ECDL Syllabus5, Modul1

Grundler, Gvozdanovi, Ikica, Kos, Milija, Srnec, iranovi, Zvonarek
ECDL 5.0
(Windows 7, Office 2010)
Osnovni program - 7 modula

Syllabus 5.0
PRO-MIL d.o.o.
Varadin, 2011.
Naslov knjige: ECDL (Windows 7, Office 2010)
Autori: Darko Grundler
Toma Gvozdanovi
Zoran Ikica
Igor Kos
Ljiljana Milija
Tamara Srnec
eljko iranovi
Ljiljana Zvonarek
Naklada: PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju, Varadin,

R. Bokovia 20, 42000 Varadin,
tel: 042 / 203 981, 233 971, fax: 042 / 203 991,
www.pro-mil.hr
Urednik: Nenad Milija, mag. inf.
Lektura: PRO-MIL d.o.o.
Korektura: PRO-MIL d.o.o.
Ilustracije: Zrinka Ostovi
Naslovnica: Nenad Milija, mag. inf.
Priprema za tisak: Radek Peri
ISBN: 978-953-7156-34-3
Copyright: PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju, Varadin
ECDL odobrena literatura:

Ovaj prirunik odobren je od strane The European Computer Driving Licence Foundation Limited
iz Dublina. Postupak evaluacije prirunika prema ECDL normama proveden je posredstvom
Hrvatskog informatikog zbora.
Sva prava pridrana. Nije dozvoljeno kopirati ili reproducirati ni jedan dio knjige u bilo kojem obliku bez prethodne
pismene dozvole nakladnika.
Sve o emu smo pisali u ovoj knjizi, uspjeno je primijenjeno na raunalima, stoga ne snosimo nikakvu odgovornost
za eventualnu tetu koja bi se mogla povezati s uputama iz knjige.
Pojmovi za koje se zna da su zatitni znakovi napisani su poetnim velikim slovom. Nakladnik ne moe provjeriti
tonost niti eli utjecati na vjerodostojnost zatitnih znakova.
Darko Grundler
Modul 1
1 Osnove
Osnovni pojmovi
informacijske tehnologije
Modul sadri prikaz i objanjenje temeljnih pojmova informacijske tehnolo-
gije. Naelno su opisane vrste raunala i njihova osnovna graa. Uz objanje-
nje uloge i obiljeja dijelova raunala (CPU, memorija, sabirnice i sl.) opisano
je i njihovo meudjelovanje. Dan je kratak pregled ulaznih i izlaznih rau-
nalnih ureaja (npr. tipkovnice, skenera, monitora, pisaa i sl.) i usporedne
znaajke razliitih tehnolokih rjeenja. Opisani su i ureaji i mediji za po-
hranu podataka. Objanjeni su osnovni pojmovi vezani za raunalne progra-
me, ukljuujui razliku izmeu pojedinih vrsta programa (npr. operacijski
sustav, korisniki programi itd.). U okviru informacijskih mrea opisani su
ureaji za povezivanje raunala kao i primjena raunalnih mrea, ukljuujui
internet. Kratko je prikazana praktina primjena informacijskih tehnologija
u svakodnevnom ivotu. Dan je pregled primjene informacijske tehnologije
sa zdravstvenog i ergonomskog gledita kao i savjeti za zatitu korisnika.
Opisana je sigurnost informacijskih sustava s obzirom na sigurnost podataka
ukljuujui i opis i nain zatite od raunalnih virusa. Poseban je odjeljak
posveen autorskim pravima, nainu distribucije i pojmu licence raunalnih
programa.
I-1
PRO-MIL
1.1 Raunalno sklopovlje (engl. hardware)
1 Osnove
1.1.1 Informacijska tehnologija
Informacijska i komunikacijska tehnologija (engl. information and communication tech-

nology, ICT) je tehnologija potrebna za obradu informacija. U uem smislu to je tehno-
logija uporabe elektronikih raunala, raunalnih ureaja i raunalnih programa pri
pretvorbi, pohrani, zatiti, obradi, prijenosu i dobavi podataka.
1.1.1.1 Raunalno sklopovlje (engl. hardware)
Pod sklopovljem raunala (engl. hardware) razumijevaju se svi oni elektrini, elektroni-
ki i mehaniki dijelovi od kojih je graeno raunalo i pojedini njegovi prikljuci. To su,
primjerice, tiskana ploica, integrirani krugovi, kutija, kabeli itd. Pojednostavljeno moe
se rei da je sklopovski dio raunala sve ono to se moe opipati.
1.1.1.2 Vrste raunala
Raunala se mogu podijeliti s obzirom na razliita svojstva. Glede snage ili moi rau-
nanja, raunala se danas dijele uglavnom u tri skupine: osobna raunala, radne stanice i
velika raunala.
Osobna raunala (engl. personal computer) su raunala koja su dovoljno niske cijene da
ih mnogi mogu nabaviti za kunu uporabu. Ako ih nabavlja tvrtka, onda su takva rauna-
la redovito namijenjena samo jednoj osobi. Sposobna su obraivati podatke dovoljne za
potrebe malih tvrtki pa se esto rabe i za obradu poslovnih podataka. Postoje dvije velike
skupine osobnih raunala.
Prva je skupina poznata pod nazivom PC i u nju pripadaju raunala koja su temeljena na
prvom osobnom raunalu tvrtke IBM koje se nazivalo IBM PC. To je raunalo prvi put
proizvedeno 1981. godine i otada mnogi proizvoai proizvode raunala sukladna (kom-
patibilna) tom raunalu. Na veini tih raunala instalirana je naka od inaica operacij-
skog sustava Microsoft Windows.
Druga je skupina raunala poznata pod nazivom Mac i u nju se ubrajaju raunala tvrtke
Apple. Namijenjena su istim poslovima i priblino su istih raunalnih mogunosti kao
i raunala iz prve skupine, ali nisu s njima sukladna (kompatibilna). To znai da je na
njima instaliran drugaiji operacijski sustav, da se programi pisani za Mac raunala ne
mogu izvravati na PC raunalima, te da se i neki sklopovski dijelovi toliko razlikuju da
se ne mogu ugraditi u PC raunala.
I-3
PRO-MIL
Slika 1.1. Osobno raunalo
Radne stanice (engl. workstation) jesu raunala namijenjena opsenijoj obradi podataka,
a odlikuju se velikom brzinom obrade podataka, znatno veom radnom i ostalom memo-
rijom od osobnih raunala te odlinim mogunostima grafikog prikaza podataka. Prema
vanjskom izgledu i temeljnoj grai ne razlikuju se bitno od osobnih raunala, ali zbog
ugraenih komponenti odlikuju se veom raunalnom snagom i znatno viom cijenom
od osobnih raunala. Najee se rabe za obradu slikovnih podataka, npr. crtea, shema,
nacrta itd.
Velika raunala (engl. mainframe) jesu raunala najvee snage od svih do sada spome-
nutih i rabe se kada ostale vrste raunala ne mogu zadovoljiti potrebnu brzinu obrade
podataka. Relativno visoka cijena ograniava njihovu uporabu samo na velike tvrtke.
Najsnanija od tih raunala, koja se esto odlikuju posebnim tehnolokim rjeenjima i
namjenskom arhitekturom, nazivaju se superraunala (engl. supercomputer). Proizvode
se pojedinano, a cijena im je tako visoka da su esto dostupna samo vladama pojedinih
zemalja (vojna primjena) ili najveim svjetskim tvrtkama.
Granice izmeu navedenih skupina nisu jasno izraene pa je katkad teko odrediti kamo
svrstati pojedino raunalo. Uz to, s razvojem tehnologije pomiu se i granice pojedinih
podruja pa, primjerice, snagu koju su prije desetak godina posjedovale radne stani-
ce, danas imaju osobna raunala. Uz to, raunala se mogu svrstati i prema namjeni pa,
primjerice, postoje tzv. posluiteljska raunala (engl. server) koja slue kao glavna mrena
raunala i svojim su obiljejima prilagoena toj namjeni.
I-4 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

1.1.1.3 Prijenosna raunala
1 Osnove
Glede prenosivosti mikroraunala mogu se podijeliti na stolna i na prijenosna. Stolna
raunala (engl. desktop computer) predviena su za smjetaj na jednomu mjestu i nije
predvieno njihovo esto prenoenje. Prijenosna raunala predviena su za prenoe-
nje pa su laka i manjih dimenzija. Opremljena su baterijama kako bi mogla rabiti se na
mjestima gdje nije dostupan prikljuak na gradsku elektrinu mreu (zrakoplov, vlak i sl.).
S obzirom na dimenzije prijenosna raunala mogu se svrstati u ove skupine:
Raunala priblino veliine knjige (od veeg prema manjem): engl. laptop (engl. lap hrv.
krilo, koljena), engl. notebook (engl. notebook hrv. biljenica), engl. subnotebook.
Posebna
Po vrsta prijenosnih raunala
su raunala poznata pod nazivom
engl.
en tablet. Glavna razlika prema
prethodno
pr navedenim prijenosnim
raunalima
ra je u tome to se kod tablet
raunala
ra podaci mogu unositi tipko-
vnicom
vn ili piui po zaslonu koji je
osjetljiv
os na dodir. Neka tablet raunala
nemaju
ne tipkovnice i jedini nain unosa
podataka
po je posredstvom zaslona.
Slika 1.2. Tablet raunalo
Runa raunala (raunala priblino veliine

kalkulatora): engl. hand-held (engl. hand hrv.
ruka, engl. held hrv. drati), engl. palmtop
(engl. palm hrv. dlan) i engl. PDA - personal
digital assistant.
Slika 1.3. Runo raunalo
I-5
PRO-MIL
Novije generacije mobilnih telefona zasnovane su na digitalnom prijenosu podataka, pa
je omogueno relativno jednostavno povezivanje mobilnih telefona i raunala. Iako svaki
mobilni telefon ima ugraenu neku vrstu procesora i zapravo je malo raunalo koje se
brine o prijenosu glasa pretvorenog u digitalni oblik, ovdje nas zanima ona vrsta rau-
nala koja je dostupna korisniku. U tom smislu mobilne telefone moemo podijeliti u tri
skupine.
U prvu skupinu pripadaju mobilni telefoni kojima ugraeno raunalo slui samo za za-
bavne i multimedijalne sadraje: igre i reprodukciju glasa i slike. Takva raunala ogra-
niena su samo na navedenu namjenu i korisnik ih ne moe rabiti ni za to drugo. Zbog
potrebe za veim zaslonom, takvi mobilni telefoni esto su neto veih dimenzija.
U drugu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji imaju ugraeno raunalo za pristup
internetu. To se uglavnom svodi na slanje i primanje elektronikih poruka preko inter-
neta (engl e-mail) i gledanje web stranica. I ovdje je korisnik ogranien samo na funkcije
koje program izvorno nudi. Kako je zaslon mobilnog telefona vrlo ogranienih dimenzija
i tipine je pribline veliine 30 mm x 20 mm, prikaz slikovnih sadraja s interneta vrlo je
ogranien. Postoji poseban protokol koji koriste mobiteli za prikaz web stranica prilago-
enih malim zaslonima mobilnih telefona, a koji je poznat pod nazivom WAP. S razvojem
tehnologije izrade mobilnih telefona, a posebno sa sve veim i kvalitetnijim zaslonima
visokih rezolucija, uz adekvatnu softversku podrku sve ee mogue je prikazivanje
standardnih web stranica na mobilnim telefonima.
U treu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji

su zapravo runa raunala s dodatkom mobilnog
telefona (engl. smartphone). Takvi mobilni telefoni
imaju sve mogunosti obrade podataka kao i runa
raunala pa su im i izgledom vrlo nalik. Takvi
mobilni telefoni imaju najvee raunalne mogu-
nosti od svih spomenutih, ukljuujui i mogunost
instaliranja programa po elji korisnika. Najvei su
od svih spomenutih vrsta mobilnih telefona, a to im
je ujedno i najvei nedostatak. Dok se veina jedno-
stavnijih mobilnih telefona moe nositi za pasom
ili u depu bez vee neugodnosti, mobilni telefoni
iz ove skupine zbog svojih dimenzija nisu za to
pogodni. I glasovni razgovor s takvih je ureaja
nepraktiniji nego s malih i praktinih mobilnih
telefona. Glavna prednost je veliki zaslon pogodno
za rad s internetom i drugim programima i to su u
jednom ureaju objedinjena 2 ili ak vie ureaja.
(npr. mobilni telefon i runo raunalo).
Courtesy of Apple
Slika 1.4. Mobilni telefon i raunalo iPhone

Najvei uspjeh u podruju ureaja koji su ujedno i raunalo i mobilni telefon postigao
1 Osnove
je model iPhone tvrtke Apple. Glavni razlog tome su velike raunalne mogunosti tog
ureaja, privlano korisniko suelje i veliki zaslon. Meu poslovnim korisnicima popu-
laran je i model Blackberry, posebice zbog mogunosti jednostavnog slanja elektronikih
poruka (engl. e-mail).
Slika 1.5. Mobilni telefon i raunalo Blackberry
Multimedijski ureaj za repro-

dukciju (engl. multimedia player,
MP) je raunalni ureaj namijenjen i
prilagoen ponajprije za reprodukciju
video i audio sadraja. Sklopovlje i
ugraeni programi bitno pojedno-
stavnjuju snimanje i reprodukciju
video i audio sadraja. Postoje stolni i
prijenosni ureaji. Posebice su popu-
larni prijenosni ureaji za reproduk-
ciju zvuka poznati pod nazivom engl.
MP3 player.
Slika 1.6. Prijenosni ureaj za reprodukciju zvuka ( engl.

MP3 player)
I-7
PRO-MIL
1.1.1.4 Glavni dijelovi raunala
Glede sklopovlja raunalo se moe podijeliti na razliite dijelove s obzirom na njihovu

funkciju i zadau. Ovdje su navedene glavne skupine u koje se mogu svrstati pojedini
dijelovi raunala.
Slika 1.7. Naelna graa raunala
Sredinja jedinica za obradu
Sredinja jedinica za obradu (procesor, engl. central processing unit, processor, CPU)
prihvaa binarne podatke, rukuje njima na temelju naredbi i preraene binarne podat-
ke predaje okolini. To se naziva obradom podataka, po emu je jedinica i dobila ime.
Obrada podataka ukljuuje obavljanje aritmetikih i logikih operacija s podacima,
postupke premjetanja i svrstavanja podataka te ostale mogue operacije s podacima koje
se obavljaju pod nadzorom programa. Obrada podataka je, primjerice, zbrajanje dvaju
brojeva, usporedba dvaju brojeva, premjetanje podataka s jednog mjesta u raunalu na
drugo itd. Tijekom obrade podataka u raunalu podaci putuju iz jednog dijela sustava u
drugi, obavljaju se razliite logike i aritmetike operacije, pohrana i dobavljanje poda-
taka itd. Sredinja jedinica za obradu brine o tome da se sve te aktivnosti sinkroniziraju
i koordiniraju kako bi sustav djelovao usklaeno i bio svrhovit pa se moe rei da, osim
obrade podataka, ima i ulogu nadzora nad sustavom.
Slika 1.8. Procesor

Sredinja jedinica za obradu uvelike odreuje znaajke raunala i njegovu cijenu. Kod
1 Osnove
velikih i starijih raunala sredinja jedinica za obradu sastoji se od vie poluvodikih
komponenata, dok se kod manjih i osobnih raunala najee sastoji samo od jednog
poluvodikog integriranog kruga nazvanog mikroprocesor ili krae procesor.
Memorija
Program i podaci pohranjeni su u dijelu raunala koji se zove memorija. Memorija elek-
tronikog raunala ima sposobnost pohrane ili uvanja odreene koliine podataka.
Najvea koliina podataka koju memorija moe pohraniti naziva se kapacitet memorije i
najee se izraava u bajtovima ili veim jedinicama: KB, MB, GB itd.
Dvije su glavne vrste memorija ugraenih u raunalo: RAM i ROM.
RAM je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje itati podaci onoliko puta koliko
elimo. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok se namjerno ne promijene ili dok
se ne prekine napajanje memorije elektrinom energijom. To je radna memorija rau-
nala, tj. memorija u kojoj se uvaju podaci s kojima program trenutno radi. Raunala su
graena tako da je mogua naknadna dogradnja RAM-a tj. poveanje kapaciteta radne
memorije.
Slika 1.9. Radna memorija (RAM)
ROM je memorija u koju se podatak moe upisati samo jednom. Nakon upisa podatak se
moe itati onoliko puta koliko se eli, ali ne i mijenjati, brisati ili upisivati novi podatak.
Zato je primjena ove memorije ograniena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i
nepromijenjeni.
Magnetski i optiki diskovi
Za pohranu velike koliine podataka rabe se magnetski i optiki mediji. Za pohranu

podataka i programa koji se esto rabe koristi se tvrdi disk (engl. hard disk, HD) koji
je obino ugraen u unutranjost raunala. Odlikuje se velikom brzinom (u odnosu na
druge medije za pohranu velike koliine podataka) i relativno niskom cijenom po po-
hranjenom bitu. Kapacitet suvremenih tvrdih diskova (stanje poetkom 2009. godine) je
priblino 500 GB.
I-9
PRO-MIL
Sabirnice
U irem smislu sabirnica (engl. bus) je normirana veza za razmjenu podataka izmeu
dvaju ili vie ureaja. Prema toj definiciji u sabirnice se ubrajaju sve veze za razmjenu
podataka. Tu pripadaju sve norme paralelne i serijske veze opisane na sljedeih nekoliko
stranica, mrene norme itd. Pojam sabirnice ee se koristi u uem smislu, tj. normirane
veze za razmjenu podataka unutar raunala ili izmeu raunala i istodobno vie priklju-
nih ureaja. Sabirnice se mogu podijeliti u dvije skupine: untarnje i vanjske sabirnice.
Unutarnje sabirnice slue za razmjenu podataka u raunalu. Unutarnje su sabirnice

izvedene kao vodovi na matinoj ploi raunala. Osobna raunala graena su tako da su
prikljunice unutarnjih sabirnica na koje se mogu prikljuiti dodatni sklopovi (kartice)
smjetene unutar kuita raunala. Obino su te prikljunice zalemljene za matinu
plou raunala. Za prikljuak dodatnog ureaja na te prikljunice potrebno je otvoriti
kuite raunala. Najrasprostranjenija sabirnica u suvremenim osobnim raunalima je
PCI sabirnica (engl. PCI bus,peripheral component interconnect bus). Ope je namjene i
predviena za prikljuak razliitih dodatnih sklopova (kartica).
Matina ploa (engl. motherboard)
Matina ploa (engl. motherboard, mainboard, systemboard, mobo) je tiskana ploica na

kojoj su smjeteni glavni dijelovi raunala: procesor, memorija, unutarnja sabirnica i dr.
Sklopovi mogu biti zalemljeni na matinu plou ili se mogu dodati u za to predviena
podnoja i prikljunice. Matina ploa se esto prodaje zasebno, bez procesora, memorije
i dodatnih sklopova (kartica) kako bi kupac sam mogao sastaviti raunalo prema svo-
jim potrebama. Format matine ploe (engl. form factor) govori o fizikim dimenzijama
matine ploe, otvorima za privrenje u kuite, smjetaju prikljunica za prikljuak
vanjskih ureaja i sl.
Utori za RAM memoriju

(DIMM DDR 2) Napajanje IDE konektor SATA konektori
Baterija
Podnoje Chipset (pokriven

procesora hladnjakom)
Floppy
konektor
12 V napajanje PCI utori
PS/2
konektori
COM LPT USB LAN Audio PCI-X 16x utor

konektor konektor konektori konektor konektori PCI-X 1x utor
Slika 1.10. Matina ploa

1.1.1.5 Ulazno-izlazni prikljuci
1 Osnove
Vanjske sabirnice slue za razmjenu podataka izmeu raunala i vanjskih ureaja. Vodi
vanjskih sabirnica najee je vieilni kabel. Prikljunice vanjskih sabirnica izvedene su
na vanjskom dijelu kuita. Obino su smjetene na stranjoj strani raunala i na njih se
moe prikljuiti bez otvaranja raunala.
Najpopularnija vanjska sabirnica je USB sabirni-

ca koja omoguuje istodobno spajanje do najvie
127 ureaja s najveom brzinom prijenosa 12
Mbps (USB 1.1) ili 480 Mbps (USB 2.0). USB sa-
birnica je predviena za spajanje mia, pogonskog
mehanizma CD ROM-a, vanjskog tvrdog diska,
skenera, pisaa, palice za igru i dr.
Slika 1.11. USB prikljunice
Norma IEEE 1394, poznata jo i pod nazivom FireWire, jest sabirnika norma za serijsko
spajanje velikom brzinom prijenosa (engl. high performance serial bus). Naelna namjena
je ista kao i USB norme, ali je znatno skuplja od nje. Zbog toga ova sabirnica nije primje-
rena uporabi s relativno sporim ureajima kao to su to npr. pisa, mi ili tipkovnica.
Jedna od glavnih primjena je povezivanje raunala i ureaja za prijenos video zapisa,
primjerice videokamere i videorekordera.
Slika 1.12. FireWire prikljunice
Kod starijih raunala mogu se pronai jo serijski prikljuak (serijska vrata, engl. serial
port) i paralelni prikljuak (paralelna vrata, engl. parallel port). Na serijski prikljuak
najee se prikljuivao modem, a na paralelni pisa. Suvremena raunala ne rabe vie te
prikljuke, ve se svi ureaji prikljuuju na USB sabirnicu. Zbog toga na novijim rauna-
lima serijski i paralelni prikljuak ponekad nisu niti ugraeni.
I-11
PRO-MIL
Ulazni ureaji raunala jesu svi oni koji omoguuju unos podataka ili programa iz okoli-
ne u raunalo. Podaci u okolini raunala, npr. zvuk, slika, pokret, temperatura itd. gotovo
uvijek su u nepogodnu obliku za izravan unos u raunalo. Te podatke treba prikladnim
pretvornicima (senzorima) i njima prigraenim sklopovima pretvoriti u oblik elektrinih
veliina prihvatljivih raunalu. U tom je smislu temeljna zadaa ulaznih ureaja djelo-
tvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv raunalu.
Izlazni ureaji pretvaraju podatke iz raunala u oblik prihvatljiv okolini. Ta okolina

mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvunom obliku, ili strojevi kada su
prikazi u obliku elektrinih veliina, npr. napona ili struje. I u jednom i u drugom primje-
ru zadaa je izlaznih naprava brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih elektrinih
veliina iz raunala u oblik prihvatljiv okolini.
Pod vanjskim ili perifernim ureajima razumijevaju se raunalni ureaji koji se nalaze
izvan raunala. Graeni su tako da imaju svoje kuite i ine jedinstvenu funkcionalnu
cjelinu, a s raunalom se povezuju prikljunim kabelom ili beino. U takve se ureaje
ubrajaju pisa, monitor, modem, skener i sl.
1.1.2 Karakteristike raunala
1.1.2.1 Sredinja jedinica za obradu (engl. CPU) i grafika kartica
Procesor (engl. processor, central processing unit, CPU) ili mikroprocesor (engl. micro-
processor) jest poluvodika komponenta kod koje su na jednoj ploici poluvodia smjete-
ni svi vani dijelovi sredinje jedinice za obradu, npr. aritmetiko-logika jedinica, unu-
tarnji spremnici, nadzorni sklopovi itd. Suvremeni procesori su najsloenije poluvodike
komponente koje se sastoje od vie desetaka milijuna tranzistora smjetenih na jednu
ploicu poluvodia veliine samo nekoliko desetaka kubinih milimetara.
Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij. Proizvode se od tankih

diskova silicija koji se zovu engl. wafer (ploka). Na takvoj ploici odjednom se fotokemij-
skim postupkom izradi mnogo mikroprocesora koji se zatim rezanjem odijeljuju jedan
od drugoga. Tako izrezani mikroprocesor bez kuita naziva se engl. chip (ip). Cijena
procesora bitno se smanjuje smanjenjem dimenzija pa proizvoai nastoje proizvesti to
vie logikih sklopova u to manjem volumenu poluvodia. Uz ostalo, to nastoje tako da
smanjuju irinu vodljivih staza u poluvodiu. Primjerice prvi mikroprocesor 4004 imao
je staze iroke 10 mikrometara (to je stotinka milimetra), a mikroprocesori proizvedeni
2009. godine su imali irinu vodljivih staza 45 nanometara (to je priblino dvadeset puta
manje od tisuinke milimetra!).
Za povezivanje procesora s ostatkom raunala rabi se skup od nekoliko pomonih inte-

griranih krugova poznat pod nazivom engl. chipset. Glavna je zadaa tih pomonih inte-
griranih krugova povezati na to bolji nain razliite dijelove sustava: memoriju, diskove,
sabirnice i dr. s procesorom. Svi podaci prolaze kroz pomone integrirane krugove i svi

ostali dijelovi raunala komuniciraju s procesorom posredstvom pomonih integriranih
1 Osnove
krugova. Unutar pomonih integriranih krugova sadran je sklop za upravljanje memori-
jom, tipkovnicom, miem, PCI sabirnicom, ATA sueljem itd. Kako pomoni integrirani
krugovi bitno utjeu na cjelokupan rad raunala, matine ploe esto nose njihovu ozna-
ku npr. SiS 748, VIA KT600 itd. Pomoni integrirani krugovi zalemljeni su na matinu
plou i nije ih mogue mijenjati kao mikroprocesor.
Slika 1.13. Procesor ugraen na matinoj ploi
esto se kae da je jedna vrsta procesora raunalno snanija ili da ima veu mo od dru-
ge vrste. Pri tome se pod raunalnom snagom podrazumijeva sposobnost obrade poda-
taka. Raunalna snaga sredinje jedinice za obradu ovisi o koliini podataka koju moe
obraditi u jedinici vremena, a ovisi o vie imbenika (vidi poglavlje 1.1.2.2.).
Grafika kartica
Monitor se spaja s raunalom sklopom koji se naziva grafika kartica (engl. graphic card).
Zadaa grafike kartice je pretvorba digitalnih signala iz raunala u oblik prihvatljiv
monitoru. Suvremene grafike kartice sloeni su sklopovi, koji su zapravo malo zasebno
raunalo. Grafike kartice sastoje se od tri glavna dijela: grafikog procesora, memori-
je i digitalnog-analognog pretvornika. Dio memorije grafike kartice koji se koristi za
pohranu slike zove se video-memorija ili video-RAM. O kapacitetu video-RAM-a ovisi
razluivost i broj boja koje moe prirediti grafika kartica. Primjerice, za razluivost od
1.024 x 768 i 16 milijuna boja potrebno je najmanje 3 MB video-RAM-a grafike kartice.
Suvremene grafike kartice imaju kapacitet mnogo vei od navedene minimalne vrijed-
nosti (tipino 128 MB ili 256 MB). Grafika kartica moe biti izvedena kao posebni sklop
koji se moe zamijeniti ili je ugraena na matinu plou raunala i ne moe se mijenjati.
I-13
PRO-MIL
1.1.2.2 Frekvencija takta i drugi imbenici brzine procesora
Prvi od imbenika raunalne snage sredinje jedinice za obradu je frekvencija takta

(engl. clock) procesora jer se podaci obrauju u koracima. Tipian slijed pri obradi poda-
taka je:
dobava prvog podatka iz memorije u procesor
dobava drugog podatka iz memorije u procesor
obrada podataka (npr. zbrajanje)
pohrana rezultata u memoriju.
Svaka od navedenih operacija zbiva se u jednom ili vie koraka ili takta pa je raunalu za
obavljanje cjelokupnog posla u ovom primjeru potrebno nekoliko koraka. Jednostavnije
operacije obavljaju se u jednom koraku, a sloenije (npr. mnoenje) u vie koraka. Tenja
je izraditi CPU sa to veom frekvencijom takta kako bi mogla obaviti to vie operacija
u jedinici vremena. Prva osobna raunala poetkom sedamdesetih godina 20. stoljea
radila su s procesorima frekvencije takta do 2 MHz to je znailo da je takvo raunalo
obavljalo dva milijuna operacija u sekundi. Suvremena raunala rade frekvencijama takta
od priblino 3 GHz to znai da su u tom pogledu vie od tisuu puta bra od onih od
prije desetak godina. Svaka nova generacija procesora radi veim frekvencijama takta od
prethodne, a taj je podatak toliko vaan da je redovito naveden kao bitna znaajka cijelog
raunala. Glavno ogranienje poveanja frekvencije koraka je ogranienje brzine polu-
vodikih integriranih sklopova i brzine irenja elektrinih signala kroz spojne vodove
izmeu pojedinih dijelova raunala. To je jo jedan od razloga da se procesor proizvede
to manji kako bi signali putovali to kraim putovima.
Drugi vaan imbenik koji odreuje raunalnu snagu jest koliina bitova koju procesor
istodobno moe obraditi. U prvim osobnim raunalima procesori su mogli obraditi u
jednom koraku 8 bitova te su se nazivali 8-bitni. Prvi procesori upotrijebljeni u osobnim
raunalima mogli su takoer u jednom koraku obraditi 8 bitova (npr. 8080, 6800, Z80
itd.) pa su se nazivali 8-bitni. Suvremena osobna raunala imaju procesore koji u jednom
koraku mogu obraditi 32 i 64 bita. Procesori koji se rabe u suvremenim osobnim rau-
nalima jesu 32-bitni. Takvi procesori nazivaju se 32-bitni, a esto se i raunalo naziva
32-bitnim raunalom. Procesor koji moe u jednom koraku obraditi 32 bita ima veu
raunalnu snagu od onog koji istodobno moe obraditi 8 bitova. Sve je vie 64-bitnih pro-
cesora, pa je za pretpostaviti da e uskoro sva osobna raunala biti 64-bitna. Cjelokupna
graa procesora prilagoena je koliini bitova koju obrauje u jednom koraku (unutarnji
spremnici, unutarnje sabirnice itd.).
Trei imbenik koji bitno utjee na raunalnu snagu jest graa (arhitektura) proceso-
ra i osobito nain na koji dobavlja i obrauje podatke. Neki procesori imaju mogunost
istodobne obrade podataka (npr. zbrajanja) i dobave novog podatka iz vanjske memorije,
ime se znatno ubrzava ukupna obrada podataka. Raunalna snaga moe se mjeriti na
razne naine, ovisno o tome koja znaajka sustava je bitna korisniku. Raunalna snaga
uglavnom se mjeri tako da se mjeri vrijeme potrebno raunalu da obavi odreenu obradu
podataka ili pak se mjeri koliina podataka koje raunalo moe obraditi u jedinici vreme-
na (obino jednoj sekundi). Razliiti raunalni programi koji omoguuju takva mjerenja
zovu se zajednikim imenom engl. benchmark.

1.1.3 Memorija i ureaji za pohranu
1 Osnove
Memorija, o kojoj je ovdje rije, zove se radna memorija ili RAM i ugraena je u samo
raunalo. Radna memorija je ona memorija koju procesor koristi za neposrednu pohranu
i dobavu podataka. Dok je raunalo ukljueno i dok obrauje podatke, ti podaci i progra-
mi nalaze se u radnoj memoriji. Obino se nekoliko bitova (najee jedan bajt) skuplja i
pohranjuje na odreeno mjesto u memoriji. Ovo mjesto naziva se memorijska lokacija.
Memorijske lokacije moemo zamisliti kao niz pretinaca, od kojih svaki ima svoju adresu
i moe pohraniti jedan bit ili odreenu koliinu bitova, najee jedan bajt. eli li se po-
hraniti bajt u memorijsku lokaciju, potrebno je navesti adresu te lokacije. Takoer, eli li
se proitati neki bajt iz memorije, potrebno je navesti adresu memorijske lokacije u kojoj
je on pohranjen. Za ilustraciju moe posluiti podatak da jedan ASCII znak (npr. jedno
slovo) zauzima jedan bajt memorije.
1.1.3.1 Memorija
S obzirom na postojanost podataka radnu memoriju raunala moemo podijeliti u dvije

skupine: RAM i ROM.
RAM
RAM (engl. random access memory) je upisno-ispisna memorija (naziva se jo i memo-

rija s neogranienim pristupom). To je radna memorija u koju se mogu upisivati i iz nje
itati podaci onoliko puta koliko elimo. Pohranjeni podaci ostaju u ovoj memoriji dok
ih raunalo namjerno ne promijeni ili dok se ne prekine napajanje memorije elektrinom
energijom. Dakle, RAM gubi svoj sadraj prekidom napajanja pa se naziva i neposto-
jana memorija (engl. volatile memory). Iskljui li se raunalo, briu se svi podaci koji su
pohranjeni u RAM-u i oni se nepovratno gube.
Glavne znaajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. Poeljno je da je RAM to veeg

kapaciteta kako bi se pohranilo to vie podataka. Meutim, raunalo s velikim kapaci-
tetom memorije je skupo. Brzina rada RAM-a odreena je brzinom kojom ova memorija
pohranjuje i izdaje podatke. Spomenuto je ve da je za itanje nekog podatka iz memorije
potrebno navesti adresu memorijske lokacije u kojoj se taj podatak nalazi. Od pojave e-
ljene adrese na adresnim sabirnicama pa do pojave podatka pohranjenog u traenoj loka-
ciji na podatkovnim sabirnicama protekne odreeno vrijeme. To se vrijeme zove vrijeme
pristupa memoriji (engl. memory access time). Vrijeme pristupa ograniava brzinu kojom
se mogu itati podaci iz memorije i upisivati u nju pa moe znatno ograniiti brzinu rada
cijelog raunala. Zbog toga se u raunala nastoji ugraditi RAM sa to kraim vremenom
pristupa. Tehnologija izrade poluvodikih komponenata od kojih su graeni suvremeni
RAM-ovi ograniava brzinu pristupa na nekoliko desetaka nanosekundi.
Suvremeni su RAM-ovi graeni od poluvodikih integriranih krugova. S obzirom na

nain rada postoje dvije glavne vrste ove memorije: statika i dinamika.
I-15
PRO-MIL
Statika radna memorija ili skraeno SRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit
pohranjen u jednom od bistabilnih sklopova smjetenih u memorijskom integriranom
sklopu. Bez vanjskih poremeaja, bistabilni sklop trajno zauzima jedno od dva stabilna
stanja. Prelazak iz jednog stanja u drugo potie se odgovarajuim signalom izvana. Jedno
od stanja moe se predoiti logikom 0, a drugo logikom 1. Upisani podatak ostaje po-
hranjen do prekida napajanja ili namjerne promjene.
Prednosti SRAM-a su jednostavnost grae, jednostavnost pogona i veoma brz pristup

memoriji. Nedostatak SRAM-a su relativno velike dimenzije bistabilnog sklopa to
ograniava broj bistabila koji se mogu smjestiti na jednu ploicu poluvodia. SRAM-ovi
su znatno manjeg kapaciteta od kapaciteta dinamikih memorija (za jednaku povrinu
poluvodia), dok je istodobno cijena za isti kapacitet znatno vea od cijene dinamike me-
morije. U SRAM-u se pohranjuju male koliine podataka, npr. pohrana karakteristinih
parametara raunala, brza priruna memorija (engl. cache) i sl.
Ponekad se SRAM memoriji dogradi baterija kako bi se sadraj memorije zadrao i nakon
prekida napajanja raunala. Kod osobnih raunala ta je memorija poznata pod nazivom
CMOS memorija. Iako taj naziv govori o tehnologiji izrade, uvrijeilo se rabiti ga za vrstu
SRAM radne memorije osobnih raunala koja ne gubi svoj sadraj prekidom napajanja
raunala. Kapacitet te memorije je mali (obino 64 KB), a u njoj se uvaju podaci koji mo-
raju biti prisutni u trenutku ukljuenja raunala, primjerice: broj i tip disketnih jedinica
i tvrdih diskova, medij na kojem se nalazi operacijski sustav, razliite postavke vezane
za memoriju, lozinke i sl. Ti se podaci nazivaju konfiguracija sustava. Podatke u CMOS
memoriji mogue je prema potrebi mijenjati odmah po ukljuenju raunala pokretanjem
odgovarajueg programa. To je meutim malokad potrebno raditi, obino pri prvom
pokretanju raunala ili pri promjeni sklopovlja raunala. Pogrenim unoenjem podataka
mogue je onesposobiti raunalo pa pri promjeni tih podataka treba biti oprezan. CMOS
memorija napaja se iz baterije ili izuzetno minijaturnog akumulatora. Podaci u CMOS
memoriji ostaju nepromijenjeni sve dok se ne prekine napajanje to je mogue vaenjem
akumulatora ili otvaranjem odgovarajueg kratkospojnika. Brisanje CMOS memorije
potrebno je samo zbog pogreno upisanih postavki zbog kojih raunalo neispravno radi
ili zbog brisanja upisane lozinke koju je korisnik zaboravio. Lozinku koja se ovdje spo-
minje ne treba mijeati s razliitim lozinkama vezanim za operacijski sustav ili internet.
Lozinka u CMOS memoriji slui samo za pristup podacima u CMOS memoriji.
Dinamika radna memorija ili DRAM vrsta je radne memorije kojoj je svaki bit pohra-
njen kao naboj u minijaturnom kondenzatoru smjetenom u memorijskom integriranom
sklopu. Zbog nesavrenosti izolatora u kondenzatoru naboj pohranjen u kondenzatoru
se postepeno gubi, pa se time gubi i podatak pohranjen u tom kondenzatoru. Kako se
to ne bi dogodilo, potrebno je naboj obnoviti prije nego se kondenzator potpuno ispra-
zni. Naboj se obnavlja pomou posebnih sklopova koji najprije itaju podatke, a zatim
obnavljaju naboj svakog kondenzatora prema oitanoj vrijednosti. Taj se postupak zove
obnova ili osvjeavanje memorije (engl. memory refreshing) i dogaa se svakih nekoliko
milisekunda pa i krae. Zbog toga je razmjena podataka s DRAM memorijom sporija i
kompliciranija nego razmjena sa SRAM memorijom.

