Diplomski Rad-Vildana Mujovic-Moralni Stavovi Koje Treba Negovati Kod Djece

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU
ODSEK: PEDAGOKO-PSIHOLOKIH NAUKA
SMER: VASPITA DECE PREDKOLSKOG UZRASTA
MORALNI STAVOVI KOJE TREBA NEGOVATI KOD DJECE

(DIPLOMSKI RAD)
MENTOR: STUDENT:
Prof. dr Mustafa Feti Vildana Mujovi
NOVI PAZAR, 2015.

SADRAJ
1. UVOD...4
2. MORALNI ODGOJ5
2.1.Pojam moralnog odgoja...5
2.2.Smisao i etape moralnog formiranja....................................................................................5
2.3.Zadaci moralnog odgoja......................................................................................................8
3. POJAM FAKTORA ODGOJNOG RADA....................14

3.1.Vanost poznavanja faktora moralnog odgoja i internalizacije.........................................14
3.2.Pregled optih odgojnih faktora i njihove karakteristike...................................................14
3.2.1. Obitelj..15
3.2.2. Odgojne ustanove.16
3.2.3. Sredstva javnog informiranja...17
3.2.4. Vjerske ustanove..17
3.2.5. Izdavaka djelatnost17
3.2.6. Kulturne ustanove18
3.2.7. Drutvo i ustanove...18
3.3.Sadraj moralnog odgoja...19
4. POJAM I KLASIFIKACIJA PRINCIPA ODGOJNOG RADA.................................23

4.1.Osnovni principi moralnog odgoja....................................................................................23
4.1.1. Princip nenasilne komunikacije...................................................................................25
4.1.2. Princip povjerenja........................................................................................................26
4.1.3. Princip potovanja linosti...........................................................................................26
4.1.4. Princip altruizma i empatije.........................................................................................27
4.1.5. Princip emocionalne uravnoteenosti..........................................................................28
4.1.6. Princip objektivnosti....................................................................................................29
4.1.7. Princip angairanosti....................................................................................................29
4.1.8. Princip pozitivne orijentacije.......................................................................................29
4.1.9. Princip dosljednosti......................................................................................................29
4.2.Metode moralnog odgoja..................................................................................................30
4.3.Sredstva moralnog odgoja.................................................................................................32
5. KAKO ISLAM ODGAJA MORALNOST.....................................................................35

5.1.Mjesto djeteta u porodici..................................................................................................36
2
5.1.1. Pobude osjeaja uroenoj ljudskoj naravi...................................................................36
5.2.Porodica.............................................................................................................................36
5.3.Uroene osobine djeteta....................................................................................................39
5.4.Drutvo uopte...................................................................................................................40
6. ZAKLJUAK...................................................................................................................41
7. LITERATURA..................................................................................................................42
3
1. UVOD
Svaki odgajanik je jedinka za sebe, individum, posebna linost. Dobar odgajatelj uvijek
uvaava osobnost djeteta, u skladu sa tim bira odgovarajue metode, uvijek ima na umu da je
svako dijete vrijednost u sebi, da je njegova linost jedinstvena, neponovljiva i dostojna
potovanja. Svaki nastavnik, odgajatelj, u svakom djetetu e otkrivati i poticati njegove posebne
osobine, sklonost i talenat. Svaki odgajanik se priprema za ivot u zajednici.
Nuno je u njemu razvijati osjeaj za drugog i sposobnost za saradnju, odgajati ga za ivu

i djelotvornu interakciju i komunikaciju.Roditelj kao odgajatelj svoga djeteta treba da svome
djetetu ulije veliko povjerenje i dobru komunikaciju, tako da bi dijete sve svoje probleme i brige
povjeravalo svojim roditeljima i od njih trailo pomo.
Veoma je vano razvijati saradnju izmeu odgajatelja, roditelja i odgajanika. Pri

odgajanju svaki odgajatelj, bilo da se radi o uitelju ili roditelju, treba da uspostavi harmoniju
izmeu odreenih faza kroz koje prolazi (faza puberteta, post-puberteta, adolescenta).
Naelo pedagoke ljubavi je vrhovni zakon i prvi uslov odgoja. Gdje nema ljubavi teko
da moe koristiti bilo koja odgojna metoda. Ljubav je dvosmjerna i uzajamna, no najprije mora
zaivjeti u samom odgajatelju. Njegova ljubav treba biti bezuvjetna i obuhvatna, odgajanik
cvjeta i daje svoje mirise samo pod suncem ljubavi i panje, inae se pretvara u trn i korov.
Odgajateljeva ljubav se oituje u panji, brizi, nesebinosti, pozitivnosti, i aktivnoj pomoi
odgajaniku.
Ja smatram da je najbolja metoda vlastitog primjera i svjedoenja odgojnih istina i

vrijednosti. Vlastitih primjera sve je manje. Djeca su dosta verbalno izvarana, od svojih roditelja,
uitelja i odgajatelja. A danas im je najvie potrebna iskrenost i potvrda reju i djelom. Uspjeno
odgajati moe samo onaj ko je i sam odgojen i koji moe svojim primjerom, linim ivotom,
posvjedoiti kakva treba biti istinski odgojena osoba. Odgajatelja nije mogue zamisliti bez
karakterne vrstine, snage i energije, jer, samo svojom moralnom snagom pravi uitelj moe da
impresionira svoje uenike.
Djeca su sklona oponaanju, njihovo ponaanje je oponaanje. A oponaaju sve to vide.

Oni tragaju za uzorom kako bi se sa njim identificirali. Zato smatram da djeci pokaemo sve ono
najbolje svojim ponaanjem. Nastavnik obrazuje dijete svojim znanjem, a odgaja ga snagom
svoje linosti.
Primjer samo jednog odgajatelja nije dovoljan. Potrebno je da svi odgajatelji ili osobe
koje uestvuju u procesu odgoja, zrae dobrim primjerom. Tada su izgledi za uspijeh mnogo
izvjesniji.
4
2. MORALNI ODGOJ
2.1. Pojam moralnog odgoja
Moralnost, u jeziku, se odnosi na to koliko je sam ovjek odgojen, jer ona postaje dio
njega, kao to su to fizionomija i karakter. Moralnost je skup karakternih osobenosti koje se
mogu prozrijeti iskljuivo razboritou i pronicljivou.
Svako drutvo zahtijeva da ljudi imaju odreeni moralni lik koji se ogleda u njihovom
cjelokupnom ivotu i djelovanju. Prosperitet ljudskog drutva, usavravanje i humanizacija
meusobnih odnosa trae od pojedinca prilagoavanje uvjetima zajednikog ivota, prihvatanje
osnovnih pravila, principa i discipline drutvenog ponaanja, inae bi drutveni ivot bio
nemogu. Zbog toga mladog ovjeka treba odgajati u skladu sa drutvenim normama i
obiajima. To je jedan od primarnih, temeljnih drutvenih zadataka. Ostvarivanje toga prava je
cilj moralnog odgoja. Temeljna vrijednost tog odgojnog podruja je dobrota. (Vukasovi:
1998)
Moralni odgoj je jedan od vanih faktora svakog humanog i demokratskog drutva. To je

vrlo sloen proces. Na njega utiu brojni faktori. Dunost je odgajatelja da sprjeava loe
utjecaje i formira kod odgajnika pozitivne moralne odlike. Proces moralnog odgoja je proces
formiranja moralnih kvaliteta ovjeka, formiranje njegove svijesti, pogleda i stavova, osjeaja i
karaktera.1 (imlea: 1983)2
Moral je oblik drutvene svijesti, primarna ivotna potreba, oblik ljudske prakse, stalna i
bitna drutvena kategorija. To je skup pojmova o dobru i zlu, pravila, principa, nastao u toku
povijesnog razvoja ovjeanstva kojima se reguliraju meuljudski odnosi, odreuje odnos
pojedinca prema drugima, drutvu i samom sebi, njegov nain ponaanja i djelovanja. Znanost o
moralu naziva se etika.
Njen zadatak je da objasni prirodu i i karakter morala, njegovo porijeklo, smisao i znaaj
za drutveni ivot, da analizira, opie i interpretira razliita moralna shvatanja, osnovne
komponente morala, ali da prema njima zauzme kritiki stv, da ih vrednuje i pokae kakvi bi
trebali biti.
Moralni odgoj je proces formiranja moralnih kvaliteta ovjeka, moralne svijesti, volje i
karaktera, vjetina i navika moralnog ponaanja i djelovanja u skladu sa prihvaenim moralno-
etikim koncepcijama u odreenom drutvu. Zakonitosti moralnog odgoja, cilj, zadatke, proces,
sadraj, faktore, principe, metode i sredstva prouava teorija moralnog odgoja.
1
M.:Teorija i praksa moralnog odgoja uenika, Veselin Maslea, Sarajevo 1985
2
imlea, P.: Pedagogija, Zagreb, 1971
5
2.2. Smisao i etape moralnog formiranja
ovjek kao drutveno bie ivi u zajednici sa drugim ljudima (u obitelji, koli,
drutvenim organizacijama, udruenjima). Da bi uspijeno komunicirao i iveo sa lanovima
navedenih grupa on mora poznavati norme i pravila ponaanja meu ljudima i usvojiti ih. Odmah
po roenju dijete dolazi u kontakt sa lanovima obitelji, a kako raste krug njegove
komunuikacije se proiruje na drutvo vrn jaka, nastavnike, rodbinu i druge lanove drutva.
Osnovni zadatak moralnog odgoja ogleda se u osposobljavanju odgajnika da se adaptira na
drutvenu zajednicu, da komunicira sa lanovima zajednice bez sukoba, da ga drutvena
zajednica prihvati, kao i da on sa svoje strane doprinosi daljem razvijanju i moralnom
usavravanju zajednice. 3
Smisao je moralnog odgoja u tome da se formiraju moralna shvatanja, uvjerenja i

navike, da ovjek misli, osjea i postupa u skladu sa ljudskim dunostima. (imlea: 1983)4
Da bi se ova svrha ostvarila, odgajatelj mora poznavati etike norme, drutvena shvaanja
i moralne stavove, karakteristike uenika odreene dobi, nivo njegovog moralnog sazrijevanja,
pa u skladu sa tim elementima prilagoditi svoje odgojne postupke. Proces moralnog formiranja
doprinosi oblikovanju svih kvaliteta linosti odgajnika: razuma, emocija i volje.
Od tog procesa zavisi koliko e se svaka individua razviti u linost u drutveno-

moralnom smislu. Moralni odgoj omoguuje da svaka individua postane vrijedna i cjelovita
linost. Proces moralnog formiranja prolazi kroz logike etape koje se u praksi moralnog odgoja
uvijek jasno ne istiu, meusobno se dopunjuju i esto paralelno ostvaruju. Te etape su:
a) Formiranje moralne spoznaje,

b) Formiranje moralnih uvjerenja,
c) Formiranje moralnog ponaanja i djelovanja.
a) Formiranje moralne spoznaje
Prva etapa oblikovanja moralne linosti je moralna spoznaja. Pod moralnom spoznajom
podrazumijevamo moralno obrazovanje to ukljuuje usvajanje moralnih pojmova i kategorija,
poznavanje moralnih normi i stavova, moralnih pravila i principa, tj. usvajanje moralnih
vrijednosti.
3
ati, R.: Porodina pedagogija, Zenica, 2003.
4
6
ovijek moe moralno postupati i biti moralna linost samo ako razlikuje dobro od zla i
ako zna razlikovati moralno od nemoralnog.
Moralna spoznaja je poetna etapa moralnog formiranja. Zasniva se na razumu, usvajanju

znanja o moralu i etici.
Formiranju moralne spoznaje treba prei postepeno vodei rauna o razvoju

intelektualnih snaga i sposobnosti kod pojedinaca, u skladu sa usvajanjem moralnih iskustava.
Prve predodzbe o dobru i zlu stiu se u predkolskoj dobi, u osnovnoj koli se usvajaju moralni
pojmovi i sudovi, dok u kolama drugog stupnja uenici shvataju najvie etike kategorije i
norme.
Ova etapa moralnih formiranja je prva, najnia, pa nije uvijek garancija moralnog
djelovanja. Zato treba ii dalje u moralnom formiranju i ka formiranju moralnih uvjerenja.
b) Formiranje moralnih uvjerenja
Formiranje moralnih uvjerenja zahtijeva aktivan stav odgajanika. Ono se izgrauje u

odgajniku uz pomo nastavnika. Moralna uvjerenja su stvarna i postoje kod odgajnika onda kada
se moralni pojmovi i naela ne ue formalno, ve kad se uporedo sa upoznavanjem pojmova i
naela formira unutarnji aktivan stav i odnos uenika prema njima. Tek kad ih odgajnici prihvate
kao line stavove i kad ti stavovi postanu pokretaka snaga njihovog ponaanja i djelovanja
moemo govoriti da odgajnik poseduje moralna uvjerenja. Uvjerenja su uvijek emocionalno
obojena. Jako je bitna uloga nastavnika u njihovom formiranju. Nastavnik pri formiranju
uvjerenja mora i sam biti uvjeren u norme, pravila i kategorije o kojima uenicima govori. Svaki
primer koji iznosi uenicima treba etiki vrednovati. Za to mu mogu posluiti brojni primjeri iz
ivota i iz literature.
Pri formiranju moralnih uvjerenja veliku ulogu imaju moralna osjeanja. esto navedene
dvije etape nije mogue vremenski odijeliti. Pa ipak moralna uvjerenja u odnosu na moralnu
spoznaju znae vii stupanj formiranja jer pretpostavku pri formiranju uvjerenja ini moralna
spoznaja, njeno prihvatanje od strane odgajanika.5
c) Formiranje moralnog ponaanja i djelovanja
ovjek svoju moralnost pokazuje moralnimponaanjem i djelovanjem. Kriterij njegove

