11. METALI
3. Silikati (SiO2) najvaniji i najraireniji spoj u jalovini
11.1.1. Dobivanje i nalazita eljeza
Nalaze se u Zemljinoj kori: Mineral (ruda) kao mineralna
sirovina postaje znaajna kada se na povrini ili u dubini (jami)
Zemljine kore nalazi u veim koliinama dovoljnim za ekonomsku
ili ekonominu eksploataciju.
Isto tako na ovim mjestima gdje su dovoljne koliine
minerala mora biti utvrena i kvaliteta minerala, tj. sadraj metala i
jalovine u takvom mineralu. Lokacije na kojima se utvrdi dovoljna
koliina minerala (rude) sa zadovoljavajuim sadrajem metala u
njima nazivaju se rudita (rudnici).
Mjesto koje preferira biti rudnik mora danas biti dokazano
geolokim istraivanjima s tono utvrenim mineralom (sadrajem
metala i jalovine u njemu) i tono definiranim koliinama minerala
(rezervama).
Rudita (rudnici) su manje ili vie danas obino dislocirani i
esto na nepristupanim mjestima do kojih treba izgraditi svu mreu
saobraaja, infrastrukture stanovanja i ivljenja, vode, elektrine
energije itd.
11.1.2. Nomenklatura (razvrstavanje)
etiri su osnovne grupe minerala u klasifikaciji. Klasifikacija
ili nomenklatura svih mineralaide prema vezi osnovnog metala s
nekim drugim metalom ili hemijskim spojem.
1. Oksidni minerali oksidni minerali (rude) su oni kod kojih
je osnovni metal vezan ustrukturnoj grai s kisikom.
Najraireniji i najbogatiji metalom u zemljinoj kori
su baovi minerali.
2. Sulfidni minerali osnovni metal vezan je za sumpor (S).
minerala.
4. Karbonati (CO2) okamenjeni karbonat.
5. Samorodne rude (Au)
11.1.3. Tehnologija proizvodnje i vrste proizvoda
Oplemenjivanje ruda
U savremenoj tehnologiji proizvodnje metala nigdje se vie
ne upotrebljavaju sirovi minerali, odnosno onakvi kakvi su u
Zemljinoj kori. Prva faza pripreme (oplemenjivanja) mineralnih
sirovina (ruda) jeste na samom rudniku. U savremenoj tehnologiji
svi minerali ili mineralne sirovine prolaze jednu od faza
oplemenjivanja. Osnovni cilj svih postupaka oplemenjivanja je:
a. poveati osnovni sadraj metala
b. smanjiti sadraj jalovine
Danas razlikujemo dva osnovna tipa oplemenjivanja:
a. rudarsko oplemenjivanje
b. metalurko oplemenjivanje
rudarsko oplemenjivanje - sva ona koja se u najveoj mjeri odvijaju
na samim rudnicima a da bi mineral (ruda) iz dotinog rudita na
tritu bila to kvalitetnija.
Mineralna sirovina se obrauje i oplemenjuje na nain da se
osnovnom mineralu mijenja veliina i oblika, ali za vrijeme
postupka oplemenjivanja ne mijenja se kristalna forma osnovnog
minerala.
1
metalurko opleminjavanje - uvijek se odvija na odgovarajuoj
temperaturi na kojoj se esto puta promijeni osnovna kristalna
struktura minerala koji se oplemenjuje.
11.1.4. Opte karakteristike metala
Metali i legure su materijali koji se odlikuju nizom
karakteristinih osobina, zbog kojih su postali osnova savremene
tehnike.
Svi hemijski elementi se mogu podeliti na: metale, nemetale i
metaloide. Metali se sastoje od istog hemijskog elementa sa
neznatnom koliinom primjesa drugih elemenata. Odlikuju se
karakteristinim metalnim sjajem, poveanom elektro i toplotnom
provodljivou, dobrim mehanikim osobinama, otpornou prema poeljni a dijelom nepoeljni, imaju vrlo veliki uticaj na osobine
elektrohemijskim uticajima i povienoj temperaturi, mogunou
obrade na razliite naine u hladnom i zagrijanom stanju. Sve
nabrojane osobine uslovljene su osobinama unutranje grae atoma i
njihovim meusobnim vezama. Gustina metala se kree izmeu 0,59
g/cm (litijum) i 22,4 g/cm (osmijum). Kod metala u svakodnevnoj
upotrebi ova razlika u gustini znatno je manja, npr. 1,74 g/cm3
(magnezijum), 2,7 g/cm3 (aluminijum), 7,1 g/cm (cink), 7,88 g/cm3
(eljezo), 8,93 g/cm (bakar), 11,34 g/cm3 (olovo). Metal sa najviom
temperaturom topljenja je volfram (3400C), a sa najniom iva (-
39C). Veina metala se mnogo vie upotrebljava u sastavu legura
negu u istom stanju.
Legure su sloeni materijali koji predstavljaju smjeu nekog
osnovnog elementa (metala) sa drugim metalima ili nemetalima.
Elementi koji ine legure nazivaju se komponente legure, od ijeg
broja zavisi sloenost legura i njihove karakteristike. U sastav legura
ulazi najmanje jedan metal (npr. bronza: legura bakra i kalaja, elik:
legura eljeza i ugljenika, itd). Legure dobijaju sasvim nove osobine,
koje se razlikuju od osobina sastavnih komponenata: povoljnije
mehanike osobine, poveana otpornost prema koroziji, promjena
boje, poveana mogunost obrade itd.
11.1.5. eljezo
11.1.6. Opte karakteristike i podjela
eljezo se ne nalazi u prirodi kao hemijski ist element, ve
se dobija raznim postupcima iz ruda eljeza. Tehniko eljezo je
legura eljeza sa ugljikom, manganom, silicujurnom, fosforom i
sumporom, a takoe moe sadrati i dodatne sastojke za posebne
svrhe (hrom, nikl, molibden, volfram). Ovi sastojci, koji su dijelom
tehnikog eljeza.
Ugljenik je najvaniji legirajui element eljeza koji i u vrlo
malim koliinama znatno utie na svojstva legure. Na osnovu
sadraja ugljenika i drugih dodatnih elemenata tehniko eljezo
obuhvata:
- elik, sa sadrajem ugljenika praktino do 1,78%C,
a teorijski do 2,14%.
- Sivi liv, sa sadrajem ugljenika preko 2,6%.
- Temperovani liv.
2
 U savremenoj praksi elik se proizvodi uglavnom u tenom 11.1.7. Dobijanje eljeza
stanju kao topljeni elik. Hemijsko isto eljezo (Fe) nema praktinu
primjenu zbog svoje male tvrdoe i vrstoe, kao i skupe eljezo se dobija
proizvodnje. iz svojih ruda: magnetit (Fe3O4),
hematit (Fe2O3), limonit
(2Fe2O3*3H2O) i siderit
(FeCO3). esto se razliite rude
mijeaju da bi se dobilo gvode
odgovarajueg sastava.

