SVEUILITE U ZAGREBU

Hrvatski studiji
Studij psihologije

ODNOS ELEKTRONIKOG NASILJA, SPOLA,

SAMOPOTOVANJA, KOLSKOG USPJEHA I FREKVENCIJE
KORITENJA INTERNETA KOD ADOLESCENATA

Diplomski rad

Sara Dugi

Mentor: prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander

Zagreb,oujak, 2015.
Saetak

Osnovni cilj ovog istraivanja bio je ispitati odnos elektronikog nasilja,

samopotovanja, kolskog uspjeha, spola i frekvencije koritenja interneta kod adolescenata.
U istraivanju je sudjelovalo 208 uenika (129 djevojaka i 79 mladia) od prvog do treeg
razreda gimnazije. Koriteni su instrumenti Skala doivljavanja i injenja elektronikog
nasilja i Coopersmithov upitnik samopotovanja. Na temelju analize odgovora na pojedinim
esticama Skale doivljavanja i injenja elektronikog nasilja uoava se da je najvie
sudionika sudjelovalo u obliku nasilja kao to je slanje i primanje uvredljivih poruka i
klevetanje. Rezultati pokazuju da postoji znaajna negativna povezanost uestalosti
doivljavanja i uestalosti injenja elektronikog nasilja sa samopotovanjem. Znaajna
pozitivna povezanost pronaena je izmeu frekvencije koritenja interneta i uestalosti
doivljavanja, odnosno uestalosti injenja elektronikog nasilja. Uestalost doivljavanja
elektronikog nasilja znaajno je pozitivno povezana sa spolom, to znai da ga djevojke
ee doivljavaju, dok je uestalost injenja elektronikog nasilja znaajno negativno
povezana sa spolom, to znai da mladii ee ine elektroniko nasilje. Uestalost
doivljavanja elektronikog nasilja znaajno je negativno povezana sa kolskim uspjehom,
dok ta povezanost nije potvrena izmeu uestalosti injenja elektronikog nasilja i kolskog
uspjeha. U sklopu istraivanja provedene su dvije regresijske analize kojima se utvrdilo da su
prediktori uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja uestalost injenja elektronikog
nasilja, samopotovanje, spol i frekvencija koritenja interneta. Prediktori uestalosti injenja
elektronikog nasilja su spol i uestalost doivljavanja elektronikog nasilja. Uestalost
injenja nasilja najznaajniji je prediktor uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja i
obrnuto. U radu se raspravlja o moguim objanjenjima dobivenih rezultata.
Kljune rijei: elektroniko nasilje, samopotovanje, kolski spjeh, frekvencija koritenja
Interneta

Abstract

The aim of the study was to examine the relationship between cyberbullying, self-
esteem, school achievement, gender and frequency of Internet use among adolescents. A
sample of 208 high school students from first to third grade of gymnasium (140 girls and 99
boys) participated in this study. The following instruments were used: Cyber Victim and
Cyber Bullying Scale and Coopersmith Self-Esteem Inventory. Results based on the analysis
of responeses on items in the Cyber Victim and Cyber Bullying Scale show that most frequent
cyberbullying behaviour is harassment and denigration. The results show that committing and
experiencing cyberbullying is negatively correlated with self-esteem. Positive correlation was
found between frequency of committing and experiencing cyberbullying and frequency of
Internet use. No significant connection was found between frequency of committing
cyberbullying and school achievement but there was a negative correlation between frequency
of experiencing cyberbullying and school achievement. Furthermore, frequency of
experiencing cyberbullying is positively correlated with gender, but frequency of committing
cyberbullying is negatively correlated with gender. This means that girls are more involved in
experiencing cyberbullying and boys are more involved in committing cyberbullying. Two
regression analysis were conduted to answer the third problem. Frequency of comitting
cyberbullying, gender, frequency of Internet use and self-esteem were found to be significant
predictors of frequency of experiencing cyberbullying. On the other hand, only gender and
frequency of experiencing cyberbullying were found to be significant predictors of
committing cyberbullying.
Key words: cyberbullying, self-esteem, school achievement, frequency of Internet use
Sadraj
1 Uvod .................................................................................................................................... 2
1.1 Definicija i oblici elektronikog nasilja....................................................................... 3
1.2 Usporedba elektronikog i tradicionalnog vrnjakog nasilja ..................................... 4
1.3 Prevalencija elektronikog nasilja ............................................................................... 5
1.4 Korelati elektronikog nasilja ...................................................................................... 6
1.4.1 Spol i elektroniko nasilje .................................................................................... 7
1.4.2 kolski uspjeh i elektroniko nasilje .................................................................... 8
1.4.3 Samopotovanje i elektroniko nasilje ................................................................. 9
1.4.4 Frekvencija koritenja interneta i elektroniko nasilje ......................................... 9
2 Cilj i problemi ................................................................................................................... 11
2.1 Cilj ............................................................................................................................. 11
2.2 Problemi..................................................................................................................... 11
2.3 Hipoteze ..................................................................................................................... 11
3 Metoda .............................................................................................................................. 12
3.1 Sudionici .................................................................................................................... 12
3.2 Instrumenti ................................................................................................................. 12
3.2.1 Coopersmithov upitnik samopotovanja (eng. Coopersmith self-esteem
inventory) .......................................................................................................................... 12
3.2.2 Skala doivljavanja i injenja elektronikog nasilja (eng. Cyber victim and
cyber bullying scale) ......................................................................................................... 13
3.3 Postupak..................................................................................................................... 14
4 Rezultati ............................................................................................................................ 15
4.1 Prediktori uestalosti injenja i uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja ....... 16
5 Rasprava ............................................................................................................................ 21
5.1 Nedostaci i mogua ogranienja istraivanja ............................................................ 25
6 Zakljuak ........................................................................................................................... 27
7 Literatura ........................................................................................................................... 28
8 Prilozi ................................................................................................................................ 33
8.1 Prilog 1. Faktorska struktura ..................................................................................... 33
8.2 Prilog 2. Obrazac za roditelje o sudjelovanju djeteta u istraivanju ......................... 35

1
1 Uvod

S napretkom i sve veom dostupnou informacijske tehnologije javljaju se i problemi

s kojima se suoavaju njeni korisnici. Broj korisnika raste iz godine u godinu, a internetski su
sadraji sve bogatiji i raznolikiji. Koliko je koritenje interneta sigurno za djecu, glavna je
preokupacija roditelja, strunjaka, javnih slubenika te medija u posljednjem desetljeu.
Djelatnici Hrabrog telefona (2008) proveli su istraivanje u kojemu su pokazali da 95%
djece izmeu 11 i 18 godina posjeduje raunalo, a 91% njih izjasnili su se kao korisnici
interneta. Takoer, pojavom pametnih telefona (engl. smartphone) mladi su veinu vremena
prisutni na internetu. Ovo pokazuje da su socijalne interakcije prele s osobnog kontakta na
virtualni, a posljedica toga jest pojava novog oblika nasilja. Pojavio se novi oblik agresije koji
se ostvaruje objavljivanjem ili slanjem prijeteih ili poniavajuih poruka drugoj osobi putem
informacijske i komunikacijske tehnologije kao to su mobiteli, video kamere, elektronika
pota i internetske stranice (Ybarra i Mitchell, 2004).
Na engleskom govornom podruju za nasilje putem interneta najee se koristi rije
cyberbullying, pa su je mediji preuzeli i esto koristili. Strunjaci za hrvatski jezik ovaj su
pojam preveli sintagmom elektroniko nasilje (Unicef, 2010). Taj prijevod dobro odraava
narav takvog ponaanja te ukljuuje nasilje koje se dogaa i putem interneta i mobilnih
ureaja. Pojam elektronikog nasilja moe se pronai i pod sljedeim nazivima: electronic
bullying, e-bullying, sms bullying, mobile bullying, online bullying, digital bullying ili internet
bullying.
Elektroniko nasilje postalo je globalni problem s kojim se bore strunjaci gotovo svih
zemalja svijeta (Li, 2007; Smith i sur., 2008). Mnogo adolescenata koristi elektronike
ureaje izvan vidokruga roditelja, uitelja ili drugih odraslih osoba, bez nadzora ili vodstva
iskusnijih korisnika (Williams i Guerra, 2007). Osim nedostatka nadzora veina roditelja,
uitelja ili drugih odraslih osoba nije dobro upoznata s modernom tehnologijom te zbog toga
nisu svjesni da je njihovo dijete rtva ili poinitelj elektronikog nasilja (Dehue, Bolman i
Vollink, 2008). Izloenost djece ovakvom obliku nasilja moe rezultirati osjeajem
usamljenosti, tuge, straha, nesigurnosti, loom slikom o sebi, niskim samopouzdanjem,
psihosomatskim tegobama, depresivnou, a u ekstremnim sluajevima i pokuajem suicida
(Krmek, Buljan Flander i Hrpka, 2007). Upravo zbog toga bitno je istraiti i upoznati se s
ovim, relativno novim, oblikom nasilja u svrhu prevencije i intervencije.

2
1.1 Definicija i oblici elektronikog nasilja

Jo uvijek nije dogovorena jednoznana definicija elektronikog nasilja. Postojee

definicije i konceptualizacije esto sadre dva elementa: neke karakteristike tradicionalnog
nasilja ili cijelu definiciju tradicionalnog nasilja te opis ili nabrajanje elektronikih ureaja
kroz koje se dogaa elektroniko nasilje (Dehue i sur., 2008; Kowalski i Limber, 2007; Smith
i sur., 2008; Vandebosch i Van Cleemput, 2009). Jedna od najee koritenih definicija
objanjava elektroniko nasilje kao svaku zlonamjernu i ponavljanu uporabu informacijskih i
komunikacijskih tehnologija kako bi se nanijela teta osobi koja se ne moe lako obraniti
(Smith i sur., 2008; Tokunaga, 2010).

Postoje razliiti oblici elektronikog nasilja. Donedavno su se oblici elektronikog nasilja

klasificirali na temelju medija, pa se govorilo o nasilju preko mobitela ili interneta, odnosno
bloga, chata, e-maila i slino, no budui da se tehnologija brzo mijenja i napreduje, ova se
kategorizacija smatra zastarjelom (Bili, 2014). Neki dijele elektroniko nasilje na dva oblika:
izravan napad i napad putem posrednika (Campbell, 2005; Vandebosch i Van Cleemput,
2009). Nadalje, elektroniko nasilje moe ukljuivati poticanje grupne mrnje, napade na
privatnost, uznemiravanje, uhoenje, vrijeanje, nesavjestan pristup tetnim sadrajima te
irenje nasilnih i uvredljivih komentara (Bili, Buljan Flander i Hrpka, 2012; Krmek i sur.,
2007).

Willard (2005) govori da elektroniko nasilje openito ukljuuje sedam razliitih oblika
ponaanja:

1. Iskazivanje ljutnje (eng. flaming), odnosno slanje ljutih, neugodnih i vulgarnih poruka
nekoj online grupi ili pojedincu;

2. Uznemiravanje putem interneta (eng. harassment) koje podrazumijeva ponavljajue

slanje uvredljivih poruka nekoj osobi;

3. Uhoenje putem interneta (eng. cyberstalking) ukljuuje ponavljajue prijetnje ili

zastraivanje pojedinca ;

4. Klevetanje (eng. denigration), odnosno slanje ili objavljivanje tetnih, neistinitih ili
okrutnih izjava o nekoj osobi drugim ljudima;

5. Maskiranje (eng. masquerade), odnosno pretvaranje da je osoba netko drugi te slanje

ili objavljivanje materijala koji naruavaju ugled neke osobe;

3
 6. Izdaja i prevara (eng. outing) ukljuuje slanje ili objavljivanje materijala o osobi koji
sadre osjetljive, privatne ili neugodne informacije, ukljuujui i privatne poruke ili slike;

7. Izdvajanje (eng. exclusion), odnosno aktivnosti kojima se namjerno iskljuuje osobu iz

neke online grupe .