moralnosti jesu njegova djela i postupci. Moralna spoznaja i moralna uvjerenja imali su za svrhu
5
M.: Teorija i praksa moralnog odgoja uenika, Veselin Maslea, Sarajevo 1985
7
da osmisle i pomognu formiranje moralnog ponaanja i djelovanja. Moralno ponaanje i
postupanje postie se i razvija aktivnim ueem odgajanika u ivotnim situacijama. Moralna je
ona linost koja se moralno ponaa i moralno djeluje.
U moralnom odgoju vaan je in, djelo. Da bi se osiguralo moralno djelovanje jako su

bitne moralne navike. Preduvjet moralnog djelovanja jesu moralne navike. Zbog toga kod
odgajanika treba razvijati navike kulturnog ponaanja, radne, higijenske i dr.
Jo jedan bitan uvijet moralnog djelovanja predstavlja razvijanje pozitivnih osobina volje i
karaktera (upornosti, smjelosti, samostalnosti, estitosti i dr.)
2.3. Zadaci moralnog odgoja
Cilj moralnog odgoja usmjerene na formiranje slobodne, humane i moralne linosti koja
e tokom svog ivota teiti uspostavljanju istinskih ljudskih odnosa, u kojima e ovjek biti
najvrednije bie, cijeniti se i potovati njegovo dostojanstvo i gdje e se ostvariti bratstvo i
jednakost svih lanova ljudske zajednice. Ovako postavljen cilj moralnog odgoja pretpostavlja da
su uenici-odgajnici usvojili postavke i norme u potpunosti, pravila i principe ljudskog morala,
da su ih prihvatili emotivno i da praktino djeluju u svom ivotu u skladu sa njima.6
Iz etapa procesa moralnog formiranja logiki slijede i zadaci moralnog odgoja i to:
upoznavanje morala i njegove teorije,

razvijanje moralnih uvjerenja is tavova,
formiranje navika moralnog ponaanja i djelovanja,
odgoj pozitivnih osobina volje i karaktera
formiranje i negovanje smisla za etike vrijednosti.
Upoznavanje morala i njegove teorije
Iz prve etape moralnog formiranja formiranje moralne spoznaje proizilazi ovaj zadatak
moralnog odgoja. Moralna spoznaja kako znamo znai moralno obrazovanje iji je cilj
upoznavanje i usvajanje moralnih pojmova i kategorija, pravila i principa, moralnih shvatanja i
odnosa, znai upoznavanje sa zakonitostima morala i etike kako bi se razlikovalo dobro od zla,
moralno od nemoralnog i sl. Mladi moraju znati ta je moral, emu slui i kakvi su njegovi
6
M.: Teorija i praksa moralnog odgoja uenika, Veselin Maslea, Sarajevo 1985
8
zahtijevi sa obzirom na ljudske postupke. Upoznavanje morala i njegove teorije jako je znaajno
u procesu moralnog formiranja.
Stiui znanja o moralu odgajnik se osposobljava da pravilno vrednuje svoje ponaanje,

ponaanje drugih ljudi i da zauzima kritian stav prema takvom ponaanju i djelovanju.
Ostvarivanje ovog zadatka zahtijeva da se kod mladih linosti formiraju sposobnosti za
ocjenjivanje moralnih vrijednosti koje se manifestiraju u meuljudskim odnosima u razliitim
situacijama. Upoznavanjem odgajnika sa moralnim vrijednostima u drutvu i osvjetljavanjem
odreene moralne kategorije u konkretnoj situaciji, omoguit emo mu da aktivnim
ukljuivanjem sebe u drutvenu djelatnost postigne sposobnost da ispravno ocjenjuje svoje
postupanje. Pri razvijanju moralne svijesti jako je vano razvijanje odgovornosti prema sebi i
drutvu. ovjekovo ponaanje treba da ovisi o vlastitoj kontroli, to afirmira odgovornost pred
sobom i drutvom. Sa razvojem ljudske svijesti razvija se i njegova samosvijest, koja mu postaje
mjerilo za njegovu vlastitu aktivnost i odluivanje. Tu samosvijest u moralnom ivotu
nbazivamo samosvjeu. Savijest je znai, svijest o vlastitoj krivici zbog pogrenog postupanja i
oslobaanje zbog pravilnog djelovanja. (Dervibegovi: 1997)7
Razvijanje moralnih uvjerenja i stavova
Usvajanje moralnih saznanja nije dovoljno za pravilno moralno postupanje odgajanika.

Nakon moralnih spoznaja daljnji korak u moralnom oblikovanju odgajanika je formiranje
moralnih uvjerenja i stavova. Da bi kod odgajanika formirali moralna uvjerenja i stavove nije
dovoljno formalno usvojiti moralne pojmove, kao npr. Drugarstvo, prijateljstvo, humanizam da
znaju ta je to, ve je potrebno formirati kod njih unutarnji aktivan odnos i stav prema moralnim
pojmovima i kategorijama, da ih oni prihvate kao vlastite stavove i da postupaju i djeluju u
skladu sa njima.8
Uvjerenje se u odgajniku mora izgraditi. Ono je emocionalno obojeno. Onaj ko formira

uvjerenja kod odgajnika (roditelj, nastavnik) mora i sam duboko vjerovati u ono o emu govori.
Neophodno je imati jasne i sugestivne stavove i interpretirati ih odgajanicima emocionalno.
Veliku podrku pri formiranju uvjerenja odgajateljima pruaju primjeri iz ivota i iz literature.
Emocionalni odnos prema najbliima kod djeteta se poinje formirati veoma rano. Prvo se javlja
simpatija, pa ljubav, osjeanje drugarstva, potovcanje prema starijim, ljubav prema radu,
osjeanje odgovornosti i dunosti. Posebno karakteristino za oveka je osjeanje asti i ponosa.
U doba puberteta posebnu panju treba posvetiti razvitku osjeaja ljubavi, potovanja suprotnog
pola i razvijanju humanih odnosa meu spolovima.
7
Dervibegovi, M.: Socijalna pedagogija, Sarajevo, 1997.
8
Vukasovi, A.: Pedagogija, <<Mi>>, Zagreb, 1995
9
Trba suzbijati strah, zavist i mrnju. Na kraju treba posebnu panju posvetiti razvoju
patriotizma kao najdublje i najsloenije emocije, koja predstavlja ljubav prema domovini.
Odgoj emocionalnog ivota treba usmjeravati tako da moralna osjeanja postanu pokretaka
snaga ponaanja i djelovanja u skladu sa ciljem i zadacima moralnog odgoja. Jako vani u tome
su pravilni odnosi prema odgajanicima, topao odnos sa njima, potovanje linosti odgajanika i
pravilna organizacija ivota i rada.
Formiranje navika moralnog ponaanja i djelovanja
Iz tree etape moralnog formiranja etape formiranja moralnog ponaanja i djelovanja

proizilazi zadatak moralnog odgoja.
Ovim zadatkom nije obuhvaena cijela ova etapa ve samo formiranje moralnih navika.
Mlade treba vjebati u moralnim postupcima i tajko formirati moralne navike. Navike doprinose
da se odgajniku odreenim okolnostima vlada onako kako treba. Ukoliko su formirane pravilno i
dobro one osiguravaju tane i adekvatne postupke u raznim ivotnim situacijama: u obitelji,
koli, radnoj organizaciji, tokom jela, u komunikaciji sa ljudima itd.
Od navika ovisi odnos pojedinca prema radu, dunostima i obavezama, prema pravilima
zajednikog ivota. kola je duina podsticati i razvijati kod djece dobre moralne navike, a
odstranjivati loe i negativne. Pored toga duina je stvarati takve ivotne situacije u kojima se
djeca mogu vjebati moralu i kod sebe formirati moralne navike.
Odgoj pozitivnih osobina volje i karatktera
U razliitim ivotnim situacijama potrebno je postupati u skladu sa moralnim stavovima.

Takvo ponaanje trai snagu volje i vrstinu karaktera.9
Odgoj pozitivnih osobina volje i karaktera kod odgajnika je jedan od veoma bitnih
zadataka moralnog odgoja. Kod odgajnika treba razvijati pozitivne voljne osobine kao to su:
odlunost, inicijativnost, smjelost, vrstina, izdrljivost i upornost, a suzbijati negativne osobine
u koje ubrajamo: kolebljivost, lijenost, povrnost, nesamostalnost, neodgovornost i dr.10
Volja je tijesno povezana sa karakterom. Zato se esto kae da je volja kima karaktera.
Odgoj moralne svijesti, emocija i volje ovjeku daje odreeni moralni lik. Pod karakterom
podrazumijevamo osnovne karakteristike moralnog lika ovjeka po kojima se on istie kao
9
10
10
moralna linost u svim postupcima. Karakter se razvija od najranije dobi do kraja ivota. Krajnji
cilj moralnog odgoja je formiranje pozitivnog karaktera. Kod odgajnika treba razvijati pozitivne
crte karaktera kao to su: estitost, pravinost, istinoljubivost, dreljubivost, radinost, savjesnost,
tanost, skromnost, kritinost, samostalnost, dosljednost i dr. Osvijetlit emo detaljnije neke od
tih osobina i to: samostalnoist, dosljednost i kritinost.
Samostalnost je osnovni uvjet da moralno formirana i cjelovito razvijena linost postane

samostalna. Linost se mora osposobiti za vlastito odluivanje, prerasti svoje nagone i
organske potrebe, razvijati svoje interese i ciljeve. Bez samostalnosti djelatnost ovjeka je elja
drugih, linost je u njemu zakrljala. Njegova osjeanja su povrna, a volja je pasivna. Zato je
vaan zadatak odgoja razvoj samostalnosti. Razvoj samostalnosti odvija se u odgojnom procesu i
tijelesno je povezan sa svim drugim odgojnim naporima. Uvjet za razvoj samostalnosti
predstavlja povjerenje u ovjeka, bez koga se samostalnost ne bi nikad razvila.
Dosljednost je osobina karaktera koja je neophodna za harmonijski razvoj linosti. Ova

osobina znai vjernost prema samom sebi, ali se manifestira prema drutvu. Odgajanika treba
tako usmeravati da obiaje, zakonitosti u postupanju skladno i dosledno izraava i ispunjava. Na
taj nain emo ga osposobiti da postupa samostalno i odgovorno. Linosti koju karakterizira
dosljednost strano je kolebanje izmeu mnotva uticaja, ona postupa iz uvjerenja. Pogrenu
dosljednost koja se ispoljava u vidu tvrdoglavosti i dogmatinosti treba nastojati otkloniti iz
odgajnikove linosti.
Kritinost predstavlja osobinu karaktera koja se ogleda u sposobnosti ovjeka da

ocjenjuje vrijednost vlastitog postupanja prema sebi i prema okolini i da ocjenjuje pojave
vanjskog svijeta. Tjelesno je povezana sa dosljednou i pomae ovjeku da se oslobodi
tvrdoglavosti i dogmatinosti. 11
Lake je imati kritiki stav prema vanjskim odnosima i pojavama nego prema samom
sebi. U razvijanju treba imati u vidu Kantovu poruku: ,, Budi prema drugima takav kako eli da
oni budi prema tebi,, Ne ini drugima ono to ne eli da ine tebi.12
Formiranje i njegovanje smisla za etike vrednosti
Jedan od zadataka moralnog odgoja predstavlja razvijanje smisla za etike vrijednosti.

Njegovanju toga smisla doprinosi formiranje moralne spoznaje, moralnih uvjerenja, moralnog
ponaanja i djelovanja. Za formiranje i njegovanje smisla za etike vrijednosti vaan je i bitan
11
12
11
izgraen sistem vrijednosti. Vaan zadatak svih drutvenih faktora (kole, obitelji, drutva) je da
stvaraju takve odgojne situacije u kojima e se kao kod djece i mladih razvijati smisao za etike
vrijednosti.
2.4. Faktori moralnog odgoja
Brojni su faktori koji svaki sa svog aspekta doprinose ostvarenju i realizaciji moralnog
odgoja sa odgajnicima. Meu najvaznije faktore ubrajaju se : ovek i njegov rad, obitelj, kola,
odgajatelji, deije organizacije i drutvo u celini.
ovek i njegov rad predstavljaju vaan faktor moralnog odgoja. U moralnom pogledu
ovek je vredniji to je njegov rad uspeniji. to je ovek vie radno angaovan i moralno
aktivniji, bie uspeniji i njegov moralni odgoj.
Obitelj je prvi odgojni faktor u kome poinje odgoj deteta od najranije dobi. Predstavlja
snaan faktor moralnog odgoja odgajnika.13
Prve ocene deijeg ponaanja daju se u porodici, prve zahteve i zabrane, pohvale i kazne
izriu se u porodici. Ona postaje znaajni odgojni faktor i u toku kolovanja deteta. Moralno
oblikovanje u porodici obuhvata iroku skalu vrednosti i to: pravila ponaanja, meuljudske
odnose i drugo. Kontrolu deijeg postupanja i shvatanja je permanentna i neposredna. esto
odgojni uticaj porodice moe biti vei nego odgojni uticaj kole. Sve zavisi od toga je li
obiteljska atmosfera stabilna, je li prisutna emotivna toplina, meusobno poverenje, ljubav i dr.
kvaliteti koji jaaju pozitivne uticaje porodice. 14
Nestabilna porodica u kojoj vlada loa atmosfera, prisutne su svae i sukobi, negativno
ponaanje roditelja predstavljaju veliku opasnost za moralni razvoj odgajnika, pa je u takvoj
porodici ozbiljno ugroen. Snaan uticaj na moralni odgoj odgajnika vre odgajatelji.
Znaajan oslonac cjelokupnog moralnog odgoja predstavljaju etike odlike I pedagoke