Dobijanje sirovog eljeza u

visokim peima

Sirovo eljezo se dobija

u visokim peima u kojima se
1. Duvnice, 2. Zona topljenja ,3. Zona
oksidna eljezna ruda prerauje naugljenienja, 4. Redukciona zona, 5.
redukcijom. Redukcija se moe Zona suenja i predgrevanja, 6. Dovod
7. Ureaj za ariranje, 8.
obaviti direktno pomou ugljika sirovina,
Ruda + Koks + Topitelj, 9. Penica, 10.
iz koksa upotrebljenog kao Ispust tenog gvoa, 11. Odvod
gorivo ili indirektno pomou gasova
ugljen monoksida nastalog
sagorijevanjem koksa.
Postrojenje visoke pei sastoji se iz vie ureaja. Visoka pe
se sastoji od dvije zarubljene kupe spojene osnovicama i donjeg
cilindrinog dijela. Pe je ozidana vatrostalnim opekama. Zavisno od
konstrukcije visoka pe je ojaana elinim skeletom ili omotaem
od elinih ploa. Zbog visoke temperature donji kraj pei stalno se
hladi vodom, koja se kree kroz ugraene kanale. U zavinosti od
rude i samog voenja procesa sirovo gvode e sadra veoj ili
manjoj mjeri pratee elemente kao to su: Si, Mn, P, S.