Hinduja i Patchin (2010) u svome radu spominju seksualno uznemiravanje putem

interneta kao oblik ponaanja koji se odnosi na elektroniko nasilje, a podrazumijeva slanje ili
primanje neeljenih seksualnih slika ili video klipova. Jedan od najnovijih oblika
elektronikog nasilja jest videosnimanje napada (eng. happy slaping). O ovom obliku
ponaanja govorimo kada poinitelj namjerno zlostavlja, udara, vrijea ili ismijava rtvu te se
za to vrijeme snima cijeli dogaaj u svrhu objave ili slanja video snimke radi ismijavanja
(Bili, 2014; Calvete, Orue, Villardon i Padilla, 2010).

Za bolje razumijevanje elektronikog nasilja, osim njegova definiranja, vano je poznavati

razlike i slinosti s tradicionalnim oblikom nasilja, odnosno nasiljem licem u lice
(McDermott, 2012).

1.2 Usporedba elektronikog i tradicionalnog vrnjakog nasilja

Elektroniko nasilje ima neke slinosti s tradicionalnim nasiljem: dogaa se vie od

jedanput, ukljuuje psiholoko nasilje i namjerno je (Dehue i sur., 2008). Ipak, elektroniko
nasilje ima neke specifine karakteristike, a u literaturi se navodi nekoliko razlika.

Za razliku od tradicionalog oblika nasilja licem u lice, poinitelji elektronikog nasilja

esto su anonimni, odnosno nepoznati (Patchin i Hinduja, 2010). Anonimnost poiniteljima
nasilja daje laan osjeaj sigurnosti da nekanjeno mogu nepotivati socijalne norme i
ogranienja, to rezultira navedenim ponaanjem (Buljan Flander, Krmek, Borovec i Muhek,
2006). Usprkos ovome, istraivai su zakljuili kako veina rtava zna, ili barem misli da zna,
tko je poinitelj nasilja, esto netko iz njihovog socijalnog kruga (Kowalski i Limber, 2007).

Takoer, ini se kako je puno lake biti okrutan i zloban putem poruka, elektronike pote,
objavom videa ili fotografija ili nekim drugim elektronikim medijem zbog fizike udaljenosti
rtve i poinitelja te nedostatka fizikih i socijalnih znakova (Kowalski i Limber, 2007;
Patchin i Hinduja, 2010). Zbog nedostatka fizikih i socijalnih znakova poinitelji
elektronikog nasilja nisu osobno suoeni s reakcijom rtve i posljedicama njihova

4
zlostavljanja (Dehue i sur., 2008; Krmek i sur., 2007). S druge strane moe se dogoditi da se
poruka krivo interpretira, a da iza toga ne postoji neka namjera da se nanese teta.

Vrlo vana razlika izmeu elektronikog i tradicionalnog oblika nasilja jest ta da rtva
moe neprestano primati nasilne poruke gdje god bila, dok tradicionalni oblik nasilja licem u
lice prestaje dolaskom kui iz kole (Slonje, Smith i Frisen, 2008). Tako rtve elektronikog
nasilja nemaju sigurnost da mogu otii kui i izbjei zlostavljanje. Internet im omoguuje
pristup jedno drugome 24 sata dnevno, to znai da postoji mogumost konstantnog
meusobnog zlostavljanja (Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba, 2005). Vano je
naglasiti da se elektroniko nasilje odvija ispred velikog broja promatraa, te da moe
velikom brzinom prei granice kontinenata i kultura. Uz to, kod elektronikog nasilja postoji
snaga pisane rijei jer rtva moe svaki put ponovno proitati to je nasilnik o njoj napisao
(Krmek i sur., 2007).

Konano, postoji i neravnotea moi izmeu poinitelja i rtve elektronikog nasilja

(Vandebosch i Van Cleemput, 2009). Kod tradicionalnog oblika nasilja raspodjela moi se
bazira na fizikoj snazi dok u sferi internet nije tako. Poinitelji elektronikog nasilja imaju
veu mo od rtve bez obzira na dob, spol i fiziku snagu, vjerojatno zbog anonimnosti
(Akbulut i Eristi, 2011).

Postoji stav kako su strategije intervencije za tradicionalno nasilje upotrebljive i kod

elektronikog nasilja to podravaju mnoga istraivanja koja pokazuju koegzistenciju ovih
dvaju oblika nasilja (Beran i Li, 2007; Smith i sur., 2008; Vandebosch i Van Cleemput, 2009).
Statistika povezanost izmeu frekvencija tradicionalnog i elektronikog nasilja trajno je
dokumentirana u literaturi (Dehue i sur., 2008; Didden i sur., 2009; Juvoven i Gross, 2008;
Smith i sur., 2008). Na primjer, istraivanja su pokazala da su pojedinci koji su rtve
elektronikog nasilja takoer i rtve tradicionalnog nasilja (Tokunaga, 2010). Istraivanja
takoer izvjetavaju o znaajnoj pozitivnoj povezanosti izmeu osoba ukljuenih u injenje
elektronikog nasilja i onih koji su poinitelji tradicionalnog nasilja (Smith i sur., 2008).

1.3 Prevalencija elektronikog nasilja

Kao to je ve spomenuto ranije, elektroniko nasilje se tijekom godina poveavalo

zahvaljujui razvoju tehnologije (Smith i sur., 2008). Prevalencija elektronikog istraivanja
predstavlja predmet istraivanja u razliitim zemljama i kontekstima. Procjenjuje se kako se
prevalencija elektronikog nasilja kree od 1% 62% za rtve i 0.8% 53% za poinitelje

5
elektronikog nasilja (Cross, Monks, Campbell, Spears i Slee, 2011). Ovako irok raspon
postotaka posljedica je razliitih definicija elektronikog nasilja, razliitih upitnika i skala,
istraivanja, dobnih skupina, medija te drugaije definiranog vremenskog okvira u kojem se
dogaa elektroniko nasilje (Cross i sur., 2011; Vandebosh i Van Cleemput, 2009). Openito,
priblino 20% 40% adolescenata bilo je rtvom elektronikog nasilja (Hinduja i Patchin,
2008; Li, 2006, 2007; Smith i sur., 2008;). Istraivanje u Hrvatskoj proveo je Unicef (2010) u
kojemu je sudjelovalo vie od 8000 djece te se pokazalo kako je 4.9% djece doivjelo neki
oblik vrnjakog nasilja putem elektronikih medija 2 do 3 puta mjeseno pa i ee, 29% ih
je to doivjelo 1 do 2 puta mjeseno, a 66.2% nikada nije doivjelo elektroniko nasilje. Ove
statistike sugeriraju da je elektroniko nasilje postalo ozbiljan globalan problem. Stoga je
potrebno istraivati i to bolje razumjeti ovaj relativno novi oblik nasilja kako bi se moglo
adekvatno reagirati.

Istraivanja se poprilino razlikuju u rezultatima koji su najei oblici ponaanja u

elektronikom nasilju. S obzirom na razliite rezultate istraivanja, Tokunga (2011)
zakljuuje da su razlike posljedica razliitih instrumenata i definicija elektronikog nasilja.
Ipak, kada se prouava uestalost pojedinih oblika elektronikog nasilja veina istraivanja se
slae kako se meu najzastupljenijim ponaanjima nalazi ogovaranje i irenje lanih glasina,
odnosno klevetanje (Akbulut i Eristi, 2011; Calvete i sur., 2010; urakovi, incek i Tomai
Humer, 2014; Smith i sur., 2012; Snell i Englander, 2010) te uznemiravanje putem neugodnih
i uvredljivih poruka (Bili, Buljan Flander i Rafajc, 2014; Cetin, Yaman i Peker, 2011; Dehue
i sur., 2008; Kopecky, 2014; Oneill i Dinh, 2013). Rezultati dosadanjih istraivanja upuuju
na veu uestalost onih radnji za koje nije potrebna vea razina znanja o modernoj tehnologiji,
poput slanja poruka i objavljivanja sadraja, dok radnje koje se odnose na krau identiteta,
otvaranje grupe, odnosno radnje za koje je potrebna via razina znanja, biljee manju
uestalost pojavljivanja (Akbulut i Eristi, 2011).

U literaturi se brojni imbenici dovode u suodnos s elektronikim nasiljem. Za potrebe

ovog rada istrait emo odnos odabranih korelata i elektronikog nasilja.

1.4 Korelati elektronikog nasilja

U literaturi ne postoji mnogo istraivanja u kojima se provjerava koji imbenici doprinose

objanjenju elektronikog nasilja. Veina je istraivanja dobila rezultate kako je najznaajniji
prediktor doivljavanja elektronikog nasilja zapravo injenje elektronikog nasilja i obrnuto

6
(Akbulut i Eristi, 2011; Beran i Li, 2007; urakovi, 2012; Gotovac, 2014; Li, 2005, 2006;
Walrave i Heirman, 2011). Dosadanja istraivanja uglavnom govore o znaajnom utjecaju
spola, kolskog uspjeha i vremena provedenog na Internetu (Sinclaire, 2011), ali su rezultati
vrlo kontradiktorni. Samopotovanje kao prediktor elektronikog nasilja poinje se istraivati
tek unazad par godina te se pokazao kao znaajno povezan s elektronikim nasiljem (Patchin i
Hinduja, 2010). U ovom se istraivanju nastoji ispitati odnos uestalosti injenja i uestalosti
doivljavanja elektronikog nasilja kod adolescenata sa spolom, kolskim uspjehom,
samopotovanjem i frekvencijom koritenja interneta.

1.4.1 Spol i elektroniko nasilje

Spol je znaajan prediktor agresivnog ponaanja koje moe rezultirati razliitim oblicima
nasilja meu adolescentima. Brojne su studije izvijestile kako su mladii, u usporedbi s
djevojkama, ee ukljueni u tradicionalno nasilje kao poinitelji i kao rtve, dok su studije
koje su istraivale povezanost rodnih razlika i elektronikog nasilja pune nekonzistentnih
rezultata. S obzirom na razlike koje postoje izmeu tradicionalnog i elektronikog nasilja,
pitanje je vrijede li rodne razlike koje su prisutne u tradicionalnom obliku nasilja u
drugaijem kontekstu, odnosno cyber kontekstu. U tradicionalnom kontekstu osobe mukog
spola ine i doivljavaju nasilje kroz fizike prijetnje i agresiju. Za razliku od njih, nasilje
koje ine osobe enskog spola ukljuuje indirektnu agresiju i psiholoko muenje.
Elektroniko je nasilje vaan kontekst za ispitivanje rodnih razlika jer su upravo u sferi
interneta razlike u fizikoj veliini i snazi manje vane, to je posebno vano za djevojke.
Neki su istraivai izvijestili da je vea vjerojatnost da su djevojke ukljuene u elektroniko
nasilje nego u tradicionalno (Campbell, 2005.) Djevojke esto imaju bolje verbalne
sposobnosti te mogu biti vjetije u elektronikom nasilju putem poruka u odnosu na mladie.
Nadalje, djevojke mogu biti manje inhibirane u interakciji s drugima kroz tehnologiju u
usporedbi s komunikacijom licem u lice (Hinduja i Patchin, 2010). Takoer, pri razmatranju
rodnih razlika u elektronikom nasilju vano je osvijestiti kako mnogi oblici elektronikog
nasilja nalikuju verbalnoj i relacijskoj agresiji koju ee ine djevojke (Smith i sur., 2008).