sposobnosti odgajatelja.
Sluei kao pozitivan uzor u ponaanju i svakodnevnim moralnim aktivnostima, odgajatelj

neprestano utjee na odgajanika. Da bi to postigao on mora biti pozitivan uzor odgajanicima u
ponaanju i moralnom djelovanju;
Znaajan odgojni factor uopte, pa i faktor moralnog odgoja predstavlja kola. Njena
odgojna uloga je nezamjenjiva. ivot i rad u koli, organizirani putem nastave i drugih
13
Stevanovi, M.: Odgoj u obitelji i koli, Pula, 1996.
14
Balahovi, Z.: Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb, 1981
12
vidova odgojno-obrazovnog rada predstavljaju snaan faktor moralnog odgoja uenika
koji je pohaaju.
Vanu ulogu u moralnom odgoju vri profesionalni odgajatelj koji da bi djelovao na svoje
uenike odgojno, mora i sam biti svestrano razvijena i pravilno odgojena linost;15
Sredstva informiranja: tampa, radio i TV igraju vanu i bitnu ulogu u moralnom

odgoju mladih. Postali su svakodnevna potreba ovjeka i neovisno o spolu i uzrastu.
Pored informiranja oni predstavljaju i snana sredstva moralnog odgajanja. Njihov utjecaj
zavisi o kvalitetu i karakteru sadraja i programa;
Izdavaka djelatnost predtsvljha sljedei znaajan factor moralnog odgoja. Naroito je

snana i jaka uloga dobre i kvalitetne knjige. Uenike treba osposobiti da pravilno koriste
knjige, udbenike, prirunike i dr.;
Kulturne institucije vre snaan utjecaj na nmoralno formiranje i oblikovanje

odgajanika. U njih ubrajamo: pozorita, kina, biblioteke, itaonice, muzeje, galerije i dr.
U njima se uvaju, unapreuju, populariziraju I ire najvrednije duhovne tvorevine nacionalne i

opeljudske culture, pa njihovi program doprinose moralnom formiranju odgajanika;
Radne organizacije nainom svoje organizacije, radom i random disciplinom, zatim

ureenjem meuljudskih odnosa, odgovornou i brigom za svoje lanove predstavljaju
bitan faktor moralnog odgoja;
Drutvene organizacije kao to su djeije i omladinske, za brigu o djeci, sportske,

tehnike, muzike i dr. okupljaju veliki broj djece i mladih, pa svojim programima
doprinose i pravilnom moralnom oblikovanju odgajanika. Djecu treba uputiti da se
ulane u rad ovih organizacija;
Utjecaji slobodnog vremena, ukoliko su pozitivni, snaan su factor pozitivnog moralnog
formiranja odgajanika. Vrlo esto utjecaji slobodnog vremena mogu biti i negativni to
oteava moralno formiranje odgajanika.16
Zato organizaciji slobodnog vremena trebaju posvetiti dunu panju svi navedeni faktori i
drutvo u cjelini. U protivnom emo imati sve vei broj narkomana, alkoholiara, delikventne
djece i djece sa razliitim vidovima poremeaja u ponaanju.
15
16
13
3. POJAM FAKTORA ODGOJNOG RADA
Sve utjecaje na pojedinca, bilo pozitivne ili negativne nazivamo faktorima moralnog
odgoja. Rije je o vanjskim faktorima drutvene sredine kojih je jako mnogo.
Razliiti autori razliito klasificiraju faktore moralnog odgoja, odnosno faktore socijalizacije.
Tako Frankovi, a prema Rakiu (1976),17 navodi sljedee faktore:
Obitelj,
Dobru nastavu,
Uzitelja, nastavnika kao pokretaa i rukovodeu snagu u odgoju u koli (autoritet
nastavnika),
Autoritet nastavnikog izbora,
Autoritet javnog mnjenja/miljenja razrednog i kolskog kolektiva,
Vanrazredni i vankolski rad,
Sav drutveni ivot.
Meu najvanije faktore moralnog odgoja imlea (1983)18 ubraja: obitelj, odgojne
institucije, sredstva informiranja, izdavaku djelatnost, kulturne institucije, radne organizacije,
drutva i organizacije i uticaje slobodnog vremena.
Iste faktore navodi i Dervibegovi (1997),19 uz to dodaje jo kao faktor i ovjeka i

njegov rad.
3.1. Vanost poznavanja faktora moralnog odgoja i internalizacije
Villiams smatra da je potrebno da postoji nekoliko optih preduvjeta da bi se pojavilo

moralno ponaanje:
Tana percepcija predmeta i dogaaja spoljnog svijeta, svojih motiva, misli i osjeanja,
Preispitivanje stvarnosti,
Inteligencija (Ne znai da su najinteligentniji ljudi najmoralniji, nego, jednostavno,
postoji nii nivo kod koga ideja racionalnog moraliteta ne dolazi u obzir),
Mentalno zdravlje ili prilagoenost, sa napomenom, kao kada je rije o inteligenciji.
(Raki: 1976)
17
Raki, B.: Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja, Sarajevo, 1976.
18
imlea, P.: Pedagogija, Zagreb, 1971.
19
14
Pored toga to odgajatelji znaju strukturu i dinamiku faktora koji uvjetuju drtveno
moralna shvatanja, suenja i ponaanja, oni za to trebaju osposobljavati i same odgajanike, da
upoznaju faktore koji djeluju na njihov opti razvoj.
3.2. Pregled optih odgojnih faktora i njihove karakteristike
Odgoj je veoma sloen proces, a njegova se sloenost odgleda i u tome to se obavlja pod
raznovrsnim uticajima. Ti uticaji su brojni. Neki od njih deluju pozitivno, a drugi negativno na
proces formiranja i oblikovanja linosti.
Odgojni uticaji dolaze iz obitelji, odgojnih ustanova, vjerskih zajednica, sredstava javnog
informiranja, iz kulturnih ustanova i drugih faktora. Veliki broj tih uticaja je prihvatljiv, deluje
pozitivno, ali ima i onih koji deluju negativno i koje treba ukloniti.
Da bi odgoj tekao u eljenom pravcu drutvo osniva odgojno-obrazovne ustanove kojima

ga povjerava, a postavlja i svrhu odgojnog rada u obliku odgojnog cilja, ideala. Njime su
oznaeni kvaliteti eljene linosti. Izgradnji takve linosti, odnosno tome cilju, trebaju teiti sva
odgojna nastojanja.
Odgojni rad i sve uticaje koji svjesno i namjerno djeluju saglasno sa odgojnom svrhom
nazvali smo intencionalnim odgojem. Ostale uticaje na odgajanike, koji se zbivaju bez odreene
odgojne namere, intencije, potpuno neplanski, stihijski i nekontrolisano, nazvali smo
funkcionalnim odgojem. (Vukasovi: 1998)20
U opte odgojne faktore Vukasovi (1998) ubraja: obitelj, odgojne ustanove, sredstva
javnog informiranja, vjerske institucije, izdavaku djelatnost, kulturne ustanove i drutva i
raznovrsne ustanove. S obzirom da su to i opti faktori drutveno-moralnog formiran ja osvrnut
emo se na navedene faktore.
3.2.1. Obitelj
Obitelj je prvi odgojni faktor u kojoj se raa novi ovjek i zapoinje njegovo formiranje.
U obitelji zajedniki ive roditelji (odgajatelji) i djeca (odgajanici). Zbog meusobne, krvnim
srodstvom i zajednikim ivotom ostvarene povezanosti, oseajne vezanosti i bliskosti u obitelji
postoje posebne mogunosti za odgojno djelovanje.
20
Vukasovi, A.: Pedagogija, <<Mi>>, Zagreb, 1995.
15
Obitelji sa skladnim odnosima, emocionalnom povezanou, ljubavlju i povjerenjem
pruaju velike mogunosti za pozitivne uticaje, ali pretpostavljaju takvu klimu i elemente koji ih
omoguuju. Tamo gdje ti elementi izostanu (kao npr. stvarni zajedniki ivot, skladni odnosi,
istinska ljubav i povjerenje) djeca se osjeaju zanemarenom, naputenom, postaju traumatizirani.
Zbog svoji odgovornih roditeljskih dunosti roditelji moraju imati vremena za svoje
dijete, iskazati ljubav prema djetetu, razumevanje i povjerenje za djeije snage i rezultate.
Najuspjenije se ostvaruje odgoj u obiteljima u kojima vlada pozitivna emotivna klima,

ljubav, povjerenje i razumijevanje za dijete.
Svaki moralno zreo roditelj smatra odgajanje djece sastavnim dijelom roditeljske brige,
pa se govori o odgovornom roditeljstvu. Odgojno roditeljstvo ukljuuje i drutveno utemeljenje,
jer je odgoj drutveni fenomen.
3.2.2. Odgojne ustanove
Odgojnim ustanovama oznaavamo sve one ustanove kojima je povjeren odgojno-

obrazovni rad kao njihov primarni drutveni zadatak. S obzirom da u njima radi struno-
pedagoki kadar postale su glavni faktor u podruju odgojne djelatnosti.
Govori se o odgojnim ustanovama kao to su: kole, domovi, ustanove za odgoj i

obrazovanje odraslih, specijalne odgojne ustanove i druge. Ovim odgojno-obrazovnim sistemom
obuhvaene su sve dobne grupe odgajanika od predkolske do zrele dobi. Meutim, zbog krize u
drutvu i odgoju, sve se ee osjea zanemarenost odgojne funkcije kole i drugih odgojnih
ustanova. Odgajatelji esto materijalni zadatak nastave istiu u prvi plan, a zanemaruju
funkcionalni i odgojni zadatak.21
Jedinstvena intelektualistika orijentacija je gotovo sasvim potisnula njegovanje

doivljaja, obogaivanje osjeajnog ivota, jaanje volje, razvijanje karakternih osobina i
svojstvo osobnosti. Odgojni rad se svodi na informiranje i govornu komunikaciju. (Vukasovi:
1998)
Zbog toga se pred drutvo sve ee postavlja kao temeljni problem reafirmacija odgojne
funkcije odgojnih ustanova sa ciljem da ponovo postanu istinski i stvarni odgojni faktori.
3.2.3. Sredstva javnog informiranja
21
16
Sredstva javnog informiranja predstavljaju vaan faktor moralnog odgoja. Radio-vijesti,
informacije, tampa i televizijski programi postali su svakodnevna potreba savremenog ovjeka
bez obzira na dob i spol. Karakter i kvalitet uticaji zavisi od karaktera i kvalitete sadraja poruke.
To vie nisu samo sredstva informiranja ve i moralnog formiranja. Prijeko je potrebno i
praktino ostvariti princip drutvene odgovornosti svih kompetentnih u procesu javnog
informiranja i djelovanja drutvenih glasila i nekih drugih ustanova.
Samo na taj nain uklonit emo negativne tendencije razliitih komercijaliziranih

zabavnih programa.
3.2.4. Vjerske ustanove
Vjerske ustanove predstvaljaju vaan faktor odgoja uopte, a moralnog odgoja posebno.
Vjera je duhovno opredeljenje, poimanje svijeta i ivota, smisao ivljenja, nalaenje i duboko
doivljavanje vrijednosti, etinosti i ovjenosti. (Vukasovi: 1998)22
Vjera proima itav ovjekov ivot i prati ga od roenja do smrti. Religiozni odgoj jeste
programirani, nadzirani i vrednovani proces potpomaganja religioznog sazrijevanja kojem je cilj
maksimalno artikuliranje religioznih tenji u ovjeku i osposobljavanje za osobni stav naspram
njih. (Pranji: 1996)23 Usklaenim pedagokim djelovanjem obitelji, kole i vjerskih ustanova
mogu se reafirmirati odgojna nastojanja, oivjeti opte ljudske vrijednosti i sprijei negativna
djelovanja etikog nihilizma.
3.2.5. Izdavaka djelatnost
Vaan odgojni faktor predstavljaju i izdavaka preduzea sa svojim izdavakim

planovima. Knjiga je riznica ljudskog znanja i iskustva. (Vukasovi: 1998)
Knjige uvaju od zaborava iskustva ovjeanstva, prenose novim generacijama istine o

ivotu. Vano su sredstvo samoobrazovanja, najvazniji ovjekov prijatelj. Prihvatajui i itajui
knjigu spoznajemo svoje mjesto u ivotu, podstiu nas na razmiljanja o etikim problemima. U
knjigama su opisani meuljudski odnosi ovjeanstva kroz povijest i njegove vjekovne tenje da
ti odnosi budu to humaniji, i skladniji, da se potuju prava ovjeka i cijeni njegovo ljudsko
22
23
Pranji, M.: Religijska pedagogija, Zagreb, 1996
17
dostojanstvo. Knjiga moe biti od velike koristi odgajatelju da ostvari svoja odgojna nastojanja,
ako je dobra i ako iz nje zree istina, humanost, estetika i etike vrijednosti.
Postoji i sve vei broj knjiga koje su bezvrijedne i djeluju negativno na odgoj maldih
narataja. Zato je potrebno pootriti kriterije prilikom vrednovanja izdavakih planova
preduzea.
3.2.6. Kulturne ustanove
Kulturne ustanove predstavljaju vaan faktor moralnog formiranja i oblikovanja malde

