Professional Documents
Culture Documents
Lokalitet Crkvina nalazi se u selu Trbounje (zaselak upii), 5 km sjeverozapadno od grada Drnia.
Smjeten je uz samu cestu Oklaj Miljevci, s njezine lijeve strane. Kompleks ranokranske arhitekture u
Trbounju nastao je na periferiji jedne antike (kasnoantike) graevine najvjerojatnije villae rusticae. Sastoji
se od centralne lae sa svetitem, krstonice, katekumeneja, cisterne, narteksa, diakonikona (ranijeg oratorija s
narteksom) te nizom pomonih prostorija nepoznate namjene. Najstariji objekt je oratorij s narteksom, kojeg
bi se moglo datirati veoma rano - koncem IV. ili poetkom V. stoljea. Za precizniju vremensku dataciju svetita
i lae, vaan je oblik apside. Prema njezinom poligonalnom izgledu moemo ustvrditi da je crkva dograena
tijekom VI. st., vjerojatno nakon uspostavljanja bizantske vlasti u Dalmaciji 537. godine.
Kljune rijei: Trbounje, Crkvina, ranokranstvo
Uvod
529
530
531
Arhitektura
Oratorij - diakonikon
Kompleks ranokranske arhitekture u Trbounju nastao je na periferiji jedne antike
(kasnoantike) graevine, najvjerojatnije villae rusticae. Postoji vie graevinskih detalja koji
pokazuju da ove arhitektonske cjeline nisu istodobne, nego su nastale u razliitim fazama. U izgradnji
itava kompleksa dijelom su koriteni zidovi starije, postojee arhitekture. Sakralni kompleks
zapoeo se graditi na junom dijelu lokaliteta. Prvi izgraeni objekt je graevina jednostavne
tlorisne osnove, koji je funkcionirao kao samostalni objekt. Njegovu osnovu predstavlja laa sa
svetitem koje zavrava u polukrunoj apsidi. Prostor je s vanjske strane ojaan kontraforima. Na
desnoj strani objekta nalazile su se tri kamene klupice isklesane od masivnih kamenih ploa. U
apsidalnom dijelu nalazi se ozidana subselija, koja je u sredinjem dijelu prekinuta kako bi ostalo
mjesta za katedru. Ova prostorija mogla je biti oratorij. U nj se ulazilo iz narteksa, za koji moemo
rei da je istovremen oratoriju (Sl. 3). To je jednostavna pravokutna graevina bez karakteristinih
graevinskih detalja. Dogradnjom centralne crkvene lae i interpolacijom u novi arhitektonski
sklop narteks gubi primarno znaenje, a lijevi se zid djelomino uklanja probojem novih vrata.
Unutar njega nalaze se dvije ozidane klupe, a u njegovu zapadnom dijelu dvije grobnice. U desnu
se ulazilo s vanjske strane, a u lijevu s unutarnje. Nastanak oratorija zajedno s narteksom mogao
bi se datirati veoma rano, koncem IV. ili poetkom V. stoljea. Prostor nekadanjeg oratorija s
june strane crkve ostao je u upotrebi, s tim da je dobio novu funkciju - postao je diaconicon.
Narteks oratorija dobio je memorijalnu funkciju.
Kad je kranstvo na ovim prostorima postalo dominantna religija, a stanovnitvo ga
mahom prigrlilo, dolo je do potrebe izgradnje veeg i kompleksnijeg vjerskog objekta. Budui
da je postojao manji objekt, pristupilo se njegovoj nadogradnji. Prostorno je to bilo mogue
samo na sjevernoj strani, koja je u istoj ravnini s junom. Na postojee objekte (oratorij i narteks)
dozidani su svetite s laom, krstionica, katekumenej, narteks, cisterna i dvije prostorije ija
namjena jo nije utvrena.
532
Laa i svetite
Centralna laa (Sl. 4) sa svetitem je graevina jednostavne tlorisne osnove. Izduena je
i ima oblik paetvorine. Podignuta je uz sjeverni zid ranijih graevina oratorija i narteksa.
