Iz sveukupnih podataka se moe izvui nekoliko primjedbi:
1) KMS nije samo za konzultantske tvrtke i one koje nude profesionalne usluge. Tradicionalno, tvrtke za menadersko savjetovanje i profesionalne usluge smatraju se poduzeima nastrojenima znanju i stoga zainteresiranim za KMS. Na primjer, gotovo svi vee raunovodstvene i konzultantske tvrtke tijekom proteklih nekoliko godina stvorili su unutarnji KMS. Meutim, ovo istraivanje je pokazalo da interes za KMS ide daleko iznad tvrtki koje nude profesionalne usluge, a irok raspon organizacija iz razliitih industrija gleda na to podruje, osjeajui da mogu imati koristi od KMS-a.
2) Sustavi upravljanja znanjem su viedimenzionalni. To jest, uinkoviti
sustavi upravljanja znanjem obuhvaaju mnogo vie od same tehnologije, koja obuhvaa iroka kulturna i organizacijska pitanja. Zapravo, efektivno razrjeavanje kulturnih i organizacijskih pitanja identificirano je kao glavna briga u implementaciji KMS-a.
3) Vano je pokuati razviti mjerne podatke za procjenu prednosti KMS-
a. Ispitanici su smatrali da razvoj smislenih mjera za mjerenje vrijednosti, kvalitete i kvantiteta znanja je kljuni imbenik za dugorone uspjehe i rast KMS.
4) Integrirana i integrativna tehnologija arhitektura kljuni je pokretaki
program za KMS. U ovom istraivanju nije se pojavio niti jedan i dominantni tehnoloki alat ili proizvod za KMS. ini se da KMS zahtijeva razliite tehnoloke instrumente u tri podruja: upravljanje bazom podataka i bazama podataka, komunikaciju i razmjenu poruka te pregledavanje i pronalaenje podataka.
5) Jednostavna isporuka ili "guranje" informacija (ili ak unaprijed
filtrirane informacije) na korisniku radnu povrinu moda nije uinkovita strategija upravljanja znanjem zbog nedostatka panje korisnika potrebne za obradbu informacija i pretvaranja u znanje. Zakljuak
Ova studija je dala opise novih problema i primjene sustava upravljanja
znanjem. Kako bi informacijski resursi bili produktivni, oni bi trebali biti pretvoreni u znanje koje se moe izvesti. Takav proces predstavlja izazove koji se odnose na stvaranje znanja, hvatanje, dijeljenje i odravanje. Ova studija sugerira da e koristi upravljanja znanjem ostvariti samo organizacije koje nisu samo tehnoloki sposobne, ve koje imaju dugorono ulaganje u usklaivanje kulturnih, upravljakih i organizacijskih elemenata za upravljanje znanjem.