linosti, pa i odgoja uopte. U njih ubrajamo: pozorita, muzeje, galerije, biblioteke, itaonice,
domove, kulture, koncertne dvorane, klubove, kulturno-umjetnika drtva i druge vrijedne
tvorevine nacionalne i opteljudske kulture.24
Duhovne tvorevine su, pored materijalnih, pokretaka snaga i temeljni nosioci drutvenog
napretka, razvoj i usavravanja linosti. Ideal demokratskog drutva je izgradnja i oblikovanje
skladne i potpuno razvijene linosti i uspostavljanje humanih meuljudskih odnosa, zbog ega
mora podsticati i razvijati kulturne ustanove.
Kulturne ustanove imaju posebno vano mjesto u ovjekovom razvoju i ljudskom

oblikobanju. Meutim, teko materijalno stanje ovih ustanova u naem drutvu, prenaglaeni
zakon ponude i potranje, doveo je ove ustanove u poloaj da svoje programe rada prilagode
ukusu potroaa, to je umanjilo njihovu pravu ulogu unapreivanja duhovne kulture,
podizanje kulturnog nivoa graana, ustvari umanjio je njihovo pedagoko djelovanje u funkciji
odgojnih faktora.
3.2.7. Drutva i ustanove
Meu vane faktore moralnog formiranja i odgoja uopste ubrajaju se razliita udruenja
i proizvodna preduzea.25
Proizvodna preduzea odgojno djeluju svojom organizacijom, zajednikim ivotom,

meuljudskim odnosima, redom i disciplinom, organizacijom radnog mjesta, razvijanjem
osjeaja dunosti i dr.
24
Potkonjak M., Uzajamni odnos porodice i kole, Beograd, 1965. god.
25
18
Poseban uticaj na moralno oblikovanje mladih imaju djeija i omladinska udruenja,
kulturno-prosvjetna drutva, sportska drutva, vjerska i druga udruenja. Ova i druga udruenja
trebala bi angairati mlade u slobodnom vremenu i sprijeiti djelovanje negativnih odgojnih
faktora.
Jako je vano da navedeni faktori deluju jedinstveno i koordinirano u procesu formiranja

i oblikovanja odgajanika.
3.3. Sadraj moralnog odgoja
Sadraj moralnog odgoja ukljuuje odreeni sistem moralnih principa i njima

odgovarajuih moralnih normi, kategorija i pravila koja odgajanici moraju usvojiti u procesu
moralnog odgoja. Zato emo sadraj moralnog odgoja uskladiti sa moralnim principima. Moralni
principi su temelj moralnih odnosa. Pomau da se potpunije shvati cilj i zadaci moralnog odgoja
i ine glavni dio njegovog sadraja. Oni reguliraju meuljudske i druge moralne odnose u
drutvu. U skladu sa moralnim prinncipima sadraj moralnog odgoja obuhvata:26
Odgoj u duhu humanizma,

Odgoj u zajednici i za zajednicu,
Odgoj u duhu patriotizma,
Odgoj u duhu postovanja drugih naroda,
Pripremanje za obiteljski ivot i
Formiranje pozitivnog odnosa prema radu i materijalnim i duhovnim vrijednostima.
Odgoj u dobu humanizma
Humanizam potie od latinske rijei-humanus, to znai ovjenost. Odnosi se na

ovjeka i njegov ljudski odnos prema drugim ljudima. Iz humanizma zrae: ostale ljudske
vrijednosti i vjera u ovjeka, tenja za istinom, savrenstvom, pravednosu i druge.27
Humanizam kao takav je osnova cijelokupnog ljudskog morala. Zato je odgoj u duhu humanizma
stavljen na prvo mjesto u razmatranja sadraja moralnog odgoja. Humanizam znai briga o
ovjeku, prijateljstvo sa drugim ljudima, solidarnost, povjerenje i meusobno potovanje, ljubav
26
27
19
ovjeka prema drugim ljudima, borbu za ostvarivanje ljudskih prava, za oslobaanje linosti, za
ljudsko dostojanstvo.
Iz humanizma zrae bolji odnosi meu ljudima: solidarnost, saradnja, uzajamna pomo i
saradnja, ljudska tenja prema miru i meunarodnom razumijevanju, prema oslobaanju ovjeka
od socijalnog, nacionalnog , rasnog ili bilo kog drugog ugnjetavanja. Iz humanizma zrai osjeaj
sigurnosti, ivotni optimizam, nada i povjerenje u bolje sutra. Humanost, ovjenost, nije data
prirodno. Treba je odgajati. To se postie organiziranim i uspjenim odgojem. Svaki napredni
odgoj mora biti odgoj u dobu humanizma.
Odgoj u zajednici i za zajednicu
ovjek je drutveno bie koje moe ivjeti i raditi samo u drutvu. ivei u zajednici
mladi ovjek prihvata norme i principe zajednikog iota. Mladog ovjeka treba pripremiti da
ivi kulturno u ljudskoj zajednici i treba ga formirati kao ljudsko bie.
To se postie procesom socijalizacije, a ostvaruje se odgojem u zajednici, za zajednicu, tj.

zajedniki ivot meu ljudima. Humana ljudska zajednica tei postii ljepotu i punou
meuljudskih odnosa formiranjem slobodnih, samostalnih i potpunih linosti. Formiranjem
smisla za ivot u zajednici ne treba dovesti do guenja ovjekove individualnosti.
U naem drutvu pojedinac i zajednica se nalaze u skladnom odnosu to je olakavajue u

procesu pripremanja pojedinca za drutveni odnos. Razvijanje navika za zajedniki ivot
pretpostavka je odgoja u zajednici i za zajednicu. Vanu ulogu u odgoju mladih za ivot u
zajednici i za zajednicu mogu dati brojni faktori, meu kojima se istiu: kola, djeije i
omladinske organizacije, drutveno-koristan rad i dr.28
Odgoj u duhu patriotizma
Patriotizam se ogleda u ljubavi prema domovini, rodnom kraju i svome narodu, a zasniva
se na formiranoj spoznaji o pripadnosti tom narodu, pripadnosti odreenoj etnikoj zajednici,
njenom kulturnom razvitku i dostignuima. Uz patriotizam je vaan osjeaj ponosa vezan za
ljepote, bogatstva i vrijednosti svoje domovine. Veliki patroti su u stanju i ivot dati za sviju
domovinu. Taj pemeniti osjeaj treba njegovati i razvijati, jer tko ne voli svoj narod, ne moe
voljeti ni drugi. (Vukasovi: 1998)29
28
29
20
V.G. Bjelinski je isticao tko ne pripada svojoj domovini, ne pripada ni ovjeanstvu.
Ljubav prema domovini ispoljava se djelima za zajednicu. Patriotizam obuhvata:
Lljubav prema zemlji u kojoj smo roeni, prema njenim ljepotama i bogatstvima;
Ljubav prema svome narodu, njegovoj prolosti i sadanjosti borbi za ivot, ponos prema
svim dostignuima svog naroda, a obuhvata i potovanje drugih naroda koji ive u naoj
zemlji;
Patriotizam je spremnost da se domovina gradi, da se barni njena sloboda i neovisnost
ukoliko se ukae potreba.
Zajedniki ivot u vienacionalnoj zajednici trai odreeni takt i osjetljivost za

osjeanja drugih naroda. Zato mlade treba odgajati u duhu tolerancije prema nacionalnim,
vjerskim i kulturnim vrijednostima drugih naroda. Neophodno je suzbijati mrnju,
neprijateljstvo i omalovaavanje pripadnika drugih naroda. Odgajatelji su duni pitanju
odgoja u duhu patriotizma poklanjati najveu panju. Patriotizam se ne mjeri rijeima ve
djelima za domovinu. Takav patriotizam odgaja se poevi od obitelji, u predkolskim
ustanovama, kolama i u drutvu, drutvenim organizacijama i aktivnom odnosu prema
drutvenim problemima i zadacima. Poseban znaaj ima aktiviranje mladih putem drutveno-
korisnog rada.
Odgoj u duhu potovanja drugih naroda
Razumijevanje meu ljudima oznaava pozitivan stav i odnos prema drugim narodima,
prema njihovoj prolosti i sadanjosti, zaslugama i vrijednosti. Ono predstavlja izraz solidarnosti
meu narodima i zemljama, simbolizuje saradnju, prijateljstvo i zatitu slobode, nezavisnosti i
jednakosti svih naroda. Suprotno je ovinizmu, nacionalizmu, nepodnoljivosti drugih. Odgoj u
duhu meunarodnog razumijevanja i potovanja drugih naroda nije suprotan patriotizmu.
Ukoliko su pravilnopostavljeni oni se dopunjuju i potpomau. Potovanje svoga ukljuuje i
potovanje tueg.30
Mlade treba odgajatiod najranije dobi da vole i potuju vrijednosti drugih naroda.
Moralni znaaj odgoja u duhu meunarodnog razumijevanja ogleda se u tome to pored interesa
svoje domovine i svoga naroda uvaava interese i tenje iostalih naroda, velikih i malih, pa i
cijelog ovjeanstva. Odgoj u duhu meunarodnog razumijevanja tei za ostvarivanjem
maksimalnog povjerenja meu ljudima i narodima to rezultira organizacijom ivota i
meunarodnih odnosa na principima mira, prijateljstva i bratstva slobodnih naroda.
30
21
Pripremanje za obiteljski ivot
Jedno od temeljnih pedagokih pitanja je pripremanje mlade generacije za sretan i

sadrajan obiteljski ivot. Potrebno je kod njih stvoriti tane predodbe o ljubavi, o braku, o
obitelji jer e se jedino tada formirati plemenita osjeanja, pozitivne moralne osobine prema
branom i obiteljskom ivotu.
Nuno je brinuti se o djetetu da ima prijatelje, da ga zanimaju interesi prijatelja, da

njegovi odnosi prema prijateljima nisu egoistini i sluajni. Pored razgovora dijete treba
angairati raznim aktivnostima: sportskim, tehnikim, humanitarnim radom itd. Nuno je razviti
kod njega interes za posjete pozoritu, kinu, za itanje umjetnike literature itd. Ritam ivota u
obitelji je takoe jako vaan i bitan
Formiranje pravilnog odnosa prema radu i materijalnim i duhovnim

vrijednostima
Jedan od osnovnih moralnih zahtjeva predstavlja pozitivan odnos prema radu. Rad je
osnova ivota, izvor kulturnih i materijanih vrijednosti. Kod mladih je nuno formirati pozitivan
odnos prema radu. Rad i moral su uvijek bili bliski. Prvi moralni odnosi nastali su u radu. Jedno
od osnovnih mjerila ovjekove moralnosti i danas jeste odnos ovjeka prema radu. Osnovni
zadatak cjelokupnog odgoja jeste pripremiti mlade za radnu djelatnost, formirati pozitivan odnos
prema radu, razviti radnu disciplinu i poveati produktivnost rada. Formiranje pravilnog odnosa
prema radu je dug proces koji u sebi sadri nekoliko elemenata: razvijanje jasnih stavova prema
ulozi i znaaju rada u drutvu, razvijanje emotivnog odnosa prema radu, formiranje kulturnih
navika i kulture rada, forimiranje pozitivnih osobina i volje karaktera. Cjelokupno odgojno
djelovanje potrebno je usmjeriti prema razvijanju svjesne discipline kod odgajanika.31
Sutina pravilnog odnosa prema radu ogleda se u dobrovoljnosti, nesebinosti i

ispoljavanju stvaralatva. Put do takvog odnosa je dug i na poetku se polaziod formalne
discipline, koja postepeno prerasta u svjesnu radnu disciplinu. Formiranje pravilnog odnosa
prema radu je bitan uvjet formiranja pozitivnog odnosa volje i karaktera. Cjelokupno odgojno
djelovanje potrebno je usmjeriti prema razvijanju svjesne discipline kod odgajanika.
Ponekad se deava da mladi imaju pravilan odnos prema radu, ali kad su u pitanju
materijalne vrijednosti, ali kad su u pitanju materijalne vrijednosti i drutvena imovina oni
ispoljavaju pohlepnost i sebinost, gdje line interese istiu iznad drutvenih. Prema djeci ne
treba pretjerivati u raskoi i rasipnitvu, ali i neispunjenje elja je negativno. Kad su u pitanju
31
22
djeiji prohtjevi treba biti umjeren. Dijete treba navikavati nesebinosti i suzdrljivosti elja.
Treba ga uvoditi u sluenje novcem i uiti da do njega dolazi potenim radom. Treba biti obazriv
kod djeije tednje. Ona treba imati namjenu i cilj.
Treba se paziti razvoja kod djece negativnih osobina kao to su krtost i rasipnitvo.
Formiranje pravilnog odnosa prema imovini treba da dovede do shvatanja da graanski moral,
pravo na linu imovinu smagtra svetim moralnim principom uz uvjet daje steena potenim
radom.
Rad je jedan od najvrednijih faktora formiranja linosti. Svaki pojedinac svojimodnosom

prema radu pokazuje svoje etike vrijednosti. Rad je jedini materijalni izvor za opstanak ovjeka
koji je sposoban za rad. Zbog svega je pravilan odnos prema radu i materijalnim i duhovnim
vrijednostima vano pitanje moralnog odgoja.
4. POJAM I KLASIFIKACIJA PRINCIPA ODGOJNOG RADA
Da bi se ostvarili ciljevi odgoja i da bi se to uspenije realizirao sadraj moralnog odgoja

primjenjuju se opte smjerniceu odgojnom radu.
Ti principi omoguavaju da se izvri izbor, kombinacija i primjena razliitih metoda,