Njenu okosnicu predstavlja laa sa svetitem koje zavrava u polukrunoj apsidi. Sjeverno
od lae nalaze se krstionica i katekumenej. Pred laom je narteks, a uz njega cisterna. Ispred
katekumeneja nalazi se prostorija zasada nepoznate namjene.
U istonom dijelu lae smjeteno je svetite. Prostor svetita jednom je stubom izdignut
u odnosu na lau, a ograda svetita se protezala od junoga lateralnog zida prema sjevernom.
Svetite zavrava u obloj nii poligonalne apside. Uz polukruni zid, po itavoj duini unutarnjeg
luka, sazidana je klupa za kler (subselija). Na sjeveroistonom dijelu svetita, s lijeve strane ispod
podnice, sazidana je presvoena grobnica iji se ulaz nalazi u prostoru lae. Od arhitektonskih
elemenata u lai nije pronaeno nita osim dvaju masivnih pravokutnih kamenih pragova na
koje je bila postavljena kamena oltarna pregrada. Oni na svojim krajevima imaju ukopane
etvrtaste rupe za uglavljivanje baza stupova. Iz sjeverne se strane svetita ulazilo u krstionicu
koja ini jedinstvenu arhitektonsku cjelinu s crkvom (dio iste graevne faze). Glavni ulaz u lau
je iz narteksa, a pored njega postojala su jo troja vrata koja su lau povezivala s krstionicom,
diaconiconom - oratorijem i ranijim narteksom. Postojao je prolaz izmeu lae i katekumeneja,
ali je naknadno zazidan. Sjeverni lateralni zid nekadanjeg oratorija i njegova narteksa postao
je zajedniki zid crkve i tih dvaju prostora, a komunikacija se odvijala kroz dvoja vrata na tom
zidu (jedna iz svetita, a druga iz lae).
533
534
Katekumenej
Katekumenej je smjeten u sjeveroistonom dijelu crkve. Da se zaista radi o prostoriji gdje
se vrila priprema katekumena, govori njezin smjetaj u odnosu na krstionicu. To je pravokutna
prostorija jednostavne tlorisne osnove. Neko se iz nje moglo komunicirati sa svetitem crkve,
ali je ta komunikacija kasnije zazidana. Je li ona imala neku drugu funkciju, nije nam poznato.
U podu katekumeneja pronaena je kompleksna grobnica koja se sastoji od centralnog hodnika,
dviju bonih i jedne centralne grobne komore (Sl.7). U nju se ulazilo kroz jedan manji kvadratni
otvor. U cijelosti je prekrivena ravnim masivnim kamenim ploama, a njezina je unutranjost
obukana. Obukana je i podnica na koju su se polagali pokojnici. U svakoj grobnoj komori
ukopana su po dva pokojnika. Ulazi su bili zatvoreni grubim kvadratnim kamenim ploama. Isto
tako i glavni ulaz u grobnicu. Podnica katekumeneja nainjena je od bukanog naboja (tampona)
koji je dodatno uvrstio strop grobnice. Nije iskljuena mogunost da je ova prostorija sluila i
kao apoditerijum (mjesto gdje su katekumeni, pristupajui inu krtenja, odlagali odjeu).
Iz katekumeneja se ulazilo u manju prostoriju kvadratne osnove, iz koje se izlazilo van.
Mogue je da je to bio prostor koji je katekumenej zatitio od oborina i neposrednih udara
sjevernog vjetra. Na desni zid ove prostorije prislanja se cisterna.
535
Cisterna
Cisterna je izgraena na sjeverozapadnom dijelu kompleksa izmeu pretprostora
katekumeneja i narteksa. Jednostavnom pregradnjom iskoriten je prostor izmeu tih dviju
prostorija. Sjeverni zid narteksa statiki je ojaan zbog uzidane klupe. Unutranjost cisterne
obukana je debelim slojem vapnene buke u ijem se sastavu nalaze komadii mljevene opeke.
