POZNASKIE STUDIA SLAWISTYCZNE

PSS NR 7/2014 ISSN 2084-3011

Data przesania tekstu do redakcji: 14.11.2013
Data przyjcia tekstu do druku: 07.04.2013
Helena Sabli Tomi
hst@uaos.hr

Hrvatska kratka pria i Antun Gustav Mato

ABSTRACT. Sabli Tomi Helena, Hrvatska kratka pria i Antun Gustav Mato (Croatian
Short Story and Antun Gustav Mato). Poznaskie Studia Slawistyczne 7. Pozna 2014.
Publishing House Science and Innovate. pp. 297306. ISBN 978-83-63795-79-5. ISSN
2084-3011.

Antun Gustav Mato has afrmed the Croatian short story and that is why his short story collec-
tions have initiated a major breakthrough in terms of this genres reception. His narrative oeuvre
includes the following collections: Iverje (Wood Shavings, 1899), Novo iverje (New Wood Shav-
ings, 1900) and Umorne prie (Tired Tales, 1909). Depending on the type of motif, his short sto-
ries have been read as follows: 1. stories about local people and events; 2. humorous stories about
people at home and abroad; 3. stories about unusual, unbelievable unreal events; 4. stories of
enchanting and yearning love; 5. lyrical cadenzas. His symbolic-grotesque-fantastic story Mo
savjesti (The Power of Conscience) marked his entry into the world of narrative literature. In this
story, the binary relationship between the theme and the motif is recognised in the gap between
the world of wakefulness and the world of dreams, reality and fantasy, what is real and what is un-
real, the actual life and the ideal life, the object and the subject. At the same time, however, Mato
is trying to unite these opposites. In his other short stories, unusual plots become an expression
of a deep ontological crisis which engulfed the European culture and art during modernism. The
maxim of modern art at the turn of the century is the world is a text: art is a subjective recon-
struction of the world and therefore plots, with all their logical cause and effect relationships, are
no longer important since they cannot express other spheres of consciousness. In his short stories,
the bizarre plots were used by Mato to join two worlds, the world of outward reality and the
world of imagination, the empirical and the fantastic, the possible and the impossible.

Keywords: modernism; short story; Antun Gustav Mato; plot; citation

1.

Hrvatska je moderna posebno razdoblje u hrvatskoj knjievnosti na prije-

lazu iz devetnaestoga u dvadeseto stoljee. Poetak moderne vezivao se uz
298 Helena Sabli Tomi

spaljivanje maarske zastave 16. listopada 1895. i prosvjednu povorku stu-

denata koju je predvodio Vladimir Vidri, kasnije jedan od najpopularnijih
pjesnika moderne. Neki studenti iz povorke osueni su na tamnice i otjerani
sa zagrebakog sveuilita. Studij su nastavili u Pragu, Beu i Mnchenu te
su iz tuine jasnije mogli ocijeniti stanje u hrvatskoj kulturi, politici, gospo-
darstvu. Knjievnost moderne nekoliko je godina starija od toga student-
skog prosvjeda protiv bana Dragutina Khuena Hdervryja. Prvi tekstovi
koji pokazuju odmak od realizma i najavljuju novi knjievni senzibilitet ti-
skani su ve nakon 1890., kao npr. Leskovarova novela Misao na vjenost
koja je objavljena u Viencu 1891. asopisi koje pokreu mladi Zagre-
ba, Praga, Bea (Hrvatska misao, Hrvatski salon, ivot, Mladost)
okupljaju nove pjesnike, pripovjedae, esejiste. Knjievnost se okree po-
jedincu i njegovoj osobnosti, njegovim strahovima, nemirima i strastima.
Hrvatski salon (1898) i ivot (1900/1901) znaajni su prostori u koji-
ma se objavljuju tekstovi u kojima se ita izrazita usmjerenost njihovih au-
tora prema knjievnom sustizanju zapadnoeuropskih umjetnikih smjerova.
Naziv ovoga razdoblja i njegova stilska obiljeja ne smiju se u potpunosti
izjednaavati s kulturno-politikim i naratajnim pokretom hrvatske moder-
ne organiziranim u Pragu i Beu izmeu 1895. i 1903. godine u kojemu
mladi ustaju protiv tradicionalista starih. Pokret ini praka skupina
okupljena oko kulturno-politikog asopisa Hrvatska misao, beko-za-
grebaka skupina okupljena oko knjievno-umjetnike smotre Mladost te
nadaka skupina koja se okree gimnazijskom asopisu Nova nada.
Knjievnokritiki diskurs hrvatske moderne razvija se u dvjema faza-
ma. U prvoj, koja se vremenski podudara s trajanjem pokreta, prevladava
programatsko-manifestna kritika, a kritiki osvrti usmjereni su na analizu
djela hrvatske knjievne tradicije. Praka se skupina zauzima za socioloko-
-psiholoki pristup, a beko-zagrebaka orijentirana je prema artistiko-es-
tetikom aspektu. U drugoj fazi, koja traje do kraja razdoblja, teite je na
djelima nastalima nakon 1900. godine, a sredinje mjesto zauzima Antun
Gustav Mato s esejistikom kritikom temeljenom na opisivanju dojmova.
Najreprezentativniji su hrvatski modernisti Ivo Vojnovi, Janko Leskovar,
A.G. Mato, Dinko imunovi, Fran Galovi, Vladimir Vidri, Milutin Cih-
lar Nehajev, Ivan Kozarac, Janko Poli Kamov i Milan Begovi.
Hrvatska se knjievnost s poetka dvadesetog stoljea prepoznaje po ra-
zliitim poetikim meandrima koji prepletanjem realistikih, naturalistikih
 Hrvatska kratka pria i Antun Gustav Mato 299