postupaka i sredstava moralnog odgoja.32
Principe moralnog odgoja moemo definisati kao: opte smjernice koje izraavaju
openito prihvaene zahtijeve na sadraj, metode, organiziraju i sredstva moralnog odgoja.
(imlea)
4.1. Osnovni principi moralnog odgoja
Principi moralnog odgoja po imlei (1983),33 su:
Princip svrsishodnosti,
Princip aktivnosti,
Princip pozitivne orijentacije,
Princip socijalizacije,
Princip jedinstvenosti,
32
33
imlea, P.: Pedagogija, Zagreb, 1971.
23
Princip dosljednosti,
Princip primjerenosti
Prema Pedagokoj enciklopediji (1989), Pataki i Teodosi navode sljedee principe

moralnog odgoja:
Princip odgoja preko kolektiva,

Princip socijalistike usmjerenosti moralnog odgoja,
Princip zahtijevanja i potovanja linosti djeteta,
Princip sistematinosti i postupnosti,
Princip jedinstva odgojnih utjecaja,
Princip svjesne moralne aktivnosti,
Princip konkretnosti moralnih normi,
Princip primjerenosti moralnih zahtijeva, sredstava i odluka razvojnom stupnju djeteta,
Princip relativnosti moralnog vrednovanja.
Vukasovi (1998)34 navodi sledee opte principe odgajanja:
naelo svrshovitosti,
naelo sktivnosti,
naelo pozitivne orijentacije,
naelo mnogostranosti,
naelo primjerenosti,
naelo individualizacije,
naelo socijalizacije,
naelo jedinstvenosti i
naelo dosljednosti
Suzi (2005) 35
navodi pored ostalih i sledee principe koji se istiu u prvi plan kad je u pitanju
odgojni rad:
princip nenasilne komunikacije;

princip povjerenja;
princip potovanja linosti;
princip altruizma i empatije;
34
35
Suzi, N.: Pedagogija za 21. Vijek, Banja Luka, 2005.
24
princip emocionalne uravnoteenosti:
a. Sloboda izraavanja osjeaja,
b. Povoljna emocionalna klima,
c. Uvaavanje emocionalnog sazrijevanja;
princip objektivnosti;
princip angairanosti.
S obzirom da najnovija klasifikacija principa koju daje Suzi tretira pitanja emocionalne
klime na asu, empatije, pitanja grupne interakcije u razredu, psiholoke podrke koju grupa
moe dati pojedincu i druga pitanja iz ovog konteksta, zadrat emo se na njoj, a orazloit emo i
jedan broj principa koje navodi Suzi.
4.1.1. Princip nenasilne komunikacije
U tradicionalnoj nastavi preovladavala je jednosmjerna, nasilna komunikacija u kojoj je

uenik bio objekt nastavnog procesa. Smjer komunikacije tekao je uvijek od nstavnika bilo
prema cijelom odjeljenju, bilo prema pojedinom ueniku. Odavno je uoena neprirodnost toga
odnosa jer je ispravno da onaj ko ne zna, pita onog ko zna, a ne obrnuto.
Da bi se u nastavi vodilo rauna o uvaavanju ovog principa, uenike treba vjebati u

tehnici sluanja drugoga.
To, pored disciplinarne utnje dok neko pria, prema Suziu (2005),36 ukljuuje i sledee:
paljivo praenje sadraja izlaganja;

davanje sagovorniku do znanja da sudjeluje u izlaganju putem kratkih povratnih
informacija: da, zaista, da li je mogue i sl.;
gestikulacijom pokazati sagovorniku da je emocionalno angaovan pri njegovom
izlaganju;
prilagoavanje svoga izlaganja interesovanjima i panji sagovornika;
potovanje okolnosti u kojima se odvija komunikacija;
maksimalno uvaavanje linosti sagovornika;
nepristupanje diskusiji kao pobjedi ili porazu nikada.
Da bi se u koli to vie osigurala nenasilna komunikacija neophodnoje nastavnu akciju

sa nastavnika prenijeti na to vie uenika.
36
Suzi, N.: Pedagogija za 21. Vijek, Banja Luka, 2005
25
Da bi se to osiguralo, prema Mark Nepu i Dudit Hol, a prema Suziu (2005), neophodno
je:
obezbijediti uenicima ravnopravan status u grupi kao i u odnosu na nastavnika i

angaman u toku uenja i pouavanja;
Svakom ueniku dati ansu da bude voa i da bude voen, potrebu za dominacijom
kompenzovati zadovoljavanjem samopotovanja i samoaktualizacije;
Potrebu djeteta za moi zadovoljiti demokratskom participacijom u radu i odluivanju,
socijalnom promocijom uz adekvatnu podjelu uloga i obaveza.
Istraivanja su pokazala da uenici stalno ozbiljnog i emocionalno rezervisanog

nastavnika doivljavaju kao dominantnog. Slino je sa govornikom koji dugo pria.
U kolama je neophodno preuzeti aktivnosti da bi zaivjela nenasilna komunikacija. Da

bi se to ostvarilo neophodno je uenike obuiti za nenasilnu komunikaciju i to je najbolje
praktinim primjerima, tj. promjenom odnosa u koli, gdje e se uenicima osigurati praktino
iskustvo nenasilne komunikacije.
4.1.2. Princip povjerenja
Povjerenje je kamen temeljac svakog istinskog, pravog, humanog meuljudskog

odnosa. (Bratani: 1993)37
Bez povjerenja ne moemo ni zamisliti uspjean meuljudski odnos, a posebno odnos

nastavnik-uenik. Ako nastavnik nema povjerenja u sebe, ne moe ga imati ni u svog uenika, a
ako ga nema u uenika, nee ni uenik imati u njega povjerenje.
Pa ipak, naa odgojna praksa esto pokazuje da nstavnici nemaju povjerenja u uenike.
Uzmimo primjer izrada testiva znanja. Nastavnici strogo vode kontrolu nad izradom testova
znanja, da ih uenici ne bi prepisali.
Pitanje povjerenja je osjetljivo pitanje u kontekstu meuljudskih odnosa. Ono se javlja u

relaciji ja-ja i ja-ti, ali ovisi i od opte klime povjerenja koja vlada u jednoj zajednici.
4.1.3. Princip potovanja linosti
37
Bratani, M.: Mikropedagogija, kolska knjiga, Zagreb, 1993.
26
Jedan od uvjeta efikasnog rada u nastavi je i potovanje uenikove linosti. Ukoliko eli
da i sam bude potovan, nastavnik mora potovati linost uenika. Nastavnik mora upoznati
specifinosti linosti svakog uenika i adekvatno tome zauzeti stav prema ueniku u procesu
odgajanja.
Nastavnik mora kod sebe imati razvijene sposobnosti osjetljivosti za ljudske kvalitete.
Ova svojstva, prema Suziu, teko je definisati. Prema Suziu (2005), 38Gardner navodi sljedee
sposobnosti linosti:
verbalno-lingvistike,
Logiko-matematike,
Vizuelno-prostorne,
Tjelesno-kinestetike,
Muziko-ritmike,
Interpersonalne i
Intrapersonalne.
Za potovanje linosti odgajanika posebno su vane posljednje dvije kategorije

intrapersonalnih i interpersonalnih sposobnosti. Od interpersonalnih sposobnosti Garner izdvaja:
Davanja povratne informacije

Predoseanje tuih osjeanja,
Kooperativno uenje,
Komunikaciju oi u oi,
Sposobnost razumijevanja,
Podjelu rada,
Umijee saradnje,
Primanje povratnih informacija,
Osjeanje tuih pobuda i
Grupne projekte
4.1.4. Princip altruizma i empatije
Altruizam je nekoristoljubivo pomaganje drugim osobama. Bihevioristiki orijentirani

psiholozi govore o altruistikom ponaanju kad god je oito da pojedinac prua pomo drugome,
ali mnogi drugi psiholozi dodaju da je neophodna i elja i namjera da se drugome pomogne. O
altruistikom ponaanju se moe govoriti samo ako postoji altruistiki motiv ili elja da se
38
27
drugima uini neto dobro, mada je takvu elju teko pouzdano utvrditi. (Pedagoka
enciklopedija I: 1989)
Empatija se bazira na tri vrste informacija:
ta osjea druga osoba

Kako razmilja druga osoba
Koja su iskustva i uvjeti doveli do odreenog ponaanja.
Empatija je spoznajno-emocionalna sposobnost uivljavanja u poloaj druge osobe i

sagledavanje svijeta njenim oima. (Bratani: 1993)39
4.1.5. Princip emocionalne uravnoteenosti
Dimenzije koje treba uvaavati kad je u pitanju princip emocionalne uravnoteenosti su:
sloboda izraavanja osjeanja,

Povoljna emocionalna klima i
Uvaavanje emocionalnog sazrijevanja. (Suzi: 2005)40
Princip izraavanja osjeaja je pretpostavka uspjene i povoljne emocionalne klime. Samo

povoljna emocionalna klima omoguit e pravilno emocionalno sazrijevanje mladih ljudi.
4.1.6. Princip objektivnosti
Princip objektivnosti nalae da nastavnik u toku odgojnog rada to vie zadri objektivan
stav prema uenicima i njihovim rezultatima. Da bi nastavnik bio sposoban pruiti pomo
uenicima, on i sam mora biti objektivan.
Nastavnik mora poznavati ta podrazumijeva objektivnost da bi se mogao tako ponaati u

odnosu prema svojim uenicima. Nastavnik koji je objektivan uvijek je spreman vjerovati u
39
40
28
dobre strane djetetove linosti, on se oslanja na ono to je u djetetu najbolje i trai sredstva i
metode da to najbolje i maksimalno razvije.
4.1.7. Princip angairanosti
Tradicionalna nstava drala je uenika u ulozi recipijenta (usvaja i reproducira dato).

Uenici su najee bili reproduktivno angairani. Bitan element uspostavljanja reciprociteta u
odnosu je naizmjenino zauzimanje poloaja subjekta i objekta u odnosu. Subjekt je onaj partner
koji je vie aktivan, a objekt je vie pasivan.
Svjedoci smo estog deklarativnog usaglaavanja da odgajanik bude subjekt odgojnog

djelovanja. U reformnim nastojanjima esto se naglaava da uenik, odnosno student, mora
zauzeti poziciju subjekta u odgojno-obrazovnom procesu. To znai u prvom redu, da uenike
moramo osposobiti za aktivniju ulogu u tom procesu. (Bratani: 1993)41
4.1.8. Princip pozitivne orijentacije
Princip pozitivne orijentacije nalae odgajateljima da u procesu odgojne djelatnosti

uoavaju i podravaju pozitivna ponaanja i postupke odgajanika. 42
Ovaj princip podrazumijeva
vjeru u svakog odgajanika i uoavanje onog pozitivnog kod njega, te ukazivanje povjerenja
odgajaniku i podsticaji da istraje u pozitivnim postupcima.
Makarenko je posebno poznat po orijentaciji na pozitivno kod odgajanika i gajenje

povjerenja prema njima. Radio je sa maloletnim delikventima i uvijek je pokazivao povjerenje u
njihov budui rad koje su odgajanici nastojali da opravdaju, bez zadiranja u prolost. Temeljni
princip u njihovom radu bio je: to vie zahtjeva prema ovjeku, ali ujedno i to vie potovanja
njegove linosti.
41
42
29
4.1.9. Princip dosljednosti
Princip dosljednosti trai skladno i dosljedno djelovanje svakog pojedinog odgajatelja.

To je skladnost sa samim sobom, skladnost vlastitih mjera i postupaka. Nedosljedan stav i
odnos odgajatelja, njegovo kolebanje i odstupanje od prije postavljenih zahtjeva, reda ili
discipline, moe imati samo nepogodne posljedice. (Vukasovi: 1998)43
Odgajanik mora shvatiti da se prihvaeni red, disciplina, pravila igre i ponaanja,

odnosno zahtijevi i obaveze koje je preuzeo moraju potovati i da od njih nema odstupanja.
Pozitivno je ako osjeti da je stav odgajatelja uvijek isti i da se ne mijenja iz dana u dan. U tom
sluaju on nee pokuavati izbjegavati postavljena pravila ponaanja.
Kad je u pitanju dosljednost, ona je toliko znaajna u odgojnom radu da se ne

preporuuje odstupanje od odreenih postupaka ak i kad nisu sasvim opravdani. Kad smo
jednom primjenili odreene mjere, trebamo teiti njihovom prihvaanju, potovanju i provoenju
u ivot.
4.2. Metode moralnog odgoja
Metode su glavni putevi i naini ostvarivanja cilja i zadataka moralnog odgoja. One
su ukupnost odgojnih postupaka usmjerenih na oblikovanje moralnog profila odgajanika.
(imlea: 1983)44
Odgajatelj pomou metode obrauje sadraj i ostvaruje cilj i zadatke, smisao i svrhu
moralnog odgoja. Tijesno su povezane sa etapama procesa moralnog formiranja. U praksi
susreemo etiri metode moralnog odgoja:
metodu pouavanja,
metodu uvjeravanja
metodu navikavanja i
metodu sprjeavanja.
43
44
30
a) Metoda prouavanja
Cilj je ove metode upoznavanje mladih ljudi sa moralno-etikom problematikom ivota i

moralno pouavanje. Ovo je usmjereno na intelektualnu sferu odgajanika, na izgraivanje i
oblikovanje njegove moralne spoznaje. Primenjujui ovu metodu odgajatelj izlae, objanjava,
interpretira sadraje moralnog odgoja i odgajanicima pomae u izgraivanju predstava o
moralnom i amoralnom. Zadatak je odgajatelja da da odgajaniku pomogne da usvoji moralne
pojmove i norme, da shvate moralno-etike vrijednosti, ovladaju sistemom vrijednosti, te na taj
nain izgrade kriterijume po kojima e procijeniti u kojoj su mjeri odreeni postupci usklaeni sa
moralnim zahtijevima.45
b) Metoda uvjeravanja
Metoda uvjeravanja ogleda se u djelovanju na svijest i emotivni ivot odgajanika putem