To je tzv. "hidraulina" buka koja se u antikoj arhitekturi esto primjenjivala prilikom izgradnje
svih vrsta spremnika za dranje tekuine. Nije nam poznato kako je regulirano otjecanje vode
iz cisterne. Prigodom istraivanja cisterne, na njezinu dnu, pronaeno je eljezno ralo drvenoga
pluga.
Narteks
Narteks se nalazi na zapadnom dijelu kompleksa, pred crkvenom laom. To je kvadratna
prostorija jednostavne tlorisne osnove. S lijeve strane nalazi se uzidana klupica. Sa svetitem
komunicira vratima standardne irine, dok je ulaz u kompleks neto iri. Na lijevi zid narteksa
prislonjena je cisterna, a uz desni prostorija nepoznate namjene.
Prostorija nepoznate namjene
Prostorija nepoznate namjene smjetena je na zapadnom dijelu kompleksa. Pravokutna
je oblika i jednostavne graevne forme. Naknadno je pregraena zidom u obliku slova L, koji
se prislanjao uz desni zid narteksa. U ovu se prostoriju pristupa s poploanog dvorita koje je
smjeteno na jugozapadnoj strani kompleksa. Izgraena je u isto vrijeme kada i narteks.
Kamena plastika
Tijekom istraivanja trbounjske crkve, u nasipnom sloju koji je bio izmijean razliitim
graevinskim materijalom i zemljom (kamen, komadi sedre, krovni crijep), pronaeno je
nekoliko desetaka arhitektonskih elemenata i dijelova crkvenog kamenog namjetaja. Samo
neki od tih spomenika pronaeni su cjeloviti, dok je veina naena u fragmentima. Najbolje
je sauvan prozorski element - pilastar ukraen latinskim kriem koji se nalazio u lai crkve.
Pronaeni su i dijelovi pluteja koji, osim arhitektonski obraenog ruba, nisu imali ukras. Na
njihovoj ravnoj vanjskoj povrini uoena je debelo nanesena bijela temeljna boja po kojoj su
536
slikani prizori. Tragovi ostataka drugih boja nisu uoeni. Meu ostalim elementima mogu se
izdvojiti dijelovi stupova i jedan manji kapitel. Nije nam poznato koliko je pluteja sainjavalo
oltarnu pregradu svetita i kako je ona izgledala. Takoer ne znamo na emu je stajala oltarna
menza od koje je pronaeno nekoliko ulomaka. Postojanje ciborija indicira nekoliko trapezno
formiranih kamenih ploa koje su mogle biti njegov pokrov. Na podu oratorija, kasnijeg
diakonikona, pronaeni su kapitel i ulomak stupa izraeni od laporastog vapnenca. Obraeni
su tehnikom rezanja i tokarenja, to je posebno vidljivo na tijelu stupa. Gdje su ovi elementi
izvorno stajali, nije nam poznato.
Freske
Pri istraivanju trbounjske arhitekture nailo se na veu koliina zidne i stropne buke, i
to iskljuivo u prostoru diakonikona i krstionice. Na fragmentima zidne i stropne buke vidljivi
su ostatci nekoliko boja. Prostor diakonikona bio je bavasto presvoen kombinacijom sedrenih
blokova i kamenih ploa koje su bile okomito postavljene (tzv. "usaivanje"). Na temelju
mnogobrojnih ulomaka zakljuili smo da je itava prostorija, zajedno s apsidom, bila ukraena
freskama. Prostor je krstionice takoer bio u cijelosti oslikan. Za razliku od diakonikona koji je
imao bavasti svod, u krstionici se nalazio obukani ravni strop na drvenoj letviastoj podlozi (tzv.
"tukete"). Oslikana je bila i apsida, a u ostalim prostorijama nisu pronaeni ostatci freski.
Analizom pronaenih ulomaka utvreno je da su zidovi i stropovi bili ukraeni geometrijskim
i biljnim motivima. Slikarije su u cijelosti izvedene u fresko tehnici raznim bojama: nijansama
crvene, plave, ute i crne boje.
