni plemi u slubi Crkve - predijalac
zagrebakog biskupa. Godine 1329. njegova udovica Jelena spominje se u ispravi koja
svjedoi o diobi posjeda izmeu Pavla, njezina sina iz braka s Petrom, i Nikole, njezina
sina iz prvog braka s Morchom.31 Jelena se ponovno spominje 1345. kada zajedno s
unukom dobiva od zagrebakog biskupa Jakova dio nekog posjeda.32

24
CD 6: doc. 213, str. 247-248.
25
CD 5: dok. 615, str. 98-99.
26
Ime je u vrelima navedeno u razliitim oblicima. Osim kao Herenk zabiljeen je kao Herrik, Heruk
(vjerojatno krivo transliterirano umjesto Hernk), Hirink, Hrenco, Hetynk (vjerojatno umjesto Herynk)
i Hytynko (vjerojatno umjesto Hirinko). O Herenka i uope obitelji Kostajnikih vie vidi u: Marija
Karbi Damir Karbi, Kostajnica i njezini gospodari tijekom srednjeg vijeka, Hrvatska Kostajnica
1240. 2000. (Hrvatska Kostajnica, 2002), str. 49-60.
27
Herenk se spominje kao knez od 1261. godine (CD 5: dok. 733, str. 229).
28
CD 5: dok. 711, str. 205-206.
29
CD 5: dok. 733, str. 229-230.
30
CD 5: dok. 878, str. 405-407.
31
CD 9: doc. 387, str. 476.
32
CD 11: doc. 182, str. 235-236.

135
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

Neke od plemia njemakog podrijetla u vrelima susreemo kao vrioce vanih

funkcija.Tako je 1351. katelan Ostrovice, jedne od vanijih utvrda, bio Ivan Teutonik.33
On je tada po nalogu hrvatskog podbana Ivana uza uveo Franju Stjepanova iz Zadra
u posjed Dragini.34 God. 1387. katelan elina bio je Egidije Teutonik.35 On je bio u
slubi kralja igmunda, te je bio jedan od veeg broja Nijemaca koji je u nae krajeve
doao za njegove vladavine. Vei dolazak Nijemaca za igmundove vladavine bio je i
razumljiv budui da je igmund istovremeno bio i njemaki car.36
Nijemci su u nae krajeve dolazili i u slubi Crkve, esto kao pripadnici razliitih
crkvenih redova. Tako 1308. meu trogirskim franjevcima nalazimo Petra Theotonika.
Spominju ga dokumenti koji govore o parnici koja se oko nekog vinograda vodila
izmeu trogirske opine s jedne, i trogirskog biskupa, s druge strane.37 Jedan od
istaknutih franjevaca u naim krajevima i aktivni sudionik politikih i vjerskih zbivanja
sredinom 14. stoljea bio je Peregrin Saksonac, prvi vikar franjevake Bosanske
vikarije i biskup bosanski. O njegovu nam djelovanju svjedoe brojna vrela, a zbog
svoje je uloge privukao i panju povjesniara. No, treba rei da su se oni njime bavili
uglavnom u sklopu svojih istraivanja povijesti Bosne, franjevakoga reda ili bosanskih
biskupa, te budui da su ovi stolovali u akovu, i akova i Slavonije. Izuzetak pritom
ini Lovorka orali, koja je autorica rada posveenog upravo Peregrinu Saksoncu.38
Ovdje u spomenuti samo dokument u kojem po prvi puta nalazimo vijest da je
Peregrin imenovan vikarom franjevake Bosanske vikarije. Naime, u ispravi od 13.
lipnja 1344. kojom presuuje u sporu oko prava pobiranja crkvene desetine u Bosni,
koji se vodio izmeu tadanjeg bosanskog biskupa Lovre i franjevaca, papa Klement
VI. navodi i da je franjevaki general Gerard za boravka u Bosni imenovao Peregrina
svojim vikarom u toj zemlji.39
Dominikanskom redu pripadao je Ulrik Teutonik, koji se javlja u zadarskim
vrelima 1347. godine, kada se spominje kao jedan od sveenika koji su ispovijedali i
vrili druge obrede u samostanu sv. Marije u Ninu.40
33
Usp. Pl Engel, Magyarorszg vilgi archontolgija 1301-1457/Kzpkori magyar genealgia, PC CD-
ROM (Budimpeta, 2001), KMG, s. v. Ostrovica (1).
34
CD 12: doc. 26, str. 29.
35
CD 17: doc. 63, str. 81-82; doc. 65, str. 83. Usp. Engel, KMG, s. v. Zselin.
36
O igmundu Luksemburkom vidi npr.: Elemr Mlyusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437
(Budimpeta, 1990); Engel, The Realm, str. 195 i dalje.
37
CD 8: doc. 197, str. 230, 232.
38
Usp. Lovorka orali, Bosanski biskup Peregrin Saksonac (1349.-1356.), Godinjak Njemake
narodnosne zajednice / VDG Jahrbuch 1999, str. 11-20. U ovom radu autorica donosi i pregled
relevantnih vrela te literature.
39
CD 11: doc. 101, str. 137-139.
40
CD 11: doc. 307, str. 407.

