Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Krleža, V.otok PDF

    Uploaded by

    ElenaĐura
    16 views44 pages

    Original Title

    Krleža, V.otok.pdf

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    16 views44 pages

    Krleža, V.otok PDF

    Uploaded by

    ElenaĐura

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 44
    Ti godine nije mlado dia se ratio fedne nos, njegov rodent ao, star Kav- fan, nije nikako mogso da poyjerje da mujeto sin. Bi Toe karmevalso wrjemet starome se priiailo da eto tmaska neka Koja te pojevila da ga sta. Te) lest mtvac’s dubolam, upalim ofnim Supljinama, ta élava, Pile, rr va owt ea owt, roa ome ng hiséne zderotine vil golo meso, dae n= gov jedinl sin Gabriel? Ona Jaki punokrvni bikone, Erdoglavo magare koje se tubo ssjime na nod i sta Gorm mu taztlo playa? To je ta, dub, prota neka Lo- Jase uvukla ovamo da ga zakole!T 08 nisu Gabrielo- Yel ‘To je aamazans maska Kava je to glupa Sala? Daj obit tu mely s gubi- cel fate poznam!~ Star je poiao spram Gabriela koi {Je sjedio egrbljen na diva’ U taj momenat starome je Tzgledalo prirodn da eto masks, te muse lako pia. Totkao du‘on tu mask poral pornaje (To Jaga Zajéicin, melom namazani Pt") pita! Heshe! Pal Suaréev je smijeh zazvutio u sobi suho i prazno. U cong} isn zastao Jeon, smije je zamso na usnama, a iz ‘ju maske na divanu i onih duboko izmudenihfupa, fastakuo ge led. Nastla je pamiena stanka puna hijeme ‘pasos tine. pea aot tal, U pv may da se Ga tijelJavio ocu on ga je po elasu prepoznso, inj bilo w bem mika oma. Jo kt, 1 Kako 3 0 po nod vaca, cigara mu Je bila polivena vinom t ije fila da sepa Gacao je po raskvatenim krpama s- Jegiy 1 ved se aval pv pljellov tz pivnicay sta bi VEU rugikotak zasto,kleo cigars plo jedau 2g w 7 cu za drugom i tako se zadihano valjao pun vina kao ‘mjesina. Sumili su jablanovi pred kuéom 1 Gula se voda Kako hug silna i crna pod mostom, a jedan je teretni yor plakao u vrbiku, daleko na drugoj obali. Pred pri- zemhom strazarnicom vodostaja, na pragu, gdje se pre ko tri betonske stube ulazilo u pisarnu, sjedila je neka zgurena pojava. Stari je pomislio da to davo sjedi na stubama t da ga eka. 1 tko je nagonom zdrave Zivoti- nije, u strahu pred netim nadzemaljskim, pocrpao svu snagu iz Zila i stisnuo svoju kvegastu batinu da se pobi- je ako ustreba. Dobar vete! Stari je odbacio pogaslu cigaru da mu ne smeta u tuénjavi, = Dobar veée! - Kako je odzdravio, prignilo mu se da mu je poznat taj glas. ,,On je Guo taj glas veé ne- adje.” = Bote! Gabrijel! Za boga miloga! Jesi li tito? =Jasam! = Gabriel! T? Pijan, omamljen, htio je stari da se baci sinu oko vra- tai da ga ialjubi, ali se ovaj trgnuo neizrecivo okrut- nom i surovom Kretnjom. Njega je tjelesna blizina tog Govjeka privukla i, Cuvsi poslije dugog vremena obev las, on Je osjetio slap neke intimne topline kako suklja iz njega. Doslo mu je da se utopi u masi osjeéaja, da za- roni u slijepo i ugodno nesto, rodaéko, dobro. Ali osje- tivsi pod rukom ono masno, znojno ogevo tijelo u zap: rialkohola, on se trgnuo iu njemu su zinule éudne dub- Tine. Sve borbe, sve kletve i tuénjave, sve ono prljavo i bolesno Sto se godinama razraslo izmedu ove pijandure ga, se je 10 kao velika teZina prevagnulo u njemu imu simpatije, i tako nije mogao da podigne ruke da zagrli oca. = Veé te dugo éekam! Veé je ponoé prosia! A gdje si ‘i, molim te, opet? U'tome nopet« bilo je mnogo duboke revolte. To je io izreGeno tako tvrdo kao da izmedu oca i sina ne po- stoje duge ti godine i kao da su se sino¢ ovdje pred ku- om svadali 2bog toga nopetu! Stari je raskrilivii obje rruke zastao kao odrvenjen u zraku, i to ga je ponukalo 148 da govori »kako je danas éitavo postijepodne bila tw Komisija, kako voda raste, Kako su trasiali ertu za nov nasip kako se zadréao kod ,Zlatne ribe’, naravna stvar, od aSe vina«. Govoredi tako ispremetano i uzrujano, stari je trazio kijuéeve i nikako nije mogao da nade pra: Viki! lisnieu je izvukao, ilizanu | pokrpant, i nov ark, i rubac, a sve su mu se ruke tresle kao da jew ¢groznici 1 laloke mu podthtavale tako da je gutao poje- ine rjedi | neSto mljeo, a nije se moglo razabrati Sto. 'U pisarni vodostaja nije bilo izrateno, Zaudaralo je tamo po suhim pljuvaénicama nasutim pilovinom, osj¢- Gao se onaj odvratno gusti vonj sto se kao magla povija po nasim uredskim sobama gdje stoje razderani di presvuéeni eraim ljepljivim vikslajnvandom, gdje Gane sjaju usijane gvozdene peti i piste plinski pipci. Kada u roy pisarmu sl pijekou stan, ou, kage je stari poslie dugog tapkanja napokon zapalio svijecu Faso ena stl au crven pliant stolnja, pao je Gab- rijelov pogied na'onaj crvent, grimizni odsjey svijece to Sse razlijevao po plisanom stoinjaku, i na onu petrolejku § bijelom mlijecnostaklenom kuglom i bakrenim amore- tima na stalku svjetiljke kraj koje je on probdio toliko Gugin noéi, i na stole, ina ormare (kojima je politura bila ved sva oguljena), fe, upivli tako u jedan hip sve te pozmate stvari, on je klonuo na divan. Sada se tek puna Eyjetlost svijece prolila po njegovu liu, i stari, ugledav- Ei pred sobom Zutu mrivatku mask nekog stranog i nikada jos nevidenog Covek, zapreastio sf alomo = Za Isusa presvetoga! Bog te blagoslovio! Jesi li ti to? ~ A tko bi bio drugi? Ja sam! Stati je Kavran (jo8 uviiek preko glave u vinw) opet zaboravio sinovljev glas isve je zaboravio; prinilo mu Se da je to namazana maska, a onda opet kao da i nije tmaskay i tako je zastao i pokolebao se u temelju. U elu javom talasanju njegovih zamisli, u svemu keosu uzbi banom vinom i strahom, Zivcima i nadom, stajao je je- dan kao petina jak i golem dojam da se to ipak vratio njegov jedinorodeni sin. Glavom on i nitko drugit Kao dda se na nj srusio kamenolom i kao da mu je netko nok- 149 tima zadro u grkljan te iz mesa i8€upao sve krvave file i , star je zajauknuo pas. Sruso se kstolu i, 2g42- ‘vavsistolnjak{ tapajudi uza stol, on se kao smetonosno Fanjen vukso spram divana i tamo pao do Gabrjelovih, nog. = Sine mojt Sine moj! Jesi lito ti? Miadi Kavran, gladan i napacen, gledao je u oc, i sve mu je to izgledalo u isti mah i prirodno i odvratno. ‘To je sve glupo! Stari je pijan! Zaudara po vinui Sto'to sve znaci? Kakva je to Komedija” Start alko- hholu i umoru napomnoga dana (mnogo se natréao na ko- ‘siti veslali su teSko) nije mogao da se sviada, nego je neprestano jecao nemoéno i staratki kao da je dobio batina, i goiovo