UNIVERZITET U BANJOJ LUCI

INSKI FAKULTET

Dr Valentina Golubovi - Bugarski

BUKA I VIBRACIJE
(Skripta izvodi predavanja)

Banja Luka, septembar 2010.

 UNIVERZITET U BANJOJ LUCI
MAINSKI FAKULTET

UVOD U VIBRACIJE
(Introduction to shock and vibration, Bruel&Kjaer)

Rezime

U ovoj lekciji dat je uvod u vibracije preko opisa najee koritenih mehanikih parametara
kojim se opisuje kretanje jednostavnog mehanikog sistema masa-opruga. Prikazani su
razliiti tipovi signala, konverzija izmeu razliitih parametara objanjena je grafiki i
matematiki. Definisane su mjerne jedinice.

Sadraj:

Definicije
ta je vibracija?
Mehaniki parametri
Sistem masa-opruga
Kako izmjeriti vibraciju?
Tipovi signala
Opis signala u vremenskom domenu
Konverzija: ubrzanje, brzina, pomak
Mjerne jedinice

Ishod lekcije

Ovom lekcijom dobijate osnovno razumjevanje o:

Fundamnetalnoj prirodi vibracija
Mehanikim parametrima koji opisuju vibraciju
Tipovima signala
Odnosu izmeu pomaka, brzine i ubrzanja vibracijskog kretanja
Mjernim jedinicama
Vanosti mjernog lanca
 Uvod u vibracije

UVOD

Otkako je ovjek poeo da gradi maine za industrijsku upotrebu, a naroito otkako su motori
postali pokretai tih maina, neminovni su problemi povezani sa pojavom vibracijama,
njihovom redukcijom i izolacijom, a zadatak inenjera je da iznau adekvatna rjeenja tih
problema.
Tehnike koje se primjenjuju za smanjivanje uticaja vibracija i sama izolacija vibracija postali
su sastavni dio procesa konstruisanja maina, a potreba za tanim mjerenjem i analizom
mehanikih vibracija je sve vea. U prolosti, kada su industrijske maine bile relativno spore
i robusne, problem vibracija je uspjeno rjeavan zahvaljujui istananim osjetilima za sluh i
dodir kod iskusnih inenjera, ili pomou jednostavnih optikih instrumenata pomou kojih su
se mjerili pomaci usljed vibracija.
Tokom posljednjih 20-ak godina razvijene su potpuno nove tehnologije za mjerenje vibracija,
pogodne za primjenu na savremenim visokobzinskim mainama koje su izloene visokim
naprezanjima tokom rada. Koritenje piezolelektrinih akcelerometara pomou kojih se
vibracijsko pomjeranje konvertuje u elektrini signal, kao i raznih elektronikih mjernih i
akvizicijskih ureaja, mjerenje i analiza vibracija su postali pouzdani i iroko koriteni
inenjerski alati.

ODAKLE POTIU VIBRACIJE?

U praksi je vrlo teko izbjei pojavu vibracija. Vibracija je svakodnevni fenomen i susreemo
je u naim kuama, tokom transporta, pri radu.

Sl. 1. Vibracije u svakodnevnom ivotu

Vibracije su rezultat dinamiih sila u mainama koje imaju pokretne dijelove, kao i u
strukturama koje su vezane za maine. Vibracije obino nastaju kao dinamiki efekti
postojeih proizvodnih tolerancija, zazora, kotrljajuih i kliznih konatakata izmeu elemenata
maina, kao i zbog postojanja debalansa kod maina sa rotirajuim kretanjem. esto vrlo
male i u poetku beznaajne vibracije mogu pobuditi rezonanciju nekih drugih dijelova
strukture i mogu se pojaati do te mjere da postanu glavni i vrlo ozbiljan izvor naraslih
vibracija i buke. Razliiti dijelovi maine vibrirae sa razliitim amplitudama i
frekvencijama. Vibracije izazivaju zamor i habanje. esto su odgovorne za otkaz koji se
moe desiti nakoj maini.

Ponekad vibracije mogu biti i korisne. Postoji dosta maina i ureaja koji svoju osnovnu
funkciju zasnivaju upravo na vibracijama, kao na primjer sita, pokretne traka za transport

2
 Uvod u vibracije

sitnih komada, betonski kompaktori, ultrazvune kade za ienje, razbijai kamena, maljevi,
nabijai, itd. Pobuivai vibracija, tzv.ejkeri, su ureaji koji generiu vibraciono kretanje i
slue za ispitivanje maina, ureaja i proizvoda koji moraju zadovoljiti svoje fizike i radne
performanse ak i kada su podvrgnuti djelovanju vibracija (npr. elektroniki ureaji na
raznim voznim sredstvima).

Sl.2. Primjeri korisnih vibracija

PARAMETRI MEHANIKOG SISTEMA

Sl. 3. Mehaniki parametri

Svaki mehaniki sistem karekteriu tri osnovne fizike veliine: inercija, krutost i
priguenje. Pri modelovanju mehanikog sistema inercija se predstavlja masom m, krutost se
predstavlja oprugom konstante krutosti k, a priguenje se prikazuje prigunicom koeficijenta
priguenja c. Djelovanje konstante sile F na masu m proizvee kretnje mase konstantnim
ubrzanjem a. Djelovanje konstante sile F na oprugu proizvee sabijanje (pomjeranje) opruge
za konstantnu vrijednost d. Djelovanje konstante sile F na klip prigunice proizvee kretnje
klipa konstantnom brzinom v. Odgovarajue sile se nazivaju sila inercije, sila u opruzi
(restituciona sila), sila priguenja, respektivno.

3
 Uvod u vibracije

TA JE VIBRACIJA?