3
Elektrine pei za dobijanje sirovog eljeza hemijskom sastavu imaju sadraj ugljika vei od 2,14% nazivaju se
eljezom.
Topljenje eljezne rude u peima sa elektrinim
zagrijavanjem nalo je primjenu u zemljama koje nemaju koksujui eljezo ima osnovne dvije podjele koje se najvie koriste u praksi, a
ugalj, a raspolau sa velikim hidroenergetskim izvorima jeftine to je:
elektrine energije. Dobijanje sirovog eljeza u elektrinoj pei vri a. sivi liv
se korienjem elektrine energije za topljenje oksidne eljezne rude b. bijeli liv.
uz dodatak koksa, koji se samo koristi kao redukujue sredstvo i za
naugljenisanje eljeza (oko 1/3 koliine potrebne u visokoj pei). Sirovo eljezo prema svome sastavu i upotrebi dijeli se na:
Kako je za dobijanje 1 t sirovog eljeza potrebno oko 2500+3000
kWh elektrine enrgije, to je upotreba elektrinih pei ograniena na a. sivo sirovo eljezo
sluajeve kada se raspolae jeftinom elektrinom energijom. b. bijelo sirovo eljezo
c. specijalno sirovo eljezo.
11.1.8. Podjela eljeza

Osnovne podjele metala koje se najee primjenjuju u Liveno eljezo se prema strukturi, osobinama i namjeni se dijeli na:
svakodnevnoj praksi su:
a. bijelo liveno eljezo ili bijeli liv
a. Prema hemijskom sastavu b. sivo liveno eljezo ili sivi liv
b. Po taki topljena i gustoi c. modificirani liv
c. Podjela metala prema periodnom sistemu elemenata d. kovno eljezo ili temperaturni liv
d. Prema strukturi legure i drugo. e. legirano liveno eljezo.
Pored ovih osnovnih podjela postoje i druge podjele, naroito
elika koje se manje koriste u svakodnoj praksi, zbog svoje teine za
razumijevanje i zbog toga to se primjenjuju samo u odreenim
trenutcima i odreenim granama proizvodnje.

Postoji mnogo naina na koji bi se mogla izvriti podjela

elika i eljeza. Razlika izmeu elika i eljeza je u sadraju ugljika,
tj.u hemijskom sastavu legura. Legure eljeza koje sadre do 2,14%
ugljika nazivaju se elikom, a sve ostale legure eljeza koje u svome

4
 11.2. KARAKTERISTIKE METALA

OSK osmij komercijalne istoe

OsK osmij komercijalne istoe
AAISIM46 alatni elik AISI M46
WK volfram komercijalne istoe
AAISIT6 alatni elik AISI T6
NUAAISIP3 nisko-ugljini alatni elik AISI P3
WK volfram komercijalne istoe
NLAISI5160 nisko-legirani elik AISI 5160
TLB265 titanova legura LB 265
ReK osmij komercijalne istoe
AL8091 aluminijeva legura 8091
LW25%Re legura wolframa s 25 % renija
BeLS-200 berilijeva legura S-200
RhK rodij komercijalne istoe
PtK platina komercijalne istoe
NLBL nisko legirani bijeli lijev
AuK zlato komercijalne istoe
PdK paladij komercijalne istoe
CaK kalcij komercijalne istoe
SLLG sivi lijev s lamelarnim grafitom
TlK talij komercijalne istoe
PbK olovo komercijalne istoe
BiK bizmut komercijalne istoe
BiK bizmut komercijalne istoe
InK indij komercijalne istoe
InK indij komercijalne istoe
LiK litij komercijalne istoe
LiK litij komercijalne istoe

5
 11.3. ELJEZNI METALI Pri hlaenju taline eljeza:

Sirovo je eljezo relativno jeftino jer se rude eljeza u prirodi talite: Fe -Fe pri t = 1538 C , po formiranju krutine dolazi do
nalaze u velikim koliinama, a proizvodnja mu je relativno alotropskih modifikacija u takama zastoja:
jednostavna.Koriteno se eljezo lahko reciklira (50 %).
- A4 : -Fe-Fe pri t = 1392 C
Pogodna svojstva - A3 : -Fe -Fe pri t = 898 C
- A2 : -Fe -Fe pri t = 769 C
- visoko talite (1540 C)
- velika vrstoa i pri visokim t (450 C) od
uobiajenih metala najvei E (200 kN/mm )
- dobra toplinska i elektrina provodljivost
- dobra duktilnost (kovanje, valjanje, izvlaenje)
- lahko legiranje (Cr, Ni, Co, Cu)
- lahko lijevanje
- lahko zavarivanje
- mogua znaajna prilagodba svojstava toplinskom
obradom
- niska cijena

Nepogodna svojstva

- krhkost pri niskim t

Osnovna komponenta eljeznih metala je eljezo, a razlikuju
- velika gustoa (preko 7,87 kg/dm ) se:elici i eljezni ljevovi. elici su namijenjeni izradi proizvoda
plastinim deformacijama, skidanjem strugotine i spajanjem, a
eljezni lijevovi izradi proizvoda lijevanjem.