slabournno ponavijao: ~ desi lito ti, sine moj? Jesi Ii to 4? = Narayno da sam ja! Eio gle! Tu je ona brazgotina! ‘Tu si me flasom po glavil »Doista! Eno gle! Tu je ona zarezotina od flate! To je iitinal™ (Potukli se u krémi otac i sin, te je potiija ‘uredovala!) Ta je zarezotina bila frizurom pokrivena, 4a, a sada se’vidi na golojlubanjil Da, da! Oh, boze je. dint { svemoguci! Oh, oh!” = Sto to znati, do vraga, skotio je Gabriel, osietivsi nna svojim prstima i dlanovima tople oéeve suze, te je igure oct da je ta zateturao' tk st nije pao na pod. ~ Ti si pijant Sto nariges tu nada mnom? Ne letim jo¥ na odru! Preglupot ~ Nista, nista, dragi moj! NiSta! Sve je dobro! Ne stdi se! Teku suze! Eto! Same od sebe tek! Stat ée, eto, Vidi, stat Get Samo nemo} bjesneti ‘Pepao se star da Ge Gabriel ustat i otiit ler on je to.u stanjut Ustati, izaGi i ne vratiti se opet tt godine! (Tako je bile | posed put A sad jdva to je dota, ppa da veé ode? Istina je! Nistajo¥ nije propala! Joé sve ‘mote da se popravi! Jos ée sve biti dobro! Samo on st- dda ne smije da plagei Nite, nista! Oh, bo%e ti moj sve- ‘moguéi! Oh, oh, nist, nista!” = Umoran si? Sto? Gladan si? Trebalo bi ti netto Da na- it Jat ivim sada posve sam! Fanika Francova je umrla, pa sa- a Frane sam sve obavljal A i on je vee star! (Znades Franca!) Oh, oh, bote ti moj dobr jedinilT vode bi tre- balo da se operest 1 rugnik! A gdje su meni rugniei? 1 tako je star tetko ustao §, brguéi dlanovima suze, poSao do ormara, stao tamo prekapati u onom neredu po plahtama i jastuénicama te izviaeiti neke krpe pode- ane i prljave Sipive gundajud, sagnuo se nad otvo nom ladicom ormara, ivukao odnekud Snelzder, pi Savio lonée allo Spirta, pa su zalizali modrikast pla- tmenovi pod prijavim lontiGem. Zagledao se Gabrijel « ono potitravanye plamenih jeziéaca 1 slusa_oca, kako Sapée nda njega, Gabrijela Kavrana, wogodisnicg ve fog bjepunea, ra poliia. Jest! Poliija ga trazi zbog te protlete soldatije! Sve bi bilo dobro, samo da nema te proklete soldatije« Slusa Gabriel pijanoga oca kako Sleboumno ojesta bunca, leda tu sobu, tim pokué- sivom, ta etavi prostor svoga rodnog doma kamo je nalrag pao poslije ti teake godine, i Cudno mu je sve to. wT e dale ta soba? Ovi ormat, ove svete slike, ova mifjeénostakiena svjetilka? Onaj Hristos zlatnouokvi- fenl-u gimiznome plat s trtikom u ruc, ona Mati DBogja sa svetokrugom, u modroj tkanini, Kojo} se u oku sledila kao gra8ak krupna bistava suzal 1a) Covek st Hitamo s platama fjastuénieama! I veli da ga od sol ‘Gatije raze! (Nakon tr godine oni nega jos uviek vo- de u,evidencijil) Polieija ga tr22i kao vojnoga bjesun- a? Sto Ce biti od svega toga? Od sve te soldacie i poli- je? Od svega toga Cudnog Zivot Pita ga stari kako G2 to on sada sve niet? Hoce li polozitidoktorat? Ka- {oo Ge on urediti ava ta pitanja? Kako ée sve to biti2« A on sluSa oca, sjedi na divanu i ne zna nista! On nema poima o sveiu tome kako ce sve to biti! Sasyim nista fe zha! Sasvim nsta!” Stari mu sprema postlju drug ‘racnu posteljy),i pita ga ovo i ono, i navlai plahte na rine, f nabija jastutnice na jastueima, i gover! »kako Jenekt skolski drug { znanae Gabri 50 lijeniel jednoglasno tvrde da mu vise nema ni spasa ni pomoci Jedan drugi je opet odslutio svoju prvu 2up- rigku misu {nega je stetan wu provine, netko se treci ‘Objesio, a bio je Vee potodio doktorat.« 151 Kako su sva ta imena Gabrijelu Kavranu strana! Gdje su lia izatih maski? Kamo se sve to rasplinulo?” ~ Objesio se? A bio je vee polotio doktorat? = Day nasi ga u sjenika na tramu kako visi. Tnitko nije nikida doznao zasto se to dogodilo! Nije ostavio nikakvo pismo! Slusa Gabrijel vodu kako grgolji i klokoée w lonsiéu 1a Spiritu. U njemu kipisilan kompleks 2ivota od dugi {niju godina, a vani pod mostom tee voda i éuje se ka- ko Sumi. ,Starac govori o nekim Zivim Ijudima, njego- vim drugovima, Koji su Zvjeli te ti godine Kao on, ‘vim dimenzijama 1 prostorima; jedan se objesio, drdgh poluio, ated je ve fupnik | po svoj prc setan. A 6n, liéno, ganjao se eto tr godine kao Kurjak isada sje- itu tup i umomo gleda u mlijeénobijelu svjctijku 30 Imutno s) i osjeca Zivot. Sve je to Zivot! Bile su tu neke ‘pojave, predmeti, odnosi, asada se sve razraso u druge ‘dnose. Zivot je sve to razmaknuo, izbrisao, porazbijao, po krémama povlaio po dalekin zemljama Zivot! 2 You!" ‘Taj tupi umomi mol potrajao je nekoliko dana. Bio je sunéani februar pun toplih vjetrova, i sve je tako iz- gsledalo kao da ée propupati za dvadesetigetc sata. Ru- hho u kome je mad! Kavran doputovao bilo je tako pode- rano (sve krpa na krpi) da je navukao na sebe nekakav stari odbaéeni keput svoga oca. Taj odev kaput vonjao je po starom ormaru i mirisavim travama, a bio mu je predug,tako da je Gabrjel sam sebi u tome kaputa iz- sgledao smijeSan. Nije osjeéao nikakve potrebe da pode 1 grad. Gledao je iz daljine fabrike i crkve i kasarne, i sve je to na suncu izgledalo svijetlo i bjelo, kao da je Zi- vot u gradu lagan i ugodan. Ali njemu se nije dalo u agrad. LeZao je na kamenj, sluSao kako voda teGe; sun- G40 se na februarskom suncu i razbijao u nekom jelo- ‘yom unutarnjem monologu, i sve mu je izgledalo bez smisla i bez svehe. Stao se u njemu javijati dubok umor kao reakeija na sve napore posljednjega vremena, je osjecao kako su mu misli rastrgane, tako da toj nije 152 bio sustavni nagin razmisljanja, nego neko neurastenié- no dtranje oblika i pojava koje su se lelujale po moz~ govnom platnu kao sjenke. Mislioje-0 proljegu i o tome kako bi trebalo Zivjett slobodno, elementarno, postojati kao zrak i voda. .Ka- ko divno Sumi vodat Opetraste! Koji bi udski mozak mogeo da predstavi sebi onu silnu Koliginu vode w nje- no} sveobujmnosti? Kisa, oblac, kiga, oblaci, vadene Zi- Ie, mora, plima, oseka; koje je to bilo Kojim bije 1 2ivi voda kao'elemenat? Tako bi trebalo disati! Duboko! Silno! To bi bio Zivot! Veliki nepostedan Zivot! Zivot, koji nije gledan ni kroz kakve fikeije i la2ne prizme, A, najposlije, Koje su to takozvane nla2ne« prizme? Zar Lope postoji neki Zivot Koji ne bi bio gledan kroz te nex prizme? Ta velia, eka, masivn Kugl Klas ‘i, zar se ona moze spoznati kao rotaciona kugla ako See gleda kroz neku iyjesnu »laznue prizmu? Doistal Ta'se kugla veil L ovaj most, i ova w ca Vodostaja, i dtav njegov liéni upton alegre vemena (no die nezae nie rmedu velikim ovim stvarim: ce ‘unekim mamutskim okre ‘dvadeset Ceti sata. A ta rotacija ne