Vibracija u optem smislu predstavlja oscilatorno kretanje mehanikog sistema pri

emu su pomjeranja taaka sistema mala u poreenju sa dimenzijama samog sistema. Kae se
da tijelo vibrira kada izvodi oscilatorno kretanje oko svog ravnotenog poloaja. Oscilacija je
periodino kretanje oko ravnotenog poloaja, tj. kretanje koje se ponavlja nakon nekog
vremenskog intervala.

Najjednostavniji oblik vibracionog sistema: masa-opruga

Najjednostavniji oblik vibracionog kretanja jesu slobodne harmonijske oscilacije bez

priguenja, predstavljene modelom masa-opruga. Kada se sistem kojeg ine masa i opruga
dovede u kretanje zadavanjem nekog poetnog pomjeranje ili brzine oscilujuoj masi, on e
se nastaviti kretanje konstantnom frekvencijom i amplitudom teoretski do u beskonanost.
Sistem je doveden u oscilovanje koje ima sinusnu formu talasa.

Sl. 4. Najjednostavniji oblik oscilatornog sistema

Sinusna kriva

Ukoliko pratimo kretanje sistema masa-opruga tokom vremena, primjetiemo da je to

kretenje harmonijsko i opisano je sinusnom krivom d(t)=Dsinnt, definisanom ampiltudom
(D) i periodom (T). Frekvencija je broj punih ciklusa oscilacija izvedenih u jedinici vremena
(u jednoj sekundi), mjeri se u herzima [Hz] i jedanka je recipronoj vrijednosti perioda.
Mnoenjem frekvencije sa 2 dobija se kruna frekvencija n, koja je proporcionala
kvadartnom korjenu iz kolinika krutosti opuge k i mase m. Frekvencija oscilacija naziva se
prirodna ili sopstvena frekvencija fn. itav sinusni talas moe se opisati formulom
d(t)=Dsinnt, gje je d-trenutni pomak a D- maksimalan pomak (amplituda).

SLOBODNE NEPRIGUENE VIBRACIJE

Kada sistem masa-opruga slobodno osciluje ukupna energija ostaje konstantna, ali se tokom
kretanja mijenja iz kinetike u potencijalnu i obrnuto.
U trenutku kada se postie maksimalni pomak (maksimalno udaljenje mase od ravnotenog
poloaja), brzina, pa time i kinetika enegrija, postaju jednake nuli, a potencijalna energija je

4
 Uvod u vibracije

(kD2)/2. U poloaju ravnotee potencijalna energija je jednaka nuli a kinetika energija je

maksimalna i iznosi (mV2)/2.

Veza izmeu vibracijskih parametara

Za oscilatorno kretanje opisano zakonom pomaka d, brzinu v nalazimo diferenciranjem

pomaka po vremenu, dok ubrzanje a nalazimo diferenciranjem brzine po vremenu:

d = D sin nt
d
=v ( D sin nt ) D=
= n cos nt V cos nt
dt
d
a= ( Dn cos nt ) = Dn2 sin nt =
A sin nt
dt
Veliine D, V i A predstavljaju amplitude pomjeranja, brzine i ubrzanja. Ove amplitude
povezane su na sljedei nain:
ukoliko je poznata amplitude pomjeranja D, onda je amplituda V brzine umnoak
amplitude pomaka i sopstvene krune frekvencije n, a amplituda ubrzanja A je
umoak amplitude brzine i sopstvene krune frekvencije n ili umnoak amplitude
pomaka i kvadrata sopstvene krune frekvencije n
D; V=Dn ; A=Vn = Dn2
ukoliko je poznata amplitude ubrzanja A, onda je amplituda brzine V kolinik
amplitude ubrzanja i sopstvene krune frekvencije n, a amplituda pomjeranja D je
kolinik amplitude brzine i sopstvene krune frekvencije n ili kolinik amplitude
ubrzanja i kvadrata sopstvene krune frekvencije n
A; V=A/n ; D=V/n=A/n2

Efekat poveanja mase sistema

Poveanjem mase vibrirajueg sistema poveava se period oscilovanja, tj. smanjuje se

frekvencija oscilovanja.

5
 Uvod u vibracije

SISTEM MASA-OPRUGA- PRIGUIVA

Dodavanje priguivaa karakteristike c sistemu masa-opruga rezultovae e smanjivanjem

amplitude pomjeranja sistema tokom vremena. to je vee priguenje to e amplituda
pomjeranja bre opadati.
Frekvencija oscilovanja, poznata kao priguena frekvencija oscilovanja, je konstantna i
gotovo jednaka prirodnoj frekvenciji. Priguena prirodna frekvencija opada lagano sa
poveavanjem stepena priguenja.

PRINUDNE VIBRACIJE

Ako vanjsku (prinudnu) sinusoidalnu silu primjenimo na sistem, sistem e slijediti silu, to
znai da e prinudno kretanje sistema imati istu frekvenciju kao vanjska sila. Meutim, moe
postojati razlika u amplitudi i fazi vanjske sile i pomjeranja sistema, kako je pokazano na
slici.
6
 Uvod u vibracije