Prednost DRAM-a su male dimenzije kondenzatora koji pohranjuje bit informacije pa je
1 Osnove
mogue smjestiti mnogo takvih kondenzatora na jednu ploicu poluvodia. Suvremeni
DRAM-ovi mogu pohraniti stotine milijuna bitova na jednoj jedinoj ploici poluvodia.
Nedostatak DRAM-a je potreba za relativno sloenim pogonskim sklopom i sporost u
radu uzrokovana obnavljanjem memorije. Cijena dinamikih memorija kojima je kapaci-
tet vei od nekoliko desetaka KB, ukljuivi i pogonske sklopove, nia je od cijene stati-
kih memorija, tako da je radna memorija u suvremenim osobnim raunalima DRAM.
Razliitim se postupcima komuniciranja s DRAM-om pokuava poveati brzina njegova
rada pa postoje razliite izvedbe DRAM memorija.
Zbog svoje vanosti i cijene radna memorija raunala graena je tako da se moe lako
naknadno ugraivati i mijenjati. Kupac tako moe birati kapacitet radne memorije prema
svojim potrebama i cijeni. U sluaju potrebe memoriji se moe poveati kapacitet tako da
se ugrade dodatni memorijski integrirani krugovi. Takvo se poveanje kapaciteta me-
morije naziva proirenje memorije. Da bi se olakalo proirenje memorije, memorija se
prodaje i ugrauje u tzv. memorijskim modulima. Memorijski modul je tiskana ploica
na koju su zalemljeni memorijski integrirani krugovi i na ijem se jednom rubu nalaze
konektori. Na matinoj ploi postoje odgovarajui konektori u koje je mogue utaknu-
ti memorijski modul. Ovisno o izvedbi matine ploe postoje dva ili vie konektora za
memorijske module. Postoji nekoliko razliitih modela memorijskih modula koji nisu
meusobno zamjenjivi.
Slika 1.14. Memorijski moduli
SIMM (engl. single inline memory module) je najstarija vrsta memorijskog modula i ne
rabi se vie u suvremenim raunalima. Moraju se ugraivati u paru. Postoje izvedbe s 30
(DRAM) i 72 (FPM) kontakta.
DIMM (engl. dual inline memory module) je trenutno najrasprostranjenija vrsta me-
morijskih modula. Postoje izvedbe sa 168 (FPM, EDO, SDRAM) i 184 (DDR) konektora.
Mogu se ugraivati pojedinano.
I-17
PRO-MIL
SODIMM (engl. small outline dual inline memory module) su memorijski moduli namije-
njeni prijenosnim raunalima pa su najmanjih dimenzija od svih modula. Postoje izvedbe
sa 72 (FPM, EDO), 144 (FPM. EDO. SDRAM) i 200 kontakata (DDR).
RIMM (engl. Rambus inline memory module) je namijenjen RDRAM memorijama.

Postoje izvedbe sa 168 i 184 kontakta.
Ako je trgovaki naziv memorije: DIMM PC2100, 128 MB, 184 pins, DDR RAM, 266
MHz, znai da je rije o memorijskom modulu DIMM sa 184 kontakta, kapacitet je 128
MB, memorija radi s taktom 266 MHz, najvea brzina razmjene podataka je 2100 MB u
sekundi i vrsta memorije je DDR SDRAM.
Flash memorija
Flash memorija (engl. flash memory) posebna je vrsta poluvodikih memorija ija je glav-
na znaajka da se ponaa poput RAM memorije, ali joj je sadraj neovisan o napajanju.
Iz flash memorije mogu se itati podaci, ali je za pohranu novih podataka potrebno pret-
hodno izbrisati postojee. Pri tome to nije mogue na samo jednoj memorijskoj lokaciji,
ve se mora izbrisati cijelo podruje uzastopno smjetenih memorijskih lokacija (engl.
chunck). Takav postupak znatno usporava rad i praktino ograniava uporabu ove vrste
memorije kao uobiajene radne memorije raunala.
S jedne strane flash memorija objedinjuje dobra svojstva RAM memorije (nema po-
kretnih dijelova) i medija za trajnu pohranu podataka, primjerice tvrdog diska (sadraj
neovisan o napajanju). S druge pak strane znatno via cijena po bitu pohranjenih poda-
taka i ogranien vijek trajanja ograniava njenu uporabu na posebna podruja primjene.
Priblino je 100.000 puta mogue ponoviti postupak upisa podataka prije nego flash me-
morija postane neupotrebljiva. Trajnost flash memorije pri uobiajenoj uporabi priblino
je 10 godina.
Flash memorije rabe se uglavnom kao praktina zamjena za tvrdi disk relativno malog
kapaciteta (od 1 GB do 16 GB). Najvie se primjenjuju kod osobnih raunala kao prijeno-
sni medij za pohranu i kod digitalnih fotoaparata.
Jedna od uobiajenih primjena flash memorije kod suvremenih osobnih raunala jest nje-
na uporaba za pohranu BIOS-a umjesto ROM memorije (tzv. flash BIOS). To omoguuje
zamjenu BIOS-a novim inaicama, a kako se to ini malokad, ogranienje trajnosti flash
memorije i brzina upisa nisu prepreka. BIOS je objanjen u poglavlju Operacijski sustav.
Najveu primjenu flash memorija ima u digitalnim fotoaparatima. Mala potronja ener-
gije, male dimenzije i odsustvo pokretnih dijelova ine ju upravo idealnom za pohranu
slika. Razvijeno je nekoliko inaica flash memorija za tu primjenu u obliku praktinih
flash kartica : Secure Digital (SD) Media Card, xDPicture Card, Smart Media, Compact
Flash, Memory Stick i MultiMedia Card MMC.
Osim u fotoaparatima, ponekad se ova vrsta memorija rabi i u drugim ureajima: video
kamerama, runim raunalima, MP3 prijenosnim ureajima, pisaima i dr. Kako na ra-

unalu ne postoji prikljunica na koju bi se mogla prikljuiti bilo koja od navedenih flash
1 Osnove
kartica, potrebno je nabaviti ita kartica. To je mali ureaj koji se pomou USB priklju-
nice prikljuuje na raunalo, a na sebi ima utore u koje se mogu prikljuiti flash kartice.
Slika 1.15. Flash memorija za digitalne fotoaparate
Memorijski kljui
Memorijski kljui (engl. keydrive, keychain drive,pen drive,pocket drive, thumb drive,
USB flash drive, USB flash memory drive, USB key, USB memory key, flash RAM, USB
stick) je popularna inaica flash memorije smjetene u praktino kuite na ijem se jed-
nom kraju esto nalazi privjesak za kljueve. Na kuitu se nalazi USB prikljuak kojim
se moe izravno prikljuiti na raunalo. MS Windows XP operacijski sustav vidi tako
prikljueni memorijski kljui kao dodatni tvrdi disk i njime se moe rukovati jednako
kao i tvrdim diskom raunala. Memorijski kljuii proizvode se u rasponu kapaciteta od
512 MB do 128 GB, a slue kao praktian medij za prijenos podataka s jednog raunala
na drugo.
Slika 1.16. Memorijski kljuii

PC Card (PCMCIA)
Male dimenzije prijenosnih raunala ograniavaju koliinu sklopovlja koje se moe izrav-
no ugraditi u raunalo pa je, ovisno o potrebama korisnika, dodatke potrebno prigrai-
vati izvana. Prvo takvo proirenje, koje se pojavilo znatno prije memorijskih kljuia, bile
su memorijske kartice pomou kojih se poveavala radna memorija raunala. Isprva se za
te kartice rabio naziv PCMCIA kartice, ali je zbog tekog izgovaranja naziva izabran novi
naziv PC Card. Kartice su normiranih dimenzija kuita i prikljunica (prikljunica ima
68 prikljuaka) i mogu se prikljuiti na bilo koje raunalo opskrbljeno PC Card priklju-
kom. Veliine su otprilike poput kreditne kartice (85,6 mm x 54,0 mm), a debljina im
ovisi o grai. PC Card kartice mogu umjesto memorije sadravati i razliite druge ure-
aje, npr.: modem, mreno suelje, tvrdi disk itd. U PC Card kartice moe biti ugraena
DRAM memorija ili flash memorija. Nakon pojave memorijskih kljuia, PC Card kartice
malokad se rabe kao flash memorija.
I-19
PRO-MIL
Slika 1.17. PC Card
ROM
ROM (engl. read only memory) ispisna je memorija, tj. memorija u koju se podatak moe
upisati samo jednom. Nakon upisa podatak se moe itati onoliko puta koliko se eli,
ali ne i mijenjati, brisati ili upisivati novi podatak. Zato je primjena ove memorije ograni-
ena na pohranu podataka koji su uvijek jednaki i nepromijenjeni. Takvi su, primjerice,
podaci u vezi s prikazom slova na zaslonu, dijelovima operacijskog sustava itd. Takvih
nepromjenljivih podataka ima relativno malo pa je ugraeni ROM malog kapaciteta (npr.
128 KB). Podatke u ROM upisuje proizvoa raunala i korisnik ih nikada ne mijenja. U
ROM-u su najee pohranjeni podaci potrebni operacijskom sustavu raunala pa kori-
snik malokad izravno koristi te podatke.
Kod starijih raunala ROM i CMOS su bile jedine memorije koje nisu gubile svoj sadraj
prekidom napajanja. CMOS memorija namijenjena je pohrani male koliine podataka o
konfiguraciji raunala i nije pogodna za pohranu dijelova operacijskog sustava pa su oni
bili pohranjeni u ROM memoriji. Tako se pri ukljuenju raunala mogao poeti izvravati
jedini raspoloiv program, a to je onaj pohranjen u ROM memoriji. Tek izvrenjem tog
programa operacijski sustav bi se s tvrdog diska premjestio u radnu memoriju raunala
i zatim poeo izvravati. Bez tog poetnog programa nije mogu rad raunala. Taj se
program upisao u ROM kod proizvoaa raunala i korisnik ga vie nije mogao mijenjati,
osim u sluaju promjene ROM-a to je za prosjenog korisnika nepraktino. ROM memo-
rija je jeftinija od bilo koje druge vrste memorije, ali je nemogunost promjene upisanog
programa kod korisnika dovela do zamjene ROM memorije flash memorijom. Rije je
o flash EPROM (FEPROM) memoriji koja omoguuje brisanje i pisanje podataka koji
zatim ostaju trajno zapisani i kad nema napajanja. Suvremena raunala zato za pohranu
dijelova operacijskog sustava i programa koji se pokree pri ukljuenju raunala rabe
flash EPROM memoriju u koju korisnik po potrebi moe upisati noviju inaicu programa
pomou relativno jednostavnog postupka i bez otvaranja raunala.

Brza priruna memorija (engl. cache)
1 Osnove
Izmeu memorije i procesora postoji nesrazmjer u brzini. Procesor moe slati i primati
podatke bre nego to moe memorija zbog ega je ograniena ukupna brzina razmjene.
Poveanje brzine rada memorije, odnosno skraenje vremena pristupa, uvelike bi i nepri-
hvatljivo povealo cijenu.
Brza priruna memorija (engl. cache) brza je memorija relativno malog kapaciteta koja
pohranjuje dio sadraja radne memorije te tako ubrzava razmjenu podataka izmeu
procesora i radne memorije. Graa i uporaba brze prirune memorije zavisi o njezinoj
namjeni i proizvoau, a sastoji se od vrlo brze memorije viestruko manjeg kapaciteta
od radne memorije i sloenog upravljakog sklopa.
Kod nekih procesora dio brze prirune memorije ugraen je na istu ploicu poluvodia
na kojoj je i sam smjeten to dodatno ubrzava rad. Zbog tehnolokih ogranienja i visoke
cijene ugraena brza priruna memorija manjeg je kapaciteta od zasebne brze prirune
memorije.
Brza priruna memorija smjetena na istu ploicu poluvodia s mikroprocesorom naziva

se primarna brza priruna memorija ili L1 (engl.primary cache, Level 1 cache) i kapacite-
ta je od 1 do 128 KB.
Zasebna brza priruna memorija koja se nalazi izvan procesora naziva se sekundarna
brza priruna memorija ili L2 (engl. second level cache, Level 2 cache) i kapaciteta je od
128 KB do 1 MB. Tu memoriju treba razlikovati od radne memorije raunala, a bitna je
razlika da je L2 memorija mnogo bra, skuplja i manjeg kapaciteta od radne memorije.
Istodobno ona je jeftinija i sporija od L1 memorije pa je na neki nain kompromis izmeu
cijene i brzine pristupa.
Brza priruna memorija diska (engl. disc cache) ima zadau ubrzati razmjenu podataka
izmeu relativno sporog tvrdog diska i znatno bre radne memorije raunala.
Zato brzina brze prirune memorije diska treba biti prilagoena brzini radne memorije i
moe biti graena od istih komponenti. Upravljaka elektronika smjetena je unutar me-
hanizma tvrdog diska (tonije unutar sklopa za upravljanje diskom, engl. disc controller),
izvan mehanizma tvrdog diska (redovito je dio radne memorije raunala) ili oboje.
Naelo djelovanja brze prirune memorije koristi se i u mnogim drugim podrujima

gdje se brzina prijenosa podataka moe ubrzati pohranom u memoriju koja moe bre
razmjenjivati podatke s okolinom. Tako, primjerice, postoje brze prirune memorije kod
mrenih kartica, pri prijenosu podataka internetom i dr.
I-21
PRO-MIL
1.1.3.2 Kapacitet memorije
Najvea koliina podataka koju memorija moe pohraniti naziva se kapacitet memorije i
najee se izraava u bajtovima ili veim jedinicama: KB, MB, GB itd. Te jedinice odgo-
varaju ovim vrijednostima:
1 kilobajt = 1 KB = 1.024 bajta
1 megabajt = 1 MB = 1.0242 bajta = 1.048.576 bajta
1 gigabajt = 1 GB = 1.0243 bajta = 1.073.741.824 bajta
1terabajt = 1TB = 1.024 4 bajta = 1.099.511.627.776 bajta
U dekadskom brojevnom sustavu oznaka k (poetno slovo od grkoga kilo, to znai s

tisuu, koji ima tisuu) oznaava vrijednost 1000 (103). U binarnom brojevnom sustavu
K oznaava prvu najbliu vrijednost koju je bilo mogue dobiti eksponiranjem broja 2
(osnova binarnoga brojevnog sustava), a to je 210 = 1024. Obratite pozornost da se rabi
veliko slovo K (1024) za razliku od dekadskog oznaavanja gdje se rabi malo slovo k
(1000).
1.1.3.3 Ureaji za pohranu
Razvojem elektronikih raunala neprekidno raste potreba za pohranom sve vee kolii-
ne podataka. Medij za pohranu podataka mora se odlikovati sljedeim svojstvima:
Pohranjeni podaci trebaju to dulje ostati nepromijenjeni i neoteeni, a da za
njihovo odravanje nije potrebno dovoditi energiju.
Medij za pohranu mora biti jednostavan za rukovanje i mora biti to manjih
dimenzija.
Upis i itanje podataka trebaju biti to bri, a prikljuak na raunalo to jedno-
stavniji.
Cijena ukupnog sustava za pohranu, koji se sastoji od pogonskog mehanizma i
samog medija za pohranu, treba biti to nia. Cijena pohrane obino se izraava
u cijeni po bitu pohranjene informacije.
Navedene zahtjeve danas s uspjehom zadovoljavaju tri tehnologije: poluvodika, ma-

gnetska i optika. Poluvodika tehnologija odlikuje se najveom brzinom, ali i najviom
cijenom pa se rabi za pohranu relativno male koliine podataka u odnosu na ostale dvije
spomenute tehnologije. Poluvodike memorije opisane su u poglavlju o temeljnog grai
raunala pa e ovdje biti izostavljene. Magnetski mediji, koji se za pohranu podataka
koriste svojstvima magnetskih tvari, najstariji su i danas ve potpuno razvijeni mediji.
Optika tehnologija, koja se za pohranu podataka koristi svojstvom svjetlosti, mlaa je i
jo je uvijek u intenzivnom razvoju.

Magnetski disk
1 Osnove
Magnetski disk je okrugla ploa izraena od nemagnetske tvari (npr. aluminij, staklo ili
polimer), presvuena tankim magnetskim slojem. Materijal magnetskog sloja obino je
vrsta eljeznog oksida. Disk se okree oko svojeg sredita. Iznad diska je magnetska glava
koja je prislonjena uz povrinu diska ili lebdi iznad nje, a moe se pomicati radijalno
po disku (prema sreditu i od sredita). Magnetska glava moe pri upisu magnetizirati
povrinu diska, a pri itanju registrirati magnetske estice na povrini diska. Podaci su na
magnetskom disku zapisani kao niz magnetiziranih estica smjetenih u koncentrinim
krugovima u magnetskom sloju diska.
Dobra svojstva magnetskih diskova su veliki kapacitet, dobra postojanost podataka i

brzi pristup bilo kojem podatku na disku. Loa svojstva magnetskih diskova su osjetlji-
vost na elektromagnetsko polje i neistoe te ogranienje maksimalne gustoe podataka.
Tvrdi disk
Tvrdi magnetski diskovi (engl. hard disk) obino su graeni u obliku aluminijskih diskova
presvuenih magnetskom tvari. Na istu osovinu, jedan iznad drugoga, smjeteno je
nekoliko diskova. Za svaki disk postoje po dvije magnetske glave (za svaku stranu diska
po jedna), koje su uvrene u jedan sklop i pomiu se zajedno i istodobno. Sve zajedno
smjeteno je u zatvoreno kuite, tako da diskovi nisu vidljivi korisniku. Kapacitet suvre-
menih tvrdih diskova je od 100 GB do 2 TB. Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl.
HDD, hard disc drive) izrauju se najee kao ureaji za unutarnju ugradnju u raunala.
Svaki je magnetski disk prije prve uporabe potrebno formatirati kako bi se priredio za rad
na odreenoj vrsti raunala i operacijskog sustava. Postupkom formatiranja na disk se za-
pisuju posebni podaci koji odreuju njegovo logiko ustrojstvo. Taj se postupak u naelu
provodi samo jedanput, dok na disku jo nema podataka. Zbog sloenosti postupka tvrdi
se diskovi formatiraju kod isporuitelja diska ili raunala i korisnik dobiva formatiran
disk spreman za rad.
VANO: Postupkom formatiranja briu se svi postojei podaci na disku i disk postaje
potpuno prazan!!! Ako se taj postupak provede s diskovima na kojima ima podataka, svi
e podaci biti nepovratno izgubljeni!
Pogonski mehanizmi tvrdih diskova (engl. hard disc drive, HDD) izrauju se u naelu
kao ureaji za ugradnju u unutranjost raunala. Postoje, meutim, izvedbe tvrdih disko-
va koji se mogu jednostavno izvana prikljuivati na raunalo. Postoje dvije izvedbe. Jedna
je izvedba s ladicom u koju je ugraen tvrdi disk i koja se moe jednostavno umetati i
vaditi iz raunala. Pritom se umee i vadi tvrdi disk s kuitem i cjelokupnim pogonskim
mehanizmom, a u raunalu je ugraeno leite u koje se umee ladica. Nezgodna strana
takvog rjeenja jest da se disk moe umetnuti samo u raunalo koje ima leite za upravo
takvu ladicu. Druga i danas popularnija je izvedba zasebno kuite u koje je ugraen tvr-
di disk i koje se posredstvom USB sabirnice i odgovarajueg kabela spaja s raunalom.
I-23
PRO-MIL
Nakon odreenog razdoblja uporabe uputno je disk defragmentirati. Rije je o postupku
kojim se moe znatno ubrzati itanje podataka s tvrdog diska. Podaci se spremaju na disk
tako da se nastoje iskoristi sva slobodna mjesta na disku. Zbog toga se podaci esto podi-
jele u dijelove koji se smjeste na podruja diska gdje ima dovoljno slobodnog prostora. Za
itanje tako ratrkanih podataka raunalu treba vie vremena nego da su podaci pohra-
njeni kao cjelina na jednom mjestu na tvrdom disku. Postupkom defragmentacije ratr-
kani podaci prikupljaju se u cjelinu i smjetaju na jedno mjesto na disku. To se provodi
redom za sve cjeline podataka pa su nakon defragmentiranja podaci pohranjeni mnogo
povoljnije s obzirom na brzinu itanja. Defragmentacijom se ne mijenja sadraj tvrdog
diska nego samo nain na koji su podaci rasporeeni na disku. S gledita korisnika postu-
pak defragmentacije provodi se vrlo jednostavno pokretanjem odgovarajue naredbe.
Tehnologija izrade tvrdih diskova toliko je usavrena da je pouzdanost suvremenih dis-

kova priblino milijun MTBF, to je vie od 100 godina neprekidnog rada. Jedinica MTBF
(engl. mean time between failure) jest iznos sati koji u prosjeku protekne izmeu dva
kvara. Katkad se kao mjera pouzdanosti upotrebljava jedinica FPMH (engl. failure per
million hours), tj. oekivani broj kvarova u milijun sati rada.
Slika 1.18. Naelna graa tvrdog magnetskog diska
Kvaliteta tvrdog diska ocjenjuje se na temelju vie znaajki. Vanije su ove:

Kapacitet diska najvea je koliina podataka koja se moe pohraniti na disk.
Kapacitet suvremenih tvrdih diskova je od 100 GB do vie od 2 TB.
Vrijeme ekanja na sektor (engl. latency, rotational latency) prosjeno je vri-
jeme potrebno da pred glavu koja se ve nalazi na dobrom tragu doe eljeni
sektor. Obino se izraava kao prosjeno vrijeme ekanja, a to je zapravo vrijeme
potrebno da se disk okrene za pola kruga. Mogue ga je izraunati ako se zna
brzina okretanja diska. Kod suvremenih tvrdih diskova iznosi nekoliko ms.
Vrijeme traenja (engl. seek time) jest vrijeme potrebno glavi da se postavi na
traeni trag. Kako je to vrijeme zavisno o relativnom poloaju glave prema tra-
enom tragu, obino se navodi vrijeme potrebno da glava iz poetnog poloaja
doe na srednji trag diska.

Brzina razmjene podataka (engl. external transfer rate, external data rate, data transfer
1 Osnove
rate, DTR) najvea je brzina kojom je mogue izmjenjivati podatke izmeu tvrdog diska i
raunala. Mjeri se u MB u sekundi (engl. MBps) i kod suvremenih diskova je od 20 MBps
do vie od 100 MBps.
Disk se spaja s raunalom posredstvom suelja (engl. disk interface). Suelje osigurava
tonu i brzu razmjenu podataka izmeu pogonskog mehanizma tvrdog diska i raunala.
Bilo bi uzaludno u raunalo ugraditi disk velikoga kapaciteta i kratkog vremena pristupa
ako bi suelje sporo razmjenjivalo podatke s raunalom. Brzina razmjene podataka tvr-
dog diska i raunala uvelike odreuje brzinu cijelog raunala pa je vano ostvariti brzu i
pouzdanu vezu. Iako je kod nekih ovdje spomenutih suelja zapravo rije o sabirnici (npr.
USB ili ATA), u ovom emo ih odjeljku zvati jedinstvenim nazivom: suelje. Kod veine
suvremenih raunala diskovi su s raunalom povezani ATA ili SATA sueljem.
ATA (engl. parallel advanced technology attachment, parallel ATA, PATA) je suelje
(norma) za paralelnu razmjenu podataka izmeu tvrdog diska i raunala. Postoji mnogo
inaica ATA norme, a kod suvremenih raunala uglavnom se rabe inaice ATA/ 100 i
ATA/133. Osim tvrdih diskova, novije inaice ATA suelja omoguuju spajanje i ostalih
ureaja, npr. CDROM i Iomega Zip pogonskih mehanizama.
Sva upravljaka elektronika tvrdog diska kod ATA norme smjetena je na pogonski me-
hanizam. Suelje izmeu diska i raunala sastoji se od jednostavnog i jeftinog digitalnog
sklopa i spojnog kabela koji prenosi samo digitalne signale. Sklop ATA suelja esto se
ugrauje na matinu plou raunala pa se ugradnja tvrdog diska svodi na prikljuenje
diska spojnim kabelom s matinom ploom. Na jedan te isti prikljuni kabel mogu se pri-
kljuiti dva tvrda magnetska diska (ulaniti, engl. daisy chain), pri emu je jedan nadree-
ni (engl. master), a drugi podreeni (engl. slave). Ukupna cijena, raunajui disk i suelje
nia je nego kod bilo koje druge norme, a prikljuak na raunalo je jednostavan. Sve je to
razlog velike popularnosti i iroke uporabe ATA norme.
SATA (engl. serial advanced technology attachment, serial ATA, SATA) je suelje (norma)
za serijsku razmjenu podataka izmeu tvrdog diska i raunala koju je predloila tvrtka
Intel. Diskovi su graeni slino kao i ATA diskovi, samo im je suelje prema raunalu
razliito. Mogue je prikljuiti vie diskova, svaki na zasebni upravljaki sklop zasebnim
kabelom. Jedna od prednosti spajanja zasebnim kabelom i upravljakim sklopom jest mo-
gunost rada svakog diska s punom brzinom razmjene podataka s raunalom (za razliku
od ATA suelja kod koga diskovi dijele isto suelje). Diskovi se povezuju kablovima sa 7
vodia ija dozvoljena maksimalna duina iznosi 1 metar. Tanji i dui kabel znatno olak-
ava povezivanje diskova, posebice kad ih je u raunalu vie. Uz to, naponske razine bitno
su manje nego kod ATA suelja to poboljava pouzdanost i smanjuje smetnje i utroak
energije. Diskove je mogue mijenjati i u radu (engl. hot swapping), a SATA podrava
ukljui i radi (engl. plug and play, PnP) tehnologiju.
Neprekidno poveanje brzine rada raunala dovelo je do nesrazmjera izmeu brzine

rada sredinje jedinice za obradu (engl. CPU) i tvrdog magnetskog diska. Tvrdi disk, iji
rad zahtijeva gibanje mehanikih dijelova, nije u stanju brzinom slijediti rad ostalih, u
potpunosti poluvodikih, dijelova raunala. Drugi veliki nedostatak je relativno niska
I-25
PRO-MIL
pouzdanost tvrdog diska u odnosu prema ostalim dijelovima raunala pa se smatra da
je tvrdi disk najnepouzdaniji dio raunala. Navedeni nedostaci tvrdog diska osobito su
izraeni kod lokalnih mrea, kod kojih je tvrdi disk kljuna komponenta glede potrebnog
kapaciteta, brzine rada i pouzdanosti. Potencijalna opasnost gubitka podataka pri kvaru
tvrdog diska nagnala je korisnike mrea da potrae bolje i sigurnije rjeenje.
Niz tvrdih diskova (engl. RAID, redundant arrays of inexpensive disks) je sustav koji po-
vezuje i objedinjuje vie tvrdih diskova inei tako cjelinu koja se prema raunalu ponaa
jednako kao i jedan jedini disk velikoga kapaciteta i velike brzine rada. U odnosu prema
odgovarajuem jednom tvrdom disku jednakog kapaciteta, niz tvrdih diskova ima veu
brzinu, veu otpornost na pogreke i niu cijenu. Osnovne prednosti niza tvrdih diskova
jesu raspoloivost podataka (engl. data availability) i tolerancija na pogreke (engl. fault
tolerance). Raspoloivost podataka postie se poveanjem brzine rada niza tvrdih diskova
u odnosu prema svakom pojedinano ugraenom disku. Poveanje brzine rada postignu-
to je istodobnim upisivanjem i itanjem podataka s vie diskova.
Osnovno naelo rada niza tvrdih diskova jest raspodjela podataka na diskove (engl. stri-
ping), a sastoji se od istodobnog i usporednog upisa podataka na vie diskova. Glede na-
ina raspodjele podataka i mogunosti naknadne obnove podataka, nizovi tvrdih diskova
svrstani su u skupine nazvane RAID 0 do RAID 5.
NAS
Naglim irenjem raunalnih mrea javila se potreba za ureajem za pohranu podata-

ka koji bi bio zajedniki za pojedinu lokalnu mreu. Takav ureaj naziva se NAS (engl.
network-attached storage). Rije je o samostalnom ureaju koji se prikljuuje na mreu i
dostupan je svakom sudioniku mree. NAS je zapravo posebna vrsta raunala s ugrae-
nim tvrdim diskovima velikog kapaciteta. Takvo raunalo
nema tipkovnicu niti prikljuak za monitor, a
ugraen je i poseban operacijski sustav
s odgovarajuim aplikacijama. Glavna
zadaa NAS-a je omoguiti pohranu i
dobavu podataka svojih tvrdih disko-
va svim sudionicima mree. Ponekad
osim ove glavne namjene NAS ureaji
mogu posluiti i kao ureaji za priuvnu
pohranu podatka, posluiteljska rauna-
la za usluge elektronike pote, web stra-
nica i dr. Glavna prednost uporabe NAS
ureaja u mrei u odnosu na pohranu
podataka na posluiteljskom raunalu je
rastereenje posluiteljskog raunala jer
se sve radnje pohrane i dobave datoteka
odvijaju posredstvom NAS ureaja, a ne
posluiteljskog raunala.
Slika 1.19. NAS

Magnetska vrpca
1 Osnove
Poput magnetskih diskova i magnetske vrpce za svoje djelovanje koriste fizikalna svojstva
magnetskog polja. Sve vrste magnetskih vrpci u naelu rade na isti nain. Uska i duga-
ka vrpca putuje ispred glava za upisivanje, itanje i brisanje. Magnetskim poljem glave
upisuju, briu ili itaju podatke s magnetske vrpce. Magnetska vrpca izraena je od uske
polimerne savitljive vrpce na koju je nanijet magnetski sloj. Magnetski sloj izrauje se
od raznih magnetskih materijala od kojih su najei eljezni oksidi i oksidi kroma. Na
magnetski sloj nanijet je zatitni zavrni sloj koji smanjuje trenje vrpce s glavom i uva
magnetski sloj od mehanikih oteenja.
Tijekom upisivanja podataka vrpca putuje ispred magnetske glave i podaci se upisuju
jedan iza drugoga. Novi se podaci mogu dodati samo na kraju ve postojeih podataka.
Zapis kod kojega se podaci niu jedan iza drugoga i kod kojeg je za pristup do zadnjeg
podatka potrebno proitati (ili barem proi) sve prethodne podatke naziva se sekvenci-
jalni zapis. Ako se magnetska glava za itanje nalazi na poetku vrpce, a treba proitati
podatak s kraja vrpce, potrebno je premotati vrpcu do eljenog mjesta. Prematanje vrpce
s poetka na kraj traje priblino jednu minutu, to je u svijetu raunala vrlo dugo razdo-
blje. Sekvencijalni zapis je karakteristino i neodvojivo svojstvo magnetskih vrpci.
Najea primjena magnetskih vrpci je priuvna pohrana podataka (engl. backup).