postoi kao nepos redan dogadal! Prijeéeticistotine godina globus se jos nije okretao! A Sto je to tii sttine godina ako se pra- Vo uzme? Sto je to etiri stotine zemljinih. okretaja Spram veligine zemaljske kugle? (To je u realaciji mno- {go manje od tetitstotine okretaja propelerova vikal A to mace Cetin stotine okretaja u funkeiji jednoga mo- tora’) Dakle, danas se globus vt, a jucer js tu eviden- {nu istinu nije nitko znao. Iz toga slijedi da postoje u Z- votu milijarde { milijarde novih permutacija 1 mogué- i. Postoje moguénost koje su evidentne istine, 0 ko- Jima danes nitko nema ni pojma, a nakon novib éetiri stotine godina weit ce ih djeca po osnovaim Skolama. | to znaci spram svega toga jedan jedini promaseni Zi- 2 “Tako se sunéa Gabrijel i misi o posrednom i nepos- rednom Zivotu i gled grad na suncu. ,Tamo su kavane, ijudi, novine, banke, sve seo u gradu melje kao u mali nu, Famo dive njegovi prijateli, znanci | jedna Zena ko- 133 4a mu je pri tri godine zabila not u leda i ostavila ga w najkriticnijem momenta.” Sjetio se onoga Zivota od pri- je tt godine i zgadilo mu se sve ono, Kao da su se iz ne- og paklenog Kotla pad njime isparivali otrovni plinovi, dosio mu je da nogom odgume sve to. Protegnuvsl s¢ na kamenju, uzdahnuo je duboko kao tctak ranjenik Kome su svi zglobovi polomleni. ,One bijutave provin~ cijaine krémel One novine, knjge, bolesat ljudit Sve je to on ostavio daleko 2a sobom, a sada, posi tri godt ne, eto, on opet udise istu atmosferu, javijaju se nove kerize i Sve je zatvoren Krug! Sve je silno zatvoren krugl Dojsta! Tu je bilo mnogo tamnih i zamrdenih pitanja 0 eojima bi ttebalo da se intenzivno mis. Prje svegs blem kasarne, toga trogodisnje vojnog bjegunstva be visi nad svime kao paragraf. Onda problem 2drav- ja: pluca, nervi, zubi, probava, sve pokvareno kao tos stro}, itd, itd. Onda pitanje novea! Problem hrane, sta- na, Barderobe! Onda pitanje (ato je glavno i najvaza je): pitanje Njet Sto jes Njom? Je Ii diva? Onda pitanje ‘gradanskog zanimanja, prihoda nekog, studija i ispita. Gaje je tu riesenje? Zatvoren krug!” Itako od tihhilja- da thiljada pitanja on nije htio da misli ni o éemu, od gadao je konkretno rjesavanje iz dana u dan, leZa0 Postelji i s ocem eijelo to vrijeme nije govorio niga Stati se Gabro Kavran zaprepastio nad svim & Koji je to davo vidio spavati Gtave duge dane, usta- jat!’o ponodi i izaziti van'na vodu, kao vukodlak? Sto taj njegov sin misli? To sve nije falal Ves je to prosjed ovjek (éelaviji od njega), godine su tu, a'u poste se oo spavanja bogme 2ivjet ne da. 1 onda, Sto debits rokletom soldacijom?” Stari se nadgiednik vodostaja 10 kraljevski javni namjestenik narotito plasio policlje {mnogo je mislio 0 tome sto ée biti ako mu sina ubvate kao vojnog bjegunca? ,Jo$ dak je bio u onom prokle- tom London ili Parizu (ade li je to bio), jot su se onda avracali oven pplicaji svaldtre6i mjesec. ‘Tyeralca je bila raspisana za njegovim sinom, | on je iz javio u zapisnik da ne 2na gdje Dorav njegov sin, {ta je ‘zjavu emo na bijelom potpisao, A ako sada dodu i tog vojnog dezertera uhvate pod ajegovim krovom, j03 bi ‘on ligno mogao da strada i da izgubi svoju pesziju.” 154 Stari se Kavran dakle sve ove dane (posto se pogasila u njemu vatra prve radosti) mu svom viastitom interesu pleo oko sina kao sjenka i neprekidno nabrajao Gaby Jelu sva ona emna i tetka pitanja o kojima ovaj nije htio da misli i pred Kojima je zatiskivag glavu pod perine i jastuénice. »Sto ée biti 8 vajskom? Sto ée bili sispitimal (Od éega misli Zvjeti2« Sin, da umiri oc, obeéao je mda. 6e napisati molbu vojnim oblastima i v njoj obrazloziti da se on nije mo- ‘g20 odazvati pozivu na stavnju jer je bio za granico: oj Ge molbi on priloZti jos 1 Kjetnitku svjedodzbu, ako ée se sve povoljno rasplesti I doktorat ¢e j8 polo: 4iti do jeseni, samo neka se stari ne uzrujava i neka ga ust na mira, jer njega boli glava jer se ne osjeca do- bro. Da se pridigne, da ozdravi, jo8 nekoliko dana da progpava, da se odmoril« Kada ovako sjede podvede kod stola, stari bi se porazgovori sa sinom. Hiio bi sari da dozna to Zivi u toj dalekoj Evropi? Da Ii i tamo funkeionira policja todno kao kod nas? Postoe Ii tamo penzije, vo- Gostai, uredi? Kako je to sve tamo u tim evropskim zemljama? ™ Pa kako ono u Londonu? Je i taj London zaistata- ko velik grad da se od magle i dima ne vidi ni prsta pred nosom i da po danu gore svetlike? ~ Da! Ni prsta se ne vidi pred nosom! U tome »dac, iu tome nda se nit prsta ne vidi pred nosom, u svemi tome ima toliko neéega tvrdog i opo- fog da siarome, koji je u posljednje vijeme nesto ome! $20, postaje neugodno kao ‘pred pretpostavi nim, { tako bi od neugodnosti stari usutio na jedno vri- Jeme. ~ Hm! Stanka, ~ A tamo, velif, tramvaj pod zemljom po kanalima vori, u tom Londonu? He-het A molim ja tebe imade li {amo mnogo stakora, nq tom londonskom tramvaju? Sunja. Dulja stanka. Sutnja ="Aida li tebe boli giava, sine? Sto je tebi? Th lestan’? = Da! Boli me glava! 155 ‘Tako prolazi vete, a stari sve mili o tome Sto je tome Coviekut ,Sto je to s njegovim sinom?” Gleda ga ispod oka, u svietlu Zute petrolejke, i tako mu izgleda blied, vostan kao mrtvac, bog nam grijehe oprostio! A u debe- to} duboko} nod, hada su Yee odavna pogasl lampe, TeZeti tako u bratnoj postelji do sina, starome se java: ju neke mutne mish. Te su kombinacije potresne | 23- losne, a opet izgledaju vjerojatne. ,.Da taj njegov sin ijele tri godine skitao svijetom, da taj Covjek ri Je motda abnormalan? To bi lako mogio biti! S tim éov- jjekom nije nesto u redu! Modda je ubio negdje nekoga te mu toleti na areu kao olovo? Paklo je negdje neSio njemu? Lud jef Trebalo bi da ga lijesnik pregleda!” akve misli palucaju u mozgu staroga Kavrana kao pla- ‘miei ispod pepela, i on se osovio i sluga kako mu sin ti hho dise pokraj njegs. Tako tiho die da ga i ne Cuje. Mozda opet nije u sobi? Opet je ustao i fzaSao van na vodu i sjedi ‘mostom i siusa Sum vode kao proslu noé. Ovako slab, jadan, proziran! Propuhat ée ga vjetar! Veé je ionako Jednom nogom u grobu! Gdje je?" ‘Tako je posegnuo za Gabrijelom da ga napipa je li tu uu sobii to jes njim? ,Opet ée morati da pal svjetilfku a ga wadi vant u iin, na vet.” = Sto je? Sto me ne pustas u miru, usplahi od nenadana dodira oceve ruke. ~ Zar ti ne spavas? Mislio sam da te nema! = A’gde bin bio! = A Sto ja znam gdje? Negdje vani na vodi! Davo bi ‘nao kakay siti to