Uzmimo da se frekvencija prinudne sile mijenja tokom vremena, poevi od vrijednosti koja
je manja od prirodne frekvencije sistema. Porastom frekvencije prinudne sile amplituda
vibrirajueg sistema e takoe rasti i dostie maksimum kada se izjednae frekvencija sile i
sopstvena fekvencija sistema. Ako nema priguenja u sistemu (c=0) amplituda pomaka
sistema moe teoretski da naraste do u beskonanost. Ovu pojavu nazivamo rezonancija.
Rezonantno oscilovanje je, zbog velikih amplituda oscilovanja, izuzetno je nepovoljno za
sistem te ga treba izbjegavati.
Ako nastavimo dalje poveavati frekvenciju prinudne sile tako da izaemo iz rezonantnog
oscilovanja sistema, poveae se i frekvencija oscilatornog sistema masa-opruga-priguiva
za istu vrijednost, ali se amplituda i faza mogu mijenjati u skladu sa krivama na dijagramu
pomak-vrijeme.
Pojava porasta amplitude oscilovanja pri rezonanciji, tj. pri jednakim frekvencijama prinudne
sile i sopstvne frekvencije sistema, oigledna je i na dijagramu amplituda-frekvencija.
Takoe, dijagram amplituda-frekvencija pokazuje i promjenu faze izmeu prinudne sile i
oscilacije sistema, tako da sila i oscilacija sistema imaju istu fazu u podruju gdje je
frekvencija sile manja od sopstvne frekvencije sistema, a razliitu fazu u podruju gdje
frekvencija sile vea od sopstvne frekvencije sistema.

KOMBINOVANI ODGOVOR

7
 Uvod u vibracije

Ako razmatramo realni mehaniki sistem, njegovo oscilovanje e biti puno sloenije nego
oscilovanje prostog mehanikog sistema masa-opruga. Jednostavan primjer sloenog
mehanikog sitema kojeg predstavljaju dva povezana oscilatorna sistema prikazan je na slici.
Ovaj sloeni sistem proizvodi kombinovani ukupni odgovor, a funkcija frekvencijskog
odgovora pokazuje dva razonantna vrha koji odgovaraju komponentnim sistemima.

MODELI ODGOVORA SISTEMA

Sistem sa jednim stepenom slobode

Sistem koji je saijen samo od jedne mase, opruge i priguivaa naziva se sistem sa jednim
stepenom slobode kretanja (moe se kretati samo u jednom pravcu). Pri razmatranju
dinamikog odgovora sistema na zadatu pobudnu silu, u amplitudno-frekvencijskom domenu
moe se uoiti jedan rezonantni vrh. Faza se obino ne razmatra pri jednostavnom
vibracionom mjerenju, ali je od velike vanosti pri analizi sistema.

Sistem sa vie stepeni slobode kretanja

Mehaniki sistem sainjen od vie povezanih masa, opruga i priguivaa, ili sistem koji moe
da vri kretanje u vie pravaca, naziva se sistema sa vie stepeni slobode kretanja. Dinamiki
odgovor sistema u amplitudno-frekvencijskom domenu e imati po jedan rezonantni vrh za
svaki od stepeni slobode kretanja. Uglavnom mehaniki sistemi imaju vie stepeni slobode
kretanja, iako je esto vrlo teko razdvojiti pojedine mehanike komponente, a jo tee
predstaviti model sistema to je mogue jednostavnije.

DINAMIKI ODGOVOR STVARNOG SISTEMA

U veini sluajeva ak i jednostavni mehaniki sistemi moraju biti razmoterni kao sistemi sa
vie stepeni slobode, kao to ilustracija pokazuje jednostavan rotor sa parom leajeva.
U praksi vibracijski signal sadri mnogo frekvencija koje se deavaju istovremeno i ne mogu
se direktno vidjeti iz amplitudno-vremenskog domena signala. Ipak, preslikavanjem signala u
amplitudno-frekvencijski domen, sve frekvencijske komponente signala postaju direktno
sagledive.

8
 Uvod u vibracije

SILE I VIBRACIJE

Ukoliko na mehaniki sistem dejstvuje pobudna sila, sistem e proizvesti odreeno kretanje
(vibraciju) kao odgovor na zadatu pobudu. Odgovor sistema (vibracija) zavisi od
karakteristike sistema, tzv. pokretljivosti sistema (system mobility). Ako je poznata
pobudna sila i pokretljivosti sistema on da se moe predvidjeti kakav e biti odgovor
sitema (vibracija).
Modalna analiza ili druge metode vibracijskog ispitivanja koriste se za dinamiko
modelovanje sistema. Nakon to je uspostavljen model sistema, moemo izraunati njegovu
pokretljivost za silu zadatu u nekoj taki sistema, i tako predvidjeti vibraciju na razliitim
lokacijama sistema. Takav model moe takoe biti iskoriten da bi se izraunalo optereenje
sistema koje moe dovesti do loma.

9
 Uvod u vibracije

ZATO MJERITI VIBRACIJE?

Da bi provjerili da li amplitude i frekvencije vibracija ne

prelaze neke doputene granice materijala (npr. kao to to
opisuje Velerova kriva)
Da bi izbjegli pobudu sistema na rezonantnim
frekvencijama odreenih dijelova maine
Da bi izveli priguivanje ili izolaciju izvora vibracija
Da bi obezbjedili redovno odravanje maine
Da bi izgradili ili verifikovali model strukture pogodan za
raunarsku analizu (analiza sistema)

Velerova kriva je kriva koja opisuje nivo napona do kojeg smijemo optereivati strukturu
odreeni broj ciklusa (trajna vrstoa). Visokim naprezanjima struktura smije biti izloena
samo mali broj ciklusa, a smanjenjem nivoa naprezanja moe se poveati broj ciklusa koje
struktura moe da izdri do loma. Za veinu metala postoji granica izdrljivosti za koju
izdrljivost postaje beskonana. Veliina tog napona vrlo je vana i esto se nalazi tako da se
objekt podvrgne naprezanju u 10 000 000 ciklusa to je bazirano na iskustvu da upravo tim
brojem ciklusa se postie granica izdrljivosti.

KAKO ODREUJEMO VIBRACIJU?