Vani podaci se jednom dnevno, tjedno ili godinje upisuju na magnetsku vrpcu koja se
zatim odlae na sigurno mjesto. Ako doe do kvara na raunalu i oteenja podataka na
ostalim medijima pohrane, npr. tvrdom disku, podaci se ponovo itaju s vrpci. Postupak
sigurnosne pohrane obvezan je postupak kod svih profesionalnih sustava za obradu
podataka.
Slika 1.20. Magnetska vrpca

Glavna prednost magnetskih vrpci u odnosu prema drugim medijima za pohranu je veli-
ki kapacitet, niska cijena i dobro razvijena tehnologija proizvodnje. Osnovni nedostatak
magnetskih vrpci je sekvencijalnost zapisa. Kod osobnih raunala magnetske vrpce rabe
se malokad, ve se za priuvnu pohranu podataka rabe optiki diskovi.
I-27
PRO-MIL
Magnetska kartica
Magnetske kartice (engl. magnetic card) slue za pohranu male koliine podataka.
Trebaju imati posebna svojstva: nisku cijenu, male dimenzije, pouzdanost i jednostav-
nu uporabu. Tipini primjer magnetskih kartica su, primjerice, zdravstvene iskaznice i
kreditne kartice. Na njih je nanesen magnetski sloj s kapacitetom pohrane podataka od
nekoliko KB. Taj se magnetski sloj dobro vidi na poleini kartice kao tamna vrpca po
cijeloj duini kartice. Na taj sloj podaci se upisuju i s njega itaju slino kao s magnetske
vrpce. Korisnik kartice ne upisuje niti ita podatke, ve su podaci namijenjeni onom tko
prua uslugu korisniku: trgovini, knjinici, zdravstvenoj ustanovi itd.
Slika 1.21. Magnetska kartica
Optiki disk
Naelo djelovanja optikih diskova temelji se na fizikalnim svojstvima svjetlosti. Kao

izvor svjetlosti pri upisu i itanju podataka na optikim diskovima rabi se laser. Laser ima
mogunost stvaranja vrlo uskog snopa svjetlosti. Za upis podataka rabi se vie razliitih
postupaka, npr.: lijevanje u kalupima, izoblienje podloge laserskom zrakom te kombi-
nacija optikoga i magnetskog upisa. Za itanje se rabi svojstvo odbijanja ili refleksije
laserske zrake od povrine optikoga diska. Razliiti faktori odbijanja svjetla tumae se
kao razliite informacije logikih 0 i 1.
Ravna povrina na kojoj nisu upisivani podaci odbija upadnu lasersku zraku u paralel-
nom snopu. Povrina na kojoj su neravnine nastale upisom podataka, raspruje upadnu
lasersku zraku. Mjerenjem koliine odbijene svjetlosti mogue je razluiti od kakve se
povrine zraka odbila te tako itati logike 0 i 1.
CD-ROM
CD-ROM su poetna slova engleskog naziva compact disc read only memory, to bi se
moglo prevesti kao: memorija za iitavanje u obliku kompaktnog diska.
CD-ROM-ovi isporuuju se s upisanim podacima koje korisnik ne moe ni mijenjati

ni brisati. Primjena CD-ROM-a zato je ograniena na distribuciju raunalnih programa
i podataka pa se esto CD-ROM-ovi nazivaju i bibliotekama. Tako se, na primjer, mogu

nabaviti CD-ROM-ovi na kojima je upisana enciklopedija, rjenik ili neki skup podataka
1 Osnove
odreenog podruja, baze podataka iz razliitih podruja itd. CD-ROM-ovi proizvode
se postupkom lijevanja polimera u alatima, u velikim serijama, to bitno pojeftinjuje
pojedini primjerak. Kapacitet CD-ROM-a je 650 MB ili 700 MB, a promjer 120 mm.
Dimenzije i format zapisa na CD-ROM-u su normirani pa se diskovi mogu izmjenjivati
izmeu pogonskih mehanizama razliitih proizvoaa. Podaci su na CD-ROM snimljeni
samo s jedne strane i to u neprekinutoj spirali od sredita prema rubu diska. Prednosti
CD-ROM-ova su niska cijena, velik kapacitet, normirani format zapisa i dugotrajnost
upisanih podataka. Nedostatak je nemogunost promjene tvorniki upisanih podata-
ka i nemogunost upisa novih podataka te znatno manja brzina itanja od magnetskih
diskova.
CD-R
Posebna vrsta optikih diskova jesu zapisivi diskovi, tzv. CD-R (engl. compact disk
recordable). CD-R je istih dimenzija i sline grae kao CD-ROM, a isporuuje se prazan
(bez podataka). S pomou odgovarajuega pogonskog mehanizma korisnik moe upisati
podatke na prazan disk. Podaci se upisuju djelovanjem relativno snane laserske zrake
na povrinu optikoga diska, pri emu se povrina zagrijava i mijenja svojstvo refleksnog
sloja. Postupak je nepovratan, tj. jednom upisane podatke nije mogue naknadno brisati
ni mijenjati. Disk s upisanim podacima jednakog je formata kao i CD-ROM i mogue ga
je itati na bilo kojemu CD-ROM pogonskom mehanizmu. Cijena praznog diska CD-R
viestruko je vea od proizvodne cijene CD-ROM-a, a postupak upisa podataka relativ-
no dugotrajan (u odnosu na vrijeme izrade CD-ROM-a), pa je njihova primjena ogra-
niena na tri glavna podruja: izradu prototipova CD-ROM-ova radi provjere sadraja
i promidbe novih diskova, izdavanje CD-ROM-ova ograniene naklade (od 20 do 100
diskova) te za priuvne kopije.
CD-RW
CD-RW je naziv za diskove na koje je mogue snimati i s njih brisati podatke. Taj je po-
stupak mogue ponoviti mnogo puta pa su pogodni za pohranu velike koliine podataka
koje ne treba dulje uvati i koji se ee mijenjaju. Prazan CD-RW viestruko je skuplji od
CD-R-a pa se rabi malokad. Mogue ga je itati u uobiajenom pogonskom mehanizmu
za CD-ROM-ove.
DVD
DVD (engl. digital versatile disc, digital video disc) su posebna vrsta optikih diskova
velikog kapaciteta. Vanjske dimenzije DVD-a jednake su dimenzijama CD-ROM-a, ali
su ostala obiljeja bitno promijenjena kako bi se poveao kapacitet. Ponajprije, smanjene
su dimenzije povrina za zapis logikih 0 i 1 tako da ih na istu povrinu na DVD stane
vie nego na CD-ROM. Nadalje, umjesto jednog, DVD moe imati dva sloja podataka
i zapis s obiju strana. Najvei mogui kapacitet DVD-a je 17 GB (dvostrani disk s dva
sloja), to je bitno vie od CD-ROM-a. Jednostrani DVD s jednim slojem ima kapacitet
4,38 GB, a mogue su i razliite kombinacije jednoslojni-dvoslojni, jednostrani-dvostra-
ni disk. Danas se raunalni programi isporuuju na DVD-ovima. DVD se uz ostalo rabi
I-29
PRO-MIL
za pohranu igranih filmova, ija je trajnost i kvaliteta reprodukcije mnogo bolja nego s
magnetskih vrpci (videokaseta).
Postoje izvedbe DVD-a koji se kupuju prazni i na koje korisnik moe upisivati podatke.
Tako je, primjerice, na DVD s oznakom DVD-R i DVD+R mogue podatke zapisati samo
jednom (kao na CD-R), a na diskove s oznakom DVD-RW i DVD+RW podatke je mogue
pisati i brisati vie puta.
Pogonski mehanizmi optikih diskova razlikuju se po mogunostima i cijeni. Tako,

primjerice, postoje pogonski mehanizmi koji mogu samo itati CD-ROM-ove, ali i takvi
koji mogu itati i upisivati na sve ovdje spomenute vrste optikih diskova. Uz to pogonski
mehanizmi razlikuju se i prema brzini kojom mogu itati i upisivati podatke na optike
diskove.
Blu-ray
Blu-ray disk (ili skraeno BD) je optiki disk koji ima kapacitet 50 GB (podatak za dvo-
slojni disk) pa moe pohraniti oko deset puta vie podataka od jednoslojnog DVD diska.
Istih je dimenzija kao CD i DVD diskovi, ali se ne moe itati u CD/DVD pogonskim
mehanizmima. Blu-ray disk rabi laser krae valne duljine (plavo-ljubiasta boja) od CD i
DVD diskova (crvena boja) pa se moe fokusirati na manju povrinu i zato pohraniti vie
podataka na istu povrinu diska. Kapacitet Blu-ray diska je dovoljan za pohranu igranih
filmova televizijske slike visoke definicije (engl. high-definition video, HD TV). Za ilustra-
ciju kapaciteta Blu-ray diska moe posluiti podataka da na njega stane priblino 25.000
fotografija snimljenih digitalnim fotoaparatom osrednje razluivosti ! Veina ljudi cijelog
ivota ne snimi toliko fotografija.
Blu-ray diskovi na koje se moe jednokratno snimiti podatke imanju oznaku BD-R, a
diskovi na koje se moe viekratno zapisivati i brisati podatke oznaku BD-RE.
Usporedba ureaja za pohranu
Kapacitet (od veeg prema manjem):

tvrdi disk
optiki disk
magnetska vrpca
magnetska kartica.
Brzina pristupa podacima (od breg prema

sporijem):
tvrdi disk
optiki disk
magnetska kartica, magnetska vrpca.
Slika 1.22. Optiki

ki diskovi

Namjena:
1 Osnove
tvrdi disk: radna memorija, pohrana programa i podataka koji se relativno esto rabe
optiki disk: distribucija podataka i raunalnih programa, priuvna pohrana
mnogo podataka
magnetska vrpca: priuvna pohrana mnogo podataka
magnetska kartica: praktina prijenosna pohrana male koliine podataka koji se
malokad mijenjaju.
Online pohrana podataka
Internet je omoguio pohranu podataka u naelu na bilo kojem raunalu ili ureaju spo-
jenom na internet. Pojedine tvrtke nude uslugu pohrane podataka na svojim raunalima
i medijima za pohranu uz odreenu naknadu (engl. file hosting service, online file storage
service, online media center). Tvrtka se brine za sigurnost pohranjenih podataka i odra-
vanje sustava. Korisnik koji pohrani podatke posredstvom interneta na takav sustav ne
zna gdje su fiziki podaci smjeteni niti mu je to vano. Vano mu je da su podaci sigurni
i da podacima moe pristupiti s bilo kojeg raunala koje ima pristup internetu. Korisnik
ne mora brinuti o odravanju i zatiti sustava niti o priuvnim kopijama. Sve to za njega
obavlja pruatelj usluge.
1.1.4 Ulazni i izlazni ureaji
1.1.4.1 Ulazni ureaji
Ulazni ureaji raunala jesu svi oni koji omoguuju unos podataka ili programa iz
okoline u raunalo. Podaci u okolini raunala, npr. zvuk, slika, pokret, temperatura itd.
gotovo uvijek su u nepogodnom obliku za izravan unos u raunalo. Te podatke treba
prikladnim pretvornicima (senzorima) i njima prigraenim sklopovima pretvoriti u oblik
elektrinih veliina prihvatljivih raunalu. U tom smislu temeljna zadaa ulaznih ureaja
je djelotvorna i jeftina pretvorba podataka iz okoline u oblik prihvatljiv raunalu.
Tipkovnica
Tipkovnica (engl. keyboard) jedan je od najstarijih i najeih ulaznih ureaja rau-

nala. Posebno je pogodna i za sada gotovo nezamjenjiva za unos teksta. Sastoji se od
oznaenih tipaka koje su mehaniki vezane za pripadne sklopke. Svakoj tipki pripada po
jedna sklopka. Pritiskom na neku od tipki ostvaruje se elektrini kontakt. Zatvaranjem
kontakata zatvara se elektrini krug koji dovodi napon na odgovarajue noice ugrae-
nog sklopa. Sklop na temelju primljenih napona (a ovi ovise o pritisnutoj tipki) stvara
prikladne elektrine impulse i prosljeuje ih raunalu. Tipkovnica je spojena s rauna-
lom savitljivim prikljunim kabelom i to na prikljunicu za tipkovnicu koja se nalazi sa
stranje strane raunala ili na USB sabirnicu. Postoje i beine tipkovnice koje podatke s
raunalom razmjenjuju posredstvom radiovalova.
I-31
PRO-MIL
Mi
Mi (engl. mouse) je pokazna naprava koja slui za pomicanje kazala (pokazivaa) i

davanje naredbi raunalu pritiskom jedne od tipki mia. Mi je povezan s raunalom
pomou spojnog kabela ili beino. Pomicanjem mia po podlozi obino se pomie
kazalo (pokaziva, engl. pointer) na zaslonu monitora, a pritiskom na jednu od tipaka na
gornjem dijelu mia raunalu se daje odreena naredba. Mi nije pogodan za unos teksta,
ve je namijenjen crtanju ili pomicanju kazala po zaslonu monitora. Upravljanje nekim
programom miem svodi se na postavljanje kazala na jednu od ponuenih mogunosti na
zaslonu monitora i zatim izborom te mogunosti pritiskom na tipku mia. Za razliku od
tipkovnice, miem se moe rukovati bez posebne izvjebanosti.
Grafika ploa
Izrada crtea s pomou raunala jedno je od vanih podruja njegove primjene, a najpo-
godniji ulazni ureaj za tu namjenu je grafika ploa (engl. tablet, digitizing tablet).
Grafike ploe za uporabu sa stolnim raunalima sastoje se od radne plohe uobiajenih

dimenzija 30 x 30 cm i debljine oko 1 cm i pokaznog ureaja u obliku mia ili olovke. Dio
radne plohe (npr. 15 x 15 cm), odnosno splet vodia smjeten ispod tog dijela radne plohe,
osjetljiv je na pokaznu napravu i u stanju je registrirati njen poloaj. Pomicanje pokaznog
ureaja po povrini ploe prenosi se spojnim kabelom u raunalo te tako nastaje crte
pohranjen u raunalu.
Slika 1.23. Grafika ploa
Pomina kuglica (engl. trackball)
Pomina kuglica (engl. trackball) djeluje na slinom naelu kao i mi, a izgleda kao nao-
pako okrenuti mi. Kuite miruje na podlozi. S gornje strane kuita proviruje kuglica
koju je mogue okretati prstima, a uz rub kuita nalazi se nekoliko tipki. Korisnik polae
ruku na kuite i prstima okree kuglicu. Dodatne naredbe mogue je ostvariti pritiskom
na jednu od nekoliko tipki (jedna, dvije ili tri) smjetenih uz rub kuita. Primjenjuje se

za iste poslove kao i mi. Pominu kuglicu nije potrebno pomicati po podlozi pa zato
1 Osnove
pomina kuglica zahtijeva znatno manju radnu povrinu od mia, to joj je i glavna pred-
nost. Dodatna prednost je bolji nadzor pokreta kuglice nego kod mia. Najea uporaba
pomine kuglice je uz CAD programe pri izradi crtea.
Slika 1.24. Pomina kuglica
Palica
Palica (engl. joystick) pokazna je naprava koja slui za pomicanje kazala ili nekih drugih
objekata na zaslonu monitora i davanje naredbi raunalu pritiskom jedne od tipki palice.
Palica se sastoji od kuita koje miruje

na podlozi i palice koja izlazi uspravno
iz kuita. Korisnik dri palicu u ruci
i naginje je u smjeru lijevo-desno i
naprijed-natrag. Na vrhu palice je tipka
koja na pritisak daje raunalu naredbu.
Pokreti palice pretvaraju se u elektri-
ne impulse i prikljunim kabelom pre-
nose raunalu. Jednostavnije i jeftinije
palice rabe se uglavnom za raunalne
igre, dok su kvalitetnije i skuplje palice
namijenjene uporabi u podrujima
gdje cijena nije presudna, npr. u vojnoj
industriji.
Slika 1.25. Palica
I-33
PRO-MIL
Zaslon osjetljiv na dodir
Zaslon osjetljiv na dodir (engl. touch

screen) jest zaslon monitora koji
ima sposobnost otkriti mjesto na
kojemu je dodirnut. Podaci o mjestu
dodira rabe se zatim za iste namjene
kao i mi. Zaslon je dovoljno dotaknu-
ti prstom na eljenu mjestu da bi se
stvorili elektrini impulsi koji odgova-
raju poloaju dodirnutog mjesta.
Zbog jednostavnosti uporabe i po-

uzdanosti, zaslon osjetljiv na dodir
prikladan je za javne informacijske su-
stave (npr. banke, kolodvori, turistike
informacije, informacijski kiosci,
internet kiosci i sl.). Zaslon osjetljiv na
dodir primjenjuje se i kod runih ra-
unala. Zbog malog zaslona, umjesto
prstima, kod runih raunala zaslon
se dodiruje prikladnim tapiem. Slika 1.26. Zaslon osjetljiv na dodir
Osjetilna ploha
Kod prijenosnih raunala mi je nepraktian, posebice kad se raunalo rabi na putovanju,

primjerice u vlaku ili zrakoplovu. Zbog toga veina prijenosnih raunala opremljena je
drugaijom vrstom pokaznih ureaja. Veina prijenosnih raunala rabi osjetilnu plohu
(engl. touchpad, trackpad) kao pokazni ureaj. Osjetilna ploha je ploha pribline veliine
60 mm x 20 mm smjetena ispred tipkovnice. Korisnik lagano dodiruje i prstima klizi po
osjetilnoj plohi i tako pomie kazalo na zaslonu monitora. Uz osjetilnu plohu nalaze se
dvije ili vie tipki koje imaju istu funkciju kao tipke mia.
Slika 1.27. Osjetilna

ploha prijenosnog raunala

Skener
1 Osnove
Skener (engl. scanner) jest ulazni ureaj raunala namijenjen izravnom unosu crtea i
slika s papira u raunalo. Za razliku od mia i grafike ploe skener ne zahtijeva pre-
crtavanje crtea, ve je u stanju crte izravno pretvoriti u elektrine veliine prihvatljive
raunalu.
Naelo djelovanja skenera temelji se na pretvorbi svjetlosti odbijene od slike u elektrine

veliine. Slika koja se eli unijeti u raunalo osvjetljava se ugraenim izvorom svjetlosti.
Zrake svjetlosti odbijene od povrine slike usmjeravaju se sustavom lea i ogledala osje-
tilima (senzorima) za pretvorbu svjetlosti u elektrinu struju. Osjetilo ili senzor pretvara
svjetlost u elektrinu struju, i to obino tako da je iznos struje proporcionalan jakosti
svjetlosti. Osjetila su uglavnom integrirani poluvodiki sklopovi osjetljivi na svjetlost,
tipa CCD (engl. charge coupled devices). Slika se dijeli u toke, pri emu je svaka od toa-
ka predoena jakou elektrine struje koja odgovara intenzitetu odbijene zrake svjetlo-
sti. Takav postupak oitavanja, pri emu se slika dijeli u niz toaka koje se oitavaju u vre-
menskom slijedu, zove se skeniranje. Slika je to o vjernije prenesena to ima vie toaka na
tj to je vea razluivost (rezolucija,
jedinici povrine osjetila, tj. (rezol engl. resolution) skenera.
Slika 1.28. Stolni skener
Razluivost skenera mjeri se brojem toaka

toak po jedinici duine (toaka po palcu, engl.
inch).
dpi, dots per inch).
Stolni skeneri (ploni skener, engl. flatbed scanner) sastoje se od kuita ije su dimen-
zije prilagoene veliini papira koji se eli skenirati i mehanizma smjetenog unutar
kuita. Na gornjoj strani kuita skenera nalazi se prozirno staklo na koje se, licem
prema dolje, polae slika koju se eli skenirati. U unutranjosti kuita skenera nalazi se
izvor svjetlosti, sustav lea i osjetila odbijene svjetlosti. Slika se oitava tako da se sklop
svjetiljke, lea i osjetila giba s donje strane stakla cijelom duljinom slike koja se oitava.
Stolni skeneri odlikuju se relativno dobrom kvalitetom, prihvatljivom cijenom, dobrom
razluivou i jednostavnim rukovanjem. Danas su najrasprostranjenija vrsta skenera, a s
raunalom se uglavnom povezuju USB sabirnicom.
I-35
PRO-MIL
Digitalni fotoaparat
Digitalni fotoaparat umjesto filma ima osjetilo svjetlosti. Rukovanje digitalnim fotoapa-
ratom vrlo je slino rukovanju obinim fotografskim aparatom. Korisnik trailom bira
prizor koji eli snimiti te, namjestivi parametre snimanja, pritie okida. Prizor se
projicira na osjetilo svjetlosti gdje se pretvara u elektrine veliine. Na digitalnim foto-
aparatima snimljenu sliku mogue je vidjeti na ugraenom LCD zaslonu (engl. display)
na samom fotoaparatu. Nakon prijenosa slike u raunalo, slika se moe ureivati. Neki
modeli digitalnih fotoaparata mogu se povezati izravno s pisaem i tako bez posredova-
nja raunala otisnuti sliku.
Jednom od glavnih prednosti digitalnoga fotoaparata smatra se zatita okolia jer se ne

rabi film i postupak kemijskog razvijanja. Osim toga, otpada troak nabave filma i izrade
fotografija te tako ukupna cijena uporabe za mnogo snimaka moe biti manja nego za
klasine fotografije. Izravan unos slika u raunalo daljnja je prednost uporabe digitalnoga
fotoaparata.
italo crtinog koda
Jedno od vanih podruja primjene raunala je automatsko raspoznavanje. Automatsko

raspoznavanje omoguuje izravan, brz i praktiki nepogreiv unos podataka o obilje-
enom objektu u raunalo. Ti objekti mogu biti proizvodi, roba na skladitu, ljudi itd.
Najbolji primjer djelotvorne primjene je oitavanje podataka o robi u trgovini (oznaka ili
ifra robe). Umjesto runog unosa podataka o robi koju je kupac donio na blagajnu, ure-
ajem za automatsko raspoznavanje podaci o robi automatski se unose u raunalo.
Najee rabljena tehnologija automatskog raspoznavanja je tehnologija crtinoga koda

(engl. bar code). Unos crtinim kodom mnogo je bri i toniji od runog unosa.
Objekti se u toj tehnologiji obiljeavaju oznakom u obliku debljih i tanjih tamnih crta
na svijetloj podlozi. Takva oznaka moe sadravati samo brojke ili brojke i slova. Nain
prikaza propisan je meunarodnim normama, a svaka od tih normi podrobno opisuje
dimenzije i raspored pruga, tolerancije itd.
Slika 1.29. italo crtinog koda

italo crtinoga koda (engl. bar code reader) sastoji se od izvora svjetlosti koji osvjet-
1 Osnove
ljava crtini kod, osjetila koje pretvara odbijenu zraku u elektrine impulse, i elektroni-
kog sklopa koji te impulse pretvara u oblik prihvatljiv raunalu. To je zapravo posebna
vrsta skenera. Nekoliko je vrsta itala crtinoga koda: u obliku olovke, u obliku pitolja
i lasersko italo crtinoga koda. Lasersko italo proizvodi se u obliku runog pitolja ili
kao ugraeni nepokretni ureaj kojemu je dovoljno pribliiti crtinu oznaku. U trgovi-
nama je, na primjer, lasersko italo esto ugraeno u prodajni pult tako da pri prolasku
tekuom vrpcom predmeti prelaze i preko itala. Pri tome se treba jedino pobrinuti da je
crtina oznaka okrenuta prema dolje kako bi bila dostupna ugraenom italu.
Mikrofon
Mikrofon je ulazni ureaj koji ima dvije namjene. Najee se rabi za prijenos govora
posredstvom interneta. Kod takvih primjena mikrofon je redovito u kompletu sa sluali-
cama (engl. headset). Danas se takav komplet najee rabi za internetsku telefoniju (naj-
poznatija takva usluga je Skype) i meusobnu komunikaciju izmeu dva ili vie sudionika
posredstvom interneta (brbljanje, avrljanje, engl. chat). Mikrofon moe posluiti i za
snimanje govora. Govor se moe pohraniti kao datoteka i naknadno obraivati, repro-
ducirati, poslati elektronikom potom i dr. Kod primjene prijenosa ili snimanja govora
posredstvom interneta raunalo ne mora razumjeti govor, ve ga samo na prikladan
nain treba pohraniti ili prenijeti do odredita.
Slika 1.30. Mikrofon i slualice
Druga i mnogo rjea primjena mikrofona je za glasovno davanje naredbi raunalu ili za
diktiranje te kod slijepih i slabovidnih osoba. U oba sluaja raunalo mora razumjeti
to se kae i postupiti sukladno reenom. Npr., ako se kae otvori novi dokument, ra-
unalo mora otvoriti novi dokument u programu u kojem se radi. Pri diktiranju raunalo
izgovorene rijei mora pretvoriti u oblik u kojem se te rijei mogu prikazati u obliku
prihvatljivom programu za obradu teksta. Raspoznavanja govora (engl. speech recogniti-
on) sloena je zadaa pa su takve primjene mikrofona mnogo rjee od prijenosa govora i
snimanja.
I-37
PRO-MIL
Digitalna video kamera
Graa digitalnih video kamera slina je grai digitalnog fotoaparata. Kljuna razlika je
u tome to video kamera mora svake sekunde pohraniti barem 25 sliica kako bi ljudsko
oko pri reprodukciji doivjelo prihvatljive pokretne slike. To u usporedbi s digitalnim
fotoaparatom zahtijeva mnogo vie memorije i mnogo vie obrade podataka u istom vre-
menu. Raznim postupcima digitalne videokamere nastoje rijeiti potekoe koje nastaju
pri tom. Tako primjerice video kamera raznim postupcima saima video zapis (obino
u omjeru 5:1) to u odreenoj mjeri smanjuje kvalitetu slike, snima manje od potrebnih
25 sliica pa programski konstruira sliice koje nedostaju itd. CCD pretvornik digitalnih
video kamera u naelu je isto graen kao i CCD pretvornik digitalnih fotoaparata. Bolje
video kamere imaju tri CCD pretvornika i tri pripadna elektronika sklopa koji obrauju
zasebno svaku od osnovnih boja. Jeftinije video kamere, a takvih je veina, imaju jedan
CCD koji se sastoji od tri vrste tokastih pretvornika - svaki za jednu osnovnu boju.
Razluivost digitalnih video kamera standardne razluivosti mnogo je manja od razlui-

vosti digitalnih fotoaparata i u rasponu je od 460.000 do 680.000 toaka. To je ujedno i
broj tokastih osjetila na CCD pretvorniku. Razlog manje razluivosti je relativno mala
razluivost televizijskih prijemnika na kojima e se reproducirati slika. Zato su danas sve
popularnije kamere visoke definicije - HD (engl. high definition) koje podravaju snima-
nje u standardnim rezolucijama 720p i 1080p, a za uivanje u snimkama s takvih kamera,
potreban je televizor ili monitor koji podrava visoke rezolucije.
Slika 1.31. Digitalna video kamera
Za mnogo podataka koje treba pohraniti koristi se poluvodika memorija, optiki diskovi
i vrsti diskovi.
Treba upozoriti da je to bitno razliita vrsta zapisa od one koju snimaju analogne video
kamere, primjerice VHS formata. Digitalni zapis moe se bez pretvorbe i gubitka po-
dataka prenijeti u raunalo i obraivati prikladnim programom. Kod analognog zapisa
potrebno je zapis najprije pretvoriti u digitalni pri emu nuno dolazi do gubitka podata-
ka i kvalitete.

Digitalne video kamere troe mnogo vie energije od digitalnih fotoaparata. Zbog toga su
1 Osnove
njihove baterije vee i mnogo veeg kapaciteta. I tu je rije o akumulatorima koji se mogu
puniti, a jednim punjenjem moe se snimati, ovisno o modelu, od 1 do 3 sata.
Zapis video kamere zauzima mnogo memorije pa je za prijenos na tvrdi disk raunala
u kratkom vremenu potrebno osigurati brzu vezu. Uobiajeno je rabiti FireWire (IEEE-
1394) vezu. Kako to nije uobiajena oprema veine prosjenih raunala, mora se dogradi-
ti naknadno.
Digitalne video kamere imaju brojne prednosti pred analognim. Imaju veu razluivost
pa je i slika otrija, mnogo su osjetljivije na svjetlo pa mogu snimati pri slabijem osvjetlje-
nju, snimljeni materijal moe se obraivati na raunalu bez gubitka kvalitete, presnima-
vati na digitalni medij bez gubitka kvalitete itd.
Webcam
Pojavom interneta pojavila se posebna, jeftina i prak-

tina izvedba videokamera poznata pod nazivom engl.
webcam. To je kamera koja se smjeta uz raunalo i
spaja s raunalom posredstvom USB sabirnice. Kamera
je usmjerena prema korisniku koji sjedi za raunalom
i pomou odgovarajueg programa omoguuje da se
dva udaljena sugovornika vide na zaslonu monitora.
Razluivost i kvaliteta slike tih kamera loija je od
kvalitete slike digitalnih fotoaparata ili digitalnih video
kamera, ali je dostatna za jednostavnu vizualnu komu-
nikaciju. Sama kamera ne moe pohraniti sliku ve se
slike spremaju i obrauju na raunalu. Skuplji modeli
Slika 1.32. Webcam kamera mogu se rabiti i za videonadzor.
1.1.4.2 Izlazni ureaji
Izlazni ureaji pretvaraju podatke iz raunala u oblik prihvatljiv okolini. Ta okolina

mogu biti ljudi, pa su to onda prikazi u vizualnom ili zvunom obliku, ili strojevi kada su
prikazi u obliku elektrinih veliina, npr. napona ili struje. I u jednom i u drugom primje-
ru zadaa je izlaznih naprava brzo, jeftino i djelotvorno pretvaranje digitalnih elektrinih
veliina iz raunala u oblik prihvatljiv okolini.
Monitor
Monitor je izlazni ureaj koji podatke iz raunala prikazuje na svom zaslonu u ovjeku
razumljivu obliku. Prikaz se sastoji od teksta, crtea, razumljivih simbola itd. Osnovni
element slike na zaslonu monitora je zaslonska toka (engl. pixel, picture element) koja
je po cijeloj povrini jednake boje i intenziteta svjetlosti. Zaslonska toka je krug pro-
mjera od 0,1 do 0,5 mm ili pravokutnik podjednakih dimenzija. Kakvoa slike monitora
I-39
PRO-MIL
ponajprije ovisi o broju zaslonskih toaka od kojih je slika sastavljena. to je vie toa-
ka na zaslonu monitora, to je slika bolja, a mjera za kakvou slike u tom smislu zove se
razluivost ili rezolucija. Razluivost monitora je podatak o najveem broju zaslonskih
toaka koje na zaslonu moe prikazati monitor, a izraava se kao umnoak vodoravne i
uspravne razluivosti. Tako, na primjer, monitor razluivosti 800 x 600 moe prikazati
najvie 480.000 toaka (800 toaka vodoravno i 600 toaka uspravno). Raspon razluivo-
sti suvremenih monitora kree se od 800 x 600 pa do 2.560 x 2.048.
Veliina zaslona monitora mjeri se duljinom dijagonale zaslona izraenom u palcima (1

palac = 1 in = 25,4 mm). Omjer izmeu vodoravne i uspravne stranice monitora naje-
e je 5:4 ili 16:10 pa se iz podatka o duljini dijagonale mogu odrediti dimenzije zaslona.
S obzirom na mogunost prikaza viebojne slike monitori se dijele na jednobojne (mo-

nokromatske) i viebojne (kolor). Jednobojni monitori mogu podatke prikazati samo u
jednoj boji na crnoj podlozi (ili crne podatke na jednobojnoj podlozi). Viebojni monitori
prikazuju sliku kombinacijom triju osnovnih boja: crvene, zelene i plave (engl. RGB, red,
green, blue), pa se zovu RGB monitori. Kombinacijom intenziteta tih triju boja mogue je
dobiti bilo koju drugu boju.
Monitor s katodnom cijevi do nedavno su bili najrasprostranjenija vrsta monito-

ra. Dobra kakvoa slike, dobra pouzdanost i umjerena cijena glavni su razlozi tome.
Nedostaci su mu relativno velike dimenzije i relativno velika potronja energije (mnogo
vea od LCD monitora).
Monitori s tekuim kristalom (engl. LCD monitor, liquid crystal display monitor) trenut-
no su najpopularnija vrsta monitora. Dobili su ime po pokaznom dijelu monitora ije se
djelovanje temelji na svojstvima tzv. tekuega kristala. LCD monitori odlikuju se malim
dimenzijama i vrlo malom potronjom energije.
Za istodobni prikaz raunalnih podataka veem broju gledatelja rabe se projektori koji
slie dijaprojektorima, a koji imaju ugraen LCD zaslon. Ta vrsta monitora omoguuje
projekciju prikaza na platno ili zid.
Slika 1.33. LCD monitor

(lijevo) i monitor s katodnom
cijevi

Pisa
1 Osnove
Podatke iz raunala na papir ispisuju izlazni ureaji koji se nazivaju pisai (engl. printer).
Suvremeni pisai osim teksta s velikim izborom izgleda znakova (engl. font) mogu otisnu-
ti i razliite slike.
Viebojni pisai stvaraju viebojnu sliku kombinacijom triju tzv. komplementarnih boja:
modrozelene (engl. cyan), ljubiastocrvene (engl. magenta), ute (engl. yelow) i crne (engl.
black) ili skraeno CMY (ili CMYK). Primjenom boja CMY rabi se tzv. suptraktivni
postupak kojim se od temeljne boje (bijela) oduzima postotak boja CMY (tri se toke oti-
skuju jedna preko druge). Komplementarne boje CMY proputaju svjetlost svih boja osim
osnovnih RGB. Modrozelena proputa sve boje osim crvene, ljubiastocrvena sve boje
osim zelene i uta sve boje osim plave. Otiskivanjem jedne preko druge boje CMY i izbo-
rom odgovarajueg intenziteta moe se dobiti dojam svih ostalih boja. Viebojni pisai
rabe sline tehnologije kao i jednobojni, uz nune dodatke za ispis svih triju osnovnih
boja i crne boje, to ih ini sloenijima. Kakvoa slike u velikoj mjeri ovisi o primijenje-
noj tehnologiji, a cijena viebojnih pisaa vea je nego jednobojnih. Najrasprostranjeniji
pisai u boji su pisai s mlazom tinte.
Pisai s mlazom tinte (engl. ink jet, bubble jet) sliku na papiru stvaraju trcanjem mlaza
tinte. Glava takvog pisaa ima sposobnost trcanja vrlo tankog mlaza tinte u smjeru
papira. Na papiru kap tinte osui se ostavljajui obojenu toku. Dobra svojstva pisaa
s mlazom tinte jesu beuman rad i vrlo dobra kakvoa otiska, tek neto loija od otiska
laserskog pisaa. Pisai s mlazom tinte stekli su popularnost zbog mogunosti relativno
jeftinog i kvalitetnog ispisa u boji, pa su danas najpopularnija vrsta pisaa. Pri kupnji pi-
saa s mlazom tinte treba usmjeriti pozornost na cijenu tinte. Ako je rije o pisau u boji,
cijena jednog punjenja tinte moe stajati jednako kao i jeftiniji pisa.
Laserski pisai (engl. laser printer) najkvalitetnija su vrsta pisaa, a naelo svog djelo-
vanja naslijedili su od fotokopirnih strojeva. Podaci iz raunala dolaze u pogonski sklop
laserskog pisaa koji je, zbog sloenosti upravljanja svim dijelovima, pravo malo raunalo.
Uski snop laserske zrake i precizno upravljanje omoguuje kakvou otiska kakvu ne moe
postii ni jedna druga vrsta pisaa. Laserski snop usmjerava se na fotoelektrostatiki bu-
banj koji se zbog toga elektriki nabija i privlai obojeni prah. S bubnja prah se prenosi na
papir i zagrijavanjem trajno vee s papirom. Visoka kakvoa otiska i relativno pristupa-
na cijena razlog su popularnosti laserskih pisaa. Boja u prahu, kojom se koristi laserski
pisa (engl. toner), nalazi se u posebnom spremniku (engl. toner cartridge) i nakon to se
istroi, baca se kompletan spremnik. Jedno pakovanje moe otisnuti nekoliko tisua kopi-
ja, a cijena mu nije zanemariva i iznosi od 10% do 20% cijene pisaa. Neki od proizvoaa
uz spremnik za boju veu i fotoelektrostatiki bubanj pa se promjenom boje mijenja i cije-
li sklop bubnja, to dodatno poveava cijenu zamjene. Laserski pisai u boji viestruko su
skuplji od jednobojnih pa se rabe malokad.
Termiki pisa (engl. thermal printer) stvara otisak na posebnom papiru toplinskim dje-
lovanjem termike glave. Papir, na koji djeluju grijai, temperaturno je osjetljiv i na zagri-
janim mjestima povrina papira prelazi u crnu boju. Pomicanjem papira i zagrijavanjem
izabranih grijaa stvara se slika na papiru. Dobra svojstva termikih pisaa jesu male di-
I-41
PRO-MIL
menzije, beuman rad i relativno niska cijena. Glavni nedostaci su potreba za posebnom
vrstom papira ili termike vrpce i mala brzina.
br Primjenjuju se u ureajima ogranienih
dimenzija i teine, npr. u pisaima za izdavanje
izdav rauna u trgovinama (engl. point ofsale
printer, POS printer), kalkulatorima,
rima, faksimil
faksimil-ureajima, prijenosnim pisaima itd.
Slika 1.34. POS termiki pisa
Matrini ili iglini pisai (engl. dot matrix printer) stvaraju znak sastavljen od toa-
ka koje su rasporeene u matrini oblik i ispisuju se s pomou iglica smjetenih u glavi
pisaa. Broj iglica u glavi odreuje najvei broj toaka koje glava moe otisnuti u jednom
poloaju. to je broj iglica vei, moe se postii bolji otisak jer se otisnuti znak sastoji od
veeg broja toaka. Matrini pisa ostvaruje otisak udarcem iglica preko obojene vrpce
(engl. ribbon). Buka koju pritom proizvodi nipoto nije zanemariva i u prostoriji u kojoj se
nalazi moe ozbiljno ometati rad. Nakon odreenog broja otisaka vrpcu treba zamijeniti.
Matrini pisai danas nisu vie toliko rasprostranjeni jer su ih zamijenili pisai s mlazom
tinte i laserski pisai. Matrini pisai ostali su u uporabi ponajprije za ispis teksta kod
kojeg kvaliteta nije bitna.
Crtalo
Crtalo (engl. plotter) izlazni je ureaj namijenjen izradi crtea i nacrta. Sva se crtala te-
melje na istom osnovnome naelu: relativnom pomicanju pera za crtanje u odnosu prema
mediju na kojemu se crta. Pomak u bilo kojem smjeru ostvaruje se kombinacijom dvaju
neovisnih i meusobno okomitih pomaka koji se oznauju kao pravac x i y.
Crtalo s nepominim papirom (engl. flatbed plotter) sastoji se od nepominog postolja i

pokretnog pera. Papir na kojemu se eli izraditi crte uvruje se na plou postolja tako
da je nepomino priljubljen uz nju. Iznad tako uvrenoga i nepominog papira kree
se pero crtala. Upravljanjem pomaka pera u pravcu x i y, podizanjem i sputanjem pera,
mogue je izraditi crte.