Cudak! ‘Stanka. Sutnja. Duboko uzdisanje z Difjete! Zar te boli glava? Nemaé sna? Sutnja. Dugo tako. SluSa mladi Kavran vodu pod mostom i mirie prosti dim od lule koji su tu u sobi natoplieni svi predmett te sve vonja tetko i oporo. Zadimljena soba, gnjilo per- Je, Skripave postelj, jo8 od pokojne Malgike. Ta pokojna Maléike, to je bila prva zakonita Zena staroga Kavrana, i Gabrijel je pozna iz razderanoga obiteljskoga fotografskog albuma. Debela gusava Zene eas bradavicom | molitvenikom, u Krinolni 156 "a onda njegova pokojna mati, vopaticas, i njene soc koje na vodostay po avin oval Pa nesretna Eva Koju su izvukli iz motvarnoga rukava peti dan, | tamo je lezala u pisarni, zelena, moka, gnji- fas izgrizenim usnama. Zadimljena soba, voda pod mostom Sumi, mrtve Zene, i njegov ota, stari Kavran, Koji je svima tim Zenama itkljuvao stce i oi, a sada ledi na ledima i hrée, Voda Sumi pod mostom.'Proslu noé izaSao je na vodu i dugo gledao svjetlostpetrolejskih svjtilaka kako treperi na valovima, te mu se Zivot p Ginio nekim vragometno zabrtvljenim prostorom, ni to je zabijeno kao mrtvaéka skrinja. Siva sipjiva, bij tava masa od koje se kuhaju Kost, Kosturi, meso, au €a- davim tvornicama sirovine. Onda postoje kolodvor,lo- komotive, Zvi Kosturt putuju, prodaju sirovine, umiru, dene se smiju u svemu, sve bezglavo, zabijeno, zatvore- no, jadno. ee "A tu pokraj nega leti njegov imenjak, Gabrijel Kav- ran; kao ton, taka iti Gabijel Kavran! Komadina so Tjatkog mesa, s glavurdom punom cestovnih redova, pice fparagale, he ans Sve je to gmusno ako je nesnosno.’ Kealjevska stragamnica vodostaa bila je prizemnica auto olisena,gradena masimno od kamena kao utvida ha nasipu. § debelim zidinama na bolt, reSetkama, ja fim blokovima tamenja eraim, katranom namazanim Sidrom, sttafarnica je izgledala’antipaieno 2alosno, ino to su afoant rdave Bila spejena¢ Kolonjom kréama i mesnica na mosiu dugim Jednim fasipom,ravnim kao ravnalom povoceai: pa kada bi odd nasa, ste bi orance ade wbicievebom Erugo potontilu poplav, samo je taj kamen nasip sta jo kao idan! ludki molo, Tosa bill dani visokoga vo- Acatae, dant nepregledae sive, blatne vode iz kee tu {amo si po kof balvan i traverea, il se pov koje batvo Kukuruci ii grana vibe; buses vodom ne daju 137 ‘Voda se valjala tu razlivena po zelenim i podmuklis rukavima gdje trune vrbinje judi plove u crnim cam: ‘ma pa dugim motkama riju po blatu dna i traze utoplije- nike. Pada veslo po vodi, cijede se kapljice po drvenoj lopat! ves kapajuu zelend masu vode ananim muck ma, kao da netko tankom pletaéom iglom tucka 0 po- reulan, TeSko grabi veslo vodu, sljop,sljop, lada Kliztti- ho tajnovito, motkapipa mul, pase cue alas Ladara iz polutmine: »Hoj ~ hoj! Hoj - hojle A nad svime sivo nebo sutona kada ladari traze utopljenike i voda silna tege. Galebovi cvile, potoci ustajalth i zamuljenih voda slijevaju se pod mostom sa strujom u jake virove 8to 8u- ‘me neprestano cijele bozje nos. Preko vode, daleko, ciganski ognji i repine jablanova i kroinje topoia, sve je poliveno rumenim odsjevima, pa se u vodi ljeskaju ervene vatrene vrpee. Traverze i gvoz- dena konstrukeija mosta grme pod parostrojevima i Va- gonima, suklja erveni pofar i vrcaju varnice iz crne go- mile tereta Sto tutnji i urliée na mostu, a za tren svega je ‘yeé nestalo i éuje se samo jo8 dalek Sum voza i Zare se krvave kiklopske pjege. Voda Sumi, psi laju, tmina. Tu pod mostom, gdje stoje jednospratni slogovi da- saka i balvana mirisavih joS po smoli mezgraste jelovi ne, material za regulaciju vode: faSine, Siblje u snopo- vima, unakrst nagomilane vreée cementa, gdje se crne ‘magazini s katranom namazanim teretnim ladama, i sidrima i trnokopima, i orudem i mjernickim spravama, tu je stajala strazamica vodostaja sama za sebe kao yrazji tok, Na tom vragjem otoku gdje se Eula tugaljiva i Zalosna pjesma konjskih zvonaca, onih beskrajnih crnih teretnih kola ito se vuku cestom od mosta polaga- no kao sprovod (ncin-cin, cin-cin, cin-cin4), tu gdje su Sumili jablanovi i eviljele makine kao ranjeni psi, na si- vo} melankolignoj vodi, rodio se Gabrijel Kavran, sin nadglednika vodostaja. ‘Njegov otac, stari Gabro Kavran, bijaée éoviek solid- no graden i steden. Kao mladog pionirskog potéasnika ikovalo ga e Kod juris na Je srebmnom kolainom za hrabrost Njegovo Cesarsko i Kraljevsko Visoganstvo Nadvojvoda Karlo. Bio je osim tom kolajnom za hrab- rost odlikovan i okupacionim krstom od sedamdeset i 138 ‘osme na cmo-Eutoj vrpei i bronéanom jubilarmom ko- lajnom s latinskim natpisom i reljefnom, lovorom oki- Genom eezarskom glavom Njegova Velitanstva, Rexa Imperatora, Osim th vojniékih odlikovanja, bio je on posjednik srebrnog krsta za gradansku hrabrost i diplo- ime Drustva za zadttu Zivotinja, 2a smione zasluge koje Je stekao oko spasavanja potopljenih stvari, goveda, Svinje i ljudi. To je bio on, Gabro Kavran, koji je na sve Mo bi se dogodilo ravnodusno uzdisao: »Hjal Sve ima svoj razlog, Konaénote, i tako u tome svom seljaékom spoznavanju kauzaliteta sve mimo i prirodno podnosio, kao sto to seliaci, i oni koji oS ory, ai ont ji su odbacili plug i branu i navukii uniforme i livreje kao biskupski Kodijasi, banski nadstrazari, nadglednici tecivarine, cestarine i vodostaj. Stari je Kavran postao u Zivotu nadglednik vodosts- jj. | kd Je po svoj) gradansk} duznost ispunavao tiskanice da fi voda stoji na normali il ispod normale, a ako je narasla, koliko je centimetara narasla nad nor- malom? Kada bi voda narasla i nosila material st0 ga Je olplavilas terena (iz onih siromasnih sela sve od gra- hice haovamo), one daske, steiner repanekrave § krvavim nabublim ofima, gledao bi start Kavran tu Katastrofu ine bi se uzrujavao. ,Prirodna je stvar da je vods narasla. Prvo, zato sto voda konaéno raste svake godine dva puta, @ drugo, na njegovim je tskanicama veé dva-tri dana zapisano da voda stoji nad norma- Tom.” Ako se tko utopio (njedno nepoznato gradansko lived), opet je to izgledalo prirodno i samo po sebi raz- umjvo, ,U redarstvenim propisima stoji jasno zapisa- no da je Kupanje na otvorenim prostorima't u rukavima Strogo zabranjen, aC amo nije zapsano zat tb to neko iz prstaisisao, nego Zato Sto ~ sve ima svoj raz- log, Konaéno«. Jasno je da se nitijedno jedino gradan- sko lice ne smije ognijesiti o redarstveric propise, jer, prvo: to lice ini to pod prijetnjom kazne, a, drugo? ko 2zi propise i zakone, sam sebi stetu ini, Sve ima svoje Ijesto i svoju