i ekspresionistikih poetikih paradigmi kroz tekstove recentnih knjievni-

ka nastoje intenzivnije proniknuti u individualna drutvena zbivanja, u pre-
djele mate, intuicije, osjeajnosti i osjetilnosti. Nadalje, sve je naglaenija
tematska usmjerenost prema razliitim oblicima drutvenog ivota kao to
su odnosi u obitelji, analiza malograanskog mentaliteta, ali i problemati-
ziranje mogunosti obnove nekih civilizacijskih tekovina, revolt, rasap ob-
jektivne slike svijeta, simultanitet, atomizacija i izolacija pojedinih slika,
samoironija i grotesknost. Veina knjievnih povjesniara, kao to su Mi-
roslav icel, Kreimir Nemec, Julijana Matanovi, Katica orkalo Jemri,
u svojim knjievnopovijesnim raspravama na to upozorava.
U kratkoj prozi nastaloj tih godina sve su izraenije modernistike nara-
tivne strategije, a sustav asocijacija i motivacija likova sve je vie oznaen
unutarnjom strukturom njihove osobnosti, to posebno naglaava J. Mata-
novi u raspravi itanje Kozareve Oprave ukazujui kako ova novela na-
inom izgradnje svog tematskog i izraajnog sustava postaje zahvalnim
predlokom za uoavanje razlike izmeu dva susjedna stilska perioda reali-
zma i moderne. Stvaralatvo jednog autora, u ovom sluaju Josipa Kozarca,
kojeg se tako sigurno ulagalo u povijesni pretinac realistikog pisma poka-
zuje da podjela knjievnosti na odsjeke izmeu kojih se uzdizala vrsta
godina, najee preuzeta iz povijesnih udbenika, nije najsretnije rjeenje
(Matanovi 1997: 98). K. orkalo Jemri (2008: 112) u ogledu Psiholo-
ke novele stvaralaki uspon prema modernizmu u nainu strukturiranja
likova u Kozarevim novelama uoava modernistike strategije jer njega
ne zanima armacija u drutvu nego pitanje sree njegovih likova. Neo-
bini su i netipini Marijan Lui iz Donne Ines, sudac Vueti iz Opra-
ve, Vukovi iz Mire Kodolieve i Emilijan Lazarevi iz istoimene novele.
Jo su osebujniji enski likovi (orkalo Jemri 2008: 112). injenica je
kako spomenuti autori iz Slavonije na prijelazu devetnaestoga u dvadese-
to stoljee jedan dio svojih kratkih proza tematski usmjeravaju poloaju
i ulozi ene u obitelji, a preko nje i u irem socijalnom okruenju. U njiho-
vim tekstovima nije rije o stvaranju portreta udesnih enskih zavodnica,
koketnih i prijeteih fatalnih ena koje su preplavile hrvatski roman XX.
stoljea, ve o enama ija individualizirana pozicija u psiholokom, pa po-
tom i u socijalnom, nizu narativnog teksta govori u prilog odmaku od reali-
stikog razdoblja i predstavlja pomak prema strategijama modernistikog
oblikovanja lika.
300 Helena Sabli Tomi

