SMRT SMAIL-AGE ENGIA

Knjigu pie oko Maloviu,

silan oko s kamenijeh Dui,
pa je posla Gacku i Lipniku
Smail-agi na bijele ruke:
"uj me, aga, gazi Smail-aga,
jesi l' uo, jesi l' razumio:
odmetnu se raja po Drobnjaku,
nedadu ti groa ni haraa,
ni ikakva treeleva carskog,
a ne dadu zijameta tvoga;
glavari ti o nevjeri rade,
a najprvi Cerovi Novica,
od Sirovca Petar Krikapa,
od Malinska Damjanovi. Mirko,
Amza Tomi od sela Previa,
od Petnice Karadiu ujo,
od Poenja Baov Milutine
i sa njime pope Goloviu,
koji pero dri u rukama,
sitne knjige na Cetinje sprema,
te on tebe panjka u vladike;
uri Joko s Komarnice ravne
i Gavrilo ibajlija stari, -
te ti, aga, o nevjeri rade
kako e ti pogubiti glavu.
Jo u ti se, aga jadovati
i velike jade iskaivat
za Novicu, za krvnika tvoga,
to se tvome jadu domislio:
otiao vrelu i Cetinju
kod vladike, kralja cetinjskoga,
on je tebe davu uinio
i ovako njemu govorio:
"Vii zulum, sa Cetinja kralju,
od zuluma i od zulumara,
od Turina engi-Smail-age!
Mi od njega ivjet ne moremo,
po Drobnjaku velik zulum radi:
kad dolazi da kupi harae,
on dovodi trista haralija,
uzima nam krave i volove
Smail-aga nama od poreza,
i goni ih Gacku i Lipniku.
Te bi jade raja oprostila,

1
no ne moe jade oprostiti:
Smail-aga ode, Rusto doe
i dovodi trista kesedija,
po Drobnjaku vie jade radi,
kolje nama krave i volove
i debele ovce i ovnove
i to bismo s jadom podnosili,
to se Rusto asi uinio:
sad nam ite lijepe evojke
al' nevjeste skoro dovedene;
to ne moe raja podnositi,
na ovakvi zulum obiknuti.
Vii zulum, sa Cetinja kralju!"
Kad vladika bjee razumio
to govori Cerovi Novica,
Novici je tako besjedio:
"A Novica, moja uzdanice,
mogu li se pouzdati u te
da ubije engi-Smail-agu
i njegovu da izgubi glavu?
Zna, Novica, nije bilo davno:
kad izide na Grahovo vojska,
a pred vojskom bijahu engii,
da private pitomo Grahovo,
mene knjiga od vojvode doe,
od vojvode Dakova Jakova,
da mu dajem indat u Grahovo,
da Grahovo branim od Turaka,
a ja poslah moje Crnogorce
a pred njima brau Petrovie,
a pred svijem Stanova Stefana,
te odoe pitomu Grahovu.
Kad dooe na Grahovo s vojskom
kod vojvode Dakova Jakova,
a bog ubi Dakova Jakova,
te on srete crnogorsku vojsku
a pred njome moje Petrovie,
pa iznese eenu rakiju,
te opoji moje Crnogorce,
pa u Turke juri uinie,
i u vojsku tursku ogreznue,
te ih silni Turci opkolie,
isjekoe moje Petrovie
i ostale mlade Crnogorce.
Tade su mi oi izvadili
i u srcu ranu napravili;