nadleznost na svijetu. Pas bez marke ide Zivoderu. Kads je voda nad normalom, pali se na stra- Zamici vodostaja ervena svjetika kao alarm. Ak ‘Tenjani, Rukavéani | Rugvicani, unatoé crvenoj lampi 159 koja u smistu redarstvenih propisa gori jasno i isto, ipak jo8 éitavu dugu noé ne izvlage svoje svinje i teli¢e na sto, i vise vjeruju vodi nego ervenoj lampi kao re- darstveriom organu, e, to je onda njihova stvar! Sve Sto se zbiva svrstano je negdje u jednom uredu, spisu, ma- gistratu, registratur ili gradevnom odsjeku. ‘Tjera li ne- tko preko mosta konje kasom, to je prekriaj cestovnog reda i to se globi sa dva forinta globe. Zbog prekrsaja Javne sigurnosti se hapsi, ali oni ne spadaju u djelokrug yodostaja. Ako se netko utopi, treba ga probuditi um- Jetnim disanjem, kao Sto je to propisano na tablama ‘2dravstvenog odsjeka Sto s priruénim naputkom vise pisarni vodostaja, Ako ide. Ako ne ide, telefonira se na nadleZni naslov. Sve u Zivotu ima svoj razlog i svoj nad- le2ni naslov. Tako i sm. Mrtav éovjek svrstava se u skrizaljku pokojnih. Skrizajka se litografira u »Redar- stvenom vjesniku« a to se onda preftampa u »Narod- rim novinama« u pregledu pod naslovom: »Umrli u glavnome gradu od toga do toga dana.«" ‘Tako se dogodilo da je stari Gabro Kavran pokopao svoje tri zakonite Zene a da se kod toga nije niSta uzru- Jao. ,Konaéno! Sve ima svoj razlog! Umire sei Zi {eanio! T niegor j otc umnro! I matt edo , svi su pomirli, Mrtvac se polije vinom, ogledala se okrenu k zidu, ure zaustave, gotovo. Covjek se rod i umre, Mrtav dolazi w skrizaliku pokojnih. Pokojnicima kkupuju se sprovodi kod pogrebnoga zavoda, Cijena se sprovodima treéega razreda mijenja, Pada i raste. Tako Je on za pokojnu Mariju, mater Gabrijelovu, platio se- umnaest forinti i dvadeset | dva krajcara; sedam forin- ti vi8e nego za MalGiku, svoju prvu Zenu, A kada se ‘pet ona nesreinica Eva utopila, onda je bogme spro- vod treéega razreda narastao na puna dvadeset i tri fo- © prvoj Zeni svoga oca, staroga Kavrana, Gabrijel je ‘mnogo Guo. Bila je rodom Fijumanka, starija od staroga ymaéka u vreci«, a onda mu se sam Gospodin Bog smi lovao i ubio Maléiku, hvala mu budi i dika, u dvadeseti- ctr’ sata, Umrla je’stara od nekog nepoznatog gréa i sve se rasplinulo kao ruzan san. Stari se Gabro Kavran probudio iz svega toga i odahnuo duboko, pa kada se ‘vraéao sa sprovoda svojim elastiénim korakom, erno- Hog jl vk Lmesoate ake le le my kno ets kkada snagom svoga korijenjarazbija teglu. Prije prolje- fe to bilo, tod su po jarugama Kokotal vee kei Tofonske napjeve: tok-toktoketak,takctaktal-tok kao nekoé u ono} provincaing} manjaterejansko} gan zoni gdje je suzio kao mladi pottasnik (kada bi svoj va- fenrok brizno oprasivao da na rukavu gdjegod ne osta- ne koja pahuljca, i stegnuo remen boda jos za dvije ru- pice), tako se i sada izdignuo u bokovima, istom vojnie- kom gestom stegnuo svo) hlatnjak, pak zapalivsi cigara zagrabio zemlju pod sobom, kao da ée obiGi sve Konti- nent ‘»Zene! Mlade Zene! Mase mladih Zena! Mase Zen- skih mekanih stegna i gnjatoval Zivjeti ‘mo Zivjeti! Toliko godina propalo je uludo! Ali jo8 nie nista svrbeno! Zivjeti! Tz pobetka U ‘oj svojoj dubokoj éeznji za nekim golemim, bez- danin Bvotom Gabro Kavian nafgo je Maria (talk Gabrijelovu) i uzeo je -pu izgubljenu stvar koja nije alias psvojo fe opet novim jedaim kupoproda atk ai tok 6 nim ugovorom koji je sklopio s bratom Marijinim, ispi- Guturom i socijaldemokratom. Marija, koja je ostala u Zivotu sama, slabokrvna i prozirna djevojéica, spremala ‘3 da stupi u novicijat kod opatica u samostanu svetoga Vinka Pavlinskoga i bila je ~ divna kao od voska«! Tu, dakle, divau djevojeicu od voska kupio je Gabro Kavran od njenoga brata za petnaest forinti, oZenio se nnjome u dva dana i dodivio § njom jedno od najvecih Tazoéaranja svoga Zivota, Ta Zena nije bila od mes: ‘mjesto neke vrhunaravne, bozanske erotike (kakva bi morala da kljuda u tijelu tako divne djevojke), mjesto nekih slavni iuzia sto ge radaju u opijumu narocitih ice nije bilo t ne, Nigega nije bilo. Laz. Jedna nevjerojatna opatitka voitana lai! U borbi staroga Kavrana s tom vostanom Jai potela se stalovivati ona podloga na kojoj je Gabri- jel Kavran mladi stao da gradi svoj Zivot, i iz toga vre- ‘mena potekli su Zivati oca i sina u paraleli kao dvije ot- rovne zmije koje jedna drugoj o glavi snuju, i tako se to sve valjalo duge i duge godine u strahu, sumnii i pakle- nom Zderanju. tac je zamrzio sina uvjeren da mu je novorodende upropastilo Zenu. Poslije poroda, doisia, Zena se bi raskavarila i tako je ostala jadna, zgréena, zaplakana, costavijena, u sumraku, u suzama. To je bilo ono vrijeme ada se stari Gabro poteo povlatiti po krémama i stao dda pije, i to jako. Sjedi Gabro s kelnericama u krémi, kkod kuhanoga ving, | jasno osje¢a Sto se to zbiva u ono} prokletoj kuci ondje pod mostom. ,.Prokleta ona kuéat Mijesto mlade, mekane, tople Zenke, plage tamo neka sufiGava opatica, a u erijevima joj gmize crni pauk.” Osjeda Gabro pauka u Marijinoj utrobi.,,Tvrda su leda tome pauku, masivna kao oklop kornjaée; zarila se bes- ‘duboko u maternicu i grize i grize! Zena tiho plage = oh, boli sve to! A ubojica njezin, lopov onaj kovréavi, ito se rodio emnokos kao davo, dere se u Kolijevei, puna ga je kuCal Sve je to prokleto! Prokleto! A sto, ‘napo- Kon! Do vraga sve! Pijmo!” Tako je potelo, a poslije se 162 razraslo do toga da je Marija htjela da se utopi s djte- ‘tom zajedno, ali su je prvi put izvukli za vremena, ito je 2a Gabijela‘ostalo jena 6d nati impresia njegova jetinjstva U detku je bilo mnogo velikih i lijepi moguénost Bogatu i preistanéanu mastu njegove pokojne matere bio je ponto silan i barbarski nagon oca koji je znao da Zvi svakom posljednjom mrvicom svoga mesa. I da Zi- vot nije bacio dijete U onu otvorenu i bolesnu ranu na Straatnici pod mostom, vjerojatno je da bi mali bio po- vio radosno i alirmativno. Ali tako se sve rasplinulo u poke uza | sina je melankoija dogadla stale da r- Je pod njim, kao voda Sto ruje obalu, nevidljivo, polaga- novizdanaudan. | Pie ‘Bio je to Sivot djeteta ha strazarnici vodostaja kamo uunose utopljenike na ogevid i sastav zapisnika. Zeleni leSevi u mokrim gnjilim odijelima leze nijemi na podu pisarne, Glava uz pljuvacnicu, otvorena usta, a u ruka- mma im trula mahovina, dra, alge, Siblje. Tako su jedno- ‘ga dana unijeli i njegova majku; bilo mu je onda sedam godina. On je tajnu