You are on page 1of 53

UNIVERZITET UNION-NIKOLA TESLA-BEOGRAD

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO


BEOGRAD

DIPLOMSKI RAD
,,SILOVANJE

Mentor: Student:
Prof. Dr Milan Miloevi Maida Jejna
Broj indexa:10504-14

Beograd, 2016.
UVOD

Tokom razvoja ljudskog drutva, polazei od razliitih iskustava, dolo se do


opteprihvaenog stava da su slobode i prava fundamenti ovekovog bistvovanja.
Odreena prava i slobode se stiu roenjem i ta prava pripadaju oveku kao ljudskom
biu, odnosno ne dobijaju se bilom ijom milou, iz ega proizilazi da ne mogu bit i
oduzeta. Ona postaju integralni deo linosti i sa razvojem civilizacije konstituiu se kao
osnov kulture i morala Polni nagon kao pokreta koji motivie oveka na razliita
ponaanja jedan je od puteva ljudskog agresivnog ponaanja. Tu je na najsuptilniji nain
satkana tenja oveka za odravanje svoje vrste, ali i za najintenzivnijim doivljajem
oseanja zadovoljstva.
Odavno je zapaeno da kod ispoljavanja polnog nagona postoje ljudi lieni savesti u
polnim odnosima kojima su strana, nepoznata altruistika oseanja, oseanja dunosti ili
etike, koja zahtevaju: ini ovo jer je to dobro, nemoj to da ini jer je to zlo, to oveka
ispunjava zadovoljstvom kada ini dobro i stvara neprijatna oseanja kada ini zlo.

Kako to A. Forel primeuje: Svojim prohtevom i svojim polnim radnjama ne naudi


voljno nikome na svetu, a pre svega oveanstvu. Naprotiv, trudi se da potpomogne
stvaranje sree svoga blinjeg i drutvenog blagostanja . Obdaren polnim prohtevom i
sposobnou da voli, drutveni ovek t reba da pokua da ih upotrebi za dobro zajednice,
a u isto vreme i za svoje lino dobro. Ali izlazei iz okvira etike moralnosti, preputajui
polnom nagonu svoje moi razuma, odreene osobe, nemajui moralni kategoriki
imperativ i altruistika oseanja, postaju u svojim polnim prohtevima defektne pri emu
se kod jednih javlja slabost njihove savesti, a kod drugih dolazi do manifestacije polnog
nagona u vidu njegovog etiki nedoputenog zadovoljenja.

Ono to je u njemu duhovno isuvie je slabo da se odupre nagonima i strast ima koje
proistiu iz organske prirode ovekove . Tu je i lini interes voen silama nagona, kao
motiv ljudskog ponaanja osloboen moralnog prekora. Dakle, poto u pogledu polnog
morala cela stvar zadrava individualni karakter, kod oveka dolazi do preputanja
polnom nagonu bez udruivanja u moralnom dobrovoljnom aktu. Time je ve narueno
osnovno naelo polnog morala, pa svaki vid prit iska, prinude, odnosno nasilja ili
iskoriavanja drugog u polnom pogledu, prestavlja amoralno istupanje, to je
istovremeno i krivino delo. Ali, to je posledica injenice da polni nagon daje impulse
ljudskoj aktivnosti. Jer polni ivot ne samo kod oveka, ve i svih ivih bia poiva na
polnom nagonu. Ipak, kvalitetno se razlikuje kada je re o oveku u odnosu na druga
bia.
Dakle, treba primetiti da se u polnom senzibilitetu nekih ljudi skriva nasilje seksualno

3
nasilje, kako se to kae. To je ono to je bivalo, to jeste i to e biti, jer u polnom
nagonu oveka kao i svim ivim biima presudna je bioloka dimenzija .

Pravne norme su rezultat kolektivne tvorevine odreenog drutva, pa se u njima ogleda i


moral tog drutva. Jer kao i moral i pravo je tvorevina ljudskog drutva. Meutim nije
svako pravo ljudsko pravo.Pre svega, postoji skup pravila po kojima se ljudi imaju
vladati. Ta pravila stvorena su od nadlenog zakonodavstva ili meunarodne zajednice,
snabdevena sankcijama za eventualno krenje. Svako ljudsko bie mora bit i zatieno od
napada drugih osoba na njegovu linost i moe zahtevati da se prema njemu svi drugi
ponaaju na nain kojim se nee ugroavati dostojanstvo i ugled tog lica.

Zato, ako pojedinac u polnim odnosima u tenji da zadovolji svoj polni nagon izlazi van
granice drutveno dozvoljenih kriterijuma i shvatanja prihvaenim u t im odnosima,
grubo povreujui polni moral, to je opti uslov za uspostavljanje njegove zatite, a time i
dostojanstva linosti oveka.Silovanje, kao drutvena pojava, kao delikt je asocijalni in
oveka, jedan od najneovenijih vidova ljudskog nasilja. Njime se kao jednim od
najtipiniji polnih delikata vrea najintimnija sfera ovekovog linog ivot i napada ne
samo polni, ve uopte integritet same linosti. Njime se vreaju moralna oseanja
oveka, ali i moralna oseanja drutva u celini. Uz osetnu grubost ovom vrstom nasilja se
vri prinuivanje na polni odnos.

Moe se slobodno rei da je silovanje izraz nasilja meu polovima. Meutim, ne t reba
init i distinkciju u pogledu pola meu uesnicima polne radnje. Iako je veinom
inkriminacija iz sfere polnih odnosa zatita uspostavljena u korist ene, obzirom na
bioloke karakteristike polova , ni ovde gde je po prirodi odnosa stvarno potrebno, ne bi t
rebalo odustati od zatite mukih osoba. Jer ist ina, moe bit i spornih situacija oko
silovanja. Ali, upravo zbog ivotne realnosti gde je uestalije vrenje nasilne obljube
prema licu enskog pola, a i zbog opte svesti shvatanja pojma silovanja, ja u se u
daljem tekstu gramatiki izraavati prilagoenoj injenici. Moralnost polnog ivljenja,
polna sloboda, problem slobodne ljubavi, tj. etinost polnih ponaanja van braka, brak,
moralne zasade o drutvenoj ulozi ene, o diskriminaciji prema eni kao emanaciji
prirodne nejednakosti polova i slino, odavno su bila pitanja koja su raspravljena ali ni
danas nisu izgubila aktuelnost.Prouavanje fenomenologije silovanja stalni je predmet ne
samo pravnika, kriminologa, ve i drugih naunih disciplina, sociologije, psihologije,
antropologije sa iskljuivim ciljem potpunog objanjenja ovog ponaanja nedostojnog
oveka. Nema sumnje da je kompleks pitanja koji sadri ovaj delikt veoma sloen.

4
1.TEORIJSKO PRAKTINA ANALIZA SILOVANjA

1.1. Polna sloboda i njena krivinopravna zatita

Polna sloboda znai slobodu odluivanja lica da li e, kada, gde, kako, na koji nain i sa
kim stupati u polne odnose . Napadom na polnu slobodu putem izvrenja krivinih dela
protiv polne slobode povreuje se i ugroava istovremeno i polni moral i polna ast koja
ini bitnu komponentu ljudskog dostojanstva.Dakle nije samo interes pojedinca da se
zatite njegove polne slobode, ve je to i drutveni interes.
Savremeni uslovi ivota mnogo vie nego ranije omoguavaju lina, pa i polna
zadovoljstva. To ini da se ona mnogo ire koriste, pri emu se i vaee norme polnog
morala ee obilaze . U tom smislu moglo bi se govoriti o slabljenju moralne svesti u
oblasti polnosti. Ova tendencija uostalom, uoljiva je u celom svetu i nije specifinost
samo naeg drutva. To su osobe fiziki i psihiki zrele i odgovorne. Kada su u sferi
polnosti ponaanja ovih osoba dobrovoljna, ona nisu ni drutveno opasna, poto ne
ugroavaju interese drugih a samim t im ni interese drutva u celini .Prema tome, nita
ne treba da je kanjivo to je slobodno i sporazumno, a sve to je za drutvo opasno i prot
ivpravno, te kanjivo, ako se radi upotrebom nasilja i zloupot rebom .

U okviru krivinopravne zatite polne slobode, polnog morala i dostojanstva linosti


danas sva zakonodavstva predviaju odreenu zonu kanjivosti ovog ponaanja. Uopte
drutvena kontrola polnih odnosa vri se, pre svega putem moralnih zabrana, obiaja,
religije, tabua, putem pravnih propisa koji reguliu odnose, npr. u braku, porodici ili
drugih pravnih normi. Pravne norme su rezultat kolektivne tvorevine odreenog drutva,
pa se u njima ogleda i moral tog drutva. Jer kao i moral i pravo je tvorevina ljudskog
drutva. 1Kao jedno od sredstava koje vri uticaj na nain ispoljavanja polnih odnosa u
odreenom pravcu i u skladu sa vladajuim polnim moralom javlja se krivino pravo.
Uplitanje krivinog prava u oblast ispoljavanja polnosti kao vrstu meuljudskih odnosa,
moe se razmotriti iskljuivo u svetu njegove neophodnosti.
Pitanje je u kojoj meri kriterijum drutvene opasnosti moe bit i odluujui uslov za
krivinopravnu zatitu. To sve znai da dostojanstvo linosti, polni moral i polna sloboda
u naem drutvu t reba da se afirmiu kroz neophodnost njihove zatite. Govorei o
krivinopravnoj zatiti polnih sloboda ist ie se esto shvatanje da je polni ivot oveka
njegova int ima, tj. lina stvar i da drava krivinopravnu intervenciju u ovoj oblasti treba
da svede na najmanju meru. Meutim, postoji suprotno miljenje prema kome je polni
ivot oveka od apsolutne vanosti za drutvo i da je nuna zbog toga intenzivnija i ira
zatita polnog morala putem represivnih mera u interesu zdravog duevnog i telesnog
narataja.
1
Bavcon Lj: Mogunosti novih inkriminacija i dekriminacija u zakonodavstvu,
Beograd, 2012., str 453.

5
1.2. Opte karakteristike krivinih dela protiv polne slobode

Polna delinkvencija ide u red najteih, poto predstavlja izrazit vid agresivnosti i
zloupotrebe vrednosti koje spadaju u najintimniji ivot svake osobe. Ona je podstaknuta
polnim, jednim od najizrazitijim nagonima oveka. U ispoljavanju tog nagona uz
upotrebu nasilja, uinilac krivinog dela silovanja ispoljava i znaajnu crtu drutveno
patoloke linosti, zbog sklonosti da se ponaa na nain koji nije dostojan oveka, koji
je ivotinjski.Grupa krivinih dela krivina dela prot iv polne slobode koja su se
prema ranijem zakonskom reenju nazivala krivina dela prot iv dostojanstva i polnog
morala , inkriminisana su u Zakoniku Republike Srbije.
Iz svega ovoga moe se lako zakljuiti da objekt zatite kod krivinih dela protiv polne
slobode je polna sloboda, tj . sloboda odluivanja u sferi polnih odnosa, u pogledu
stupanja u polne odnose ili na drugi nain zadovoljenja polnog nagona. injenica je da se
odreene vrednosti kao objekat zatite manje ili vie na ist i nain ocenjuju i u razliitim
drutvenim uslovima. To dolazi do izraaja kroz priblino jednako propisivanje kazne za
silovanje. To je, moe se rei, danas opte prihvaen koncept.
Ova krivina dela mogu bit i izvrena samo sa umiljajem. Gonjenje za ova krivina dela
se preduzima po pravilu po slubenoj dunosti, osim za dela silovanje i obljuba nad
nemonim licem kada su uinjena prema branom drugu, kada se preduzima po predlogu.

1.3. Silovanje

Silovanje je jedno od najteih delikta, a po svom kontinuitetu klasian, univerzalan delikt.


Inkriminacija silovanja predstavlja na neki nain veitu zatitu vrednosti imanentne
oveku u datom drutvu, vremenu, prostoru. Te vrednosti, odnosno dobra i u naoj
savremenosti dobijaju u svom znaaju i potvruju svoju afirmaciju.2
Dok se za ostale delikte iz sfere polnih odnosa moe rei da je tokom istorijske
periodizacije postojala uvek razlika u pristupu, vrednovanju pojedinih njihovih oblika,
krivino delo silovanja je u tom smislu izuzetak. Jer drutvena tetnost i asocijalnost
ponaanja koje implicira silovanje, bez obzira na motive njegovog inkriminisanja u
prolosti, odavno je uoena i jasno naglaena. Ona je to i u onim periodima istorije
drutva kada je u obiajnim pravilima, dakle, kao nepisano egzistirala. Posmatrano kroz
razvoj krivinog prava, silovanje je takvo deliktno ponaanje, koje se javlja u najranijem
periodu organizovanog drutvenog ivota. Istina, re je o razliitim formama reagovanja
na fenomen silovanja, posmatrano kroz razvoj ljudskog drutva (robovlasniki, feudalni i
buroaski drutveni poredak), ali to ne umanjuje njegovu drutvenu aktuelnost. Njegova
predvienost krivinopravnom regulisanju je konstantna.
2
Bavcon Lj: Mogunosti novih inkriminacija i dekriminacija u zakonodavstvu,
Beograd, 2012., str 454.

6
Po drugom shvatanju, polazi se od toga da svaka ena iako biva prinuena na polni akt,
zbog svojih fiziolokih odlika mora uivati u njemu, pa da time zbog tog uivanja pristaje
na njega . U vezi sa ovom okolnou ukazuje se esto da je ena totalno reciptivna i na
fiziko nasilje, tako da i prilikom silovanja ima oseaj zadovoljstva. Najzad postoji
shvatanje da ono nije nemoralno i u takvoj meri drutveno neprihvatljivo ponaanje,
poto ono ima osnov u uroenom psiho-biolokim karakteristikama polova.Prema ovom
shvatanju, eni je u polnim odnosima svojstven mazohizam, naroito uzrele ene, t j. da
je onfinalni stadijum u razvitku enske polnosti. Izrazito je shvatanje je Z. Freuda. S
druge strane tvrdi da je za seksualnost mukarca tipina agresivnost i sadizam, tako da se
ove suprotnosti mukarca i ene dopunjavaju .
Stoga, nema po mom miljenju ozbiljnijih razloga da se dovede u sumnju pojmovno
obeleavanje silovanja kao krivinopravne kategorije. Jer, ena je ovek kao i mukarac
samo se polno od njega razlikuje, a ta razlika ne moe opravdati njen drugaiji
krivinopravni tretman.

Stoga, sloeno krivino delo, pa prema tome i krivino delo silovanja, bilo da se radi o
osnovnom ili kvalifikovanom obliku, je pravna instrukcija zakonodavstva. Kao to
moemo da primetimo, ovaj delikt sadri dvoaktnu radnju kojom se u celini unutar njega
ostvaruje jedno prosto krivino delo (krivino delo prinude), ali koje uz akt obljube
postaje sloenim. Ona je jedan kompleks dveju delatnosti, ali nikako njihov prosti zbir, pa
stoga nije prihvatljiva tvrdnja da silovanje ine dve radnje izvrenja.
Prilivanjem akta prinude u naredni, obljubu, dobija se utisak jedne celine, jedne delatnosti
koja radnji izvrenja daje smisao.3

1.3.2. Radnja krivinog dela silovanja

Radnja krivinog dela je njegova osnovna i najznaajnija komponenta koja ga obeleava.


Ona se ispoljava u izvesnom ljudskom ponaanju koje se u spoljnom svetu manifestuje u
vidu aktivnosti (telesnih pokreta, kao injenja) ili neaktivnosti (proputanja injenja kao
dunosti) kao neinjenja a vodi do odreene posledice koja se njom uzrokuje. Radnjom
rezultira krivino delo kao svestan psihofiziki akt oveka. Pri analizi bilo kog krivinog
dela, kao najvanije, postavlja se pitanje ta je radnja tog dela.

3
Bavcon Lj: Mogunosti novih inkriminacija i dekriminacija u zakonodavstvu,
Beograd, 2012., str 455.

7
Radnja izvrenja krivinog dela silovanja ostvaruje se kroz dve razliite delatnosti. To su
primena prinude (upotreba sile ili pretnje) radi obljube i obljuba (istovremeno i
posledica). Primeujemo da silovanje nije samo prinuivanje druge osobe na obljubu, ve
i obljuba. Ova oba akta koji ine radnju izvrenja, ostvaruju njeno realno jedinstvo, jer
svaki od njih uzet za sebe i po sebi ne ini radnju izvrenja krivinog dela. .
Dakle, radnja se sastoji u injenju, pa je silovanje komisivni delikt koji karakterie
dvoaktnost radnje izvrenja. Ali za sebe uzeta, ni prinuda (primena sile ili pretnje), ni
obljuba, jasno je da ne mogu init i radnju izvrenja silovanja. Treba svakako pomenuti,
kada je re o radnji izvrenja krivinog dela silovanja i pitanje opredeljenja mesta i
vremena vrenja krivinog dela silovanja. Jer postoji mogunost odvojenog prostornog i
vremenskog vrenja pojedinih akata tj. prinude i obljube koji ine radnju izvrenja.
S obzirom na reeno, svakako t reba objasniti pokuaj krivinog dela silovanja. Pokuaj
je nedovreno krivino delo, odnosno umiljajno zapoinjanje izvrenja krivinog dela
koje nije dovelo do nastupanja svih zakonskih obeleja krivinog dela. On postoji kada je
izvrenje krivinog dela zapoeto sa umiljajem, ali nije dovreno. Opte je pravilo da
kod krivinih dela, kod kojih je radnja izvrenja propisana kumulativno, moraju bit i
zapoete sve radnje, odnosno svi akti koji ine radnju izvrenja. Primena ovog pravila
kod krivinog dela silovanja dovela bi do neprihvatljivih reenja. Poetak primene
prinude (sile ili pretnje neposrednim napadom na ivot ili telo enske osobe) radi
obljube, ini svakako radnju izvrenja, kojom se ostvaruje pokuaj ovog dela, pa je t ime
ispunjen uslov za kanjivost . Time prinuda za razliku od obljube, moemo rei, ima
atribut vie, ona je sredstvo za izvrenje silovanja, pored toga to je i radnja i istovremeno
konstitutivni elemenat dela.
Meutim, ne moe se tvrditi da je svaka sila preduzeta u cilju vrenja obljube. A moramo
se sloiti da gledite koje je iroko prihvaeno u teoriji i sudskoj praksi, da je pokuaj
silovanja ostvaren ako je prinuda upotrebljena radi obljube, svakako je neprecizno jer
nedovoljno objektivno vezuje prinudu i obljubu. Umiljaj uinioca pri upotrebi sile ili
pretnje mora bit i usmeren na vrenje obljube. Umiljaj kao konstitutivan element
usmeren na pokuaj silovanja mora bit i utvren na siguran i objektivan nain, upravo i
zbog injenice da sama radnja upotrebe sile ili pretnje prema drugom licu ulazi u pojam i
drugih krivinih dela koja nisu silovanja. Nesumnjivo, nain upotrebe sile ili pretnje i
okolnosti u kojima se to ini ne smeju ostavljati sumnju u pogledu namere izvrenja
nekog drugog krivinog dela (npr. prinude, protivpravnog lienja slobode i sl.)

Naime, spomenuli smo da se ne moe tvrditi da je svaka sila preduzeta u cilju vrenja
obljube. Postoje i objektivne tekoe da se utvrdi namera, kao subjektivni elemenat kod
pokuaja silovanja. Ona bez sumnje uslovljava kriminalni karakter akta prinude u pravcu
izvrenja silovanja. Za pokuaj krivinog dela silovanja bitno je postojanje subjektivnog
elementa, kroz izraenu nameru da se hoe obljuba. Da bi se saznao subjektivni stav
uinioca koji determinie prinudu, neophodno je ispoljavanje takvihmanifestacija (pri
upotrebi prinude) koja nesumnjivo ukazuju da hoe obljubu. One t reba da su, kao logini
racionalan tok, smisaono usmerene na izvrenje obljube. Ponaanje uinioca kroz nain
primene sile neretko ukazuje na nameru vrenja obljube. Re je o ponaanju koje moe

8
bit i u direktnoj vezi sa obljubom (sluajevi obaranja rtve, skidanje ili cepanje odee,
razmicanje nogu, manipulacije polnim organom, svojim ili rtve, i sl.). Ostala ponaanja,
najee verbalno ispoljena, karakteristina uz primenu pretnje, obino su takva da se
izriito zahteva vrenje obljube.