Izvoenjem mjerenja
Analizom rezultata (veliina amplitude i frekvencija)

S ciljem vrenja analize, prvo je potrebno definisati koji tipovi vibracijskih signala postoje i
kako ih mjerimo.

10
 Uvod u vibracije

TIPOVI SIGNALA

Signali

Osnovna podjela signala je na stacionarne i nestacionarne signale. Stacionarni signali se

dijele na deterministike signale i sluajne signale (random signal). Nestacionarni signali se
dijele na kontinuirane signale i tranzijentne signale.
Stacionarni deterministiki signali su sainjeni od sinusnih komponenata na odreenim
frekvencijama.
Sluajni signali su okarakterisani time da njihova trenutna vrijednost ne moe biti
predviena, ali se moe karakterisati odreenim statistikim funkcijama vjerovatnosti i
gustoe, tj. moe se mjeriti njihova prosjena vrijednost.
Sluajni signali imaju frekvencijski spektar koji je kontinuirano rasporeen po frekvencijama.
Kontinuirani nestacionarni signali imaju neke slinosti kako sa tranzijentnim tako i sa
stacionarnim signalima. Tokom analize kontinuirani nestacionarni signal trebao bi se tretirati
kao sluajni signal ili podijeljen u individualne tranzijente i tretiran kao tranzijent.
Tranzijentni signali su definisani kao signali koji poinju i zavravaju na konstantnom nivou,
obino nuli, unutar vremena analize.

DETERMINISTIKI SIGNALI

Vibracijski signal mjeren na reduktoru moe da izgleda kao signal prikazan na slici. U
frekvencijskom domenu ovaj signal ima niz razdvojenih rezonantnih vrhova (diskretnih
frekvencijskih komponenti) koji se, poznavajui broj zuba zupanika i njihivu brzinu, mogu
povezati sa tano odreenim dijelovima sistema. Signal koji je prikazan naziva se
detrministiki, s obzirom na to da je njegova trenutna vrijednost predvidljiva za svaki
trenutak vremena.

11
 Uvod u vibracije

Uloga frekvencijske analize

Razlaganje vibracijskog signala u pojedinane frekvencijske komponente naziva se
frekvencijska analiza. Ova tehnika smatra se osnovom vibracijske analize i dijagnostike.
Grafiki prikaz nivoa vibracija u funkciji frekvencije naziva se frekvencijski spektar ili
spektrogram.
Kada izvodimo frekvencijsku analizu vibracija mainkih struktura, obino pronalazimo
odreeni broj istaknutih periodninih frekvencijskih komponenata koje su direktno povezane
sa osnovnim (fundamentalnim) kretanjima raznih dijelova maine. Pomou frekvencijske
analize moemo da otkrijemo izvore neeljenih vibracija.
Primjer prikazuje mjerenje i frekvencijsku analizu vibracijskog signala mjerenog na kuitu
reduktora. Frekvencijski spektar daje informacije o nivoima i frekvencijama vibracija kuita
reduktora koje su prouzrokovane rotiranjem dijelova i sprezanja zupanika.

DETERMINISTIKI SIGNALI I HARMONICI

Kretanje mehanikog sistema moe biti sainjeno od jedne komponente na jednoj frekvenciji
(npr. zvuna viljuka) ili moe biti istovremeno sainjeno od nekoliko komponenata na
razliitim frekvencijama, kao to je sluaj kod kretanja klipa motora sa unutranjim
sagorijevanjem.
Signal je u ovom sluaju podjeljen u pojedinane komponente, kao u vremenskom tako i u
frekvencijskom domenu.

12
 Uvod u vibracije

Harmonici

Mnogi nesinusoidni signali mogu biti podjeljeni u brojne sinusoide koje su u meusobnom
harmonijskom odnosu. Data su dva primjera: harmonijske komponente, tzv. harmonici, su
uvijek u odreenom odnosu prema osnovnoj frekvenciji.

SLUAJNI SIGNAL

Tipian primjer sluajne vibracije je vibracija izazvana protokom fluida. Sluajni signal nema
periodike i harmonijski povezane komponente. Taj signal je okarakterisan potpuno sluajnim
kretanjem, tako da njegova trenutna vrijednost ne moe biti predviena. Sluajne vibracije
mogu, ipak, biti opisane svojim statistikim osobinama. Stacionarni sluajni signal ima
frekvencijski spektrum koji nije sainjen od diskretnih frekvencijskih komponenata, nego od
kontinuirano rasporeene frekvencije.

13
 Uvod u vibracije

UDARNI (IMPULSNI) SIGNALI

Mehaniki impuls je kratki udar vibracione energije. Iako je impuls beskonano kratak,
imae frekvencijski spektar koji je rasporeen kontinuirano du frekvencije ose. Budui da
impuls uvijek ima ogranieno trajanje njegov frekvencijski spektar imae ogranien
frekvencijski opseg.

PARAMETRI VREMENSKOG SIGNALA

Mjerenje vremenskog signala je najjednostavnija forma vibracijske analize. Postoje brojne

karakteristike za vrednovanje amplitude (nivoa) vibracijskog signala:

Vrna vrijednost (peak)

Vrijednost od vrha do vrha (peak-peak)
Srdnja vrijednost (average)
Efektivna vrijednost (RMS - root mean square)
Faktor porasta (Crest factor)
Periodinost/Ponavljanje (Periodicity/ Repetition Rate)
Trajanje (Duration)