2
kako mi ih tade isjekoe,
i danas mi stoji rana ljuta
na Turina engi-Smail-agu.
Ja u tome sitne knjige pisah
na glavare niz Hercegovinu
ne bi li se Srbin namjerio
ko bi brau moju osvetio
na Turina engi-Smail-agi,
ne nae se dobroga junaka; -
a, Novica, ako boga znade,
nejli mene osvetiti, sine!
A evo ti boju vjeru davam,
estita bih tebe uinio
dok je traga i koljena moga."
Kad Novica razumje vladiku,
on je njemu tako govorio:
"Al" u svoju glavu izgubiti
al' aginu donijeti oe
i osvetit tvoje Petrovie!" -
Sve to kaza oko Maloviu
a Turinu engi-Smail-agi:
"Istina je, engi-Smail-aga,
to je amo svekoliko bilo,
sad te hou, aga, sjetovati:
kupi vojsku, hajde u Drobnjake,
da Drobnjake tevti uinimo
i uzmemo groe i harae!
Teke u te aga sjetovati,
nemoj kupit kalabaluk vojske,
nego samo trista haralija,
kojijeh je raja obiknula:
od tog raja uspregnuti nee,
no e k tebe raja pohitati
i donijet groe i harae;
onda emo lako za glavare.''
Kada agi sitna knjiga doe
i kad vie to mu oko pie,
misli aga to e od ivota;
sve mislio, na jednu smislio,
pa arenu knjigu nainio,
nainio, pa je opravio
na Turina Stoevi-vezira:
"Jesi l' uo, Stoevi-vezire,
jesi l' uo, jesi l' razumio
koji su se jadi nainjeli
u Drobnjaku, u plemenu jaku:

3
e se raja asi uinjela,
ne dadu mi groa ni haraa?
Pa mi oko Maloviu kae
da povedem haralije Turke,
samo moje trista haralija;
pa ne smijem inokosan poi
pr'o prostrane Pive kalovite.
Kad ja Pivu kalovitu preem,
te ja doem u pleme Drobnjake,
Drobnjaci su krvavi junaci,
pa ne ale za zlo dati blago,
arene e knjige opraviti,
sitne knjige na pivske glavare,
veliko im mito obeati,
pivsku raju dii na oruje.
Oni e mi s plei udariti
za drobnjako neestito blago,
a Drobnjaci sprijed doekati,
pa se bojim, izgubiu glavu.
No te molim kako starijega:
polji tvoga sina Miralaja,
oko njega est stotin' Turaka,
neka ide Gacku i Lipniku,
i dau ti boju vjeru tvrdu,
voditi ga u Drobnjake neu,
no g ostavit Gacku i Lipniku,
nek na Gacku vlasi uju vojsku;
to kad uju od Pive glavari,
ne smiju se Vlasi prevariti
ni drobnjako mito privatiti;
ja u tada u Drobnjake poi."
Pa kad takvu knjigu opravio,
onu posla, opet drugu pie,
opravi je krvavu Nikiu
na koljeno Ametu Bauku:
"Okupi mi estoke graane,
pa ih vodi u pleme Drobnjake,
te uzapti sva sela drobnjaka
od Mokroga do Dobrijeh Sela,
eto mene s vojskom u Drobnjake, -
da nevjeru mene ne uine."
Onu posla, treu bre pie
krvavome Kolainu gradu
na Striinu begu Muoviu:
"Jesi l' uo Bee Muoviu,
e se moja raja odmetnula,

4
pa ja odoh u Drobnjake s vojskom,
pa se bojim od njih prijevare,
nego kupi seratlije Turke.
Hajde bre u pleme arance,
te ustavi sva sela aranska
dok Drobnjake tevti uinimo!"
Pa kad takve knjige razaslao,
malo sio pa otpoinuo.
Dok eto ti silna Miralaja,
Miralaja vezirova sina,
i dovede est stotin' Turaka.
Kad ga vie gazi Smail-aga,
pod kulu je njega namjestio,
pa okupi trista haralija;
kad okupi trista haralija,
on ustade na note junake,
sablju pae, a brnjaa jae,
a gavrana u povodu vodi.
Otole je aga okrenuo,
i prvi je konak uinio
na Smrijenu, selu malenome;
tu noio, i divno mu bilo.
Pa kad svanu i ogrija sunce,
otole je okrenuo vojsku,
drugi konak na Bezuje doe;
tu noio, i divno mu bilo.
A kad svanu i ogrija sunce,
otole je preturio vojsku
pro Dragalja, zelene planine;
doe aga na kamene Dui,
tu ga vie oko Maloviu,
pa on srete agu Smail-agu,
vodi agu na bijelu kulu;
druga vojska tabor uinila
na livadu pred okovu kulu.
Poto Turci konak uinili,
to se ulo u pleme Drobnjake
e je aga na Dui doao,
i to uo Karadiu ujo,
pa je jedva nocu pretrajao,
pa kako je zoru opazio,
tad vojvoda posjede dorina,
oera ga na kamene Dui;
a kad doe na kamene Dui,
dogna konja do okove kule,
ode sluat to besjedi oko,