Prema tome, namera uinioca izraena kroz te postupke (tokom prinuivanja) da hoe
obljubu, iskljuivo kvalifikuje njegovo ponaanje kao pokuaj silovanja. Neretko se
susreemo sa takvim primerima u sudskoj praksi. Tako u konkretnom sluaju optueni je
prema oteenoj preduzeo radnje prinude, odnosno upotrebio je fiziku silu tako to je
istu, u opisanom momentu, na silu sa seoskog puta, iznenada uvukao u naputenu kuu
drei joj pri tome ruku oko vrata, a aku u predelu njenih usta, da ne bi mogla da doziva
u pomo, istu bacio na krevet, a potom na silu pokuao da sa njenog tela skine donji deo t
renerke, tom prilikom je oteenoj uputio rei: kada si sa svima mogla da bude, moe i
sa mnom . Oigledno je, da je optueni, ovakvim radnjama i upuenim reima, sasvim
jasno izrazio elju da nad oteenom izvri obljubu i t ime zadovolji svoj polni nagon, sa
im oteena oigledno nije bila saglasna, pruajui otpor.4

Za pokuaj krivinog dela silovanja relevantna je ona prinuda koja neposredno prethodi
ili se istovremeno ostvaruje sa obljubom i sa njom ini logiki vrstu celinu. Da
zakljuimo, za pokuaj silovanja moraju bit i kumulativno ispunjeni t ri uslova: da je
upotrebom sile ili pretnje zapoeta radnja izvrenja, da je to uinjeno u nameri vrenja
obljube, i da do obljube (nastupanja posledice ) nije dolo.Svakako trebamo razgraniiti
pripremne radnje od pokuaja krivinog dela silovanja. Uopte, pripremne radnje, ukoliko
nisu samostalno krivino delo, predstavljaju ona ponaanja kojima se tei stvaranju
uslova za izvrenje krivinog dela. U tom smislu one ne predstavljaju radnju izvrenja.

Takoe, zanimljivo kod krivinog dela silovanja jeste pomenuti nepodoban pokuaj i
dobrovoljni odustanak od pokuaja krivinog dela silovanja.Kao to je poznato,
nepodoban pokuaj (neprimeren, nemogu) postoji kada do nastupanja posledice nije
dolo zbog toga to su sredstva sa kojima je ili predmet prema kome je preduzeta radnja
izvrenja bili takvi da se krivino delo nije moglo uopte izvriti. Mogua je i dvostruka
nepodobnost i sredstva i objekta radnje izvrenja. Meutim, i pored toga to krivino delo
nije mogue ostvariti, uinilac to pokuava i time ispoljava drutveno opasno ponaanje
koje se manifestuje u njegovoj volji. Zato je nepodoban pokuaj i kanjiv. Kod krivinog
dela silovanja razumljivo da je mogu nepodoban pokuaj. U odnosu na izvoenje akta
obljube - dakle do ne nastupanja posledice moe doi zbog toga to sredstvo kojim se
ovaj akt moe izvriti ili objekt na kome ima da se vri, su takvi da je njeno
prouzrokovanje nemoguno. Tako za objektivnu nemogunost ovog akta, razlozi mogu

4
ivanovi, T: Zakonski izvori krivinog prava Srbije i istorijski izvor njegov i njenog
krivinog pravosua, Beograd, 2010., str 222.

9
bit i anatomske i funkcionalne prirode, bilo da je re o sredstvu ili objektu. Naravno, re
je o tome da nije moguno dovesti u vezu muki polni organ sa enskim polnim organom.
Ovakvi sluajevi su svakako rei, ali nisu iskljueni. Zatim postoji mogunost
funkcionalnih smetnji kao vid nepodobnosti mukog polnog organa da se dovede u stanje
erekcije kako bi mogla da se izvri obljuba.
to se tie dobrovoljnog odustanka od pokuaja krivinog dela silovanja, razumljivo da je
on mogu ako radnja izvrenja nije dovedena do kraja, pa je iskljuivo re o nesvrenom
pokuaju.Kod krivino dela silovanja odredba o dobrovoljnom odustanku primenie se
kada je uinilac zaao u pokuajnu fazu ovog dela, ali rukovoen sopstvenim unutranjim
razlozima, zavisno od njega samog, prekine kauzalni tok koji vodi obljubi, budui svestan
da ovaj akt moe i dovriti. Znai dobrovoljnost je ovde bitno obeleje. A ona
podrazumeva slobodno delovanje kada postoji alternativa u moguem ponaanju.
Uinilac treba da je svestan da je tzv. gospodar nad radnjom. U svakom sluaju da li e
se raditi o dobrovoljnom ili nedobrovoljnom odustanku, nije uvek lako utvrditi.Pre svega
spoljni podsticaji, esto se pretau u unutranje motivisanje kojim se uinilac rukovodi
kad donosi odluku da odustane od silovanja.
Pitanje je da li postoji dobrovoljni odustanak ako je uinilac na molbu ili nagovor rtve
odustao od dovrenja silovanja. Takoe pitanje je da li je uvek opravdano praviti razliku
ako je podsticaj na odustanak doao od same rtve ili t ree osobe. Ako je uinilac
podstaknut od rtve da napusti radnju izvrenja, to se po stavu teorije smatra kao spoljna
okolnost, nije opravdano prihvatiti da takav podsticaj, samo zato to je doao od tree
osobe, niti dobrovoljnost odustanka od pokuaja silovanja. Razlog odustanka ne
moemo traiti samo u nagovoru ili podsticaju kao spoljnoj okolnosti, jer nunost za
dobrovoljni odustanak je i da li je u konkretnom sluaju postojala svest uinioca da
silovanje moe dovriti. Zato, uinilac je i ovde svojom dobrovoljnou odustaood
ostvarenja cilja. Pre svega, t reba ukazati na relativnost nekih okolnosti kao prepreka da
se ovo delo izvri, kao na primer kod fizikih ili drugih okolnosti koje se t iu rtve, jer
nekim uiniocima e neke okolnosti bit i prepreka, dok kod nekih nee predstavljati ni
najmanju prepreku, t j. smetnju da izvre obljubu.
Tako da navedena okolnost moe izazvati neprijatne emocije (gaenje) i motivisati na
odustanak od obljube, moe imati samo znaaj unutranjeg, subjektivnog, linog razloga.
Mada se, u sudskoj praksi uzima da tu nema dobrovoljnosti, ve da je u pitanju spoljna
smetnja koja je uticala na uinioevu odluku da obustavi radnju izvrenja. Dobar primer
ove situacije nalazimo i u sudskoj praksi. Tako, u konkretnom sluaju vidi se da je
optueni odustao od dalje radnje izvrenja posle izjave oteene da je pre toga bila u
bolnici gde je nad njom izvren abortus. Sud je naao da se po pravilima praktinog
ivotnog iskustva u konkretnom sluaju izjava oteene o abortusu, javlja kao jedna
spoljna okolnost, koja svakog normalnog oveka mora odvratiti od daljeg izvrenja dela.
Optueni je posle ove njene izjave morao pretpostaviti da se oteena nalazi u takvom
stanju koje ni u kom sluaju ne moe dozvoliti da se nad njom izvri obljuba. Prema
tome, nema dobrovoljnosti za odustanak od radnje izvrenja na osnovu toga to su ga ove
okolnosti na to prisilile.

10
to se tie spoljnih uticaja, kao npr. nailazak tree osobe, njena intervencija u spreavanju
dela, uspeno protivljenje rtve, tj. otpor, nedostatak erekcije, sasvim je logino zakljuiti
da nema mesta dobrovoljnom odustanku, jer postoji pretean uticaj na njegovu odluku da
odustane od dovrenja silovanja.Interesantna je jedna od situacija i kada se rtva poslui
lukavstvom, obmanom, npr. obea uiniocu obljubu drugom prilikom, te on odustane od
dovrenja silovanja. Takoe se smatra da ovde nema ni rei o dobrovoljnosti, jer ovde su
spoljni uzroci imali pretean uticaj.

Prema svemu reenom, moe se utvrditi da je za dobrovoljni odustanak od pokuaja


silovanja znaajno:

# da je uinilac doao u pokuajnu fazu silovanja,


# da kod njega postoji svest o mogunosti dovrenja silovanja i
# da na njegovu odluku da odustane od dovrenja nisu spoljni uzroci imali pretean
uticaj.

1.3.3. Prinuda (sila i pretnja)

Prinuda u krivinom pravu ima viestruki znaaj. Prinuda je zapravo prit isak na volju
uinioca dela koji dolazi spolja, a koji moe bit i izazvan prirodnom silom i ivotinjskom
snagom (prava ili prirodna prinuda-vis maior) i ljudskom radnjom (neprava prinuda
ilineprava - vis maior). Po karakteru dejstva razlikuje se fizika i psihika prinuda. Sila i
pretnja predstavljaju oblike prinude.
Kada se govori o krivinom delu silovanja, najee se kae da je to akt nasilja, to on u
svojoj osnovi i jeste. Nasilje je upotreba sile da bi se iznudilo odreeno ponaanje ljudi
protivno njihovoj volji, odnosno odreeni rezultat. Sila i pretnja su u Krivinom zakoniku
u inkriminacijama ogranieni na ostvarivanje tano odreenog cilja, dok nasilje kao
pojam ima opte genusno znaenje za sve vidove agresivnog ponaanja u bilo kom cilju.
S druge strane, u vezi sa pojmom nasilja u upotrebi je i izraz prinuda, koja takoe
oznaava odreeni proces, tok ostvarenja nasilja korienjem sile ili pretnje ili obe. Tako
prinuda ili prinuivanje, odnosno prisiljavanje, uopte u krivinom pravu se javlja kao
jedino ili mogue sredstvo (nain) izvrenja mnogih krivinih dela.
Prinuda je uvek opozicija slobodi volje, voljnom delovanju oveka, jer se njome negira
slobodno odluivanje, odnosno realizovanje odluke. Jer gde postoji prinuda nema slobode
odluivanja ni slobode delovanja. Ali prinuda, uopte govorei nije sebi cilj. Ona se uz
upotrebu sile ili pretnje ili obe vri u nameri ostvarenja odreenog cilja. Razume se,
izmeu prinude i cilja koji je opredeljenje uvek postoji uzrona veza. Prinuda u

11
krivinom pravu, zavisno od okolnosti u kojima se vri ostvarenje tog cilja, ispoljava se u
primeni sile (vis) ili pretnje (metus).
Sila je upotreba fizike, mehanike ili druge snage jednog lica prema drugom licu sa
ciljem da se ovo prinudi na neko injenje ili neinjenje koje dovodi do prouzrokovanja
zabranjene posledice, t j. do ostvarenja krivinog dela. Ona je dakle upotreba snage protiv
drugog lica u cilju slamanja njegovog otpora ili spreavanja oekivanog otpora. Pod
silom se podrazumeva i upotreba hipnoze i omamljujuih sredstava kao vidovi njene
primene. Dakle, to su naini da se druga osoba protiv svoje volje dovede u stanje bez
svesti ili da se onesposobi za odbranu u cilju izvrenja obljube. Iako je hipnoza retkost,
mada svakako je ne t reba iskljuiti, ee moe doi u obzir, kao vid sile, upotreba
omamljujuih sredstava. To mogu bit i razni sedativi usled ije upotrebe dolazi do duboke
pospanosti. Tu spada i alkohol ili druge medikamentozne supstance koje dovode do stanja
obamrlosti i fizike inferiornosti, to ima za posledicu onesposobljavanje za bilo kakav
otpor. Naravno, kod krivinog dela silovanja bitno je da se ova sredstva daju osobi, t j.
potencijalnoj rtvi protivno njenoj volji, prinudom, obmanom ili bez njenog znanja u
svrhu obljube. Razume se, kod uinioca mora postojati svest i htenje da se to ini radi
onesposobljavanja druge osobe za protivljenje obljubi.
Prema opteprihvaenom stavu sila moe bit i apsolutna ili kompulsivna. Za silovanje je
izuzetno vana kompulsivna sila, jer je, moe se rei, redovno u funkciji izvrenja dela. .
Meutim kompulsivna sila mora se shvatiti i kao psihika sila (pretnja) ukoliko se
realizuje. Tako, pri postojanju otpora rtve, uinilac moe nastaviti sa upotrebom sile
istog ili znaajnijeg intenziteta, to moe uticati na njenu volju da obustavi otpor. Tada
primena sile ostvaruje odgovarajue psiholoko dejstvo na rtvu. Zbog toga sila sadri i
pretnju, kao moralnu silu. T. ivanovi je miljenja da je kod pretnje samo zlo u izgledu,
dok je sama kompulsivna sila zlo. Dakle, usmerenost sile i njena neposredna primenjivost
ne poklapa se u pogledu osobe.
Prema zakonskoj formulaciji u inkriminaciji , pojam sile tumaen ue sadri samo fiziko
ili mehaniko delovanje na telesni integritet enske ili njoj bliske osobe , ali i takoe
neposrednost napada se zahteva. To proizilazi i na osnovu upotrebljenih izraza da e se
upotrebom sile ili pretnje da e se neposredno napasti na ivot ili telo . To vai i za
pretnju koja se takoe limit ira na mogunost neposrednog napada na pomenuta dobra
rtve ili njoj bliske osobe. Dakle, nije re o bilo kom vidu pretnje, ve tzv.
kvalifikovane . Isto tako, sila ili pretnja u funkciji prinude se vre prema rtvi ili t reoj
bliskoj osobi, mora bit i neposredna, a to znai najee istovremena (sadanja) opasnost
po ivot ili telo. Zato je pretpostavka da je osoba (rtva) uvek prisutna na licu mesta.
Meutim, ukazuje se, kada je re o pretnji napadom na osobu blisku rtvi, da pojam
neposrednosti t reba neto ire tumaiti. Naime, nije nuna prisutnost bliske osobe na
mestu gde je uinilac i rtva. Navodi se primer dogovora dve osobe koje vre napad od
kojih je jedna kao uinilac prisutna i vri pretnju prema rtvi, a druga je fiziki udaljena,
ali je spremna na znak osobe koja preti da e ostvariti napad na njoj blisku osobu.

Znaajno je da pojasnimo da sila potrebna za izvrenje krivinog dela silovanja t reba da


je takva da je u datim uslovima podobna da prinudi drugu osobu na obljubu. Ona moe,

12
npr. kao fizika bit i i takvog intenziteta da ne dovodi do povrede tela, a da, ipak, bude
podobna da se rtva prinudi na obljubu. Ova injenica se ist ie u sudskoj praksi. Tako,
upotreba sile radi izvrenja nasilne obljube ne mora da bude uvek takva da ostavlja
fizike t ragove u obliku telesne povrede na telu druge osobe ve je dovoljna i sila takvog
intenziteta, kojom se i pored toga to ona ne ostavlja t ragove na telu oteene, ipak
savladava njen otpor. Naravno da pri postojanju odreenih injenica, bio da je re o
karakteru sile, svojstvima napadaa ili rtve ili drugim okolnostima, upotrebljena sila
moe u jednom momentu bit i dovoljna, a u drugom ne. Na odreeni intenzitet i
podobnost sile s obzirom na linost rtve i napadaa te i spoljne okolnosti u ovom smislu,
takoe se u sudskoj praksi ukazuje.
Primer: Oteena se kao mlada, nena i slabana petnaestogodinja devojica, koja je u
asu izvrenja silovanja bila nevina i kao takva bez dovoljnog iskustva, a pre svega
seksualnog iskustva nala neoekivano u situaciji u kojoj optueni sa nesrazmerno jaom
fizikom snagom i razvijenou, a na usamljenom mestu atakirao na nju, usled ega je
kod oteene oigledno dolo do takvog stepena prepasti i psihikog oka, da ne pruanje
energinog fizikog otpora, mora bit i protumaeno kao posledica sa takvim okom i sa
takvom psihofizikom konstitucijom oteene, povezane inhibicije motornih funkcija, a
sve to pogotovo s obzirom na bezizglednosti svakog pokuaja otpora prema fiziki iznad
proseka razvijenom agresivnom napadau. U ovom sluaju, upotrebljena sila je bila
podobna i dovoljno ozbiljna da dovede do obljube.

U fizikom smislu ona je izostala, ali napad, kakav je u ovim uslovima ostvaren,
predstavljao je takvu injenicu koja je bila odluujua. Tako da ovde ne samo da nije bilo
otpora, ve ni protivljenja koje t reba inae da je jasno ispoljeno. Oigledno je da je ono
usled iznenadnog delovanja napadaa i afekta straha rtve izostalo. Moe se u vezi sa
upotrebom sile postaviti tvrdnja, opteg karaktera. Sila potrebna za izvrenje ovog
krivinog dela, moe bit i u bilo kom vidu, bilo kog intenziteta uz neophodan uslov da je
bila podobna u odreenim okolnostima (pri postojanju posebnih uslova) da se enska
osoba prinudi na obljubu. To je dakle ona mera sile koja ensku osobu onemoguava u
datim uslovima da se uspeno brani, i uz pruanje otpora ili, pak, otpor izostaje zbog
uticaja te sile na njenu volju.

Krivino delo silovanje se moe izvriti i pretnjom. Pretnja je drugi, blai oblik prinude.
Pretnja je najava zla, stavljanje u izgled drugom licu da e bit i neposredno napadnut
njegov ivot ili telo ili ivot ili telo njemu bliskog lica, da bi se od nje ishodovalo
odreeno ponaanje. Pretnja mora bit i ozbiljna, neposredna, mogua i neotklonjiva.
Sadrina pretnje moe bit i u zakonu tano odreena. To je npr. sluaj kod krivinog dela
silovanja.
U svakom sluaju, pretnja je sredstvo uticaja na volju rtve u odreenom pravcu. Njome
se izaziva utisak straha, nespokojstva (uznemirenosti), nesigurnosti i strepnje od
mogunosti primene zla kojim se preti. Iz ovoga sledi da pretnja mora da bude ozbiljna,
objektivno ostvarljiva, izvriva, neotklonjiva. Ozbiljnost pretnje t reba da bude shvaena

13
sa stanovita rtve, a ne izvrioca. Istina da se inkriminacijom silovanja ne zahteva da ona
bude ozbiljna, ali bez sumnje, ona to mora bit i. Razmatrajui da li je pretnja ozbiljna,
treba gledati: ko je onaj ko preti, ko je onaj kome se preti, da li je muko ili ensko, kojih
je godina, koje je snage i moi, kao i sve druge prilike, naroito prilike mesta i vremena,
veliine zla kojim se preti. Dakle, pretnja se javlja kao potencijalna sila, odnosno psihika
( moralna ) sila koja deluje da se rtva u odreenom smislu ponaa.
Iako je dovoljno da se iskljuivo upotrebi sila ili pretnja, to je u inkriminaciji i navedeno
sila ili pretnja, najee se sila i pretnja u procesu prinuivanja kombinuju. Time se na
rtvu u istoj situaciji ostvaruje uticaj fizikim i psihikim delovanjem. Sudska praksa,
takoe ukazuje na ovaj nain primenu prinude. Intenzitet, odnosno ozbiljnost su
neophodni atributi sile i pretnje kod silovanja.