14
 Uvod u vibracije

Opis amplitude (nivoa) signala

Amplituda vibracije je veliina koja ukazuje na ozbiljnost vibracije i moe se iskazati

razliitim vrijednostima.
Vrijednost amplitude od vrha do vrha (peak-to-peak) indikuje maksimalne amplitude signala
koji opisuje vibraciju. Ovaj parameter je koristan u situacijama kada je vibracijsko
pomjeranje dijelova maine znaajno sa stanovita maksimalnih naprezanja ili zamora
materijala u mehanikom sistemu.
Vrna vrijednost amplitude (peak), Az, je parameter naroito koristan za izraavanje nivoa
kratkotrajnih udarnih vibracija. Ovaj parameter iskazuje samo maksimalnu vrijednost
amplitude, dok ne uzima u obzir vremensku istoriju signala.
Srednja vrijednost (average), Asr, je parameter koji uzima u obzir vremensku istoriju signala.
Upotreba ovog parametra je ograniene praktine vrijednosti, jer nema direktne korelacije sa
nekom fizikom veliinom.
Efektivna vrijednost signala (RMS-root mean square), Aef, je najvanija mjera amplitude
vibracije zbog toga to uzima u obzir vremensku istoriju signala. Na taj nain ovaj parameter
daje amplitudi signala vrijednost koja je direktno povezana sa energetskim sadrajem signala,
tj. destruktivnom sposobnosti date vibracije. Za harmonijski periodini signal vae relacije:
Az
=
Aef = Asr .
2 2 2

OPIS VREMENSKOG SIGNALA

Prikazane veliine koje opisuju vremenski signal ne odnose se samo na jednostavan

sinusoidni signal, nego na sve uobiajene vibracijske signale koji se mogu dobiti na
mainama, koji su sastavljeni od mnogo sinusoidnih komponenata.

15
 Uvod u vibracije

LINEARNO NASUPROT OSCILATORNOM KRETANJU

Kretanje objekta du prave linije moe se opisati u formi trenutne pozicije objekta, njegove
brzine u datom trenutku i njegovog ubrzanja u tom trenutku.
Za oscilatorno kretanje na odreenoj frekvenciji ova tri parametra su strogo povezana.

PRETVARANJE POMAK- BRZINA- UBRZANJE

Odnos izmeu d, v, a

Ova tri mehanika parametra meusobno su povezana. Poznajui pomak, druge dvije veliine
se mogu dobiti postupkom diferenciranja. Ako razmatramo signal sa samo jednom
frekvencijskom komponentom, oblik i period signala ostaju isti bilo da ga razmatramo preko
pomaka, brzine ili ubrzanja, jedino postoji fazna razlika ova tri parametra, to se vidi iz
prikaza amplituda-vrijeme. Ako zanemarimo faznu razliku (to je obino sluaj) numerike
vrijednosti brzine i ubrzanja mogu se dobiti jednostavnim mnoenjem pomaka sa vrijednosti
sopstvene frekvencije , kako je pokazano na slici.

16
 Uvod u vibracije

PRETVARANJE UBRZANJE-BRZINA-POMAK

Odnos izmeu a, v, d

Ako je mjereni parametar ubrzanje, ostala dva vibracijska parametra se mogu dobiti
postupkom integraljenja. U elektronskom smislu je integraljenje signala jednostavnije je od
diferenciranja, Stoga je najbolje izabrati signal ubrzanja za vibracijsku analizu. Postoje i
drugi razlozi za izbor ubrzanja kao parametra koji e biti mjeren.

KONVERZIJA UPOTREBOM NOMOGRAMA

Upotreba Nomograma za konverziju izmeu a, v i d

Ako poznajemo frekvenciju vibracije i nivo ubrzanja, nivoi brzine i pomjeranja mogu lako
biti izraunati upotrebom nomograma. Treba napomenuti da je nomogram ispravan samo za
sluaj vibracija sa jednom frekvencijskom komponentom (prostih harmonijskih vibracija), a
ne za signal koji sadri nekoliko frekvencijskih komponenata.

17
 Uvod u vibracije

Na slici je prikazan nomogram za konverziju izmeu

ubrzanja, brzine i pomaka iskazanih sa RMS vrijednosti
nivoa (moe i Peak vrijednost nivoa) na diskretnoj
(jednoj) frekvenciji.
Primjer: Ako su poznati frekvencija i nivo ubrzanja, idi u
nomogram, kako je pokazano, i oitaj odgovarajue nivoe
brzine i pomjeranja na odgovarajuoj skali.

18
 Uvod u vibracije

JEDINICE VIBRACIJSKOG SIGNALA

U SI sistemu su jedinice za ubrzanje, brzinu i pomak ms-2, ms-1 i m, respektivno. Jedinica g

esto se korisiti u vibracijama i dolazi od gravitacijskog ubrzanja, vrijednost joj je:
1g=9,80665 ms-2
slino kao to je
1 inch=25.4 mm

MJERNI LANAC

Slika prikazuje mjerni lanac koji se koristi pri mjerenju vibracija.

Prikazani mjerni lanac, koji je najee u upotrebi, sastoji se od odgovarajuuih davaa
(transducers), pojaivaa (preamplifiers) pogodnih za dati dava, sistema za analizu (koji se
mogu rangirati od jednostavnih detektora srednjih vrijednosti amplitude do sloenih FFT
analizatora), i izlaza koji moe biti neki ekran, pisa ili drugi medij za pamenje tih
podataka.
Treba naglasiti da za svaki mjerni lanac, kao i za obini lanac, vai injenica da je lanac
onoliko jak koliko je jaka njegova najslabija karika.