537
Grobovi
Tijekom istraivanja trbounjskog kompleksa otkriveno je est grobnica. U podu
katekumeneja pronaena je kompleksna grobnica (Sl. 8) koja se sastojala od centralnog hodnika,
dviju bonih i jedne centralne grobne komore. U grobnicu se ulazilo kroz manji kvadratni otvor.
U cijelosti je prekrivena ravnim masivnim kamenim ploama, a njezina unutranjost u potpunosti
obukana. Obukana je i podnica na koju su polagani pokojnici. U svakoj grobnoj komori
ukopana su po dva pokojnika. Ulazi u grobne komore bili su zatvoreni grubim kvadratnim
kamenim ploama, a tako i glavni ulaz u grobnicu.
S desne strane sredinje crkvene lae, u nekadanjem narteksu, nalaze se dvije zasebne
grobnice (Sl. 9). One su gotovo istih graevnih karakteristika kao i one u podu katekumeneja.
Pokrivene su velikim masivnim ravnim ploama, a unutranjost im je u cijelosti obukana. Ulaz
u desnu grobnicu (grobna komora 1) nalazi se ispod samoga vanjskog zida prostorije, dok se
u lijevu grobu komoru (grobna komora 2) ulazilo iz prostorije. U podu lijeve grobnice postoji
kvadratni otvor prekriven kamenim ploama koje su premazane podnom bukom. U grobnu
komoru 1 ulazi se direktno, dok se u grobnu komoru 2 ulazi iz pretprostora. Njihovi su ulazi
bili zatvoreni kamenim ploama. Za razliku od grobnih komora, u katekumeneju ove imaju zi-
dane i obukane klupice na koje su se bili polagali ostatci pokojnika. Grobna komora 1 imala je
538
samo jednu klupicu na desnoj strani. U grobnoj komori 2 situacija je drugaija: postoji etvrtasta
klupa koja u sredini ima kanalni otvor koji je sluio za deponiranje kostiju ranijih pokojnika.
U svetitu lae, na lijevoj se strani nalazi grobna komora koja tipoloki pripada presvoenim
grobnicama (Sl. 10). To je jedina tipoloki takva grobnica otkrivena u Trbounju. Svod te grobnice
izveden je od sedre, a unutranjost je obukana. Na trima stranama ozidane su klupice na koje
su se polagali pokojnici. U sredini se nalazi kanalni prostor koji je trebao posluiti za odlaganje
kostiju ranijih pokojnika. Meutim, do toga nije dolo jer su u ovoj grobnici bile ukopane samo
tri osobe. U nju se sputalo iz centralne lae kroz kvadratni otvor u podu koji je bio pokriven
kamenom ploom grube izrade. Na isti je nain zatvorena i grobna komora. Gornji, vanjski dio
grobnice bio je u cijelosti obukan podnom bukom. Ovdje su vjerojatno bile pokopane osobe
zaslune za ovu crkvu ili netko od lokalnih odlinika.
Budui da su sve grobnice otkrivene u sklopu crkvene arhitekture, moe se zakljuiti da su
izgraene istodobno s crkvom.
Ostali nalazi
Uz pronaeni graevni materijal (kamen, sedra, krovni crijep i dr.), antike arhitektonske
ulomke, dijelove kamenog namjetaja crkve i dijelove fresaka, tijekom istraivanja trbounjskog
kompleksa pronaeni su i ulomci predmeta od stakla, keramikih posuda i metala. Obrada
staklenog materijala je u tijeku, ali se sad ve moe govoriti da su pronaeni ostatci nekoliko
posuda, uglavnom svjetiljki. Pronaeni su zatim komadi i ulomci ravnog stakla za koje se moe
539
Zakljuna razmatranja
540
Literatura
CAMBI, N., 1972. - Cambi Nenad, Neki problemi starokranske arheologije na istonoj jadranskoj
obali, Materijali, Savez arheolokih druava Jugoslavije, 12, 239-282.
CAMBI, N., 1978. - Nenad Cambi, Starokranska crkvena arhitektura na podruju salonitanske
metropolije, Arheoloki vestnik, 29, Ljubljana, 606-626.