To je idealan kontekst u kojemu e kratka pria doivjeti svoju punu ar-

maciju i recepciju. Razdoblje moderne u kratkoj prii pronai e idealnu
formu za brojna umjetnika propitivanja odnosa konteksta i individualne eg-
zistencije. Ona e procvat i zamah doivjeti unutar brojnih stilova koji e se
u ovom razdoblju javiti, kreui se prema artistikom ili veristikom. S jedne
strane nalaze se kratke proze simbolistiko-impresionistikog kruga (Fran
Maurani, Janko Leskovar, A.G. Mato, Milivoj Deman Ivanov, Branimir
Livadi i dr.), a s druge su prie pisaca (ivko Berti, Ivan Kozarac, Joza
Ivaki, Josip Kosor, Franjo Horvat Ki) u kojima tematika obuhvaa realne
probleme, najee vezane uz neku sredinu, a stil povezuje realistike metode
s modernim izrazom.
Janko Leskovar (2005: 57) zajedno s A.G. Matoem otvara hrvatsku
knjievnu modernu, unato jo uvijek dominantnoj realistikoj paradigmi.
Njegova zbirka Pripovijesti iz 1917. sadri pripovijetke koje je objavljivao
unatrag dvadeset godina u vrijeme smjene dviju knjievnih poetika. Rije
je o priama Misao na vjenost (1891), Katastrofa (1892), Poslije nesree
(1894), Jesenski cvijetci (1897), Pria o ljubavi (1900), Bez doma (1900),
Izgubljeni sin (1903) i Kraljica zemlje (1905). Dominiraju u njima prika-
zi iscrpljenosti, pesimizma, misticizma, spiritualizma i snova, a opisima
pejzaa oslikava se intimno stanje lika. Glavni likovi u navedenim pripo-
vijetkama uglavnom su (polu)intelektualci, senzibilni i usamljeni uitelji
koji su pasivni u drutvenom ivotu. Voeni intelektom i emocijom oni
prodiru u same sebe esto stojei pred sudbonosnim odlukama koje ne us-
pijevaju realizirati zbog psihikog optereenja prolou ili uslijed vlas-
tite neodlunosti i nemoi. Na kompozicijskom planu susreu se dva vre-
mena: vrijeme prole zgode koja ima posljedice u sadanjosti te vrijeme
sadanjosti u kojoj se neprestano tematizira prolost i tako prijei svaku
moguu budunost. U Leskovarovu se nainu prikazivanja odnosa pojedin-
ca i kronotopa prepoznaje Turgenjevljev i Flaubertov stil pisanja. Meutim,
za razliku od neto slojevitijega turgenjevljevskog zarezivanja u tkivo
drutveno-politikog trenutka, on se zaustavlja na opisima pojedinanih
sudbina. uro Marti, uitelj u Drukovcu, amblem je Leskovarova usa-
mljenog, nestabilnog, preosjetljivog mukarca koji ivi izmeu snova,
halucinacija i stvarnosti. Zaokupljen je razmiljanjima o svijetu kojim je
okruen, mata o svemiru u kojemu je zapisana i njegova sudbina, zalju-
bljuje se u mladu uiteljicu iz susjednog sela. Pri svemu tome duboko je
 Hrvatska kratka pria i Antun Gustav Mato 301

nesretan i neprilagoen, to ga i dovodi do krajnjega psihikog rasapa koji

je sublimiran u zakljunoj, antologijskoj reenici: uro je Marti polu-
dio. Upravo je razdvajanje imena od prezimena glagolom je u funkciji
naglaavanja njegove podvojenosti i intimnog rastrojstva.

2.