19
 Uvod u vibracije

SMEE NA ULAZU=SMEE NA IZLAZU

GIGO (garbage in=garbage out)

U razvoju novih vozila, monitoringu maina i mnogim drugim aplikacijama mjerenja

vibracija, od izuzetne je vanosti imati vrlo visok stepen pouzdanosti u kvalitet mjerenja.
Sam izbor akcelerometra kao davaa automatski ne poveava traenu pouzdanost, jer mora
biti izabran odgovarajui tip, mora se koristiti ispravno, itd.
Ako koriteni akcelerometar daje loe rezultate iz bilo kog razloga, cjelokupan sistem za
monitoring maine pada u vodu, a rezultat loe analize vibracija moe biti npr. neuobiajena
konstrukcija automobila.
Vai princip GIGO, tj. onoliko smea koliko ue u mjerenje e i izai iz mjerenja.
Ne smije se zaboraviti da je za kvalitetnu analizu sistema potreban ne samo odgovarajui
software i hardware, nego i ostali povezani resursi, kako ljudski tako i finansijski.

20
 UNIVERZITET U BANJOJ LUCI
MAINSKI FAKULTET

OSNOVI MJERENJA I
ANALIZE VIBRACIJA
(Vibration measurement and analysis, Bruel&Kjaer)

Rezime

U ovoj lekciji objanjavaju se razliiti naini obrade signala vibracije koritenjem detektora i filterskih
analizatora. Objanjeno je prezentovanje podataka koritenejm razliitih brojnih osa i naini
kombinovanja tipa analize sa tipom skale, fundamentalno pravilo proizvoda BT i izbor tipa
filtera/analize, izbor parametara analize. Konano, objanjena je analiza signala i analiza sistema.

Sadraj lekcije

Zato izvoditi frekvencijsku analizu

Spektar ili sveukupni nivo
Filteri
Linearana i logaritamska skala
Amplitudna skala
Parametri vibracija
Detektor/osrenjiva
Analiza signala i analiza sistema

Ishod lekcije

Ovom lekcijom dobijate osnovne informacije o tome kako:

Izabrati pravi parametar za ocjenu vibracija
Prezentovati izmjerene podatke na odgovarajui nain
Razumjeti osnovne parametara filtera i analize i postojea ogranienja
Razumjeti razliku izmeu analize signala i analize sistema
 Osnove mjerenja i analize vibracija

ZATO JE POTREBNA FREKVENCIJSKA ANALIZA?

Sl.1. Vibracijski signal u vremenskom i frekvencijskom domenu

Uloga frekvencijske analize

Razlaganje vibracijskog signala u pojedinane frekvencijske komponente naziva se frekvencijska

analiza. Ova tehnika smatra se osnovom vibracijske analize i dijagnostike. Grafiki prikaz nivoa
vibracija u funkciji frekvencije naziva se frekvencijski spektar ili spektrogram.
Frekvencijski spektar u mnogim sluajevima daje detaljnu informaciju o nekom izvoru, koja ne bi
mogla biti dobijena iz vremenskog signala. Primjer pokazuje mjerenje i frekvencijsku analizu
vibracionog signala mjerenog na kuitu prenosnika. Frekvencijski spektar daje informaciju o nivou
vibracije prouzrokovane rotacijom dijelova i sprezanjem zupanika, stoga predstavlja znaajnu pomo
u identifikaciji izvora poveanih ili neeljenih vibracija iz tog ili nekog drugog izvora.

FREKVENCIJSKA ANALIZA

Proces frekvencijske analize je sljedei: proputanjem mjerenog signala kroz filter i podeavanjem
filtera da proputa odreeni frekvencijski opseg (moe da postoji i vie filtera) dobja se veliina
amplitude (nivoa) vibracija na razliitim frekvencijama. Rezultat frekvencijske analize je
frekvencijski spektar.

Sl.2. Frekvencijska analiza i frekvencijski spektar

2
 Osnove mjerenja i analize vibracija

FREKVENCIJSKI SPEKTAR ILI SVEUKUPNI NIVO?

Sl.3. Mjerenje ukupnog nivoa vibracije i frekvencijska analiza

Sveukupni nivo

Najjednostavniji nain da se iskae vibraciono stanje nekog sistema je da mu se pridrui neka brojna
vrijednost. Uobiajeno je da se sveukupni nivo vibracije iskae efektivnom vrijednosti amplitude
vibracije (RMS), jer ovaj parametar je povezan sa energetskim sadrajem signala.
Meutim, ovaj parametar sam ne daje dovoljno informacija za vrenje bilo kakvog dijagnosticiranja
stanja mehanikog sistema. Za kvalitetnu analizu je potrebno vie parametara.

Uloga frekvencijske analize

Frekvencijski spektar daje, u mnogim sluajevima, detaljne informacije o izvoru signala, koje ne
mogu biti dobijene iz vremenskog signala. To omoguuje dijagnosticiranje sistema. Frekvencijski
sadraj signal se moe nai na razliite naine, koritenjem skenirajuih filtera, banaka filtera ili, kako
je danas najee, digitalnim tretiranjem zapisa koritenjem Furijeove transformacije, tj. FFT
analizatora.

Frekvencijski spektar ili sveukupni nivo

Da bi se donijela odluka da li je dovoljno izvesti monitoring i mjerenje sveukupnog nivoa vibracija ili
je potrebna frekvencijska naliza, inenjeri koji se bave vibracijama moraju poznavati funkcionisanje
ispitivane maine i uobiajene kvarove koji se mogu desiti. Ilustracija pokazuje dvije razliite
situacije u monitoringu.