CAMBI, N., 2001. - Nenad Cambi, Podruje ibenske biskupije u starokransko doba, Sedam stoljea
ibenske biskupije, ibenik, 9-21.
CAMBI, N., 2002. - Nenad Cambi, Antika, Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, Zagreb.
CAMBI, N. GAMULIN, A. TONKOVI, S., 1999. - Nenad Cambi Anita Gamulin Snjeana
Tonkovi, Starokranska bazilika u Zmijavcima, Split Zmijavci.
CHEVALIER, P., 1995. - Pascal Chevalier, Ecclesiae Dalmatiae. L' architecture paleochrtienne de la
province romaine de Dalmatie (VIe VIIe s.), I II [=Salona 2], Rim Split.
DYGGVE, E., 1996. - Einar Dyggve, Povijest salonitanskog kranstva, Split.
GUNJAA, Z., 1971. - Zlatko Gunjaa, Priba, ibenik Srima, kompleks kasnoantike sakralne
arhitekture, Arheoloki pregled, 13, Beograd, 83-84.
GUNJAA, Z., 1976. - Zlatko Gunjaa, O kontinuitetu naseljavanja na podruju ibenika i najue okolice,
ibenik: spomen zbornik o 900. obljetnici, ibenik, 29-58.
GUNJAA, Z., 1978. - Zlatko Gunjaa, Ostaci starokranskih crkava na Srimi, ibenski list, br. 788 od
19. kolovoza 1978, 8.
GUNJAA, Z., 1985. - Zlatko Gunjaa, Srima, kompleks starokranske arhitekture (katalog izlobe),
ibenik.
GUNJAA, Z., 2005. - Zlatko Gunjaa [et.al.], Srima Priba starokranske dvojne crkve, Muzej grada
ibenika, ibenik.
KAPITANOVI, V., 2006. - Vicko Kapitanovi, Kranska arheologija, Zbornik Kai, Split.
KHATCHATRIAN, A., 1962. - Aram Khatchatrian, Les baptistres Palochrtiens, Paris.
KRAUTHEIMER, R., 1986. - Richard Krautheimer, Early christian and Byzantine architecture, New
Haven & London.
MIGOTTI, B., 1990. - Branka Migotti, Ranokranska topograja na podruju izmeu Krke i Cetine,
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (Zavod za arheologiju), knjiga 2, Zagreb.
TRUHELKA, ., 1931. - iro Truhelka, Starokranska arheologija, Zagreb.
UGLEI, A., 2002. - Ante Uglei, Ranokranska arhitektura na podruju dananje zadarske
nadbiskupije, Filozofski fakultet u Zadru (Odsjek za arheologiju) i Zadarska nadbiskupija, Zadar.
UGLEI, A., 2006. - Ante Uglei, Ranokranska arhitektura na podruju dananje ibenske biskupije,
Gradski muzej Drni i Sveuilite u Zadru, Odjel za arheologiju, Drni Zadar.
UGLEI, A., 1992 - Ante Uglei, Rimska provincija Dalmacija pod vlau Istonih Gota, Radovi
Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti, 30(17), Zadar, 65-77.
541
Summary
The site of Crkvina is located in the village of Trbounje (hamlet of upii), 5 km NW of the town of Drni. It
is situated just to the left of the Oklaj Miljevci road. The complex of Early Christian architecture at Trbounje arose
on the periphery of a Roman (late Roman) structure, most probably a villa rustica. It consists of a central nave with
a chancel, a baptistery, catechumenion, well, narthex, diaconicon (an earlier oratory with a narthex), and a series of
auxiliary areas of unknown purpose. The earliest structure is the oratory with a narthex, which could be dated very
early to the end of the 4th or beginning of the 5th centuries. For a more precise dating of the cancel and nave, the form
of the apse is important. On the basis of its polygonal appearance, it can be established that the church was renovated
during the 6th century, probably after Byzantine rule was established in Dalmatia in AD 537.
542