Neke studije zakljuuju da su osobe mukog spola vie ukljuene u elektroniko nasilje
kao rtve i poinitelji (Calvete i sur., 2010; Li, 2006, 2007; Wong i sur., 2013). Druga
istraivanja pokazuju da su osobe enskog spola vie ukljuene u elektroniko nasilje kao
poinitelji (Campfield, 2008; Hemphill i sur., 2012; Kowalski i Limber, 2007) i kao rtve
(Mesch, 2009; Smith i sur., 2008). S druge strane, veina studija pokazuje da nema odreenog

7
spola koji je ea meta elektronikog zlostavljanja od drugog (Beran i Li, 2007; Didden i
suradnici, 2009; Juvoven i Gross, 2008; Li, 2007; Unicef, 2010). Dok dio studija pokazuje da
spol nije statistiki znaajan prediktor elektronikog nasilja (Beran i Li, 2007; Juvoven i
Gross, 2008; Wiliams i Guerra, 2007), drugi tvrde suprotno. (Cenat, Herbert, Blais, Lavoie i
Guerrier, 2014; Dehue i sur., 2008; Kowalski i Limber, 2007; Patchin i Hinduja, 2006). Pored
spola, kolski uspjeh je takoer vaan korelat u istraivanjima elektronikog nasilja.

1.4.2 kolski uspjeh i elektroniko nasilje

Ranija istraivanja o meuvrnjakom nasilju licem u lice pronala su vezu izmeu

kolskog uspjeha i nasilja u koli (Li, 2007). Bez obzira na vrstu nasilja, rtve pate od brojnih
negativnih posljedica. Uenici koji su doivjeli nasilje u koli ili putem interneta ee su
izvjetavali o potekoama u koli, poput izostanaka iz kole, loije koncentracije, niih
kolskih ocjena, u usporedbi s uenicima koji nisu ni na koji nain ukljueni u nasilje (Beran i
Li, 2007; Kowalski i Limber, 2012).

Li (2005) je u svome istraivanju zakljuila da poinitelji elektronikog nasilja imaju nii

kolski uspjeh od rtava. Istraivanja pokazuju da postoji znaajna povezanost izmeu nieg
kolskog uspjeha i doivljavanja elektronikog nasilja (Beran i Li, 2007; Kowalski i Limber,
2012; Yang i sur., 2013) te izmeu nieg kolskog uspjeha i injenja elektronikog nasilja
(Kowalski i Limber, 2012; Yang i sur., 2013). Ovi su rezultati u skladu s istraivanjima koja
pokazuju negativan efekt na uenike koji su doivjeli nasilje u koli (Juvoven i Gross, 2008;
Li, 2005). Huang i Chou (2010) u svojoj su studiji dobili rezultate u kojima nije postojala
statistiki znaajna razlika izmeu tri grupe akademskog postignua (ispod prosjeka, prosjek,
iznad prosjeka) s obzirom na iskustvo u elektronikom nasilju kao rtva ili poinitelj. Nadalje,
Beran i Li (2007) nisu dobili znaajnu povezanost izmeu slabijeg kolskog uspjeha i injenja
elektronikog nasilja.

kolski uspjeh pokazao se kao znaajan prediktor doivljavanja i injenja elektronikog

nasilja na uzorku sudionika u Koreji (Yang i sur., 2013). S druge strane, neka su istraivanja
dobila rezultate da varijabla slabiji kolski uspjeh nije znaajan prediktor nasilnog
ponaanja i viktimizacije na internetu (Li, 2007; Velki i Vrdoljak, 2012).

Velik broj istraivanja pokazao je kako elektroniko nasilje ima velik utjecaj na djetetov
razvoj i ivot (Patchin i Hinduja, 2010). Pored kolskog uspjeha, jedan od vanijih korelata
elektronikog nasilja je samopotovanje.

8
1.4.3 Samopotovanje i elektroniko nasilje

Samopotovanje je jedan od najvie istraivanih konstrukata u psihologiji. To je konstrukt

koji se najee koristi kako bi se izrazilo globalno vrednovanje samoga sebe. Coopersmith
(1967) samopotovanje definira kao samoevaluaciju kojom pojedinac odraava stav
prihvaanja ili neprihvaanja sebe. Kada govorimo o djeci i adolescentima, visoke razine
samopotovanja povezane su sa smanjenom pojavom depresivnih i anksioznih epizoda,
pozitivnim odnosima s vrnjacima (Grolnick i Beiswenger, 2006) te smanjenom vjerojatnou
pojave delikventnog i antisocijalnog ponaanja (Tice i Gailliot, 2006).
Velik broj istraivanja vrnjakog nasilja prepoznao je kako rtve tradicionalnog
vrnjakog nasilja imaju nisko samopotovanje (Brito i Oliveira, 2013; Jankauskiene,
Kardelis, Sukys i Kardeliene, 2008; Sesar, 2011). Pregledom literature jo uvijek nije
objanjena ova povezanost. Kada se istrauje povezanost izmeu injenja tradicionalnog
nasilja i samopotovanja, rezultati su nekonzistentni. Naime rezultati su pokazali da poinitelji
nasilja imaju i povieno (Salmivall, Kaukiainen, Kaistaniemi i Lagerspetz, 1999) i snieno
samopotovanje (Jankuskiene i sur., 2008).

Patchin i Hinduja (2010) u svome su istraivanju provjerili vrijede li ovi nalazi u cyber-
okruenju. Dobili su rezultate da su rtve i poinitelji elektronikog nasilja postizali nie
rezultate na mjeri globalnog samopotovanja od onih koji nisu ukljueni u nasilje. Cenat i
suradnici (2014) zakljuuju da je doivljavanje elektronikog nasilja znaajan prediktor
niskog samopotovanja. Sline rezultate dobili su Yang i suradnici (2013), da rtve
elektronikog nasilja, ali i oni koji istovremeno ine i doivljavaju elektroniko nasilje, imaju
nie samopotovanje u usporedbi s onima koji nisu ukljueni u nasilje. Istraivanja su
pokazala da je nisko samopotovanje znaajno povezano s eim injenjem i doivljavanjem
elektronikog nasilja (Gotovac, 2014; Kowalski i Limber, 2012; Yang i sur., 2013). Pored
samopotovanja, frekvencija koritenja interneta pokazala se kao znaajan korelat u
istraivanjima elektronikog nasilja.

1.4.4 Frekvencija koritenja interneta i elektroniko nasilje

Tokunaga (2010) navodi da 97% mladih u SAD-u koristi internet, a u drugim razvijenim
zemljama, prema podacima novih studija (Cenameri, 2013), 93% - 97% djece ima pristup
internetu, a vie od polovice koristi ga svaki dan. Postoje dokazi da uestalo koritenje

9
interneta poveava izloenost online rizicima (Sasson i Mesch, 2014). Rezultati nekih
istraivanja pokazuju da poinitelji elektronikog nasilja provode vie vremena koristei
digitalne ureaje, osobito one za komunikaciju, a rtve takoer provode znatno vie vremena
u online aktivnostima od svojih vrnjaka koji nisu viktimizirani (Juvoven i Gross, 2008; Li,
2007; Smith i sur., 2008; Vandebosch i Van Cleemput, 2009; Ybarra i Mitchell, 2004).
Istraivanja su pokazala da je frekvencija koritenja interneta znaajno pozitivno povezana s
doivljavanjem elektronikog nasilja (Patchin i Hinduja, 2006) i s injenjem elektronikog
nasilja (Li, 2005; Sasson i Mesch, 2014; Ybarra i Mitchel, 2004). Frekvencija koritenja
interneta pokazala se kao znaajan prediktor viktimizacije (Akbulut, Sahin i Eristi, 2010; Li,
2007; Ybarra i Mitchell, 2004). Pretpostavlja se da ee koritenje interneta izlae
adolescente prilikama u kojima je vea vjerojatnost doivljavanja nasilja preko interneta.
Nekolicina je studija dobila rezultate da je frekvencija koritenja interneta znaajan prediktor
injenja elektronikog nasilja (urakovi, 2012; Li, 2007; Smith i sur., 2008; Ybarra i
Mitchell, 2004). S druge strane Appel, Stigibauer, Batini i Holz (2014) u svome istraivanju
navode rezultate da frekvencija koritenja interneta nije znaajan prediktor injenja
elektronikog nasilja. Usprkos ovome, moe se zakljuiti da se veina istraivaa slae da je
frekvencija koritenja interneta znaajan prediktor elektronikog nasilja.

S obzirom na pregled literature o elektronikom nasilju, moemo zakljuiti da je ovaj

oblik nasilja sve raireniji meu mladima te da moe rezultirati ozbiljnim posljedicama.
Upravo zbog toga vano je istraivati ovu temu kako bismo spoznali na koje se sve aspekte
treba usmjeriti u svrhu prevencije i intervencije elektronikog nasilja. Vano je napomenuti i
da se na naem podruju vrlo malo istraivanja bavi ovom tematikom. Svrha ovog istraivanja
jest da prui svoj doprinos boljem razumijevanju ove pojave.

10
2 Cilj i problemi

2.1 Cilj

S obzirom na to da je elektroniko nasilje relativno nov fenomen, prvi cilj ovog rada
jest provjera uestalosti pojedinih oblika elektronikog nasilja. Najvanije, ovaj rad istrauje
kako samopotovanje, kolski uspjeh, frekvencija koritenja interneta i spol doprinose
objanjenju uestalosti doivljavanja i uestalosti injenja elektronikog nasilja. U ulozi
prediktora nai e se i sami kriteriji, uestalost doivljavanja i uestalost injenja
elektronikog nasilja.

2.2 Problemi

1. Ispitati zastupljenost uestalosti elektronikog nasilja prema pojedinim esticama Skale

doivljavanja i injenja elektronikog nasilja kod adolescenata.

2. Ispitati povezanost uestalosti doivljavanja i uestalosti injenja elektronikog nasilja sa

samopotovanjem, kolskim uspjehom, frekvencijom koritenja interneta i spolom.

3. Ispitati relativan doprinos ispitivanih varijabli objanjenju uestalosti injenja i uestalosti

doivljavanja elektronikog nasilja.

2.3 Hipoteze

Na osnovu navedenih teorijskih razmatranja i rezultata dosadanjih istraivanja

postavljene su sljedee hipoteze:

H1: Oekuje se da e najvea zastupljenost elektronikog nasilja biti na esticama koje

opisuju klevetanje te uznemiravanje putem poruka.

H2: Oekuje se negativna povezanost uestalosti doivljavanja i uestalosti injenja

elektronikog nasilja sa samopotovanjem i sa kolskim uspjehom, pozitivna povezanost
uestalosti doivljavanja i uestalosti injenja elektronikog nasilja s frekvencijom koritenja
interneta te se oekuje da e enski spol biti povezan s eim injenjem i doivljavanjem
elektronikog nasilja.

H3: Samopotovanje, spol, kolski uspjeh i frekvencija koritenja interneta znaajno

doprinose objanjenju varijance uestalosti doivljavanja i uestalosti injenja elektronikog
nasilja.