Sl.4. Primjeri mjerenja ukupnog nivoa vibracija i frekvencijske analize

3
 Osnove mjerenja i analize vibracija

Monitoring ventilatora: Najee oteenje koje se deava kod ventilator jeste debalans rotora, koji
rezultira visokim nivoom amplitude vibracija na datoj frekvenciji (broju obrtaja). Znaajno je da je
upravo ovaj nivo amplitude vibracije ujedno i najvii nivo amplitude vibracije u spektru. Da bi vidjeli
da li taj debalans raste tokom vremena, dovoljno je mjeriti sveukupni nivo vibracija u odreenim
vremenskim intervalima. Sveukupni nivo dae informaciju o narastanju bebalansa, kao to bi dao i
frekvencijski spektar.
Monitoring prenosnika: Postojanje oteenja ili pohabanost zupanika u prenosniku rezultovae
povienim nivoom amplitude vibracija na frekvencijama sprezanja zupanika (broj okretaja vratila,
broj zuba) i njihovim odgovarajuim harmonicima. Nivoi amplituda na tim frekvencijama su obino
mnogo nii nego najvii nivo u frekvencijskom spektru. Mjerenje sveukupnog nivoa koji indicira
najvie amplitude vibracija, prikrilo bi informaciju vezanu za stanje zupanika. Stoga je neophodno
koristiti kompletan spektar tj. frekvencijsku analizu za kompariranje nivoa amplitude vibracija
snimljenih tokom vremena, koje e dovesti do detekcije oteenja zupanika.
Vai opte pravilo da je mjerenje sveukupnog nivoa dovoljno za jednostavne, nekritine mehanizme,
dok oni kompleksniji i kritiniji mehanizmi zahtjevaju spektralnu analizu.

PREZENTOVANJE MJERNIH PODATAKA

esto je od velike vanosti pravilan izbor naina za prezentaciju podataka.

Najjednostavnije je izabrati linearnu skalu iji je opseg odreen opsegom podataka, ali esto linearna
skala onemoguava jasnu vidljivost vanih podataka, te je tada je korisno koristi logaritamsku skalu.
Linearna i logaritamska skala koriste se za prezentovanje podataka u amplitudno-frekvencijskom
domenu, kako za vrijednosti amplituda vibracija na ordinatnoj osi, tako i za vrijednosti frekvencija na
apcisi.

Skale

Zaboravimo na vibracije koji trenutak i razmotrimo situaciju koja je poznata veini ljudi koji voze
automobil. esto je teko prosuditi o koliini goriva preostalog u rezervoaru automobila ako
pokaziva goriva ima linearnu skalu. Ako pokaziva ima logaritamsku skalu, donji kraj skale bie
"razvuen" tako da je mnogo lake procijeniti preostalu koliinu goriva u rezervoaru. Primjetimo da
logaritamska skala nema nulu.

Sl.5. Poreenje linearne i logaritamske skale

Koju skalu koristiti zavisi od jedinice koja treba biti prikazana. Skale za razdaljinu i vrijeme su tipini
primjeri linearnih skala, ali za prikazivanje veliina kod kojih je vaniji odnos izmeu dvije veliine
nego apsolutni iznos jedne vrijednosti prednost je koritenje logaritamske skale. Kao dobar primjer
mogu posluiti razliite valute u monetarnim sistemima, jer ako ih prikaemo u logaritamskoj skali,
pokazivae jednaka rastojanja izmeu pojedinih vrijednosti.

4
 Osnove mjerenja i analize vibracija

Sl.6. Primjer linearne i logaritamske skale

FREKVENCIJSKA SKALA: LINEARNI ILI LOGARITAMSKI PRIKAZ?

Sl.7. Linearna i logaritamska frekvencijska skala

Linearna nasuprot logaritamske frekvencijska skale

U mjerenju vibracija koriste se i linearna i logaritamska frekvencijska skala. Linearna skala ima
prednost u tome to je lako identifikovati harmonijski povezane komponente u signalu. Logaritamska
skala, meutim, ima prednost u tome to je na njoj mogue prikazati mnogo vei frekvencijski opseg
na ogranienom prostoru, a svaka od dekada jednako je naglaena. Na slici je dat vibracijski signal
prenosnika prikazan u dvije razliite skale. Harmonijski povezane komponente u signalu lako je
identifikovati na linearnoj skali, a logaritamska skala daje mnogo vie detalja u donjem dijelu skale
(na niim frekvencijama), dok istovremeno pokriva mnogo iri frekvencijski opseg.

5
 Osnove mjerenja i analize vibracija

PROPUSNI FILTERI I IRINA OPSEGA

Sl.8. Izgled idealnog i realnog filtera

Nakon izabora frekvencijske skale, sljedei korak je izbor oblika filtera koji se koriste u analizi.
Ilustracija pokazuje osobine idealnih i realnih filtera.
Idealni propusni filter dopustie prolaz samo signalima ije frekvencije lee unutar propusnog opsega
(irina opsega B=f2-f1), dok e svi ostali biti odbaeni. Idealni filteri, meutim, ne postoje. Realni
filteri proputaju i signale sa frekvencijama izvan propusnog opsega, ali u priguenoj formi. to je
frekvencija udaljenija od one koja se proputa, utoliko e priguenje biti vee. irina opsega realnih
filtera moe se specificirati na dva naina:
1. irina opsega na nivou -3 dB od platoa filtera, tzv. nivoa polovine energije (Half power
energy)
2. irina opsega idealnog filtera koji proputa istu koliinu energije uma kao realni filter

TIPOVI FILTERA

Sl.9. Filter konstantne irine opsega i filter konstantnog procenta irine opsega

Dva tipa propusnih filtera se koriste u frekvencionoj analizi:

1. Filteri konstntne irine opsega, kod kojih je irina opsega konstantna i ne zavisi od
centralne frekvencije filtera
2. Filteri kontantnog procenta irene opsega (constant percentage bandwidth-CPB), gdje je
irina opsega specificirana kao konstantan procenata oko neke centralne frekvencije, tj.
opseg se poveava sa poveanjem centralne frekvencije. Ponekad se CPB filteri nazivaju
filteri relativne irine opsega (Relative Bandwidth filters).