1 Osnove
Slika 1.35. Crtalo s nepominim papirom
Crtalo s pominim papirom (engl. drum plotter) prihvaa papir u sustav pokretnih
valjaka koji ga mogu pomicati u jednom pravcu. Iznad oboda glavnog valjka nalazi se po-
kretno pero koje se pomie takoer samo u jednom pravcu, i to pravcu koji je okomit na
pravac gibanja papira. Pero se osim toga sputa na papir i podie s njega. Valjci pomiu
papir u pravcu y, a istodobno se pero pomie u pravcu x te je tako mogue iscrtati crte.
Kako je pomicanje papira u pravcu y ogranieno samo dimenzijama papira koji je uloen
u crtalo, ta vrsta crtala moe izraivati crtee velikih dimenzija. irina crtea ograniena
je dimenzijama pogonskih valjaka, a duljina mu je praktino neograniena. Crtalo s po-
minim papirom ne moe se smjestiti na stol, ve je samostojei ureaj, a rabi se uglav-
nom za profesionalnu izradu tehnikih crtea veih dimenzija.
Slika 1.36. Crtalo s pominim papirom
I-43
PRO-MIL
Sklopovi za stvaranje zvuka
Sklopovi za stvaranje zvuka koji se nazivaju jo i sintetizatori zvuka (engl. sound synthe-
sizer) izlazne su naprave sposobne digitalne podatke iz raunala pretvoriti u zvuk raspo-
znatljiv ovjeku. Najee je rije o pretvorbi u ljudski govor i glazbu. Sintetizatori zvuka
izrauju se najee kao kartice za ugradnju u raunalo i popularno se nazivaju zvune
kartice (engl. sound card). Glavno podruje primjene zvunih kartica je tzv. multimedija
gdje se podaci korisniku priopuju u obliku pokretnih i nepokretnih slika i zvukova (npr.
kod raunalnih igara). Zvune valove stvaraju zvunici (engl. speaker) koji se prikljuuju
na zvuna kartice.
Slika 1.37. Zvuna kartica
1.1.4.3 Ulazno-izlazni ureaji
Postoje raunalni ureaji koji su ujedno i ulazni i izlazi. Primjer takvog ureaja je zaslon
osjetljiv na dodir (engl. touch screen) opisan u odjeljku Ulazni ureaji ili modem opisan
u odjeljku Razmjena digitalnih podataka. Pomou takvih je ureaja mogue i unositi
podatke u raunalo i primati podatke iz raunala.

1.2 Raunalni programi (engl. software)
1 Osnove
Sposobnost raunala za izvravanje razliitih programa jest svojstvo koje ga bitno razli-
kuje od ostalih strojeva. Ovisno o programu (engl. software) koji se izvodi, jedno te isto
raunalo moe obavljati razliite poslove.
1.2.1 Temeljni pojmovi
1.2.1.1 Raunalni programi
Programskim dijelom raunala ili programskom podrkom zove se skup svih programa
koji se mogu izvravati na raunalu. Programi kojima se korisnik esto slui pohranjeni
su najee na tvrdom disku raunala i kae se da su instalirani na raunalu.
Programski dio raunala (instalirani programi) najee vrijedi vie od njegova sklopov-
skoga dijela, a izbor programa ovisi o potrebama korisnika. Dio programa korisnik redo-
vito kupuje ve pri nabavi raunala, a drugi dio moe instalirati prema vlastitim potre-
bama. Instaliranje programa relativno je jednostavno i ne ini veu tekou ni korisniku
koji ne zna previe o raunalu.
Svaki raunalni program sastoji se od naredbi. Naredba je temeljni element progra-

ma. Pojam naredbe je u svakodnevnu ivotu jasan. To je odreen postupak izraen na
dogovoren i razumljiv nain, kojim naredbodavac upuuje izvritelja na obavljanje radnje.
Slino je i s raunalom. Programer (naredbodavac) naredbom nareuje raunalu (izvr-
itelju) obavljanje eljene radnje. Program je skup naredbi nanizanih strogo utvrenim
redoslijedom, ijim izvrenjem se obavlja eljeni posao.
Programi se mogu svrstati u skupine s obzirom na razliita svojstva. Jedna od moguih

podjela jest podjela u dvije velike skupine. U prvu skupinu ubrajaju se operacijski sustavi
(engl. operating system), a u drugu korisniki programi (aplikativni programi, aplikacije,
namjenski programi, engl. application software).
1.2.1.2 Operacijski sustav
Operacijski sustav (engl. OS, operating system) jest program ili, to je mnogo ee, skup
programa koji povezuju i objedinjuju sve sklopovske dijelove raunala i omoguuju njiho-
vu djelotvornu uporabu.
Operacijski sustav treba to je vie mogue olakati uporabu sklopovskih dijelova rau-
nala s gledita korisnika i istodobno osigurati maksimalnu djelotvornost. On je podloga
svim ostalim programima koji se izvode na raunalu.
I-45
PRO-MIL
Operacijski sustav brine se za to na koje mjesto u memoriji pohraniti koji podatak, kako
dobaviti podatke s magnetskog diska ili tipkovnice itd. Tijesno je vezan za sklopovsku
grau raunala pa je za svaku vrstu raunala potrebno, u naelu, izraditi drugi operacij-
ski sustav. Budui da je sredinja jedinica za obradu u osobnom raunalu mikroprocesor,
i operacijski su sustavi graeni za sasvim odreenu vrstu ili porodicu mikroprocesora.
Svako vienamjensko raunalo, a to su praktino sva osobna raunala, mora djelovati pod
nekim operacijskim sustavom jer je bez njega beskorisno. Svaki korisniki program gra-
en je tako da pretpostavlja postojanje nekog od operacijskih sustava i pri svom radu rabi
njegove funkcije. Pri nabavi je korisnikog programa potrebno provjeriti jesu li korisniki
program i operacijski sustav sukladni. Poznatiji operacijski sustavi jesu: Windows, MS-
DOS, Linux, Unix.
Operacijski sustav je program koji se prvi pokree pri ukljuenju raunala i njegova
jezgra ostaje cijelo vrijeme u memoriji raunala upravljajui radom raunala i cjeloku-
pnim protokom podataka. Ostali dijelovi operacijskog sustava mogu se dobavljati u radnu
memoriju i pokretati prema potrebi.
Postoje operacijski sustavi za osobna raunala koji su graeni pod pretpostavkom da je

raunalo istodobno namijenjeno jednom korisniku i jednom programu. Drugim rijeima,
raunalo je istodobno u stanju komunicirati samo s jednim korisnikom i samo jednim
programom. Za razliku od njega, viekorisniki operacijski sustav omoguuje istodobni
rad vie korisnika i vie programa na istom raunalu.
Korisnik pri prvom susretu s viekorisnikim i jednokorisnikim operacijskim sustavom

odmah e uoiti razliku. Pri pokretanju jednokorisnikog operacijskog sustava mogue je
odmah pokrenuti neki od korisnikih programa bez posebne prijave korisnika. Pri pokre-
tanju viekorisnikoga operacijskog sustava od korisnika se zahtijeva prijava (engl. logon).
To je postupak kojim se korisnik predstavlja raunalu. Predstavlja se tako da na poetku
upie korisniko ime (engl. user name) i lozinku (zaporku, engl. password). Operacijski
sustav na temelju unaprijed pridijeljenog doputenja doputa mu (ili ne doputa) rad
na raunalu. Ako je korisniku doputen rad, tada operacijski sustav na temelju unapri-
jed odreenih parametara ograniava rad korisnika na doputene radnje. Na primjer,
korisnik moe pristupiti samo doputenim podacima pohranjenim na tvrdi disk, dok su
mu svi ostali podaci nevidljivi i nedostupni. Korisniko ime i lozinku korisniku dodjelju-
je osoba koja upravlja radom viekorisnikog raunala, a zove se sistemski operater ili
sistem-operater (popularno sistemac). Sistem operater odreuje i to e sve korisnik moi
raditi na raunalu. Korisniko ime obino je jedna rije duljine pet do osam znakova koja
je javna i korisnik je slobodno moe objaviti. Lozinka je takoer jedna rije duljine pet do
osam znakova, a za razliku od korisnikog imena strogo je povjerljiva i korisnik je ne bi
trebao nikom priopiti. Lozinkom korisnik dokazuje da je to upravo on i sve to se dogaa
na raunalu bit e pripisano korisniku koji je naveo tu lozinku. Zbog toga lozinku treba
tajiti jer njezina zloporaba moe prouzroiti korisniku velike neugodnosti.
Viekorisniki operacijski sustavi namijenjeni su za rad u mrei, a postavljaju poveane

zahtjeve na raunalo glede sredinje jedinice za obradu, memorije i ulazno-izlaznih sklo-
pova. Tipian primjer jednokorisnikog operacijskoga sustava jest MS DOS, a viekori-
snikog Unix.

BIOS
1 Osnove
BIOS (engl. basic input-output system) je program pohranjen u postojanoj poluvodikoj
memoriji raunala (ROM-u ili flash memoriji). To je program koji se prvi izvrava pri
ukljuenju raunala i koji, uz mnoge ostale zadae, provjerava ispravnost pojedinih dije-
lova raunala, te uitava i pokree operacijski sustav.
Korisniko suelje
Dio programa koji je zaduen za komunikaciju s korisnikom zove se korisniko suelje

(engl. user interface). Taj je program zaduen za prihvat naredbi i podataka od korisnika
i predaju podataka korisniku. Moe biti zaseban program ili dio operacijskoga sustava.
Operacijski sustavi koji komuniciraju s korisnikom znakovima i slikovnim simbolima
zovu se operacijski sustavi s grafikim korisnikim sueljem (engl. GUI, graphic user
interface). Raunalo, osim s pomou slova i brojki (znakova), predaje poruke korisniku
s pomou sliica koje se zovu ikone (engl. icon), a koje likovno opisuju i podsjeaju na
predoenu akciju ili objekt kojim korisnik moe rukovati. Tako npr. sliica koa za smee
oznauje operaciju brisanja podataka, sliica sa satom aktiviranje prikaza vremena itd.
Korisnik svoje poruke raunalu, osim s pomou tipkovnice, moe predavati i s pomo-
u mia pokazujui na prikazane slike na zaslonu i birajui na taj nain eljene radnje.
Primjer takvog operacijskog sustava je Windows.
Slika 1.38. Grafiko korisniko suelje
Starija raunala rabila su tzv. znakovno korisniko suelje. Komunikacija korisnik-rau-

nalo tekla je iskljuivo slovima, brojkama i jo nekim znakovima. Korisnik je podatke i
naredbe upisivao pomou tipkovnice, a raunalo je rezultat priopavalo ispisom teksta
ili brojeva. Primjer takvog korisnikog suelja je MS-DOS. Za korisnika je takav nain
komuniciranja s raunalom bio tei i neprirodniji od grafikog korisnikog suelja. Jedina
prednost znakovnoga korisnikog suelja je mogunost rada na slabim raunalima (rau-
nalima koja imaju malu mo raunanja).
I-47
PRO-MIL
1.2.1.3 Korisniki programi (aplikacijski programi)
Korisniki programi (aplikacijski programi, aplikacije) namijenjeni su rjeavanju nekog spe-

cifinog zadatka iji je rezultat korisniku neposredno zanimljiv. Tu se, primjerice, ubrajaju
programi za obradu teksta, programi za crtanje, programi za obradu baza podataka itd.
Ima mnogo namjenskih programa pa se ovdje spominju samo glavne skupine. S obzirom na
vrstu zadatka koji rjeavaju, namjenske programe moemo podijeliti u sljedee skupine:
Programi za obradu teksta (engl. textprocessor, wordprocessor) slue za pisanje, obli

kovanje i ispis teksta: dopisa, knjiga, lanaka, pisama itd. Primjer takvog programa je
Microsoft Word.
Sustav koji raunalu omoguuje izravno strojno itanje napisanog teksta zove se su
stav za optiko raspoznavanje znakova ili OCR (od engl. optical character recogni-
tion). Sustav omoguuje unos otisnutih ili rukom napisanih podataka u raunalo bez
posredo vanja ovjeka (obino skenerom). Primjer takvog programa je Recognita.
Stolno izdavatvo (engl. DTP, desk top publishing) jest raunalni sustav koji omo-
guuje prireivanje teksta u obliku spremnom za tisak. Primjer takvog programa je
InDesign.
Namjenski programi za obradu slike omoguuju jednostavnu i brzu obradu slika: cr-
tanje, prepravke, ispis, pohranu i dr. Ta vrsta programa treba na to prikladniji nain
omoguiti: crtanje i brisanje slike ili dijelova slike, bojenje, smanjivanje i poveavanje
slike ili njezinih dijelova, kopiranje cijele slike ili njezinih dijelova, pohranu slike itd.
Primjeri takvog programa su CorelDraw i AutoCAD.
Programi za obradu zvuka omoguuju jednostavno rukovanje zvukom: generiranje,

snimanje i reprodukciju zvuka, promjenu i izoblienje zvuka, sintetiziranje zvuka,
pohranu zvunog zapisa itd.
U programe za obradu baza podataka ubrajaju se namjenski programi koji omogu-

uju obradu velike koliine istovrsnih podataka pohranjenih u tzv. bazu podataka.
Primjer takvog programa je Microsoft Access.
Namjenski programi za tablino raunanje (proraunske tablice, engl. spreadsheet)

omoguuju jednostavno i djelotvorno raunanje s mnogo, uglavnom brojanih, poda-
taka. Primjer takvog programa je Microsoft Excel.
Programi za prezentacije slue za pripremu i prezentaciju razliitih sadraja koji se

ele prikazati prilikom predavanja ili izlaganja. Program slui tome da se sadraj po-
mou raunala i prikljuenog projektora projicira na platno kako bi ga moglo vidjeti
vie ljudi. Primjer takvog programa je Microsoft PowerPoint.

Za pristup i uporabu interneta razvijeno je mnogo razliitih programa. Tako,
1 Osnove
primjerice, postoje web preglednici (za pregledavanje web stranica), programi za
elektroniku potu, programi za prijenos datoteka (ftp) itd.
Osim navedenih postoji jo mnogo drugih namjenskih programa za razliite na-

mjene. Ovisno o potrebama i sklonostima korisnik moe izabrati neki od mnogih
raspoloivih programa kako bi to jednostavnije i bre rijeio svoj zadatak.
Inenjerski programi su posebna skupina namjenskih programa koji omoguuju i

olakavaju rjeavanje specifinih inenjerskih zadaa. Ti se programi mogu svrstati u
dvije skupine:
Programi za projektiranje pomou raunala (engl. CAD, computer aided design)

namijenjeni su izradi projekata pa se tu npr. ubrajaju programi za izradu: nacrta, she-
ma, prorauna razliitih vrsta, tehnikih crtea, trodimenzionalnih modela, simula-
cijskih modela itd. Pojam CAD esto se rabi u irem smislu i odnosi se na primjenu
raunala pri nastanku nekog proizvoda ili usluge.
Programi za proizvodnju s pomou raunala (engl. CAM, computer aided manufactu-

ring) omoguuju proizvodnju uz pomo raunala (strojevi upravljani raunalom. U irem
smislu pojam se odnosi na cjelokupni proizvodni sustav koji je pod nadzorom raunala
(raunala, programi, sustav za komuniciranje, strojevi upravljani raunalom itd.).
1.2.1.4 Razlika izmeu operacijskog sustava i korisnikih programa
Dok operacijski sustavi rjeavaju zadae objedinjenja i usklaivanja rada raunalnog

sustava, korisniki programi rjeavaju zadae iz podruja izravnog zanimanja korisnika.
Korisniki programi relativno su jednostavni za uporabu i korisnik takva programa ne
treba znati gotovo nita o djelovanju i grai raunala.
Namjenskih programa ima mnogo vie nego operacijskih sustava i s gledita korisnika
to su programi koji neposredno rjeavaju njegov zadatak. Veina namjenskih programa
izraena je tako da su predvieni za rad s odreenim operacijskim sustavom i bez njega
ne mogu raditi.
1.2.1.5 Proirenje pristupanosti
Suvremeni operacijski sustavi imaju mogunost podeavanja znaajki kako bi se kori-

sniko suelje prilagodilo korisnicima s razliitim tjelesnim nedostacima. Ovdje e biti
nabrojane neke od mogunosti proirenja pristupanosti korisnikog suelja takvim
osobama.
I-49
PRO-MIL
Npr. ljevorukim osobama uobiajeni mi moe biti nespretan pa postoji mogunost pode-
avanja mia. Primjerice mogue je promijeniti namjenu pojedinih tipki kako bi odgova-
rala ljevorukim osobama. Podesiti se moe i brzina pomicanja kazala (engl .cursor), izgled
i veliina kazala itd. Osobama koje se ne mogu sluiti miem mogue je podesiti da se
kazalo pomie pomou tipkovnice (npr. pritiskom na strelice na tipkovnici).
Slabovidne osobe mogu imati potekoa pri itanju sa zaslona. Korisniko suelje moe
se podesiti tako da prikazani tekst bude vei od uobiajenog i lake itljiv takvim oso-
bama. Osim toga moe se promijeniti kontrast i boje prikaza, poveati ikone ili ukljuiti
povealo kojim je mogue znatno poveati bilo koji dio prikaza na zaslonu. Za slijepe
osobe moe se ukljuiti glasovna reprodukcija teksta sa zaslona. Svaki tekst prikazan na
zaslonu monitora bit e glasno proitan kako bi ga takve osobe mogle uti. Ponekad glas
moe opisati i to se dogaa u video prikazu na zaslonu.
Kod osoba koje imaju potekoa s koordinacijom pokreta prstiju ili su im takvi pokre-
ti oteani moe se za unos podataka rabiti prividna tipkovnica prikazana na zaslonu
monitora. Za unos podataka potrebno je miom kliknuti na odgovarajue mjesto na slici
tipkovnice. To je ponekad mnogo laki nain unosa podataka takvim osobama od tipka-
nja na uobiajenoj tipkovnici.
Za osobe koje uope ne mogu pokretima unositi podatke (npr. paralizirane osobe) podaci
se mogu unositi glasom uz uporabu odgovarajueg programa za raspoznavanje govora
(engl. speech recognition) i mikrofona.
Osobe oteenog sluha ne uju zvune poruke pa se moe podesiti da se umjesto zvunih
poruka prikazuju slikovne poruke.
Moe se podesiti i kako dugo e neka poruka biti vidljiva na zaslonu, pa osobe sa slabijom
koncentracijom ili potekoama u razumijevanju mogu podesiti po volji dulje vrijeme
prikaza poruka.
Veinu gore navedenih mogunosti mogue je podesiti u operacijskom sustavu (npr.

Vista) bez instaliranja bilo kakvih dodatnih programa. Ako se rabi operacijski sustav koji
nema takve mogunosti, mogue je dodatno instalirati programe koji to omoguuju.
1.2.1.6 Razvoj raunalnih programa
Pri rjeavanju svakodnevnih zadaa ovjek se slui znanjem, iskustvom, intuicijom, osje-
ajima, logikim rasuivanjem itd. Za razliku od ovjeka, raunala imaju samo dva od tih
obiljeja: pamenje i logiko rasuivanje. Zato se zadaci koje raunalo treba rijeiti mo-
raju pretvoriti u oblik koji ukljuuje samo te dvije sposobnosti raunala. Da bi si olakao
pretvorbu zadataka iz svijeta koji ga okruuje u oblik prihvatljiv raunalu, ovjek se slui
mnogim pomonim postupcima: planiranjem, opisom zadatka, algoritmom, pseudoko-
dom, dijagramom tijeka i dr. Svi ti postupci slue samo jednom: olakati i pojednostavniti
prikaz zadatka u oblik prihvatljiv raunalu. Kako je jedini oblik koji raunalo razumije

programski jezik raunala, to e konani rezultat svih tih postupaka biti raunalni pro-
1 Osnove
gram. to je zadatak koji treba rijeiti na raunalu sloeniji, to je u naelu vie pomonih
postupaka potrebno da bi se dolo do raunalnog programa ijim se izvravanjem rjeava
zadatak. Ti su postupci meusobno povezani i redovito se sljedei postupak oslanja na
prethodni. to se vie napreduje pri rjeavanju zadatka, prikaz zadatka postaje sve po-
drobniji, razlueniji na manje zadatke i sliniji konanom raunalnom programu.
Prvi korak u rjeavanju bilo kojeg opsenijeg zadatka jest planiranje. Kao i u svakom
drugom poslu, tako i pri izradi raunalnog programa planiranje moe utedjeti mnogo
truda, vremena i novca. Planiranjem se predvia tko e, kada i to raditi. Pri izradi slo-
enih programa esto sudjeluje mnogo ljudi pa je planiranje veoma vaan dio pripreme
kako bi se uskladio rad svih. ak ako program izrauje samo jedan ovjek, planiranjem se
mogu predvidjeti i rasporediti pojedine faze izrade programa.
Prvi preduvjet da bi se neki zadatak mogao uspjeno rijeiti jest znati kako zapravo
zadatak glasi. Iako se na prvi pogled moe initi da je zadatak jasan, podrobnijim razma-
tranjem esto se ustanovi da zadatak nije u potpunosti jasno odreen. Zbog toga je prije
svega potrebno analizirati zadatak. Analiza zadatka jest ralamba i potpuno razumije-
vanje zadatka i eljenih rezultata. Analizu zadatka programer mora provoditi usko sura-
ujui s korisnikom koji dobro poznaje zadae koje treba rijeiti. Rezultat takve analize je
specifikacija zadatka, koja sadrava dovoljno podataka da bi se taj zadatak mogao rijeiti.
Specifikacija je dokument koji sadrava podroban popis i opis zadataka i eljenih rezul-
tata. Specifikacija zadatka nije prijedlog kako ga rijeiti, ve samo toan opis to je na
raspolaganju i to se eli dobiti kao rezultat.
Algoritam je naputak kako rijeiti neki zadatak ili obaviti neki posao. Primjerice, algo-
ritam je naputak za pripravak nekog jela ili rukovanje mobilnim telefonom. Algoritam
redovito svodi cjelokupan zadatak na rjeavanje vie jednostavnijih i manjih zadataka.
Ako je algoritam jasno i podrobno napisan, tada je dovoljan da osoba koja nikad nije
rjeavala taj zadatak na temelju algoritma moe doi do rjeenja. I ne samo to; slijedei
upute algoritma, zadatak u naelu moe rijeiti i stroj (npr. raunalo) koji posjeduje samo
memoriju i sposobnost logikog rasuivanja. Zato se kae da se algoritam sastoji od niza
mehanikih radnji. Pritom se pod mehanikim radnjama razumijevaju takve radnje za
ije izvrenje nije vie potrebna posebna inteligencija, ve ih moe, slijedei upute, izvriti
bilo tko (ukljuujui i stroj). Ako je rije o raunalima, onda je algoritam uputa raunalu
kako moe rijeiti postavljeni zadatak. Algoritam je nainjen na temelju specifikacije, a
napisan je na nain na koji se moe pretvoriti u naredbe raunalnog jezika. To je redovito
niz relativno jednostavnih operacija ijim se slijednim izvravanjem moe na temelju
ulaznih podataka dobiti rezultat. Te operacije ne moraju biti, i najee nisu, navedene
pomou naredbi programskog jezika, ve na neki prikladni opisni nain, primjerice:
Dijagram tijeka (engl. flow chart) je grafiki prikaz programa koji olakava izradu
programa. To je pomono sredstvo koje je neovisno o programskom jeziku i rauna-
lu, a vizualizira zadatak i on postaje pregledniji. Dijagram tijeka sastoji se od nekoliko
jednostavnih geometrijskih likova spojenih crtama na ijim su krajevima strelice. Tako
usmjerene crte pokazuju tijek rjeavanja zadatka pa odatle i naziv dijagrama. S pomou
geometrijskih likova i usmjerenih crta prikazuje se nain na koji se zadatak moe rijeiti.
I-51
PRO-MIL
Moe se rei da je dijagram tijeka slikovni prikaz algoritma. Dijagram tijeka moe pomo-
i objasniti i drugima prenijeti to se dogaa i to se treba dogoditi pri rjeavanju zadatka.
On olakava analizu, bolje razumijevanje zadatka i uoavanje logike povezanosti pojedi-
nih manjih zadataka koje treba rijeiti da bi se postiglo dobro rjeenje.
Izrada raunalnog programa esto je sloen i dugotrajan postupak u kojem sudjeluje

mnogo ljudi. Pri izradi sloenih tvorevina ljudi si nastoje pomoi razliitim pomagali-
ma kako bi olakali i ubrzali posao pa si tako i pri izradi programa za raunalo pomau
raznovrsnim postupcima. Jedan od najeih postupaka za rjeavanje sloenog zadatka
je podjela tog zadatka u jednostavnije i manje zadatke koji se mogu sagledati i rijeiti u
mnogo kraem vremenu i s mnogo manje truda.
Pri izradi raunalnog programa postupak se moe pojednostavniti tako da se najprije

rijei manji i jednostavniji zadatak, a to je mogue izradom pseudokoda. Pseudokod je
tobonji program (gr. pseudos - la) jer premda nalikuje na raunalni program, zapravo
nije napisan u programskom jeziku koji bi se mogao izravno primijeniti na bilo koje-
mu raunalu. Pseudokod se sastoji od kratkih izraza na govornom jeziku koji opisuju i
ukratko objanjavaju pojedine zadatke algoritma. Vano je uoiti da ti izrazi trebaju biti
napisani na svakodnevnom govornom jeziku, a ne programskom jeziku raunala. Rije je
o izrazima koji su razumljivi svima koji govore taj jezik. Pseudokod ne bi trebao sadra-
vati naredbe bilo kojeg programskog jezika za raunalo jer bi time bio razumljiv samo
onom tko razumije te naredbe. Trebao bi biti napisan kao popis izraza koji slijede jedan
za drugim. Zbog bolje itljivosti i razumljivosti pseudokoda, dobro je uvlaiti pojedine
skupine izraza koje ine logiku cjelinu. Pseudokod bi trebao biti napisan tako da bilo
koji programer u bilo kojemu programskom jeziku za raunalo moe na temelju njega
napisati program.
Programiranje
Program je skup naredaba nanizanih strogo utvrenim redoslijedom, ijim se izvrenjem

obavlja eljeni posao. ovjek koji pie program naziva se programer, a postupak nastanka
programa naziva se programiranje ili kodiranje.
Programiranje je pisanje niza naredbi koje tvore program. Taj je korak tijesno vezan
za programski jezik u kojemu se program pie, a esto i sklopovsku opremu na kojoj se
program izvodi.
Logiki nain na koji programer moe predoiti jedan te isti zadatak jest viestruk i
ukljuuje i matovitost programera. Jedna te ista radnja moe se izvriti pomou vie
razliitih naredbi. Moe se slikovito rei da je programer graditelj koji slaui naredbe
(cigle) na odreen nain gradi program (kuu). Pri tome on pri ugradnji svake naredbe
(cigle) mora imati na umu i cijeli program (graevinu). O vjetini programera uvelike
ovisi stabilnost i kakvoa programa (graevine), kao i koliina i nain ugraenih naredbi
(materijala). Sloene zadae zahtijevaju sloene programe pa je potreban sustavni pristup

i uporaba razliitih tehnika i pomagala pri izradi takvih programa: algoritama, dijagrama
1 Osnove
tijeka, pseudokoda i dr.
Da bi mogao uspjeno napisati program, programer mora prije svega dobro poznavati
njegove sastavne dijelove - naredbe. Upoznavi dobro znaenje i nain djelovanja svake
naredbe, programer moe zapoeti s kombiniranjem tih naredbi u program. Nain kori-
tenja naredbi u programu i njihovo slaganje strogo je propisano pravilima programskog
jezika, a naziva se sintaksa. Programer mora znati raspoloive naredbe raunala, njihovu
funkciju i ispravan oblik. Glede logike ispravnosti programa moe se osloniti na algori-
tam, pseudokod, dijagram tijeka i druga pomagala koja trebaju osigurati logiku isprav-
nost programa. Unato tome, na programeru ostaje najvei dio odgovornosti za logiku
ispravnost programa jer uporabom neodgovarajue naredbe moe poremetiti logiku
ispravnost. Zato su dobri programeri cijenjeni i traeni.
Nakon to je program gotov, treba ga provjeriti. Provjera ili testiranje programa provodi
se kod proizvoaa programa i neovisnih ispitivaa. Primjerice, program Windows 95
ispitivali su deseci tisua neovisnih korisnika prije putanja u prodaju. Unato opsenom
ispitivanju, esto se pogreka otkriva tek kod krajnjeg korisnika, nakon to je mnogo pri-
mjeraka programa ve prodano. Razlog tome je sloenost suvremenih programa. Upravo
zbog te sloenosti teko je napisati program bez pogreke. U raunalom nazivlju pogreke
su dobile i posebno ime: engl. bug (ita se bag). Bug je ime za trajnu pogreku u programu
ili sklopovlju raunala. Pogreka dovodi do neeljenog ponaanja raunala, a katkad moe
izazvati i opasne posljedice, primjerice, brisanje podataka s diska. Bug se moe ispraviti
samo tako da se prepravi program ili otkloni sklopovska pogreka. Pogreke u programu
esto su skrivene i pojave se tek stjecajem niza posebnih okolnosti. Dogaa se zato da i
velike i poznate tvrtke prodaju programe za koje se tijekom uporabe ustanovi postojanje
pogreke.
Rije bug na engleskom jeziku znai kukac ili stjenica. Raireno je, ali pogreno, milje-
nje da se rije bug u znaenju pogreke rada raunala rabi od 1940. godine, kada je jedan
noni leptir izazvao pogrean rad raunala Mark I, zavukavi se izmeu kontakata releja
raunala. Tono je da je pojam u upotrebi od sredine devetnaestog stoljea kao naziv za
skrivenu pogreku u razliitim tehnikim ureajima, te mu je znaenje proireno s po-
javom raunala. Postupak provjere i ispravka programa je iterativan (opetovni) i esto je
potrebno nakon postupka provjere vratiti se na pisanje programa ili ak korake koje mu
prethode.
Postupak mijenjanja programa tijekom ivotnog vijeka programa i poduka korisnika o

uporabi programa naziva se odravanje programa.
Tijekom uporabe raunalni program treba odravati. To znai osigurati da on radi upravo
ono to korisnik od njega oekuje i da to radi bez pogreaka. Obino program pri isporuci
korisniku zadovoljava njegove potrebe, ali su tijekom vremena potrebne manje ili vee
izmjene. Razlog za izmjene mogu biti promijenjene potrebe korisnika (npr. zbog izmjene
zakona ili naina rada), promijenjeno sklopovlje na kojem se program izvrava, otkrivena
skrivena pogreka u programu i dr. Neke tvrtke pri prodaji programa nude korisniku ugo-
vor o odravanju kojim mu jame da e uvijek urediti program prema njegovim potre-
I-53
PRO-MIL
bama i da e tu izmjenu brzo provesti. To je dobro za korisnika jer moe traiti izmjenu
programa sukladno svojim potrebama. Veina tvrtki ipak to ne radi, ve u odreenim
vremenskim razdobljima izdaju nove inaice (verzije) programa. To je neizravno odrava-
nje programa na koje korisnik moe malo izravno utjecati i pogodno je samo za programe
koji se prodaju u velikim koliinama (npr. program Windows). U tom primjeru praktino
nije mogue odravati program kod svakog korisnika pa se odravanje svodi na instalira-
nje nove inaice programa.
Potpora kupcima je mogunost kontaktiranja slube za korisnike telefonom ili elektro-

nikom potom. Strune osobe e kupcu pruiti nune informacije o uporabi programa i
o moguem otklanjanju pogreaka koje je korisnik uoio.
Vaan dio izrade programa je izrada dokumentacije za korisnika i za kasnije odravanje

programa. U dokumentaciju ubrajaju se, primjerice, uputa za instaliranje programa, pri-
runici za korisnika, tehniki opis programa i samo katkad izvorni program. Korisniku se
obino isporuuje samo uputa za instaliranje programa i prirunik za njegovu uporabu.
Primjerice, uz program za obradu teksta Microsoft Word dobije se prirunik koji ima ne-
koliko stotina stranica. Ostala dokumentacija nalazi se kod proizvoaa programa i samo
se u iznimnim sluajevima isporuuje korisniku.