136
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

Osobe njemakog podrijetla nalazimo i meu benediktincima. Godine 1383.

meu redovnicima samostana sv. Krevana u Zadru je i Petar Teutonik. U ispravi od
24. veljae kojom Toma, opat sv. Krevana, i sakuplja papinske desetine opominje
kler zbog nepodmirivanja obveza, Petar je naveden meu svjedocima.41 Sveenik, a
ujedno i notar lastovske komune bio je Petar, sin pokojnog Nikole Teutonika, koji se
u vrelima javlja od 1342. do 1346. godine.42
Nijemci su obnaali i biskupske slube. Jedan od njih bio je i zagrebaki biskup
Eberhard krajem 14. i u prvim desetljeima 15. stoljea.43 Nosioci visokih crkvenih
slubi esto su, kao u gore navedenom sluaju, bili plemikog roda, tako da bavei se
njima ne proirujemo samo nae spoznaje o prisustvu Nijemaca u Crkvi, ve i meu
plemstvom.
Na kraju bih napomenula da na prisutnost Nijemaca ili barem veze s njemakim
zemljama upozoravaju i sluajevi koritenja njemakog jezika u vrelima (to je bio
sluaj u Varadinu), kao i preuzimanje pojedinih njemakih termina (primjerice naziva
obrta, novca, pa i pogrda) i njihovo koritenje u latinskim ili hrvatskim tekstovima.44
I ovaj letimian pogled na vrela koja nam spominju Nijemce na prostoru
hrvatskih zemalja u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, pokazuje da su pripadnici
njemake narodnosti u navedenom periodu bili prisutni u razliitim naim krajevima
te da ih nalazimo u svim slojevima drutva, kao i to koliko duboko u prolost see
prisustvo Nijemaca na ovom podruju. Iako na kraju treba upozoriti da je mogue da
svi navedeni Teutonici i nisu bili etniki Nijemci, ve da su tako nazvani samo stoga
to su u nae krajeve doli s teritorije Njemakog carstva, u velikoj veini sluajeva
moe se opravdano smatrati da se radi o pripadnicima njemake narodnosti. Nadam
se da e i ovaj rad pruiti poticaj da se prolost Nijemaca u hrvatskim zemljama
tijekom srednjega vijeka nastavi prouavati te da brojne mogue teme, koje sam ovom
prilikom samo naznaila, nau svoje istraivae.

41
CD 16: doc. 275, str. 346-349.
42
CD 11: doc. 15, str. 21 (1342.); doc. 41, str. 55-56 (1343), doc. 87, str. 117-118 (1344), doc. 146, str.
193-194 (1345); doc. 172, str. 223-224 (1345); doc. 248, str. 327-328 (1346).
43
O Eberhardu usp., npr.; Josip Buturac, Zagrebaki biskupi i nadbiskupi 1094-1944, u: Kulturno
poviestni zbornik Zagrebake nadbiskupije (Zagreb, 1944), str. 39; Andrija Lukinovi, Zagrebaki
biskup Eberhard (1397-1406. i 1410-1419), Croatica Christiana Periodica 15 (1991) 28, str. 1-13.
Pregledan prikaz njegova ivota i iscrpan popis literature o Eberhardu vidi u: Josip Lui Mladen
vab, Eberhard (Eberhardus), Hrvatski biografski leksikon, sv. 4 (Zagreb 1998), str. 1-3.
44
Vie o tome vidi u: Karbi, Nijemci u Varadinu, str. 15-16; Reetar, Stari Dubrovnik, str. 102-
103.

137
 DG Jahrbuch, Vol. 17, 2010. str. 129-138
Marija Karbi: Prvi spomeni Nijemaca u hrvatskim zemljama...

Saetak
U radu se ukazuje na postojanje razliitih vrsta vrela koje svjedoe o prisutnosti Nijemaca
u hrvatskim zemljama tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka. Govori se o narativnim
vrelima (kronike, opisi putovanja), kao i o onima nastalim iz praktinih potreba, u svakodnevnom
ivotu (javne i privatne isprave, porezni popisi, zemljine i sudske gradske knjige). Upozorava se
na injenicu da osobe njemake narodnosti ili podrijetla nalazimo u svim slojevima drutva (od
plemstva preko stanovnika gradova do seljatva), meu laicima, kao i meu redovnicima i crkvenim
dostojanstvenicima. Spomenute su i vijesti o Nijemcima koji su, ne zadravajui se due u naim
krajevima, njima prolazila (kriari, hodoasnici). U radu se upozorava na postojanje razliitih vrsta
vrela koje svjedoe o prisutnosti Nijemaca u hrvatskim zemljama tijekom razvijenoga i kasnoga
srednjeg vijeka, kao i na injenicu da osobe njemake narodnosti ili podrijetla nalazimo u svim
slojevima drutva (od plemstva preko stanovnika gradova do seljatva).

Die ersten Erwhnungen der Deutschen in kroatischen Lndern

im entwickelten und spten Mittelalter
Zusammenfassung
In dieser Arbeit verweist man auf die verschiedenen Quellen, die die Anwesenheit der
Deutschen in kroatischen Lndern whrend des entwickelten und spten Mittelalters zeugen.
Man spricht ber narrative Quellen (Chroniken, Reisebeschreibungen) und ber Quellen,
die aus praktischen Grnden im Alltag entstanden sind (ffentliche und private Dokumente,
Steuerlisten, Grundbcher und Gerichtsbcher). Man weist auf die Tatsache hin, dass die
Menschen deutscher Nationalitt und Herkunft in allen Gesellschaftsschichten zu finden
waren (von adeligen, Brgern bis zur Bauernschaft) unter Laien, aber auch unter Mnchen und
geistlichen Wrdentrger. Man erwhnt auch die Nachrichten ber die Deutschen, die sich
nicht lange auf unseren Gebieten aufhielten, sondern nur vorbeigingen (Kreuzritter, Pilger).
Schlsselwrter: Deutsche, mittelalterliche Quellen, Ungarisch-Kroatisches Knigreich

138