6
 11.4. ELIK Dijagram stanja metastabilnog sistema Fe-Fe3C

U dananje vrijeme elik se uglavnom dobija pretapanjem

bijelog sirovog eljeza i starog eljeza (regenerata). elik ima
mnogo bolja fizika i mehanika svojstva od eljeza. Mogue ga je
kovati i valjati. Ima visoku vrstou, znatnu plastinost, dobro se
obrauje rezanjem, a u rastopljenom stanju ima dobru sposobnost
livenja. Zato je elik danas osnovni konstruktivni materijal u
mainogradnji, rudarstvu i drugim privrednim granama.
elik se dobija iz bijelog sirovog eljeza oksidacijom
suvinih primjesa; C, Si, Mn, P, S, koje se izdvajaju u obliku zgure i
gasova postupkom legiranja, tj. dodavanjem legirajuih elemenata
pri procesu dobijanja, proizvode se legirani elici.elici su legure
eljeza i ugljika (wC 2 %), s pratiocima (Si, Mn, ...) i neistoama
(P, S, ...), te s jednim ili vie dodanih legirajuih elemenata. Svojstva Rezultati oekivani na temelju dijagram stanja FeFe3C
elika ovise o hemijskom sastavu (osobito je velik utjecaj sadraja dobivaju se samo pri vrlo sporom hlaenju krutine (dovoljno
ugljika) i grai. vremena za odvijanje potpunih faznih pretvorbi). Za predvianje
rezultata breg hlaenja (nedovoljno vremena za odvijanje potpunih
faznih pretvorbi) koriste se "TTT" dijagrami (Time-Temperature-
Transformation/vrijeme-temperatura-pretvorbe).

Dijagrm stanja eljezo ugljik konstruie se na osnov krvih

hlaenja za niz sastava legure eljezo ugljik. Zavisno od toga da li
se ugljik javlja u obliku hemijskog jedinjenja ili u elementarnom
obliku razlikuju se metastabilan i stabilan dijagram stanja.

7
Mikro struktura elika sa razliitim sadrajem ugljika

isti ferit (nelegirani elik) legirani nehrajui elik

ferit "bijeli"+perlit"taman" lamenarni perlit (obini

(obini elik) elik)

perlit + Fe3C (legirani austenit (legirani

elik) nehrajui elik)

8
 Oksidacija primjesa iz bijelog sirovog eljeza pri proizvodnji 11.4.2. Bessemerov postupak
elika nastaje indirektno preko oksida eljeza FeO, koji se najpre
obrazuje, a zatim posreduje oksidaciji Si, Mn, C, P i S, kako je to Oksidacija se vri upuhivanjem zraka u rastaljeno
dato jednainama: eljezo.Zrak oksidira Si, S, Mn, a zatim i C i CO2.Nepoeljne
komponente odlaze u trosku, a plinovi u plin.Proces traje 25 minuta i
C + FeO = CO + Fe obino koliina je 10 - 20 t (sirovog Fe).
Si + 2FeO = SiO + 2Fe
Mn + FeO = MnO + Fe 11.4.3. Thomasov postupak
2P + 5FeO = P2O5 + 5Fe
S + 2FeO = SO2 +2Fe (djelimino), i Oksidacija se vri upuhivanjem zraka s tim se se prerauje Fe
FeS + Mn = MnS +Fe (veinom). bogato sa P-om. P se izluuje u obliku oksida i odlazi u trosku.

Pri procesu oksidacije primjesa jedan dio FeO zaostane u 11.4.4. Siemens-matrinov postupak
dobijenom eliku, pa se kao tetna primjesa mora naknadno
odstraniti dodavanjem feromangana u odreenim koliinama. Kao oksidacijsko sredstvo,
Ukoliko za vreme oksidacije primjesa sagori skoro sav ugljenik, osim zraka koristi sei plin, tako da se
odgovarajua koliina ugljenika dodaje se zajedno sa postiu visoke temperature
feromanganom, ili u obliku spraenog koksa neposredno po (1700C).Osim sirovog eljeza tali
isputanju elika iz pei. se i staro eljezo.Proces traje due i
dobivaju se kvalitetniji elici.
11.4.1. Izlivanje elika
11.4.5. LD postupak
elik je tehniko eljezo koje sadri 0,05 - 1,7% ugljika. Uz
To je kombinirani i poboljani
ugljik u sirovom eljezu se nalazi puno nepoeljnih komponenti (Si,
Bessemerov i Thomasonov postupak. Kao
P, Mn). elik se dobiva odstranjivanjem i oksidacijom nepoeljnih
oksidacijsko sredstvo umjesto zraka koristi se
komponenti dobivamo ga na pet naina :
O2. Postiu se vrlo visoke temperature.Koristi se
za izradu legiranih i ugljenih elika.
- Bessemerov postupak
- Thomassov postupak
- Siemens-Martinov postupak
- LD
- Elektropostupak