1.3 Raunalne mree
1 Osnove
Zbog rasprostranjenosti uporabe osobnih raunala i u poslovne svrhe bilo je potrebno
meusobno ih povezati. Osim raunala, trebalo je meusobno povezati i njihove priklju-
ne ureaje. Tipian primjer za to je npr. potreba za povezivanjem informatike opreme
tvrtki, obino smjetenih na jednom katu neke zgrade ili u cijeloj zgradi. Znatno sloenija
zadaa je povezivanje raunala koja se nalaze u razliitim zgradama, gradovima ili ak
dravama. I u jednom i u drugom primjeru sustav za povezivanje trebao bi omoguiti to
jednostavniji, djelotvorniji i jeftiniji nain razmjene podataka meu korisnicima kao i
uporabu raspoloivih prikljunih naprava. Tako povezan sustav, koji u odreenom smislu
ini sklopovsku i programsku cjelinu zove se mrea (engl. network).
Mrea stvara okoli u kojem korisnici mogu djelotvornije razmjenjivati i rabiti podatke i
programe smjetene na razliitim raunalima u mrei.
Povezivanje pojedinanih dijelova informatike opreme u mreu zahtijeva ugradnju sklo-

povske i programske opreme te njihovo meusobno povezivanje spletom spojnih vodia.
Razlozi koji opravdavaju povezivanje informatike opreme u mreu jesu:
jednostavan pristup podacima koji se nalaze na nekom drugom raunalu u mrei
(svaki od korisnika ima mogunost sa svog raunala pristupiti podacima kao da
su smjeteni upravo na njegovu raunalu)
jednostavna i djelotvorna razmjena podataka meu korisnicima - takva je raz-
mjena podataka poznata pod nazivom elektronika pota (engl. e-mail, electro-
nic mail), a osim razmjene jednostavnih i kratkih poruka ukljuuje i razmjenu
opsenih poslovnih podataka, programa itd.
jednostavna uporaba zajednikih ureaja u koje se ubrajaju mediji za pohranu
velike koliine podataka (npr. magnetske vrpce), skupi izlazni ureaji (npr. laser-
ski pisai, crtala i sl.), skupi ureaji za razmjenu podataka itd.
raspodijeljena obrada podataka - raunala povezana u mreu omoguuju
raspodjelu opsenih poslova obrade podataka na vie raunala u mrei koja se
ponaaju gotovo kao jedno veliko raunalo.
1.3.1 Vrste mrea
Mree se mogu svrstati u skupine prema razliitim kriterijima, npr. prema mediju za prije-
nos podataka, prema meusobnoj udaljenosti vorova mree, prema ustrojstvu mree itd.
1.3.1.1 LAN i WAN
LAN
Mree ograniene na relativno malo zemljopisno podruje (npr. promjer od nekoliko

kilometara) zovu se lokalne mree ili skraeno LAN (engl. local area network). Tipian
primjer lokalnih mrea jest sustav koji povezuje raunala u jednoj zgradi. Lokalne
I-55
PRO-MIL
mree najee slue za povezivanje informatike opreme neke tvrtke na jednoj lokaciji.
Odlikuju se pristupanom cijenom, relativno jednostavnom instalacijom i uporabom.
Ureaji u mrei meusobno se povezuju bakrenim icama ili, za vee brzine i udaljenosti,
optikim kabelima. Bakrenim icama podaci se prenose s pomou elektrine struje, a op-
tikim kabelima svjetlou. Mogue je i beino povezivanje pri emu se podaci prenose
radiovalovima.
WAN
Mree koje pokrivaju iroko zemljopisno podruje (nekoliko stotina kilometara pa i ne-
koliko tisua kilometara) nazivaju se rasprostranjene mree ili skraeno WAN (engl. wide
area network). Rasprostranjene mree znatno su sloenije od lokalnih, a ukljuuju povezi-
vanje vorova u razliitim gradovima, zemljama i kontinentima. Najpoznatiji WAN je
internet. On povezuje raunala diljem svijeta u jedinstven sustav za razmjenu podataka.
Beine mree
Beine mree (engl. WLAN, wireless LAN) su raunalne mree koje se kao prijenosnim
medijem koriste prostorom, a podaci se prenose radiovalovima.
Potreba za beinim mreama naglo je porasla uporabom prijenosnih i runih raunala.

Sve vie korisnika nosi raunalo sa sobom i eli se povezivati u mreu ili spajati na inter-
net bez nespretnog povezivanja icama. Primjer popularne uporabe beinih mrea je u
hotelima ili restoranima gdje se namjernici mogu beino vezati u mreu i na internet.
Beine mree sukladne normama 802.11 poznate su jo i pod nazivom Wi-Fi (engl.
wireless fidelity). esto se Wi-Fi ureaji rabe za beini pristup internetu. To, primjeri-
ce, omoguuje korisniku koji je u krugu desetak metara od Wi-Fi pristupnog vora da s
pomou runog ili prijenosnog
raunala ostvari vezu s interne-
tom. U primjeru povezivanja na
internet pristupni vor naziva se
vrua toka (engl. hotspot).
Beino povezivanje u naelu je

skuplje i sporije od povezivanja
icama ili optikim kabelima, ali
mnogo praktinije za prijenosne
ureaje.
Slika 1.39. Naelni prikaz beine mree

1.3.1.2 Korisnik/posluitelj (engl. client/server)
1 Osnove
Korisnik-posluitelj mrea (engl. client-server) dijeli obradu podataka izmeu raunala
koje treba uslugu (to je raunalo korisnik, klijent) i raunala koje prua uslugu (to je ra-
unalo posluitelj, server). Internet je najpoznatiji primjer korisnik-posluitelj ustrojstva
mree.
Bitno obiljeje organizacije mree korisnik-posluitelj jest podjela i specijalizacija posla

izmeu dviju strana.
Raunalo korisnik (engl. client) je raunalo na kome radi korisnik mree. Njegov pro-
gram zaduen je za korisniko suelje, slanje zahtjeva, slanje podataka i prijam obraenih
podataka. Korisniku mree omoguava pristup uslugama i podacima koji se nalaze na
posluitelju.
Raunalo posluitelj (engl. server) redovito je udaljeno raunalo koje korisnik mree
fiziki ne vidi. Na njemu su pohranjeni podaci i programi za pruanje raznih usluga.
Zadatak posluitelja je dati na uporabu usluge, podatke i ureaje ostalim raunalima u
mrei. Zadaa mu je primiti zahtjeve, obraditi podatke sukladno zahtjevu i poslati obra-
ene podatke raunalu korisniku.
Slika 1.40. Korisnici (engl. clients) alju zahtjeve posluitelju (engl. server) na temelju kojih im posluitelj dostavlja traene podatke
1.3.1.3 Internet
Razvoj raunalnih mrea stvorio je preduvjete za djelotvornu i relativno jeftinu distri-

buciju i razmjenu informacija. Za razliku od ostalih informacijskih sustava, npr. radio-
difuznog i televizijskog sustava, telefonskog sustava, tiskanih publikacija i dr., raunala
i raunalne mree nude nove i poboljane mogunosti rukovanja informacijama. To su,
primjerice, mogunost pretraivanja i izdvajanja informacija, brz dvosmjerni prijenos
I-57
PRO-MIL
teksta, slike i zvuka itd. Korisnik moe birati kada, koliko i kojim slijedom eli primati
informacije. Prvi put u povijesti korisnik s malo truda i sa skromnim sredstvima moe
putem interneta i web stranica objavljivati informacije u cijelom svijetu (pojam web stra-
nica opisan je u nastavku). Uz to pojavila se mogunost bitnog ubrzanja i pojeftinjenje
nekih tradicionalnih postupaka komuniciranja. Primjerice, elektronika pota je mogua
zamjena za tradicionalno potansko dopisivanje, ali s mnogo kraim vremenom putova-
nja poruke i redovito s mnogo niom cijenom. Nova tehnologija omoguila je nastanak
potpuno novih izvora informacija koji se zajednikim imenom zovu raunalni informa-
cijski sustavi.
Raunalni informacijski sustav
Raunalni informacijski sustav sastoji se od raunala, raunalnih mrea, pohranjenih

informacija i organizacije koja odrava takav sustav. Temeljna zadaa informacijskog
sustava je omoguiti korisniku djelotvorno pretraivanje i dobavu informacije.
Uporabom raunala, modema i raunalne mree korisnik se moe povezati s izabranim

informacijskim sustavom i koristiti se raspoloivim uslugama. Glavne usluge koje uobia-
jeno nudi raunalni informacijski sustav jesu:
mogunost razmjene podataka izmeu sudionika, primjerice elektronika pota,

prijenos podataka na daljinu i sl.,
mogunost oglaavanja na elektronikoj oglasnoj ploi i uvid u poruke koje se

ve nalaze na takvoj ploi, npr. forum,
mogunost pretraivanja i dobave informacija koje je prikupio i nudi na uvid

informacijski sustav, npr. trailice.
Internet
Posebno mjesto meu informacijskim sustavima zauzima internet (kratica od engl. inter-
networking). Internet je skup meusobno povezanih raznovrsnih raunalnih mrea raz-
mjetenih diljem svijeta, a moe se slikovito zamisliti kao golema elektronika mrea koja
obuhvaa cijelu kuglu zemaljsku i povezuje raunala i raunalne mree. Zato se internet
esto naziva jednostavno engl. The Web. Internetskom korisniku nudi mnogo razliitih
informacijskih usluga meu kojima su najpopularnije elektronika pota i www.
Za razliku od svih ostalih raunalnih mrea i sustava, internet nije u vlasnitvu nijedne
osobe, organizacije ili vlade, pa tako nije pod izravnim nadzorom nijedne institucije.
Internet nije zemljopisno smjeten na jednomu mjestu, ve doslovno obuhvaa cijeli svi-
jet. Cjelokupni se internetski prostor u fizikom i informacijskom smislu popularno zove
jednom rijeju engl. cyberspace.
Uporaba interneta je besplatna. Korisnik e imati troak nabave opreme, troak usposta-
ve komunikacijske veze s internetom i dr., ali nee morati posebno plaati uporabu samog
interneta. Organizacije koje omoguuju prikljuak korisnika na internet zovu se davatelji

internetske usluge (engl. ISP, internet service provider) i obino naplauju svoju uslugu
1 Osnove
(mjeseno, godinje, prema vremenu provedenom na internetu i sl.). ISP naplauje svoju
uslugu povezivanja s internetom i taj troak ne treba mijeati s uporabom interneta koja
je besplatna.
U Hrvatskoj posebnu ulogu ima davatelj internetske usluge CARNet. Zadatak je

CARNet-a graditi raunalno-komunikacijski i informacijski sustav obrazovnih i znan-
stvenih ustanova. Na taj nain hrvatska znanost i kolstvo imaju na raspolaganju svjetsko
znanje i informacije, ali i mogunost da vlastita dostignua prikau svijetu. CARNet je
dio interneta i svaki je sudionik CARNeta ujedno ukljuen i u internet. CARNet omogu-
uje prikljuak na internet praktino svim obrazovnim i istraivakim ustanovama, pa
tako i nastavnicima i uenicima srednjih kola. CARNet ne naplauje svoje usluge te je
najpogodniji nain ukljuenja uenika ia akademske zajednice na internet.
www (web)
Internet je omoguio korisniku pristup velikoj koliini informacija. Jedan od najeih i

korisniku najprihvatljivijih naina prikaza informacija jest s pomou tzv. www ili popu-
larnije web stranica (od engl. world wide web). www sustav omoguuje prijenos i prikaz
web stranica. Web stranica dokument je koji se moe prikazati na zaslonu monitora, a
slii stranici knjige. Moe sadravati tekst, pokretne i nepokretne slike i zvuk. Web stra-
nice su redovito zasnovane na tehnologiji hipermedija tako da korisnik moe jednostav-
nim klikom mia na pojedine dijelove stranice dobaviti nove informacije (vidi odjeljak
o HTML-u i hipermediji). Neobino je vana injenica da korisnik ne mora znati na
kojemu se raunalu na internetu nalazi traena informacija, ve je dovoljno samo miem
kliknuti na oznaeno mjesto na web stranici za pristup eljenim informacijama. Takvo
oznaeno mjesto (podvueno, podebljano i sl.) naziva se veza ili engl. link. Kad je strani-
ca prenesena na raunalo korisnika, mogue ju je pregledavati uporabom nekog od web
preglednika (engl. browser), npr. Microsoft Internet Explorer, Mozilla Firefox, Opera
i dr. Prualac informacija, tj. vlasnik web stranice, esto nudi vie od jedne stranice. S
prve ili uvodne stranice (engl. home page) moe se pristupiti svim ostalim ponuenim
stranicama. Na uvodnoj stranici obino je naveden i onaj tko odrava i ureuje stranice
(engl. webmaster).
Web stranice zasnovane su na tehnologiji hipermedije. Svaka rije ili slika moe biti veza
(engl. link, hyperlink) s nekom drugom web stranicom na internetu. Takva su mjesta
obino podvuena i naglaena bojom, a prepoznaju se i po tome to kazalo mijenja oblik
kad se nalazi na vezi. Svaki put kada kazalo promijeni oblik u vrpci stanja pojavi se adresa
stranice na koju ta veza vodi. Klikom mia na vezu otvorit e se odabrana stranica.
Internet bez dvojbe svoju veliku popularnost duguje ponajprije sustavu www. Glavni
razlog velike popularnosti www jednostavnost je uporabe i privlaan prikaz informacija.
www na jednostavan i korisniku ugodan nain povezuje cijeli internet u jedinstven infor-
macijski sustav.
I-59
PRO-MIL
URL (engl. uniform resource locator) jedinstvena je adresa kojom se moe pristupiti
nekom dokumentu koji je dostupan preko interneta i sustava www. Svaki takav dokument
koji je dio sustava www ima svojstveni URL oblika:
protokol: / / imeracunala/put/informacija
U gornjem obliku adrese protokol oznaava protokol kojim e se prenositi informacije

koje prua informacijski sustav. Protokol je propisani nain kojim e se podaci prenositi
mreom. Najei protokoli jesu: http, ftp, gopher, a mogu se rabiti i telnet, news, wais
itd. Nakon naziva protokola za prijenos slijedi dvotoje i dvije kose crte, a zatim ime
raunala koje nudi informacijsku uslugu, odnosno na kojemu je informacija pohranjena.
Nakon imena raunala je kosa crta pa zatim put koji pokazuje mjesto na raunalu gdje
se traena informacijska usluga moe dobaviti. Znaenje pojedinih dijelova adrese je
preporuka i ne obvezuje onoga tko dodjeljuje adresu pa je mogue i drugaije znaenje.
Ponovno slijedi kosa crta i na kraju ime dokumenta, informacije ili usluge koja se eli
dobaviti. Na primjer, za uvid u web stranice ustanove CARNet treba navesti URL:
http:// www.carnet .hr/
Pomou URL-a i web preglednika korisnik moe na zaslonu monitora vidjeti dokument
koji se krije iza tog URL-a.
Treba rei da je opisani nain adresiranja web dokumenata prikladan ovjeku jer relativ-
no lako moe zapamtiti nekoliko rijei odvojenih tokama. S gledita raunala pogodniji
je nain adresiranja brojkama pa su raunala zapravo obiljeena brojevima. Brojane
adrese sastoje se od etiri broja odvojena tokama, npr.: 104.37.56.167 i mogu se navesti
umjesto slovane adrese. Brojane adrese teko se pamte pa je smiljen sustav DNS kako
bi ljudima olakao pamenje. No da bi se raunalo pronalo na internetu mora se svaka
slovana adresa pretvoriti u brojanu. Slovane u brojane adrese pretvara DNS (engl.
domain name system) i korisnik to i ne primjeuje niti se mora za to posebno brinuti.
Treba istaknuti da www nije isto to i internet. www je jedna od mnogih usluga koje
internet nudi.
1.3.1.4 Intranet i ekstranet
Razvojem interneta razvijani su i razliiti sklopovi i programi koji omoguuju djelotvoran

rad. Zbog velikog broja korisnika interneta, sklopovlje i programi potrebni za uporabu
interneta proizvode se u velikim koliinama pa im je i cijena relativno niska. Zbog toga
su mnogi korisnici svoje lokalne mree utemeljili na istoj tehnologiji kako bi mogli rabiti
jeftine sklopove i provjerene programe, a uz to i jednostavno se povezati s internetom.
Lokalna mrea koja je zasnovana na istoj tehnologiji kao i internet naziva se intranet.
Takva lokalna mrea moe, ali ne mora, biti povezana s internetom. Ako jest povezana,
onda je obino povezana posredstvom posebnog raunala koje nadzire i filtrira sav protok

podataka izmeu Intraneta i vanjskog svijeta. Takvo se raunalo zajedno s prikladnim
1 Osnove
programima naziva vatrozid (engl. firewall). Intranet je vlasnitvo korisnika i on upravlja
njime i nadzire ga.
Ponekad je potrebno dio podataka i usluga lokalne mree dati na raspolaganje korisnici-
ma koji nisu u nadlenosti vlasnika lokalne mree, npr. kupcima ili poslovnim partneri-
ma. Dio intranet mree koji je uz odreena ogranienja dostupan vanjskim korisnicima
naziva se ekstranet (engl. extranet).
Slika 1.41. Lokalna mrea (LAN) spojena na internet
1.3.2 Prijenos podataka
Uporaba mnogo raunala stvorila je potrebu razmjene podataka meu njima. Danas ima
mnogo sustava za povezivanje raunala koji se meusobno razlikuju namjenom, svoj-
stvima i cijenom. Ima sasvim jednostavnih sustava za povezivanje samo nekoliko osob-
nih raunala, ali i sloenih sustava za povezivanje vie stotina ili ak tisua, esto i vrlo
udaljenih raunala. Bez obzira na vrstu, sloenost ili nain grae, svaki sustav za razmje-
nu podataka ima istu osnovnu zadau: prijenos digitalnih podataka izmeu dvaju fiziki
odvojenih mjesta.
I-61
PRO-MIL
Unutar raunala i raunalnih ureaja podaci su u digitalnom obliku pa i sustavi za
razmjenu podataka meu njima moraju biti graeni tako da mogu prenositi digitalne
podatke. Ako se podaci ele prenositi nekim od postojeih sustava koji nisu graeni za
prijenos digitalnih signala, treba rabiti ureaje koji e na predajnoj strani digitalne podat-
ke pretvoriti u oblik pogodan za prijenos, a na prijemnoj ponovo rekonstruirati digitalne
podatke.
1.3.2.1 Skidanje i stavljanje podataka na raunalo
Pri prijenosu podataka izmeu raunala udomaila su se dva naziva. Ukoliko se podaci
prenose s udaljenog raunala na korisniko raunalo rabi se naziv skidanje podataka ili
engl. download. Ako se podaci prenose s korisnikog raunala na udaljeno raunalo rabi
se naziv stavljanje podataka ili engl. upload.
1.3.2.2 Brzina prijenosa podataka
Postoji mnogo naina na koje bi se podaci mogli predoiti elektrikim veliinama, ali
se pokazalo da je za elektriki prikaz podataka najpogodniji prikaz s dva stanja. Takav
prikaz omoguuje jeftinu grau pouzdanih elektronikih sklopova.
Digitalni i analogni sustavi
Sustavi koji mogu imati konaan broj stanja i kod kojih ne postoje meustanja zovu se
digitalni sustavi. Digitalni sustav, primjerice, jest sklopka za paljenje svjetla jer moe biti
samo u jednom od dvaju stanja: ukljueno ili iskljueno. Digitalni sustav jest i prometna
svjetlosna signalizacija (semafor) koja moe biti u jednom od nekoliko stanja (crveno,
uto, zeleno, crveno-uto, iskljueno). Za razliku od digitalnih sustava, postoje i analo-
gni sustavi koji mogu poprimiti bilo koje stanje izmeu krajnjih vrijednosti (u naelu
beskonano mnogo stanja). Primjerice, namjetanje glasnoe kod radioprijamnika jest
analogno jer ima beskonano mnogo moguih stanja.
Kod digitalnih elektronikih raunala, a takva su praktiki sva raunala danas u uporabi,
podaci se predoavaju pomou dva mogua stanja: maksimalni napon i minimalni napon
(npr. 0 V i 5 V). Zbog toga to je rije o dvama stanjima, raunala se zovu binarnima,
a zbog toga to je rije o odvojenim i jasno razluivim stanjima, zovu se digitalnima.
Digitalna binarna raunala su, dakle, raunala unutar kojih se podaci predouju samo
dvama, i to jasno odvojenim i razluenim, stanjima. Kako su velika veina raunala u
uporabi upravo digitalna binarna raunala, to se u svakodnevnom govoru najee rabi
naziv digitalna raunala ili samo raunala.

Prijenos digitalnih podataka
1 Osnove
Pod prijenosom podataka u uem smislu razumijeva se prijenos podataka izmeu rau-
nala i okoline. U ovom poglavlju pod prijenosom podataka razumijevat e se razmjena
digitalnih podataka izmeu vie raunala ili izmeu raunala i vanjskih ureaja.
U razmjeni podataka sudjeluju najmanje dva sudionika: jedan koji eli predati poruku
(kojeg emo zbog jednostavnosti zvati predajnik) i drugi kojemu je poruka upuena ili
koji treba primiti poruku (kojega emo zvati prijamnik). Razmjena podataka meu sudi-
onicima mogua je ako meu njima postoji veza kojom poruke mogu putovati s jednog
mjesta na drugo. Tu emo vezu zvati prijenosnim kanalom.
Brzina prijenosa digitalnih signala mjeri se brojem bitova prenesenih u jednoj sekundi
ili skraeno bps (engl. bits per second) ili viekratnicima Kbps, Mbps, Gbps itd. Sustavi
za prijenos digitalnih podataka grade se tako da brzina prijenosa podataka bude to vea.
Jedna od mogunosti poveanja brzine prijenosa digitalnih podataka jest prethodno
saimanje podataka.
Saimanje podataka (engl. data compression) je postupak pretvorbe podataka na takav

nain da konaan rezultat ima manje bitova od izvornih podataka. Na prijamnoj se strani
niz bitova pretvara ponovno u izvorni oblik. Budui da se prenosi manje bitova, postie
se vea brzina prijenosa. Uz to saeti podaci zauzimaju manje memorije pa se postupak
saimanja esto rabi za djelotvorniju pohranu podataka. Primjer saimanja u svakodnev-
nu ivotu je pisanje kratica, primjerice kad se umjesto i tako dalje napie itd. Umjesto
devet slova i dva razmaka napisana su samo tri slova i toka. itatelj e u mislima pretvo-
riti itd. u i tako dalje.
1.3.2.3 Naini spajanja na internet
Razmjena podataka izmeu korisnika i izvora informacija, tj. informacijskog sustava

mogua je ako je izmeu njih uspostavljen komunikacijski kanal. Komunikacijski kanal je
npr. telefonska linija. U naelu je korisnikova briga ostvariti takav komunikacijski kanal;
vlasnik izvora informacija nema s time nita ni glede opskrbe korisnika tom mogunosti
ni glede naplate uporabe komunikacijskoga kanala. Korisnik se mora obratiti organiza-
cijama koje mu mogu osigurati ostvarenje takve komunikacijske veze. U Hrvatskoj je to,
primjerice, CARNet (dostupan uenicima i lanovima akademske zajednice) ili neki od
komercijalnih davatelja usluga. Dvije su glavne vrste komunikacijskoga kanala: iznajmlje-
ni komunikacijski kanal i javna telefonska mrea.
Komuniciranje iznajmljenim komunikacijskim kanalom najbolji je, ali i najskuplji,

nain komuniciranja pa ga rabe samo oni korisnici koji moraju imati praktiki neprekid-
nu vezu s izvorom informacije. Iznajmljeni se komunikacijski kanal plaa cijelo vrijeme
najma bez obzira na to rabi li ga korisnik ili ne. Uporabom iznajmljenog komunikacijsko-
ga kanala korisnik je neprekidno u vezi s informacijskim sustavom.
I-63
PRO-MIL
Nasuprot tome ostvarenje veze s pomou modema i javne telefonske mree jednostavno
je i jeftino. Uporabom javne telefonske mree (engl. public switched telephone network,
PSTN ili engl. public switched data network, PSDN) korisnik se prema potrebi samo po-
vremeno povezuje s informacijskim sustavom. Sukladno utroenom vremenu uporabe
komu nikacijskog kanala, korisnik ga i plaa (slino kao uporabu telefona). Nedostatak
komuniciranja modemom je relativno mala brzina komunikacije i mogue zauzee
telefonske linije. Postoje i posebne inaice povezivanja s internetom posredstvom javne
telefonske mree.
ISDN
ISDN (engl. integrated services digital network) je sustav koji omoguuje objedinjeni
prijenos zvuka, slike i digitalnih podataka jednim te istim prijenosnim kanalom. Fiziki
medij za prijenos podataka mree ISDN su telefonske linije pa se sustav moe primijeniti
na postojeem telefonskom sustavu. Korisnik ISDN-a moe posredstvom jednog pri-
kljuka, kao to je to sluaj s telefonskim prikljukom, razmjenjivati zvune informacije,
slikovne informacije, faks poruke, elektroniku potu, digitalne podatke. Glavna razlika
ISDN-a prema klasinom telefonskom sustavu je u nainu prijenosa podataka od korisni-
ka do telefonske ili komunikacijske centrale. Kod klasinog telefonskog sustava prenosi se
analogni signal, dok se kod ISDN-a prenosi digitalni signal. Pri uporabi ISDN-a korisnik
mora imati opremu koja analogne signale pretvara u digitalne.
Za raunalni prikljuak na ISDN korisnik mora imati dva ureaja. Prvi od njih je mreni
zakljuni ureaj ili skraeno NT (engl. network terminator). To je ureaj koji isporuuje
telekomunikacijska tvrtka, a prikljuuje se na ISDN. U mreni zakljuni ureaj korisnik
moe ukljuiti do osam razliitih ureaja: ISDN telefon, faks-ureaj, ISDN modem itd.
Premda svaki od tih ureaja moe imati razliit pozivni broj, istodobno mogu raditi samo
dva od ureaja. Za slanje raunalnih podataka korisnik mora imati jo jedan ureaj koji
se naziva ISDN modem, ISDN kartica ili skraeno TA (engl. terminal adapter). To je
ureaj koji se s jedne strane povezuje s raunalom posredstvom PCI ili USB sabirnice, a
s druge strane s NT ureajem. Izrauje se kao kartica za ugradnju ili kao vanjski ureaj.
ISDN modem bitno je ra-
zliit ureaj od klasinog
modema jer on ne pre-
tvara digitalne podatke u
analogne, ve samo prila-
goava digitalne podatke
iz raunala u digitalne
podatke prilagoene
prijenosu ISDN-om. Iako
je naziv modem uobia-
jen, zapravo je pogrean
jer ovdje nije rije o mo-
dulaciji i demodulaciji.
Slika 1.42. Prikljuak ureaja

na ISDN

Prednosti ISDN-a u odnosu na klasinu telefonsku mreu su: bre biranje, vea brzina
1 Osnove
prijenosa podataka, mogunost prikljuka vie terminala na jednu telefonsku liniju te
mogunost prijenosa zvuka i digitalnih podataka iz raunala.
DSL i ADSL
DSL (engl. digital subscriber line) je tehnologija koja iskoritava puno raspoloivo
frekvencijsko podruje telefonskih linija izmeu korisnika i telefonske centrale te tako
omoguuje mnogo veu brzinu prijenosa podataka od analognog modema ili ISDN-a.
Umjesto pretvorbe u analogni signal i slanja analognih zvunih signala telefonskim lini-
jama, DSL alje digitalne signale slino kao i ISDN. Da bi to bilo mogue, kod korisnika i
u telefonskoj centrali mora postojati poseban ureaj koji omoguuje takav prijenos.
Za razliku od ISDN-a, DSL je cijelo vrijeme na vezi (engl. online), tj. nije potrebno pri
svakom povezivanju na internet ostvarivati vezu. Za razliku od analognog modema i
ISDN-a kod kojih se naplauje trajanje veze, DSL se obino naplauje prema koliini
prenesenih podataka.
Glavna prednost DSL-a jest velika brzina prijenosa podataka.
Postoji vie inaica DSL-a, a najpopularniji je ADSL (engl. asymetric digital subscriber
line) ije je osnovno obiljeje razliita (asimetrina) brzina prijenosa podataka pri prima-
nju i slanju. Uoilo se da veina korisnika pri koritenju interneta mnogo vie podataka
prenosi na svoje raunalo nego to ih alje, pa je velik dio raspoloivog kapaciteta neisko-
riten. Zato ADSL omoguuje mnogo vee brzine primanja podataka, nego slanja.
Modem
Modem je ureaj koji omoguuje prijenos digitalnih podataka putem telefonskih linija.
Uporabom modema mogue je i s pomou javne telefonske mree relativno jednostavno
razmjenjivati podatke izmeu dva udaljena raunala. Telefonske linije graene su za pri-
jenos govornih signala, relativno su uskog frekventnoga podruja i nepogodne za prijenos
digitalnih signala. Zbog toga je prije prijenosa digitalne signale potrebno pretvoriti u
signale za koje su graene telefonske linije. Na predajnoj strani modem pretvara digital-
ne podatke u signale zvune frekvencije. Postupak pretvorbe digitalnih signala u signale
zvune frekvencije naziva se modulacija, a sklop koji to obavlja modulator. Na prijamnoj
strani modem pretvara signale zvune frekvencije ponovno u digitalne signale. Sklop za
tu pretvorbu naziva se demodulator, a postupak demodulacija. Naziv modem nastao je iz
poetnih slova rijei modulator i demodulator.
Unutarnji modemi (engl. internal modem) ili modemi za ugradnju ugrauju se u rauna-
lo. Graeni su u obliku kartice s prikljunicom koja se prikljuuje na sabirnicu raunala.
Glavne prednosti unutarnjih modema jesu male dimenzije i nia cijena od vanjskih.
Vanjski modemi (engl. external modem) proizvode se kao samostalni ureaji, smjeteni
su u prikladno kuite, opremljeni nadzornim LED-sijalicama koje prikazuju stanje mo-
dema i prikljunicama za spoj s raunalom i telefonskom linijom.
I-65
PRO-MIL
Prijenos podataka modemom je prespor za suvremene zahtjeve pa se rabe samo ako ostali
naini povezivanja nisu mogui.
1.3.2.4 Komunikacijski kanali
Osim prema vrsti usluge i brzini razmjene podataka povezivanje na internet moe se
svrstati u skupine prema fizikom ostvarenju komunikacijskog kanala.
Povezivanje posredstvom telefonske linije
To je najrasprostranjeniji nain povezivanja jer na mnogim mjestima ve postoji telefon-

ska linija i prikljuak. Nije potrebno provoditi dodatnu kabelsku instalaciju to je uvijek
skupo. Opisani naini povezivanja modemom, DSL i ADSL su posredstvom telefonske
linije.
Beino povezivanje
Beino povezivanje posebno je pogodno za povezivanje prijenosnih raunala. Zbog este

promjene mjesta spajanje prijenosnih i runih raunala kabelima je nespretno, a esto
i nemogue. Zbog toga sve vie ustanova, tvrtki, hotela i ostalih mjesta okupljanja vie
ljudi imaju mogunost beinog povezivanja s internetom. Suvremeni mobilni telefoni
takoer imaju mogunost beinog spajanja na internet.
Povezivanje kabelom velikog kapaciteta prijenosa podataka
Do pojedinih mjesta provedena je kabelska instalacija s kabelima velike propusne moi

podataka pa je u tom sluaju mogua i brza veza s internetom. Kako je provoenje takve
instalacije skupo, obino je prisutna samo na odreenim mjestima. esto se pri instala-
ciji kabela za kabelsku televiziju korisnicima nudi mogunost prikljuka na internet tom
instalacijom. To je pogodna mogunost za brzu vezu s internetom, a dostupna je samo
onima koji imaju instalaciju kabelske televizije i ako pruatelj nudi i uslugu spajanja na
internet.
Satelitska veza
Za osobe koje skidaju veliku koliinu podataka pogodna je satelitska veza. Korisnik
mora imati satelitsku antenu (tanjur), odgovarajui prijamnik i programe. Podatke
prima tako ostvarenom satelitskom vezom, a alje ih nekim od gore spomenutih kana-
la. Podatke, dakle, ne moe slati satelitskom vezom ve ih samo primati. Nakon pojave
ADSL-a mogunosti povezivanja taj nain povezivanja vie nije popularan. Prikladan je
za osobe koje nemaju mogunost ostvarenja brze internetske veze na drugi nain.

1.3.2.5 Znaajke stalne veze
1 Osnove
Korisnici koji su s internetom povezani stalnom vezom (npr. ADSL-om ili kabelom veli-
kog kapaciteta prijenosa podataka), trebaju imati na umu dobre i loe znaajke takve veze.
Korisnik je cijelo vrijeme spojen na internet (engl. online) i ne mora uspostavljati
vezu svaki put kad eli pristupiti internetu. To je s gledita korisnika povoljno jer
ne mora gubiti vrijeme na uspostavu veze.
Brzina prijenosa podataka kod stalnih veza je velika i zadovoljava veinu korisni-
ka. Davatelji internetskih usluga nude razliite brzine prijenosa podataka o emu
onda ovisi i cijena za korisnika.
Troak stalne veze ovisi o davatelju internetske usluge. Postoje dva osnovna mo-
dela naplate. Jedan model korisniku naplauje koliinu prenesenih podataka. to
vie podataka korisnik prenese, to e vie i platiti. Uz to, postoji i stalni mjeseni
troak koji korisnik mora platiti i u okviru koga moe prenijeti odreenu koli-
inu podataka. Drugi je model naplate plaanja odreenog stalnog iznosa bez
obzira na koliinu prenesenih podataka (engl. flat rate). Taj je model pogodan za
korisnike koji prenose velike koliine podataka (npr. video zapise) jer za plaeni
iznos mogu prenositi neogranienu koliinu podataka.
Kako je raunalo korisnika cijelo vrijeme povezano s internetom mnogo je vea
opasnost od nedobronamjernih pokuaja upada u raunalo korisnika. Zlona-
mjernici mogu cijelo vrijeme pokuavati prodrijeti u raunalo korisnika i doe-
pati se podataka s korisnikog raunala ili mu nanijeti kakvu drugu tetu, npr.
zaraziti raunalo virusom. Kad je korisnik samo povremeno spojen s internetom
ta je opasnost mnogo manja jer raunalo veinu vremena nije dostupno na inter-
netu. Zbog toga pri stalnoj vezi korisnik mora raunalo opremiti odgovarajuim
programima za zaittu, npr. vatrozidnim programima (engl. firewall software),
antivirusnim programima i dr.
I-67
PRO-MIL
1.4 Informacijska i komunikacijska tehnologija
u svakodnevnom ivotu
Raunalo je danas prisutno u svim ljudskim djelatnostima. Uloga raunala u poslovnom
i svakodnevnom ivotu velika je pa postoje poslovi koji se danas vie ne bi mogli obavljati
bez raunala. Mogue unitenje raunalnih sustava pojedinih tvrtki moglo bi izazvati
njihovu propast, a ve i djelomina oteenja, primjerice zaraza raunala raunalnim
virusom, moe izazvati goleme tete. Sveopa prisutnost raunala katkad navodi na
pomisao da je raunalo pogodno za sve poslove i da moe zamijeniti ovjeka u bilo kom
podruju. To nije tono i postoje brojni poslovi u kojima je ovjek bolji od raunala ili pak
raunalo uope ne moe zamijeniti ovjeka. U takve poslove ubrajaju se npr. poslovi u
kojima je potreban osjeaj zdravog razuma i rasuivanja, poslovi za koje je vana izravna
ljudska komunikacija, poslovi za ije su obavljanje potrebni osjeaji, stvaralaki poslovi
(pisanje, pjevanje, gluma) i sl. Zato prije zamjene ljudskog rada raunalnim, treba pro-
cijeniti hoe li raunalo moi uspjeno obaviti posao koji radi ovjek. U veini sluajeva
raunalo pomae ovjeku pri obavljanju posla obraujui, spremajui i prikazujui mu
potrebne podatke. Odluka to poduzeti na temelju takvih podataka ostaje na ovjeku.
Nabrojit emo ovdje neke od poslova u kojima je raunalo djelomino ili u potpunosti
zamijenilo ovjeka.
Raunalo je velika pomo pri obavljanju razliitih administrativnih poslova: izrada, po-
hrana i ispis najrazliitijih dokumenata. Raunalo je iz uporabe praktino istisnulo pisae
strojeve, a u nekim sluajevima i daktilografe (raunala kojima se moe diktirati glasom).
Banke ne mogu zamisliti svoje poslovanje bez uporabe raunala i kvar raunalnog su-
stava praktino obustavlja rad banke i moe izazvati goleme gubitke. Cjelokupna obrada
bankovnih rauna, kamata i sl. automatizirana je i posao slubenika svodi se na unos
podatka i manipulaciju s novcem. U sluaju bankomata raunalo preuzima cjelokupan
posao provjere bankovnog rauna, isplate i prikaza stanja rauna klijentu. Veina banaka
nudi klijentima mogunost poslovanja posredstvom interneta pa tako klijent bez dolaska
u banku i bez kontakta sa slubenikom banke moe obaviti uplate, plaanja i druge ban-
kovne transakcije. Pri tome se cjelokupan posao obavlja bez posredovanja ovjeka.
U tvrtkama koja se bave osiguranjem raunala su preuzela cjelokupni posao evidencije

klijenata i obrade podataka. I njihova bi djelatnost bila u dananjim uvjetima nemogua
bez raunala.
Tvrtke koje se bave rezervacijom i prodajom zrakoplovnih karata ve due vrijeme taj
posao obavljaju pomou raunala i raunalnih mree. Takve tvrtke redovito su povezane
u cijelom svijetu tako da se rezervacija i kupovina karte moe obaviti u bilo kojem uredu
u svijetu. I njihovo poslovanje nezamislivo je bez raunala.
Postoje i mnoga druga podruja ljudskog djelovanja u kojima je rad bez raunala bitno
otean ili nemogu.