jasnih i emocionalnih interpretacija moralnih stvova ili postupaka u cilju formiranja moralnih
stavova i uvjerenja kod odgajanika.
Uvjerenja su uvijek emocionalno obojena. Metoda uvjeravanja primjenjuje primjere iz

ivota i na taj nain djeluje na emocionalni ivot. Ovom metodom se aktom uvjeravanja i
usmjeravanja, kritikim rasvjetljavanjem odgajnikovih postupaka i namjera, dolazi do
zajednikih rjeenja. Uz pomo ove metode kod odgajanika se razvijaju moralna ubjeenja to je
od presudnog znaaja za moralni odgoj.46
Veliku motivacionu snagu ima svijest koja je postala uvjerenje. Kad je ovjek u neto
uvjeren on ini odreene postupke bez iijeg gledanja ili kontrole. Primjeri iz historije potvruju
nam primjere visoke svijesti i borbenosti: ordano Bruno nije odustao od svog uvjerenja, pa je
spaljen na lomai. Na lomai je uzviknuo: Ipak se okree! Kod ovih narataja treba razvijati
tako vrsta uvjerenja. Sredstva metode uvjeravanja su: kritika, samokritika, etiki razgovor,
predavanja, referati sa diskusijom. Ova metoda se najee pojavljuje u obliku moralnog
vrednovanja postupaka, filmova, tampe itd. u obliku ostvarenja ideala.
c) Metoda navikavanja
45
46
31
Metoda navikavanja tijesno je povezana sa metodom uvjeravanja. Da bi izgradili
odreeni etiki postupak kod odgajanika potrebno je vjebanje te aktivnosti i posjedovanje
navika za nju.
Ova metoda podrazumijeva takve odgojne postupke kojima je cilj vjebanje odgajanika u
etikom promatranju i suenju, uspostavljanje kontakta sa pojedincima, u komuniciranju sa
drutvenom sredinom, navikavanje na odreene etike postupke da bi se izvravale radne i
drutvene obaveze, da bi se formirao pravilan odnos prema sebi, drugima i sl.
Polaskom u kolu pruaju se vee mogunosti za formiranje navika za izvravanje svojih

dunosti, kulturno ponaanje, red, disciplinu, urednost, tanost, pozitivan odnos prema radu,
materijalnim i duhovnim vrijednostima.
d) Metoda sprijeavanja
Metoda spreavanja se primenjuje u izuzetnim sluajevima odgojne prakse. Ukoliko

ostali odgojni postupci ne daju eljene rezultate, a odgajnikovi stavovi i postupci naginju ka
razliitim moralnim devijacijama, tada se preuzimaju odgojni postupci sprjeavanja.
Sprjeavanje je takav oblik odgojnog rada kada se odgajaniku onemoguuje da uini neto to je
suprotno moralnim normama i pravilima,47 a prisiljavanjem se neodstupno zahtijeva da neto
uini. Prihvatljiviji odgojni postupak jeste sprjeavanje, jer ima preventivni karakter, ali se
ponekad koristi i prisiljavanje.48
Metoda sprjeavanja slui potiskivanju loih nepoeljnih odgojnih utjecaja. Njen zadatak
je ustvari dvostruk. Pored preventivnog ona ima zadatak potiskivanja, korigiranja, odvikavanja
od loih uvjerenja i navika i formiranje povoljnih uvjeta za oblikovanje novih pozitivnih.
4.3. Sredstva moralnog odgoja
Primjena odreenih metoda odreuje i izbor specifinih sredstava u moralnom odgoju.
Pod sredstvima moralnog odgoja treba razumjeti odreeni postupak nastavnika, koji je
usmjeren na ostvarivanje konkretnih zadataka moralnog odgoja. Jednom e ti postupci imati
zadatak da usmjeravaju formiranje uenika u odreenom pravcu, drugi put e ga poticati da
47
48
32
ustraje u dobrim djelima, a trei put e nastojati da ga sprijee u loim postupcima. ( imlea:
1983)49
Prema svrhi njihove primjene sredstva moralnog odgoja dijelimo na: sredstva
usmjeravanja, sredstva podsticanja i na sredstva sprjeavanja.
Sredstva usmjeravanja
Pomou sredstva usmjeravanja usmjeravamo moralno formiranje uenika u pozitivnom

pravcu, pomaemo formiranju moralne spoznaje i moralnih uvjerenja, moralnog ponaanja i
djelovanja i pozitivnih osobina linosti. Sredstva usmjeravanja treba ee koristiti u odgojnoj
praksi. U sredstva usmjeravanja ubrajamo: savjet, primjer, nstvaranje ideala, dnevni red i rad.
Savjet ili pouka esto se koristi u moralnom odgoju. Npr. nastavnik kao stariji, iskusniji
savjetuje uenike kako da se ponaaju u odreenim situacijama. Savjet svojoj djeci daju i
roditelji. Cilj savjetovanja je da se odgajanik poui kako e se ponaati u odreenoj situaciji da
ne bi doao u neprilike i da bi izbjegao nesporazume. Primjer je najjae odgojno sredstvo.
Pozitivan primjer moralnog ponaanja od strane roditelja i nastavnika slui kao pozitivan uzor
odgajanicima.50
Stvaranje ideala je jako bitno u moralnom odgoju jer mladi ljudi pokazuju veliku sklonost
prema idealnima. Etiki ideali daju prave vrijednosti. Zato treba teiti stvaranju moralnih uzora i
ideala.
Dnevni red predstavlja znaajno sredstvo usmjeravanja. Odgajanici prave pravedan

dnevni raspored uenja, rada, odmora, razonode i sl. Rad je istodobno cilj i sredstvo odgoja. Rad
pomae da mlade ljude pripremamo za drutvene radne zadatke, da razvijamo kod njih i
oblikujemo moralni lik, pozitivne volje crte i karaktera.
Sredstva podsticanja
Treba ih primjenjivati oprezno i rjee jer odgajanik ukoliko vidi da se esto koriste moe
postupati na odreeni nain zato da bi postigao priznanje, pohvalu ili nagradu, a ne iz osjeanja
dunosti i odgovornosti. U sredtsva podsticanja ubrajaju se: priznanje, pohvala, nagrada,
obeanje i takmienje.
49
50
33
Priznanje dajemo ueniku za postignute rezultate u radu, odreenoj aktivnosti sa ciljem
podsticanja da i dalje postie vrijedne rezultate. Priznanje mora biti zaslueno. Ubraja se u
najblae sredstvo podsticanja. Kod primjene je potrebno biti oprezan da ne bi dolo do
negativnih posljedica. Pohvala predstvalja vii stupanj priznanja. Moe biti usmena ili pismena,
individualna ili kolektivna. Pohvalom odobravamo ueniki postupak, istiemo njegove
pozitivne rezultate, kvalitete i mogunosti. Pohvalom nastojimo uenike motivirati na dalji rad i
zalaganje.
Nagrada predstvalja najee sredstvo podsticanja. Donosi duhovno zadovoljstvo i

priznanje odgajatelja i javnosti, a esto i materijalnu korist. Jako je osjetljivo odgojno sredstvo.
Obeanjem se najavljuje neto prijatno kao to su pohvala i nagrada pa se na taj nain

odgajanik motivira na dobro djelo. Velika mu je vrijednost i djelujue snano, mada moe izazvati
i negativne efekte, da se radi samo zbog obeanja nagrade. Obeanje koje odgajatelj ne izvri
rui njegov autoritet. Ne treba odgajanicima puno obeavati, a dana obeanja treba ispuniti.
Takmienje podstie na vee zalaganje i djeluje kao snano motivaciono sredstvo u

odgojnom radu. Djeluje snano na emocije, unosi radost i vedrinu, bogati i razvija interes, jaa
volju i karakter odgajanika koji uestvuju u takmienju. Bitno je voditi rauna da se ne pretvori
u nezdravu koinkurenciju. Nisu poeljna esta takmienja.51
Sredstva sprjeavanja
Zadatak sredstava sprjeavanja je da sprijee i potisnu negativne utjecaje na odgajanike,

odnosno da ih odvrate od provoenja loih postupaka i djela. Zadatak im aje dakle suprotan od
sredstava podsticanja koja upuuju na dobra djela, ova sredstva odvraaju odgajanike od loih
postupaka. Zbog orijentiranosti na zabranu i osjeaj neprijatnosti, ponekad mogu izazvati otpor i
protivljenje. Nuno ih je obazrivo i ogranieno primjenjivati. U sredstva sprjeavanja ubrajamo:
nadzor, opomenu, zabranu, skretanje motiva i kaznu.52
Nadzor predstavlja jedno od snnih sredstava odgoja ukoliko je dobro organiziran i

pedagoki promiljen. Primjena nadzora podrazumijeva voenje rauna o uzrastu odgajanika i
treba odgovarati nizu pedagokih zahtijeva.
Ukoliko je nadzor pravilno organiziran i dobro se primjenjuje postii e se da

odgajnikovo ponaanje bude usklaeno sa odgojnim ciljevima i zadacima. Ukoliko se kod
odgajanika razviju navike za radom i uenjem, to je vie angairan odgovarajuim aktivnostima
i to pravilnije koristi slobodno vrijeme manje e biti potrebe za nadzorom.
51
52
34
Ukoliko ponaanje odgajanika nije u skladu sa pravilima ponaanja i zahtjevimka
odgajatelja, tad se kao odgojno sredstvo primjenjuje opomena (upozorenje).
Zabrana je zahtijev u negativnom obliku. Ne moemo dozvoliti odgajaniku da za svaki

svoj postupak osjeti prirodne posljedice, pa zbog toga koristimo zabrane.
Skretanje motiva je jako efikasno sredstvo u odgojnom radu. Ima situacija kad je
potrebno mijenjati motive kod djece i mladih. Ovo sredstvo posebno je efikasno u preodgajanju
djece koja ispoljavaju odreene tekoe.
Kazna predstavlja posljednje sredstvo koje se primjenjuje u procesu odgojnog rada.

Ukoliko se pravilno primjenjuje moe biti efikasno odgojno sredstvo. Kazna koja se primjenjuje
u odgojnom sistemu mora imati humani karakter i treba dovesti do popravljanja. Kazne koje
unitavaju dostojanstvo odgajnikove linosti treba odbaciti, posebno kad je u pitanju fizika
kazna. Kazna e posebno djelovati i imati odgojni karakter kada odgajanik doivi osjeaj krivice.
5. KAKO ISLAM ODGAJA MORALNOST
Kao potpuna i zavrna vjera, ija koncepcija je najsavrenija i najsposobnija da ovjeku

prii sreu i na ovome i na Buduem svijetu, islam je u stanju da, u oplemenjivanju moralnosti,
iznese savrenu koncepciju, u kojoj niko ne moe nai bilo kakvu pukotinu, a to se ve potvrdilo.
Islam ljudsku moralnost oplemenjuje na mnogobrojne savrene naine koji ne mogu jedni
bez drugih. To meusobno dopunjavanje naina, u islamskom oplemenjivanju moralnosti, se
zasniva na temeljima i stubovima na kojima se uzdie zdanje izvrsne moralnosti, sposobnost da,
onome ko se njime kiti, ostvari sreu i na ovome i na Buduem svijetu.53
Osnove na kojima se udie zdanje islamskog oplemenjivanja moralnosti su:
- znanje;
- vjerovanje;
- ibadet;
- dozvoljeno i zabranjeno;
- uzimanje Vjerovjesnika, s.a.v.s., za uzor;
- nareivanje dobra i zabranjivanje zla i
- borba na Allahovom putu-uz pridravanje islamske etike u svemu istaknutom.
To su osnove na kojima poiva ne samo izvrstan moral ve i uravnoteen ljudski ivot,

usklaen sa onim ime je Uzvieni Allah poastio ovjeka, zahvaljujui kojem bi svako drutvo
53
Islamski odgoj (At-tarbiya al-islamiyya)
35
moglo ostvariti najvii stepen sigurnosti i blagostanja.Islam, pomou njih, uspostavlja
najsavreniju koncepciju oplemenjivanja moralnosti. On time uvjerljivo dokazuje da onom ko
slijedi njegove principe moe ostvariti sru i na ovome i na Buduem svijetu.
5.1. Mjesto djeteta u porodici
5.1.1. Pobude osjeaja uroenog ljudskoj naravi
Mjesto djeteta u porodici odreuje mnogobrojne pobude svojstvene ovjeku, u skladu sa

osjeanjima, uvstvima, nastojanjima i stremljenjima sa kojima ga je Allah stvaranjem podario,
te sa svrhom da se razmnoava i produava ivot kroz ivot svoje djece.
Uzvieni i Milostivi Allah je buduim oevima i majkama dao da se rode sa velikom