11
3 Metoda

3.1 Sudionici

U istraivanju je sudjelovalo 208 uenika (129 djevojaka i 79 mladia). Sudionici su

uenici prvih, drugih i treih razreda dviju gimnazija u Zagrebu. Raspon godina sudionika
kree se od 14 do 18, a prosjena je dob 15.7 godina .

3.2 Instrumenti

Sociodemografski podaci prikupljeni su upitnikom koji je konstruiran za potrebe ovog

istraivanja. Upitnikom su dobivene informacije sudionika o dobi, spolu, obrazovanju
roditelja te podaci s kime ive. Takoer, dobiveni su podaci koliko vremena provode na
internetu, podaci o kolskom uspjehu te o reakcijama roditelja na koritenje interneta. Za
varijablu kolski uspjeh koristili smo se vrijednou decimalnog prosjeka ocjena na
polugoditu tekue kolske godine. Dihotomne varijable koje su ukljuene u istraivanje jesu
spol (0 = muko,1 = ensko) i frekvencija koritenja interneta (0 = rijetko, 1 = esto) koja je
za potrebe ovog istraivanja dihotomizirana s orginalno ordinalne skale.

Varijabla prije transformacije Varijabla nakon transformacije

0 = nekoliko puta mjeseno

1 = nekoliko puta tjedno 0 = rijetko
2 = do 2 sata dnevno
3 = od 2 do 6 sati dnevno
4.= vie od 6 sati dnevno 1 = esto

3.2.1 Coopersmithov upitnik samopotovanja (eng. Coopersmith self-esteem inventory)

Ovaj upitnik vrlo je esto koriten u ispitivanjima samopotovanja kod djece i

adolescenata (Lackovi-Grgin, 1994). Sastoji se od 25 estica koje se odnose na globalno
samopotovanje. Svaka se estica boduje s 1 ako je uenik odgovorio netono na negativnu
esticu i tono na pozitivnu esticu. U obrnutom sluaju estice se boduju s 0. Ukupan
rezultat svakog ispitanika jest zbroj njegovih pozitivnih odgovora (odgovori su pozitivni ako
je ispitanik odgovorio tono na tvrdnje 2, 5, 7, 13, te ako je odgovorio netono na sve
ostale tvrdnje). Raspon bodova kree se od 0 do 25 bodova pri emu vii rezultat ukazuje na

12
vie samopotovanje. Cronbachov alfa-koeficijent pouzdanosti za Coopersmithov upitnik
samopotovanja kree se u vrijednostima od .77 do .79 (Lackovi-Grgin, 1994). Na uzorku
ovog istraivanja pouzdanost iznosi .85.

3.2.2 Skala doivljavanja i injenja elektronikog nasilja (eng. Cyber victim and cyber
bullying scale)

Za mjerenje elektronikog nasilja prilagodili smo upitnik koji je koriten u

istraivakom projektu Hrabrog telefona i Poliklinike za zatitu djece grada Zagreba o
ponaanjima i iskustvima djece i mladih na Internetu i drutvenoj mrei Facebook, a koji je
modifikacija upitnika koritenog u radu Kwana i koria (2012). Navedeni autori nisu pruili
podatke o faktorskoj strukturi tako da je ona provjerena u ovome radu (Prilog 1).

Koristili smo faktorsku analizu (analiza glavnih komponenata sa Direct oblimin

rotacijom) kako bismo ustanovili konstruktnu valjanost Skale injenja elektronikog nasilja te
smo dobili strukturu od tri faktora (izravan napad, neizravan napad i kraa identiteta) kojim je
objanjeno 52.29% varijance. Sudionici su trebali procijeniti uestalost (1 = nikad, 2 = barem
jedanput, 3 = nekoliko puta, 4 = esto) injenja elektronikog nasilja. Skala injenja
elektronikog nasilja sastojala se od 13 estica, no u ovom istraivanju izbaene su 2 estice
koje su naruavale pouzdanost irio sam lai o nekome i Objavljivao/la sam tue tajne. Stoga,
skala u ovom radu ima 11 estica te se raspon bodova kree od 11 do 44. Pri tome, vii
rezultat upuuje na veu uestalost injenja elektronikog nasilja. Unutarnja pouzdanost skale
u ovom radu pokazala se zadovoljavajuom ( =.73). Kwan i kori (2012) navode
unutranju konzistentnost ove skale od = .86.

Za Skalu doivljavanja elektronikog nasilja takoer je dobivena struktura od tri

faktora (izravan napad, neizravan napad i kraa identiteta) te su koriteni isti statistiki
postupci i rotacije koje su navedene u prethodnom ulomku. Tri faktora objasnila su ukupno
60% varijance. Sudionici su takoer trebali procijeniti uestalost (nikad, barem jedanput,
nekoliko puta, esto) doivljavanja elektronikog nasilja. Izbaena je jedna estica Netko je
objavljivao moje tajne jer je naruavala pouzdanost. Ova skala ima 12 estica te se raspon
skale kree od 12 do 48. Pri tome, vii rezultat upuuje na veu uestalost doivljavanja
elektronikog nasilja. Unutarnja pouzdanost skale doivljavanja elektronikog nasilja u ovom
radu pokazala se zadovoljavajuom ( = .83) to je u skladu s Kwan i kori (2012) koji
navode unutranju konzistentnost ove skale = .89.

13
3.3 Postupak

Ispitivanje je provedeno u travnju 2014. godine na ve opisanom uzorku uenika.

Nakon odobrenja provedbe istraivanja od strane ravnatelja i psihologinje odabranih kola,
uenicima su podijeljeni obrasci. Roditelji/skrbnici koji nisu odobrili da njihovo dijete
sudjeluje u istraivanju potpisali su obrazac koje je uenik vratio u kolu. U istraivanje su
ukljueni samo oni uenici koji su dobrovoljno eljeli sudjelovati i iji roditelji/skrbnici nisu
potpisali navedeni obrazac (Prilog 2). Primjena upitnika bila je skupna, unutar pojedinog
razrednog odjeljenja na ustupljenim nastavnim satima razredne zajednice. Prije samog
ispunjavanja upitnika ispitanicima je proitana uputa za ispunjavanje, pri emu je reeno da
na pitanja odgovaraju iskreno jer nema tonih i netonih odgovora, da je ispitivanje
anonimno, te da e se rezultati koristiti iskljuivo za potrebe izrade diplomskog rada.
Istraivanje je u prosjeku trajalo oko 15 minuta po svakom razredu. Svaki je upitnik imao
zasebnu uputu. Za vrijeme rjeavanja upitnika uenici koji nisu dobili pristanak roditelja
sjedili su u zadnjim klupama i radili domai rad koju su taj dan dobili u koli. Kako bi se
osigurala anonimnost, uenici su razmjeteni, dok su kolske torbe sluile kao pregrade. Za
vrijeme ispitivanja u razredu su ostajali i njihovi razrednici koji su pomagali u osiguravanju
discipline za vrijeme rjeavanja upitnika.

14
4 Rezultati

Kako bi se odgovorilo na prvi problem, provjerena je uestalost elektronikog nasilja

prema pojedinim esticama Skale doivljavanja i injenja elektronikog nasilja kod
adolescenata. Koriten je stroi kriterij, stoga se postoci koji su prikazani u tablici 1 odnose na
broj sudionika koji su svaki oblik elektronikog nasilja doivjeli ili uinili nekoliko puta ili
esto (vrijednost 3 ili 4 u upitniku).

Tablica 1. Uestalost pojedinih oblika elektronikog nasilja na esticama Skale doivljavanja i

injenja elektronikog nasilja.

Uestalost Uestalost
doivljavanja estice injenja
elektronikog elektronikog
nasilja nasilja
40.4% Primanje / slanje uvredljivih poruka ili komentara 21.6%

16.8% Primanje / slanje uvredljivih poruka ili komentara ak i 4.8%

nakon to je osoba zamolila za prestanak

10.6% Objavljivanje stvari koje tete ugledu osobe 2.7%

17.3% Dobivanje / slanje neeljenih seksualnih sadraja 2.9%

26.9% irenje lai /

5.3% Ulogiranje u moj / tui profil te objavljivanje runih 5.3%

stvari o meni / nekome

11.1% Objavljivanje stvari s ciljem ismijavanja 8.7%

7.7% Namjerno blokiranje ili izbacivanje iz grupe s ciljem 6.2%

izolacije

12.5% Netko mi je prijetio / Prijetio sam nekome 5.3%

4.8% Objavljivanje osobnih stvari o meni / nekome 1%

24% Poticanje drugih da govore runo o meni / nekome 6.2%

1% Otvaranje grupe s ciljem ismijavanja / vrijeanja 1.4%

15
 Iz tablice 1 vidljivo je da se postoci na Skali doivljavanja i injenja elektronikog
nasilja ne podudaraju u potpunosti. Na obje skale najvie je sudionika imalo iskustva sa
slanjem i primanjem uvredljivih poruka ili komentara. Na skali doivljavanja elektronikog
nasilja 40.4% sudionika izjavilo je da su doivjeli primanje uvredljivih poruka ili komentara,
dok je 21.6% sudionika izjavilo da su slali uvredljive poruke ili komentare. Ono to se moe
primijetiti iz tablice jest kako se frekvencija odgovora na najvie zastupljenoj estici znatno
smanjuje kada se osobu zamoli da prestane s navedenim ponaanjem. Osim ove estice
najvia frekvencija odgovora koji se odnose na uestalost doivljavanja elektronikog nasilja
dobivena je na esticama koje opisuju irenje lai (26.9%), runo govorenje o rtvi (24%) i
dobivanje neeljenih seksualnih sadraja (17.3%). Nadalje, najvia frekvencija odgovora koji
se odnose na uestalost injenja elektronikog nasilja dobivena je na esticama koje opisuju
objavljivanje stvari s ciljem ismijavanja (8.7%), runo govorenje o nekome (6.2%) i namjerno
blokiranje ili izbacivanje iz grupe s ciljem izolacije (6.2%).

estice Objavljivanje osobnih stvari o nekome / meni i Otvaranje grupe s ciljem

ismijavanja i vrijeanja pokazale su se kao najmanje zastupljene estice na obima skalama.
Jedno od najmanje zastupljenih ponaanja na skali doivljavanja elektronikog nasilja jest
namjerno blokiranje ili izbacivanje iz grupe s ciljem izolacije (7.7%), to je zanimljivo jer je
ova estica meu najvie zastupljenim na skali injenja elektronikog nasilje. Takoer, moe
se primijetiti da je ona estica koja je meu najvie zastupljenima na skali doivljavanja
elektronikog nasilja (dobivanje / slanje neeljenih seksualnih sadraja) meu najmanje
zastupljenima na skali injenja elektronikog nasilja.

4.1 Prediktori uestalosti injenja i uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja

U tablici 1 prikazani su rezultati deskriptivne analize varijabli koje su koritene u

ovom istraivanju. Rezultati procjene frekvencije koritenja interneta pokazuju da 36%
sudionika izjavljuje da koristi internet do 2 sata dnevno i manje, dok 64% sudionika koristi
internet vie od 2 sata dnevno. Postotak enskih sudionika u ovom istraivanju je 62%, a
postotak mukih sudionika je 38%.