1.3.4. Protivljenja rtve obljubi (otpor)

U vezi sa prinudom kao bitnim obelejem silovanja, u tesnoj vezi je i pitanje protivljenja
obljubi (otpora) rtve, kome se u teoriji, naroito u sudskoj praksi pridaje izuzetna
vanost.Sem toga, ispoljavanje protivljenja kada u ovom vidu postoji, vaan je inilac i
za objektivnije procenjivanje nije li re o tzv. prividnom, nedovoljnom i nestvarnom
opiranju obljubi (vis haud ingrate). Najzad, aktivno pruanje otpora kao vid protivljenja
obljubi, neretko moe uticati da silovanje ostane u pokuaju, to je takoe znaajno.
Postojanje otpora rtve silovanja izriit ije izraava njen stav da nee, da ne pristaje na
obljubu. Protivljenje rtve silovanja razume se, moe bit i ispoljeno na razliite naine:
poev od konkludentnih radnji, preko najponiznijih molbi da napada odustane od
prinude, odnosno obljube, pa do izuzetno snanog fizikog otpora, ali pored postojanja
odreenih formi otpora znaajno je uvek da on ima atribut ozbiljnosti i stvarnosti u datim
okolnostima.
S druge strane, zavisno od okolnosti u kojima su preduzete sila ili pretnja one mogu
usloviti takvo stanje, u kome se rtva potpuno liava ne samo sposobnosti, ve i
mogunosti za otpor. Postoje situacije, a jednu od njih sam ve gore navela, kada rtva
nije pruala otpor, niti je bilo protivljenja koje t reba inae da je jasno ispoljeno. Jedan od
razloga takvog ponaanja rtve moe bit i afekt straha, akcioznosti, ili uzornost pruanja
otpora u datoj situaciji. Najpre to mogu bit i jake t raume u vidu emocionalnog oka usled
brutalnog iznenadnog delovanja napadaa. Nema sumnje da uopte protivljenje obljubi pa
i u vidu otpora, podrazumeva postojanje atributa njegove ozbiljnosti. Pristanak na obljubu
kao znaajan momenat u dinamici izvrenja krivinog dela silovanja, iskljuuje prinudu
kao protivpravno delovanje, a t ime i postojanje krivinog dela silovanja. To je onaj
momenat, kada enska osoba svojevoljno prihvati obljubu, obustavljajui protivljenje ako
je postojalo ili na drugi nain manifestuje svoju volju za obljubu.

14
1.3.5. Subjekat i objekat krivinog dela silovanja

Najoptije reeno, subjekat krivinog dela silovanja jeste svaka osoba koja na odreeni
nain i pod odreenim uslovima uestvuje u izvrenju ovog krivinog dela. Mada, u uem
smislu subjektom (uiniocem) krivinog dela nazivamo osobu koja je izvrila silovanje.
Izvrilac u tom smislu je osoba koja je neposredno preduzela radnju izvrenja (koja ini
pokuaj ili dovreno delo ).Naelno postavljeno pitanje, ko moe bit i izvrilac, ne moe
se postaviti tvrdnja da je to iskljuivo muka osoba. Izvrilac moe bit i svako. Jer
ograniavati kod propisivanja silovanja izvrioca na muku osobu, principijelno gledano,
moe izgledati neprihvatljivo, poto je polna sloboda oveka nedeljiva i jednako
pretpostavlja zatitu bez obzira na pol. 5Dok normalnog oveka privlai ka obljubi svaka
mlada i zdravija ena, dotle to nije kod normalne ene prema oveku.
U zakonodavstvima jednog broja zemalja, gde pripada i nae zakonodavstvo, silovanje se
u odnosu na subjekat inkriminie tako da nedvosmisleno doputa mogunost da uinilac
moe bit i i enska osoba. Subjekat silovanja moe bit i svako. Ovde se ujedno odstupa
od t radicionalnog shvatanja da je samo ena ta koja je slabiji pol i da je ona samo u
polnom odnosu inferiorna, kada je re o agresiji. Imajui dakle u vidu razliito
propisivanje silovanja u zakonodavstvima u pogledu ko moe bit i aktivni subjekat t j.
izvrilac, te u vezi sa t im i suprotna gledita u tumaenjima teorije i prakse, sasvim jasno,
ovo pitanje je jo uvek.
U vezi sa subjektom, odnosno izvriocem krivinog dela, nailazimo na jedno zanimljivo
pitanje. To je pitanje posrednog izvrioca. Dakle, pitanje je da li je mogue da subjekat,
odnosno uinilac krivinog dela silovanja bude osoba koja neposredno ne ostvaruje sva
konstitutivna obeleja ovog dela. Drugim reima, da li subjekat silovanja moe bit i
osoba koja ovo delo vri preko drugoga. Pitanje je logino s obzirom na mogunost da se
muka osoba moe prinuditi da ostvari objektivne elemente krivinog dela silovanja, t j.
da uz upotrebu sile ili pretnje izvri obljubu. Da li tada prinuda, usled koje bi ta osoba
(muka ) delovala vrei radnju izvrenja, iskljuuje njegovu kanjivost ili je on izvrilac.
Ili, u sluaju kada neko, pa i enska osoba, navede neuraunljivu, odnosno krivino
neodgovornu muku osobu da izvri silovanje. Da li je ovde re o posrednom izvriocu za
koga ne bi bilo nuno i svojstvo muke osobe?
Prema tome, poto je ovde objekat napada ovek, njegova lina dobra, odnosno polni
integritet osobe, govori se i o pasivnom subjektu, a ne iskljuivo kao objektu.Ali, svakako
je dovoljno, da je i otpoeto sa njenom primenom, neposredno radi obljube ili na primer
upotrebom hipnoze u nekim sluajevima. Ve ovakve situacije koje se baziraju na
mogunostima koje su daleko od realnosti, po sebi, zbog prirode odnosa, nameu potrebu
da se odstupi od principa u ravnopravnosti zatite pola od napada na polni integritet.
5
ivanovi, T: Zakonski izvori krivinog prava Srbije i istorijski izvor njegov i njenog
krivinog pravosua, Beograd, 2010. Str 343.

15
Pravno, postojanje braka izmeu subjekata ovog krivinog dela nije bio razlog koji bi
iskljuivao delo, ali logino on jeste samo uslov za postojanje brane zajednice, koja ako
ne postoji, iskljuuje silovanje. Prema tome, ovaj uslov je bio pretpostavka za kanjivost
ako su ostvarena druga obeleja dela silovanja.
U naem pozitivnom pravu de facto (a u izvesnom smislu i pravno), brana i vanbrana
zajednica su izjednaene. Nae krivino zakonodavstvo predvia u pogledu pasivnog
subjekta, da pasivni subjekt moe bit i i svaka soba bez obzira na pol, status, odnos sa
uiniocem i druga lina svojstva. Naime, ne moe se tvrditi da je enska osoba pri
sklapanju brak unapred pristala na budue obljube tokom njegovog t rajanja. Ispunjavanje
branih dunosti, pa i odravanje polnih odnosa u braku, pretpostavlja obostrano
uzajamno potovanje koje se zasniva na ljubavi. Odbijanje supruge da stupi u polni odnos
sa suprugom, moglo bi predstavljati razlog za razvod braka, a nikako pravo supruga da
primenjuje prinudu, ako iz bilo kog razloga supruga ne eli obljubu.
Jer akt obljube ne predstavlja pravom ustanovljenu dunost supruge. I ne samo to,
enskoj osobi, dakle i supruzi kao ravnopravnom subjektu sa mukarcem, ne moemo
poricati ravnopravnost u ostvarenju svih prava koja joj pripadaju kao ljudskom biu.
Samim t im nije prihvatljivo da joj se uskrati ni pravo na potpun polni integritet. U
suprotnom moglo bi znaiti ostajanje na poziciji prevaziene logike vlasnitvo mua nad
enom. Uglavnom od ovih i slinih argumenata polaze zakonodavstava zemalja u kojima
postojanje braka, odnosno brane zajednice ne iskljuuje silovanje. Najzad, to je
shvatanje u skladu sa slobodom ispoljavanja polnosti oveka, pa se ta sloboda, odnosno
vrednost kao specifian drutveni odnos ne moe anulirati ni branom vezom, ivljenjem
u braku. t j. brak ne moe bit i alibi za nasilje. To i bez obzira na to to su retki, ali i ne
iskljueni sluajevi silovanja branog druga.
Drugaije gledano znailo bi legalizovati nasilje. Primera radi da je za mnogo lake
delikte nasilja, npr. laka telesna povreda meu suprunicima krivinopravni progon
doputen.

1.3.6. Oblici uea u izvrenju krivinog dela silovanja

Podsetimo se da, kada u izvrenju krivinog dela uestvuje samo jedno lice - izvrilac,
govorimo o solitarnom kriminalitetu, t j. postoji jedinstveno krivino delo, nasuprot tome
kada u izvrenju krivinog dela uestvuju dva ili vie lica, kada postoji sauesnitvo i
tada govorimo o kolektivnom kriminalitetu.

Dakle, sauesnitvo je oblik uea, participacije vie lica u ostvarenju posledice


krivinog dela ili je to sticaj vie lica u jednom krivinom delu. Za postojanje
sauesnitva je potrebno da se ispuni kako objektivan uslov (da svaki sauesnik
preduzima bilo koju delatnost, istovremeno ili sukcesivno, na istom ili razliitim
mestima, kojom, na bilo koji nain, u bilo kojoj meri doprinosi ostvarenju krivinog dela,

16
te delatnosti moraju da vode istom rezultatu - prouzrokovanju posledici, tako i
subjektivan uslov - da kod sauesnika postoji svest o zajednikoj delatnosti usmerenoj na
izvrenje krivinog dela. Dakle, sauesnici su lica koja svojim delatnostima, sa jednom ili
vie radnji, u isto ili razliito vreme, na ist im ili razliitim mestima ostvaruju krivino
delo. Samo uee vie osoba podrazumeva vrenje vie radnji kojima se oblikuje
krivinopravna delatnost. Naravno da bi osobe koje uestvuju u izvrenju krivinog dela
bile sauesnici, nuna je i njihova svest o zajednikoj aktivnosti i ulogama u ostvarenju
radnje izvrenja.6

Zavisno od vrste, prirode i karaktera preduzete delatnosti, razlikuje se vie oblika


sauesnitva. To su saizvrilatvo, podstrekavanje i pomaganje. Krivini zakonik
saizvrilatvo i sauesnitvo stavlja pod zajedniki naziv sauesnitvo u krivinom delu,
to ima samo zakonsko - tehniko znaenje iz koga ne t reba zakljuiti da je u pitanju
jedna jedinstvena forma uestvovanja u krivinom delu, a i oigledno je nastojanje
zakonodavstva da odredbe Krivinog zakonika koje se odnose na institut sauesnitva
uini jasnijim i doslednijim.
Za krivino delo silovanja naroito je interesantno objasniti jedan oblik sauesnitva, a to
je upravo saizvrilatvo kao najui vid uea vie osoba u neposrednom izvrenju radnje
ovog krivinog dela. Svaki od saizvrilaca se pojavljuje kao izvrilac svog i zajednikog
krivinog dela. Meutim, s obzirom na pravnu prirodu krivinog dela silovanja koju
karakterie dvoaktnost radnje izvrenja kojima se ona ostvaruje, sauesnitvo postaje
problem krajnje sporan, a njegovo reavanje osetljivo s obzirom na specifinost radnje
izvrenja silovanja. Znaaj je i na planu praktine primene. Nije svejedno da li e neki od
uesnika u ovom delu dobiti etiketu izvrioca ili pomagaa ili ak nee bit i kriminalno
obeleen.
U toku izvrenja krivinog dela silovanja uloge uesnika mogu bit i razliite s obzirom na
njegovu dvoaktnu prirodu, to je karakteristika ovog delikta. Ni u teoriji nisu gledita
jedinstvena. Najznaajnije teorije ne daju zadovoljavajui odgovor kada je u pitanju
saizvrilatvo. Objektivna teorija postavlja minimum uslova za saizvrilatvo, po njoj
saizvrilac e bit i i osoba koja meu uesnicima preduzme i delimino radnju izvrenja u
uem smislu koja je sadrana u biu krivinog dela. Prema subjektivnoj teoriji,
odluujua je volja uesnika, smer volje (animus auctoris), dok teorija o deobi rada vidi
saizvrilatvo u podeljenim ulogama uesnika pri izvrenju krivinog dela, tako da po
njoj, svako je izvrilac na bazi dogovora o zajednikoj akciji i da pri to svaki uesnik
delo hoe kao svoje i kao drugog, to primeujemo kod krivinog dela silovanja to nikako
nije mogue, poto je teko zamisliti da bi pojedini uesnik mogao hteti obljubu kao
zajedniku, kao svoju i kao drugog uesnika.
Dok u naoj posleratnoj teoriji, J. Tahovi je smatrao da kod sloenih krivinih dela
(kakvo je i silovanje u irem smislu) postoji saizvrilatvo, ako neki izvravaju jednu
delatnost, a drugi drugu delatnost iz kojih je sastavljeno to krivino delo, npr. kod
silovanja saizvrilac je onaj koji upotrebljava silu ili pretnju, kao i onaj koji vri obljubu.
6
Kosti, A: Polni ivot, Beograd, 2012., str 343.

17
Izvodimo zakljuak da on prihvata da saizvrilac u krivinom delu silovanja moe bit i i
enska osoba. Takoe naglaava da je za postojanje saizvrilatva bitan uslov o
zajednikoj saradnji u izvrenju jedne delatnosti.
Meutim, kod krivinog dela silovanja, obljuba kao izvrilaki akt, uvek je samostalno
delo pojedinog uesnika, a ne zajedniko. Ona se ne moe vriti istovremeno sa drugim
uesnikom nad istom osobom. Izvrilac je samo onaj koji ovaj akt ostvaruje. Zato
odgovornost uesnika koje je ostvario prethodni akt uz dogovor sa ostalim uesnicima u
bilo kom obimu uz htenje da vri obljubu, do koje nije dolo iz bilo kog razloga
nezavisno od njegove volje, ostaje u domenu pokuaja. U ovom sluaju odluujua je
njegova volja, htenje da vri obljubu, a ne svest uesnika o zajednikom delovanju.
Razumljivo, onaj uesnik koji je uz dogovor vrio prinuivanje bez namere da ostvari
obljubu da bi drugi ovaj akt izvrio, pomaga je. S druge strane, kod sluajeva tzv.
grupnog silovanja uesnici koji su izvrili prinudu ili koristili situacije da je protivljenje
enske osobe otklonjeno izvre i obljubu, ostvaruju potpunu participaciju u radnji
izvrenja u objektivnom smislu. Iako su oba akta radnje izvrenja ovde ostvarene od istog
uesnika, odnosno prethodni akt samo od nekih uz preutan ili izriit dogovor da se tako
radi, ne moemo tvrditi da je obljuba izvrena zajedniki.
Znai kada se utvrdi da su dva ili vie izvrilaca uestvovala u izvrenju nasilne obljube
nad ist im enskim licem, onda svaki od njih odgovara samo kao izvrilac svrenog
krivinog dela silovanja. Jer saizvrilatvo ne moe bit i takvo da istovremeno
dvojicamogu polno optiti sa istim licem.
Prema iznetom, smatra se da je mnogo prihvatljivije i u skladu sa prirodom radnje
izvrenja silovanja shvatanje koje iskljuuje mogunost saizvrilatva kod ovog krivinog
dela. Jer akt obljube se moe izvriti samo kao svoj (cum animo auctoris) ne zajedniki sa
drugim. Radi se o samostalnim izvriocima ovog dela, a ne o saizvriocima. Pravilo da
saizvrilac moe bit i osoba koja je i samostalni izvrilac nije prihvatljivo, zbog prirode
seksualnih delikata. Zbog toga je, kada je re o saizvrilatvu, nuno imati u vidu razliku
izmeu tzv. optih krivinih delae i posebnih (delicta propria) t j. delicta propria. Dakle
obljubu kao cilj i akt radnje izvrenja nije moguno zajedniki izvriti. Kod krivinog
dela silovanja, izvrilac obljube samostalno ostvaruje ovo krivino delo, pa je i
samostalni izvrilac a ne saizvrilac.

Danas je ovo shvatanje vladajue u naoj teoriji i praksi. Koncepcija ovog shvatanja je da
su svi polni delikti iji je motiv zadovoljavanje polnog nagona po svojoj prirodi takvi, da
to zadovoljenje moe ostvariti iskljuivo svaka osoba za sebe, a ne preko druge i ne
zajedniki, t j . da se radi , kako sam ve navela o specifinim tzv. svojerunim deliktima
(delicta propria manu).
Pri tome se stavlja naglasak i na subjektivni momenat, a na ime da bilo koji od izvrilaca
akta obljube meu uesnicima, ne moe delo drugog (obljuba) hteti kao svoje, ali ni ona
osoba koja vri obljubu ne moe hteti vrenje ovog akta u interesu drugog, kao tueg (cun
animo soci) t j. onog koji je vrio prinudu.

18
U pogledu ostalih uesnika u izvrenju krivinog dela silovanja u odnosu na akt obljube,
mogue je sledee: Ako neka osoba svoje uee u radnji krivinog dela silovanja
ostvaruje tako, da pored uea drugih i sama vri prinudu radi obljube nad istom
osobom, njeno delovanje, ukoliko do obljube nije dolo kvalifikuje se kao pokuaj
silovanja. Ukoliko je ovaj vid uea bio usmeren, prema sporazumu sauesnika, da se
drugom omogui vrenje obljube, onda je re o pomaganju. to se t ie pomaganja i
podstrekivanja, kao ponaanja koja doprinose realizaciji izvrenja dela t reba rei da to
nisu samo oblici sauesnitva, veih zakon predvia i kao posebna, samostalna krivina
dela.
Podstrekivanje i pomaganje kod svih krivinih dela, pa i kod silovanja, logino moemo
zakljuiti, da se mogu izvriti samo umiljajno. Umiljaj podstrekaa mora da sadri svest
o obelejima krivinog dela na koje se odnosi navoenje. Ono podrazumeva umiljajno
navoenje drugog lica na izvrenje odreenog krivinog dela. Radnja podstrekivanja se
preduzima sa ciljem da se kod drugog lica izazove ili uvrsti odluka da preduzme radnju
kojom e prouzrokovati posledicu krivinog dela. Dakle, moe se govoriti o
podstrekivanju samo ako kod izvrioca nije postojala vrsta odluka za izvrenje krivinog
dela. Podstrekiva preduzima delatnosti kojima utie na volju drugog lica sa ciljem da se
ono odlui na izvrenje krivinog dela: injenjem, gestovima, znacima, konkludentnim
radnjama, znai samo injenjem. Podstreka ne mora lino znati osobu koju podstrekava
na silovanje, ali nije nuno da podstrekivanje bude usmereno na izvrenje silovanja nad
odreenom osobom.
Odgovornost sauesnika za ostvareno krivino delo je line prirode. To znai da
sauesnik odgovara samostalno i lino, odnosno njegova odgovornost se ne izvodi, ne
zavisi od odgovornosti izvrioca krivinog dela, nit i od odgovornosti ostalih sauesnika.
Saizvrilac odgovara za izvreno krivino delo u granicama svog umiljaja ili nehata, a
podstrekiva i pomaga u granicama svojih umiljaja. Na Krivini zakonik prihvata tzv.
limitarnu (ogranienu) akcesornost prema kojoj odgovornost sauesnika ne zavisi od
odgovornosti izvrioca, ve iskljuivo od toga da li je izvreno ili pokuano krivino delo,
osim izuzetka kod kanjavanja kod neuspelog podstrekivanja na izvrenje krivinog dela
iji je pokuaj kanjiv, a delo ne bude ni pokuano. Neuspelo podstrekivanje (pokuaj
podstrekivanja) je mogue i kod silovanja. Razumljivo, ovde nije dolo do ostvarivanja
krivinog dela, delo je ostalo nedovreno. Sluajevi npr. kad podstreknuti odbije da
izvri delo, bude spreen da preduzme radnju izvrenja, kada je kod podstreknutog ve
postojala odluka da delo izvri. Mogue je da sauesnici dobrovoljno odustanu od svoje
delatnosti, to razumljivo ovde zahteva injenje, t j. aktivno ponaanje na spreavanju
uinioca da dovri silovanje. Ukoliko i pored nagovora podstrekaa ne doe do
spreavanja silovanja, ali ono ne bude dovreno iz drugih razloga, te delo ostane u
pokuaju, tu nema dobrovoljnog odustanka podstrekaa.7
Kod pomaganja, zahteva se da pomaga mora bit i svestan bitnih obeleja dela kao i toga
da prua pomo odreenoj osobi, ali nije nuno da zna uinioca. Pomo uiniocu
krivinog dela silovanja moe bit i fizike ili psihike prirode, a neretko se i kombinuje.
7
Kosti, A: Polni ivot, Beograd, 2012., str 112.