Sredinja je linost moderne Antun Gustav Mato (1983: 5) koji se

u knjievnosti prvi put javio pripovijetkom Mo savjesti objavljenom
u Viencu 1892. godine. U fazi dezintegracije realizma Mato se predsta-
vlja kao autor kratkih pria koje imaju posve specian naziv: iverje, skice,
sliice i sl. Stilski su ove prie satkane od otrog humora, satire, sklonosti
prema neobinom i fantastinom, poenta je u njima dobro postavljena.
U prii Mo savjesti suprotstavljane su dvije kompozicijske razine, re-
alistina i fantastina. Taj procjep izmeu dviju zbilja prepoznaje se u snu
opinskog pisara Jose Cicvaria kojega za primanje mita progone simboli
zle savjesti. U zavrnim prizorima ovoga grotesknog sna dolazi do dvostru-
ke realizacije biblijske metafore vatre; one za oienja od grijeha koja se
zbiva u junakovu snu i one koja je vezana uz realistinu plohu u kojoj slu-
kinja mora spaliti uklete tapove.
Na istome je postupku, naglaava Dubravka Orai Toli (2013: 154), ob-
likovana i novela Mi, u kojoj glavni lik, saznavi da mu je draga, zvana
Mi, poinila samoubojstvo, provodi nemirnu no punu halucinantnih vi-
zija. U objema kratkim priama autor destabilizira poetiku realistikog mi-
metizma uvoenjem fantastinih i grotesknih nizova realiziranih metafora.
Matoeva se kreativna djelatnost kretala izmeu umjetnike proze i pu-
blicistike, izmeu knjievnosti i novinarstva. Za razumijevanje obiljeja
Matoeve proze, autorica Orai Toli uporite prepoznaje u dvama naeli-
ma: artizmu i biograji. Artizam je univerzalno naelo, pie ona, europske
umjetnosti na prijelazu XIX. u XX. stoljee u doba umjetnike moderne.
Biograja je ona sastavnica Matoeve umjetnosti koja je njegov artizam
uinila osebujnim, ne samo u sklopu hrvatske moderne, nego i u ire-
mu europskom kontekstu kojega je Mato bio neposrednim sudionikom
upravo po svojoj biograji, etrnaestogodinjem izbjeglitvu i lutalakom
ivotu.
302 Helena Sabli Tomi

U europskoj se umjetnosti na prijelazu n de siclea artizam pojavio na

iroj duhovnoj i kulturnoj razini kao posljedica sloma pozitivizma odnosno
iscrpljivanja mimetikog naela u realistikoj poetici. Umjetnik u doba n
de siclea ne opisuje i ne analizira zbilju kao u realizmu, niti je eli negirati
i potpuno promijeniti kao to su to inili avangardni umjetnici. On zbilju
doivljuje i oblikuje kao svoju vlastitu estetsku konstrukciju. Umjetnost je
umjetnikova subjektivna projekcija, ona je sublimacija i rekreacija zbilje.
Stoga su artizam, subjektivizam, esteticizam, larpurlartizam itd. osnovna
naela umjetnosti na smjeni stoljea pa nije udno to Zoran Kravar (2004:
56) predlae da se tradicionalni knjievnopovijesni termin moderna zamije-
ni pojmom esteticizam kako bi se izbjegla terminoloka preklapanja izmeu
makroepohe drutvenopovijesne moderne i knjievnog razdoblja moderne
kao ueg pojma u knjievnoj povijesti.
A.G.M. armator je kratke prie, pa njegove zbirke postaju mjesto iz
kojega ovaj anr kree u recepcijski snaniji proboj. Mato je u knjiev-
nost uao kao pripovjeda simbolistiko-groteskno-fantastinom priom
Mo savjesti u kojoj se binarnost teme i motiva prepoznaje u rascjepu izme-
u svijeta jave i svijeta sna, zbilje i fantastike, realnoga i irealnoga, stvarno-
sti i ideala, objekta i subjekta s nastojanjem da se uspostavi jedinstvo meu
navedenim oprekama. Igra izmeu dualizma i monizma ostavila je traga na
tematskom planu, u fabuli, likovima, kompoziciji i stilu.
Fabula ove prie inicijalno je bizarna, na trenutke rasplinuta, motivirana
snom i pomaknutim duevnim stanjem Jose Cicvaria kojega gone tapo-
vi sve do zvijezda. U Miu se student medicine Milinovi, koji je uronjen
u svijet vlastite subjektivnosti, odbije oeniti trudnom djevojkom. Djevojka
se uslijed toga ubije, a on zapadne u psihiku krizu koja zavrava bizarnim
samoubojstvom. Naime, umjesto da strada samo mi u neobinoj zamci,
postavljen u njoj pitolj opali i osim mia ubija i onoga koji ga je posta-
vio. Mato u prii ne zadire u unutarnje stanje glavnog lika, ve se zadra-
va samo na njegovu plonom opisu. Neobine fabule i u ostalim njegovim
kratkim priama nalik su ovoj, a ispriane u brzom ritmu i enervantnim
kombinacijama. Na taj nain one postaju i izraz duboke ontoloke krize
koja je europsku kulturu i umjetnost zahvatila u vrijeme umjetnike moder-
ne. U modernoj umjetnosti na prijelomu stoljea vrijedi maksima svijet je
tekst: umjetnost je subjektivna rekonstrukcija svijeta, pa fabula sa svojim
loginim uzrono-posljedinim vezama vie nije vana jer ne moe izraziti
 Hrvatska kratka pria i Antun Gustav Mato 303