9
 11.4.6. Elektro-postupak 11.5. Uticaj ugljika i primjesa na strukturu i osobine elika

Oksidacija se vri pomou visokih Ugljik je legirajua komponenta, te se njegov utjecaj na strukturu i
temperatura.U pei u kojoj se nalazi rastaljeno osobine elika moe pratiti preko dijagrama stanja. Sa porastom postotka
eljezo, postavljene su ugljene ugljika u eliku raste zatezna vrstoa (Rm), tvrdoa (HB) i granica
elektrode.Izmeu taline i elektroda stvara se razvlaenja (ReH), a opadaju izduenje (A), kontrakcija (Z) i ilavost (p).
elektrini luk koji talinu jako zagrijava (do
3500C) i gotovo sve nepoeljne komponente Mangan se u eliku smatra primjesom, a njegova koliina ne
se izluuju i odlaze u trosku.Ovim postupkom prelazi 0,80 %. Dodaje se eliku kao dezoksidaciono sredstvo radi
dobiju se elici izuzetne kvalitete i vrstoe.Takoer, ovaj postupak redukcije oksida eljeza. Lake se vezuje sa sumporom, te je Mn poeljan
slui i za dobivanje legiranih elika s visoko taljivim metalima. u odreenim koliinama radi stvaranja MnS. Ferit moe da rastvori do
Proces traje 3 - 4 sata. 10% Mn te se mangan u koliini od 0,8% ne izdvaja kao posebna faza, ve
rastvoren u feritu poveava mu tvrdou i vrstou.U cementitu se takoe
11.4.7. Podjela elika rastvara gradei (FeMn)3C ili Mn3C. U strukturi elika, Mn se pojavljuje i
u vidu ukljuaka: MnS, MnO, SiO2 itd.
Prema hemijskom sastavu elici se dijele na :
Silicijumse sa manganom ubraja u korisne primjese.U eliku se
- ugljine - mogu biti tvrdi i mehki nalazi do 0,6%.Vrlo je efikasano dezoksidaciono sredstvo, sadraj Si u
- legirane - visoko i nisko legirani eliku je najvei kod umirenog, a najmanji kod neumirenog elika. Ferit
rastvara do 14% Si. Rastvaranje silicijuma u feritu poviava mu vrstou i
Prema namjeni ih dijelimo na : tvrdou, a smanjuje elastinost, te su stoga neumireni elici plastiniji i
pogodniji za hladnu deformaciju. U strukturi elika Si se pojavljuje i u
- konstrukcijske vidu krtih i tvrdih ukljuaka: Si2O, FeO, SiO2 itd.
- alatne
- specijalne Fosfor dolazi u elik preko eljeza iz rude i negativno djeluje na
osobine elika. Sadraj fosfora u eliku zavisan je od postupka dobivanja,
jer se moe smanjiti samo procesima u baznim peima. Povean sadraj
fosfora na nekim mjestima izaziva veliko izluivanje Fe3P na niim
tempreraturama to prouzrokuje pojavuplavog lomau eliku. Da bi se ovo
sprijeilo sadraj fosfora u eliku se ograniava na 0,3-0,4%, Kod nekih
elika se dozvoljava izuzetno, sadraj P do 0,15% da bi se poboljala
obrada rezanjem ovih elika ili ako elik sadri bakar, da bi se poveala
koroziona otpornost elika.