19
Fizika pomo je po pravilu ona koja se t ie upotreba sile, npr. obaranja rtve na t lo,
dranje za ruke da bi se rtva liila fizikog otpora, dok uinilac skida odeu. Psihika
pomo se moe ostvariti pretnjom kojom se ostvaruje uticaj na rtvu da prestane sa
protivljenjem. Bitno je rei, da pomaga u izvrenju silovanja ne eli obljubu za sebe, on
iskljuivo upotrebom prinude hoe da doprinese da je ostvari uinilac. Nije bitno da li je
on stvarno eleo da do obljube doe. Bitno je da hoe ili pristaje da uiniocu prui
dopunsku pomo da je ostvari.
Pomaga odgovara samo za ono to je hteo i pristao da pomogne, to je uinio i to
doprinosi radnji izvrenja krivinog dela silovanja. On kao i podstreka ne odgovara za
ekces izvrioca. U pogledu zablude eror in persona od strane pomognutog izvrioca, vai
isto kao i kod podstrekaa, a to je da je ta zabluda irelevantna za izvrioca, ona je to i u
odnosu na pomagaa. Meutim, za obeano pomaganje u izvrenju silovanja, (npr.
stavljanjem na raspolaganje stana uinioca) koje nije rezultiralo, bilo to je uinioc
odustao od izvrenja dela ili do izvrenja nije dolo iz drugog razloga, nema krivine
odgovornosti pomagaa, odgovarae, razumljivo ako je uao u fazu pokuaja silovanja.
to se t ie dobrovoljnog odustanka od pokuaja pomagaa, npr. u vidu uskraivanja
obeane pomoi, pomaga ne odgovara.
Ukoliko pomaga i pored nastojanja da sprei obljubu, to ne uspe, njegova odgovornost
ostaje kao da nije preduzeo spreavanje. Ako delo i pri njegovoj akciji koja nije uspela,
ostane u pokuaju, ali usled razloga nezavisnih od njega, on e bit i odgovoran. S druge
strane, dobrovoljni odustanak izvrioca silovanja od pokuaja silovanja ne koristi
pomagau. Najzad, ako je samo neko od sauesnika (sapomagaa) uspeo da sprei
dovrenje silovanja, to nee koristiti drugom, jer tome nije doprineo. Kao to se vidi kod
krivinog dela silovanja, nema nekih specifinosti kad je re o dobrovoljnom odustanku,
odn. spreavanju ovog dela.

1.3.7. Vinost i oblik vinosti kod krivinog dela silovanja

Zakljuke o unutranjem psihikom ivotu oveka moemo stvoriti na osnovu njegovih


odreenih ponaanja. Sasvim je jasno, kada je u pitanju izvrilac krivinog dela silovanja,
njegovu subjektivnu stranu moemo saznati iskljuivo na osnovu njegovih ukupnih
ponaanja u odnosu na rtvu i rtve prema njemu.
Drutveni interes je da krivina represija pogodi samo onog uinioca krivinog dela koji
je krivino odgovoran. Objektivni uslov krivine odgovornosti je opte poznat, a to je da
je ostvareno ponaanje (radnja izvrenja) inkriminisana. S druge strane, kao subjektivan
uslov krivine odgovornosti jeste povezanost uinioca sa krivinim delom u kojoj se
odrava njegov subjektivan odnos prema delu. Dakle, da svedemo, subjektivna strana
krivinog dela jeste vinost uinioca bez koje nema krivine odgovornosti ni kazne. Vinost
je psihiki odnos uinioca prema ostvarenim objektivnim obelejima dela. Da se taj
odnos uinioca u krivinom pravu izrazi, koriste se optepoznati pojmovi umiljaj i
nehat. Njime se istovremeno i izraava stepen krivine odgovornosti, odnosno drutvene
opasnosti uinioca i njegovog dela. Sadrina tog odnosa razumljivo postavlja se i kod

20
krivinog dela silovanja. Meutim, vrenjem prinude (upotrebom sile ili pretnje) kao
konstitutivnog obeleja krivinog dela silovanja, nije dovoljno za konstataciju postojanja
umiljajnog uinioca dela. Treba saznati da li je postojala svest i volja uinioca da vri
silovanje, t j. da hoe da ostvari obljubu protivno volji druge osobe.

Iz inkriminacije silovanja u naem krivinom zakonodavstvu sledi, da uinilac mora imati


svest o svom delovanju t j. da upotrebljava silu ili pretnju (da to stvarno ini) radi
obljube, da to ini protivno volji enske osobe, da je njegovom voljom opredeljeno takvo
ponaanje u pogledu krajnjeg cilja. Dakle, sveu uinioca mora bit i obuhvaeno
saznanje da se osoba stvarno protivi obljubi ili takvo protivljenje oekuje. Ali, takoe da
to protivljenje upotrebom sile ili pretnjom napadom na ivot ili telo neposredno ima da
otkloni i izvri prinuivanje na obljubu. Dakle, dolazimo do zakljuka da, budui svestan
da ponaanjem ovakvog kvaliteta ostvaruje obeleja krivinog dela silovanja, oblik
vinosti uinioca ovog krivinog dela moe bit i samo umiljaj.

Svest uinioca mora se odnositi pre svega na bitna, ali i sva obeleja dela predviena
inkriminacijom silovanja. Voluntaristiki elemenat kod krivinog dela silovanja je htenje
i preduzimanje radnje izvrenja (psihiki odnos uinioca prema radnji izvrenja) da se
ishoduje obljuba i sve to ona implicira kao prouzrokovanje u vidu posledice. Nehat kao
oblik vinosti mogu je u pogledu samo jednog oblika kvalifikovanog krivinog dela
silovanja. To je sluaj kada je pri izvrenju (pokuanog ili dovrenog) silovanja dolo do
nanoenja teke telesne povrede ili je prouzrokovana smrt rtve, kao posledica koju
uinilac nije eleo, nije hteo, ali je postojala mogunost njegove svesti o njihovom
nastupanju.

Ve smo napomenuli da se krivino delo silovanje moe izvriti iskljuivo umiljajem,


koji mora obuhvatiti sva njegova bitna obeleja. Zato se zahteva da uinilac ima svest da
obljubu vri protiv volje enske osobe. Meutim, moe postojati stvarna zabluda
uinioca, to je veoma znaajno pitanje za krivinu odgovornost uinioca. Dakle, uinilac
moe imati pogrenu predstavu da pristanak na obljubu postoji i da je protivljenje enske
osobe bilo nestvarno, prividno. Jer konstatovano je ve da pristanak ne mora izriito bit i
dat. On se dakle, moe oekivati i u okolnostima pri postojanju tzv. tobonjeg otpora.
Nije redak sluaj da u praksi optueni tvrde da je takvo protivljenje obljubi shvaeno kao
prividno i uobiajeno kod ena, pa da je obljuba u stvari bila uz pristanak enske osobe u
konkretnom sluaju. Jer, ponekad celokupno ponaanje ene, ne samo verbalno, ve i
telesni pokreti, mogu navesti uinioca da u pogledu postojanja pristanka na obljubu
pogrei. Izvesna ponaanja rtve mogu zaista ostaviti utisak saglaavanja i tada uinilac
moe bit i uveren da njegovo delo nije zabranjeno. Dakle, tu se moe raditi o stvarnoj
zabludi, odnosno o pogrenoj predstavi o postojanju pristanka na obljubu, koja bi, kada bi
zaista postojala, iskljuivala krivino delo silovanje.

21
Pri tome je irelevantno da li je uinilac bio duan, odnosno da ima pravilnu predstavu da
stvarno primenjuje prinudu radi obljube i da je ona uzrok obljube, a ne pristanak rtve
kraj njenog nestvarnog protivljenja. I tada nee postojati krivina odgovornost uinioca,
budui da je bio u zabludi usled nehata. To znai, iako je uinilac prema okolnostima i
prema svojim linim svojstvima bio duan i mogao bit i svestan da vri prinuivanje na
obljubu, on nee bit i krivino odgovoran za silovanje, iako se nalazio u otklonjivoj
stvarnoj zabludi. Sila i pretnja (njihov karakter i ozbiljnost) u kontekstu optih uslova
primene, treba da opredele i svest uinioca u pogledu postojanja ili nepostojanja na
obljubu. Tako, poznata je okolnost da nekada, pri izvrenju krivinog dela silovanja,
enska osoba nedovoljno izraava protivljenje prinudi uinioca, to vidimo, moe bit i
znaajno da li e postojati ili ne krivina odgovornost uinioca za silovanje.
S druge strane , izostanak reakcije na prinudu kao to sam ve napomenula, nije uvek
mogue, a nit i bi bilo umesno tumaiti, kao znak pristanka (dobrovoljnog) na obljubu.
Nepruanje otpora, ako uz to nije jasno izraena i volja da se obljuba hoe, nije po sebi
relevantan znak da pristanak postoji. Ali isto tako nije umesno tvrditi da pristanak postoji
samo onda kada je izriito dat.
Meutim, moe se naelno postaviti pitanje, da li je opravdano iskljuivati odgovornost
uinioca za njegovo nehatno postupanje prema odreenom dranju rtve, od koje nije
imao izriit pristanak na obljubu, da li je uinilac s obzirom na svoja lina svojstva
mogao i bio duan da zna, da enska osoba stvarno ne pristaje na obljubu. Nije li nehatno
postupanje uinioca prema reagovanju rtve, dakle njegovo neobazrivo dranje prema
njenim ovakvim i onolikim protivljenjima obljubi, kakva su postojala u konkretnom
sluaju i datim uslovima, (npr. strah zbog mogunosti ugroavanja ivota u sluaju
intenzivnijeg protivljenja obljubi i sl.) dovoljan razlog da se radi potpunije zatite polne
slobode enske osobe, konstituie krivina odgovornost i za zablude usled nehata. Iako je
silovanje delikt uz iju je subjektivnu stranu imanentno umiljajno delovanje, nije
iskljueno da ovakve situacije mogu jednako imati posledicu po ivot iako je uinilac bio
u zabludi usled nehata.

2.3.8. Posledica dela

Uinilac krivinog dela silovanja celokupnim svojim dranjem tokom radnje izvrenja ne
stvara samo drutveno opasno stanje, ve ostvaruje i posledicu (radnja i posledica ine
celinu) - to je delo oveka. Radnja izvrenja krivinog dela silovanja ini prinuda na
obljubu i obljuba kao akti koji su relativno samostalni ali koji su meusobno tako
povezani da i logiki opredeljuju samo jedan cilj koji rezultira u obljubu. Tako prinuda
prema obljubi, javlja se u odnosu uzroka prema posledici. Prema radnji izvrenja
krivinog dela silovanja, posledica se javlja kao ulno osetljiv akt- obljuba. To je kod
silovanja ona druga posledina radnja, zbog koje se preduzima ona prva. Posledica
krivinog dela silovanja posmatrana kroz radnju izvrenja, u rezultiranju fizike primetne
delatnosti- vrenjem obljube, samo je nuna pretpostavka za povredu polnog integriteta

22
pasivnog subjekta. Pojam posledice silovanja moramo posmatrati u irem smislu, jer
posmatrana u uem smislu ona je dogaaj, fizika radnja, injenje na pasivnom subjektu
ovog krivinog dela. U irem smislu, posledica silovanja je znaajna posledica koja se
zbiva u psihikom biu, u psihikoj sferi ivota rtve. Silovanje je nasilni akt u najirem
smislu rei i znai nanoenje zla grubim postupkom koji se doivljava kao patnja -
fizika, psihika ili najee obe istovremeno.

Obljubom iza koje stoji prinuda, neretko veoma surova i poniavajua, ostvaruje se
povreda dostojanstva linosti enske osobe, samim tim to je napadnut i polni integritet.
Ove okolnosti nas upuuju na to da ne moemo posledicu silovanja ograniavati na
fiziko spajanje mukog polnog organa sa enskim polnim organom. Izvrena obljuba
rezultira povredu sfere psihikog ivota u pogledu polnog integriteta. Sama ta povreda
implicira remeenje spokojstva osobe, povredu njene polne asti uz prisustvo oseanja
ponienja, uvrede njenog dostojanstva odnosno povrede polnog morala, a nije iskljueno
da i ponienja koja uinilac vri nad rtvom, takoe mogu na sve ovo delovati. Obljuba
dakle, uzrokuje odreene posledice (kao t ragove) u sferi duevnog ivota osobe koji
imaju negativno dejstvo ne samo na njen int imni, ve i socijalni znaaj. Oseanje stida i
sramote, neretko osoba i skriva dogaaj, a ako vest o silovanju ipak i dopre do organa
gonjenja, ona mora da podnosi i izvesnu drutvenu stigmatizaciju sredine kao prekor,
kao sramotu iako je neduna. Moe doi do sluajeva samoubistva kada je re o enskim
osobama sa naglaenim emocijama. Takav postupak rtve moe bit i posledica oseanja
sopstvene krivice, odnosno depresivne reakcije na dogaaj ili negativnog stava prema
njoj najblie okoline ili rodbine, koji moe bit i izraen odsustvom potovanja njene
linosti i gubitkom dobrog glasa. Jer silovanje je sramotna ist ina u ije se lice ne eli
niko zagledati.

rtva silovanja nije vie ona osoba koja je bila pre, ona je obeleena, igosana moda za
ceo ivot. Na nju se gleda popreko. Ona nema vie onu raniju vrednost svoga tela ni svoje
linosti. Ona moe da bude naputena od svog mua, verenika, t j. moe t rpeti i zbog
straha za opstanak braka. Sem toga sam dogaaj zavisno od svojstva linosti rtve moe
ostaviti u nekim sluajevima veoma ozbiljne posledice na mentalno zdravlje rtve. Ovo
je svakako realnost kada je u pitanju mlada i neiskusna enska osoba, ija se psiha, kada
je re o polnim odnosima jo razvija. Postoji mogunost da takva osoba izgubi
sposobnost za zdrav polni odnos zasnovan na ljubavi i uputi se u promiskuitet ili
prostituciju.

Svakako, ovde t reba spomenuti i uzgredne posledice, koje takoe mogu delovati i imati
dalje neprijatnosti za rtvu. Ve i sama mogunost pretnje optuenog zbog prijavljivanja
dogaaja, koja se esto koristi i nakon izvrenja dela, pa do vie puta ponovljene prie o
dogaaju pred organima gonjenja i sudom, koji uvek i vie puta insistira na
pojedinostima, pa i onim najneprijatnijim po rtvu, takoe, ima negativne efekte. Nije
redak sluaj da se i kroz izvianje organa krivinog postupka ispoljava i nepoverenje

23
prema kazivanju rtve u interesu objektivnosti injenica i kada to nije nuno. To
takoe doprinosi t raumiranju rtve u ionako neprijatnoj situaciji kao
prinudnog uesnika u postupku. Posledica krivinog dela silovanja, prema tome, kao
percepcija obljube pre svega je povreda polnog integriteta kroz mogunost naruavanja
psihikog zdravlja osobe. Ta povreda nije samo apstraktna, ve esto realnost. Moglo bi
se rei da se ta povreda izvrenjem silovanja javlja kao vid unitenja linog dobra, pre
nego njegovo oteenje (jer se ne moe restaurirati).Najzad, posledica se ne iscrpljuje u
duevnim patnjama usled samog akta obljube. Ona se ispoljava kao patnja zbog fizikih
bolova i eventualnih povreda koje rezultiraju iz akta prinude, bilo da su fiziki vidljive ili
ne. I posledica prouzrokovana vrenjem teeg oblika krivinog dela - nanoenjem teke
telesne povrede intenzivira psihike patnje rtve. Ovde je re o posledici kao
kvalifikovanoj okolnosti kod teeg oblika krivinog dela silovanja.

1.4. Silovanje i krivino delo obljuba sa detetom

Obljuba sa detetom predstavlja krivino delo koje je propisano u lanu Krivinog


zakonika Republike Srbije kao delo koje se sastoji u vrenju obljube ili sa njom
izjednaenog ina sa detetom . Za postojanje dela bitno je da se ova radnja preduzima
prema detetu - licu koje je u vreme izvrenja dela mlae od 14 godina. Izvrilac moe bit
i svako lice, a u pogledu krivice potreban je umiljaj. Objekt zatite je polna sloboda
deteta. Znaajna razlika u odnosu na silovanje jeste upravo ivotno doba pasivnog
subjekta, a upravo jeste bitno obeleje ovog krivinog dela.

Radnja izvrenja je preduzimanje obljube ili sa njom izjednaenog ina kao delatnosti
kojima se zadovoljava polni nagon, a koje su upravljene prema telu drugog lica - deteta.
Osnovni oblik ovog krivinog delo podrazumeva obljubu sa detetom bez upotrebe sile ili
pretnje, to e rei da se tu radi o izvesnom pristanku na obljubu, ali razumljivo da taj
pristanak nije pravno irelevantan s obzirom na uzrast i psihiki razvoj osobe koja nije
navrila 14 godina. Meutim, moe se raditi o obljubi sa detetom uz primenu prinude, t j.
upotrebom sile ili pretnje, to svakako predstavlja kvalifikovani vid ovog krivinog dela.
1. Prvi tei oblik je u sluajevima kada je usled preduzete radnje izvrenja nastupila
teka telesna povreda deteta, ako je delo izvreno od vie lica i ako je delo imalo za
posledicu t rudnou deteta.

2. Drugi tei oblik postoji ako je usled preduzete radnje izvrenja nastupila smrt
deteta. Zakon je izriito predvideo u stavu pomenutog lana, da se uinilac nee
kazniti za krivino delo silovanja, ako izmeu njega i deteta ne postoji znaajnija
razlika u njihovoj duevnoj i telesnoj zrelosti . Takoe, mogue je obljuba sa detetom

24
kada je dete nemono, a s obzirom na uzrast i psihiki razvoj deteta, stanje nemoi se
mora utvrivati u svakom konkretnom sluaju, jer se ne moe fiksirati za odreeni
uzrast ispod granice do 14 godina.

Interesantno je svakako spomenuti, da dok se kod krivinog dela silovanja pitanje stvarne
zablude moe javiti u pogledu pristanka rtve na obljubu, kod ovog krivinog dela esto
se zabluda odnosi iskljuivo na godine ivota pasivnog subjekta. Realno, ta mogunost
zablude je realno vea i ako je dete blie starosnoj granici od 14 godina. Razlog tome
moe bit i, kako se to navodi u lit eraturi zbog prevremene polne zrelost i . Dakle, ova
injenica u odnosu na subjektivnu stranu ovog krivinog dela, predstavlja mnogo
delikatnije i svakako osetljivije pitanje u odnosu na mogunost stvarne zablude kod
silovanja.

1.5. Silovanje i obljuba nad nemonim licem

U lanu definisano je krivino delo obljuba nad nemonim licem, koje ini lice koje nad
drugim izvri obljubu iskoristivi duevno oboljenje, zaostali duevni razvoj, drugu
duevnu poremeenost, nemo ili kakvo drugo stanje tog lica usled koga ono nije
sposobno za otpor. Objekt zatite je polna sloboda nemonog lica . Izvrilac dela moe bit
i svako lice a u pogledu krivice potreban je umiljaj. Dakle, uinilac mora bit i svestan
ovih stanja bespomonosti na strani pasivnog subjekta, t j. da iskoriava ova stanja.

Najpre t reba rei, da se prema pasivnom subjektu ne primenjuje prinuda (sila ili pretnja)
to je najvanije obeleje kod silovanja. Obljuba se kod ovog krivinog dela vri
iskoriavanjem odreenog stanja nemoi pasivnog subjekta u kome se ono nalazi.
Upravo to daje kriminalni karakter ponaanja uinioca ovog krivinog dela .

Kada govorimo o psihikoj nesposobnosti za protivljenje obljubi, t rebamo rei da rtva


nije u stanju da shvati znaaj polnog akta, odnosno nije u mogunosti da upravlja svojim
postupcima usled toga. No, do obljube ne dolazi uz pristanak rtve, a kada ona i postoji,
ona nema znaaj pristanka, usled psihike defektnosti. Svakako t rebamo pomenuti neke
situacije kao primer za sluajeve privremene duevne poremeenosti, gde postaje sporno
da li je re o ovom krivinom delu ili o silovanju. Dogaa se da uinilac, npr. enskoj
osobi daje alkohol, odnosno nagovara je na konzumaciju, imajui pri tome nameru da sa
njom lake izvri obljubu. Postavlja se pitanje da li je ovde re o tome da je enska osoba
svojevoljno sebe stavila u stanje privremene duevne poremeenosti ili je obmanom
protivno njenoj volji u takvo stanje doveo uinilac. ini se da ovde, ipak postoji pristanak
na uzimanje omamljujueg sredstva, da je takva osoba mogla bit i svesna da budui pod

25
dejstvom alkohola nad njom moe bit i izvrena obljuba, da je dovoljno odgovorna da
sebe zatiti. Jer kao to znamo nije relevantno za silovanje to to se uinilac posluio
lukavstvom da bez prinude izvri obljubu. Dakle, ako je svojevoljno enska osoba
uzimala alkohol, ona je pristala da sebe stavi u takvo stanje, iako nije ni preutno pristala
u tom stanju na obljubu. Uzima se, da se u takvim sluajevima radi o obljubi nad
nemonom osobom.