1.4.1 Elektroniki svijet
1 Osnove
Pojavom raunala, njihovim umreavanjem i posebice njihovom masovnom uporabom
stvorili su se uvjeti za nov nain komuniciranja i poslovanja meu ljudima. Informacije u
elektronikom obliku mogu se umnaati, kopirati obraivati i putovati s mjesta na mjesto
brzo i jeftino. Postoji mnogo naina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informa-
cija u elektronikom obliku.
1.4.1.1 Informacijska i komunikacijska tehnologija
Pod pojmom informacijskih i komunikacijskih tehnologija (engl. information and com-

munications technology, skraeno ICT) podrazumijevaju se tehnologije za rukovanje
informacijama. Tu se primjerice ubrajaju tehnologije za pohranu podataka (magnetski i
optiki mediji, poluvodike memorije i dr.), tehnologije za prijenos podataka (radio, tele-
vizija, mobilna telefonija, prijenos raunalnih podataka i dr.), tehnologija obrade podata-
ka (raunala svih vrsta i njihovi vanjski ureaji), raunalni programi i usluge, raunalne
mree. ICT je, dakle, pojam koji obuhvaa mnotvo tehnologija namijenjenih rukovanju
informacijama.
1.4.1.2 Internetske usluge
Internet je omoguio nov nain pruanja razliitih usluga inei ih jeftinijim, brim i
dostupnijim.
Elektroniko poslovanje je naziv za voenje poslovne komercijalne komunikacije i

upravljanje poslovanjem elektronikim putem, npr. elektronikom naplatom ili razmje-
nom podataka.
Elektronika trgovina (engl. electronic commerce, e-commerce, EC) sastoji se od kupovi-

ne, prodaje, oglaavanja i promidbe proizvoda ili usluga posredstvom raunalnih mrea.
Ako je rije o elektronikoj trgovini koja se obavlja posredstvom interneta, rabi se pone-
kad naziv engl. Web commerce. Rije je o trgovanju koje se obavlja posredstvom www ili
web stranica.
Uobiajeni postupak elektronikog poslovanja odvija se u nekoliko koraka:

Ponua objavljuje www stranice na kojima oglaava, promie i nudi na prodaju
robe ili usluge
Potencijalni kupac posredstvom www preglednika pregledava www stranice
ponuaa i bira to e kupiti
Ako se odlui na kupovinu, slijedei upute s www stranica naruuje i plaa elje-
nu robu ili uslugu
Ponua nakon naplate alje korisniku narueno.
I-69
PRO-MIL
Ovisno o ponuau kupljeno se moe platiti na vie naina. Najbri i najjednostavniji
je plaanje kreditnom karticom. Kupac upisuje potrebne podatke izravno u formular
objavljen na www stranici i nakon potvrde kupnje automatski se tereti njegova kreditna
kartica za cijenu naruene robe ili usluge. Ovaj nain naplate izaziva kod kupca najveu
sumnju i strah od zlouporabe. Naime kupac mora upisati i poslati podatke koji su dovolj-
ni da netko zlonamjeran iskoristi te podatke i nanese tetu kupcu (troi njegov novac,
zlorabi njegov identitet i sl.). Taj je strah uglavnom mnogo vei od stvarne opasnosti. Iako
je naelno mogue "ukrasti" podatke koji putuju internetom, veina ponuaa se od toga
brani ifriranjem poruke pri slanju i prijamu, pa tako internetom putuju ifrirane poruke
beskorisne zlonamjerniku. Najee se za ifriranje rabi SSL protokol (engl. secure sockets
layer).
Osim plaanja kreditnom karticom, plaati se moe pouzeem, posredstvom banke i sl.,
ali su svi ti naini plaanja sporiji ili skuplji od plaanja kreditnom karticom.
Postoje tvrtke koje nude posrednitvo pri plaanju i na odreeni nain tite kupca od
mogue krae, a istodobno ponuau nude jednostavnu naplatu prodanih usluga ili roba.
Kod takvih tvrtki korisnik moe otvoriti raun i na raun poloiti odreeni iznos novaca.
Nakon toga kupac dobiva korisniko ime i lozinku pomou kojih moe plaati usluge na
internetu. S gledita kupca plaanje je jednostavno i brzo jer cjelokupnu transakciju moe
obaviti na internetu. Kako kupac ne upisuje broj svoje kreditne kartice nema opasnosti od
krae. Posrednik pri plaanju nudi odreena jamstva kupcu i prodavau da nee doi do
zlorabe pri transakciji. Najpoznatiji posrednik pri plaanju je PayPal.
Najvea stvarna opasnost za kupca nije kraa, ve plaanje robe ili usluge koja ne odgova-
ra oglaenoj. Kupac tako moe platiti nepostojeu uslugu ili robu koju nikad nee dobiti
zbog prevaranata koji se na www stranicama predstavljaju kao pouzdane i potene tvrtke.
Zato je s gledita kupca jako vano na neki nain provjeriti vjerodostojnost objavljenih
informacija na www stranicama i pouzdanost tvrtke kojoj plaaju robu ili uslugu.
Obiljeja elektronikog trgovanja
Iako je po mnogoemu elektroniko trgovanje slino uobiajenom trgovanju, ipak se od

njega razlikuje po mnogim obiljejima. Za uspjeno elektroniko poslovanje vani su ovi
imbenici:
ponuditi robu ili uslugu koja za kupca ima vrijednost po povoljnoj cijeni
osigurati odgovoran, usluan i prijateljski odnos s kupcom uz brzu reakciju na
njegove zahtjeve (posvetiti pozornost svakom kupcu i stvoriti osobni odnos s
kupcom)
osigurati privlane www stranice na kojima se nude robe ili usluge sa slikovnim
i tekstualnim opisom onog to se nudi i s mogunou jednostavnog snalaenja
na www stranicama; osigurati prikaz sadraja www stranice prilagoen svakom
kupcu ovisno o njegovim sklonostima, potrebama i eljama; osigurati stalno
dostupne, pouzdane i sigurne www stranice
poticati kupca na kupovinu razliitim akcijama (popustima, nagradnim igrama,
posebnim ponudama i sl.)

stvoriti zajednicu kupaca razliitim alatima za komuniciranje: specijaliziranim
1 Osnove
brbljaonicama (engl. chat), mrenim novinama (engl. newsgroups), cirkularnim
elektronikim pismima i sl.
pruiti kupcu mogunost dodatne pomoi i informiranja posredstvom www
stranica koje e mu olakati odluku pri kupnji (to moe biti usporedba cijena sa
slinim proizvodima drugih ponuaa, objanjenje naina uporabe proizvoda,
objanjenje tehnologije izrade proizvoda i sl.)
suziti podruje roba ili usluga koje se nude (specijalizirati se za relativno usko
podruje)
nuditi robu ili usluge koje su suvremene i nove i neprestano pratiti razvoj; po-
nua mora osigurati organizaciju koja mora neprestano biti pripravna i brzo
reagirati na promjene na tritu u ekonomskom, drutvenom, tehnolokom i
svakom drugom pogledu.
Prednosti elektronikog trgovanja s gledita kupca
Temeljne prednosti elektronikog trgovanja s gledita kupca su ove:

dostupnost 24 sata na dan, 356 dana u godini (kupac moe robu razgledati u bilo
koje doba i moe je razgledati koliko god eli)
podroban opis robe i mnogo popratnih informacija vezanih za robu ili uslugu
mnogo proizvoda meu kojima se moe birati brza i jednostavna usporedba roba
i cijena razliitih ponuaa brzo i jednostavno pronalaenje roba i usluga koje je
teko pronai u svom okoliu
praktino trenutna dobava roba ako je rije o robi u digitalnom obliku (raunalni
programi, publikacije u digitalnom obliku, zvuni zapisi, video zapisi i sl.).
Potekoe elektronikog trgovanja
Kao i svaki drugi oblik poslovanja i elektroniko poslovanje i trgovanje ima svoje specifi-
ne potekoe i opasnosti:
nerazumijevanje potreba, navika, elja i razloga za kupovanje potencijalnih
kupaca
zanemarivanje potencijalne konkurencije pri osnivanju i radu elektronike
trgovine
nesposobnost predvianja reagiranja potencijalnih kupaca i konkurencije
zakonske regulative i sl.
precjenjivanje vlastitih mogunosti i sposobnosti
nedovoljna motiviranost, koordinacija i posveenost poslovanju zaposlenika
ponuaa
loa procjena potrebnog vremena i sredstava za ostvarenje i voenje elektroni-
kog poslovanja
nedosljedno ostvarenje poslovnog plana.
U potekoe uspjenog elektronikog trgovanja se ubrajaju i ovi imbenici:

zabrinutost kupca za sigurnost podataka koje alju internetom, posebice podata-
ka kreditnih kartica koji bi se mogli zlorabiti (mnogi ljudi ne ele te podatke slati
internetom i time praktino odustaju od elektronikog poslovanja)
I-71
PRO-MIL
nemogunost trenutnog preuzimanja robe (za razliku od uobiajene trgovine
gdje kupac dolazi u posjed robe trenom plaanja i moe je odmah rabiti, kod
elektronike trgovine kupac mora ekati danima ili ak tjednima da roba stigne)
nemogunost pristupa internetu, to je posebno prisutno u siromanim i nera-
zvijenim zemljama i podrujima
drutvene navike kupovanja, koje esto ukljuuju razgovor s prodavaem, razgo-
vor s ostalim kupcima u trgovini, obilazak trgovina i fiziki dodir s robom i sl.
Robe i usluge pogodne za elektroniko poslovanje
S obzirom na specifinosti elektronikog poslovanja, kod koga se roba i usluge nude na

uvid u digitalnom obliku, a nakon plaanja se moraju transportirati do kupca, za elektro-
niku trgovinu su u naelu pogodne robe i usluge ovih obiljeja:
robe koje su po svojoj naravi u digitalnom obliku (raunalni programi, zvuni
zapisi, video zapisi, publikacije na optikim diskovima, usluge pohrane i obrade
podataka i sl.)
robe koje imaju veliki omjer odnosa cijena/teina kako bi udio transportnih tro-
kova u ukupnoj cijeni za kupca bio to manji i ne bi bitno poveavao cijenu robe
(primjerice dragocjenosti, skupe elektronike komponente, knjige i sl.)
rezervni dijelovi za razliite strojeve i ureaje koje kupac ne moe lako pronai u
trgovinama u svojoj blizini
roba koju je iz bilo kog razloga kupcu nelagodno kupovati u uobiajenim trgovi-
nama.
Robe koje u naelu nisu pogodne za elektroniku trgovinu su ove:

robe koje imaju mali omjer odnosa cijena/teina zbog relativno velikih
transportnih trokova
pokvarljiva roba ili roba koja ima neugodan miris ili zahtijeva poseban transport
roba koja zahtjeva izravan fiziki uvid ili probu prije kupnje (npr.odjea, obua);
tu se ubraja i roba kod koje je vana vjernost boje jer nije mogue jamiti isto-
vjetnost boje prikazane na zaslonu monitora i stvarne boje robe.
Elektroniko bankarstvo (engl. e-banking) je naziv za pruanje bankarskih usluga po-

sredstvom raunala i raunalnih mrea to danas znai uglavnom internetom. U usluge
elektronikog bankarstva ubraja se:
plaanje svih vrsta rauna u zemlji i inozemstvu
plaanje kreditnih obveza
pregled stanja rauna i prometa po raunima
ugovaranje razliitih financijskih usluga (razliite vrste tednje, trajni nalozi za
plaanje, kupovanje udjela u investicijskim fondovima i dr.).
Za uporabu usluge elektronikog bankarstva korisnik obino mora:

imati otvoren raun u banci
sklopiti ugovor o uporabi usluga elektronikog bankarstva, preuzeti informaci-
je, dokumente i ureaje za sigurnu identifikaciju (npr. svoju ifru pin, elektro-
niki token, karticu i dr.)
imati pristup internetu.

Elektronika vlada (e-vlada, engl. e-goverment) je naziv za pruanje javnih usluga po-
1 Osnove
sredstvom raunala i raunalnih mrea to danas znai uglavnom internetom. U usluge
elektronike vlade ubraja se:
povezivanja informacijskih sustava tijela dravne uprave ime se pojednostav-
njuje prikupljanje razliitih potvrda, uvjerenja i ostalih dokumenta
pruanje razliitih usluga graanstvu vezanih za poslovanje s tijelima dravne
uprave
pruanje razliitih usluga poduzetnicima vezanih za poslovanje s tijelima drav-
ne uprave ime se bitno olakava i ubrzava npr. otvaranje nove tvrtke, plaanje
razliitih doprinosa, uvid u propise i dokumente i dr.
pruanje razliitih usluga vezanih za zakonski propisane postupke evidencije
nekretnina
uvid u razliite slubene dokumente
mogunost sklapanja pravno vaeih ugovora na daljinu rabei elektroniki
potpis.
1.4.1.3 E-uenje
Elektroniko uenje (e-uenje, engl. electronic learning, e-learning, elearning) je nain

pouavanja kod kojeg je medij za razmjenu informacija izmeu nastavnika i uenika
ICT tehnologija. Takvo pouavanje ukljuuje prijenos nastavnih sadraja posredstvom
interneta, raunalnih mrea, audio i video zapisa, televizije, optikih diskova itd. Postoje
razliiti oblici e-uenja: pouavanje bez izravnog kontakta nastavnika i uenika, pou-
avanje s povremenim izravnim kontaktom nastavnika i uenika, e-uenje kao potpora
tradicionalnom uenju itd. E-uenje se primjenjuje na kolama, fakultetima u tvrtkama
za odravanje teajeva i drugdje.
Slika 1.43. E-uenje omoguava praenje nastave s bilo kog mjesta koje ima pristup internetu
I-73
PRO-MIL
Pri e-uenju rabe se razliite ICT tehnologije prilagoene namjeni pouavanja, sustavi
za upravljanje pouavanjem (engl. learnig management system, LMS), npr.: blog, wiki,
elektronika pota, brbljaonica (engl. chat), konferencijski sustavi itd. Sve te tehnologije
razvijene su neovisno o e-uenju i zatim prilagoene i primijenjene za pouavanje.
S gledita ustanove koja provodi pouavanje prednosti e-uenja su ove:

smanjeni sveukupni trokovi pouavanja (manje nastavnika, manje prostora,
manji trokovi putovanja vezanih za provoenje nastave, bolja iskoristivost vre-
mena zaposlenika itd.)
skraeno vrijeme potrebno za pouavanje (bre svladavanje predvienog nastav-
nog gradiva) i time djelotvornije pouavanje
suvremenost obrazovnih materijala i postupaka
ujednaen nain pouavanja
u pouavanje je mogue ukljuiti vrhunske eksperte pojedinog podruja
automatizirana provjera znanja i automatizirana provjera zadovoljenja svih uvje-
ta za uspjean zavretak kolovanja.
S gledita uenika prednosti e-uenja su ove:

dostupnost nastavnih materijala i pouavanja na daljinu (nastava se moe pratiti
s bilo kog mjesta)
ritam pouavanja moe se prilagoditi svakom ueniku to smanjuje stres i pove-
ava zadovoljstvo uenika (pouavanje u bilo koje vrijeme i bilo kojim ritmom)
interakcija potie uenike na kreativno usvajanje znanja i na aktivnu ulogu u
pouavanju
povjerenje da se pouava suvremeno stanje podruja pouavanja.
E-uenje ima i nedostataka u odnosu na tradicionalno uenje. S gledita ustanove koja

provodi pouavanje nedostaci e-uenja su ovi:
poetna investicija za uspostavu e-uenja vea je od investicije u tradicionalno
e-uenje (priprema ICT infrastrukture i priprema obrazovnih materija u obliku
prikladnom za e-uenje)
relativno brzo zastarijevanje ICT infrastrukture te potreba za stalnim investira-
njem i obnovom
tehnologija igra kljunu ulogu u pouavanje pa je potrebna stalna tehnoloka
potpora i odravanje
uenici moraju posjedovati znanja potrebna za uporabu ICT tehnologije i moraju
imati odgovarajuu opremu i komunikacijske kanale
neka podruja je teko ili nemogue pouavati samo e-uenjem (npr. podruja u
kojim treba svladati motorne vjetine.
Zbog mogue velike kulturne raznolikosti uenika (zbog meusobno velike zemljopisne
udaljenosti uenika) moe se dogoditi da nain pouavanja nije svima prikladan.
S gledita uenika nedostaci e-uenja su ovi:

tehnoloka ogranienja (nepoznavanje ICT tehnologije nune za e-uenje, nedo-
stupnost potrebne opreme, nedostupnost komunikacijskih kanala

tiskani udbenici i ostali materijali za pouavanje esto su kvalitetniji i uenici-
1 Osnove
ma prikladniji od materijala u obliku primjenjivom za e-uenje
smanjena kulturna i drutvena interaktivnost zbog smanjenog izravnog meu-
sobnog kontakta uenika.
Ne postoji jednoznaan odgovor u kojim e sluajevima prevladati prednosti, a u kojim

nedostaci. To ovisi o predmetu pouavanja, pripremljenosti ustanove koja pouava za
e-uenje, sposobnosti uenika rabiti ICT tehnologiju, dostupnosti ICT tehnologije itd.
1.4.1.4 Rad na daljinu
Veina tvrtki danas rabi raunala za razliite poslovne djelatnosti od projektiranja po-
mou raunala (engl. CAD, computer aided design), proizvodnje (engl. CAM, computer
aided manufacturing) do cjelovitog i objedinjenog poslovanja tvrtke pomou raunala
(engl. CIM, computer integrated manufacturing). Raunala moemo nai u svim dijelovi-
ma tvrtke: od ureda do proizvodnih pogona. Moemo ih nai ak i udaljena od prostora
tvrtke.
Raunala su omoguila da su mnogi poslovi neovisni o fizikom mjestu gdje se obavljaju.

Podaci koji se obrauju na raunalu mogu se jeftino, brzo i jednostavno prenijeti na uda-
ljeno mjesto pa ljudi koji rade na raunalima mogu biti fiziki meusobno udaljeni. To je
omoguilo novu vrstu zaposlenja - rad na daljinu (engl. teleworking) ili rad kod kue. Pri
tome se posao moe djelomino ili u potpunosti obavljati na daljinu.
Zaposlenike koji rade na daljinu moe se podijeliti u dvije skupine: zaposlenici koji rade
za drugog poslodavca i osobe koje vode vlastiti posao.
Rad na daljinu za drugog poslodavca
Nisu svi poslovi pogodni ni mogui za rad na daljinu. Meu poslove koji jesu pogodni
ubrajaju se ovi:
promidba i prodaja na daljinu (potpora klijentima, savjetodavne usluge)
pisanje, lektoriranje, prevoenje, ureivanje publikacija i sl.
odreeni administrativni poslovi.
Nisu ni svi zaposlenici pogodni za rad na daljinu ak i kad je rije o poslovima koji se
mogu obavljati na daljinu. Meu vjetine koje moraju imati zaposlenici posebno su vane
ove:
motivacija
samodostatnost
komunikacijske sposobnosti
poznavanje tehnologije potrebne za rad na daljinu.
Omoguiti zaposlenicima rad na daljinu za poslodavca ima ove prednosti:
I-75
PRO-MIL
poveanu produktivnost i motiviranost zaposlenika (manje izostanaka s posla,
manje vremena provedenog na putu na posao i s posla, bolja koncentracija, bolji
radni okoli, manji stres i sl.)
mogunost biranja zaposlenika iz mnogo vee skupine ljudi koji mogu biti fiziki
vrlo udaljeni od ureda tvrtke ili su zbog drugih razloga u nemogunosti izbivati
due iz kue (roditelji, invalidi i sl.)
mogunost zadravanja kvalitetnog zaposlenika koji vie ne moe iz bilo kojih
razloga dolaziti u ured (roditeljstvo, preseljenje i sl.)
uteda u radnom prostoru, energiji (rasvjeta, grijanje) i ostalim trokovima,
zaposlenici mogu ivjeti i raditi u blizini klijenata.
Rad na daljinu za poslodavca ima i nedostataka:

tekoe u nadzoru i upravljanju zaposlenicima (mogua degradacija vjetina i
kvalitete rada zaposlenika, poetna investicija u uspostavljanje radnog mjesta na
daljinu (oprema, obuka i sl.))
potekoa u obrazovanju i obuci zaposlenika
smanjena sigurnost podataka
poveani telekomunikacijski trokovi
opasnost od prekida telekomunikacijskih veza i time veze s zaposlenikom (nema
povezanosti izmeu zaposlenika i osjeaja pripadnosti timu, neki poslovi ne
mogu se obavljati na daljinu).
S gledita zaposlenika rad na daljinu (tonije rad od kue) ima ove prednosti:
nema putovanja na posao i s posla na koji mnogi zaposlenici gube mnogo vreme-
na i ivaca
radno vrijeme se u mnogo sluajeva rada na daljinu moe prilagoditi potrebama
zaposlenika (posebno vano roditeljima male djece)
nema pretpostavljenog koji je fiziki prisutan i nadzire rad i koji odobrava izlaske
i nain rada.
Glavni nedostatak zaposlenika koji rade na daljinu, posebice onih koji rade od kue, je
izostanak socijalnog kontakta i druenja s ostalim zaposlenicima.
Voenje vlastitog posla od kue
Voenje vlastitog posla od kue ne razlikuje se puno od voenja bilo kojeg drugog posla.
Ovdje se pod voenjem posla od kue razumijeva posao za koji ne treba poseban poslovni
prostor ve se sve poslovne aktivnosti, ukljuujui promidbu, komunikaciju s klijentom,
prodaju, naplatu i sl. obavljaju iz vlastitog doma uz pomo raunala, interneta, telefona,
telefaksa i sl.
Glavni razlozi pokretanja vlastitog posla od kue su ovi:

nema putovanja na posao i s posla
radno vrijeme se u mnogo sluajeva rada na daljinu moe prilagoditi potrebama
zaposlenika (nema pretpostavljenog, financijski dobitak (veina zaposlenika
smatra da vrijedi vie nego je plaena pa vlastiti posao nudi mogunost vee
zarade)).

Pri pokretanju vlastitog posla moe se na prvi pogled uiniti da je to lako, jednostavno i
1 Osnove
jeftino, a da je uspjeh neizostavan. Treba upozoriti na neke tipine zablude pri pokretanju
vlastitog posla od kue.
Ne treba nikakvo iskustvo. To je velika zabluda jer je za svaki uspjean posao, pa
tako i ovaj od kue, odreeno iskustvo u podruju u kom se misli poslovati vano.
Nisu potrebne investicije. Iako nije potrebno investirati u poslovni prostor,
postoje mnoga druga podruja poslovanja koja zahtijevaju ulaganja pa osniva
mora predvidjeti ta sredstva (poetna promidba, plaanje vanjskih usluga, na-
bava opreme i sl.).
Nee biti potrebno prodavati. Temeljna funkcija svakog poslovanja je prodati
robu ili uslugu koja se nudi pa se od tog dijela posla ne moe pobjei. Proizvod ili
usluga nije bitna. Poslovanje moe biti uspjeno samo ako se nudi roba ili usluga
koju kupac eli kupiti, pa je s tog gledita vrlo bitno o kojem je proizvodu ili
usluzi rije.
Mogue je odrediti radno vrijeme prema elji. Radno vrijeme e ovisiti o klijenti-
ma i njihovim potrebama eli li se ostvariti uspjeno poslovanje. Nema pretpo-
stavljenog. To je samo privid jer e neizravno posao nadzirati klijenti to je esto
vei psihiki pritisak nego nadzor jednog pretpostavljenog.
Prijatelji i roaci e kupovati. To e biti istina samo ako se nudi neto to oni
trebaju i ele kupiti. Uspjean posao ne moe se razviti temeljei ga samo na
prijateljima i roacima.
Porodica i prijatelji podravat e posao. Zbog mnogo razloga, meu kojima su
zavist, nerazumijevanje, skepsa i sl. ne treba previe raunati na to.
Zaradit e se brzo i mnogo novaca. Mnogo je vjerojatnije da e osniva izgubiti
mnogo novaca u kratkom roku ne pristupi li poslu krajnje odgovorno, ozbiljno
i oprezno. Iskustvo pokazuje da su potrebni mjeseci prije nego se na vlastitom
poslu pone zaraivati isto ili vie nego na poslu koji je osniva napustio.
1.4.2 Komunikacija
Postoji mnogo naina na koji se rabe prednosti razmjene i obrade informacija u elektro-
nikom obliku, a jedna od najrasprostranjenijih je elektronika pota. U svijetu se na dan
razmijeni vie bilijuna elektronikih poruka pa je to vrlo rasprostranjeni nain pisanog
komuniciranja.
1.4.2.1 Elektronika pota
Elektronika pota (engl. electronic mail, E mail) je oblik dopisivanja putem raunala i
sustava koji ta raunala meusobno povezuju. Zbog velike brzine prijenosa podataka,
praktiki bez obzira na udaljenost, relativno niske cijene i mogunosti izravnog prije-
nosa teksta iz raunala u raunalo, elektronika pota danas je vrlo popularan nain
dopisivanja. Osoba ili organizacija koja se eli dopisivati elektronikom potom treba
imati raunalo i pristup nekom od raunalnih informacijskih sustava, npr. internetu.
Na zahtjev takva korisnika administrator sustava, tj. osoba koja upravlja informacijskim
I-77
PRO-MIL
sustavom i odrava ga, dodijelit e korisniku jedinstvenu elektroniku adresu. Ta adresa
jedini je nain razlikovanja korisnika u mrei i jedini podatak koji je potrebno znati eli
li se nekome poslati elektronika pota. Informacijski sustav osigurava da svaka poruka
naslovljena na odreenu adresu zavri upravo na toj i samo na toj adresi. Uobiajen oblik
internetske adrese jest:
ime.prezime@raunalo.organizacija.zemlja
Ime i prezime je obino stvarno ime i prezime korisnika, ali moe biti i neki drugi, prema
korisnikovoj elji izabrani naziv. Razdjelni je znak @ (ita se et ili master spejs), a zatim
slijedi ime raunala na kojemu korisnik ima elektroniku potu, organizacija koja upravlja
tim raunalom i drava u kojoj se raunalo nalazi. Znaenje pojedinih dijelova elektro-
nike adrese je preporuka i ne obvezuje onoga tko oblikuje adresu. Bitno je samo zadrati
oblik adrese. Tako je, primjerice, elektronika adresa autora ovog poglavlja: darko.grun-
dler@sk.t-com.hr. Lijevo od razdjelnog znaka je ime i prezime, a desno naziv raunala
(sk), ustanove (t-com) i drave (hr - Hrvatska).
Slika 1.44. Elektronika pota je jedan od najrasprostranjenijih naina pisane komunkacije
Korisniko ime moe biti stvarno ime ili se zbog praktinosti rabi krae zamjensko ime.
Npr.: darko.grundler@sk.t-com.hr ili dgrund@sk.t-com.hr.
Poruka se moe poslati jednoj osobi ili vie njih istodobno tako da se navedu adrese svih
primatelja. Adresu primatelja treba upisati u okvir uz koji pie To: Programi za rukova-
nje elektronikom potom obino osim okvira u kojem se upisuje adresa primatelja imaju
i okvir za istodobno slanje kopija poruke oznaen Cc: (engl. carbon copy). U tom okviru
mogu se napisati adrese svih primatelja kojima se eli poslati poruka. U okvir Subject:
treba s nekoliko rijei saeti sadraj poruke kako bi primatelj na prvi pogled mogao za-
kljuiti o emu je u poruci rije.
Uporabom nekog od programa za rukovanje elektronikom potom (npr. Microsoft

Outlook), postupak slanja i prijama pote jednostavan je i svakom dostupan. Program
za rukovanje elektronikom potom potrebno je instalirati na korisnikovo raunalo i
podesiti mu postavke za svakog korisnika posebno (ako se vie korisnika slui istim rau-

nalom). Uz to, treba nauiti rabiti takav program. Mnogim korisnicima to je prekompli-
1 Osnove
cirano pa elektronikom potom rukuju pomou usluge poznate pod nazivom webmail.
Elektronikoj poti pristupa se ovaranjem odgovarajue web stranice i upisivanjem svog
korisnikog imena i lozinke. Nisu potrebna nikakva podeavanja niti instalacija posebnog
programa (osim web preglednika kojeg veina korisnika ima instaliranog). Veina kori-
snika interneta zna otvoriti web stranicu, a rukovanje webmail uslugom je jednostavno
pa je to popularan nain rukovanja elektronikom potom.
Mnogi pruatelji usluge elektronike pote korisnicima daju mogunost otvaranja be-
splatne elektronike adrese. Besplatna elektronika adresa moe se otvoriti na web stra-
nicama tvrtke koja nudi takvu uslugu. Takva adresa moe se otvoriti na web stranicama,
npr.: www.t-com.hr, www.yahoo.com, www.hotmail.com i dr.. Postupak otvaranja be-
splatne elektronike adrese slian je kod svakog od spomenutih pruatelja usluge tog tipa.
Za poetak potrebno je otvoriti web stranicu koja nudi mogunost besplatne elektronike
adrese. Nakon otvaranja stranice kliknuti na vezu registracija. Nakon toga otvara se pro-
zor u kojem se nalaze objanjenja kako postati korisnikom te koje se sve vrste korisnikog
odnosa mogu zasnovati. Takve tvrtke redovito nude i webmail uslugu.
1.4.2.2 Istovremene poruke (engl. instant messaging)
Istovremene poruke (engl. instant messaging, IM) je nain komunikacije izmeu dvoje
ili vie ljudi posredstvom ICT tehnologije (najee posredstvom interneta). Rije je o
razmjeni pisanih poruka u stvarnom vremenu (sinhrona komunikacija). U stvarnom
vremenu znai da sudionici komunikacije moraju istodobno biti za raunalom ele li raz-
mjenjivati informacije. To je razliito od npr. elektronike pote (asinhrona komunikacija)
kod koje poiljatelj moe poslati poruku bilo kada, a primatelj e je primiti kad se ukljui
u ICT sustav. Kod istovremenih poruka primatelj mora poruku primiti praktino isto-
dobno kad je poiljatelj alje inae e poruka biti nepovratno izgubljena. Komunikacija se
odvija tako da poiljatelj tipka poruku koju primatelj istodobno ita na svom zaslonu i na
nju odgovara.
Postoje inaice usluga istovremene poruke kod kojih se moe prenositi i glas i slika, no to
je zbog ogranienih kapaciteta prijenosnih kanala manje popularno od pisanih poruka.
Popularnije usluge istovremenih poruka su: Windows Live Messenger, Skype, AOL
Instant Messenger i dr.
1.4.2.3 Zvuna komunikacija preko interneta (VoIP)
Internetom se razmjenjuju digitalni podaci. Kako se zvuk moe digitalizirati i prenositi

internetom, mogua je razmjena glasovnih poruka posredstvom interneta. Za ugodnu i
praktino primjenjivu glasovnu komunikaciju bitna je brzina prijenosa podatka kako bi se
moglo komunicirati bez zastoja i prekida.
I-79
PRO-MIL
Ako je rije o glasovnoj komunikaciji posredstvom interneta, tada je skup tehnologija
poznat pod nazivom Voice over Internet Protocol (VoIP). Rabi se jo i naziv internetska
telefonija (engl. internet telephony). To je tehnologija koja omoguava razgovor koji je
vrlo slian telefonskom razgovoru posredstvom interneta. Glavna prednost je velika ute-
da u naknadama koje je potrebno plaati telekomunkacijskoj tvrtki, posebice ako je rije o
meunarodnim razgovorima. Ako oba sudionika komunkacije rabe VoIP tehnologiju, ne
treba plaati nikakvu dodatnu naknadu, osim one koju korisnik plaa za uporabu inter-
neta. VoIP tehnologija je povezana i s klasinom telefonskom mreom pri emu naknada
za uspostavu takve veze ovisi o telekomunikacijskog tvrtki koja nudi uslugu. Trenutno
najpoznatija VoIP usluga je Skype.
Slika 1.45. VoIP omoguava glasovnu komunikaciju posredstvom interneta
Korisnik koji posjeduje raunalo i ima pristup internetu za uporabu VoIP tehnologije
treba instalirati prikladni program (obino besplatan) i nabaviti mikrofon i slualice. Kod
prijenosnih raunala koja obino imaju ugraen mikrofon i slualice dovoljno je instalira-
ti VoIP program. Kvaliteta razgovora bitno ovisi o brzini i kvaliteti internetske veze, pa je
za spore veze takva komunikacija neprikladna ili nemogua.
1.4.2.4 Stvarno jednostavne vijesti (RSS)
Pod nazivom RSS (engl. really simple syndication) podrazumijeva se skup formata zapisa
podataka namijenjenih objavi informacija koje se esto mijenjaju, npr. vijesti, burzov-
nih podataka i sl. Ti podaci mogu biti tekst, audio ili video zapis. RSS dokument koji je
poznat pod nazivom engl. feed sadri informaciju koja se eli objaviti i opisne podatke o
informaciji (autor, datum i sl.). S gledita onog tko objavljuje vijest prednost RSS zapisa je

mogunost automatske objave informacija, a s gledita korisnika informacije mogunost
1 Osnove
ukljuivanja RSS zapisa s vie izvora na jednom mjestu (npr. istoj web stranici) i automat-
ski prikaz RSS dokumenata pri svakoj izmjeni. Informacije sadrane u RSS dokumentu
mogu se prikazati uporabom odgovarajueg programa poznatog pod nazivom RSS ita
(engl. RSS reader). Normirani format RSS zapisa omoguuje prikaz zapisa unutar mnogih
programa. Korisnik se pretplauje na vijesti unoenjem URL adrese u odgovarajui
program ili klikom na RSS ikonu na web stranici u web pregledniku. Nakon pretplate
program e u zadanim vremenskim intervalima provjeravati RSS zapis i prikazati ga
korisniku.
1.4.2.5 Web dnevnik (blog)
Blog je skraenica od engleske rijei weblog, to u doslovnom prijevodu znai mreni

dnevnik. Blog je web stranica koju pie pojedinac i na njoj uglavnom kronolokim redom
biljei svoja razmiljanja i stavove. Na internetu ima na milijune blogova i njihovi vla-
snici su ljudi razliitih zanimanja i interesa. Osim to slue za zabavu, blogovi povezuju
pojedince s zajednikim interesima. Svaki korisnik interneta moe otvoriti svoj blog i
na njemu stvarati sadraje kakve god eli i na nain koji eli. Mnogi blogovi su osobnog
karaktera na kojem njihovi vlasnici piu o dogaajima iz vlastitog ivota. Sastoje se od
komentara i veza na druge web stranice.
1.4.2.6 Digitalne audio i video datoteke
Posredstvom interneta mogue je prenositi digitalizirane audio i video zapise. Jedan od