5
to besjedi i aga i oko.
Aga pita Malovia oka:
"Sad to .emo, Maloviu oko.
sad to emo, oko, od Drobnjaka?"
A oko ga stade sjetovati:
"uje mene, gazi Smail-aga,
ti ako e mene posluati,
ti uvati Cerovi-Novicu,
te Novicu na kolac udari,
pa uvati Karadia uja,
te vojvodu uja ti objesi,
a uvati popa Golovia,
te mu odbij od rbata meso
i desnu mu odsijeci ruku,
da ne pie knjige na Cetinje
a ostale drobnjake glavare
pod estoku globu ti udari,
i ti uzmi blago u Drobnjaka;
tade e nam sirotinja doi
i donijet groe i harae."
To veljae oko Maloviu,
a to uo Karadiu ujo,
pa odsjede od dorata svoga,
pa srdito na kulu izide
pred odaju e aga sjeae,
nogom desnom vrata otvorio.
pa aginu ruku poljubio;
a aga mu govorit otide:
"e si, ujo, oigledna kurvo,
koji meni o nevjeri radi
i odmee raju u kaure?"
A ujo mu govorit otide:
"uj me, aga, gazi Smail-aga:
ja nijesam oigledna kurva.
no je oko oigledna kurva,
to te lae, te ti blago mami,
panjka raju svome gospodaru."
A ree mu aga Smail-aga:
"Kad nijesi oigledna kurva,
kamo tebe Cerovi Novica?"
A ree mu Karadiu ujo:
"Eno, aga, Cerovi-Novice
U Tuimnju, na bijelu kulu,
iskuplja ti porez od Tuimnje;
i uje li to u govoriti:
e reemo, Novica e doi,

6
i kad bi te za to prevario,
nemoj mene nita vjerovati."
Tade poe gazi Smail-aga:
"Nek Novica na Poenje doe!"
Tade ree vojevoda ujo:
"Daj mi, aga, izuna tvojega
da ja poem u Petnicu kuli,
da ti, aga, konak siguravam!"
A aga mu izun darovao.
Ode ujo u Petnicu kuli;
kako doe na bijelu kulu,
sitnu knjigu na koljenu pie,
opravi je Cerovi-Novici,
sve mu kaza to je i kako je,
i kako se agi zatekao:
"No, Novica, moj brate milosni,
hajde bre u pleme Drobnjak
neemo li agu prevariti,
ne bismo li agu pogubili;
kad mi ne bi doa u Drobnjak
ti moj brate, Cerovi. Novic,
ne bi mene aga vjerovao,
no bi mene pogubio glavu."
Kad Novici sitna knjiga doe
bre zovnu bratueda svoga,
bratueda Cerovi-Sekula:
"Bratuede, Cerovi-Sekule,
da idemo u pleme Drobnjake!"
Poslua ga Cerovi-Sekule,
pa pooe oba u Drobnjake.
Kad. dooe u pleme Drobnja!
tu naoe Karadia uja,
sjedi ujo na kamen studeni,
pa on grozne suze prolijeva,
Novica mu boju pomo viknu,
a ujo mu s plaem privatiio,
a pita ga Cerovi Novica:
"to je, ujo, na zlo udario?"
"Ne pitaj me, Cerovi-Novica!
Smail-aga na Poenje doe,
i velik nam zulum uinio:
uvati nam popa Golovia,
te m' udari stotinu toljaga,
na muke je njega udario;
sad to emo od ivota svoga?"
Tada ree Cerovi Novica:

7
"Dobro emo, vojevoda ujo!
Voliji sam muki umrijeti
no veliki zulum podnositi,
kunem ti se, a vjeru ti davam,
ja u na njeg' puku opaliti
da bih znao da u poginuti,
nego hajde na noge lagane
da idemo agi na Poenje!"
Ustadoe i agi pooe,
i odoe agi na Poenje;
tu vilene konje razjahae,
konje dae Cerovi-Sekuli,
oni idu agi pod adorom,
ujo agi poljubio ruku,
Novica se naljutio na njga,
ne e agi da pristupi k ruci,
a aga mu ode besjediti:
"Samovoljni Cerovi-Novica,
zato si se naljutio na me,
te mi ne e poljubiti ruku?"
A ree mu Cerovi Novica:
"uje mene, engi-Smail-aga:
zato slua Malovia oka,
to za blago panjka sirotinju,
zato sam se naljutio na te!
to namui popa Golovia,
ti si mene alost uinio!
I ti mene zove nevjernikom, -
ti si meni, aga, naredio
da ti kupim groe i harae
od Tuimnje, sela malenoga,
pa sam za te uo u Drobnjake,
pa okupih jue Tuimnjane,
zaiskah im careve harae,
sirotinja blaga ne imae,
dogonjae krave i volove
i debele ovce i ovnove
da privatim njima od poreza,
ja ne mogah bez izuna tvoga,
a oni se naljutie na me,
i na mene puku okrenue,
odista me ubiti hoahu,
a ja sam im tako besjedio:
"Stante malo, moja brao draga,
dok ja agu na Poenje pitam,
hou li vi marve privatiti

8
da ja agi namirim haraa?"
Evo tebe dooh u Drobnjake
da te pitam, engi-Smail-aga,
hou li im marve privatiti
da ja tebe namirim haraa?"
A aga mu poe govoriti:
"Istina je, Cerovi-Novica,
to god uzme tamo od poreza
primie ti aga Smail-aga
i initi pogovora nee."
Tade ree Cerovi. Novica:
"Molim ti se kao starijemu
da podigne haralije Turke,
da ih vodim na Mletiak ravni
na zelenu Baru Zajovia.
One ete tabor uiniti;
a isturi po meama Turke
neka Turci pale kuburlije,
neka jeka ide kroz Uskoke
neka uju momci od Uskoka,
od tebe se hoe prepanuti
i bre e porez iskupiti,
da ne idu Turci u Uskoke,
no e mene porez donijeti,
a ja tebe sjutra na Mletiak.
I evo ti dajem vjeru tvrdu,
sjutra u ti na Mletiak doi
kako svane i ogrije sunce;
i kad bih te za to prevario,
onda mene posijeci glavu!"
A aga mu poe govoriti:
"A aferim, Cerovi-Novica;
drau te vjernoga glavara,
da pred tobom starijega nema
u Drobnjaku, u plemenu jaku,
nego hajde u Tuimnju kuli,
eto mene na Mletiak ravni,
dovee u na konak panuti!"
Kad Novica zau lakrdiju,
on posjede vilena labuda,
pa oera u Tuimnju kuli.
Kako doe u Tuimnju kuli.
on ne gleda da kupi harae,
no arenu knjigu opravio
na vojvodu Minu Radovia:
"Kupi meni silnovitu vojsku,