Iako postoji znaajna razlika izmeu krivinog dela obljube nad nemonim licem i dela
silovanja, ipak je mogue uspostaviti analogiju meu njima. Ona se ogleda to se i jedno
i drugo delo vre prema licu koje nije sposobno da da pristanak na obljubu, t j. nije u
mogunosti da slobodno odlui o davanju pristanka na vrenje obljube.

2. UPOREDNO PRAVNI PREGLED KRIVINOG DELA SILOVANjA

Kako je ljudsko drutvo prolazilo kroz razliite faze klasnog razvoja, vrednosti, pre svega
integritet linosti, pa i sfera polne slobode oveka, nisu 8bile jednako zatiene. Posebno
ovo vai za robovlasniki drutveni sistem, ali i za raniji, srednji, a u velikoj meri i za
kasniji period feudalnog poretka. Moe se rei, da je tek buroasko drutvo stvorilo
uslove za izvesnu jednakost te zatite. Silovanje je krivino delo koje je u najveoj meri,
kao npr. ubistvo, zajedniko razliitim drutveno-pravnim sistemima.
Reakcije drutva protiv uinilaca krivinih dela tokom njegovog razvoja prolazila je kroz
vie faza.
Najranija je tzv. faza privatne reakcije, kada je pojedinac ili kolektiv reagovao na
prestup uinioca (period u kome se zapravo ne moe ni govoriti o krivinopravnoj
represiji u dananjem smislu). Sledea faza je tzv. javna reakcija kada drava nakon
formiranja prvih dravnih zajednica uspostavlja klasne interese i njihovu zatitu kao deo
javno-pravnog poretka.

U rimskom pravu, klasina dela za koja je bila ustanovljena (propisana) javna kazna
zvala su se criminal publica. A postojala su i delicta privata, za koja je bila
predviena privatna kazna i dosuivana u korist povreenog. U vreme republike u Rimu,
uglavnom su bila brojna crimina publica. Najstariji rimski pisani pravni spomenik,
Zakon od 12 tablica, ne spominje silovanje. Meutim u najstarijem zakonu na svetu,
Hamurabijevom zakonu postoji propis o silovanju. Kuran, odnosno sveta knjiga
Muhamedova, kao osnovni i najstariji izvor erijatskog prava pored brojnih odredba
verskog, moralnog i pravnog karaktera, ne kanjava za silovanje.
8
Memedovi N: Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011., str 255.

26
Meutim, silovanje se pominje u Bibliji, u Mojsijevom petoknjiju, koje obuhvata Stari
zavet. U nizu moralno-pravnih normi, zapovedi, uputstava ukljuujui i Mojsijeve
zakone, u Bibliji je iskazana jedna opta tendencija da se odrazi vrst ina drutvene
zajednice u kojoj svi lanovi imaju ista prava i u kojoj pojedinac na osnovu t ih prava
mora bit i obezbeen. Pojedinac mora da obuzdava svoje elje i nagone. Poznato je da i
Deset Bojih zapovesti, zabranjuju preljubu, za koju je predvieno pogubljenje i
mukarca i ene. Ista kazna je predviena i za homoseksualni odnos koji bi mukarca
obeleio kao enu. Za vanbrani snoaj, devojci je takoe sledovala smrtna kazna. No,
ako je devojka silovana ( dakle samo devojka ) kanjavan je siledija smru.9
U kasnijem periodu, slabljenjem feudalnog sistema i sa pobedom kraljevstva, reakcija
protiv kriminaliteta nije vie bila privatna, ve javno-pravna. To je ve bio period 18.
veka. Kao to je poznato karakteristike srednjovekovnog feudalnog krivinog prava bila
je uopte u svireposti kanjavanja (muenje, sakaenje, spaljivanje), pa i kada je ono
steklo javno-pravni karakter. Kazne su bile razliite, s obzirom na staleku pripadnost, to
je takoe jedna od znaajnih karakteristika tog perioda. Svakako t reba pomenuti
najznaajniji akt srednjovekovne feudalne Nemake, Zakon cara Karla V, poznat jo i
kao Constitutio Criminalis Carolina (1532.godine ).
Danas, bez inkriminacije silovanja, savremeno krivino pravo pojedinih zemalja nije
mogue zamisliti. To je posledica injenice da u velikoj meri postoji drutveni interes da
se zatite vrednosti oveka koje se napadaju vrenjem krivinog dela silovanja. Od tog
zla koje silovanje za sobom nosi, kako u prolosti, tako i danas, tite se neprolazna
opteljudska vrednost u svim zakonodavstvima u svetu. Postoje krivina dela koja
moemo nai u svim drutvima i u svim krivinim sistemima, pa ih je pravilno nazvati
klasinim krivinim delima, jer se u svim drutvima javljaju zahtevi za njihovom
zatitom, kao primer se moe navesti ubistvo, telesne povrede, silovanje. Moramo
zakljuiti da nije re o t radiciji, o konvenciji, nego o drutvenoj neophodnosti svakog
organizovanog drutva da spreava nasilje kao mogui put koji vodi zadovoljenju jednog
od najsnanijih ovekovih nagona. Zato, osnovnu pretpostavku, to se silovanje sastoji u
inu vrenja nasilja radi zadovoljenja polnog nagona, kao jedan opti minimum u
propisivanju ovog krivinog dela sadre sva zakonodavstva.

U savremenim zakonodavstvima, u pogledu propisivanja silovanja, postoje razliite


solucije. Razlike se javljaju u odnosu na kriminalnu zonu, odnosno radnju izvrenja, u
odnosu na pasivni ili aktivni subjekt, njegova svojstva i sl. Pa i u pogledu naina primene
prinude. Razlike se javljaju ne samo u propisivanju osnovnog, ve i kvalifikovanog
oblika. Treba istai vanost sagledavanja solucije za inkriminaciju silovanja, koja se
upravo ogleda u tome da se u moguoj meri svestranije (pa i kritiki) uini osvrt i na onu
u naem pravu. Jer, moe se rei, da nijedno reenje nije u toj meri uspeno da se ne bi

9
Memedovi N: Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011., str 235.

27
moglo t raiti i bolje. U tome upravo jeste i smisao svakog naunog istraivanja. Isto tako
kroz pojedina reenja u stranom pravu, ostvarujemo uvid koliko je dato prostora teoriji
da tumai i objanjava odreene probleme, koliko sudskoj praksi, pa i koliko je dat
prostor pravno dogmatskoj kreaciji.

2.1. Silovanje u krivinom zakoniku francuske

Francuski Code Penal sa poetka 19. veka (1810) je danas, koliko nam je poznato
najstariji savremeni krivini zakonik sa brojnim izmenama i dopunama. U sistemu ovog
krivinog kodeksa, krivino delo silovanja je u grupi krivinih dela protiv linosti, a u
odeljku 4, koji ima naziv Zloini protiv morala.Odredba o silovanju glasi: 'Ko izvri
zloin silovanja kaznie se zatvorom (strogim) od deset do dvadeset godina. 10 Ukoliko je
zloin poinjen na osobi (detetu) ispod punih petnaest godina, uinilac e dobiti
maksimalnu kaznu. Onaj ko bude poinio moralni prestup, bilo da je izvren ili pokuan,
sa nasiljem, na osobama jednog ili drugog pola, kanjava se zatvorom od pet do deset
godina. Ukoliko je zloin poinjen na detetu ispod petnaest godina, uinilac e izdrati
vremensku kaznu zatvora od deset do dvadeset godina.

Kao to vidimo, u prvom stavu inkriminacija silovanja je najkraa i najoptije


pravnodogmatski postavljena koja postoji u savremenom zakonodavstvu. Francuski
zakonodavac je uzeo da je silovanje toliko poznat zloin kao i nain njegovog izvrenja,
da je bilo suvino unoenje i posebnih elemenata koji ine radnju izvrenja. Dalje, prema
objanjenju, silovanje se definie kao normalni seksualni in izvren nasiljem nad nekom
enom. Zloin silovanja je iskljuivo muki in. Predumiljaj nije uslov za izvrenje
zloina silovanja. Prema francuskom pravu, pokuaj se kanjava istom kaznom kao
izvren zloin. Ali u praksi, kada je neka ena bila rtva pokuaja silovanja, gonjenje se
vri prema motivu svesnih udaraca i povreda koje se kanjavaju (kao telesne povrede).

Silovanje, dakle, prema ovom Krivinom zakoniku moe da bude:


a) fiziko (dokazi relativno laki) ili
b) moralno (dokazi delikatniji) nasilje.

Teret dokazivanja kod moralnog silovanja izvren nad rtvom se prebacuje na optuenog.
Optueni sada treba da dokae da nije bilo, sa njegove strane moralnog silovanja, a ne da
rtva dokazuje postojanje silovanja.

10
Memedovi N: Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011., str 234.

28
2.2. Silovanje u krivinom pravu Engleske

Krivinopravno regulisanje kanjivih radnji protiv morala bilo je u veoj meri regulisano
Zakonom o polnim deliktima iz 1956. godine (Sexsual Offencees Act). Kriminalna
karakteristika polnih delikta sastoji se u nasilnom ili nemoralnom odnosu prema pravu
ene na polnu slobodu. Meu polnim deliktima silovanje (rap) se smatra najteim i spada
teka krivina dela za koja je zapreena maksimalna vremenska kazna - doivotni zatvor.
11

Delo obuhvata svaki vanbrani polni snoaj protiv volje ene (bez obzira na karakter
polnog akta) bilo da se vri uz primenu prinude ili dovoenjem u zabludu (lukavstvom).
Sa silom se izjednaava i stvaranje iluzije kod ena kao da je uinilac njen suprug. Delo
moe bit i izvreno prema supruzi ako je dobila sudsku odluku o odvojenom ivotu bez
obzira na to to brak i dalje postoji.Posebni privilegovani sluajevi silovanja su kada je
saglasnost ene, a ne njeno prosto prekoravanje, postignuta pretnjom ili prevarom ili kada
je njena volja bila oslabljena upotrebom medikamenta ili kada se radi o zloupotrebi
maloumnosti rtve.
Pozitivno zakonodavstvo Engleske ne poznaje opti minimum i maksimum kazne zatvora
tako da ona ima karakter neodreenosti u tom smislu.U Engleskoj , kao to vidimo, je
predviena mogunost doivotnog zatvora za najtee vidove silovanja.

2.3. Silovanje u krivinom pravu Italije

Silovanje u Krivinom zakoniku Italije predvieno je u grupi krivinih dela protiv javnog
morala i drugih obiaja, kao delikt protiv polne slobode. Ko, silom ili pretnjom, prinudi
nekog na telesno optenje, kaznie se zatvorom od t ri do deset godina.
Ono to se odmah uoava to je, da ovaj Krivini zakonik ne opredeljuje subjekat (bilo
aktivni ili pasivni) u pogledu pola, zatim sam polni akt nije precizno odreen: telesno
optenje. Takoe, ni sila ni pretnja koje su u funkciji sredstava za izvrenje polnog
optenja nisu u pogledu usmerenosti, odnosno napada na odreeno dobro opredeljeni.
Primeujemo da su osnovni elementi ove pravne norme vrlo iroko postavljeni, to
svakako ostavlja znaajan prostor za tumaenje pojmova koji obeleavaju

11
Memedovi N: Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011., str 227.

29
silovanje.Zanimljivo je spomenuti da Italijanski Krivini zakonik (lan. 544.) predvia da
sklapanje braka iskljuuje, tj. ponitava silovanje.12

2.4. Silovanje u krivinom pravu vajcarske

Strogi zatvor je inae najtea kazna lienja slobode i izrie se samo za krivina dela koja
se smatraju zloinima i ko izvri obljubu nad licem koje, koje je, da bi izvrio obljubu,
doveo u besvesno stanje ili nemono stanje, ili je onesposobio za odbranu, kaznie se
strogim zatvorom najmanje tri godine.

2.5. Silovanje u krivinom pravu vedske

Krivini zakonik vedske u lanu 1 inkriminacija silovanja ima ovu redakciju:


Ako mukarac silom ili pretnjom neposredne opasnosti primenjenom prema enskoj
osobi prinudi ovu na obljubu, kaznie se za silovanje zatvorom od 2 do 10 godina. Sa
silom se izjednauje i stavljanje enske osobe u besvesno stanje ili 13 drugo slino stanje.
Zapreena kazna je zatvor kao vremenski i doivotni. Vremenski je do 10 godina.

Uoava se da silovanje nije ogranieno na vanbranu obljubu, pa pasivno subjekat moe


bit i i brani drug uinioca. Prinuivanje na obljubu formulisano je slino naem pravu ali
nije naznaeno da e se napasti na ivot ili telo osobe.

3. KRATAK ISTORIJSKI RAZVOJ KRIVINOG DELA SILOVANjA KROZ


PRAVNE AKTE SRBIJE

3.1. Srednji vek

Duanov zakonik je najznaajnije samostalno pravno delo srednjovekovne srpske drave.


Veina pravnih istoriara i pravnih pisaca koji su se bavili izuavanjem zakonodavstva
srednjovekovne srpske drave i posebno Duanovog zakonika, smatraju da je silovanje
predvieno u lanu 53. Ovaj propis ima naziv: O osilju vladike. Njegov tekst glasi: I
koji vlastelin uzme vladiku pod sile da mu se obe ruke odseku i nos uree. Ako li srebar

12
Memedovi N: Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011., str 229.
13
Kosti, A: Polni ivot, Beograd, 2012.. str 112.

30
uzme po sile vladiku, da se obesi, a ako li svoju drugu uzme po sile, da mu se obe ruke
odseku i nos oree . 14

Pri izradi Duanovog zakonika uneta je odredba u lanu 53. koji kanjava jo jaim
vizantijskim kaznama svako silovanje, pravei razliku samo sa stalekog gledita. Ne
samo odsecanjem nosa, nego jo i gubitkom obe ruke, kanjava se silovanje inter pares.
Nasilje sebra nad vlasteoskom enom kanjava se najsramotnijom vizantijskom kaznom -
veanjem. U tom lanu nema ni rei o srpskim novanim globama. itav je sistem kazni
vizantijski. Pootrenje kazne za silovanje u Duanovom zakoniku se pripisuje uticaju
zapadnih pravnih sistema koji su mnogo stroiji u tom pogledu i esto prave staleke
razlike bilo da je u pitanju uinilac ili rtva. U odredbama Duanovog zakonika, dosledno
se sprovodi razlika izmeu vlasteoskog i sebarskog stalea. Prema tome, na pravni
poloaj subjekta, odnosno objekta krivinog dela znatno su uticale staleke razlike pri
emu je, sasvim jasno, zatita pripadnika vieg stalea oito naglaena. No, to je opta
karakteristika srednjovekovnog prava.

U naoj krivinopravnoj literaturi postoji kategoriko miljenje da se propis lana 53.


Duanovog zakonika odnosi na krivino delo otmice. Pre svega jer u lanu 53. nema
blieg odreenja da se radi o polnom aktu obljube, odnosno o bludu, ve se iskljuivo
govori o sili, uzimanje silom. Ovaj stav se zasniva i na tome to se u zakoniku, lan
192. kao i u drugim pisanim spomenicima, silovanje naziva razbojem. S obzirom na
iznete razloge, koji idu u prilog jednom ili drugom miljenju, teko je na osnovu
dosadanjih prouavanja Duanovog zakonika, u odnosu na ovo pitanje postaviti tvrdnju
da se propis u lanu 53. odnosi na silovanje, koje se najee uzima da to i jeste.

3.2. Devetnaesti vek

Ako se podsetimo da su jugoslovenski narodi sve do dvadesetih godina prolog veka


iveli razjedinjeno bilo nezavisno ili u tuinskim dravni tvorevinama, onda je
razumljivo da u njihovim pravnim spomenicima, pa i u onim koji se odnose na krivino
pravo, nalazimo sticanje elemenata stranog, a mnogo manje autonomnog prava. U Srbiji
je u toku ustanka 1804. godine najpre donet Krivini zakon Prote Matije Nenadovia, a
ve 1807.godine javlja se Karaorev Kriminalni zakonik u kome su krivina dela
preteno vojne prirode.

Godine 1860. donosi se Kriminalni (kaznitelni) zakonik sa Knjaevstvo Srbiju, koji je uz


vie izmena i dopuna vaio sve do donoenja Krivinog zakonika Jugoslavije 1929.
14
Memedovi,N.: Sloboda linosti, polni moral i njihova krivino-pravna zatita,
Beograd 2012., str 230.

31
godine. U Srbiji je zapoeta reforma Kaznenog zakonika poetkom 20 veka, pa je izraen
Projekat sa motivima i objavljen 1910. Ovaj projekat prestavlja znaajno i originalno delo
uz korienje dotadanjih dostignua nauke i krivinog prava, koja je krajem prolo veka
i poetkom ovog, naglo poela da se razvija. No, i ovaj projekat nije postao zakonom.

Kao to je poznato, do 1860.godine u Srbiji nije postojao krivini zakonik, mada je Srbija
imala znaajnu samostalnost u pogledu ureenja vanih unutranjih odnosa, pa i u
donoenju zakona. Sasvim logino je da se pitamo kako se sudilo za krivina dela do
donoenja Kriminalnog zakonika od 1860. godine. Zato je veoma bitno napomenuti i
kakvo je bilo stanje koje je prethodilo pomenutoj godini, to je znaajno i kada je re o
krivinom delu silovanja.

Ve od 1804. godine u vreme Prvog srpskog ustanka, na skuptini valumevske nahije,


donet je Krivini zakon koji je vaio za tu nahiju. Sastavio ga je prota Mateja Nenadovi
prema Krmiji (staro srednjovekovno crkveno pravo) u 14 ili 15 punktova (taaka).
Silovanje nije bilo predvieno, ve samo otmica (ko otme devojku silom), uinilac je
kanjavan batinom- tapom. Ustanovljeni su i organi koji su sudili, u prvo vreme bili su
to vieni i poteni ljudi koje je narod birao, a kasnije je sudsku vlast vrio Sovjet, koji je
obrazovan 1805.godine.

Znaajniji od ovog zakona je svakako po svojoj sadrini Karaorev zakonik od 1807.


godine koji odrava aktuelnost drutvenih odnosa Srbije, 15odnosno vremena u kome je
nastao. Odredbe o silovanju nema, ali takoe otmicu devojaka predvia, tj. kanjava i
zabranjuje (paragraf 27). Meutim, iako nije u ovim zakonima postojalo silovanje, to ne
znai da se ovo delo nije pojavljivalo i da nije kanjavano. Izvesno je da se silovanje po
obiajnom pravu kanjavalo. 16U Karaorevom Protokolu nalazimo zavedene dve
odluke u vezi sa krivinim delom silovanja . Obe se odnose na tei oblik silovanja
maloletne devojke. Kazna za takvo delo bila je zatvor ili ak i mrtva iba na javnom
mestu. Poto se postupak vodio po privatnoj tubi, u toku postupka mogue je bilo
pomirenje optuenog i tuioca, u kom sluaju je sud, po svom nahoenju, ublaavao
kaznu.17

Posle tridesetih godina donet je i vei broj naredbi, uredbi, reenja i zakona iz krivinog,
materijalnog i procesnog prava. Ali, i dalje je materijalno krivino pravo bilo obiajno. U
15
Tahovi J,: Komentar krivinog zakonika, Beograd, 2010., str 232.

16
Memedovi N: Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011., str 115.
17
Memedovi,N.: Sloboda linosti, polni moral i njihova krivino-pravna zatita,
Beograd 2012., str 333.