10
 Sumporje takoe tetna primjesa, dolazi iz rude odnosno eljeza i
goriva. Slino fosforu elici iz konvertora sadre vie sumpora, a najmanje
ga sadri bazni SM elik i elik iz elektro-pei (0,03%).
Sumpor se ne rastvara u eljezu, ve se jedini u sulfid FeS. Pri
mehanikoj obradi na toploti iznad 900 C, dolazi do topljenja opne
graene od sulfida eljeza i razjedinjavanja zrna, to izaziva pucanje
odnosno crveni lom.
Kiseonikje vema tetna primjesa u eliku. Sadraj kiseonika u
eliku se kree od 0,02-0,1% a najvie ga ima konvertorski elik.U eliku
se nalazi u obliku oksida FeO, sa FeS daje dvojni eutektikum sa takom
topljenja na 930 C. Eutektikum se izdvaja u vidu opne, a izdvojeni FeO
izaziva crveni lom. Pod mikroskopom se uoava u vidu tvrdih, tamnosivih
ukljuaka okruglog oblika. Ovi ukljuci oteavaju obradu zbog svoje
tvrdoe.
Vodonik tetno djeluje u eliku iako se nalazi u koliinama 0,0002-
0,0006% a najvie ga sadri elektro elik. elik u istopljenom stanju jako
rastvara vodonik. Na temperaturi topljenja, 100 grama Fe rastvara oko 25
cm3 vodonika. Sa padom temperature rastvorljivost naglo opada tako da na
1500 C rastvorljivost vodonika iznosi 12 cm3, a na sobnoj teperaturi
svega oko 0,1 cm3.
11.6. Podjela elika po hemijskom sastavu
Prema hemijskom sastavu elici se dijele na:
- ugljine elike
- legirane elike.
Kod ugljinih elika odluujui utjecaj na osobine ima ugljik,
dok se ostali prisutni elementi smatraju primjesama. Kada se eliku
neki elemenat dodaje s ciljem da mu se izmjene osobine, on tada
predstavlja legirajuu koponentu. Za svaki elemenat je odreen
granini sadraj u eliku do kojeg se on smatra primjesom, jer ne
utie na bitne osobine elika. Ako je sadraj nekog elementa u eliku
iznad granine vrijednosti navedene u tabeli, elik je legiran.Kada je
zbir procenta legirajuih elemenata ispod 5%, elik je niskolegiran, a
kada prelazi 5% on je viskolegiran.
11.6.1. Podjela elika prema namjeni
11.6.1.1. Konstrukcijski elici
Od konstrukcijskih elika izrauju se razliiti dijelovi/sustavi
za: preuzimanje sila i/ili momenata u mirovanju ili gibanju (nosai,
mostovi, vratila, zupanici), skladitenje ili transport plinova i
tekuina (spremnici, cijevi), zatvaranje i spajanje (oplata brodova,
zavarena kuita, poklopci, vijci).
Svojstva konstrukcijskih elika:
mehanike - visoka granica razvlaenja, vrstoa, ilavost i
dinamika izdrljivost,
postojanost- otpornost na troenje i koroziju,
11
tehnoloka - hladna oblikovljivost plastinom deformacijom,
rezljivost i zavarivost.
Prema namjeni razlikujemo sljedee konstrukcijske elike:
11.6.1.2. Alatni elici
Namijenjeni su izradi alata za oblikovanje metala odvajanjem
estica i plastinim deformiranjem, kalupa za oblikovanje polimera
te izradi mjernih alata. U pravilu su kruti (deformacije izazivaju
promjene dimenzija izraivanih proizvoda), ilavi (alat mora biti
otporan na udare) i tvrdi (troenje alata izaziva promjene dimenzija
izraivanih proizvoda).
Prema uvjetima koritenja razlikuju se:
- alatni elici za hladni rad,
- topli rad i
- brzorezni.
Radne su temperature:
- hladni rad, tr < 200 C
- topli rad, tr >200 C
Alatni elici se znatno razlikuju od bilo koje druge grupe
elika i po svom hemijskom sastavu,i po svojim svojstvima i po
zahtijevima koji se pred njih postavljaju.Najvanija svojstva koja
karakteriziraju ponaanje alatnih elika pri upotrebi su tvrdoa,otpor
prema troenju i ilavost.Openito se alatni elik povezuje sa
visokom tvrdoom,tvrdoa morabiti samo via od tvrdoe materijala
koji se obrauje.Pri radu nekog alata javljaju se redovnanaprezanja
uslovljena vrstom naprezanja i oblikom alata;ta vrna naprezanja
lee iznadnapona teenja.Alatni elici suprotno ostalim grupama
elika imaju vrlo malu rezervuilavosti,iz tog razloga mora se
ilavosti alatnih elika posvetiti velika panja.Jedna od glavnih
karakteristika alatnih elika je otpornost prema otputanju pri
zagrijavanjualata pri procesu rada.
Druga vana karakteristika je prokaljivost.Podijela alatnih
elika je vie - manje iskustvena i ima za cilj da to vie olaka izbor