ljubavlju prema djeci, uvijek proetom rtvovanjem. Otac ili majka tih osjeaja i uvstava se ne
bi mogli osloboditi, a da to ne bude u neskladu sa osjeajem uroenim ljudskoj naravi, jer djeca
bez tih osjeajai uvstava kod roditelja, zadojenih ljubavlju, ne bi mogla proi razdoblje ranog
djetinjstva niti presijecati svoj put kroz ivot u sigurnosti i miru. ak i prije roenja djeteta,
osjeanja ljubavi se pojavljuju samim tim to majka dijete nosi u trudnoi, a to je, takoe, uroen
osjeaj ljudskoj naravi sa kojim Allah stvara ljude.54
Iako bi takvo razmatranje bilo mogue i korisno, mi nemamo namjeru detaljno razmatrati
taj uroeni osjeaj, ve emo se zadovoljiti utvrivanjem da je Uzvieni Allah svu ljubav za
djecu u srca oeva i majki poloio zbog toga to je djetetu, radi odranja u ivotu nakon roenja,
potrebna iznimno velika briga, savjesno i paljivo njegovanje, vjerovanje i zato to je djetinjstvo
kod djece due od najranijeg razdoblja u ivotu drugih stvorenja, kojima, nakon roenja,
odnosno tokom odrastanja, treba njegovanje. Bilo kakvo izvravanje takvog tienja stavlja
dijete pred mnogobrojne tekoe, ili opasnosti, koje mu u brojnim sluajevima ne omoguuju
nastavak ivota.
Dakle, to je ljudskoj naravi uroen osjeaj koji djetetu odreuje takvo mjesto u porodici,
poevi od samih roditelja, u ta nee posumnjati niko ko to u samom sebi provjerava, ako se
nae u poziciji jednoga od dvoje roditelja. Poeljno je naglasiti i da je uroeni osjeaj za ljubav
prema djeci, koja im odreuje takvo mjesto, ne samo nakon roenja ve i prije nego to se rode,
zajednika sudbina srca vjernika, mnogoboaca, pa ak i nevjernika, kako bi se, na osnovama te
ljubavi, pravilno usmjeravao ivot bia koje dolazi na svijet, da bi raslo u okviru ljubavi, budui
da, u suprotnom, ne bi bilo mogue ni zdravo odrastanje, niti ljudskog bia dostojan ivot.
54
36
Roditelji, muslimani, uroenom osjeaju za ljubav prema djetetu pridruuju snanu elju
da dijete okrue svim to e mu omoguiti da se formira kao musliman koji e initi dobra djela,
a dijete to ne moe postii, osim ako se od djetinjstva navikava na pridravanje islamskih propisa
i etikih normi.
Uroeni osjeaj za ljubav koji majka, muslimanka, sa sobom stalno nosi, strogo je
obavezuje da djetetu prui ljubav, njenost brigu i panju kakve dijete ne bi moglo nai ne samo
kod neke druge ene koja uz najamninu ili na neki drugi sporazumni nain nosi ulogu majke ve
ni ni kod nane ili bilo koje krvne srodnice koja, prema islamskim zakonodavnim odredbama,
popunjava mjesto majke, kao to to mogu biti tetka (oeva ili majina sestra), starija sestra itd.55
Allah je majku stvorio sa uroenim osjeajem za ljubav prema djeci koji enu ini
sposobnom da, prilikom odgajanja djece, bez oklijevanja i frustracije podnosi sve iskrsle tekoe
i nevolje. To je dobra majka, dostojna uloge majinstva, koju je islam zdigao na najvii rang,
budui da je lijepo ophoenje djece prema njoj pretpostavio lijepom ophoenju prema ocu, na
nin koji e biti potkrepljen odgovarajuim Poslanikovim, s.a.v.s., hadisima.
Kod majke, koja to ne moe podnositi ili se zbog toga nervira, uroeni osjeaj za ljubav n
ije zdrav. Njena privrenost islamskom konceptu odgajanja je slaba. Ona, u takvoj situaciji, svoje
vjerovanje treba poboljavati istei ga obaveznim ili dobrovoljnim ibadetima.
Meutim, ima jedno vano upozorenje koje treba istaknuti svakoj majci, a to je da odana
muslimanka, koliko god voljela svoje dijete, podstaknuta pobudama uroenog osjeaja, treba
voditi rauna da u ljubavi ne bude rametljiva, kako ne bi izala iz okvira umjerenosti, zbog toga
to je umjerenost jasno obeljeje islamske etike, svejedno radi li se o kienju ili liavanju neega.
To znai da ljubav ne treba prelaziti u maenje i ono to vodi stjecanju loih navika. Majka,
muslimanka, sina ili kerku voli u stanovito uravnoteenoj mjeri, koja u sebi nema primjesa
pretjerivanja niti krtarenja, jer se izmeu tih dviju granica nalazi ono to svoje eljene tragove
ostavlja na uravnoteeno odrastanje djeteta-a to je eljeni cilj.
Pretjerivanje i krtarenje na dijete ostavlja tetne tragove, kako po sadanjost tako i po

budunost. Djetetu, pretjerivanjem, s ljubavlju, majka pomae da raste razmaeno i uobraeno,
pa umilja da se sve to mu se prohtje mora ispuniti, da svi ukuani trebaju biti njemu na usluzi.
To je pogreno. Kad sa takvim navikama izae iz kue i samo krene kroz ivot u drutvu, dijete
e se uvjeriti koliko je to pogreno. Od ljudi e doivljavati izbjegavanje, ravnoduje i prezir
kojim e plaati visoku cijenu, tokom cijelog ivota, u drutvu.
Majka, koja svojoj djeci zakida na ljubavi, kroz to im pomae da sratu kruto zatupljenih
uvstava, osjeajui se prezrenim i ponienim, na osnovu ega ih bolno pogaa svaka uvreda
koju im drugi nanesu. Ako sa takvim uvstvima izau u drutvo, za ljude im se ini da ih gledaju
sa prezirom ili sa eljom da ih iskoriste. To moe rezultirati da i oni preziru drutvo, na kraju,
55
37
vjerovatno, i sami sebe, zbog neuspjeha u potrazi za dobrim odnosima sa drugima. ena
muslimankaje duna u ruke uzeti preciznu vagu kojom e ljubav raspodijeliti na djecu, njihovo
usmjeravanje i odgajanje, bez razmetanja i krtarenja.
Islam majku smatra odgovornom za jednakost u pruanju ljubavi i njenosti, kao to je

ini odgovornom i za uvanje djece. Dva vodea hadiska uenjaka od Ibn Omera, r.a., prenosi da
je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: Svako od vas je pastir i svako jeodgovoran za svoje stado.
Imam je pastir i odgovoran je za svoje stado. ena je pastirica, u kui svoga mua, i odgovorna
je za svoje stado. Sluga je pastir, na imanju vlasnika, i odgovoran je za svoje stado. Svako od vas
je pastir i svako od vas je odgovoran za svoje stado..
Cilj ljubavi je da djecu odgaja ljudski, uedno i uravnoteeno, kako bi islamsko odgajanje
dijete povezalo sa islamskim ummetom, sa svim navedenim, vezom koja se zasniva na duboko
ukorijenjenim islamskim naelima: Sam ovjek e protiv sebe svjedoiti; I sluh, i vid, i razum, za
sve to e se, zaista, odgovarati; I vi ete doista odgovarati za ono to ste radili.
Poruka prvog ajeta naglaava da je ovjek odgovoran za ono to radi i da e protiv sebe
svjedoiti za ono to uradi svojim rukama, da e za to polagati raun. Zato mu je dunost da, na
ovom svijetu, rukama radi dobro kako bi se sauvao Allahove kazne na Buduem svijetu.
Drugi ajet istie da e svaki ovjek biti pitan za ono to su zasluili njegov sluh, vid i
srce. Srce e biti pitano za ono o emu je razmiljalo i u ta je vjerovalo; sluh e biti pitan za ono
ta je sluao; vid e biti pitan za ono to je gledao.56
Trei ajet naglaava da je svaki ovjek odgovoran i da e raun polagati za sve, dobro ili
zlo, uinjeno na ovom svijetu, te da e, u skladu sa tim, biti nagraen ili kanjen.
Smisao svega je to da odgajanje, kojem su pridruene ljubav i njenost, treba djetetu

jasno pokazati i pouiti ga da je odgovorno, ne samo za svako sitno ili krupno djelo koje uradi
ve i za svaku rije koju izgovori, pa i za svaku pomisao ili uvjerenje kojim mu se srce
ispunjava, te da e mu dobro biti nadoknaeno dobrom, a zlo zlom.
Sa takvim uroenim osjeajem za ljubav prema djeci, roditelji bi morali djecu sprjeavati
u svakom i najblaem skretanju iz vjere, istine i dobra, odvraati ih od svega to im moe
donijeti tetu za ovaj i Budui svijet. Kako to mogu postii?
Kao sredstvo u tome nekad moe posluiti lijepa rije, dobar savjet. Drugi put, kao
sredstvo moe posluiti ustrajno upuivanje i ozbiljna briga o djeci. Tri put, to moe biti biranje
dobrog drutva djeci. etvrti put, biblioteka i podstrekivanje na itanje. Peti put, mekteb,
vladajua atmosfera u njemu i navika da se redovno ide u njega. esti put, kao sredstvo moe
sluiti kola.
56
38
Meutim, sredstvo uspjenije od svih je uzor, zbog ega bi roditelji djeci, valstitim
primjerom, trebali sluiti kao uzor u svakom dobu, za kakvo bi eljeli da se oituje kod njihove
djece. To je najdelotvornije sredstvo koje ostavlja nesumnjivo najdublje tragove. Traenje uzora
djetetu prua svojstva i vrline koje vidi kod roditelja pa, ako je uzor dobar, bit e i dijete dobro, a
ako je uzor lo, bit e i ono loe. Ovo pravilo se rijetko kad kri. Zato, neka svaki roditelj dobro
pazi ta e od osobina poeljeti prenijeti na dijete!
Zdrave pobude osjeaja uroenog ljudskoj naravi, s kojim je Allah stvorio ljude, sasvim
jasno potvruju da dijete u oevom srcu ima iznimno, neuporedivo mjesto. Ako to mjesto
proizilazi iz pobuda osjeaja uroenog ljudskoj naravi, ono je sr islama.
Naa tvrdnja da mjesto djeteta kod roditelja prizilazi iz pobuda osjeaja uroenog
ljudskoj naravi, dovodi nas u poziciju da kaemo kako te pobude, u sebe, ukljuuje, iako se
donekle razlikuje, ljubav i nana i djedova, kad u nekom smislu postaju oevi i majke djeteta,
budui da islamski propisi u poziciju majki ili oeva, mogu postaviti one kojima islam
omoguuje da imaju ulogu roditelja, kao to su amida, daida i tetka (oeva ili majina sestra).
Budui da im Allah prua to pravo, logino je to im daje uroen osjeaj za ljubav prema djeci.
Logino je, takoe, da u zakonsku poziciju roditelja moe biti ukljuen svako ko moe
njegovati dijete.
Neke islamske odredbe starijem bratu i sestri daju pravo nad djetetomi odreuju dunosti
prema njemu priblino pravima i dunostima roditelja. U takvoj situaciji je neophodno da i kod
djeteta ljubav prema starijem bratu i sestri bude sa pobudama uroenog osjeaja za ljubav.
Tako emo vidjeti dijete okrueno ljubavlju sa svih strana, a to je ljubav kojoj se
pridruuje osjeaj za ljubav prema djeci uroenog ljudskoj naravi, osjeaj s kojim Allah stvara
ljude, svejedno da li slijede islam ili neku drugu vjeru, to znai da je osjeaj ljubavi prema djeci
uroen svim ljudima, osim onima koji su ga potpuno lieni.Sve dok je tako, djeca e imati veoma
istaknuto mjesto u porodici uopte, kako muslimanskoj tako i nemuslimanskoj57
5.2. Porodica
Porodica je prvo okruenje iz kog dijete prima i na koje vri utjecaje. Kad se radi o
jeajima koje porodica pima, oni poinju trudnoom ili roenjem, ioljavajui se u skladu sa
mjestom i uvetima, kako bi novoroene bil lijepo doekano i zauzeo odgovarajue mjesto, a
njegove utjecaje najvie prima majka dok spava i kad je buna, zavisno od toga da i plod spava ili
je budan.
57
39
Kako god porodica prima utjecaje djeteta u svemu sa ime ga ivo dovodi u dodir, ona
isto tako na njega vri mnogostruke snane utjecaje:
- odgaja ga ostavljajui na njemu utjecaje vjere, moralnosti i ivotnog usmjeravanja;