16
 Tablica 2. Deskriptivni podaci za opaane varijable

Varijabla M SD TR

Uestalost doivljavanja
18.9 5.681 12 - 40
elektronikog nasilja

Uestalost injenja elektronikog

15.9 3.330 11 - 33
nasilja

Samopotovanje 15.68 5.940 1 25

kolski uspjeh 4.04 0.728 1-5

p
Spol 0.62

Frekvencija koritenja interneta 0.64

Legenda: M-aritmetika sredina; SD-standardna devijacija; TR-totalni raspon, p- proporcije

Kako bi se provjerila druga hipoteza, izraunali smo Pearsonov koeficijent korelacije

izmeu promatranih varijabli, to je prikazano u tablici 3.

Tablica 3. Matrica Pearsonovih koeficijenata korelacije - r izmeu promatranih varijabli

Uestalost Uestalost
Frekvencija
doivljavanja injenja kolski
Spol Samopotovanje koritenja
elektronikog elektronikog uspjeh
interneta
nasilja nasilja

Uestalost
doivljavanja
1 .16* -.42* .53* .25* -.18*
elektronikog
nasilja
Spol 1 -.24* -.12* .08 .04
Samopotovanje
1 -.15** -.12** .26*
Uestalost
injenja
elektronikog 1 .17* -.,11
nasilja

Frekvencija
koritenja - 1 -.02
interneta
Napomena:*p<0.01; **p<0.05

17
 Iz podataka navedenih u tablici 3 moe se vidjeti kako je veina korelacija izmeu
varijabli niska do umjerena i znaajna na razini rizika od 1%. Kriterijska varijabla uestalost
doivljavanja elektronikog nasilja znaajno je povezana sa svim prediktorima. Najvia
znaajna korelacija jest izmeu uestalosti doivljavanja i uestalosti injenja elektronikog
nasilja (r=.53, p<.01) na nain da je ee doivljavanje elektronikog nasilja povezano s
eim injenjem elektronikog nasilja. Vidljivo je da je uestalost doivljavanja
elektronikog nasilja znaajno i negativno povezana sa samopotovanjem (r=-.42, p<.01) i
kolskim uspjehom (r=-.18, p<.01). Dakle, nii kolski uspjeh i nii rezultati na skali
samopotovanja povezani su s eim doivljavanjem elektronikog nasilja. Nadalje, rezultati
pokazuju da je uestalost doivljavanja elektronikog nasilja znaajno i pozitivno povezana s
frekvencijom koritenja interneta (r=.25, p<.01) i spolom (r=.16, p<.01) Dakle, uenici koji
ee koriste internet i sudionice enskog spola ee doivljavaju elektroniko nasilje.

Druga kriterijska varijabla uestalost injenja elektronikog nasilja nije znaajno

povezana sa svim prediktorima. Uestalost injenja elektronikog nasilja znaajno je i
pozitivno povezana s frekvencijom koritenja interneta (r=.17, p<.01) to znai da sudionici
koji esto koriste internet ee ine elektroniko nasilje. Nadalje, uestalost injenja
elektronikog nasilja znaajno je i negativno povezana sa spolom (r=-.12, p<.01) i
samopotovanjem (r=-.15, p<.05). Dakle, sudionici mukog spola i oni koji nie procjenjuju
svoje samopotovanje ee ine elektroniko nasilje. Uestalost injenja elektronikog
nasilja nije znaajno povezana s prediktorom kolskog uspjeha.

to se tie meusobne povezanosti prediktora, rezultati pokazuju da nema statistiki

znaajne povezanosti izmeu spola i frekvencije koritenja interneta (p>.01), spola i kolskog
uspjeha (p>.01) te kolskog uspjeha i frekvencije koritenja Interneta (p>.01), to je poeljno
jer upuuje na to da nema meusobnog preklapanja u varijabilitetu te objanjavaju zasebne
dijelove kriterija. U svim ostalim odnosima dobivena je statistiki znaajna meusobna
povezanost prediktora, od ega je najvanije spomenuti povezanost samopotovanja sa
spolom (r=-.24, p<.01) i kolskim uspjehom (r=.26, p<.01). Dakle, sudionici mukog spola i
oni sudionici koji imaju vii kolski uspjeh procjenjuju svoje samopotovanje viim.

18
Tablica 4. Rezultati regresijske analize za kriterijsku varijablu: uestalost doivljavanja elektronikog
nasilja.

Zavisna varijabla Nezavisna B p

varijabla

Uestalost Spol 1.76 .15 .01

doivljavanja
elektronikog
nasilja

Samopotovanje -.27 -.28 .00

Frekvencija 1.40 .12 .03

koritenja
interneta

kolski uspjeh -.49 -.06 .27

Uestalost
injenja .81 .47 .00
elektronikog
nasilja
R R2 F p
.657 .432 29,80 .00
Legenda: B- B koeficijent, - beta koeficijent, R-koeficijent multiple korelacije, R2- koeficijent determinacije, F-
F omjer, p- razina znaajnosti

Tablica 4 donosi rezultate regresijske analize u kojoj je zavisna varijabla uestalost

doivljavanja elektronikog nasilja. Izraunom koeficijenta multiple korelacije dobiven je
srednje pozitivan odnos kriterija i seta prediktora (R=.657). Kao to se vidi iz tablice, ovim
modelom, odnosno setom od pet prediktora, objanjeno je 43.2% varijance kriterija
uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja, a cijeli je model znaajan (F=29.80; p<.01).
Kao najznaajniji prediktor u predvianju uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja
pokazala se uestalost injenja elektronikog nasilja (=.47, p<.01) koja se pokazala i najbolje
povezanom s kriterijem u tablici 3 (r=.53, p<.01). Sljedei prediktor po vanosti jest
samopotovanje (=-.28, p<.01), zatim slijedi spol (=.15, p<.01 ), a najmanje vanim
prediktorom pokazala se frekvencija koritenja interneta (=.12, p<.05). kolski uspjeh nije se
pokazao kao znaajan prediktor to se moglo i pretpostaviti s obzirom na vrlo nisku korelaciju
s uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja (Tablica 3). Dakle, uestalost injenja
elektronikog nasilja, samopotovanje, spol i frekvencija koritenja interneta pokazali su se
kao znaajni prediktori uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja.

19
Tablica 5. Rezultati regresijske analize za kriterijsku varijablu: uestalost injenja elektronikog
nasilja.

Zavisna varijabla Nezavisna B p

varijabla

Uestalost injenja Spol -1.43 -.21 .00

elektronikog
nasilja

Samopotovanje .03 .05 .49

Frekvencija .37 .05 .38

koritenja
interneta

kolski uspjeh -.03 -.01 .91

Uestalost
doivljavanja .33 .56 .00
elektronikog
nasilja
R R2 F p
.569 .323 18.73 .00
Legenda: B - B koeficijent, - beta koeficijent, R-koeficijent multiple korelacije, R2 - koeficijent determinacije, F-
F omjer, p- razina znaajnosti

Tablica 5 donosi rezultate regresijske analize u kojoj je zavisna varijabla uestalost

injenja elektronikog nasilja. Izraunom koeficijenta multiple korelacije dobiven je srednje
pozitivan odnos kriterija i seta prediktora (R=.569). Dobiveni rezultati pokazuju da prediktori
objanjavaju 32.3% varijance kriterija injenja elektronikog nasilja, a cijeli je model
znaajan (F=18.73; p<.01).
Ovdje je situacija malo drugaija nego onda kada je kriterij bio doivljavanje nasilja.
Naime, samo su se dva prediktora pokazala znaajnima. Kao najznaajniji prediktor
uestalosti injenja elektronikog nasilja pokazao se prediktor uestalosti doivljavanja
elektronikog nasilja (=.56, p<.01 ), to se moglo i oekivati s obzirom na visoku korelaciju
izmeu ove dvije varijable (Tablica 3). Drugi znaajan prediktor jest spol (=-.21, p<.01 ).
Samopotovanje, frekvencija koritenja interneta i kolski uspjeh nisu se pokazali znaajnim
prediktorima uestalosti injenja elektronikog nasilja to nije iznenaujue s obzirom na
nisku korelaciju koju ove varijable imaju s kriterijem (Tablica 3). Dakle, moemo zakljuiti
da su uestalost doivljavanja elektronikog nasilja i spol znaajni prediktori uestalosti
injenja elektronikog nasilja.

20
5 Rasprava

Istraivanjem se eljela provjeriti uestalost elektronikog nasilja prema pojedinim

esticama Skale doivljavanja i injenja elektronikog nasilja kod adolescenata. Prema
dobivenim podacima najei oblik doivljenog elektronikog nasilja jest primanje
uvredljivih poruka i komentara, irenje lai te runo govorenje o nekome. Najei oblik
injenja elektronikog nasilja jest slanje uvredljivih poruka i komentara, objavljivanje stvari o
nekome s ciljem ismijavanja te runo govorenje o nekome. Rezultati su u skladu s rezultatima
istraivanja koja pokazuju kako se oblik nasilja koji opisuje slanje i primanje uvredljivih
poruka ili komentara nalazi meu najzastupljenijim oblicima elektronikog nasilja. (Bili i
sur., 2014; Cetin i sur., 2011; Dehue i sur., 2008; Kopecky, 2014; Oneill i Dinh, 2013).
Takoer, rezultati su u skladu i s istraivanjima u kojima su meu najzastupljenijim oblicima
elektronikog nasilja ponaanja kao to je klevetanje, odnosno ogovaranje i irenje lai
(Akbulut i Eristi, 2011; Calvete i sur., 2010; urakovi i sur., 2014; Smith i sur., 2012; Snell i
Englander, 2010). Iz rezultata je vidljivo da se najei oblik elektronikog nasilja, primanje i
slanje neugodnih poruka ili komentara, znatno smanjuje kada rtva zamoli poinitelja da
prestane s navedenim ponaanjem. Ovaj nalaz moe posluiti edukatorima, roditeljima,
uiteljima i adolescentima kao jedna od moguih intervencija i prevencija kada doe do ovog
oblika elektronikog nasilja. Objavljivanje stvari o nekome s ciljem ismijavanja takoer je
jedan od oblika elektronikog nasilja koje se nalazi meu najzastupljenijim ponaanjima u
naem radu. Iako to nismo oekivali, ovo je u skladu s istraivanjima koja potvruju da je
najei oblik elektronikog nasilja irenje neugodnih glasina i ruganje putem interneta
(Akbulut i Eristi, 2011; Dehue i sur., 2008; urakovi i sur., 2014).

Osim zastupljenosti nasilja na esticama Skale doivljavanja i injenja elektronikog

nasilja u ovom istraivanju ispitivan je odnos uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja,
uestalosti injenja nasilja, spola, kolskog uspjeha, samopotovanja i frekvencije koritenja
interneta.

Povezanost niskog samopotovanja i doivljavanja, odnosno injenja, elektronikog

nasilja potvrena je u puno istraivanja (Kowalski i Limber, 2012; Patchin i Hinduja, 2010;
Yang i sur., 2013). U skladu s time, u ovom istraivanju dobivena je znaajna negativna
poveznost izmeu samopotovanja i uestalosti doivljavanja i injenja elektronikog nasilja.
Dakle, moemo zakljuiti da sudionici koji procjenjuju svoje samopotovanje niim ee
doivljavaju i ine elektroniko nasilje. U literaturi jo nije potpuno jasno zbog ega dolazi do

21
snienog samopotovanja. Mogue je objanjenje da rtve imaju nie samopotovanje i prije
doivljavanja elektronikog nasilja te ih to ini metom (Cenat i sur., 2014), no isto je tako
mogue da je nisko samopotovanje posljedica doivljavanja elektronikog nasilja (Patchin i
Hinduja, 2010). Nadalje, nedostaju teorijska objanjenja povezanosti injenja nasilja i
samopotovanja. Autori Rigby i Slee (1993) navode mogue objanjenje da osobe koje ine
elektroniko nasilje to ine kako bi povratili, regulirali i poveali vlastito samopotovanje.