odgovarajueg materijala u odreenim sluajevima.Osnovna
podijela svih alatnih elika moe se izvriti dvojako:
- prema hemijskom sastavu
- prema namijeni
Podijela alatnih elikapo hemijskom sastavu:
- ugljenine alatne elike
- legirane alatne elike
12
 Ugljenini alatni elici kvaliteta: 1740 (0,7%C); 1840
(0.8% C); 1940 (1,0%C); 1948 (1,3%C); i dr.,uslijed male
postojanosti pothlaenog austenita imaju malu prokaljivost.
Navedeni elici primjenjuju se za alate malih veliina i za
krupnije alate (prenika 15- 30mm),koji se ak i pri kaljenju u vodi
ne prokaljuju potpuno i kod kojih se rezno sijeivo nalazi u
povrinskom sloju.
U sluajevima kad je alat u radu izloen dinamikim
optereenjima preporuuje se koritenje podetektoidnog 1740 i
eutektoidnog 1840 elika,koji poslije kaljenja imaju strukturno
vrlo finog perlita.
Dobra strana ugljeninih elika je nisak
cijena,meutim,ugljenini elici imaju nedostatke:uzak interval
temperature kaljenja i neophodnost kaljenja u vodi i vodenim
rastvorima soli,to uslovljava deformisanje i vitoperenje alata i
prouzrokuje ak i pojavu prskotina.Ugljenini elici se mogu
koristiti samo za rezanje malom brzinom,jer se njihova visoka
tvrdoa jako sniava pri zagrijavanju iznad 190-2000C.
Legirani alatni elici,slino ugljeninim,ne posijeduju veliku
otpornost prema otputanju na povienim temperaturama i pogodni
su samo za rezanje pri malim brzinama.Oni se koriste za alate, koji
se ne podvrgavaju u radu zagrijavanju iznad 200-2500C.
Meutim legirani elici u odnosu na ugljenine imaju manju
osjetljivost prema zagrijavanju,veu prokaljivost i doputaju kaljenje
u ulju ili toplim kupkama,to smanjuje deformisanje i td.S obzirom
na hemijski sastav,razlikuju se glavne grupe elika kao npr.Cr-alatni
elici,Cr-Mo-V-alatni elici,W-alatni elici itd.
Podijela alatnih elika prema namijeni:
- alatni elici za rad na hladno stanju
- alatni elici za rad u toplom stanju
- brzorezni alatni elici
Alatni elici za rad u hladnom stanju
Ovi elici se upotrebljavaju za izradu alata kojima se
obrauju u hladnom stanju razliiti materijali,kao npr.;elil,obojeno
drvo,plastine mase,papir itd.
Primjeri za ovu grupu elika su: 6480,za spiralne
burgije,razvrtae,glodala,noeve za rezanje; 4150 ,visokolegirani
hromov elik za sve vrste alata sloenijeg oblika,noeve za precizno
presijecanje,matrice izvlaenja,razne alate,itd.
Alatni elici za rad u toplom stanju
Ovoj grupi pripadaju elici koji se upotrebljavaju za izradu
alata za obradu razliitih materijala.elici treba da posijeduju veliku
otpornost prema habanju i veliku provodnost toplote radi dobrog
odvoenja toplote koja se prenosi od obraivanog komada.Mnogi
alati imaju velike dimenzije,te zato elik za njihovu izradu treba da
ima veliku prokaljivost.Ona obezbijeuje dobra mehanika svojstva
po cijelom prijesjeku alata.
Primijeri legiranih alatnih elika u toplom stanju su elici
koji su namijenjeni za izradu kovakih alata,za noeve za sijeenje u
toplom stanju,elik koji je pogodan za razliite alate u uslovima rada
do temperature 5000oC.Ovaj posljednji kvalitet je posebno pogodan
za toplo presovanje lakih metala i njihovih legura,kao i alata za
13
livenje pod pritiskom. korozijski zatitnog sloja.Naime, u odsutnosti ovog uinka korozija
bi bila najbra u podruju najvee koncentracije kisika.
11.7. KOROZIJA I ZATITA OD KOROZIJE
11.7.2. Vrste korozije
Jedan od oblika djelovanja okoline na metalne materijale je
korozija - tetno elektro - hemijsko otapanje metala u elektrolitima, Prema uzrocima razlikujemo sledee korozije:
uz formiranja sloja produkata korozije ili bez njega. Pored gubitaka
metala javljaju se i indirektne tetne posljedice korozije, koje u 1. Opa korozija
pravilu znaajno nadmauju tete uzrokovane gubicima metalnog a. ravnomijerna
materijala. Na primjer, kroz probojno korozijsko oteenje b. neravnomijerna
vodovodne cijevi promjera 1 mm, pod pritiskom od 3 bar, dnevno e
biti izgubljeno oko 1 m3 pitke vode.
2. Lokalna korozija
11.7.1. Korozija a. mrljasta
b. jamasta
Korozija: c. takasta