32
to vreme silovanje punoletnih lica enskog pola predstavlja pravu retkost u sudskim
aktima. Ono se goni po zvaninoj dunosti, a ukoliko sud reava po privatnoj tubi,
nastoji uvek da se stranke pomire, izuzev i to retko, uz manje novane naknade za nanetu
uvredu osobi koja je silovana, odn. njenoj porodici. Koliko god su sudovi bili
nezainteresovani za kanjavanje silovanja kada su u pitanju punoletne osobe, utoliko su
nemilosrdno gonili i kanjavali silovanje maloletnika, naroito dece ispod 10 godina.
Smatralo se da je smrtna kazna jedina prava odmazda za ovako teak greh i krivicu.

3.3. Dvadeseti vek

Krivini zakonik iz Jugoslavije 1929.godine spada u red modernih buroaskih zakonika,


jer se zasnivao na najnovijim postavkama nauke krivinog prava, a tehniki je bio dobro
izraen. Razumljivo je, stoga, da su opte inkriminacije u ovom zakoniku dosta
osavremenjene uz znatno bolja pravno-dogmatska reenja. To je sluaj i sa
inkriminacijom silovanja.
U paragrafu 269. je propis o silovanju kao prvi u grupi krivinih dela iz ove glave, ali on
nema taj naziv, kao to nije postojao ni u srpskom Krivini zakonik od 1860. god. On
glasi: Kaznie se robijom od deset godina:

# Ko ensko lice sa kojom nije u braku silom ili pretnjom istovremene opasnosti po ivot
ili telo, prinudi na obljubu ili
# Ko obljubu izvri nad enskim licem koje je prethodno doveo u nesvesno stanje ili ga
drukije za odbranu onesposobi .

Vidimo najpre u taki 1. da je objekat radnje izvrenja enska osoba, a subjekat muka
osoba. Za polni akt, prvi put se upotrebljava izraz obljuba. U inkriminaciju je uneto da je
objekat krivinog enska osoba sa kojom uinilac nije u braku. U odnosu na prinudu,
zahteva se da su sila ili pretnja uinjene tako da predstavljaju istovremenu opasnost po
ivot ili telo enske osobe. Time se ini razlikovanje od svake druge prinude koja nije
relevantna za izvrenje silovanja.18 Dakle, nije re o tzv. kvalifikovanoj pretnji kojom se
neposredno napada na ivot ili telo enske osobe da bi se ishodovala obljuba.

Ovakva formulacija preuzeta je u Krivinom zakoniku od 1951. godine. U taki 2.


izriito je kao vid primene sile inkriminisano i dovoenje u nesvesno stanje enske osobe
ili drugaije onesposobljavanje za odbranu , to znai upotrebom tzv. netelesne sile. Tu se
18
Peri Z.: ovek i ena, Beograd, 2010., str 233.

33
radi upravo o primeni hipnoze i drugih omamljujuih sredstava. Silovanjem se ne smatra
obljuba nad nemonom enskom osobom, odnosno obljuba nad enskom osobom koja se
smatra detetom, jer su zapravo ovim KZ one postale posebne inkriminacije.
Ovim zakonom je predvien kvalifikovani oblik silovanja, koji postoji kada pri izvrenju
dela doe do teke povrede tela enske osobe ili je prouzrokovana njena smrt, a s
obzirom na to razliita je i zapreena kazna. Izgradnja jugoslovenskog krivinog
zakonodavstva zapoela je jo u toku narodnooslobodiliakog rata (1941 - 1945.) kada je
sa stvaranjem novih organa narodne vlasti (narodnooslobodilakih odbora i vojnih
organa) zapoeo proces sudovanja pred vojnim i civilnim sudovima.
Nadlenost vojnih sudova bila je proirena i na civilna krivina dela. Ve 1947. godine
donet je Opti deo Krivinog zakona, nakon ega je usledilo donoenje i novih posebnih
zakona. Tako se razvijala i sudska praksa. Ali ona je postojala i kada je re o onim
krivinim delima koja nisu sadrali ovi zakoni. To vai i za krivino delo silovanja.
Praksa je koristila i pravna pravila Krivinog zakonika Jugoslavije od 1929. godine, za
ostvarenje zatite onih dobara i interesa koji se sa gledita krivinog prava i u novim
uslovima nisu izmenili. Pravna pravila su primenjivana na osnovu Zakona o nevanosti
pravnih propisa donesenih pre 6. aprila 1941. godine i za vreme neprijateljske okupacije .
Dakle, nije re o primeni propisa biveg Krivinog zakonika Jugoslavije od 1929. god.
ve pravnih pravila na osnovu kojih je konstituisano odreeno ponaanje kao krivino
delo. Prema tome, ova pravila su primenjivana na odnosu na krivino delo silovanja.
Stoga, u naem krivinom pravu i u posleratnom periodu nalazimo elemente buroaskog
krivinog prava.

Donoenjem Krivinog zakonika 1951. godine, dobijen je potpun kodifikovani sistem


materijalnog krivinog prava (opti i posebni deo) u novoj Jugoslaviji. Meutim,
odreene vrednosti iju zatitu postavlja Krivini zakonik nisu predstavljale novinu. To
su one vrednosti, dobra, interesi za koje je krivinopravna zatita bila predviena preko
pravnih pravila ranijeg prava. Takav sluaj je i sa grupom krivinih dela u posebnom delu
Krivinog zakonika pod nazivom Krivina dela protiv dostojanstva linosti i morala. Ovu
grupu sainjavalo je deset inkriminacija meu kojima je i silovanje, kao najznaajnije.
Inkriminacija silovanja glasi:
Ko ensko lice sa kojim ne ivi u branoj zajednici upotrebom sile ili pretnjom da e
neposredno napasti na ivot ili telo prinudi na obljubu, kaznie se strogim zatvorom do
osam godina.
Ako je usled dela iz stava 1. ovog lana nastupila teka telesna povreda ili smrt enskog
lica, uinilac e se kazniti strogim zatvorom najmanje dve godine. 19 Zakonom o
izmenama i dopunama Krivinog zakonika od 1973. godine u mnogome je proirena
kriminalna zona dela u odnosu na kvalifikovani oblik. Izmena se sastoji u tome to je na

19
Memedovi,N.: Sloboda linosti, polni moral i njihova krivino-pravna zatita,
Beograd 2012., str 314.

34
kraju teksta inkriminacije u stavu 2. dodato ili je delo izvreno pod naroito oteavajuim
okolnostima. Naime, da bi odreene okolnosti za koje sud oceni da se mogu smatrati
naroito oteavajuim, mogle bit i uzete u obzir kao oteavajue, bilo je potrebno da je
uinilac za te okolnosti znao ili je bio duan i mogao znati za njih.

Treba rei da je Krivini zakonik od 1951. godine vaio do jula 1977. godine. Prema
Ustavu SFRJ od 1974. godine, nastaju promene u odnosu na jugoslovensko krivino
zakonodavstvo. Opti deo Krivinog zakona ostaje i dalje u vanosti na celom podruju
drave i jedan deo posebnog dela, ukoliko se odnosi na krivina dela koja su od opteg
interesa za celu zemlju. Ostala krivina dela, prema ustavnom reenju o podeljenoj
nadlenosti u ovoj oblasti izmeu federacija i njenih federalnih jedinica, t reba da budu
predviena u zakonima federalnih jedinica. Tako je jula 1977.godine stupilo na snagu
novo jugoslovensko krivino zakonodavstvo.
U krivinom zakonu Socijalistike Republike Srbije, krivino delo silovanje bilo je
predvieno u glavi XII, pod nazivom krivina dela protiv dostojanstva linosti i morala.
U lanu 103. stav 1. ova inkriminacija je glasila: Ko prinudi na obljubu ensko lice sa
kojim ne ivi u branoj zajednici upot rebom sile ili pretnjom da e se neposredno napast
i na ivot ili telo tog ili njemu bliskog lica , kaznie se zatvorom od 1 do 10 godina . 20
Kako moemo da uoimo, u inkriminaciji je dat jedan objektivno lini uslov vezan za
subjekta ovog krivinog dela. Da bi muka osoba bila subjekat ovog dela, uslov je da sa
pasivnim subjektom. t j. enskom osobom ne ivi u branoj zajednici . Pravno, postojanje
braka izmeu subjekata ovog krivinog dela nije bio razlog koji bi iskljuivao delo, ali
logino, on jeste samo uslov za postojanje brane zajednice, koja ako ne postoji,
iskljuuje silovanje. Prema tome ovaj uslov je bio pretpostavka za kanjivost ako su
ostvarena druga obeleja dela silovanja. Zakon Srbije donet je 1977. godine i u
meuvremenu je vie puta menjan.

4. KRIMINALNO POLITIKI I KRIMINOLOKI ASPEKT KRIVINOG DELA


SILOVANjA

4.1. Kaznena politika za krivino delo silovanje

Svakako moemo rei da je represija jedno od najvanijih sredstava za spreavanje


kriminalnog ponaanja. Krivinoprvna represija je determinisana razliitim faktorima, od
kojih su najznaajnija: stanje drutveno - ekonomskog i kulturnog razvoja, drutveno-
politiko ureenje, tj. stepen demokratinosti njegovih oblika, tradicije i ciljevi
kriminalne politike odreenog drutva . Pravno-politika tendencija moderne drave i
pravne nauke i danas je u savremenom krivinom zakonodavstvu te ovi inioci

20
Peri Z.: ovek i ena, Beograd, 2010., str 234

35
umnogome uslovljavaju kriterijume za odreivanje vrste i granica drutvene represije za
pojedina krivina dela.
U sklopu svih mera koje se preduzimaju u okviru politike suzbijanja kriminaliteta
znaajna uloga pripada politici koja se vodi prilikom krivinog postupanja i primene
krivinih sankcija, a koja se naziva kaznena politika. Njeni ciljevi su zatita drutva od
kriminalnog ponaanja pojedinaca i njihova resocijalizacija. Znajui da se krivina dela
vre pod razliitim okolnostima, koje mogu bit i objektivne i subjektivne prirode, svesni
smo da one mogu bit i takve da odravaju znaaj dela i uinioca sa aspekta drutvene
opasnosti u manjem ili veem stepenu. Svakako se te okolnosti mogu t icati dela i
uinioca.21
Zakonodavac , odreujui posebno i apstraktno za svako krivino delo, predvia niz
mogunosti tako da se odmeravanjem kazne uiniocu postie to potpunije njeni
kriminalno politiki ciljevi. Mada, nezavisno od toga kako je apstraktno kazna
predviena za odreeno krivino delo, u savremenom krivinom pravu se postavlja
problem njene primene u praksi sudova. Upravo je to problem individulizacije, t j.
odreivanja vrste i mere u konkretnom sluaju, prema relativnom slobodnom izboru suda.
22

Od tog izbora i zavisi konaan ishod kriminalno politikog zahteva da se na najbolji


nain ostvare svrha krivinih sankcija, a i kriminalna politika u odnosu na odreena
krivina dela. Poseban znaaj pri sudskom odmeravanju kazne ima to, kako je ona
predviena u zakonu (inkriminaciji). Ovo, svakako, vidno dolazi do izraaja i kada je re
o krivinom delu silovanja, s obzirom na njegovu drutvenu opasnost koja se izraava
apstraktno zapreenom kaznom.23

4.2. Zakonsko odreivanje kazne za silovanje

Krivino delo silovanja, s obzirom na njegov drutveni, pa i pravni znaaj, moe se


svrstati u red onih delikata za koje je u pogledu represije opravdano predvideti visok
drutveno negativan tretman. Redovno se propisuje znaajna vremenska kazna lienja
slobode, a u pojedinim zemljama predviena je jo uvek smrtna kazna za najtei
(kvalifikovani) vid ovog krivinog dela. Smrtna kazna se predvia u malom broju stranih
zakonodavstva, i to za najtee sluajeve silovanja. Kao sve primer moe da nam poslui
vest da je u SAD prvi put upotrebljena nova injekcija za izvrenje smrtne kazne, poto su
evropske kompanije zabranile korienje svojih lekova u ove svrhe .
Postavlja se pitanje koju kaznu je opravdano predvideti za ovo krivino delo? Koji
raspon, odnosno irinu raspona kazne lienja slobode je opravdano predvideti? Iako je
21
Tahovi J.: Komentar krivinog zakonika, Beograd, 2010., str 111.

22
Peri Z.: ovek i ena, Beograd, 2010., str 233.
23
Forel, A.: Polno pitanje, Beograd, 2011. , str 65

36
re, kako smo ve rekli o klasinom deliktu, nije jednostavno odgovoriti na ova
postavljeno pitanje. Upravo zbog injenice, da nije jednostavno odrediti kriterijume koji
bi mogli adekvatno odraziti prirodu, teinu, odnosno stepen njegove drutvene opasnosti.
Svakako je najbitnije da se ima u vidu naelo pravinosti, to e rei srazmernosti, koja je
osobenost same kazne.
Predvianje kazne lienja slobode, u duem t rajanju, kroz odreivanje veeg raspona
izmeu minimuma i maksimuma, svakako je opravdano, znajui injenicu da se krivino
delo silovanje moe izvriti pod razliitim uslovima i okolnostima, pa i konkretna
drutvena opasnost dela moe bit i razliita. U stranom zakonodavstvu s obzirom na
propisivanje kazne za ovo krivino delo, preovlauje opredeljenje za njeno due trajanje,
pa i mogunost doivotnog zatvora. Svakako da i oko ovog pitanja ima razliitih
miljenja. Tako, postoje miljenja da se za silovanje propisuje stroga kazna i da je od
takve tendencije u zakonodavstvu treba odustati.24
Stvarne razloge za propisivanje stroge kazne lienja slobode u duem trajanju za
silovanje, t reba svakako posmatrati u svetlu drugaije postavljenih drutvenih odnosa,
odnosno u kojima se ispoljava tenja da se ljudske vrednosti, posebno one vezane
neposredno za linost oveka i u krivinopravnim normama istaknu. Ne samo zbog
kriminalno-politike pozicije i stava zakonodavca, ve i zbog same prirode delikta
silovanja kao znaajnijeg izraza nasilja, opravdano je da se propie otrija kazna. Za ovo
krivino delo karakteristian je surov, neljudski i poniavajui in nasilja agresivno
monijeg i fiziki superiornijeg mukarca nad enom nesrazmerno slabijih fizikih
mogunosti. ena je prinuena na doivljavanje fizikih i psihikih patnji, pa i t rpljenja
drugih, moguih posledica, a neretko i ponienja razliitog stepena, samo zato to je
elela da zatiti svoj integritet i dostojanstvo.

Ne manje vredan inilac koji takoe utie na zakonsko odmeravanje kazne za silovanje je
nesumnjivo postojanje revolta i indignacije u reagovanju javnosti, kad god se radi o ovoj
vrsti agresivnosti oveka . To ujedno i pokazuje da se radi o znatnom stepenu drutvene
opasnosti silovanja. Na kraju, ono to svakako ide u prilog otrijem kanjavanju je i
tradicija. Zbog svega navedenog, jasno je zato je zakonodavac silovanje svrstao meu
najtea krivina dela.

4. 3 . Primena sankcija u praksi

Donoenje odluke o kazni spada u red najznaajnijih delatnosti krivinog sudovanja jer je
ona krajnji cilj krivinog postupka. To je finalna faza u kojoj se vrednovanje injenica
( relevantnih okolnosti od kojih zavisi odmeravanje kazne) ima izvriti tako da se
postignu njeni ciljevi, zakonom predvieni. Odmeravanje kazne je akt primene prava.
24
Tahovi J,: Komentar krivinog zakonika, Beograd, 2010., str 112

37
Sudsko odmeravanje kazne predstavlja konkretizaciju apstraktne odredbe u zakonu koja
se odnosi na odreeno krivino delo i uinioca.
Izmeu zakonskog (apstraktnog) i sudskog (konkretnog) odmeravanja kazne ponekad
moe izgledati kao da dolazi do raskoraka. Empirijski, to nam potvruje praksa. A svemu
tome doprinosi okolnost da je sudu ostavljen relativno veliki prostor slobode
odmeravanja kazne u okviru njegovog zakonskog raspona. Upravo ova okolnost ini ovu
fazu veoma delikatnom. Tu postoji niz (faktora) okolnosti koje su preputene oceni suda
da li e bit i uvreni kao inioci znaajni za prilagoavanje kazne uiniocu. To je
zapravo princip njene individualizacije.25
Pri tome moe doi da se ostvaruje individualizacija prema onome ko o meri odluuje.
Tako neretko biva, da stavovi, gledita, temperament sudije utiu na odluku. Tako da
moemo doi do veoma razliitih odluka u analognim sluajevima. Ili, nije li zapravo re
o tome da postoji osetna provalija izmeu sistema hijerarhije vrednosti kakve proklamuje
zakonodavac i one koji primenjuje praksa. Izgleda da sudska praksa onaj raspon kazne za
ovo krivino delo od polovine pa nagore, ne koristi.26
to se tie olakavajuih okolnosti kao faktori za odmeravanje kazne, koji su veoma
brojne i raznovrsne, treba rei da su neke od njih standardne, jer se sreu i kod drugih
krivinih dela, npr. neosuivanost, bolest, odreeno ivotno doba i slino. Meu njima,
svakako trebamo pomenute one okolnosti, koje dovode u pitanje ispravnost kriterijuma
suda pri njihovom ukljuivanju u odmeravanje kazne. Razume se iako su u pitanju
okolnosti koje se ree javljaju, njihovo postojanje, vezanost za uinioca ovog dela je
svakako irelevantno za odmeravanje kazne.

Neke od njih su: uinilac odsluio vojsku, da se nalazi na o sluenju vojnog roka, da ivi
u vanbranoj zajednici, da potie iz radnike porodice, slabo imovno stanje,
nezaposlenost, da nije dolo do defloracije (elastian himen), pobude iz kojih je delo
izvreno i sl. injenica je da ove okolnosti nemaju mnogo veze sa uinjenim delom
silovanja iako je re o nekim prilikama i stanjima vezanim za linost uinioca. One su,
dakle, neutralne. Ovi primeri, sudske kreacije olakavajuih okolnosti, svakako se ne bi
mogli podvesti pod opte pravilo o odmeravanju kazne u delu koje glasi i druge okolnost
i koje se odnose na linost uinioca .

Karakteristino je da se u vie sluajeva kao olakavajua okolnost uzima kumulativno


neosuivanost i mladost. Kumuliranje ovih okolnosti pokazuje se bez pravnog smisla .
Mladost kao atribut nekih uinilaca je relativno esta olakavajua okolnost. Smatram da
kod krivinog dela silovanja, ona ima drugu dimenziju. Ovo krivino delo u najveem
broju sluajeva vre mladi ljudi. Ako su mladi, neretko nisu stigli u katalog osuenih.

25
Forel, A.: Polno pitanje, Beograd, 2011., str 84
26
Tahovi J,: Komentar krivinog zakonika, Beograd, 2010., str 113

38
I sa razlogom se u teoriji postavlja pitanje kako je mogue okolnost osuivanost smatrati
nekom pozitivnom karakteristikom kod veoma mladih uinilaca. Isto tako, alkoholizam
se ne bi t rebao nai meu olakavajuim okolnostima. Alkoholizam je kriminogeni
faktor, jer deluje afrodizijaki i na polnu sferu oveka. Znaajna je injenica da je
uinilac bio pod uticajem alkohola (naroito obina pripitost, opijenost), mada se ne radi
o tome da je usled toga uraunljivost bila bitno smanjena. Svakako i okolnost, t j. izjava
optuenog da se kaje, da e se smiriti, zaposliti je bez ikakvog uticaja na kaznu s obzirom
na okolnost u kojoj je silovanje izvreno, koje esto govori o linosti uinioca. 27 Kada
govorimo o oteavajuim okolnostima, moe se rei, prema svemu sudei da su one vie
integrisane u sudsku praksu, odnosno standardizovane. I ovde postoje rutinske i uvek u
funkciji odmeravanja kazne. To su ranija osuivanost, osuivanost za dela sa elementom
nasilja, za silovanje, maloletnost oteene . Sasvim je razumljivo i opravdano ujedno,
uzeti kao oteavajuu okolnost, postojanje psihikih povreda oteene (kao posledica
dela), brutalnost pri upotrebi prinude, dranje uinioca posle izvrenja dela. I ovde ima
nekih okolnosti koje su pod sumnjom.