naina prijenosa je da korisnik prenese na svoje raunalo (engl. download) takav zapis
te ga zatim reproducira na svom raunalu. Pri tom korisnik mora sam pronai audio
ili video zapis i provjeravati postoje li novi zapisi. Uporabom tehnologije poznate pod
nazivom Web syndication moe se automatizirati postupak prijenosa i osvjeavanja audio
i video zapisa. Takvi audio i video zapisi nazivaju se engl. podcast. Odgovarajui pro-
gram moe automatski pronai zapise u podcast formatu, provjeriti jesu li izmijenjeni od
zadnjeg pregleda i pohraniti ih na raunalu korisnika. Korisnik se pretplauje na zapise
koji ga zanimaju, a program e obaviti sve ostalo potrebno da bi korisnik uo ili vidio za-
pis i da bi uvijek bio obavijeten o novim zapisima i promjenama. Postupak automatskog
prijenosa podcast datoteka naziva se engl. podcasting, a osoba koja stvara takve datoteke
engl. podcaster.
1.4.3 Virtualne zajednice
Virtualne drutvene zajednice (engl. virtual social network) su skupovi ljudi meusobno
povezani raunalima i ICT tehnologijom. lanovi pojedine zajednice su ljudi koje veu
zajedniki interesi ili zajednika djelatnost. Za razliku od uobiajenih zajednica, lanovi
virtualnih zajednica malokad se ili nikad ne sreu izravno. Za razliku od uobiajenih
I-81
PRO-MIL
zajednica, virtualne zajednice omoguuju povezivanje ljudi bez obzira na mjesto boravka.
Sva komunikacija lanova virtualnih zajednica odvija se posredstvom raunala i raunal-
nih mrea (najee interneta). Najee se takvim zajednicama pristupa web pregledni-
kom i posredstvom web stranica. Uz to, lanovi takvih zajednica rabe i ostale mogunosti
komunikacije: elektroniku potu, forume, istovremene poruke itd.
1.4.3.1 Online zajednice
Virtualne zajednica nazivaju se jo i online zajednice. Neke od zajednica otvorene su

svima, dok je kod drugih potrebno stei uvjete za pristup. Ograniavanjem pristupa
osigurava se da lanovi virtualne zajednice dijele sline interese. Primjerice, virtualna
zajednica moe biti skup ljudi koji su zajedno pohaali kolu, lanovi su iste porodice,
lanovi istog sportskog kluba i sl. Za stvaranje virtualne zajednice dovoljna je web stra-
nica i elektronika pota. Najee se, meutim, nudi mnogo vie razliitih usluga koje
olakavaju djelovanje virtualne zajednice: prijava lanova zajednice, formiranje grupa ko-
risnika, slanje skupnih poruka lanovima zajednice, jednostavno publiciranje fotografija,
istovremene poruke, forum, brbljaonica i dr. web stranice koje slue stvaranju i odrava-
nju virtualnih zajednica ope namjene poznate su pod nazivom drutvena web mjesta.
Na takvim web stranicama mogue je jednostavno stvoriti virtualnu zajednicu bilo koje
namjene i u nju ukljuiti po volji mnogo ljudi. Najpopularnije takva drutvena web mjesta
su MySpace i Facebook.
Slika 1.46. Logotipovi popularnih online zajednica
Internetski forum je usluga interneta koja omoguuje razmjenu miljenja meu sudio-
nicima uporabom web preglednika. Sve poruke koje korisnik napie i poalje na forum
vidljive su svim ostalim sudionicima foruma. To nalikuje na oglasnu plou (engl. massage
board) na kojoj sudionici ostavljaju poruke. U naelu poruke na forumu mogu ostavljati i
itati sudionici interneta bez ogranienja. Sudionici su najee anonimni jer se pri slanju
poruke na forum ne mora navesti pravi identitet. Zbog lakeg snalaenja forum je obino
podijeljen u nekoliko skupina prema temema razgovora. Jednostavnost uporabe i mogu-
nost rasprave o razliitim temema jedan je od glavnih razloga popularnosti foruma.
Jedna od popularnih usluga razmjene informacija na internetu je usluga poznata pod

nazivom brbljaonica (engl. chat). Rije je o usluzi koja omoguuje razgovor sudionika
koji su ukljueni u internet u stvarnom vremenu. U stvarnom vremenu znai da primatelj
mora poruku proitati praktino istodobno kad je poslana. Ako je ne proita neposredno

nakon to je poslana, poruka se brie i primatelj (ili primatelji) vie je ne mogu vidjeti. To
1 Osnove
pak znai da sudionici razgovora u brbljaonici moraju istodobno biti za raunalom. To je
bitno razliito od, primjerice, elektronike pote kod koje se poruka uva due vremena i
primatelj je moe proitati mnogo kasnije nego je poslana.
Razgovara se tako da sudionici piu svoje poruke pomou tipkovnice i itaju ih na zaslonu
monitora. Onog trena kad sudionik u razgovoru napie poruku, ona je vidljiva u prozoru
koji vide svi sudionici razgovora. Ta je poruka tako dugo na zaslonu dok je ne izguraju
nove poruke drugih sudionika. Kako obino ima mnogo sudionika razgovora, poruke su
kratko vrijeme na zaslonu (obino manje od minute) i onda nepovratno nestaju. Zbog
toga svi sudionici u razgovoru moraju biti istodobno za raunalom.
U brbljaonicu se moe ukljuiti otvaranjem odgovarajue web stranice. To je jedna

od glavnih razlika izmeu brljaonice i istovremenih poruka (engl. instat messaging).
Najee za uporabu istovremenih poruka potrebno je instalirati odgovarajui pregled-
nik, dok je za brljaonicu dovoljan web preglednik. Istovremene poruke obino se rabe za
razgovor izmeu sudionika koji se poznaju, dok se brbljaonica najee rabi za razbibrigu
i razgovor izmeu nepoznatih osoba. Brbljaonica ima mnogo i korisnik ih moe birati
prema svom ukusu.
Mrene raunalne igre (engl. network games, multiplayer game) su raunalne igre u
kojim sudjeluje vie osoba koje se nalaze na raznim mjestima, a meusobno su povezani
raunalnim mreama (najee internetom). Igrai mogu sudjelovati neovisno i igrati
jedan protiv drugoga, igrati u skupinama jedni protiv drugih ili igrati protiv programa. U
popularnim igrama esto istodobno sudjeluje mnogo igraa.
1.4.3.2 Objava i dijeljenje sadraja na mrei
lanovi virtualnih zajednica ele meusobno komunicirati. esto su to ljudi koji ne-
maju dovoljno znanja da bi znali jednostavno publicirati svoja djela ili komunicirati bez
tekoa. Zato se nastoji sve postupke vezane za mogue aktivnosti lanova virtualnih
zajednica to vie pojednostavniti i uiniti lakim za uporabu. Veina usluga omoguuje
korisniku da se nakon prijave vrlo jednostavno ukljui u rad zajednice uporabom samo
web preglednika i slijedei jednostavne upute. Primjerice forum i blog i nevjeti korisni-
ci mogu nauiti rabiti u vrlo kratkom vremenu i uz minimalni trud. Razliite usluge za
dijeljenje i publiciranje video sadraja (npr. YouTube) pojednostavnjuju postupak objave
toliko da praktino svatko moe objaviti svoj uradak. Postoje i usluge koje omoguuju da
korisnik drugima dozvoli pristup odreenim datotekama na svojem raunalu te tako s
njima dijeli odreene sadraje.
I-83
PRO-MIL
1.4.3.3 Mjere zatite pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama
Sudjelovanje u virtualnim zajednicama krije i odreene opasnosti koje treba imati na

umu pri sudjelovanju u njihovim radu. Opasnosti se mogu svrstati u dvije glavne skupine.
Zatita privatnosti
Osobni podaci su u naelu tajni i bez dozvole vlasnika ne bi smjeli biti dostupni javnosti.
Pri sudjelovanju u virtualnim zajednicama moe se dogoditi da se zlorabi naivnost ili ne-
oprez korisnika. Primjerice, pri prijavi u virtualnu zajednicu od korisnika se trae osobni
podaci, npr. datum roenja, tjelesne znaajke, adresa stanovanja i sl. Moe se dogoditi da
davatelj usluge zlorabi te podatke za namjenu s kojom se korisnik ne slae. Najee se
ti podaci prodaju tvrtkama zainteresiranima za promidbu ili prodaju odreenih proi-
zvoda. Druga je mogunost da davatelj usluge te podatke javno objavi to korisnik moda
ne eli. Zbog toga bi korisnik prije unoenja osobnih podataka morao provjeriti politiku
davatelja usluge i provjeriti postoji li jamstvo da e te podatke vidjeti samo onaj kome to
korisnik dopusti. Korisnik bi morao imati mogunost zabraniti slanje svojih podatka bez
svoje posebne privole. Iako pri prijavi korisnik moe misliti da je nevano to e davatelj
usluge initi s tim podacima, moe se dogoditi da ga kasnije smeta objava njegovih osob-
nih podataka.
Opasnost od anonimnih osoba
Pri uspostavi odnosa u virtualnoj zajednici najee ne postoji pouzdan nain provjere
identiteta osobe s kojom se korisnik upoznaje. To znai da se osoba moe lano predsta-
viti krijui svoju dob, porijeklo, krivinu odgovornost ili kanjavanje, imovinski status,
obrazovanje itd. Zlonamjerne osobe mogu tako prevarom uspostaviti odnos iz kojeg
mogu izvui materijalnu ili kakvu drugu korist. Poznati su sluajevi prijevara i zlostavlja-
nja koje su bile posljedice lanog predstavljanja u virtualnim zajednicama. Opasnost od
lano predstavljenih osoba prijeti posebno djeci koja nemaju dovoljno iskustva, kritino-
sti i opreza za takve situacije. Takve osobe mogu nagovoriti djecu na izravni osobni kon-
takt s moguim neeljenim i tetnim posljedicama. Zbog toga u virtualnim zajednicama
treba biti osobito oprezan i nepovjerljiv pri upoznavanju i odravanju odnosa s osobama
za koje se ne moe provjeriti stvarni identitet.

1.4.4 Zdravlje
1 Osnove
Danas postoje mnogi poslovi koji od zaposlenika zahtijevaju dnevni viesatni rad za rau-
nalom. Takav rad moe uzrokovati razliite zdravstvene probleme pa korisnik treba biti
upoznat s moguim posljedicama rada za raunalom i mjerama prevencije.
1.4.4.1 Ergonomija
Ergonomija je znanstvena grana koja se bavi prilagodbom ljudskog okolia ljudskim

potrebama. Njen konani cilj je optimirati ljudsku interakciju s okolinom na takav nain
da je ta interakcija djelotvorna i svrsishodna, a za ovjeka to manje tetna i to ugodnija.
Kako se malo moe utjecati na ljudska psihofizika ogranienja, interakcija se moe opti-
mirati uglavnom prilagodbom okolia. Primjerice, pri radu s raunalom to podrazumije-
va takvu grau raunala, prikljunih ureaja, raunalnih programa, namjetaja, osvjet-
ljenja i dr. kako bi ovjek bio to djelotvorniji u onom to radi, kako bi mu taj rad bio to
manje naporan i kako bi to je manje mogue negativno utjecao na njegovo zdravlje.
1.4.4.2 Osvjetljenje
Dugotrajan rad s raunalom s ergonomskog gledita zahtjeva posebnu rasvjetu.

Neprikladna rasvjeta moe prouzroiti zamor oiju i pogoranje vida, pad koncentracije,
glavobolju, probleme s miiima i dr. Pri osvjetljenju radnog mjesta koje podrazumijeva
rad s raunalom, treba obratiti pozornost na sljedee:
osvjetljenje u prostoriji treba biti razmjerno nisko kako bi se osigurao odgovara-
jui kontrast na zaslonu monitora
dodatno treba osvijetliti dokumente kojima se ovjek slui pri radu s raunalom
(dodatna podesiva lokalna rasvjeta na radnom mjestu)
prostoriju treba urediti tako da je to manja i difuzna refleksija pri osvjetljenju
dnevnim svjetlom (boje zidova, povrine namjetaja)
umjetna rasvjeta treba biti takva da se moe podeavati jakost rasvjete (jakost
priblino 700 lx)
izbjei bljetavost koja moe nastati izravno od izvora svjetla, neizravno refleksi-
jom ili zbog prevelike razlike u osvijetljenosti pojedinih dijelova vidnog polja
treba nastojati da su svjetlosni izvori smjeteni tako da nema njihovog odraza na
zaslonu
preporua se uporaba LCD monitora s velikim antireflesknim zaslonom.
Osvjetljenje radnog mjesta koje ukljuuje rad s raunalom je vano i moe znatno utjecati
na rezultate rada i na zdravlje u ugodu osobe koja radi za raunalom. Zbog toga treba na-
stojati osigurati primjerenu rasvjetu radnog mjesta. Postoje tvrtke koje su specijalizirane
za projektiranje i izvedbu rasvjete i koje pri tom uzimaju u obzir mnogo imbenika koji
mogu poboljati stanje s ergonomskog gledita.
I-85
PRO-MIL
Uz sve navedene mjere, treba odmarati oi i to po mogunosti svakih 15 minuta rada. Pri
radu s raunalom oi se poveano umaraju zbog vie razloga. Oi manje trepu pa je za-
mijeena njihova poveana suhoa to dovodi do poveanog umora, svrbea i upala. Zbog
toga je posebno vano namjestiti pogodnu mikroklimu (temperaturu i vlanost zraka)
radnog prostora. Oi se umaraju i zbog neprekidnog fokusiranja na relativno bliski zaslon
monitora pa povremeno treba gledati u daljinu i pogled skrenuti s zaslona. Oima moe
smetati i loe podeena slika monitora (mutna, prevelik ili premali kontrast, sitna slova i
sl.) ili velika razlika svjetline izmeu zaslona monitora i okolia.
1.4.4.3 Poloaj tijela pri radu s raunalom
Jedna od prvih i najvanijih mjera spreavanja negativnih zdravstvenih posljedica dugo-

trajnog rada za raunalom jest ureenje radnog mjesta i radnog okolia sukladno ergo-
nomskim naelima. Te se mjere mogu podijeliti u skupine s obzirom na vrstu zdravstve-
nih problema koje mogu izazvati.
Monitor treba smjestiti tako da je pri normalnom radu glava u uspravnom poloaju. To
znai da pri uspravnom poloaju glave monitor treba biti smjeten tako da je pogled uprt
u gornji rub zaslona. Ako je monitor smjeten prenisko ili previsoko, nakon dueg rada
korisnik moe osjetiti bolove u vratu.
Slika 1.47. Raunalno radno mjesto treba prikladno urediti

Korisnik treba nastojati sjediti uspravno, stopalima na podlozi, koljenima koja su ne-
1 Osnove
to nie od bokova, s radnom plohom koja je malo nia od laktova. Stolac na kome se
sjedi trebao bi biti na kotaiima s naslonom za lea i mogunou podeavanja visine i
naslona. Nepridravanje ovih smjernica najee uzrokuje bolove u leima koji mogu biti
vrlo neugodni i dugotrajni. Treba, meutim, skrenuti pozornost da nisu svi ljudi jednako
osjetljivi na bolove u leima pa nee jednako osjetiti posljedice nepravilnog poloaja pri
radu s raunalom. Svakako treba s vremena na vrijeme mijenjati poloaj i razgibavati se.
Posebno optereenje pri radu s raunalom trpe ake i zglobovi ruku. Zbog mnogo pokre-
ta koje ti dijelovi tijela uine za vrijeme rada s raunalom potrebno je posvetiti posebnu
pozornost mjerama zatite. Ruke trebaju pri radu biti u takvom poloaju da su podlakti-
ca, aka i prsti na jednom pravcu. Kut u laktu mora biti pravi kut ili neto vei. Ramena
trebaju biti oputena, a stolica treba imati oslonce za ruke. Tipkovnica treba biti na tvrdoj
podlozi s osloncem (podmetaem) za ruke. Svakako s vremena na vrijeme razgibavati
zglobove i prste. Nepridravanje ovih naela moe za posljedicu imati ozbiljne zdravstve-
ne poremeaje koji se ponajprije oituju bolovima u aci i zapeu.
1.4.4.4 Poboljanje radnih uvjeta
S obzirom na injenicu da se pri radu s raunalom sjedi, jedna od najvanijih mjera

prevencije zdravstvenih tegoba jest razgibavanje i promjena poloaja. Zato se uz sve
navedene mjere preporua povremeno mijenjanje poloaja i razgibavanje. U odreenim
vremenskim razmacima treba prekidati rad i vjebati ili se barem proetati ta odmarati
oi (vjebe za odmaranje oiju). Postoje raunalni programi koji e blokirati rad raunala
nakon odreenog neprekidnog rada i uputiti osobu koja radi za raunalom kako vjebati.
Program e omoguiti rad tek nakon to proe odreeno vrijeme predvieno za odmor.
1.4.5 Okolina
Raunala i raunalni ureaji utjeu na svoj okoli na razne naine. Neki su izravni i
trenutni, primjerice, elektromagnetska zraenja koja emitira raunalo i raunalni ureaji
(posebice monitor), utroak elektrine energije, buka (posebno nekih vrsta pisaa) i sl.,
dok su drugi neizravni, npr. istroeni toneri laserskih pisaa, zastarjela raunalna oprema
itd. Korisnik koji je svjestan imbenika koji utjeu na okoli moe razliitim mjerama
smanjiti taj utjecaj te tako pomoi ouvanju okolia. Navest emo ovdje neke od mjera u
tom smislu.
1.4.5.1 Recikliranje potronog materijala
Zbrinjavanje otpadnog materijala ili raunalnih ureaja koji vie nisu za uporabu vana je
mjera zatite okolia. Otpadni papir, istroeni toneri laserskih pisaa i spremita za boju
pisaa s mlazom tinte (patrone) mogu se reciklirati te tako korisno iskoristiti i smanjiti
I-87
PRO-MIL
zagaenje okolia. Zbrinjavanje raunalnih ureaja koji vie nisu za uporabu predajom
sabirnim centrima koji su osposobljeni za njihovo zbrinjavanje uvelike doprinosi zatiti
okolia.
1.4.5.2 Uteda energije
Uporabom prikladne raunalne opreme i namjetanjem obiljeja operacijskog sustava

i programa moe se znaajno smanjiti utroak energije. Veina suvremenih raunala i
monitora ima mogunost tednog naina rada, to znai da se nakon odreenog razdoblja
neaktivnosti moe automatski iskljuiti dio sklopova raunala i monitora i time smanjiti
utroak energije. Isto je mogue i kod razliitih drugih raunalnih ureaja, npr. tvrdog
diska, pisaa, skenera i dr. Vano je da to korisnik zna i da namjesti ureaje tako da se
iskoristi ta ugraena mogunost. Ako korisnik zna da due razdoblje nee rabiti rauna-
lo, treba ga iskljuiti kako se ne bi nepotrebno troila energija.
Uteda energije i materijala moe se postii i prelaskom s papirnog na elektroniko poslo-

vanje. Razmjena i obrada podataka umjesto na papiru moe se provoditi elektroniki pa
se tako moe utedjeti mnogo papira i time znaajno utjecati na okoli (uteda energije,
poteeno je drvee, nema otpadnog papira itd.). Primjer za to je bankovno poslovanje
posredstvom interneta gdje se plaanje rauna moe provesti u potpunosti elektroniki
bez uporabe papira. Drugi je primjer isplata novca posredstvom bankomata kod koga
takoer nema papirne dokumentacije.

1.5. Sigurnost
1 Osnove
Informacijski sustavi esto su kljuni za djelovanje nekog poslovnog ili privatnog sustava
pa je s tog gledita vana i njihova sigurnost. Naruavanje sigurnosti moe biti raznovr-
sno: od kvara raunalne opreme ili pogrenog rukovanja pa do neovlatenog upada u su-
stav. Zbog toga je vano sigurnosti informacijskog sustava pristupiti ozbiljno i temeljito.
Mogunost pristupa informacijskom sustavu posredstvom interneta viestruko poveava
opasnost naruavanja sigurnosti informacijskog sustava.
Slika 1.48. Raunalnoj sigurnosti treba posvetiti veliku pozornost
Upravljanje informacijskom sigurnou (engl. information security management) zadatak

je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava, a ne samo odjela koji se
bavi odravanjem informacijskog sustava. Upravljanje informacijskom sigurnou trajna
je djelatnost, a ne zadatak odreenog vremenskog trajanja. Tri temeljna cilja svakog
upravljanja informacijskom sigurnou su osigurati tajnost, integritet i raspoloivost
podataka.
1.5.1 Identitet i vjerodostojnost
Veina suvremenih raunalnih sustava je viekorisnika to znai da na istom sustavu

moe raditi vie korisnika (esto i istodobno). Svaki korisnik ima odreene ovlasti koje
propisuju to moe raditi na takvom sustavu. Svaki korisnik mora biti siguran da su
njegovi podaci (ako to eli) tajni i dostupni samo njemu. Zbog toga raunalni sustav mora
znati identitet korisnika koji pristupa sustavu. Identifikacija mora biti vjerodostojna, tj.
mora osigurati da se na temelju identifikacije moe bez dvojbe utvrditi identitet kori-
snika. Postoji vie naina kako raunalni sustav moe utvrditi identitet osobe koja mu
pristupa.
I-89
PRO-MIL
Najsigurnija provjera identiteta je biometrijska, tj. mjerenjem neke od znaajki ljudskog
tijela: otiska prstiju, arenice oka i sl. Takav nain provjere identiteta trai dodatne ure-
aje koji su ponekad skupi i dodatne radnje koje korisnik mora napraviti prije nego moe
pristupiti raunalnom sustavu, npr. staviti prst na ureaj za prepoznavanje otiska.
Druga mogunost provjere identiteta koja je trenutno najrasprostranjenija je provjera na

temelju podataka koje zna samo pojedini korisnik. Raunalni sustav zahtjeva od korisni-
ka upis podataka koji su poznati samo tom korisniku i koji ga nedvojbeno identificiraju.
Kod suvremenih raunalnih sustava rije je o dva podatka: korisnikom imenu i lozinki
(opisano u nastavku). Na temelju ta dva podatka raunalo prepoznaje o kojem je korisni-
ku rije i sukladno tome doputa mu pristup i pripisuje ovlatenja. Upis identifikacijskih
podataka jednostavan je i brz, a raunalu nije potrebno dodavati nikakve dodatne urea-
je ni programe pa je zbog toga to najrasprostranjeniji nain identifikacije.
1.5.1.1 Korisniko ime i lozinka
Pri uporabi viekorisnikog informacijskog sustava zahtijeva se od korisnika prijava (engl.

logon). To je postupak kojim se korisnik predstavlja sustavu. Predstavlja se tako da na po-
etku upie korisniko ime (engl. user name) i lozinku (zaporku, engl. password). Sustav
mu na temelju unaprijed pridijeljenog doputenja doputa (ili ne doputa) rad na rauna-
lu. Ako je korisniku doputen rad, tada sustav na temelju unaprijed odreenih parameta-
ra ograniava rad korisnika na doputene radnje.
Korisniko ime (engl. username, user name)
Korisniko ime i lozinku korisniku dodjeljuje davatelj informatikih usluga koji odreuje i
to e sve korisnik moi raditi u okviru informacijskog sustava. Korisniko ime obino je
jedna rije duljine pet do osam znakova koja je javna i korisnik je slobodno moe objaviti.
Korisniko ime je ime pod kojim je korisnik poznat i vidljiv unutar informacijskog susta-
va. Korisniko ime korisnik ne moe sam promijeniti, ve (ako eli) to mora zahtijevati od
davatelja informatikih usluga.
Lozinka (zaporka, engl. password)
Lozinka je jedna rije, a za razliku od

korisnikog imena strogo je povjerljiva i
korisnik je ne bi trebao nikom priopiti
(ak niti davatelju informatikih uslu-
ga). Lozinkom korisnik dokazuje da je to
upravo on i sve to se dogaa na raunalu
bit e pripisano korisniku koji je naveo tu
lozinku. Zbog toga lozinku treba tajiti jer
njezina zloporaba moe prouzroiti kori-
sniku velike neugodnosti.
Slika 1.49. Korisniko ime i lozinka identificiraju korisnika

1.5.1.2 Tajnost
1 Osnove
Lozinka osigurava korisniku ulaz u informacijski sustav pa je zato i potencijalna opa-
snost za sigurnost podataka. ak i kad korisnik smatra da sigurnost njegovih podataka
nije vana, mora imati na umu da se zlorabom njegove lozinke ponekad moe ugroziti
sigurnost podataka ostalih korisnika. Zato se pri odreivanju i promjeni lozinke korisnik
mora drati sigurnosne politike. Tako primjerice treba potovati preporuku o minimal-
noj duini lozinke (npr. ne kraa od est znakova), ne rabiti uobiajene rijei, rabiti mala i
velika slova i brojeve, ne rabiti pojmove vezane za osobu korisnika (npr. ime bliske osobe,
ljubimca, datum roenja i sl.), u odreenim vremenskim intervalima mijenjati lozinku,
uvati tajnost lozinke i sl. Informacijski sustav pak zbog razloga sigurnosti moe biti ure-
en tako da nakon tri uzastopno neispravno upisane lozinke sprijei daljnji rad korisnika.
Mogu se uvesti i razliite druge mjere koje smanjuju opasnost da druge osobe dou u
posjed lozinke korisnika.
1.5.2 Sigurnost podataka
Sigurnost podataka je pojam koji oznaava takvo stanje i rukovanje podacima kod kojeg
su podaci zatieni od iskrivljavanja, a pristup podacima nadziran i ogranien na ovla-
tene korisnike. Pod iskrivljenjem podataka razumijeva se neeljena promjena podataka
koja dovodi do pogrenog djelovanja sustava. Jedno od temeljnih naela zatite sigurnosti
podataka jest naelo vlasnitava pohranjenih podataka koje jasno odreuje ija je odgo-
vornost osigurati zatitu sigurnosti podataka i tko odreuje mogunost pristupa podaci-
ma (npr. norma ISO/IEC 17799).
Informacijski sustavi, koji se sastoje od raunala, programa, komunikacijskih ureaja

koji ih povezuju i ostale raunalne opreme, ne mogu se smatrati apsolutno pouzdanim i
sigurnim. Tako se niti podaci pohranjeni u informacijskom sustavu ne mogu smatrati ap-
solutno sigurnima. Zbog kvara, prirodnih katastrofa, pogreaka u programima i sl. moe
doi do gubitaka ili iskrivljavanja podataka. Ljudi koji rukuju informacijskim sustavima
nisu apsolutno pouzdani u smislu sigurnosti podataka pa tako mogu nesvjesno ili zlona-
mjerno promijeniti ili zlorabiti podatke.
1.5.2.1 Priuvne kopije podataka
Jedna od vanih mjera osiguranja sigurnosti podataka jest izrada sigurnosnih kopija
programa i podataka. Pod priuvnom, sigurnosnom ili rezervnom kopijom (engl. backup)
razumijeva se istovjetna kopija pohranjena fiziki na drugom mjestu od izvornika. Medij
za pohranu podataka moe biti magnetski (diskovi i vrpce) ili optiki (optiki disko-
vi). Vano je pri tome da se sigurnosna kopija nalazi fiziki odvojena i po mogunosti
udaljena od izvornika, tako da u sluaju katastrofe (poar, potres, provala i sl.) na lokaciji
I-91
PRO-MIL
izvornika ne strada sigurnosna kopija. Za izradu sigurnosnih kopija zaduen je i davatelj
informacijskih usluga i korisnik, sukladno sigurnosnoj politici.
1.5.2.2 Vatrozid (engl. firewall)
Vatrozid (engl. firewall) je sustav koji nadzire promet prema i od raunala ili raunalne
mree proputajui samo podatke koji ne mogu tetiti korisniku. Vatrozid moe ogranii-
ti i podatke koji se iz raunalne mree alju u okolinu.
Vatrozid za zatitu jednog raunala naziva se jo i osobni vatrozid (engl. personal fi-
rewall). To je program koji nadzire i filtrira promet jednog raunala osiguravajui tako da
na raunalo ne dou neeljeni podaci.
Vatrozid za zatitu vie raunala, primjerice raunalne mree, sastoji se od posebnog

raunala i programa namijenjenog samo tom poslu. Sav promet prema i od raunalne
mree odvija se preko vatrozida pa su tako sva raunala unutar mree zatiena.
1.5.2.3 Sprjeavanje krae podataka
Upravljanje informacijskom sigurnou (engl. information security management) zadatak

je cjelokupne tvrtke odnosno korisnika informacijskog sustava, a ne samo odjela koji se
bavi odravanjem informacijskog sustava. Upravljanje informacijskom sigurnou trajna
je djelatnost, a ne zadatak odreenog vremenskog trajanja. Tri temeljna cilja svakog
upravljanja informacijskom sigurnou su osigurati tajnost, integritet i raspoloivost
podataka.
Pod tajnou razumijeva se osiguravanje zatite uvida i dostupnosti povjerljivih poda-

taka neovlatenim osobama. Integritet podataka razumijeva osiguranje konzistentnost
podatka i spreavanje promjena mimo ovlatenih procedura. Raspoloivost razumijeva
osigurati dostupnost podataka ovlatenim osobama. Za ostvarenje navedenih ciljeva
treba ustanoviti i provoditi brojne postupke zatite sigurnosti podataka.
Sigurnosna politika
Zbog svih navedenih razloga vlasnik informacijskog sustava mora osigurati provoenje
sigurnosne politike informacijskog sustava. Temeljna zadaa sigurnosne politike je odre-
diti prihvatljive i neprihvatljive naine ponaanja pri rukovanju informacijskim sustavom,
odrediti zadatke odgovornosti i sankcije za sluaj nepridravanja sigurnosne politike.
Sigurnosna politika mora biti u pisanom obliku, jasno i jednostavno napisana i usklaena
sa zakonima i propisima. Uprava vlasnika informacijskog sustava mora osigurati donoe-
nje sigurnosne politike, svojim djelovanjem i odlukama jasno podravati njeno provoe-
nje te podrobno upoznavati djelatnike koji rukuju informacijskim sustavom i korisnike sa
sigurnosnom politikom.

Pri donoenju sigurnosne politike uputno je rabiti postojee norme, posebice norme
1 Osnove
ISO/IEC 17799 i BS7799-2:2002. Moe pomoi i prijedlog norme koji je objavljen u SAD
pod nazivom Draft: Internet Security Policy, A Technical Guide te dokument RFC1855
- Netiquete Guidelines.
Posebno koristan moe biti dokument Sigurnosna politika informacijskih sustava za la-
nice CARNeta (prijedlog), Hrvatska akademska i istraivaka mrea - CARNet prosinac,
2003. Objavljen je na internetu na adresi http://sistemac.carnet.hr/. Ovaj odjeljak knjige
temeljen je na tom dokumentu.
Organizacija upravljanja sigurnou
Za osiguranje sigurnosti podataka mora postojati jasno definirana organizacija i propi-

sana pravila za sve koji mogu utjecati na sigurnost. U tom smislu treba odrediti tijela i
osobe i propisati njihova prava, obveze i sankcije za krenje propisa.
Skupine osoba koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom
Osobe koje dolaze u dodir s informacijskim sustavom mogu se podijeliti u dvije skupine s
jasno razgranienim pravima i obvezama.
Prva od tih skupina su korisnici koji se mogu sluiti informacijskim sustavom, mogu
pregledavati, mijenjati i brisati podatke, ali nisu odgovorni za instalaciju i odravanje
programa na sustavu niti za njegov ispravan rad. Da bi im vlasnik informacijskog sustava
omoguio koritenje informacijskog sustava, korisnici moraju potovati odreena pravila
meu koja se ubrajaju: uporaba informacijskog sustava sukladno sigurnosnoj politici i
sukladno zakonima i pravilima prihvatljive uporabe, uporaba lozinka sainjenih prema
savjetima iz sigurnosne politike, mijenjanje lozinka sukladno preporukama sigurnosne
politike, prijavljivanje uoenih sigurnosnih propusta, briga o sigurnosnim kopijama po-
dataka kojima rukuju i sl.
Druga skupina su davatelji informatikih usluga koji se brinu o uspostavi sustava,

ispravnom radu sklopovlja nunog za rad sustava (raunala i raunalni ureaji, mree i
sl.). Osobe iz ove skupine redovito su zaposlenici vlasnika informacijskog sustava. Unutar
ove skupine mogu biti osnovane i razliite podskupine, npr. skupina zaduena za sigur-
nost ija je posebna zadaa briga za sigurnost informacijskog sustava, skupina zaduena
za administriranje raunala koja se brine o instalaciji i odravanju raunala, skupine za
upravljanje mreom, skupine za instalaciju programa i sl.
Posebnu skupinu mogu sainjavati osobe zaduene za provjeru (audit) sigurnosnog su-
stava. Najee te osobe pripadaju organizaciji koja je neovisna o davatelju informacijskih
usluga kako ne bi bila pod njenim utjecajem.
Fizika sigurnost informacijskog sustava
Jedna od prvih i djelotvornih zatita sigurnosti informacijskog sustava jest fiziko ogra-
nienje pristupa opremi neovlatenim osobama. U sigurnosnoj politici moraju biti jasno
I-93
PRO-MIL
oznaeni i osigurani prostori u kojima su smjeteni dijelovi informacijskog sustava i pro-
pisano tko i pod kojim uvjetima moe ui u te prostore. Mora biti jasno propisano kako
su prostori fiziki osigurani (kljuevi, video-nadzor, zatitari i sl.), tko moe i pod kojim
uvjetima ovlastiti osobe da mogu ulaziti u odreene prostore i sl. Takoer mora biti pro-
pisano tko i pod kojim uvjeti preuzima i brine za opremu, tko i pod kojim uvjetima moe
servisirati opremu i sl.
Ovdje treba spomenuti injenicu da je fizika sigurnost raunalne opreme vana za ko-
risnika ak i ako ne rabi informacijski sustav. Naime korisnik redovito na svom stolnom,
prijenosnom ili runom raunalu, pa ak i na mobilnom telefonu, ima povjerljive podatke
koji mu mogu nanijeti tetu ili neugodnost dou li u tue ruke. Zbog toga kraa takvih
ureaja ili pristup drugih osoba moe biti vrlo opasno s gledita sigurnosti podataka.
Korisnik u tom smislu mora fiziki osigurati pristup svojim ureajima i na odgovaraju-
i nain ih osigurati od krae i neovlatenog pristupa. Uz to, korisnik treba podatke na
tim ureajima zatiti lozinkama i drugim postupcima kako bi oteao pristup podacima
neovlatenim osobama. Lozinku i ostalo to omoguuje pristup podacima treba uvati
odvojeno od ureaja kako se kraom ureaja ili neovlatenim pristupom uljez ne bi isto-
dobno domogao i sredstva za pristup podacima. Osim opasnosti od zlorabe podataka, pri
otuenju opreme korisnik moe ostati i bez podataka koje nema pohranjene nigdje drug-
dje. Zbog toga se svakako preporua izrada sigurnosnih kopija podataka koji se nalaze na
raunalnim ureajima korisnika (vidi odjeljak Priuvne kopije podataka).
Nadzor informacijskog sustava
Pod nadzorom informacijskog sustava razumijeva se mogunost uvida u ustrojstvo

informacijskog sustava, programe i podatke informacijskog sustava, naina uporabe
informacijskog sustava i sl. Kako se pri nadzoru zadire u privatnost podataka korisnika,
sigurnosnom politikom mora se propisati pod kojim uvjetima i koje osobe mogu obavljati
nadzor. Uobiajeni razlozi nadzora su osiguranje povjerljivosti i dostupnosti podataka,
provoenje istrage u sluaju zlorabe informacijskog sustava, provjere provoenja sigurno-
sne politike i sl. Osobe ovlatene za nadzor moraju posebno potovati privatnost podata-
ka korisnika.
Sigurnosne mjere pri radu s elektronikom potom (engl. e-mail)
Mnogi informacijski sustavi omoguuju razmjenu poruka poznatu pod nazivom elektro-
nika pota. Kako je i ta usluga mogui put napada na sigurnost informacijskog sustava,
treba uvesti sigurnosne mjere koje se odnose na njenu uporabu. Dodjela i ukidanje adrese
elektronike pote korisnika mora biti u skladu sigurnosne politike. Korisnike treba
upoznati s njihovim pravima i obvezama sukladno sigurnosnoj politici pri preuzimanju
adrese elektronike pote.
Posebno treba upozoriti na potencijalno opasna obiljeja elektronike pote.