9
hajde bre u Tuimnju kuli,
da udarim engi-Smail-agi
neu li mu potubiti glavu,
da osvetim brau Petrovie
a da skinem zemlji zulumara!''
Onu posla, drugu nakitio,
opravio Damjanovi-Mirku:
"Okupi mi tridest Malintang
hajde bre u Tuimnju kuli,
da na agu slavno udarimo
ne bismo li agu pogubili,
da osvetim brau Petrovie!"
Kad je takve knjige rasturio,
on okupi od Tuimnje momke
a pod svoju prebijelu kulu,
pa tu sjede, te je poinuo.
Dok eto ti Mine Radovia,
i za njime doe silna vojska;
taman doe Mina Radoviu,
dok eto ti Aleksia Mirka,
i za njime doe neto vojske, -
sastae se pod bijelu kulu.
Taman soko okupio vojsku,
dok pukoe puke na Mletiak,
Smail-aga na Mletiak doe,
i tu konak Turin uinio
i na klance stavio pandure.
Dokle akam pade na dolinu,
onda krenu Cerovi Novica
uz Tuimnju od bijele kule,
pa on vodi vojsku na Slatinu,
tu veljae niko ne viae,
al' tu bjee trideset Turaka
i pred njima Jelez buljubaa,
pa opazi Noviinu vojsku,
pa pod ruku puku dovatio,
pa pobjee prijekijem putem,
pravo agi pod atora doe,
kako doe, agi govorio:
"Silan aga, u zo as ti bilo,
ti u zo as vjerovao za se
mrku vlahu Cerovi-Novici:
on ne kupi porez lo Tuimnji,
no okupi silovitu vojsku
i izvede na Slatinu ravnu,
ujutru e na te udariti,

10
i tvoju e otkinuti glavu
i sve tvoje Turke krdisati!"
I aga mu vjerovati ae,
ali silan ujo ne davae,
nego agi rije govorae:
"Vjeruj mene, aga gospodare,
Novica ti udariti nee,
no daj mene etr'est pandura,
da ja idem da ti strau uvam!
Onda ree engi Smail-aga:
"Bre makni se, Jelez buljubaa,
to mi panjka Cerovi-Novicu?
Novica me prevariti nee.
Nego uje, vojevoda ujo,
uzmi, ujo, pedeset pandura
od Drobnjaka dobrijeh momaka!"
ujo uze pedeset pandura
da on uva na Slatinu strau.
Kad izide na Slatinu ujo,
one nae Cerovi-Novicu.
Kad se Srbi sastadoe one,
meu sobom zbora uinie:
"Kudar emo na njeg' udariti?"
Pa rekoe: "Da mu udarimo
sa Ivice, visoke planine."
Pa tudije vojsku povedoe.
Na Ivicu kad je izvedoe,
one viknu Cerovi Novica:
"Stante, Srbi, da otpoinemo!"
Tu sjedoe i otpoinue.
Poto bjehu malo poinuli,
ustadoe na noge junake,
pa pooe na Mletiak ravni.
No bijae aga uranio
i pod ador kafu prijario,
taman mrku kafu prijario,
dok grom pue, a sinue munje.
To ne bjehu munje ni gromovi,
no to bjee Noviina vojska
pa na agu Srbi udarie,
pobie se ognjem iz puaka.
Kako Srbi na njih udarie
i po jednom puke isturie,
tad za otra gvoa privatie,
pa u Turke juri uinie.
Tu pogibe engi-Smail-aga,

11
ubi njega Cerovi Novica,
a pos'jee Damjanovi Mirko,
i etrdest turskijeh begova
i drugijeh stotinu Turaka,
i stotinu konja ugrabie,
poskidae svijetlo oruje
i turake sa ramena glave,
i veliki iar zadobie,
pa se Srbi zdravo povratie,
pjevajui i puke meui.
Ponesoe glavu sa engia
i ostale glave sa begova
cetinjskome kralju na Cetinje;
divno ih je kralju doekao,
darovao Cerovi-Novicu,
dade njemu medalju od zlata,
i suvie njega postavio,
postavi ga za prvog vojvodu,
i ovako njemu zafalio:
"Fala, sinko, Cerovi-Novica!
Dok je roda i koljena moga,
drau te kako svoju glavu."
Mirku dade od srme medalju
i ostalim to je za kojega.

12