Npr. pitanje je da li se kao oteavajua okolnost moe uzeti to to je optueni iskoristio


poverenje oteene. Dakle, lukavstvo je u sklopu mera prinude samo jedan postupak koji
mu olakava da izvri silovanje. Isto tako se ne bi mogla uzeti kao oteavajua okolnost
to to optueni nije izrazio kajanje. Razume se, tu moe bit i rei o onim sluajevima gde
postoji i njegovo priznanje. Ima li potrebe insistirati na izraavanju kajanja, a s druge
strane nismo nikada ni sigurni da li je kajanje stvarno i kada je izraeno. Kao oteavajua
okolnost uzima se i bezobzirnost pri izvrenju dela.

Silovanje je u osnovi fiziki i/ili psihiki teror, a razliite su varijante (radnje, postupci)
nasilja, to, svakako, zahteva podrobnije ist icanje o ovoj okolnosti u razlozima za kaznu.
Zato ova mogunost je samo jedna varijanta tog kompleksa, a ne neka posebnost da bi je
uzeli kao oteavajuu okolnost. Takoe i okolnost to je optueni izvrio silovanje po
izlasku iz zatvora nije opravdano uzeti oteavajuom. Jer ta okolnost, pre bi mogla da
ukazuje na pojaanu nagonsku polnu elju uinioca.

4. 4 . Odluka o kazni

Pravno-formalna ocena o krivinoj sankciji za krivino delo silovanja svodi se iskljuivo


na ist icanje najpre olakavajuih, a zatim oteavajuih (ako postoje) okolnosti. Neretko,
u pogledu ovih drugih, konstatuje se da ih nema.
Nesumnjivo se pokazuje da okolnosti koje sudovi uzimaju u obzir, vie predstavljaju
formalno objanjenje odluke o kazni, nego to predstavljaju stvarne kriterijume, na

27
Tahovi J,: Komentar krivinog zakonika, Beograd, 2010., str 243.

39
osnovu kojih oni dolaze do odreenog zakljuka o vrsti i visini kazne, jer se inae ne bi
moglo tako esto dogaati da sudovi na bazi ist ih okolnosti utvruju razliite kazne.28

Pokazuje se tako, i kod krivinog dela silovanja, da se stvarni kriterijumi, zato je


odgovarajua krivina sankcija izreena, najee ne mogu sagledati. Dakle, oficijalna
drutvena reakcija, koju verifikuje sud, na ponaanje koje nazivamo silovanjem, nije po
svemu sudei u jednom delu odgovarajua stvarnoj potrebi zatite drutva od ovog vida
asocijalnog ponaanja, odnosno zatiti prava graana i njihovih sloboda.Stvarne razloge
za propisivanje stroge kazne lienja slobode u duem trajanju za silovanje, t reba svakako
posmatrati u svetlu drugaije postavljenih drutvenih odnosa, odnosno u kojima se
ispoljava tenja da se ljudske vrednosti, posebno one vezane neposredno za linost
oveka i u krivinopravnim normama istaknu.

5. KARAKTERISTIKE RTAVA SILOVANjA

rtve silovanja su po pravilu lica mlaih starosnih kategorija. Sluajevi silovanja


starijih ena su relativno retki i do toga po pravilu dolazi kada su u pitanju duevno
bolesni silovatelji, zatim, oni koji su intelektualno izuzetno insuficijentni, ili delo vre u
stanju teke alkoholisanosti, a esto i pod kombinovanim uticajem alkohola i sedativa, to
ima izrazito psiho-destruktivno dejstvo. Silovanja starijih ena su se ispoljavala i kao
specifian oblik ovinistikog delovanja na teritoriji Kosmeta, gde su takve zloine
praktikovali iptarski separatisti i teroristi u cilju ugnje- tavanja Srba i njihovog
proterivanja sa tog dela teritorije Republike Srbije.29
Maloletnice su este rtve silovanja, a po nekim podapima one ine oko 4SG%
rtava silovanja. Posebno je vano istai da je vie od polovine rtava (a po nekim
popapim?( ak i po ?/3 njih^g-neznavado uinioca od ranije. To poznanstvo je najee
bilo povrnog karaktera, ali je injenica da su takve rtve oigledno sasvim pogreno
procenile karakter svog poznanika, smu treba pokloniti veu panju i prilikom edukacije
potencijalnih rtava u cilju njihove zatite. Pored toga, moe se logiki pretpostaviti i da
najvsi broj silovanja koja spadaju u tamnu brojku kriminaliteta (dela koja su izvrena ali
nisu zvanino prijaveljena niti registrovana), izvren od strane osobe koju- je rtva
prethodno poznavala.

5. 1. Naini saznanja za izvreno silovanje imere koje se preduzimaju

28
Peri Z.: ovek i ena, Beograd, 2010, str 233.
29
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 92.

40
Za izvreno silovanje se najee saznaje na osnovu prijave koju je podnela rtva.
To je i sasvim logino, s obzirom na karakter ovog krivinog ela. U teoriji se ponekad
istie da je za silovanje karakteristino i da se podnosi veliki broj lanih.prijava, pa se
ak,-~uglavnom sasvim paualno, operie i podatkom da J.rko 30% pa i do 40Uo prijava
za silovanje lano. To se ne moe prihvatiti i mnogo je realnija procena da se procenat
lanih prijava za silovanje bitno ne razlikuje u odnosu na lano prijavljivanje drugih
krivinih dela. Pored toga, ne treba svaki sluaj nedokazanosti dela obavezno tumaiti
kao lano prijavljivanje.
Kada je re o lanom prijavl.ivanju, njegovi motivi mogu da budu raz- liiti:
pokuaj primoravanja odreenog lica da sklopi brak, osveta zbog neuzvraene ljubavi ili
osveta iz drugog motiva, pravdanje zbog oboljenja od neke venerine bolesti, prikrivanje
da je do trudnoe dolo dobrovolim snoajem itd. U nekim sluajevima lane prijave
podnose duevno bolesne

ene, a motivi takvog lanog prijavljivan>a pre svega proistiu iz prirode bolesti.
Maloletnice ponekad lano prijavljuju da su silovans, da bi se tako pred roditeljima
opravdale zbog kasnih dolazaka kui. zbog dueg boravka van kue, ili nastupele
trudnoe. U generalnom smislu, daleko vei problem kod silovanja predstavlja njegova
izraena tamna brojka, nego lano prijavljiva- nje, mada i tu mogunost uvek treba
savesno proveravati, ukoliko na nju ukazuju relevantne indicije.
Prva mera koja se preduzima po prijemu obavetenja-da je izvreno. silovanjs^ je
obezbeenje pretpostavljenog mesta dogaaja i stvaranje~uslova za vrenje uviaja.
Uviaj se na alost, retko sprovodi kada je u pitanju silova- nje, to predstavlja veliku
greku, jer je re o krivinom delu koje po pravilu, obiluje raznovrsnim tragovima.
Uviajem se na mestu dogaaja mogu pronai karakteristini tragovi. koji se dele na: cJ
biolo - spermlj vaginalni sekret, krv, dlake, pljuvakaGiO^ druge tragove - npr. tragovi
stopala, tragovi zemlje i praine, otisci prstiju itd. Predmeti (sogroga JeNsp) koji se mogu
pronai uviajem takoe mogu da imaju veliki znaaj za otkrivanje uinioca i
dokazivanje dela. To mogu da budu predmeti koji upuuju na identitet nepoznatog
uinioca, ili je njihovim pronalaskom mogue ospo- riti alibi osumnjienog, odnosno
imaju drugi kriminalistiki znaaj. Tu spadaju na primer: cigarete, upalja, delovi odee,
sat, nakit ili delovi nakita. kljuevi, razna orua i tsl. Tokom uviaja je mogue uoiti i
neke neloginosti u verziji koju sadri prijava, to moe upuivati ili na to da je prijava
lana, ili da su te neloginosti posledica tekog psihikog stanja rtve, to sve zahteva
dodatno proveravanje. Na mestu dogaaja se mogu uoiti detalji koji ukazuju na nain
izvrenja silovanja, poloaj rtve i uinioca, stepen ispoljene brutalnosti i tsl. 30*
Ukoliko se propeni da je to potrebno, ako su naravno ispunjeni i neophodni
procesni uslovi. mogue je spoovesti i dekonstrukiu. U praksi se rekonstrukcija esto
vri kao dopuna uviaja koji je povrno obavljen, ili se njome pokuava zameniti uviaj
koji nije preduzet. to je popzeno. Rekonstrukcija ne moe da bude supstitucija za
uviaj, a jedan od bitnih uslova za njeno uspeno sprovoenje je i da se bazira na
30
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 93.

41
prethodno tano utvrenom injeninom stanju u vezi mesta dogaaja, to se najbolje
moe postii kva- litetno obavljenim -uviajem. Stoga bi sprovoenje uviaja moralo da
bude neizbeno pravilo kada se radi o silovanju. Prilikom sprovoenja rekon- strukcije
silovanja, posebnu panju treba obratiti na poloaj rtve, koja se u etikom smislu mora
maksimalno zapggiti. Bolje je koristiti poseban model tokom rekonstrukcije, umesto da
odreeno lice odglumi rtvu.
Prilikom kriminalistike obrade seksualnih delikata. a posebno si- lovanja. veoma
i pri^upljanje svih relevantnih informapija op gra-
ana. Td se obavlja tokom inFoomativnih razgovora i tapa se openjuje koji e graani biti
potencijalni svedoci. Njihovo sasluanje u procesno validnom obliku (svedoenje) treba
preduzeti to je pre mogue, jer svaki dui protek vremena utie kako na njihovu
spremnost da isginito i potpuno svedoe, tako i na verodostojnost takvih iskaza. Posebnu
panju treba obratiti na otkri- vanje okolnosti koje su prethodile izvrenju dela, a naroito
su vane okolnosti koje se tiu prethodnog odnosa koji je eventualno postojao izmeu
osumnjienog i rtve.
Planipanje aktivnosti koje trebe preduzeti u okviru kriminalistike obrape
silovanja temelji se na raspoloivim informacijama i na postavljenim ^jinalistikim
verzijama. Plan i planiranje morajuse odlikovati dina- minou, uz mogupnosg
prilagoavanja potrebi proveravanja novih prepos- tavki. Neke operativno-taktdk^ mera
se vre u pogledu rasvetljavanja svakog silovanja, a druge su specifine u zavisnosti od
toga da li je identitet uinioca u momentu planiranja kriminalistike obrade poznat ili
nije. Planiranje se takoe odlikuje izrazitim specifinostima ukoliko se krimi- nalistikom
analitikom zakljui da na odreenom podruju silbvanja vri isti uinilac - serijski
silovatelj, to predstavlja posebnu opasnost i zahteva maksimalno mobilno reagovanje.
NajvaniJe pprrativno-taktike mere suGj^ upotreba foto-albuma prav- ljenje
crtea odnosno foto-robota osumnjienogJ^) obilazak terena sa rtvom
silovanja;@)upotreba MOb evidencije^) prismotra i korienje kriminali- stikih mamaia.
Album fotografija odreenih uinilaca krivinih dela spada u kla- sine operativne
evideje. Upotrebljava se kada rtvi nije poznat identi- tet uinioca silovanja. Poto je
rtva bila u neposrednom kontaktu s iz- vriocem pretpostavl>a se da e ga ona
prepoznati ukoliko se njegova foto- grafija nalazi u albumu kriminalaca. Treba voditi
rauna da se rtva nalazila u posebnom psihikom stanju u kojem je moglo doi do
slabijeg zapaanja ili zaboravljanja detal>a linog opisa izvrioca. Imajui to u vidu ne
treba previe insistirati da rtva pronae uinioca u albumu, jer se moe dogo- diti da
rtva pokae na fotografiju u albumu koja ne pripada uiniocu, optereena oseanjem da
se od nje oekuje pozitivan rezultat. Zbog toga, da bi se rasteretila tog oseaja, rtvi treba
rei da moe pokazati i fotografiju na kojoj je osoba slina uiniocu po nekom detalju
linog opisa ili kao celokupna pojava, ali da to mora naglasiti.31
Crte uinioca ili foto-robot se izrauje na osnovu seanja rtve. rtva najpre
upoznaje crtaa sa karakteristikama fizionomije glave i poje- dinostima osobnog opisa
31
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 94.

42
uinioca. Zatim se izrauje crte ili fotografija komcjuterski sklopljena od razliitih
modela delova lica (foto-robot), pri emu se crte ili fotografija postepeno i neprestano
koriguju na osnovu sugestija rtve. Ukoliko rtva silovanja pristaje, a na tome nikada ne
treba nepotrebno insistirati, sa njom se mogu obilaziti mesta za koja se pretpos- tavlja da
bi se na njima mogao nalaziti uinilac, radi njegovog uoavanja i prepoznavanja. rtvi se
moe predloiti da sa sobom povede brata, mladia. mua, tako da izgledaju kao par i
da se ne osea neugodno. rtvi treba napomenuti da e biti korisno ukoliko pokae i na
osobu koja je slina izvrpocu. Ukoliko rtva naie na slinu osobu, ona se uz njen
pristanak moe koristiti i za izradu crtea.
Najei oblik upotrebe kriminalistike evidencije prema nainu izVrenja krivinog dela
(MO&-- tpIiz oregapsN sistem). je vezan za sluajeve silovanja kod kojih identitet
izvrioca nije poznat. Pri tom je potrebno da je izvrilac upotrebio nain izvrenja koji
loseduje odreeni distinktivan karakmer npr. silovanje u liftu, silovanje autostopereke u
automobilu i tsl. Pretraivanjsm MOZ evidenpe dolazi se ds spiska svih kriminalapa koji
su vrili seksualne delikte. Korienjem raznih operativno-taktikih mera nastoji se doi
do saznanja da li neki od tih kriminalaca, s obzirom na -dotadanje renje seksualnih ili
nasilnikih deJkatauskloiosti i navike' koje je u tom pogledu pokazao, dolazi u obzir kao
izvrilac konkretnog silovanja.
Prismotra se primenjuje ukoliko postoje ipije da je re o serijskim silovanjima.
Na osnovu procene gde se moe oekivati ponovo vrenje silo- vanja i u koje vreme, vri
se postavljanje zaseda i pojaana kontrola ireg podruja, opserviranje saobraajnica i
autobuskih, tramvajskih i drugih sga- jalita. Takoe se moe koristiti kriminalistcnki
mamai - ena-po lidaj ad policajac preobuen u enu. Kada se koristi ena-policajac.
neOphodno je da ona bude vrhunski obuena, hrabra i hladnokrvna. U enu se moe
preobui samo policajac koji je posebno obuen i kome to dozvoljava fizika konsgi-
tucija. Policajci-ll treba samo izuzetno da budu naoruani, ako to na- lau okolnosti,
ali ih obavezno treba opremiti sredstvima za hemijsku zatitu (suzavac-sprej), kao i
sredstvima za vezivanje osumnjienog. Poeljno je da policajci-mamci nose i skrivene
mikrofone, jer se time omoguava ne samo vizuelna, ve i tonska prismotra. Ukoliko se
mamai korisgi nou treba osigurati IC ureaje za nono osmatranje. Takoe je poeljno
da se koriste slubeni psi radi zatite operativaca, naroito ukoliko indicije ukazuju da je
re o veoma snanom i opasnom osumnjienom koji moe da bude naoruan.

6. TRAGOVI KOD SILOVANjA

Specifini tragovi kod silovanja su bioloki tragovi, posebno trago- vi sperme. Ne


treba zanemariti vanost ni svih drugih tragova koji se mogu pojaviti. Tragovi kod
seksualnih delikata mogu se nai na rtvi, na mestu dogaaja i na osumnjienom.
Tragovi ia rtvi'silovanja. To su prvenstveno tragovi nasilja iz- vrioca silovanja
nad rtvom, tragovi obljube, tragovi koji su nastali nepo- srednim kontaktom rtve i

43
izvrioca silovanja (kontaktni tragovi), kao i tragovi koji su nastali primenom sile u
odnosu na rtvu;
TraGovi na mestu aoGaaja se dele na tragove koji se nalaze na otvorenom
prostoru i ia tragove koji postoje u zatvorenom prostoru.
Na otvorenom prostor^ u parku, polju, umi, mogu se nai tragovi prisustva,
kretanja i borbe uinioca silovanja i rtve. Tohu tragovi gaenja trave i bunja, niskog
rastinja, i tragovi na zemlji. Na grubim i hrapavim povrinama kao to su na primer kora
drveta, drvene povrine, zidovi i slino, na koje su se rtva i izvrilac oslanjali mogu
ostati kontaktni tragovi. Na mestu dogaaja se mogu nai delovi odee, obue, maramice,
doku- menti, nakit, dugmad, ukosnice, opuci cigareta, ibice i slino. Pronaene
predmete treba osigurati, fiksirati i zapakovati radi kasnijeg eventualnog ietaenja.
U zatvorenom prostoru kao to su stan, druga prostorija, automobil, hotelska soba,
brod, lake se mogu pronai tragovi borbe, tragovi sperme, krvi, dlaka, kose, na raznim
podlogama.
Na osumnjienom se mogu nai razne povrede koje poedstavljaju tragove odbrane
rtve silovanja, tragovi obljube (vaginalni sekret na penisu, ispod poktiju), kontaktni
tragovi koji su nastali usled kontakta izmeu rtve i uinioca (tragovi tekstilnih vlakana
sa odee rtve na odei uinioca silovanja), te izmeu uinioca i mesta dogaaja (tragovi
zemlje i praine, botaniki tragovi, tragovi boje sa predmeta na kojima se sedelo i slino).
Detaljan pregled materijala ispod noktiju i istraivanje drugih biolokih tragova na telu i
odei osumnjienog mogu da daju korisne, a esto i presudne iodatke, vane za
rasvetljavanje silovanja. Vana indicija prikrivanja kri- iinog dela silovanja postoji kada
se uoi da je osumnjieni neposredno pre hnatanja -potpuno podsekao nokte, ili da je
obrijao kosmate delove tela. To ukazuje na njegovu tenju da prikrije tragove krivinog
dela.

7. RAZGOVOR SA RTVOM SILOVANjA SASLUANjE RTVE KAO


SVEDOKA
Pre uzimanja iskaza od rtve silovanja neophodna je krajnje kvalitetna iriprema.
Ne sme se smetnuti s uma da rtva silovanja preivljava teke fizike i emocionalne
traume, kako tokom silovanja, tako i neposredno nakon i.sga, te u veoma dugom
vremenskom periodu posle izvrsnog dela. Te stresne i krajnje traumatine posledice
silovanja su za enu dugotrajne i esto utiu na svv aspekte njenog ivota. Rdreene
fizike i emocionalne reakcije obuhvaene su tzv. sindromom silovane ene. Smatra se da
u akutnoj fazi - Prvih nekoliko sati nakoi silovanja, rtve bseaju ogorenost i l>utinu,
strah i anksioznost.32 '1'a se faza odlikuje i izrazitim fizikim reakcijama, poput
32
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 95.