te katastrofe ponio u sebi u svoj njenoj tajnovitosti i poslije podivio s tim dogadajem w onoj samotnoj kuéi na vodi duge godine. ‘Oko strazarnice zujali su snopovi telefonskih Zica na vetrovima, sjali semafori na pruzi i tekla velika voda Ho bi narasla svake jeseni i nosila drvenu gradu, otesa- ne balvane i otkinute splavi dasaka i greda. Digla se nog dana poplava, prelila nasip i strazamica je zap ‘ala Kao otok, voda je Sumila bijesno, valjla slamnja- e, ebine govede, kokoSinjee i svinjce, u kojima su rok- tale i eviljele svinje kao prije Klanja. Sve je propadalo i tonulo, sve je to voda valjala i mljela i gutala podmuk- To. Splavari, vojnici i vatrogasci plovili su po vodi u Gameima i Zalosno vikali, rumenilo bakalja zapuzalo je po vodi kao ervena krijesnica; Sumila je voda i tuzno su djekivali Ijudski glasovi. Poplava je rasla. Splavari ‘mokri i oajni kunu, strab i panika jer je voda ves digla daske na skladistima drvene grade, podrove i unistila zimske zalihe krumpiraj kiseloga zelja. Pivaju ddebele hiljade. Cigani Koritari digli su u vrbiku Satore, sele se pred poplavom; dmndaju ciganska kola,laju psi, ns 163 tue usplahireni poliski migevi i parcovi, a strazamnica je una di sy vu ov su izgubl lave, von leon, joda je podrovala nasipe. Voda raste. Voda ruje branama regulacije, dize faiine i naslage kamenja, pj se kao vodopad, prelijeva se i buéi. Gradu u magazini- ma vodostaja, smolu, katran, cement i pleteno sible, sve je voda prelila; digla je inaterijal i pritisnula ga o ddrvene stijene baraka, pak se éuje kako gvozdeni obru- &, Klamfe i Cavli u barakama stenju i cvile kao da sve plovi na splavi, i sada veé sve pliva oko strazarnice, [Bdje se ne vidi vige nista, samo voda i voda. Jedno se {ete utopilo, i kako su ga izvlatili iz bujice, ranili su ga {iljastom kukom na prsima. Djevojtica, mokre kose. Kod plota je 2apela krepana 2uta macka i nediji poderani erni Setirs pokistim papagajevima perom. Vo- a raste, i sada je svaka viat trave na livadi, i svaki stup od regulacije, i svaka letva od plota stvar koja svira. Svi predmeti prkose nabujaloj struji i sviraju na poplavi. Kao kljun lade sijeku i oru vodurinu, a snjih se sljeva- ju dva duga pramena Sto se pjene i klokoéu kao dugi 2zmijuljasti trag. Voda buja sve silnije i Sumi; kia lijeva, a zaplivale su kroSnje vrba kao cme kruzni- ce. Voda se prelila preko makadama, dosegla prag stra- Yamice, i sada treba jo8 samo prst do vrha i poéet ée da se nalijeva u sobu. U onoj uzrujanoj jurnjavi, telefoni- ranju, Vici suludoj Gabrijel je jedini dstao miran i sab- ran. Od staroga i masnoga opozicionalnog novinskog papira pustao je on ladice u Zivu struju So se slijevala s Iijeve i desne strane praga i Zuborila kao pototie, i mje- rio na prste dali je veé Voda Sto narasla? Bio je w njemu i neopisiv strah da ée poplava stati, i tako se ne 6e ostvariti njegova jedina svijetla nada da voda digne strazarnicu i da sve zapliva niza struju kao njegova pa- pimata lada. Njemu je to onog poslijepodneva izgleda- To tako vjerajatno, i an je tako toplo Zelio da sve zapli- ‘~A zaSto da ne zapliva? Digla je yoda tolike barake, pai su zaplivale. Zasto da ne digne i strazamnicu?” Bio je suton i veé su zapalili crvenu syjetiljku kada se netko sjetio da nema gospe nadglednikovice na yodos- taju, Trail su je Gitavu noé, a drugo jutro je nasi neda- 164 leko strazamice, Dréala se gréevito za jedan snop fat na, a lice joj je bilo mirno i svijetto kao da sanja. Poslije smrti Marije, Gabrijelove majke, dosla je na vodosta starateta Veronika, jedna od trinaestteta Gab- rijelovih u drugome Koljenu. Po majei mu je bila ta sta- rica jedna od trinaest sestara njegove davao veé mtve babe, a kako je svaka od th Zena oper rodila po sedam eri ilo je d rodu svega vige od sto tla, o toga trina est u drugome koljenu. Te Zene, u prjavim barhetnim bluzama, omotane crim vunenita rupeima, sve duboko poorane Zivotom (@vorne tile, bolesne maternice,histe- Hk, krongne zuboboi, luda, kag sab sy prob: jale kroz alosne dane Gabrijelova Zivota. Na kvrgavo} Stabljil te obitelske Korjenike grana se pokojne Marje jalovo osusila, i od sedmoro njene brace nijedan nije ostavio Ziva ploda, Sestorica od te brace urrit su lad :cetvorica su dil ruku sami na sebe, jedan za dru gim trl godine, Jednoga je zdrobila maine u Worn, 8 jedan (fa je bio najtalentiranj te je izumio neku pa tenaceenka)igublo su Australi Seam bat gegerik be, dice jakimtragovima Sie, bio je ona} ii Je prodao svoju sestru nopaticu nadgledniku vo- dostaja za potoaest forini. Marija je osim toga imala joi dvi sestre. Jedna je umrla od tifusa, a druga se ludala u provineiju i tamto rodila ko8 djece tvrdih luba- nja, Sto Su u dva decenija pomrla kao od Kuge. Ta je frana, dakle, dala u svemu: cetiri muska samoubojstva, {edu patent-acetitenku, jednog mrtvaca koga su 2dr: ili strojevi tvorniki, i jednog.alkoholigara bezboznj ka, Osim toga: jedau wiopljenicu, jednu Zenu rodilu s Koiem djece, jedan tifus ina koncu Gabrijela Kavrana, Zovjeka koji de se u Zivotu Klati§ ocem, prekinut studi- je i postati vojai bjegunac ‘pulila je lulu i bila znagaja dubo- kog i misaonog. Ona je pokopala tri muza, dva puta po- gorjela do temelje a da nije spasila ni presice. Blago Je pokrepalo od kuge vise puta, a na svadbamea i karmi rama svoje djece irodbine napila se tok dai ne pam- 165 roja. Kosa joj je unatog davno vet prebadenoj se- ‘damdesetoj bila crna crmcata, kad Bi je Fasteslal, do- Scala ol Je do Kolena i bogeto mirisfa. Ona se sjcala $ivota hada se jos vino na Skafovetotlo na sajmovime i Yolo pel ano; Het onako open ina Inedu Ovih utoplente, samoulojiea, ludaka i bolesni- ns eho o vot ao nan ekg Tob igrokaza,puila ful tabla maloga Gabriela da so I sve rebra pucala. Miatila je djet da ebije iz njeza fetastivogn koji muje mater zaveo na kei put, pa ke da bi cjell vodosta odzvanjao od plata djedeg, ona bi thimno dale puSila svoj luo, pljuekalafijvo 1 desno i Sbjasnjavalapijanom Gabri kako je dobro da se dijte fod vremena na vrjeme fzmlati. To je rave. Od toga ‘stu plage i pamet« “Ta spartanska vladavina stare Veronike nije poraja- Ja ni godinu dana, kada je stari Kavran doveo na vo- Aosta} svoju tecu Zeno, Keinerca Eva. Si su grakul ni Evu kao na bijlu vranu, {Veronika se pobilasnjom za Zivot sme, a onda je porazena bacla Kljuceve sta- fom Gabe pred noge 1 osputovala v nepovE ° TEvaje bila kelnerica | stan je zalazio nj) jo8 za 2 vote pokojne