druge sfere svijesti. Jedina funkcija umjetnosti postaje njezina vlastita auto-
nomija. U Matoevim kratkim priama bizarne su fabule bile nain na koji
je autor spajao dva svijeta, svijet izvanjske zbilje i svijet mate, empirije
i fantastike, moguega i nemoguega. Stupanj bizarnosti proporcionalan je
stupnju procjepa izmeu tih svjetova. O poetici kratke prie u pismima Mi-
lanu Ogrizoviu poslanima iz Beograda 1907. godine A.G.M. pie sljedee:

Moji junaci redovito umiru, jer ja ostajem iv, umiru kao simboli mojih proljea
i pokojnih jeseni. Dobro si shvatio nit moje pripovjedake metode: realne, moje,
kontrolisane senzacije, realizovane u sasvim realnim, dobro opserviranim ljudima,
a da bude senzacija to vea i jaa, roman je stisnut u to ui mider (da curi krv),
a monotonija psiholokog doivljaja, da to jae frapira i djeluje, smjetena je u to
dramatinije, drastinije i bizarnije kombinacije, jer sve se dogaa, a ita se samo
to je nevjerovatno, dakle rijetko. Obinu senzaciju raricirati, kristalizirati eto
afere, eto mog literarnog postupka na koji dooh kao gimnazijalac u Moi savjesti
sasvim spontano, naavi tek kasnije analognu metodu kod Poea, Merimeea i naeg
Kovaia (). Ja mislim da svaka pria mora da tako reknem biti drukije napi-
sana, te italac klie: Nije pojmljivo da je to od istog pisca! (...). Ja sam dosele u pri-
ama bio odvie, upravo grozno nesrean i patetian, a i studentski naivan, a sada
u biti, mislim, rezak, ajnfah, kratak, humorist, cinik, ironiar i sarkast. Zato da ne
probamo novu icu? (Mato 1973: 34).

Matoev pripovjedaki opus ine zbirke Iverje (1899), Novo iverje

(1900) te Umorne prie (1909). Prema tipovima motiva o kojima je pisao
Ivo Frange (1974: 123) mogu se itati kroz pet nizova: 1. prie o naim lju-
dima i domaim prilikama, 2. humoreske o naim ljudima kod kue i u tu-
em svijetu, 3. prie o neobinim, nevjerojatnim nerealnim zgodama, 4.
prie zanosne ljubavne enje i 5. lirske kadence.
Poetika kratke fragmentarne prie s tematskim dvojstvom realnog i ire-
alnog svijeta, sa zgusnutom kompozicijom i postupcima ouenja prvi je
put ostvarena u prii Moi savjesti, to je obiljeilo cjelokupni Matoev pro-
zni opus i otvorilo razdoblje hrvatske moderne.
Dominantna stilska obiljeja njegove proze kreu se izmeu impresio-
nistike poetike, one realistine, s materijalnim stilom (Orai Toli 2013:
56) i simbolistike poetike proete fantastikom i apstraktnim, simbolskim
stilom (Orai Toli 2013: 57). U prvoj motivska je graa iz zagrebakog
ili provincijskog ivota, fabule su graene na stvarnim zbivanjima, a likovi
304 Helena Sabli Tomi