Dobiveni rezultati pokazuju znaajnu negativnu povezanost izmeu uestalosti

doivljavanja elektronikog nasilja i kolskog uspjeha, to je u skladu s istraivanjima (Beran
i Li, 2007; Kowalski i Limber, 2012; Li 2007; Yang i sur., 2014). Za povezanost uestalosti
doivljavanja nasilja i nieg kolskog uspjeha postoji dvosmjerno objanjenje. Prvo, djeca
koja postiu loije ocjene mogu upravo zbog tih potekoa postati mete nasilnika. Nadalje,
djeca koja doivljavaju nasilje mogu imati slabiji kolski uspjeh zbog stresa i neugodnih
emocionalnih stanja. Hipoteza o znaajnoj povezanosti uestalosti injenja elektronikog
nasilja i slabijeg kolskog uspjeha nije potvrena. Taj je nalaz u skladu s istraivanjem Beran
i Li (2007) i s istraivanjem Velki i Vrdoljak (2013) koji takoer nisu dobili povezanost
injenja elektronikog nasilja i kolskog uspjeha. Mogui je razlog nain na koji je
operacionalizirana varijabla kolski uspjeh, u obliku decimalnog prosjeka ocjena. Istraivanja
koja su dobila povezanost varijable kolskog uspjeha i elektronikog nasilja koristila su
kolske ocjene (Kowalski i Limber, 2012; Yang i sur., 2014). Takoer, mogue je da
anonimnost i fizika udaljenost od rtve smanjuje inhibicije adolescenata tako da zlostavljaju
i oni tipini dobri aci.

Nadalje, ee koritenje interneta pokazalo se znaajno povezano s eim

doivljavanjem i injenjem nasilja putem interneta. Ovo je u skladu s istraivanjima koja kau
da su poinitelji i rtve elektronikog nasilja openito esti korisnici interneta te su zbog toga
vie izloeni online rizicima (Kowalski, Limber i Agatston, 2008; Vandebosch i Van
Cleemput, 2009; Ybarra i Mitchell, 2004).

Rezultati su pokazali da sudionici mukog spola ee ine elektroniko nasilje, dok

sudionici enskog spola ee doivljavaju elektroniko nasilje. Ovo je u skladu s
istraivanjima u Velikoj Britaniji i SAD-u koja govore da e djevojke vjerojatnije doivjeti
nasilje, dok e ga djeaci prije poiniti (Dehue i sur., 2008; Hinduja i Patchin, 2013; Smith i
sur., 2008). Iako se u ovome istraivanju oekivalo da e djevojke vie biti ukljuene u
elektroniko nasilje jer ono ima karakteristike relacijskog i verbalnog nasilja, u naem

22
istraivanju se ipak pokazalo da je muki spol vie ukljuen u nasilje, to je u skladu s
nalazima istraivanja tradicionalnog vrnjakog nasilja (Kuterovac Jagodi i Velki, 2014;
Sesar, 2011) te je u skladu s nekim istraivanjima elektronikog nasilja (Calvete i sur., 2010;
Li, 2006, 2007; Wong i sur., 2013).

Nadalje, u ovome istraivanju ispitivan je i relativan doprinos varijabli objanjenju

uestalosti injenja i uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja. Najznaajniji dobiveni
rezultat jest taj da se varijabla uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja pokazala kao
najvaniji prediktor uestalosti injenja nasilja, kao to je i uestalost injenja elektronikog
nasilja najvaniji prediktor uestalosti doivljavanja nasilja. Ovakav nalaz dobiven je u
mnogim istraivanjima elektronikog nasilja (Akbulut i Eristi, 2011; Beran i Li, 2007;
urakovi, 2012; Gotovac, 2014; Li, 2005, 2006; Walrave i Heirman, 2011). Ovi rezultati ne
iznenauju s obzirom na to da je tijekom godina dolo do saznanja kako je sve manji broj
djece koja iskljuivo samo ine ili samo doivljavaju nasilje, a raste broj djece koji su
istovremeno rtve i nasilnici. Ovo zapravo moe upuivati na to da je svaka rtva
elektronikog nasilja potencijalni nasilnik i obrnuto, da je svaki nasilnik potencijalna rtva
elektronikog nasilja. Mogue je objanjenje da djeca koja su rtve elektronikog nasilja
uzvraaju nasilnicima na isti nain te se opravdavaju samoobranom. Kada su pojedinci ljuti
jer su bespravno napadnuti, postoji vjerojatnost da e odgovoriti na agresivan nain (Beran i
Li, 2007). Obrnuto, postoji mogunost da su poinitelji elektronikog nasilja oznaeni kao
mete od strane druge djece koja uzvraaju kako bi zatitila svoje prijatelje. Nadalje, mogue
je da uzvraanje napada moe sluiti kao zatita rtvi od osjeaja ponienja, sramote, tuge i
bespomonosti. Ovi rezultati upuuju na to da je u veini sluajeva injenje i doivljavanje
nasilja zapravo interaktivan proces. Ovo je u skladu i s istraivanjima nasilja licem u lice, u
kojima se zakljuuje da je to posljedica nedovoljno razvijenih vjetina rjeavanja sukoba.

Spol se pokazao kao znaajan prediktor uestalosti injenja i uestalosti doivljavanja

elektronikog nasilja. Rezultati ovog istraivanja u skladu su sa studijama kod kojih se spol
pokazao kao znaajan prediktor viktimizacije, na nain da je enski spol vie zastupljen kod
rtava elektronikog nasilja (Cenat i sur., 2014; Dehue i sur., 2008; Kowalski i Limber, 2007;
Li, 2006; Hinduja i Patchin, 2008) i sa studijama u kojima je dobiveno da su osobe mukog
spola vie ukljuene u elektroniko nasilje (Calvete i sur., 2010; Li, 2006, 2007; Wong i sur.,
2013). Takoer, rezultati ovoga istraivanja u skladu su i sa studijom Walrave i Heirmann
(2011) u kojoj se spol pokazao kao znaajan prediktor injenja i doivljavanja elektronikog
nasilja, pri emu djevojke ee doivljavaju nasilje, a mladii ee ine elektroniko nasilje.

23
Ovi su rezultati djelomino u skladu s oekivanjima da su djevojke vie od djeaka ukljuene
u injenje elektronikog nasilja. Skala injenja elektronikog nasilja u naem istraivanju ima
tri faktora (izravan napad, neizravan napad i kraa identiteta), a moda bi rezultati bili
drugaiji kada bi se gledao odnos svakog pojedinog faktora zasebno sa spolom. U tom sluaju
moda bi faktor neizravan napad bio povezan sa enskim spolom jer sadri ponaanja koja
opisuju ogovaranje i izolaciju, dok bi muki spol bio povezan sa faktorom izravan napad.
Calvete i suradnici (2010) izvijestili su u svome radu da se djeaci i djevojice znaajno
razlikuju s obzirom na odreena ponaanja, pri emu su djeaci ee slali slike i snimke
fizikog nasilja i slike sa seksualnim sadrajem. Takoer, mogue je objanjenje da se
djevojke vie od mladia opiru uzvraanju nasilniku preko medija putem kojih su doivjele
nasilje te drugaije reagiraju ili uzvraaju. Tako na kraju one ispadaju vie ukljuene u
doivljavanje, a muki spol vie u injenje elektronikog nasilja.

Rezultati potvruju da je samopotovanje znaajan prediktor uestalosti doivljavanja

elektronikog nasilja, to je u skladu s istraivanjima (Patchin i Hinduja, 2010; Yang i sur.,
2012). Kao to je ranije navedeno, mogue je objanjenje da rtve imaju nie samopotovanje
i prije doivljavanja elektronikog nasilja (Cenat i sur., 2014), no isto je tako mogue da je
nisko samopotovanje posljedica doivljavanja elektronikog nasilja (Hinduja i Patchin,
2008). Suprotno oekivanjima samopotovanje se nije pokazalo kao znaajan prediktor
uestalosti injenja elektronikog nasilja. Iako nije u skladu s oekivanjima, nekolicina studija
dobila je iste rezultate (Campfield, 2008; Gotovac, 2014). Postoji nekolicina studija iji su
rezultati pokazali da globalno samopotovanje nije prediktor injenja elektronikog nasilja,
ve je prediktor samo jedan dio samopotovanja, a to je samopotovanje u odnosima s
vrnjacima (Campfield, 2008; Guarini, Passini, Melotti i Brighi, 2012). Ovim se rezultatima
pridruuju Brighi, Guarini, Melotti, Galli i Genta (2012) koji su pokazali da je prediktor
elektronikog nasilja nisko samopotovanje u obiteljskim odnosima.

Kao najmanje vaan ali znaajan prediktor uestalosti doivljavanja elektronikog

nasilja pokazao se prediktor frekvencije koritenja interneta, to je u skladu s istraivanjima
koja govore kako ee koritenje interneta dovodi do vee vjerojatnosti doivljavanja
elektronikog nasilja (Walrave i Heirman, 2011; Ybarra i Mitchell, 2004). Suprotno
oekivanjima, ovaj isti prediktor nije se pokazao znaajnim u objanjenju varijance uestalosti
injenja elektronikog nasilja. Ovakav rezultat nije u skladu s veinom istraivanja koja su
zakljuila da upravo poinitelji elektronikog nasilja ee koriste internet (urakovi, 2012;
Li, 2007; Smith i sur., 2008; Ybarra i Mitchell, 2004), no u skladu je s istraivanjima u kojima

24
se varijabla frekvencija koritenja interneta nije pokazala kao znaajan prediktor (Appel i sur.,
2014). Mogue je da je frekvencija koritenja interneta znaajan prediktor samo odreenih
oblika injenja elektronikog nasilja. Na primjer, Aricak i suradnici (2008) dobili su u svome
istraivanju rezultate da je frekvencija koritenja interneta u znaajnoj pozitivnoj korelaciji
samo s nekim ponaanjima elektronikog nasilja koja ukljuuju slanje zaraene elektronike
pote i govorenje runih stvari o nekome. Mogue je i da je razlika u rezultatima nastala zbog
naina na koji je operacionalizirana varijabla frekvencije koritenja interneta, to jest nije
ukljuena informacija o nainu provoenja vremena na internetu.

Na koncu, iako smo pretpostavili da e slabiji kolski uspjeh biti znaajan prediktor
nasilnog ponaanja i viktimizacije putem interneta (Beran i Li, 2007; Kowalski i Limber,
2012; Yang i sur., 2013), ova varijabla nije se pokazala znaajnim prediktorom. Budui da je
rije o gimnazijalcima, uzorak je relativno homogen s obzirom na ocjene tako da veina
uenika ima vrlo dobar ili odlian kolski uspjeh, to je moglo utjecati na rezultate. Ipak,
rezultati ovoga istraivanja u skladu su s istraivanjima u kojima se kolski uspjeh nije
pokazao kao znaajan prediktor elektronikog nasilja (Velki i Vrduljak, 2012). Mogue je
objanjenje da jedan dio popularne djece ima dobro razvijene kognitivne sposobnosti koje im
osiguravaju odlian kolski uspjeh, ali ih i istodobno rabe u manipulaciji drugima pa esto
nisu prepoznati kao nasilnici od strane nastavnika. Takoer, Velki i Vrdoljak (2013) navode
objanjenje da su jedan dio rtava nasilja zapravo odlini uenici koji su esto i miljenici
nastavnika, a time i potencijalne rtve, dok drugi dio djece rtava zbog potekoa vezanih uz
viktimizaciju imaju i slabiji kolski uspjeh.