Mari. Doznaa je Maria da on negleu fradt ima edn keine da jo kupus lene Fako se ii toge bratnoga trokuta radale scene 2a Ko se Marja starome groml, tho plagad, da ée se wtop Mpriga mene! Sretan ti put! Pokopao sam ih vee ne- kcoliko pak &u jo i tebe! “Ta je Eva po svoj prilci mnogo znaGia za staroga Gaby jer je 2bog nye raskinvo sa svim anancima 1 ku- movima | prijateljima. Star se osjeéao potpuno slabod- fim, aio jim namjerama u pogieds Eve on nije Tada nikome kazivao ni slova. Ozivane erkveno i ven- Eanj, sve se to dogodilotajovito ako da su mladenci Dal ia vodosta kao rakete, preko noc. Oni flit | glupani po mesnicama i krémama kod mosta, svi oni nadstrazar, malian, kréman, Kumovt | icame, soi su se ont snebivali nad tm strasnim i netuve- nim skandatom, Nie njma kako sow gata ako je kum Gabro mogao da riskira | da pod svoj krov do- vede jednu otakvu propalu Zonskuc, Kelnricu i kasa- 166 Sala 1 ako je pola rast oko monta fama, ema bao blak. Od tih prljavih glasina, koje su obavijele strazar- nicu na vodi, | do Gabrova je uha doplazila po koja ri- je te se kao otrovna uholaéa zagrizia u njegov mozak. Govori se tako po krémi da se Eva vida u gradu s ne- kakvim Konjani¢kim podoficirima. I to se govori da se Eva gradu fijkerina vox To da Eva u grad hoda, to najposlije nije éudo! Miada je, sama je, dosadno joj jel Ide da se proieée! Svoja je!’ On nema prava da takvu divau mladu Zenu zatvara u strazamicu kao pticu u krletki, Ali da se u fi- Jjakeru vozi? Hm! Ttako, kada leze u polutmini u posteli, te stari Gab- 1, osjeéajuéi Evin topao vrat na svojoj nadlaktic\ i nje- ny raspletenu kosu kako mirge sva razlivena po ovom Plain, kao miro blagoslowjena, Kao éudo, on nema srea da bude tvrd i strog spram ovog toplog i'mekan« sad bod ved oma ove nla eters ta zaito se ona povlati po fijakerima s nekakvim konja- nicima, otprilike onako sirogo kako to govore redar- stvenicls gradanskim licima keda ih zapisuju zbog ne- og prekriaja. Aline moze on da govori s Evom strazar- ski. Nego se sve sam u sebi gréi te tiho i priguseno (kac dda od nije milost moti) otkriva njoj u plahom i trepetj- ‘yom tonu, § osjetiivim naglaskom nepovjerenja spram svega onoga Sto je u krémi éuo (6 prizvukom tobonje ‘nehajnost), Kako je kumovi kleveeu i ogovaraju: da su je vidjeltu fijakeru, Eva bjesni, @ onda se bolesno smije i tvrdi da je to 123i prosta izmiljotin, i da to kumovi njegovi njoj vidaju sto je ona prava gospoda, a on, Gabro, Ginov Oni nisu u rangu Sinovnika, négo su mesar i krémar! Eto, to je na stvari! To je obiéan jal i nista drugo. Anju to boli sto on, onima u krémi, vise vjeruje nego njoj Nju to vriieda« Tako je stao da puca izmedu Gabre i kumova na mostu sve dubli jez, | onaj bojkot koji je Kolonija pose Ia sistematski da provodi protiv gospode nadgledniko. vive zapravo se oborio na glavu staroga Gabre t ogorvio a jos Vise u teskome Zivotu, 167 Pa kako bi Eva znala koji put da ode u kazaliste (gona je upravo pogibala za kazaligtem”), sjeo bi stari Gabro po obitaju kod »Zlatne ribex, i ves kod drugoga decija rakije planula bi svada s kumovima. »Pitaju ga gdje mu je Zena? Da! Znade on vrlo do- bro sto to znati Sto oni njega pitaju gdje mu je Zena? U kazaliStu je! Svida li se to Kome ili ne, ona jé u kazal tu! Dal Tako je to! I ona je njegova zakonita Zena, da Ii se kome ili ne! Pa ako se on ne protivi tome nje- ‘nom Kazalistu Sto spada to onda na druge? Neka oni ‘aju samo puste na miru! Mlada je, hoée da Zivil [abijen krviju od rakij, on je gledao mnogo jasnie nog itn vu tue je Uo saan ‘jegov odnos spram th ud. On Zvi vjeéno samy i ni. sdje nema nikoga tko bi ga pojmio, pred Kime bi mo- B20 da skal sve src. Sami at podemukl jut Neis- Etene ivine! Najpie ona staravfestea St mu je go sama pila krv! Onda ona bolsnica opaiGk, a sada ovi pau otrovnl. Zavidaju mu So mu je Zena mlada! Si fical Nitty kazaliftene bi smjelal” Sv ti judi izgledaju starome Gabritako antipatién, dalek i nesnosni, da, ihnnajradije ostavio na mjestu dao se premjestit na ko- 5i drugi vodostaj Ti su mu ljudi Zivot otrovai! Zmije ‘dgute tne kunt ie staroga Gabru kumovi i uvjeravaju eno jubavi § poitovanju, aij takva star da Geon dod na njhovo. alone ds dod na mjhove Hol One kane re, 0 mu je najsvetfe na zemiji, da on na to ,nihove™ nikada doe! ne el Nikadale e Ttako bez pozdrava Gabro izlazi u noé; ostavija Iju- de i ide pred Evu koja je u kazalistu! Tamo negdje kod pruge gdje Sine sijeku cestu, tamo ée on sjesti na gomilu Fdavih tratnica i novootesanih pragova i gledati niz du- agi drvored Kestenova kako medu intenzivno zelenim kroinjama petrolejke potitravaju i gasnu. Tako ée Ceka- ti Evu. Prolaze noéi teretni vozovi jedan za drugim, cervene se syjeilfke i cvile lokomotive i tuje se Kal gym most u nod Bit ge kk, kada ako grmi mos. jgasila mu se lula, kasno je, Eve nema i nema. ,Ne move ona bez kavane, bez orkestrional Eh! Ne mode 168, ona bez vina! Oh! Kasno je! Opet tutnji voz, a nje ne- Gabrijl je poseo poimati da je svar izmedu njegova coca imacehe Eve ozbilina tek onda kada je taj zapleta} Stao da zauzima dramatski oblk.Javio se onda na stax Samniel vodostaja neki misteriozni vstrice,topnigki vat omestar s kacigom i ervenim konjskim repom, bronéa- ‘im lavjim plavama {teSkim konjanigkim palosem i os- trugama Sto su zvonile kao ostruge srednjovjekovaih vi {ezbva. Gabriel je u ono vrijeme shvacan Zivot jo8u de- Koratvnim nesuvislim krpama so se vijore u mozgu go rastrgane zastave, {taj je vitedid »sticw na njega Sovac funseld | strasno, Herojsko i golemo privide- Sie bito je to kada bi nstrigevac baterja provutala po- {gj stabarnice, usilnome lomota topovat prasin,2ve- kKetu orme, lanaca, bronee i tuba, kad bi nstrice vatro- weer asiatna do samoge provora prizemaice 1 amo Sr zaustavio kao gigant na bijelome konju. Kon) Ze br Jeon nabijen able, krvavo zapjenienih nozdrva mele Hialema vocdene lance, kopa stot prepotentao kop ‘om zemjuya ntrow se sagnuo u past, mile Cabri: Ini sve sapde Evi neke taj, 2 onda grab u propniu za baterijom, pak se cuju dalcko pod mostom trube. A Strain su bil oni kasnopopodnevm!sastanci Eve i srica Kkada staroga Gabre nije bilo na vodostaju i nije se tre- Dato bojati da ce se vrai, jer je izveslao daleko neka- mmo v fukave's mjernickom Komisijom, U sobi na erve tome divanu ljube se stic | Eva, a Gabriel sjedi na Grvima-u kuhingi | glode svoju Gokoladu, eta étanku | pretvara se kuo da uti radacu; zapravo ne cita on ni Flv