- odgaja ga tako da se lijepo ophodi sa rodbinom i komijama;
- odgaja ga tako da voli meusobno pomaganje sa drugim ukuanima;
- razvija, u njemu, ljubav prema lijepim obiajima i odlunost da ne prihvata slijepo
oponaanje tradicije;
- odgaja ga sa sklonostima prema izvravanju obaveza;
- razvija mu sposobnost sporazumijevanja sa samim sobom, kad treba;
- razvija mu osjeaj raspoznavanja lijepog govora i dobrih djela;
- u srce mu usauje vjerovanje;
- razvija mu osjeaj tanosti i temeljnosti;
- razvija mu osjeaj obaveze redovnog odlaska u mekteb i damiju ukljuujui sve njihove
obrazovne i odgojne aktivnosti;
- odgaja ga da poziva ka vjerovanju u Allaha i preporuuje dobro i strpljenje;
- razvija mu sklonost nareivanja dobra, a zabranjivanja zla;
- razvija mu navike da duu, razum i tijelo priprema za borbu na Allahovom putu, kako bi
Allahova rije bila iznad svega;
- uvjerava ga da bratstvo ini sponu izmeu njega i svih vjernika;
- razbuuje, u njemu, osjeaj pripadanja islamu i ponosa zbog te pripadnosti;
- obavezuje ga da se pridrava islamske etike i njenih normi;
- pouava ga preovlaujuim strujanjima u islamu, da iz svih stajalita uzima ono to je
najprikladnije
5.3. Uroene osobine djeteta
Jedna od najvanijih injenica koju odgajatelj treba imati na umu jeste pokuaj
saznavanja zanimanja kojima je dijete naklonjeno, koje mu zanimanje pristaje i koje su mu nade
i ciljevi u ivotu.58 Nema sumnje da se djeca razlikuju po svojim interesima, inteligenciji i
energiji. Dakle, mudar uitelj, ili pronicljiv otac, je taj koji vodi dijete do ispravnih stanovita,
koji odgovaraju njihovim tenjama i primjerenom okruenju.
Stoga, ako je dijete inteligentno i ima elju nastaviti kolovanje, tada mu odgajatelj treba
pripremiti odgovarajua sredstva za ivot i pomoi mu u postizanju ivotnih ciljeva. Sa druge
strane, ako je dijete umjerene inteligencije i ima tenje izuiti neki posao ili zanat, odgajatelj mu
treba pomoi u postizanju tih ciljeva za koje se dijete jasno izjasnilo.
58
40
Takoe, ako je dijete manje inteligentno, odgajatelj ga treba usmjeriti na neki posao koji
odgovara njegovoj inteligenciji, naravi isposobnosti. To je Aia, r.a., htjela iskazati kada je rekla
u izreci koju biljei Muslim: Allahov nam je Poslanik, s.a.v.s., naredio da se ophodimo prema
ljudima u zavisnosti od njihovog poloaja. Ovdje, upuen uputom Allahovog Poslanika, s.a.v.s.,
koja se odnosi na uzimanje u obzir elju djeteta i davanja mu njegovog poloaja, islamske
odgojne voe, predvoeni Ibn Sinom, zagovarali su tezu uroenih tenjijeteta. U tom pogledu,
Ibn Sina je rekao: Nije svako zanimanje prikladno za dijete, ve to koje mu prilii, zapravo je
zanimanje koje je u skladu sa njegovom naravi.
5.4. Drutvo uopte
Kada se krug okruenja proiri i obuhvati cijelokupno drtvo, zanimanje za djecu postaje,
neto to zahtijevaju drutveni uvjeti i namee hod ka budunosti, jer su upravo djeca budunost
drutva.Drutvo, uglavnom, prua mogunosti i uvjete koji ljude podstiu da se interesiraju za
djecu. Kad se radi o drtvu koje ima opredeljenje i elju razvijati se i napredovati, pri emu sve
raspoloive ustanove i ljude aktivno ukljuuje da djeci prui mogunost odrastanja u zdravim
intelektualnim, duhovnim, kulturolokim, obrazovnim i socijalnim uvjetima.59
Drutvo se, sa svim ljudskim potencijalima, stavlja na raspolaganje djeci zato to su ona
njegova istinska budunost. Dok u svome drutvu posmatra djecu, svaki odrasli pojedinac moe
sebe prepoznati u prolosti, kad je bio dijete, sjeajui se ta mu je od potrebnoga bilo pruano, a
ta nije.
Drutvo, sa svim svojim materijalnim mogunostima, treba biti na usluzi djeci u

sadanjosti da bi osiguralo budunost, koju predstavljaju upravo djeca. Ovu dunost ne diktira
nikakav zakon, niti ga namee neka vlast, ili reim, u mjeri u kojoj ga diktiraju uroeni osjeaji
ljudi od kojih se drutvo sastoji.
Drutvo je prostrano okruenje koje djeci svojevoljno treba ispuniti ono to im

uskraujuvanredne prilike, pruaju im dodatnu panju i sredstva koja e im omoguiti da budu
mirni i bezbrini sebi kre put kroz ivot, sposobni da, uz pomo drutva, sebi i drutvu
ostvaruju najvii mogui ivotni standard i napredak.
Svaka ustanova, u drutvu, koja brigu o djeci ne shvata kao svoj cilj, koja urastanje djece
u sva podruja ivota ne ubraja meu svoje najpree ciljeve, negira svoju najvaniju funkciju, ne
nanosei tetu samo drutvu koje je osnovalo i zadalo joj odgovornost, ve svjesno ili nesvjesno
radi protiv cjelokupne zajednice.
59
41
6. ZAKLJUAK
Obitelj je prva drtvena zajednica u koju dijete dolazi. Jo kao novoroene dijete
ostvaruje svoju prvu emocionalnu vezu sa svojom majkom. U prvim mjesecima ivota djeteta
najvanija osoba za dijete jeste majka, dok se otac javlja nekoliko mjeseci kasnije.
Pretjeranom panjom, udovoljavanjem svim njegovim zahtjevima, koji u tom sluaju

rastu geometrijskom progresijom samo se kodi djeci. Postaje i ostaje razmaeno, lijeno, sebino,
bespomono i bez radnih navika. Bit e nesamostalno i uvijek e zavisiti od drugih, a posebno e
biti lieno radosti zbog uspjeno savladanih tekoa.
Roditelji treba da budu jedinstveni u postupcima prema djetetu, sloni u ljubavi prema
njemu, kao i u kazni, u protivnom mijenja se emocionalni ivot djeteta prema roditeljima u
negativnom pravcu, a to nijedan roditelj ne eli.
Ovakav jedan proces se moe ostvariti samo u zdravoj porodici, koja igra najvaniju
ulogu u islamskom vaspitanju.
Logino je da sve to elimo od vlastitog djeteta to moramo linim primjerom pokazati.

U protivnom sve bi bilo uzalud. Recimo uzalud je govoriti djeci da ne smiju lagati, ogovarati,
psovati, piti alkoholna pia itd..., a sve to sami raditi.
Od djece ne treba kriti da postoje ljudi koji su licemjerni vjernici, ljudi koji su upoznali
vjeru, ali po njoj ne ive. Treba ih prvenstveno nauiti da se brinu, prvo o sebi, a onda
usvajanjem i praktikovanjem osnovnih principa, moe da nastupa prema drugim i da im pomae.
Treba ih nauiti da u svemu polaze od sebe.
Um, ma koliko bio obrazovan, bit e bez koristi ako uz njega ne postoji plemenita dua i
oseajno srce. Nije dovoljno znati i nauiti, vano je i htjeti i imati volju da se uini dobro.
Na pitanje kako se postaviti prema djetetu, blago ili strogo? Zbog toga ne treba brinuti.
Treba slijediti prirodne reakcije svoga temperamenta, svjesni svojih kvaliteta, kao i nedostataka.
Lana strogost nee prevariti dijete. Dijete e nakon povratka naoj prirodi, rasti, razvijati se u
neskladu, to je nesumnjivo nesretno rjeenje za njega i njegov odgoj. Odnos iskrenosti i
otvornosti je veoma bitan. Otuda je normalno da dijete upozna sve tekoe u porodici.
Odgoj je neto zajedniko u emu i dijete mora uestvovati, ime se stvara osjeaj
zajednitva i meusobne odgovornosti, to je veoma bitno za odgoj. Iskreno i otvoreno ponaanje
prema djetetu je prvi korak ka povjerenju, a od povjerenja do uspijeha je samo korak. Karakterne
osobine, kao to su: smjelost, potenje, pravda, ljubav, krijepost, portvovanje...dobijaju se
iskljuivo od roditelja.
42
7. LITERATURA
1. Balahovi, Z.: Porodica kao ljudska zajednica, Naprijed, Zagreb, 1981
2. Bratani, M.: Mikropedagogija, kolska knjiga, Zagreb, 1993.
3. ati, R.: Porodina pedagogija, Zenica, 2003.
4. Dervibegovi, M.: Socijalna pedagogija, Sarajevo, 1997.
5. Islamski odgoj (At-tarbiya al-islamiyya)
6. M.:Teorija i praksa moralnog odgoja uenika, Veselin Maslea, Sarajevo 1985
7. Potkonjak M., Uzajamni odnos porodice i kole, Beograd, 1965. god.
8. Pranji, M.: Religijska pedagogija, Zagreb, 1996
9. Raki, B.: Procesi i dinamizmi vaspitnog djelovanja, Sarajevo, 1976.
10. Stevanovi, M.: Odgoj u obitelji i koli, Pula, 1996.
11. Suzi, N.: Pedagogija za 21. Vijek, Banja Luka, 2005.
12. imlea, P.: Pedagogija, Zagreb, 1971
13. Vukasovi, A.: Pedagogija, <<Mi>>, Zagreb, 1995
43

Diplomski Rad-Vildana Mujovic-Moralni Stavovi Koje Treba Negovati Kod Djece

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Diplomski Rad-Vildana Mujovic-Moralni Stavovi Koje Treba Negovati Kod Djece

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

INTERNACIONALNI UNIVERZITET U NOVOM PAZARU

ODSEK: PEDAGOKO-PSIHOLOKIH NAUKA

SMER: VASPITA DECE PREDKOLSKOG UZRASTA

MORALNI STAVOVI KOJE TREBA NEGOVATI KOD DJECE

Prof. dr Mustafa Feti Vildana Mujovi

NOVI PAZAR, 2015.

3. POJAM FAKTORA ODGOJNOG RADA....................14

4. POJAM I KLASIFIKACIJA PRINCIPA ODGOJNOG RADA.................................23

5. KAKO ISLAM ODGAJA MORALNOST.....................................................................35

Nuno je u njemu razvijati osjeaj za drugog i sposobnost za saradnju, odgajati ga za ivu

Veoma je vano razvijati saradnju izmeu odgajatelja, roditelja i odgajanika. Pri

Ja smatram da je najbolja metoda vlastitog primjera i svjedoenja odgojnih istina i

Djeca su sklona oponaanju, njihovo ponaanje je oponaanje. A oponaaju sve to vide.

2.1. Pojam moralnog odgoja

Moralni odgoj je jedan od vanih faktora svakog humanog i demokratskog drutva. To je

Smisao je moralnog odgoja u tome da se formiraju moralna shvatanja, uvjerenja i

Od tog procesa zavisi koliko e se svaka individua razviti u linost u drutveno-

a) Formiranje moralne spoznaje,

a) Formiranje moralne spoznaje

Moralna spoznaja je poetna etapa moralnog formiranja. Zasniva se na razumu, usvajanju

Formiranju moralne spoznaje treba prei postepeno vodei rauna o razvoju

b) Formiranje moralnih uvjerenja

Formiranje moralnih uvjerenja zahtijeva aktivan stav odgajanika. Ono se izgrauje u

c) Formiranje moralnog ponaanja i djelovanja

ovjek svoju moralnost pokazuje moralnimponaanjem i djelovanjem. Kriterij njegove

U moralnom odgoju vaan je in, djelo. Da bi se osiguralo moralno djelovanje jako su

2.3. Zadaci moralnog odgoja

upoznavanje morala i njegove teorije,

Upoznavanje morala i njegove teorije

Stiui znanja o moralu odgajnik se osposobljava da pravilno vrednuje svoje ponaanje,

Razvijanje moralnih uvjerenja i stavova

Usvajanje moralnih saznanja nije dovoljno za pravilno moralno postupanje odgajanika.

Uvjerenje se u odgajniku mora izgraditi. Ono je emocionalno obojeno. Onaj ko formira

Formiranje navika moralnog ponaanja i djelovanja

Iz tree etape moralnog formiranja etape formiranja moralnog ponaanja i djelovanja

Odgoj pozitivnih osobina volje i karatktera

U razliitim ivotnim situacijama potrebno je postupati u skladu sa moralnim stavovima.

Samostalnost je osnovni uvjet da moralno formirana i cjelovito razvijena linost postane

Dosljednost je osobina karaktera koja je neophodna za harmonijski razvoj linosti. Ova

Kritinost predstavlja osobinu karaktera koja se ogleda u sposobnosti ovjeka da

Formiranje i njegovanje smisla za etike vrednosti

Jedan od zadataka moralnog odgoja predstavlja razvijanje smisla za etike vrijednosti.

2.4. Faktori moralnog odgoja

Znaajan oslonac cjelokupnog moralnog odgoja predstavljaju etike odlike I pedagoke

Sluei kao pozitivan uzor u ponaanju i svakodnevnim moralnim aktivnostima, odgajatelj

Sredstva informiranja: tampa, radio i TV igraju vanu i bitnu ulogu u moralnom

Izdavaka djelatnost predtsvljha sljedei znaajan factor moralnog odgoja. Naroito je

Kulturne institucije vre snaan utjecaj na nmoralno formiranje i oblikovanje

U njima se uvaju, unapreuju, populariziraju I ire najvrednije duhovne tvorevine nacionalne i

Radne organizacije nainom svoje organizacije, radom i random disciplinom, zatim

Drutvene organizacije kao to su djeije i omladinske, za brigu o djeci, sportske,

Tako Frankovi, a prema Rakiu (1976),17 navodi sljedee faktore:

Iste faktore navodi i Dervibegovi (1997),19 uz to dodaje jo kao faktor i ovjeka i

3.1. Vanost poznavanja faktora moralnog odgoja i internalizacije

Villiams smatra da je potrebno da postoji nekoliko optih preduvjeta da bi se pojavilo

3.2. Pregled optih odgojnih faktora i njihove karakteristike

Da bi odgoj tekao u eljenom pravcu drutvo osniva odgojno-obrazovne ustanove kojima

Najuspjenije se ostvaruje odgoj u obiteljima u kojima vlada pozitivna emotivna klima,

3.2.2. Odgojne ustanove

Odgojnim ustanovama oznaavamo sve one ustanove kojima je povjeren odgojno-

Govori se o odgojnim ustanovama kao to su: kole, domovi, ustanove za odgoj i

Jedinstvena intelektualistika orijentacija je gotovo sasvim potisnula njegovanje

3.2.3. Sredstva javnog informiranja

Samo na taj nain uklonit emo negativne tendencije razliitih komercijaliziranih