su psiholoki motivirani. U sreditu je prie obino istinit dogaaj, kao to

je graanska pobuna u Zagrebu zbog isticanja maarskih grbova u Kipu do-
movine leta 188*. Ona ulazi u krug Matoeve impresionistike pripovjedne
proze. Uvodna i zavrna reenica pripadaju reportanom stilu jer sadravaju
izvanjski naratorski glas koji daje osnovne podatke i komentar o graanskoj
buni zbog onijeh grbova, a tadanja publika u tome prepoznaje stvarni
politiki dogaaj. Epilog zavrava komentiranjem sudbine branog para
Pogai, piljara na Trgu, koji su stradali u tim dogaajima: I nju i njega
zakopae kriom kriom, dragi itaoe, kriom (Mato 1983: 45). Pria
je ispriana u duhu impresionistike poetike, s diskretno naznaenim doj-
movima o vremenskim prilikama uoi nailaska vojske, s prikazima atmos-
fere straha na Trgu i opisima prkosa i smrti piljarice Pogai pod konjskim
kopitima: Uto bocne onaj asnik svog konja i uz urnebesni hura i smijeh
preskoi potovanu tovaruicu, opepoznatog purgara Pogaia (Mato
1983: 45). Posebice iscrpno analizirao ju je Viktor mega u knjizi Duh im-
presionizma i secesije naglaavajui njezinu secesijsku minucioznost u pri-
kazu likova. Prema miljenju Orai Toli, Mato takvu pravilnu impresio-
nistiku sliicu s kontrastnim stilskim okvirom vie nigdje nije ostvario
(Orai Toli 2013: 130). Motivska graa, zbivanja i likovi nisu oblikovani
u duhu realistike poetike, nego stilskom mjeavinom u kojoj vanu sasta-
vnicu ini pripovjedaevo biljeenje zbilje kroz reportanost i satiru.

3.

U Matoevim impresionistikim pripovijetkama osjetilni se mimetizam

najee spaja s reportanim vienjem zbilje i anegdotskim poentiranjem.
Publicistikim pristupom Mato prikazuje stvarnost ne dajui viziju cjeline,
to bi bilo karakteristino za realistiku poetiku. Anegdotski pristup nain
je da se na saet nain karakterizira vrijeme i prostor bez dugih realistikih
opisa i eksplikacija. Upad reportanosti i anegdote u svijet osjetilnog mi-
metizma s jedne strane i mijeanje neposredne osjetilnosti s realistikom
graom osloboenom njezinih funkcija i naina oblikovanja s druge stra-
ne, proizveli su onaj neobini spoj artizma i novinarstva, koji je u njego-
vim impresionistikim pripovijetkama doveo do feljtonizacije umjetni-
ke proze. U drukijemu rasporedu i na drugome anrovskom podruju,
 Hrvatska kratka pria i Antun Gustav Mato 305

osobito u feljtonima, ova Matoeva narativna igra dovodi do estetizacije

novinarstva.

Literatura

orkalo Jemri K., 2008, Psiholoke novele stvaralaki uspon prema modernizmu,
Vinkovci.
Frange I., 1974, Mato, Vidri, Krlea, Zagreb.
Kravar Z., 2004, Antimodernizam, Zagreb.
Leskovar J., 2005, Misao na vjenost. Propali dvori, Zagreb.
Matanovi J., 1997, itanje Kozareve Oprave, u: eadem, Prvo lice jednine, Osijek,
str. 87103.
Mato A.G., 1973, Sabrana djela, sv. 19, Pisma I, ur. D. Kapetani, Zagreb.
Mato A.G., 1983, Pripovijesti, Zagreb.
Orai Toli D., 2013, itanja Matoa, Zagreb.
mega V., 1997, Duh impresionizma i secesije. Studije o knjievnosti hrvatske moder-
ne, Zagreb.