Lenjin je umro 1924.

Postavilo se pitanje njegova nasljednika na elu Ruske

komunistike partije (boljevika). Meu kandidatima isticali su se
zasluni revolucionari i voe iz vremena graanskog rata: Trocki, Zinovjev,
Kamenjev, Buharin i Staljin. Lenjin je 1922. osobno izabrao Staljina za generalnog
tajnika partije, u svojoj polit oporuci naglasio je kako Staljin nije najpogodniji za
elnika partije jer je autoritaran i sklon okrutnosti. Gruzijac Josif Visarionovi
Dugavili Staljin se nametnuo kao najmoniji ovjek u sovjetskim strukturama
vlasti. Nije trpio konkurenciju u vladanju, progonio polit protivnike i razvijao kult
linosti. 1925. Lav Trocki iskljuen je iz komunistike partije, a 1929. Prognan je iz
SSSR-a (ubijen je 1940. u Meksiku). 1936. Kamenjev i Zinovjev su lano optueni
za kontrarevoluciju i pogubljeni. 1938. Pogubljen je Nikolaj Buharin, protivnik
kolektivizacije sela. 1936. 1939. Staljinove istke. Stekavi potpunu kontrolu
nad dr, Staljin je 1927. Ukinuo NEP i svaku privatnu inicijativu u gosp. te poeo
provoditi plansko gosp kroz petogodinje planove (petoljetke). Programom
petogodinjih planova SSSR je iz poljop pretvoren u ind zemlju. Krajem 20-ih
zapoeo proces kolektivizacije prijelaz svih zemljinih posjeda u dr vlasnitvo.
Seljaci prisiljeni pridruiti se dr zadrugama: kolhozima (kolektivno gosp) i
sovhozima (sovjetsko gosp). U kolhozima je zadran privid privatnog vlasnitva
nad zemljom. Seljaci su i dalje mogli obraivati manji dio svojega nekadanjeg
posjeda i dijeliti dobit, dok su u sovhozima bili obini nadniari. Dr je upravljala
urodom i dobiti ostvarenom u kolh i sovhoz seljak se naao u ovisnu poloaju.
Seljaci su pruali veliki otpor kolektivizaciji, namjerno su zanemarivali svoje
posjede i masovno klali stoku. Staljin je odgovorio pojaanom represijom. Za
probleme na selu optuio je kulake, bogate seljake od kojih je brojne dao ubiti ili
poslani na prisilan rad. Mnogi od kulaka nisu bili bogati, nego su ubijeni zbog
otpora kolektivizaciji. Loe dr upravljanje zalihama hrane izazvalo je stranu
glad. Dr je strogo kontrolirala ind razvoj. Dr propaganda nastojala je stvoriti kult
rada, seljake su prisilno zapoljavali u ind, a povratak na selo bio im je
onemoguen. Najbolje radnike heroje rada, dr je uzdizala u nebesa. Premda se
dr industrijalizirala, graani su od toga imali malo koristi: ivotni stand ostao
nizak, teki ivotni uvjeti. Razdoblje Staljinove vlasti (1924. 1953.)
okarakterizirano je kao strahovladu nitko nije bio siguran. Pokreta terora je bio
sam Staljin, a izvritelji pripadnici tajne policije, NKVD (Narodni komesarijat za
unut poslove ) (prije eka). Enkavedeovci su uhiivali ljude i iz posve bezazlenih
razloga ili na temelju lanih prijava. Nakon uhienja, tajna policija bi muila
uhienika dok ovaj ne potpie priznanje za nepostojei zloin, potom ga sud
osuuje na smrtnu kaznu ili dugogodinji prisilni rad u logoru u Sibiru. Te logore
sovjetska vlast nazvala je GULAG (Sred administracija korektivnih radnih logora),
u njima su zatvorenici radili najtee poslove, bez dovoljno hrane i izloeni stranoj
hladnoi. Umirali su od hladnoe, gladi, nesrea ili bi bili ubijeni za to nitko nije
odgovarao. Velik broj Staljinovih rtava su bili komunisti koji su stradali pod
optubom za trockizam ili pijunau. Logika po kojoj je Staljin pokretao valove
progona je bila paranoidna 1930. odjednom je posumnjao kako obrazovani
kadar u tvornicama sabotira proizvodnju tisue uhienih inenjera, ekonomista.
Potkraj 30-ih uhieno je nekoliko tisua asnika Crvene armije to je vojsku uoi
2.svj rata gotovo onesposobilo za borbu. Poslije 2.svj rat veliki br povratnika iz
njem zarobljenitva zavrio je u logoru. Posebno okrutnim metodama mueni su
uhienici koji su izrazili sumnju u Staljinovu veliinu i genij. Uveo je potpunu
samovlast i kult linosti. Njegove slike su visjele posvuda, grad je prozvan
njegovim imenom Lenjingrad, svi su mu se morali dodvoravati, imao je brojne
neslubene titule: vrtlar ovjekove sree, blistavi genij ovjeanstva. Njegovo
tumaenje marksizma i komunizma smatralo se konanim, mijeao se u dr podr
(znanost se dijeli na staljinistiku i ostalu), Trofim Lisenko je zagovarao teoriju
prema kojoj se znaajke ivog bia steene za ivota mogu izravno prenijeti na
potomstvo (lamarkizam) koju je podravao Staljin. Imao je i svoju rije u umj. Dr
stil u umj, socijalistiki realizam bio je podreen slavljenju postojeeg reima i
njegovih uspjeha. Oni koji nisu pristajali na dr umj bi bili progonjeni, ubijeni
(Isaac Babelj strijeljan 1940., Maksim Gorki, Ana Ahmatova).