- elektrokemijska reakcija metala s agensima korozije Vidovi korozije prema posljedicama

sadranim u okolini,
- odvija se na dodirnoj povrini metal/okolina, a. u prslini
- izaziva mjerljive promjene svojstava metala i okoline. b. kontaktna
c. u procjepu
Razvj korozije moe se d. ispod naslage
opisati na primjeru korozije e. uz povrinu
ispod kapljice vode na metalnoj
povrini. Uzrok korozije je
neravnomjerna aeracija (razliite
koncentracije otopljenog kisika).
U biti, na tok korozije
uslijed neravnomjerne aeracije znaajno utjee formiranje produkata
korozije. Brzina korozije je vea u podruju manje koncentracije
kisika zbog odsustva sloja produkata korozije koji imaju uinak

14
 Osnovni uzrok korzije je elektrohemijska neravnotea.Metal
se otapanju u elektrolitu opire formiranjem elektrinog dvojnog
sloja. to je jaa tenja otapanja metala u elektrolitu i slabije
privlaenje iona i elektrona u metalu to e za uspostavljanje
elektrokemijske ravnotee biti potrebno formiranje jaega
elektrinoga dvojnog sloja (npr. morska voda / cink), kao i obrnuto
(npr. morska voda / bakar).
Uslijed poremeaja ravnotee, uspostavlja se korozijski
lanak (anoda | elektrolit | katoda) i razvija se korozija uz tenju:
a. ravnomjerne raspodjele elektrona u krutoj fazi metala -
elektroni gibaju iz podruja vee u podruje manje
koncentracije,
b. zaustavljanja otapanja iona metala formiranjem dovoljno
jakog dvojnog sloja - opeg ili lokalnog.

Brzina korozije se moe opisati jakou korozijske struje, IM

u A , te izmjeriti ampermetrom (A). Tokom razvoja korozije se u
naelu mogu pratiti elektrodni potencijali i jakosti korozijske struje,
ali se racionalna mjerenja u praksi teko provode.

Jakost se dvojnog sloja moe opisati elektrodnim

potencijalom, EM u V, te izmjeriti voltmetrom (V), koristei se
usporedbom s referentnom elektrodom poznatog elektrodnog
potencijala. U laboratorijima se najee koristi standardna zasiena
kalomelova elektroda (SZKE).

Uspostavljena elektrokemijska ravnotea se remeti:

- elektrolitikim i elektrinim spajanjem metala s drugim

metalom,
- lokalnim promjenama svojstava metala ili elektrolita.

15
 11.7.3. Termodinamika analiza korozije
Termodinamikim pristupom se utvruje mogunost razvoja
korozije, a u analizi se esto koriste Pourbaixovi dijagrami
elektrokemijske ravnotee:
Na temelju Pourbaixovih ravnotenih dijagrama se ne moe
pouzdano predvidjeti tok elektrohemijskih i prateih hemijskih
reakcija - strogo uzevi, oni vrijede samo za ist metal i istu vodu.
esto dodatak male koliine legirajueg elementa osnovnom
metalu ili otapanje male koliine hemijskog spoja u vodi rezultira
znaajnim izmjenama veliina i oblika oblasti u dijagramima
elektrokemijske ravnotee.

11.7.4. Zatita od korozije

Zatita od korozije - obuhvaa postupke spreavanja ili

smanjivanja brzine korozije:
Pravilno konstruiranje
Pravilnim se konstruiranjem strojarskih dijelova/sustava
izbjegavaju pojave nehomogenosti metala i/ili elektrolita.
Izmjene svojstava metala
Izmjenama svojstava metala on se prilagoava zadanoj
okolino. Izmjene svojstava metala:
- zamjena metala
voda eljezo
- legiranje metala
- izmjene svojstava povrine metala

Formiranje izolacijskih slojeva:

- metalni slojevi
- slojevi polimera
- keramiki slojevi

Bakar

16
Elektrohemijska zatita

Elektrokemijskom zatitom se metal iz oblasti korozije

(dijagrami elektrokemijske ravnotee) prevode u oblasti imuniteta
(katodna zatita) ili pasivnosti (anodna zatita).
Katodna se zatita provodi sa: (a) rtvenom anodom i (b)
izvorom struje i korozijski otpornom anodom. Kako bi se smanjila
potronja rtvene anode ili struje, tieni se metal prevlai elektrino
izolacijskim slojem polimera.

17