5.1 Nedostaci i mogua ogranienja istraivanja

Elektroniko nasilje jest fenomen novije prirode te jo uvijek ne postoji dovoljno

istraivanja na ovu temu. Za tehnologiju je karakteristino da se stalno mijenja i time
omoguuje pojave novih oblika elektronikog nasilja. Upravo to oteava stvaranje
standardiziranih upitnika kojima bi se mjerilo elektroniko nasilje. Stoga veina autora u
svome radu sastavlja vlastiti upitnik o elektronikom nasilju.

Istraivanje vrnjakog nasilja podruje je u kojem rezultati istraivanja u velikoj

mjeri ovise o koritenoj metodologiji, odnosno nainu provoenja istraivanja (Sesar, 2011).
Najpouzdanijom metodom smatra se istraivanje pomou anonimnih upitnika koja je
koritena u ovome istraivanju jer djeca izravno progovaraju o vlastitim iskustvima te je

25
vremenski i ekonomski najisplativija. Meutim, postoje nedostaci ove metode. Ispunjavanje
upitnika za vrijeme kolskog sata moe utjecati na to da se sudionici osjete nedovoljno
anonimnima te zbog toga ne odgovaraju potpuno iskreno o svojim iskustvima. Nadalje, pri
odreivanju kriterija injenja i doivljavanja elektronikog nasilja sluili smo se metodom
samoprocjene. Mogue je da uenici nisu dovoljno objektivni u samoprocjeni, odnosno da
precjenjuju ili podcjenjuju koliinu doivljenog i poinjenog nasilnog ponaanja na internetu.
Takoer, uzorak su inili uenici ope gimnazije zbog ega se rezultati ne mogu generalizirati
na cjelokupnu adolescentnu populaciju. Nedostatak je i selektivno pristajanje ravnatelja kola
da se istraivanje provede u njihovoj koli. Ako ravnatelj procijeni da se problem vrnjakog
nasilja na internetu javlja uestalo, moe odbiti da njegova kola sudjeluje u istraivanju.

Na koncu, postoji niz drugih potencijalnih prediktora koje nismo obuhvatili ovim
istraivanjem to je vidljivo iz rezultata regresijske analize. U mnogim istraivanjima kao
jedan od najznaajnijih prediktora spominje se nasilje licem u lice (Tokunaga, 2010), a taj
bi prediktor vjerojatno, da je bio ukljuen u ovo istraivanje, objasnio znaajan dio preostale
varijance. Osim nasilja licem u lice bilo bi dobro ispitati utjecaj vrnjaka, stilova
roditeljstva, kolske klime i anksioznosti. to se tie praktinih implikacija dobivenih
podataka, bilo bi dobro da se djecu u koli ui asertivnom ponaanju. Ako se od prvih razreda
kole djecu pone poduavati kako uspjenije komunicirati i konstruktivno rjeavati svoje
sukobe, razumjet e da je nasilje neto negativno i nepoeljno. Takoer, korisno bi bilo
upozoriti ih da njihovo ponaanje putem interneta i mobilnih telefona, iako nije direktno,
moe nekoga povrijediti i ostaviti ozbiljne posljedice Elektroniko nasilje trenutno je podruje
koje zahtijeva jo mnogo istraivanja zbog opasnosti njegova irenja, to je posljedica sve
ee upotrebe tehnologija.

26
6 Zakljuak

Na temelju analize odgovora na pojedinim esticama Skale doivljavanja i injenja

elektronikog nasilja uoava se da su meu najzastupljenijim ponaanjima elektronikog
nasilja bila ponaanja koja opisuju klevetanje i primanje/slanje uvredljivih poruka ili
komentara.

Potvrena je negativna povezanost uestalosti injenja i uestalosti doivljavanja

elektronikog nasilja sa samopotovanjem, odnosno sudionici koji nie procjenjuju svoje
samopotovanje ee doivljavaju i ine elektroniko nasilje. Potvrena je pozitivna
povezanost uestalosti elektronikog nasilja i frekvencije koritenja interneta to potvruje da
sudionici koji ee koriste internet, ee doivljavaju i ee ine elektroniko nasilje.
Potvrena je i negativna povezanost kolskog uspjeha s uestalosti doivljavanja nasilja, ali
nije potvrena povezanost izmeu kolskog uspjeha i uestalosti injenja nasilja putem
interneta. Iz rezultata moemo zakljuiti da sudionici koji imaju nii kolski uspjeh ee
doivljavaju elektroniko nasilje. Nadalje, potvreno je da je enski spol povezan s eim
doivljavanjem elektronikog nasilja, a muki je spol znaajno povezan s eim injenjem
elektronikog nasilja.

Prediktori uestalosti doivljavanja elektronikog nasilja jesu redom po vanosti:

uestalost injenja elektronikog nasilja, samopotovanje, spol i frekvencija koritenja
interneta. Prediktori uestalosti injenja elektronikog nasilja jesu redom po vanosti:
uestalost doivljavanja nasilja putem interneta i spol. Ostali prediktori nisu se pokazali
znaajnima.

27
7 Literatura

Akbulut, Y. i Eristi, B. (2011). Cyberbullying and victimisation among Turkish university

students. Australasian Journal of Educational Technology, 27 (7), 1155-1170.

Akbulut, Y., Sahin, Y. L. i Eristi, B. (2010). Cyberbullying victimization among Turkish

online social utility members. Educational Technology & Society, 13(4), 192201.

Appel, M., Stigibauer, B., Batinic, B. i Holz, P. (2014). Internet use and verbal agression: The
moderating role of parents and peers. Computers in Human Behavior; 33, 235-241.

Aricak, T., Siyahaan, S., Uzunhasanglu, A., Saribeyoglu, S., Ciplak, S. i Yilmaz, N. (2008).
Cyberbullying among Turkish adolescents. Cyberpsychology and Behavior, 11, 253-
261.

Beran, T, i Li, Q. (2007). The Relationship between Cyberbullying and School Bullying.
Journal of Student Wellbeing, 1(2), 15-33.

Bili, V. (2014). Correlates and outcomes of cyberbullying and cybervictimization. U: Orel,

M. (ur.) The new vision of future technologies. Ljubljana: Eduvision, 71-84.

Bili, V., Buljan Flander, G. i Hrpka, H. (2012). Nasilje nad djecom i meu djecom.
Jastrebarsko: Naklada slap.

Bili, V., Buljan Flander, G. i Rafajac, B. (2014). Life Satisfaction and School Performance
of Children Exposed to Classic and Cyber Peer Bullying. Collegium Antropologicum,
38(1), 21-29.

Brito, C.C. i Oliveira, M.T. (2013). Bullying and self-esteem in adolescents from public
schools. Journal de Pediatria, 89:601-7.

Buljan Flander, G., Krmek, M., Borovec, K. i Muhek, R. (2006). Nasilje preko interneta
(cyberbullying). Zagreb: Grad Zagreb, Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba,
Policijska uprava zagrebaka.

Calvete, E., Orue, I., Estevez, A., Villardon, L. i Padilla, P. (2010). Cyberbullying in
adolescents: Modalities and aggressors profile. Computers in Human Behavior, 26,
1128-1135.

Campbell, M.A. (2005). Cyber bullying: An old problem in a new guise? Australian Journal
of Guidance and Counselling, 15, 68-76.

Campfield, D.C. (2008). Cyber bullying and victimization: Psychosocial charatecteristics of

bullies, victims, and bully/victims. Doktorski rad. Missoula: The University of
Montana, Department of Clinical Psychology.

Cenameri, M. (2013). Internet, child and adolescence social development. Mediterranean

Journal od Social Science, 48, 571-578.

28
Cenat, J.M., Herbert, M., Blais, M., Lavoir, F. i Guerrier, M. (2014). Cyberbullying,
psychological dostress and self-esteem among youth in Quebec schools. Journal of
Affective Disorders, 169, 7-9.

Cetin, B., Yaman, E. i Peker, A. (2011). Cyber victim and bullyng scale: A study of validity
and reliability. Computers and Education, 57, 2261-2271.

Coopersmith, S. (1967). The antecedents of self-esteem. San Francisco, CA: W. H. Freeman.

Cross, D., Monks, H., Campbell, M., Spears, B. i Slee, P. (2011). School-based strategies to
address cyber bullying. Centre for Strategic Education Occasional Papers.

Deuhue F., Bolman, C. i Vollink, T. (2008). Cyberbullying: Youngsters' Experiences and

Parental Perception. CyberPsychology and Behavior, 11 (2), 217-223.

Didden, R., Scholte, R. H. J., Korzilius, H., De Moor, J. M. H., Vermeulen, A., OReilly,M., i
sur. (2009). Cyberbullying among students with intellectual and developmental
disability in special education settings. Developmental Neurorehabilitation, 12, 146
151.

urakovi, S. J. (2012). Nasilje preko Interneta. Neobjavljeni diplomski rad. Osijek: Odsjek
za psihologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku.

urakovi, S. J., incek, D. i Tomai Humer, J. (2014). Prikaz skale doivljavanja/injenja

nasilja preko interneta i rezultata primjene te skale na vinkovakim srednjokolcima.
ivot i kola, 32, 61-74.

Egan, S. K. i Perry, D. G. (1998). Does low self-regard invite victimization? Developmental

psychology, 32(2), 299-309.

Gotovac, S. (2014). Odnos nasilja putem Interneta, samopotovanja, depresivnosti i

ukljuenosti roditelja kod adolescenata. Neobjavljeni diplomski rad. Osijek: Odsjek za
psihologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku.

Grolnick, W.S., & Beiswenger, K. (2006). Facilitating childrens self-esteem: The role of
parents and teachers. In M. H. Kernis, (Ed.), Self-esteem issues and answers: A source
book of current perspectives. Psychology Press.

Guarini, A., Passini, S., Melotti, G. i Brighi, A. (2012). Risk and protective factors on
perpertration of bullying and cyberbullying. Pribavljeno 5. 12. 2014. s adrese
https://repozytorium.amu.edu.pl/jspui/bitstream/10593/5887/1/studia_eduk_23_s_33-
56.pdf

Hemphill, S.A., Kotevski, A., Tollit, M., Smith, R., Herrenkohl, T.I., Toumbourou, J.W. i
Catalano, R.F. (2012). Longitudinal predictors of cyber and traditional bullying
perpetration in Australian Secondary School students. Journal of Adolescent Health,
51, 59-65.

29
Hinduja, S. i Patchin, J. (2013). Bullying, cyberbullying and suicide. Archives of Suicide
Research, 14, 206-221.

Hinduja, S. i Patchin, J. W. (2013). Social influences on cyberbullying behaviors among

middle and high school students. Youth Adolescence, 42, 711-722.

Hinduja, S., i Patchin, J. (2008). Cyberbullying: An exploratory analysis of factors related to

offending and victimization. Deviant Behavior, 29 (2), 1-29.

Hrabri telefon (2008). Istraivanje o iskustvima djece prilikom koritenja Interneta i modernih
tehnologija. Pribavljeno 10. 12. 2014. s adrese http://www.hrabritelefon.hr/.

Huang, Y i Chou, C. (2010). An analysis of multiple factors of cyberbullying among junior

high school students in Taiwn. Computers in Human Behaviour, 26, 1581-1590.