Sadraj poruka elektronike pote relativno je lako presresti na putu do odredi-
ta, proitati sadraj, izmijeniti sadraj ili adresu poiljatelja i sl. Zato se prepo-
rua uporaba nekog od naina ifriranja (skrivanja) sadraja poruke.

Pri sastavljanju i posebno pri slanju poruke nepravilnom uporabom programa za
1 Osnove
elektroniku potu ili zabunom, korisnik moe povjerljive podatke poslati krivoj
osobi ili vie njih.
Iz adrese poiljatelja mogu se ponekad saznati podaci o tvrtki u kojoj poiljatelj
radi, drava ili grad u kojem ivi i sl.
Sadraj poruke moe se vrlo jednostavno i brzo proslijediti drugoj osobi ili javno
objaviti na internetu pa poiljatelj to treba imati na umu. To prosljeivanje moe
biti zlonamjerno ili sluajno.
Pri primitku poruke korisnik mora provjeriti je li sadraj poruke zatien autor-
skim pravom te s porukom postupati sukladno tome. U naelu svaka napisana
poruka smatra se dokumentom i sukladno tome podlijee Zakonu o autorskom
pravu.
Prilozi primljene poruke mogu sadravati viruse ili druge tetne sadraje, pa pri
njihovom preuzimanju i pohrani na svoje raunalo treba biti oprezan.
Postupanje u sluaju naruavanju sigurnosti podataka
Ako se unato svim mjerama ili zbog propusta dogodi dogaaj koji je naruio sigurnost
podataka, mora biti propisan postupak izvjetavanja, otklanjanja, popravka tete i sl.
U sluaju naruavanja sigurnosti podataka prvi je korak spoznaja o tome. Tko god je
ovlaten upravljati, nadzirati, rukovati ili rabiti informacijski sustav, duan je o uoenom
dogaaju koji naruava ili ugroava sigurnost podataka izvijestiti nadlena tijela ili osobe.
U tom smislu davatelj informatikih usluga mora propisati i o tome obavijestiti svakog
koga se to moe ticati o nainu izvjetavanja o sigurnosnim incidentima. Svaku takvu
prijavu treba dokumentirati i pohraniti.
Nakon prijave nadleno tijelo mora provesti istragu i radnje za otklanjanje opasnosti
sukladno sigurnosnoj politici. Prvi korak takve istrage obino je snimanje stanja sustava
kako bi se na kopiji moglo istraivati zateeno stanje. Nakon provedene istrage provode
se sankcije prema prekriteljima i mjere za otklanjanje tete odnosno propusta. Sve te
radnje trebaju to podrobnije biti opisane u sigurnosnoj politici.
1.5.3 Virusi
Virus je naziv za posebnu vrstu programa koji oteuju ostale programe i podatke na
raunalu ili izaziva kakvo drugo, s gledita korisnika neeljeno, neoekivano i tetno
ponaanje raunala. Iako se pojedine vrste programskih nametljivaca zovu i posebnim
imenima, ovdje emo ih zvati zajednikim imenom virusi. Virusnom je programu jedini
cilj vie ili manje ometati korisnika u radu. To ometanje moe biti relativno bezazle-
no (prikazom poruke na zaslonu ili neoekivana reprodukcija zvunog zapisa) ili vrlo
opasno, primjerice brisanje svih podataka s tvrdog diska raunala. Na internetu najea
posljedica virusa je slanje mnogobrojnih poruka elektronike pote s raunala korisnika,
a da on toga nije svjestan. Vano obiljeje raunalnog virusa jest da se on razmnaa stva-
rajui svoje kopije i smjetajui te kopije na raunalo korisnika ili na raunala u raunal-
noj mrei.
I-95
PRO-MIL
Veina virusa nastala je iz dokolice i s namjerom autora da pokae svoje poznavanje gra-
e raunala. U mnogim zemljama putanje virusa u opticaj zakonom je kanjiv in pa su
poznati i sluajevi zatvorskog kanjavanja osoba kojima je takvo dijelo dokazano.
Virusi su ozbiljna prijetnja i mogu prouzroiti veliku tetu pa korisnik treba poduzeti sve
mjere opreza kako bi se to bolje zatitio.
1.5.3.1 Raunalni virus
Virusi se mogu grubo podijeliti u tri skupine.
U prvu se skupinu ubrajaju virusi koji mijenjaju datoteke i to redovito datoteke izvrnih
programa (.exe i .com). Ti virusi promijene datoteke tako da se pokretanjem izmijenjene
datoteke aktivira i virus koji onda mijenja datoteke drugih izvrnih programa koje pronae.
Primjerice, ako korisnik ije je raunalo nezaraeno pokrene na svom raunalu zaraenu
datoteku izvrnog programa, pokrenut e se i virus i zaraziti datoteke izvrnog programa
na korisnikovom raunalu. Nakon toga mogue je da korisnik, ne znajui da su datoteke
zareene, neku datoteku prenese na drugo raunalo i tako zarazi i to raunalo. Tako se
virus relativno brzo iri s raunala na raunalo. Posebno je opasna vrsta virusa koja mijenja
datoteke operacijskog sustava jer se pri svakom pokretanju raunala pokree i operacijski
sustav, a time i virus.
U drugu skupinu virusa ubraja-

ju se tzv. makro virusi koji mogu
zaraziti datoteke koje nastaju kao
rezultat rada s programima iz paketa
Microsoft Office. Tako, primjerice,
program Word koji je dio tog paketa
stvara datoteke s nastavkom .doc.
Te su datoteke tekstualni dokumen-
ti, ali mogu u sebi i sadravati dio
programa koji se moe izvriti samo
ako se taj dokument otvori progra-
mom Word. Virus moe iskoristiti tu
mogunost i u datoteku .doc dodati
program koji tetno djeluje. Kako
takvi virusi mogu zaraziti samo dato-
teke koje stvaraju programi iz paketa
Microsoft Office njihovo djelovanje
i irenje mnogo je manjeg opsega od
virusa koji mogu zaraziti bilo koju
datoteku izvrnog programa.
Slika 1.50. Virus moe prouzroiti veliku tetu

Trea, trenutno narasprostranjenija, vrsta virusa su virusi koji se ire prilogom elektro-
1 Osnove
nike pote. Virusi se pokreu (aktiviraju, izvravaju) u trenutku kad korisnik pokrene
prilog elektronike pote. Nakon pokretanja virus alje poruke elektronike pote na
sve adrese koje nae u adresaru programa za elektroniku potu korisnika ili na adrese
koje skuplja s interneta. Iako ta radnja ne teti izravno programima i raunalu korisnika,
dovodi korisnika u neugodan poloaj jer primatelji misle da im poruke alje korisnik, a
on to ne zna niti zna koji je sadraj tih poruka. Druga loa posljedica ove vrste virusa jest
optereenje komunikacijskih kanala interneta kojim zbog toga putuje mnogo nepotreb-
nih i neeljenih poruka.
Trojanski konj
Trojanski konj (engl. trojan horse) je program koji prikriveno radi ono to nije navedeno
u njegovom opisu i ega korisnik nije svjestan. Korisnik moe npr. instalirati i pokrenuti
program za crtanje koji je ujedno i trojanski konj i koji bez znanja korisnika omoguuje
izvana (npr. posredstvom interneta) pristup raunalu korisnika. Tako netko neovlaten
moe pregledavati, kopirati ili unitavati sadraje pohranjene na tvrdom disku korisni-
kovog raunala. Programi ove vrste ne razmnoavaju se sami niti se bez znanja korisnika
alju elektronikom potom. irenje im je ogranieno iskljuivo na svjesnu razmjenu
programa izmeu korisnika ili snimanje programa s interneta. Najee je rije o progra-
mima koji se nude besplatno i na prvi pogled izgledaju kao korisni programi.
Crv
Crv (engl. worm) je podvrsta virusa koja moe samostalno djelovati. Nisu im potrebne
nikakve dodatne datoteke koje bi zarazili. Crvi stvaraju svoje kopije i alju ih elektroni-
kom potom na mnogo adresa. Pokretanjem priloga elektronike pote pokree se i crv i
nastavlja svoje irenje.
Lani virusi (engl. hoax)
Obavijest o lanim virusima je poruka koju, najee elektronikom potom, dobiva

korisnik, a u kojoj ga se obavjetava da mora poduzeti odreene radnje kako bi unitio
tobonji virus. Ako korisnik doista napravi to to se od njega trai, najee e sam iza-
zvati tetu na svom raunalu briui datoteke potrebne za normalan rad raunala. Tako
e zapravo korisnik izazvati tetu na potpuno ispravnom i nezaraenom raunalu. Po
primitku takve obavijesti korisnik treba prije poduzimanja bilo kakvih radnji navedenih
u toj poruci provjeriti njenu vjerodostojnost.
Neeljena pota (spam)
Iako se ne ubraja u viruse, neeljena pota (engl. spam, junk mail) ometa korisnika i
optereuje komunikacijske kanale interneta slino virusu. Spam je neeljena, neprimje-
rena poruka elektronike pote najee upuena na mnogo adresa nepoznatih prima-
telja. Glavni cilj takvih poruka jest pokuaj zarade nagovaranjem korisnika na kupnju
nekog proizvoda ili usluge ili na poduzimanje neke radnje od koje e autor spam poruke
imati koristi. To moe biti nazivanje odreenog telefonskog broja. Takav poziv korisnika
I-97
PRO-MIL
e skupo kotati, a dio tog iznosa na neki nain pribaviti e autor spama. Kako je spam
poruka mnogo one optereuju komunikacijske kanale interneta, zauzimaju memoriju
raunala na internetu i smetaju korisnika jer mora troiti vrijeme na izdvajanje korisnih
poruka od spama.
1.5.3.2 irenje virusa
Virusi se s jednoga raunala na drugo ire na dva naina. Najee se ire uz pomo
samog korisnika, npr. kopiranjem programa ili podataka s jednoga raunala na drugo,
odnosno s medija za pohranu (disketa, CD ROM) na raunalo i otvaranjem nepouzdanih
priloga elektronike pote (engl. attachment).
Drugi nain irenja virusa je bez izravnog djelovanja korisnika, primjerice u raunalima koja
su spojena u mreu ili internet. Zbog sigurnosnih propusta u programima mogue je preko
interneta pristupiti raunalu korisnika i na njegovo raunalo instalirati neki od virusa.
1.5.3.3 Mjere zatite od virusa
U temeljne mjere zatite koje bi trebao poduzeti svaki korisnik koji eli zatiti svoje
podatke i programe ubrajaju se strogi nadzor pristupa raunalima, uporaba samo origi-
nalnih programa, provjera svakog medija za pohranu podataka prije uporabe, provjera
ponaanja svakoga novog programa na izdvojenom tzv. karantenskom raunalu i dr.
Dobra mjera zatite je ogranienje pristupa raunalu na pouzdane i ovlatene korisnike.

To se moe osigurati fizikom zatitom (smjetanjem raunala u prostor koji nije svima
dostupan) ili razliitim zatitama lozinkom koje ograniavaju pokretanje programa na
raunalu korisnika. Ako to nije nuno, raunalo ne treba spajati s lokalnom mreom ili
internetom jer je to mogu izvor zaraze raunala virusom. Ako je mogue urediti da je
raunalo spojeno s internetom samo kad je to potrebno tj. kad korisnik alje ili prima
podatke s interneta.
Jedna od najvanijih mjera zatite je provjera izvora podataka. Prije nego pokrene bilo
koji program ili presnimi neku datoteku na svoje raunalo, korisnik treba provjeriti izvor.
Ako nije siguran u izvor, ne treba pokretati program ili snimati datoteku. Posebno se to
odnosi na prilog porukama elektronike pote (engl. attachment). Kako su takve poruke i
prilozi koje stvaraju virusi esto prikrivene bezazlenim tekstom ili pozivom da se pogleda
prilog, a kako je adresa poiljatelja esto adresa nekog s kim korisnik doista komunicira,
treba biti posebno oprezan. Manja teta je takvu poruku obrisati ili provjeriti kod poilja-
telja je li je on poslao, nego je pokrenuti i zaraziti svoje raunalo.
Vana mjera opreza je izrada sigurnosnih kopija (engl. backup) svih vanih programa i
dokumenata. Ako doe do zaraze raunala, korisnik moe obrisati zaraene dokumente i
sa sigurnosnih kopija vratiti na raunalo nezaraene dokumente.

Antivirusni programi
1 Osnove
Jedna od najpopularnijih, ali ipak nedostatnih mjera zatite jest uporaba programa koji
pronalaze i unitavaju viruse (engl. anti virus, virus killer). Takvi programi pretrauju
memoriju raunala te pronalaze i uklanjaju viruse. Oni se pokreu odmah nakon pokre-
tanja operacijskog sustava i cijelo vrijeme rada na raunalu su aktivni pregledavajui po-
datke koji stiu na raunalo, ukljuujui i elektroniku potu. To u velikoj mjeri smanjuje
opasnost od zaraze i titi korisnikovo raunalo od virusa svih vrsta.
U naelu takvi programi mogu pronai samo poznate viruse. Kako se neprestano piu i
u optjecaj putaju novi virusi, potrebno je to ee nabavljati nove inaice programa za
pronalaenje virusa, odnosno nove dodatke (datoteke) takvim programima u kojima su
zapisani podaci na temelju kojih se virus moe pronai (engl. virus signatures).
Takvi programi mogu se obnavljati posredstvom interneta. Tako se pri svakom prikljue-
nju na internet antivirusni program obnovi novim podacima i mogunost zaraze rau-
nala virusom smanji na najmanju moguu mjeru. Treba ipak imati na umu da nijedan
program za zatitu od virusa ne pronalazi sve viruse koji postoje pa unato uporabi
programa postoji mogunost zaraze. Zato je uz uporabu programa za obranu od virusa
potrebno poduzeti i ostale mjere zatite.
Veina antivirusnih programa je komercijalna (McAfee, Norton, Kasperski, NOD32,

Sophos), ali mnogi su ipak besplatni za osobnu uporabu i koritenje u nekomercijalne
svrhe (Avast, AVG, Avira, Comodo).
Postupak u sluaju zaraze raunalnim virusom
Ako se unato svim mjerama raunalo zarazi raunalnim virusom, treba poduzeti niz
mjera za njegovo uklanjanje i oporavak raunala.
Ako je mogue ustanoviti vrstu virusa ili njegovu tonu oznaku, uputno je pogledati stra-
nicu nekog od proizvoaa antivirusnih programa i prouiti kakvo je djelovanje virusa
i kako ga se uklanja. Najjednostavnije je ako je cjelokupan postupak mogue provesti
nekim od programa za uklanjanje virusa jer je takav postupak najbri i za korisnika naj-
jednostavniji. Kod nekih virusa potrebno je neke datoteke obrisati runo. Pri tom se moe
dogoditi da je potrebno obrisati i datoteke s korisnim podacima korisnika ili datoteke
nune za ispravan rad odreenih programa. Nakon brisanja tih datoteka potrebno ih je
ponovo snimiti na raunalo sa sigurnosnih kopija i prema potrebi ponovno instalirati
programe. Nakon to je korisnikovo raunalo oieno od virusa i dovedeno u ispravno
stanje, treba provjeriti i vanjske medije za pohranu podataka: diskete, CD-R, CD-RW i
ostale medije te pokuati ustanoviti s kojeg je izvora virus stigao na raunalo korisnika pa
ograniiti pristup tom izvoru.
Na kraju korisnik treba upozoriti sve koji su od njega na bilo koji nain mogli primiti
virus na potencijalnu mogunost zaraze.
I-99
PRO-MIL
1.6. Zakon
Raunala su danas dio praktino svake ljudske djelatnosti pa je sukladno tome u ure-
enom drutvu potrebno donijeti zakone koji reguliraju odnose vezane za raunalne
sustave. Kao to je, primjerice, pojavom automobila bilo potrebno ozakoniti nain njihove
uporabe, tako je i u svijetu raunala potrebno donijeti zakone koji reguliraju naine
njihove uporabe i sankcioniraju zlouporabu. Zbog injenice da su raunala relativno nove
naprave, zakonska regulativa se neprestano donosi, ureuje i mijenja.
1.6.1. Autorsko pravo
Svi oblici autorskih prava u Republici Hrvatskoj tite se Zakonom o autorskom pravu.
Autorska djela koja se tite Zakonom o autorskom pravu odreena su kao tvorevina s
podruja knjievnosti, znanosti, umjetnosti i drugih podruja stvaralatva, bez obzira
na vrstu, nain i oblik izraavanja, pa u to pripadaju i djela objavljena u elektronikom
obliku i na internetu. Zato nije dozvoljeno bez doputenja autora s interneta snimati i
zatim objavljivati kao svoje tekstualne, slikovne, zvune ili bilo kakve druge materijale.
Za zlorabu autorskih djela u Hrvatskoj u Zakonu o autorskom pravu propisana je i kazna:
Tko pod svojim imenom ili pod imenom drugoga objavi, prikae, izvede ili prenese tue
autorsko djelo, ili dozvoli da se to uini, kaznit e se za krivino djelo zatvorom do pet
godina.
1.6.1.1 Autorsko pravo u podruju raunalnih sustava
Raunalni program jest nematerijalni plod ljudskog uma, usporediv s umjetnikim

djelom. Sukladno tome, na slian se nain tite prava autora, odnosno onoga na koga je
autor prenio prava.
U veini zemalja postoje zakoni koji ureuju prava autora ili vlasnika programa. Pod
prijetnjom kazni zabranjeno je umnaanje i uporaba programa bez odobrenja vlasnika.
Ogranienja i kazne razlikuju se od zemlje do zemlje, ali im je zadaa ista: zatititi prava
autora ili vlasnika programa. Europska unija i Svjetska organizacija za intelektualno vla-
snitvo donijeli su odgovarajue dokumente glede zatite proizvoaa programa.
Za razliku od umjetnikog djela, npr. slike ili skulpture, raunalni je program vrlo jed-
nostavno i jeftino kopirati tako da se kopija ni po emu ne razlikuje od originala. Zato
se osim zakonskim mjerama, proizvoai tite i razliitim sklopovskim ili programskim
dodacima (engl. copy protection).
Kraa, tj. neovlateno kopiranje i prodaja programa relativno je jednostavan i unosan po-
sao. Osobe koje se time bave poznate su kao pirati. Pirat (engl. pirate) jest ime za osobu
koja neovlateno i protuzakonito presnimava, umnaa, dijeli ili prodaje tue programe.
To je amoralan, a esto i zakonski kanjiv in.

Katkad se zabunom rabi naziv haker za osobe koje se bave nedoputenim aktivnostima
1 Osnove
vezanim za raunala. Haker (engl. hacker) u vrijeme nastanka tog naziva bio je naziv za
osobu zaljubljenu u raunala, koja odlino i podrobno poznaje grau raunala i programe
za raunala. U novije doba naziv se rabi za osobe koje pokuavaju neovlateno prodrijeti u
tue raunalne sustave, uglavnom iz dokolice, i dokazivati vlastite sposobnosti. Haker je
poznat i po tome to voli mijenjati djelovanje postojeih komercijalnih programa dokazuju-
i time svoje poznavanje raunala, npr. odstranjenje zatite programa od kopiranja.
1.6.1.2 Licenca
Licenca raunalnog programa svojevrstan je ugovor izmeu proizvoaa i korisnika

programa kojim proizvoa odreuje uvjete pod kojima korisnik moe rabiti program.
Treba znati da korisnik licencom kupuje pravo koritenja programa istodobno samo na
jednom raunalu (ako licenca nije drugaije propisala) i ne kupuje autorsko pravo pa zato
nije ovlaten djelo rabiti na nain koji brani Zakon o autorskim pravima. Korisnik zato ne
smije kopirati, prepravljati i distribuirati program.
1.6.1.3 EULA
Licenca se esto naziva engl. end user license agreement (skraeno EULA). Temeljna
namjena licence jest zatiti autorska prava proizvoaa programa i ograda od tete koju
bi program mogao nanijeti korisniku. Uz to, mogui su i razliiti drugi uvjeti koje licenca
propisuje.
Veina licenci priloena je programu i zapakirana zajedno s medijem na kojem je

program pohranjen tako da se bez oteenja pakiranja program ne moe instalirati.
Otvaranje pakiranja smatra se prihvaanjem licence. Neki programi prilikom instalacije
predouju korisniku licencu i trae od njega da se izjasni glede njena prihvaanja. Ako
prihvati, nastavlja se instalacija, a ako odbije, instalacija se prekida.
Jedna od mjera zatite kojoj pribjegavaju proizvoai programa jest serijski broj otisnut
na pakiranju programa. Pri instalaciji programa potrebno je upisati taj serijski broj. Svako
pakiranje programa ima drugaiji serijski broj. Ako se pri instalaciji upie pogrean
serijski broj, program se nee instalirati. Takvom instalacijom svaka je kopija programa
jednoznano oznaena i moe se utvrditi s kojeg je medija instalirana. Neki proizvoai
zahtijevaju dodatnu registraciju posredstvom interneta te tako onemoguuju viekratno
instaliranje program s istim serijskim brojem. Korisnik moe saznati serijski broj (engl.
product ID) instaliranog programa tako da izabere odgovarajuu naredbu. Npr. kod mno-
gih program treba kliknuti na Help/About da bi se vidjeli podaci o programu ukljuujui
serijski broj.
I-101
PRO-MIL
1.6.1.4 Vrste i distribucija programa s gledita autorskih prava
Glede naknade za uporabu programa i naina naplate i distribucije, veina programa

pripada u jednu od ovih skupina:
Komercijalni programi su oni nad kojima postoji autorsko pravo i za iju se uporabu
plaa naknada pri kupnji. Kupnjom takva programa kupac preuzima zakonom propisa-
na prava i obveze. U prava pripada uporaba programa, a u obveze razliita ogranienja
preprodaje, umnaanja i dr. Uz program je redovito priloen ugovor o uporabi kojim se
kupac obavjetava o obvezama i pravima. Komercijalni programi isporuuju se u prigod-
noj ambalai i s odgovarajuim tiskanim prirunicima. Prirunici nekih programa imaju
vie tisua stranica i bez njih nije mogua uporaba programa. Komercijalni programi
distribuiraju se putem trgovake mree: u trgovinama, robnim kuama, prodajom putem
pote i sl.
Shareware (engl. shared software) program moe korisnik isprobati i rabiti stanovito vri-
jeme prije odluke o tome hoe li ga rabiti i dalje. Ako korisnik nastavi rabiti program i na-
kon probnog roka koji je naveden u prilogu takva programa, duan je to prijaviti vlasniku
programa i platiti propisanu naknadu. Postupak prijave korisnika zove se registracija.
Probni rok obino je od 7 do 30 dana, a naknada je nia od cijene skupih komercijalnih
programa. Registracijom programa i plaanjem naknade korisnik redovito stjee dodatne
pogodnosti, npr. dobiva tiskani prirunik za uporabu programa, dodatke programu, oba-
vijest o novim inaicama programa. Mnogi korisnici svjesno ili iz neznanja zanemaruju
obvezu registracije i plaanja naknade pa na taj nain vre povredu autorskog prava. Kako
ne postoji jednostavan nain za provjeru rabi li korisnik program nakon propisanog roka,
nema ni posljedica za takav in.
Program u javnom vlasnitvu (engl. public domain, PD) naziv je za programe koj is e
mogu slobodno rabiti, umnaati i mijenjati bez ikakva ogranienja ili plaanja naknade
autoruprograma.
Freeware (ita se friver, engl. free software) program moe korisnik rabiti bez naknade.
Uz freeware program obino je licenca koja doputa distribuciju programa i kopiranje, ali
zabranjuje komercijalnu uporabu i prodaju kopija programa.
Otvoreni kod (engl. open source) je naziv za programe koji glede autorskih prava i distri-
bucije zadovoljavaju ove kriterije:
program se moe distribuirati bez naknade (presnimavati, instalirati),
uz program mora biti dostupan i izvorni program (kod),
dozvoljeno je mijenjati izvorni program (kod), ali je nakon izmjene program
mora zadovoljavati kriterije otvorenog koda (distribuira se pod istim uvjetima),
iznimno, moe se zabraniti distribucija programa s izmijenjenim izvornim
programom (kodom) ili se moe traiti da izmijenjeni program ima drugi naziv,
drugu oznaku inaice i sl.,
program ni u kom smislu ne smije diskriminirati osobe ili skupine ljudi,
program ni u kom smislu ne smije diskriminirati podruje primjene,

licenca koja se distribuira uz program odnosi se na sve koji rabe ili mijenjaju
1 Osnove
program,
licenca ne smije ovisiti o licencama koje se odnose na dijelove programa,
licenca ne smije ograniavati programe koji se isporuuju ili su dio programa
koji se distribuira,
licenca ne smije ovisiti o tehnologiji.
Treba uoiti da je rije o programima za iju se uporabu ne plaa naknada i moe ih se

slobodno i bez naknade distribuirati. To ne znai da autori programa nemaju autorska
prava, ve samo da dozvoljavaju da se za njihova prava ne plaa naknada.
1.6.2 Zakonska zatita osobnih podataka
Svrha zatite osobnih podataka je zatita privatnog ivota i ostalih ljudskih prava i
temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i koritenju osobnih podataka (Zakon o zatiti
osobnih podataka).
1.6.2.1 Zakonska regulativa i konvencije
Zakonom o zatiti osobnih podataka ureuje se zatita osobnih podataka o fizikim oso-
bama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i koritenjem osobnih podataka u Republici
Hrvatskoj. Zatita osobnih podataka u Republici Hrvatskoj osigurana je svakoj fizikoj
osobi bez obzira na dravljanstvo i prebivalite te neovisno o rasi, boji koe, spolu, jeziku,
vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini,
roenju, naobrazbi, drutvenom poloaju ili drugim osobinama. U Republici Hrvatskoj
zatita osobnih podataka propisana je Zakonom o zatiti osobnih podataka (2003) i
dopunama i izmjenama tog zakona (2006, 2008). U zakonu su definirani sljedei pojmovi
(ovdje su navedene skraene definicije):
Osobni podatak je svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fiziku osobu ili
fiziku osobu koja se moe identificirati (ispitanik). Obrada osobnih podataka je svaka
radnja ili skup radnji izvrenih na osobnim podacima, bilo automatskim sredstvima ili
ne, kao to je prikupljanje, snimanje, organiziranje, spremanje, prilagodba ili izmjena,
povlaenje, uvid, koritenje itd. Zbirka osobnih podataka je svaki skup osobnih poda-
taka koji je dostupan prema posebnim kriterijima. Voditelj zbirke osobnih podataka je
fizika ili pravna osoba, dravno ili drugo tijelo koje utvruje svrhu i nain obrade osob-
nih podataka. Slubenik za zatitu osobnih podataka je osoba imenovana od strane
voditelja zbirke osobnih podataka koja vodi brigu o zakonitosti obrade osobnih podataka
i ostvarivanju prava na zatitu osobnih podataka. Korisnik je fizika ili pravna osoba, dr-
avno ili drugo tijelo kojem se osobni podaci mogu dati na koritenje. Privola ispitanika
je slobodno dano i izriito oitovanje volje ispitanika kojom on izraava svoju suglasnost
s obradom njegovih osobnih podataka u odreene svrhe.
I-103
PRO-MIL
1.6.2.2 Osnovna prava ispitanika
Ispitanik, tj. osoba iji se podaci prikupljaju sukladno zakonu ima ova prava (djelomini
izvadak iz zakona):
Osobni podaci mogu se prikupljati u svrhu s kojom je ispitanik upoznat, koja je
izriito navedena i u skladu sa zakonom i mogu se dalje obraivati samo u svrhu
u koju su prikupljeni, odnosno u svrhu koja je podudarna sa svrhom prikuplja-
nja.
Osobni podaci moraju biti bitni za postizanje utvrene svrhe i ne smiju se priku-
pljati u veem opsegu nego to je to nuno da bi se postigla utvrena svrha.
Osobni podaci moraju biti toni, potpuni i aurni.
Osobni podaci moraju se uvati u obliku koji doputa identifikaciju ispitanika ne
due no to je to potrebno za svrhu u koju se podaci prikupljaju ili dalje obrau-
ju.
Osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obraivati: uz privolu ispitanika ili u
sluajevima odreenim zakonom.
Bez privole ispitanika osobni podaci smiju se prikupljati i dalje obraivati:

U svrhu izvravanja zakonskih obveza voditelja zbirke osobnih podataka.
U svrhu zatite ivota ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe u sluaju
kada ispitanik fiziki ili pravno nije u mogunosti dati svoj pristanak.
Ako je obrada podataka nuna radi ispunjenja zadataka koji se izvravaju u
javnom interesu ili u izvravanju javnih ovlasti koje ima voditelj zbirke osobnih
podataka.
Ako je ispitanik sam objavio te podatke.
Zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili
etniko podrijetlo, politika stajalita, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno lanstvo,
zdravlje ili spolni ivot i osobnih podataka o kaznenom i prekrajnom postupku.
1.6.2.3 Odgovornost korisnika i voditelja zbirke osobnih podataka
Prije prikupljanja bilo kojih osobnih podataka, voditelj zbirke osobnih podataka ili izvri-
telj obrade duan je informirati ispitanika iji se podaci prikupljaju o identitetu voditelja
zbirke osobnih podataka, o svrsi obrade u koju su podaci namijenjeni, o korisnicima ili
kategorijama korisnika osobnih podataka te da li se radi o dobrovoljnom ili obveznom
davanju podataka i o moguim posljedicama uskrate davanja podataka.
Prije davanja osobnih podataka na koritenje drugim korisnicima voditelj zbirke osobnih
podataka duan je o tome informirati ispitanika.
Voditelj zbirke osobnih podataka duan je na zahtjev ispitanika, odnosno njegovih za-
konskih zastupnika ili punomonika dopuniti, izmijeniti ili brisati osobne podatke ako su
podaci nepotpuni, netoni ili neaurni te ako njihova obrada nije u skladu s odredbama
Zakona.

Ispitanik ima pravo usprotiviti se obradi osobnih podataka u svrhe marketinga i u tom se
1 Osnove
sluaju osobni podaci koji se na njega odnose ne smiju obraivati u tu svrhu.
Za tetu koja je ispitaniku nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama
Zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka, sukladno opim propisima o naknadi
tete. Pravo na naknadu tete od voditelja zbirke osobnih podataka ispitanik moe traiti
i u sluaju neovlatenog koritenja, odnosno neovlatenog davanja na koritenje njegovih
osobnih podataka drugim korisnicima ili fizikim i pravnim osobama.
Ako elite provjeriti steeno

znanje, posjetite na sustav za
online provjeru znanja Propyx
na www.propyx.com i izabe-
rite ECDL provjeru znanja.
elite li vidjeti kako e izgle-
dati slubena provjera znanja,
pogledajte primjere sa sljedeih
nekoliko stranica.
I-105
PRO-MIL
I-106 Dodatak 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)
I-107
PRO-MIL
NA P
O
Tra M ENA:
en
pron e datotek
a e
w w w i n a s t r a n i z pre d i s
.pro- ici pita
mi l.h mo
r/ ete
I-109
PRO-MIL
I-111
PRO-MIL
NA P
O
Tra M ENA:
en
pron e datotek
a e
w w w i n a s t r a n i z pre d i s
.pro- ici pita
mi l.h mo
r/ ete
I-113
PRO-MIL

ECDL Syllabus5, Modul1

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ECDL Syllabus5, Modul1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Grundler, Gvozdanovi, Ikica, Kos, Milija, Srnec, iranovi, Zvonarek

Osnovni program - 7 modula

Naklada: PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju, Varadin,

Urednik: Nenad Milija, mag. inf.

Lektura: PRO-MIL d.o.o.

Korektura: PRO-MIL d.o.o.

Ilustracije: Zrinka Ostovi

Naslovnica: Nenad Milija, mag. inf.

Priprema za tisak: Radek Peri

Copyright: PRO-MIL d.o.o. za nakladu, informatiku i edukaciju, Varadin

ECDL odobrena literatura:

Informacijska i komunikacijska tehnologija (engl. information and communication tech-

1.1.1.1 Raunalno sklopovlje (engl. hardware)

1.1.1.2 Vrste raunala

I-4 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.2. Tablet raunalo

Runa raunala (raunala priblino veliine

Slika 1.3. Runo raunalo

U treu skupinu pripadaju mobilni telefoni koji

Slika 1.4. Mobilni telefon i raunalo iPhone

I-6 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.5. Mobilni telefon i raunalo Blackberry

Multimedijski ureaj za repro-

Slika 1.6. Prijenosni ureaj za reprodukciju zvuka ( engl.

Glede sklopovlja raunalo se moe podijeliti na razliite dijelove s obzirom na njihovu

Slika 1.7. Naelna graa raunala

Sredinja jedinica za obradu

Slika 1.8. Procesor

I-8 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Dvije su glavne vrste memorija ugraenih u raunalo: RAM i ROM.

Slika 1.9. Radna memorija (RAM)

Magnetski i optiki diskovi

Za pohranu velike koliine podataka rabe se magnetski i optiki mediji. Za pohranu

Unutarnje sabirnice slue za razmjenu podataka u raunalu. Unutarnje su sabirnice

Matina ploa (engl. motherboard)

Matina ploa (engl. motherboard, mainboard, systemboard, mobo) je tiskana ploica na

Utori za RAM memoriju

Podnoje Chipset (pokriven

12 V napajanje PCI utori

COM LPT USB LAN Audio PCI-X 16x utor

Slika 1.10. Matina ploa

I-10 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Najpopularnija vanjska sabirnica je USB sabirni-

Slika 1.11. USB prikljunice

Slika 1.12. FireWire prikljunice

Izlazni ureaji pretvaraju podatke iz raunala u oblik prihvatljiv okolini. Ta okolina

1.1.2 Karakteristike raunala

1.1.2.1 Sredinja jedinica za obradu (engl. CPU) i grafika kartica

Osnovni materijal od kojeg se proizvode mikroprocesori je silicij. Proizvode se od tankih

Za povezivanje procesora s ostatkom raunala rabi se skup od nekoliko pomonih inte-

I-12 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.13. Procesor ugraen na matinoj ploi

Prvi od imbenika raunalne snage sredinje jedinice za obradu je frekvencija takta

I-14 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

S obzirom na postojanost podataka radnu memoriju raunala moemo podijeliti u dvije

RAM (engl. random access memory) je upisno-ispisna memorija (naziva se jo i memo-

Glavne znaajke RAM-a su kapacitet i brzina rada. Poeljno je da je RAM to veeg

Suvremeni su RAM-ovi graeni od poluvodikih integriranih krugova. S obzirom na

Prednosti SRAM-a su jednostavnost grae, jednostavnost pogona i veoma brz pristup

I-16 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.14. Memorijski moduli

RIMM (engl. Rambus inline memory module) je namijenjen RDRAM memorijama.

I-18 MODUL 1 Osnovni pojmovi informacijske tehnologije (IT)

Slika 1.15. Flash memorija za digitalne fotoaparate