nego sve napeto sinsa fo seo zbiva u sobi ica Stakigaih vrata, zasrih ervenom zavjesom. Na_pruzi okra strazarnice sibaju Eadavi parostrojei u bielian BBtacima dima sa crvenim svjetijkama, resu se temelt odostaja, zvekeGu stakla prozomna kao od potresa svi ni sadreni syee! po ormerima, 1 €a8e i pladnjevi, kuh ‘ja, soba, staklena vrata, pragovi, sve se to dma, trese i Eesipo Hbuka se jst ex stropa, i ijevau ere pukoti- 169) Sve je to planulo jednoga dana (kada se otac nena- ano vratio)'u prostatkoj Kodijasko) tuénjav, s polom Ijenim stolicama, razbijenim tanjrima 1 Cafama i su. dem. Stic je razbio Gabri glavu da se ova} raskrvario esto, razdera.my kaput pod panuiom tna Takin acio ga na zemfu 1 gazio ga nogama, a ono je Vee Gabro, sav povezan i krvavim povojima, izbto Eve do kavi, 1 iako Je poceo na vodostaju pakao, ‘Gd toga dana svako borje vete vodio je stark Kavran istragu je li stric bio tu it nije. "Odakle malome onaj steniol-papir od éokolade? Ne anan! Odakle daa mam kako je digo o st ~ Pitam odakle malome ste-ni-ol? = Ne-znam! Sto ja znam? = A, tako? Ti ne zna8? Ti to ne zna8? Pala rosa, surowa psy Ev late, ~ Razbojnik prokleti! Gad starit Sto je mene brga za njegoye papire? Tz Skole ima taj papir! ="Gujes iti, mall, pograbio je olae sina brutalno rvnitki, - Pazi dobro Sto te pitam! Je li bio tko tu na Vedosiah danas posi pode? jutlal'seboi Size gale uli protada ge sv ut ‘kom. ,AKo prizha da je monaj« tui, onda ée bit lo, Straéna tutmava, kr, mokrt ob lou uni, lat evenje Get no. Asura gue ‘nati Eva, A-ako ne przna, batine od oca. Sto? da se radi?” ® ae Ja ne znam! Ja nisam kei, pusti me, plage dijete za istrage i strah ga je toga svjedotenja | ispitivanja, toga policajnog sastavijanja zaprsnika, ~ Mars, gadno ti odumo lazijivo dijte, odgurnuo je otac sina da je bubnuo glavom o ormar. ~ Mari! Si vi ment ladete, sve bi vas trebalo zaklatit Prerezati vam grkljane! = Tako ula stari Gabro, baca sols daSe Sv ra sce sobom goredaje mn di “li scena sa soldackom kauéuk-2vijezdom. = Odakle malome ova kautuk-zvijezda? fe znam! Odakle da ja znam kako je dofao tues J oj dote 170 Rita odakle matome ova kautuk-zijezda? = A tako? Ti ne 2nas? ~ Pljuska. ‘Trazedi tako opet jednom kuhinjski not da zakolje Bvu, naSao je start Gabro u stolnoj ladici suknenu opa- ticu’ Tu malu vostanu opaticu, zamotanu u crno sukno, kupila je Eva malome jo8 prije dvije godine kao igraé- ku, a stari u afektu tek Sto nije poludio nad tom krpi- com crnoga sukna. Tako, dakle? Ti ée$ meni za moj krvavo zaradeni kruh postavljati ovdje opatice? Zar mislis da sam ja ta- ko glup da ne znam sto to znati? 9g, budi s tobomn! edi vide, jesi Ii me razumjela? Ti nisi dostojna niti nogu da poljubi8 onoj siroti! Jesi i me razumjela? ‘Ono je bila svetical = Hi-hil = Ato se kesig, gade nasmijani? Jest! Ti nju nosi8 na { Poljubi je, na, jer ne ée8 ostati Ziva ni minute. Ti si ‘ju i upropastila, Zivino proklet ‘Ljubi Eva opaticu suknenu u smrinom strahu i plage, as njom i Gabriel. A ito se dereS, magare? Sto? Gdje si bio poslie podne? Je li? Opet si se s psima ganjao po cesti? Daj dodi ovamo da ja tebi dam tvoje pse! I tako uvijek. Smrtni strah i batine. Batine danas, ba~ tine juée, vjetno samo batine i plaé u kutu. A sutra po- javit ée se opet nstriGevaw maska, i on ée sjediti na drvi ‘ma u kuhinj i sluSati kroz staklena vrata neko priguée- ‘no Saputanje i ne e razumjeti nista. On ée opet u Ssmrtnoj panici prisluskivati svakom koraku na Sljunku pred vodostajem nije Ii to mozda otac? ,,A Sto. ako je tae? Opet de se a dva prosiaka pots do kr yall se po blatu i gristi u ludackome klupku iz koga ée otac ‘stati blijed i krv ée mu liptati na usta i sve ée biti erve- no. T ruke i usta, sve jedna ervena mrlja.” ‘Taj bi se prigufeni utas znao popeti do nedokuéivo visokoga potencijala za onih bijesnih pijanih noci kada bise stari vratio kuéi razdrazen vinom, silan i divl odvaljena peéina Oh, ona odumna dubljina bezdanotamne no¢i kada se w lulom zadimljenoj i pokuéstvom prenatrpanoj sobi svadaju otac i Eva. U tom zabrtvljenom prostoru glaso- vi priguseno jege, a te dvie Zivotinje na poste sve ne- So govore polugiasno i kao da Sapcu da he probude di- Jete. A dijete je budno, ustvari mnogo budalje od te pi- janice i te rastrovane fudakinje koja se smije i plage u jedan mah. | Stari Kavran raspaljen alkoholom osjeée uzas svoge ivota, i to kako je sve propalo. ,Sve je propalo. A ova Zivina, tigrica, svinja, ova koja ga je upropastila, eto ova to ne ée da prizna, Da barem prizna. Onda bi se moglo poteti nova! Ali ovako u blatu, Indi, gadu, sra- mat Oa a mesh je to smijesno, neshvatljvo i glupo da bi ona tre- bala da prone dni se onde nets ponents pase ‘moj stvari. Ona razmislja o tome kako bi najbolje bilo da se jos sutra spasi od toga pijanca, i tako se histeié- ‘noj groznici smije i plags. Osjeéa ona Zeljezne prste ka ko joj stiSeu zglobove, sve jaée, sve ja, to boli, ona se ne da muciti, ona se istrala i hijela je da skod, ali ju je stari dosegnio i srusio jakim udarcem u gradi ~ Tu ostani! Kamo ides? Ne evli!Jesi fi me éula! Ne Slusa Gabrijel te mukle udarce i Evin glas kako cvili pod dlanom ofevim, pak je sagepio uti zatisnuo gla Ttoplu eminu pod jastuk, kao da ti udarel po njemu pada, On Znin pod jastskom | bof se provi tx Bo nad jastukom'u sobi slasovirastu. Bra se ne da, Eva vil Eva se istegla | pottala, alu je star stignus povalio je na posts {bij oj glavom o perdu. Eva jalte, evil ne da se, arebe, giz, pjen se, a onda se sve faut wSptanj' suai Heom smi, Tako to traje trae, Davijene,rvanje pljuvan pet glasov, Sapa, sje platy od vremena na vie: ime bijesl udarel nogama o'posielj, to da se dnt da Ge se polomitidaske: pa opet poluglasov tevin 1 nuklitudarei pod rebra Sve su perine zeutvane, sv Ja {Wel pabacanh sve slamajate razderane Tako so} toe. Sta tko nog, a u sobu pada plosnta taka ervene Tampe So na vet pottrava tsignaizia velika vodu m koja od prosle noéi opet raste, Prolilo se ono grimizno- cerveno svijetlo po sobi, iu onoj ribizno}, rumenoj, polu- Kvavo} tint gleda Gabriel dva tela to se 28 ro: 3dira i grizu, dok se sve ne potopi u nekom olovnom ‘umoru nerava Sto su klonuli i po2udno su tminu i ras- topinu niftavila, Dugo jos tako bdije Gabrijel kada se vise i ne Cuje nigta nego duboko hrkanje oca i Evino piskutljivo, bolecivo brz0 disanje. Gabrijel bdije i misli © evrcku Sto se javio iz kuhinje, i o pticama sto pijuéu

    You might also like