Jankauskiene, R., Kardelis, K., Sukys, S. i Kardeliene, L. (2008). Association between school
bullying and psychosocial factors. Journal od social behavior and personality, 2, 145-
162.

Juvoven, J. i Gross, E. F. (2008). Bullying experiences in cyberspace. The Journal of School

Health, 78, 496505.

Kopecky, K. (2014). Cyberbullying and sexting between children and adolescents:

Comparative study. Procedia- Social and Behavioral Sciences, 149, 467-471.

Kowalski, R.M. i Limber, S.P. (2012). Psychological, Physical and Academic Correlates of
Cyberbullying and Traditional Bullying. Journal od Adolescent Health, 53, 13-20.

Kowalski, R. M., Limber, S. P., Agatston, P. W. (2008). Cyberbullying: Bullying in the

Digital Age. Oxford: Blackwell Publishing.

Kowalski, R.M. i Limber, S.P. (2007). Electronic Bullying Among Middle School Students.
Journal of Adolescent Health, 41, 22-30.

Krmek, M., Buljan Flander, G. i Hrpka, H. (2007). Nasilje meu vrnjacima preko interneta.
Zbornik radova (str. 125-133). Osijek: Filozofski fakultet.

Kuterovac Jagodi, G. i Velki, T. (2014). Different measurment approaches as sources of

differences in data on the prevalence of peer violence. Journal for general Social
Issues, 23, 259-281.

Kwan, G. i kori, M. (2013). Facebook bullying: an extension of battles in school.

Computers in Human Behavior, 29, 16-15.

Lackovi Grgin, K. (1994) Samopoimanje mladih. Naklada Slap:Jastrebarsko.

Li, Q. (2007). Bullying in the new playground: Research into cyberbullying and
cybervictimisation. Australian Journal of Educational Technology, 23, 435-454.

30
Li, Q. (2006). Cyberbullying in Schools: A Research of Gender Differences. School
Psychology, 27, 1-14.

Li, Q. (2005). New bottle but old wine: A research of cyberbullying in schools. Computers in
Human Behaviour, 23, 1777-1791.

McDermott, M. (2012). The Relationship Between Cyberbullying and Depression in

Adolescents. Master Theses. Pribavljeno 30. 11. 2014 s adrese
http://thekeep.eiu.edu/theses/894.

Mesch, G. (2009). Parental mediation, online activities and cyberbullying. Cyberpsychology

and behavior, 12, 387-393.

O'Neill,B. i Dinh, T. (2013). Cyberbullying among 9-16 year olds in Ireland. Digital
Childhoods Working Paper Series (No.5). Dublin:Dublin Institute of Technology.

Patchini, J. W. i Hinduja, S. (2010). Cyberbullying and Self-esteem. Journal of School

Health, 80 (12), 614-623.

Patchin, J. W. i Hinduja, S. (2006). Bullies move beyond the schoolyard: A preliminary look
at cyberbullying. Youth Violence and Juvenile Justice, 4 (2), 148-169.

Poliklinika za zatitu djece grada Zagreba (2005). Nasilje preko Interneta-cyberbullying.

Pribavljeno 10. 12. 2014. s adrese http://www.poliklinika-djeca.hr/publikacije/nasilje-
preko-interneta/.

Rigby, K. i Slee, P. T. (1993). Dimensions of interpersonal relation among Australian children

and implications for psychological well-being. The Journal of Social Psychology,
133(1), 33-42.

Salmivalli, C., Kaukiainen, A., Kaistaniemi, L. i Lagerspetz, K. M. (1999). Self-evaluated

self-esteem, peer-evaluated self-esteem and defensive egotism as predictors of
adolescents' participation in bullying situations. Personality and Social Psychology
Bulletin, 25, 1268-1278.

Sasson, H. i Mesch, G. (2014). Parental mediation, peer norms and risky online behavior
among adolescents. Computers in Human Behavior, 33, 32-38.

Sesar, K. (2011). Obiljeja vrnjakog nasilja. Ljetopis socijalnog rada, 18, 497-526.

Sinclair, K. O., Bauman, S. Poteat, P., Koenig, B., Russell M. S. i S. T. (2012). Cyber and
Bias based Harrassment: Associations With Academic, Substance Use and Mental
Health Problems. Journal of Adolescents Health, 50, 521-523.

Slonje, R. i Smith, P. K. (2008). Cyberbullying: Another main type of bullying? Scandinavian

Journal of Pscyhology, 49, 147-154.

Smith, P. K., Mahdavi, J., Carvalho, M., Fisher, S., Russell, S. i Tippett, N. (2008).
Cyberbullying: its nature and impact in secondaryschool pupils. Journal of Child
Psychology and Psychiatry, 49(4), 376-385.

31
Snell, P.A. i E.K. Englander (2010). Cyberbullying Victimization and Behaviors Among
Girls: Applying Research Findings in the Field. Journal of Social Science, 6: 510-514.

Tice, D.M. i Gailliot,M. (2006.). How self-esteemrelates to the ills and triumphs of society. U:
M. H. Kernis (ur.), Self-Esteem Issues and Answers: A Sourcebook of Current
Perspectives (str. 230-237). Psychology Press. Taylor & Francis Group.

Tokunga, R. S. (2010). Following you home from school: A critical review and synthesis of
research on cyberbullying victimization. Computers in Human Behaviour, 26, 277-
287.

Unicef (2010). Iskustva i stavovi djece, roditelja i uitelja prema elektronikim medijima.
Pribavljeno 15. 12. 2014. S adrese
.http://www.unicef.hr/upload/file/353/176706/FILENAME/Izvjestaj__Iskustva_i_stav
ovi_djece_roditelja_i_ucitelja_prema_elektronickim_medijima.pdf.

Vandebosch, H. i Van Cleemput, K. (2009). Cyberbullying among youngsters: Profiles of

bullies and victims. New Media Society, 11(8), 1349-1371.

Velki, T. i Vrdoljak, G. (2013). Uloga nekih vrnjakih i kolskih varijabli u predvianju

vrnjakog nasilnog ponaanja. Drutvena istraivanja, 22 (1), 101-120.

Walrave, M. i Heriman, W. (2011). Cyberbullying: Predicting Victimisation and Perpetration.

Children and Society, 25, 59-72.

Willard, N. (2005). An educators guide to cyberbullying and cyberthreats. Center for safe
and responsible Internet use. Pribavljeno 25. 11. 2014. s adrese
http://cyberbully.org/cyberbully/docs/cbcteducator.pdf.

Williams, K.R. i Guerra, N.G. (2007). Prevalence and Predictors of Internet Bullying. Journal
of Adolescence, 41, 14-21.

Wong, D. S.W., Chan, H.C.O. i Cheng, C.H.K. (2013). Cyberbullying Perpetration and
Victimization among Adolescents. Children and Youth Services Review, 36, 133-140.

Yang, S. J., Stewart, R., Kim, J. M., Kim, A. W., Shin, I. S., Dewey, M. E., Maskey, S. i
Yoon, J. S. (2013). Differences in predictors of traditional and cyberbullying: A 2-year
longitudional study in Korean school children. European child and adolescent
psychiatry, 22, 309-318.

Ybarra, M. L. i Mitchell, K. J. (2004). Youth engaging in online harassment: associations with

caregiver-child relationships, Internet use and personal characteristics. Journal of
Adolescence, 27, 319-336.

32
8 Prilozi

8.1 Prilog 1. Faktorska struktura

Tablica 6. Prikaz faktorske strukture nakon rotacije za Skalu injenje elektronikog nasilja

Glavne komponente
Izravan Neizravan Kraa
napad napad identiteta
Slao/la sam uvredljive poruke ili komentare ak i nakon to
.746 .138 -.044
me ta osoba zamolila da prestanem
Slao/la sam uvredljive poruke i komentare nekome .733 .266 -.085
Namjerno sam nekome slao/la neeljene seksualne sadraje .690 .033 -.038
Prijetio/la sam nekome .632 .145 -.127
Objavljivao /la sam stvari o nekome s ciljem ismijavanja .542 .440 -.336
Poticao/la sam druge da runo govore o nekome .175 .718 -.295
Otvorio/la sam grupu da bi nekoga ismijavao/la ili vrijeao/la .089 .664 -.082
Objavljivao /la sam o nekome stvari koje su tetile ugledu te
.415 .585 -.414
osobe
Namjerno sam blokirao/la ili izbacio/la nekoga iz neke grupe
.313 .493 .212
s ciljem da ga/ju izoliram
Objavljivao/la sam osobne stvari o nekom u ime te osobe .007 .035 -.792
Ulogirao/la sam se u tui profil i u ime te osobe objavljivao/la
.251 .227 -.762
rune stvari o njoj/njemu

33
Tablica 7. Prikaz faktorske strukture nakon rotacije za Skalu doivljavanje elektronikog nasilja

Glavne komponente
Izravan Kraa Neizravan
napad identiteta napad
Primio/la sam uvredljive poruke ili komentare ak i nakon
.786 .141 -.415
to sam zamolio/la poiljaoca da prestane s tim
Primio/ la sam uvredljive poruke i /ili komentare .714 .047 -.163
Netko mi je prijetio .678 .158 -.290
Netko je irio lai o meni .615 .456 -.599
Dobio/la sam neeljene seksualne sadraje .595 .248 -.102
Netko se ulogirao u moj profil i u moje ime objavljivao
.160 .871 -.175
rune stvari o meni
Netko se pretvarao da sam ja i objavljivao osobne stvari o
.139 .868 -.120
meni
Netko je otvorio grupu da bi me ismijavao ili uvrijedio .013 .070 -.771
Drugi su me namjerno blokirali ili izbacili iz neke grupe s
.354 .139 -.729
ciljem da me izoliraju
Netko je o meni objavljivao stvari koje su tetile mom
.444 .306 -.711
ugledu
Netko je poticao druge da runo govore o meni .625 .318 -.650
Netko je objavljivao stvari o meni zbog kojih su me drugi
.621 .269 -.632
ismijavali

34
8.2 Prilog 2. Obrazac za roditelje o sudjelovanju djeteta u istraivanju

OBAVIJEST ZA RODITELJE O SUDJELOVANJU DJETETA U ISTRAIVANJU

Potovani,
ovim putem Vas elimo informirati o istraivanju koje se provodi u koli koju pohaa Vae dijete.
Provodimo istraivanje u srednjim kolama za potrebe izrade magistarske radnje na Studiju
psihologije Hrvatskih studija Sveuilita u Zagrebu, pod mentorstvom prof. dr. sc. Gordane Buljan
Flander. Tema istraivanja je nasilje putem Interneta te je istraivanje u potpunosti anonimno. U
upitniku, koji e djeca popunjavati tijekom jednog kolskog sata, biti e pitanja o doivljavanju i
vrenju nasilja putem Interneta, samopotovanju i kolskom postignuu. Svi rezultati bit e prikazani
na razini cijele grupe srednjokolaca koji e se ukljuiti u istraivanje.

Samo u sluaju da NE elite da Vae dijete sudjeluje u ovom istraivanju, molimo Vas da
ispunite ovaj obrazac i vratite po svome djetetu u kolu, u roku od tri dana:

IME I PREZIME DJETETA: _____________________________________RAZRED:

_________________

POTPIS RODITELJA: ___________________________

KOLA:_________________________________

Unaprijed hvala,

Sara Dugi, univ. bacc. psych.

U Zagrebu, Travanj, 2014.

35