44
konstantnog oseaja slabosti i bolom u celom telu, a posebno u vratu, grudima i karlici.
Ukoliko je silovanje praeno i teim telesnim povreivanjem, bolovi mogu da budi i
veoma jakog intenziteta. ene koje su silovane po pravilu gube apetit, imaju stomane
tegobe, praene muninom, oseajem zga- enosti i povraanjem. Kod mnogih je ena
dominantna emocionalna reakcija nakon silovanja, izraena u oseanju straha od fizike
povreenosti. Domi- nirajui oseaji su ponienost i sramota, ali se esto javljaju i ljutnja,
te elja za osvetom.
Sve navedene osobenosti psihikog i fizikog stanja rtve silovanja se moraju
imati u vidu prilikom uzimanja iskaza od nje, bez obzira da li je re o operativnoj radnji
(inLjormativni razgovor). ili je u pitanju krivino- procesna radnja (sas.pupi,R rtp^ kao
sveaoka\
Uzimanjem iskaza od rtve silovanja treba dobiti odgovore na zlatna (osnovna)
pitanja krimindpig.tikg,-
Mesto gde je izvreno silovanje. kako se do njega dolazi. koliko je udaljeno od
nfblieg prometnog mesta, odnosno kue za stanovanje. Da li je silovanje izvreno u
otvorenom ili zatvorenom prostoru u automobilu. pru- gom prevoznom sredstvu itd.
Odgovor na ovo pitanje omoguuje vrenje uviaja, odnosno pronalaenje, osiguranje i
fiksiranje tragova, te preduzimanje drugih operativnih aktivnosti, poput npr. potrage za
automobilom osumnjienog.
Vreme. izvrenja silovanja, te kretanje rtve neposredno pre dogaaja, odnosno
duina kontakta izmeu rtve i izvrioca, koliko je vremena pro- teklo od izvrenog
silovanja pa do njegovog prij avljivanja.
#ac&-izvrenja silovanja:~da li je silovanje izvreno upotrebomfiR zike sile (u
emu se sastojala), psihike sile ili upotresom omamljujuih sredstava. Da li je rtva
pruala otpor, u emu se sastojao, intenzitet i duina trajanja. Da li je dolo do seksualnog
odnosa (obljube) ili je delo samo pokuano. ta je govorio i radio uinilac silovanja, da li
je bio jedan ili ih je bilo vie. Da li je uinilac rtvu primorao i na protivprirodni blud, na
koji nain. ta je rtva uradila nakon napada, odnosno silovanja.
Kp je ikrttttg j!a li je vtvi poznat-jvegov-iveite-t. Ako ga poznaje, od kada, te
kakvi su bili njihovi meusobni odnosi. Ukoliko rtvi nije poznat identitet izvriona
nasto se dobiti lini opis izvriopa. Na taj nain se moe doi i do zakljuka da li bi rtva
mogla prepoznati uinioca na osnovu fotografije, te da li bi se na osnovu opisa mogao
izraditi crte odnosno foto-robot uinioca.
Od rtve treba traiti da odgovori da li je izvrilac koristio neko oruje ili orue u
cilju pretnje prilikom izvrenja dela. Ako je silovanje izvreno u motornom vozilu, ili ako
je rtva tim vozilom dovezena na mesto dogaaja, od nje treba traiti da detaljno opie
vozilo. Ukoliko rtva ne zna registarski broj ili njegove delove, to se esto deava,
nastoji se doi do podataka o nekim detaljima iz unutranjosti vozila, na krovu vozila.
boji i sl.33
33
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 96.

45
Razgovorom treba dobiti odgovor i na opte informacije o rtvi silovanja: koliko
je stara, da li je zaposlena, udata, da li ima dece, prebiva- lite, boravite i sl. rtvu treba
pitati da li je vikala, te da li je njeno zapomaganje neko mogao da uje. Treba je pitati
kome je priala o izvrenom silovanju, kada, zato itd. Veoma je vano da se od nje sazna
da li se pre prijavljivanja dela, odnosno pre davanja iskaza, obratila lekaru, a ako je to
sluaj, neophodno je prikupiti sve potrebne podatke za njegovu identifikaci-
C
Izuzetno je vano saznati da li se rtva nakon izvrenog silovanja istuirala,
odnosnr oprdJJa, jer ukoliko je to uradila, time se znaajno oteava mogunost
prikupljanja relevantnih tragova na i u njenom telu.
Iskaz ot!. rtve gilovanja treba da uzimaju specijalizovani slubeni akteri
pretkrivinog i krivinog postupka, a pri tom treba posebnu panju obratiti na spreavanje
sekundarne viktimizaidje rtve. Stoga se rtvi ne smeju postavljati provokativna pitanja
o njenim prethodnim seksualnim sklo- nostima i navikama, osim kada je to u retkim
situacijama u direktnoj vezi sa izvrenim delom, niti se odbrani moe dopustiti da
zloupotrebom procesnih prava zapone suenje rtvi umesto okrivljenom. rtvi treba
pre sas- luanja, odnosno razgovora, kao i tokom njega, posebno i veoma paljivo
objasniti da je postavljanje krajnje intimnih pitanja neophodno i da e se pri tom u
najveoj moguoj meri izbegavati sve ono to je za nju neprijatno, ali da se samo
detaljnim prikupljanjem svih relevantnih informacija mogu pri- kupiti dokazi dovoljnog
dokaznog kredibiliteta.

8. SASLUAVANjE OSUMNjIENOG (OKRIVLjENOG)

Smatra se da osumnjieni (okrivljeni) najee iznosi ri oblika odbrane: . g


1'V
^Osumnjieni (okrivljeni) za silovanje esto tvrdi da izmeu njega i navodne rtve
silovanja, ako je ona delo prijavila, odnosno drugog lica koje je prijavilo silovanje,
postoje neprijateljski odnosi.i da je krivina prijava lana, te da je motiv njenog
podnoenja sadran u osveti ili u elji da mu se nanese teta. ;
^ Osumnjieni (okrivljeni) ponekad ne negira da je imao seksualni odnos sa
(pretpostavl>enom) rtvom ali tvrdi da je on bio dobrovoljan.34
Nekada osumnjieni (okrivljeni) tvrdi da nema nikakve veze s izvr- enim
silovanjem, a takav oblik odbrane se deli na dva vida:(a^ kada je potkrepljen alibijem i^)
kada osumnjieni (okrivljeni) ne poseduje alibi.

34
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 97.

46
9. VETAENjA U VEZI SA SILOVANjEM

Razliite vrste vetaenja su veoma znaajne u procesu razjanjavanja i


dokazivanja silovanja. Vetaenja se mogu odnositi na klasine kriminali- stiki
relevantne tragove i predmete, nronasne na mestu dogaaja, na osum- njienom ili na
rtvi. Posebno su znaajna vetaenja koja se odnose na: ^T)telesne povrede i(J)tragove.
Vetaenje telesnih povreda je izuzetno znaajno jer se njime obezbeuje
dokazno-informativni ma1orijal za procenu intenziteta upotrebljene sile i zdravstvenih
posledica koje su usled toga nastupile. Telesne povrede se mogu pronai pre svega na
rtvi, ali i na osumnjienom. Povrede na osiinjinecom mogu nastati usled otpora rtve
(grebanje, ujedi i sl), a do njih moe doi i na drugi nain. kada je npr. beao nakon
uinjenog lela pa se tako povredio. Telesne povrede rtve mogu da budu direktno vezane
za obljubu, tj. tako da je do njih dolo usled obljube, ili mogu proizii iz sipe koja je
upotrebljena u cilju prinuavanja na obljubu. Na silovanim enama je mogue uoiti raz-
liite povrede, kao to su krvni podlivi i oguljotine (naroito na butinama i licu), rane,
tragove stezanja, guenja, gaenja itd.35
Vetaenje telesnih povreda treba da obavlja lekar spepijalista sudske mepipine.
jer je njegov nalaz V tom pogledu dokazno najvalidniji. U praksi se tu esto grei, pa tako
npr. medicinski pregled rtve silovanja po pravilu vri lekar ginekolog, dok nastupele
telesne povrede vetae i lekari drugih specijalnosti, najee ortopedi, ako je re o
prelomima. Kada je u pitanju silovanje, miljenja smo da pregled rtve treba primarno da
obavlja lekar sudske medicine, ali da mu prilikom intimnih pregleda, vezanih za prona-
laenje tragova u polnom organu ene, ili u pregledima vagine i reproduk- tivnog sistema
ene uopte, mora asistirati lekar ginekolog. Ukoliko je neophodno da pregled ipak obavi
samo jedan lekar, miljenja smo da uvek treba dati prednost specijalisti sudske medicine,
jer.je on bolje obuenda prikuplja procesno relevantne tragove i druge vane medicinske
informacije, za raz- liku od ginekologa, iji je primarni cilj leenje. Prvi i primarni
zadatak u vetaenju silovanja je da se utvrde ili iskljue povrede na rtvi._pa_1&k pcda
-trr.bl pre.pur.ti CrrJleo Genitalija .
Prilikom pregleda polnog organa ene treba utvrditi sledee: posto- janje ili
nepostojanje mensgruacionog krvarenja, ovulacije ili eventualno bremenitosti; da li je
himen raskinjen ili je intaktan; ako je himen raskinjen, treba utvrditi da li je re o starom
ili sveem razdevienju - posebno treba obratiti panju na mogunost da se radi o
elastinom himenu (tzv. rasteg- ljivom himenu); da li posgoje povrede, nagnjeenja,
krvarenje, poveana osetlji- vosg i oteenost u podruju polnog organa. Prisustvo
cirkuhimenalnih pov- reda ukazuje na nesrazmernost izmeu polnih organa mukarca i
ene, ili na veoma grub odnos. Povrede su po pravilu tee kod dece, a kod njih i proces

35
S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar Krivinog zakonika,
Beograd, 1979, str. 97.

47
zarastanja due traje. Izluevine se uzimaju u cilju mikroskopskih ispitiva- nja, a posebno
se trae tragovi sperme, krvi i gnoja. Ukoliko se utvrdi
168 S. Pejakovi, Naela sudskomedicinskog vetaenja i sudskomedicinski komentar
Kri- vinog zakonika, Beograd, 1979, str. 97.

ZAKLjUAK

Sva ljudska bia raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena
razumom i sveu i jedno prema drugome treba da postupaju u duhu bratstva. Bilo bi
sjajno, da svi ljudi razmiljaju u tom duhu. Naalost, realnost nije takva.Svakako trebamo
pomenuti jo dva veoma znaajna dokumenta Saveta Evrope, a to su i Konvencija o
zatiti dece od seksualne eksploatacije i seksualnog zlostavljanja (tzv. Lanzarot
konvencija), koju je Republika Srbija ratifikovala 2010. godine, kao i Konvencija Saveta
Evrope o spreavanju i borbi protiv nasilja nad enama i nasilja u porodici iz aprila 2011.
godine (tzv.Istanbulska konvencija .)Silovanje je jedno od najteih delikta, a po svom
kontinuitetu klasian, univerzalan delikt, pa moe se rei da je nesporan delikt.
Inkriminacija silovanja predstavlja na neki nain veitu zatitu vrednosti imanentne
oveku u datom drutvu, vremenu, prostoru. U nekim sredinama, okrivljenost se
prebacuje na rtvu, odnosno enama koje su silovane se prigovara da su se ponaale na
neprikladan nain i time izazvale silovanje. Ovo se odnosi na popularan stav u nekim
kulturama da odreeno ponaanje rtve ohrabruje uinioca i takvo ponaanje dovodi do
silovanja.
Ja bih svakako ukazala na injenicu da veina silovatelja ponovi zloin kada izae iz
zatvora. Statistika pokazuje da vie od 70% silovatelja ine povratnici. Svega 109 osoba
osueno je prole godine u Srbiji za krivino delo silovanje, a estorica od njih bili su
maloletni silovatelji. Prema Krivinom zakoniku, silovanje se u Srbiji kanjava zatvorom
od 2 do 12 godina, a prema podacima Republikog tuilatva, prosena izreena kazna za
ovo krivino delo je sedam godina.
Kad god u javnosti odjekne vest da je neki silovatelj ponovo napao, kriminolozi
upozoravaju da je mentalni sklop silovatelja najee takav da su spremni da i pored
otrih zatvorskih kazni i mera, napadnu jo jednom. Oni ukazuju da je reenje u tome da
se to vie silovatelja, pedofila osudi na maksimalnu zatvorsku kaznu. Da bi ovakvih
silovatelja bilo manje, Vlada Srbije je 2013. godine usvojila tzv. Marijin zakon. Ovaj
zakon predvia da krivino delo pedofilije i silovanja maloletnika ubudue nee moi da
zastari. Pootrene su mere protiv pedofila i silovatelja, koje e se primenjivati i 20 godina

48
nakon odsluenja zatvorske kazne, a bie formirana evidencija pedofila sa DNK
podacima.
Silovatelji bi morali da budu u stalnom kontaktu sa policijom posle izdrane kazne
zatvora, to podrazumeva obavezno javljanje nadlenom organu policije i Uprave za
izvrenje krivinih sankcija, zabranu poseivanja mesta na kojima se okupljaju maloletne
osobe, obavezno poseivanje profesionalnih savetovalita i ustanova. Takoe, zakon
propisuje da e silovatelj morati obavezno da obavetava policiju i Upravu o promeni
prebivalita, boravita ili rodnog mesta, kao i o putovanju u inostranstvo. Godinama se u
Srbiji govori i o tome da je neophodno uvesti hemijsku kastraciju za ovakve sluajeve.

Skrenula bih panju i na silovanje u braku, na koje se, sve do 2002. godine gledalo kao na
nemogui akt. To nije bio zloin, nije se mogao kazniti i o tome je sramota bilo govoriti.
Sve je to vezano za nau t radiciju. ivot u braku u Srbiji uvek je bio pod velom tajne,
sakriven od ostalog sveta, jer se uvek smatralo da je sramota da bilo ta izae u javnost.
Taj tradicionalni moral i obiaji dugo vremena, pa ak mislim i danas, i pored svih
zakona, odreuje tok dogaaja u branoj zajednici. U velikom delu Srbije brak
funkcionie po tradicionalnim obrascima koja uopte nemaju veze sa savremenim
kretanjima.
Da li je strah jai od prijave? Neosporno je da se silovanje u braku deava iza ulaznih
vrata nekih srpskih porodica, ali je teko doi do podataka o tome. Zato? Odgovor
moemo nai u t radiciji srpskog naroda i shvatanja porodice, ali i u strahu koji je kod
rtve. Javlja se sramota i jedan drugi strah - da joj se nee verovati, naroito ako je sluaj
da je nasilnik drutveno fina, prihvaena osoba. Poraavajui podatak je da ak 80%
rtava silovanja kasnije odustane od gonjenja poinioca, to je samo dokaz da nadleni
mnogo ozbiljnije moraju tit it i ugroene ene. Neke se uplae jer je poinilac dugo na
slobodi i preti im, neke nemaju alternativu. U svakom sluaju strah je jedan od glavnih
razloga.
Interesantno je svakako spomenuti, da dok se kod krivinog dela silovanja pitanje stvarne
zablude moe javiti u pogledu pristanka rtve na obljubu, kod ovog krivinog dela esto
se zabluda odnosi iskljuivo na godine ivota pasivnog subjekta. Realno, ta mogunost
zablude je realno vea i ako je dete blie starosnoj granici od 14 godina. Razlog tome
moe bit i, kako se to navodi u lit eraturi zbog prevremene polne zrelost i . Dakle, ova
injenica u odnosu na subjektivnu stranu ovog krivinog dela, predstavlja mnogo
delikatnije i svakako osetljivije pitanje u odnosu na mogunost stvarne zablude kod
silovanja.Silovane ene se oseaju nezatieno. To je jedan od razloga zbog ega se vodi
regionalna kampanja Potpisujem.
Ne manje vredan inilac koji takoe utie na zakonsko odmeravanje kazne za silovanje je
nesumnjivo postojanje revolta i indignacije u reagovanju javnosti, kad god se radi o ovoj
vrsti agresivnosti oveka . To ujedno i pokazuje da se radi o znatnom stepenu drutvene
opasnosti silovanja. Na kraju, ono to svakako ide u prilog otrijem kanjavanju je i
tradicija. Zbog svega navedenog, jasno je zato je zakonodavac silovanje svrstao meu
najtea krivina dela.

49
Treba enama skrenuti panju na sledee momente:
1. Nikada ne mislite da se to Vama ne moe dogoditi, niti da se silovanje uvek dogaa
nekom drugom- drugim reima, teko je sa veom sigurnou odrediti rizine grupe;
2. Budite veoma oprezni i selektivni u davanju svog broja telefona ili adrese
stanovanja;
3. Nikada ne ulazite sa nepoznatim u automobilu-motorno vozilo je praktino idealno
sredstvo za silovanje i u njemu ena veoma teko moe pruiti otpor;
4. Izbegavajte auto-stopiranje, a ako je to ba neophodno, obavezno budite u pouzdano
mukom drutvu i nikada sami ne ulazite u automobil;
5. Ne primajte nepoznatu osobu u svoja kola, bez obzira na izgovor;
6. Nemojte olako prihvatati poziv da izaete sa osobom koju nedovoljno poznajete;
7. Naroito je opasno prihvatati posetu osobe koju nedovoljno poznajete i to kada ste
sami u stanu;
8. Neka vam, dok ste u stanu sva vrata budu zakljuana, a prozori zatvoreni, ukoliko je
kroz njih mogu ulazak, bez obzira na izgovor nemojte da prihvatate da vam
nepoznata osoba ue u stan- ako vas npr. Nepoznati zamoli da se u sluaju hitne
potrebe poslui vaim telefonom, ne putajte ga u stan ve mu ponudite da umesto
njega to uinite vi;
9. Nikada ne idite sami mranom ulicom a naroito ne etajte sami parkom;
10. Obavezno prijavite sva uestala telefonska uznemiravanja, naroito ukoliko steknete
utisak , da osoba koja vas zove, to ne ini nasumice;
11. Ne odlazite sa zabava, ili slinih skupova, u drutvu osoba koje nedovoljno
poznajete;
12. Nastojte da izbegavate ulazak u lift sa nepoznatim;
13. Kada ste u sredstvima javnog prevoza, nastojte da sedite u prednjem delu vozila, a
uvek je bolje da sedite do prolaza, umesto prozora;
14. Nemojte sluati vokmen dok se kreete pustim ulicama;
15. Ukoliko primetite da vas, dok hodate ulicom, prate automobili, krenite suprotnim
pravcem, ili preite na drugu stranu ulice;
16. Ako uoite da vas prate dok se vozite, nastavite vonju bez zaustavljanja, sve dok
dobro osvetljenje raskrsnice, ili sline lokacije na kojoj su pristuni drugi ljudi.

50
LITERATURA

# Bavcon Lj, Mogunosti novih inkriminacija i dekriminacija u zakonodavstvu, Beograd,


2012.

# ivanovi T., Zakonski izvori krivinog prava Srbije i istorijski izvor njegov i njenog
krivinog pravosua, Beograd, 2010.

# Kosti A, Polni ivot, Beograd, 2012.

# Memedovi N., Krivino delo silovanja u krivinom pravu, Beograd, 2011.

# Memedovi,N., Sloboda linosti, polni moral i njihova krivino-pravna zatita, Beograd


2012.

# Milojevi D, Sauesnitvo u krivinom delu,- Nova reenja u krivinom zakonodavstvu


i dosadanja iskustva u njihovoj primeni; Zlatibor, 2012.

# Peri Z., ovek i ena, Beograd, 2010.

# Politika enciklopedija, Beograd, 2011.

# Presuda Apelacionog suda u Niu, K. 1. br. 1508 /2013, od 08. 12. 2013. godine.

# Presuda Vieg suda u Leskovcu K.br.122/13 od 12.10.2013.god.

# Presuda Vieg suda u Leskovcu, K. Br. 88/12 od 04.10.2012,

51
# Presuda Vrhovnog suda Srbije - K 1674/13 od 13.02.2013, Beograd

# Presuda Okrunog suda u Beogradu K.26 /13 od 22.5.2013.

# Solovjev A., Zakonik cara Stefana Duana, 1349. i 1354.godine, Beograd, 1980.

# Stojanovi Z, Odustanak od izvrenja krivinog dela i pitanje dobrovoljnosti, Beograd,


2012.

# Tahovi J, Komentar krivinog zakonika, Beograd, 2010.


# iri Z., Osnovi sudske psihijatrije, Ni, 2014.

# Forel A., Polno pitanje, Beograd, 2011.

Zakonski akti i ostale zakonske odrednice:

# Zakon o potvrivanju Konvenciju Saveta Evrope o zatiti dece od seksualne


eksploatacije i seksualnog zlostavljanja Slubeni glasnik RS - Meunarodni ugovori",
broj 1/2012.

# Ustav Republike Srbije, ( Slubeni Glasnik Republike Srbije, br. 98/2006 ) Beograd

# Swedish Criminal code, 2009


# Krivini zakonik Republike Srbije (Slubeni glasnik Republike Srbije, br. 85/2009.)

# Krivini zakonik SR Srbije, Preien tekst (Slubeni glasnik SRS, br. 26/77, 28/77-
ispr.,43/77 ispr., 20 /79, 24 /84, 39 /86, 51/87, 6 /89, 21 /90, 16/90, 26/91- odluka USJ br.
197/87, 75 /91- odluka USRS br58/91, 9/92, 49/92, 51/92, 23/93, 67/93, 47/94, 17/95,
44/98, 10/2002, 11/2002 - ispr., 80/2002 - dr. zakon, 39/2003 i 67/2003.)

52
# Krivini zakonik Francuske, Code Penale, Dalloz,Paris, 2010.

Internet izvori:

# http://www.blic.rs/ poseeno 02.01.2016

53

You might also like