6
 Osnove mjerenja i analize vibracija

Filteri konstantne irine opsega

Kada se koriste filteri konstantne irine opsega preporuuje se koritenje linearne frekvencijske skale.
Ukoliko se koristi logaritamska frekvencijska skala, prikaz frekvencijskog spektra nije adekvatan, to
se vidi na slici.

Sl.10. Linearna skala se koristi za filtere konstantnog opsega

Filteri konstantnog procenta irine opsega (CPB)

Kada se koriste CPB filteri preporuuje se koritenje logaritamske frekvencijske skale. Ukoliko se
koristi linearna frekvencijska skala, prikaz frekvencijskog spektra nije adekvatan, to se vidi na slici.

Sl.11. Logaritamska skala se koristi za filtere konstantnog procenta opsega

7
 Osnove mjerenja i analize vibracija

Linearna naspram logaritamske frekvencijske skale

Sl.12. Ispravno izabrana frekvencijska skala

Ako je izabrana prava kombinacija tipa filtera i frekvencijske skale, frekvencijski spektar izgleda kao
na slici. Da bi znali koji je tip filtera koriten, dovoljno je pogledati na frekvencijsku skalu.

KOJI TIP FILTERA KORISTITI?

Izbor filtera zavisi od konkretne aplikacije.

Treba potovati sljedee pravilo:
Frekvencijska analiza koritenjem filtera konstantnog opsega ( i linearne skale) je u upotrebi
kada je u pitanju mjerenje vibracija, zbog toga to signali sa mehanikih struktura (posebno
maina) esto sadre serije harmonika i bone komponente. To se najlake identifikuje na
linearnoj skali.
Frekvencijska analiza koritenjem CPB filtera (i logaritamske skale) je u upotrebi kada je u
pitanju akustiko mjerenje, zbog toga to daje puno bliu aproksimaciju reakcije ljudskog
uha. Kada je u pitanju vibracijsko mjerenje, CPB filteri se koriste za mjerenje strukturalnih
rezonancija, i za pregled stanja maina (3 dekade se lako mogu pokriti sa CPB filterom).

IZBOR IRINE OPSEGA

Sl.13. Izbor irine opsega filtera

8
 Osnove mjerenja i analize vibracija

to je ui koriteni opseg filtera, to je dobijena informacija detaljnija.

Opseg filetra bira se tako da se najvanije frekvencijske komponente mogu razlikovati jedna od druge.
Ipak, opseg mora biti toliko irok da se analiza moe izvrtiti u razumnom vremenu. to je analiza
detaljnija (ui opseg), potrebno je due vremena za analizu.

NAJVANIJI PRINCIP FREKVENCIJSKE ANALIZE

Sl.14. Princip nepouzdanosti

Proizvod BT

Zakon da je BT1 ukazuje da to je ui frekvencijski opseg (B), to je potrebno due mjerno vrijeme
(T), i ovaj princip je pri mjerenju uvijek ispotovan.
Ovaj princip moe se objasniti na sljedei nain: ako elimo znati ima li signala na frekvenciji od 1
Hz (tj. unutar perioda od 1 sekunde), potrebno je da protekne vrijeme najmanje jednog perioda
signala prije no to moemo rei bilo ta.

AMPLITUDNA SKALA: LINEARNI ILI LOGARITAMSKI PRIKAZ?

Sl.15. Uporedni linearni i logaritamski prikaz amplituda vibracije

9
 Osnove mjerenja i analize vibracija

Linearna i logaritamska amplitudna skala

est je sluaj u frekvencijskoj analizi da frekvencijske komponente od interesa za analizu u

vibracijskom spektru imaju puno manje amplitude od dominantnih komponenata. Niski nivoi
amplituda se teko uoavaju na linearnoj skali. Logaritamski prikaz amplituda vibracija daje jednak
naglasak frekvencijskim komponentama i niskih i visokih nivoa amplituda. Amplitudna skala moe
biti oznaena u mehanikim jedinicama, kao to je ms-2, ali je puno ee oznaavanje u dB.

Zato koristiti logaritamsku amplitudnu skalu?

esto se kritine vibracijske komponente deavaju na niskim amplitudama. Ove komponente ne mogu
se otkriti na linearnoj amplitudnoj skali zbog toga to su male amplitude "pritisnute" ka dnu skale.
Meutim, logaritamska skala pokazuje istaknute vibracijske komponente jednako dobro pri bilo kojoj
amplitudi. ak ta vie, procentualna promjena u amplitudi moe se direktno oitati kao promjena u
dB. Stoga se frekvencijska analiza buke i vibracija obino prikazuje na logaritamskoj amplitudnoj
skali.

Dobijanje veeg broje podataka

Oigledna prednost koritenja logaritamske skale jeste preglednost puno veeg broja podataka, budui
da ih se vie moe istovremeno vidjeti, a bez potrebe za mijenjanjem displeja. Prednost ovakvog
prikaza je i smanjenje efekta sluajne fluktuacije, kako u signalu vibracija tako i u signalu buke.

dB (DECIBEL) SKALA

Sl.16. Amplituda vibracije iskazana u dB

dB (decibel) skala

Amplitudna skala sa jedinicama u dB smanjuje razmatrani numeriki opseg normalne logaritamske

skale na kompaktan linearni brojni sistem. Skala u dB je takva da je dati procentualni interval u,
recimo, nivou ubrzanja predstavljen sa datim brojem decibela. Ovo je velika prednost kada radimo sa
vibracionim signalima, budui da smo esto zainteresovani za procentualnu promjenu u nivou
vibracije, vie nago za stvarni nivo. Nula decibela na dB skali moe se izabrati za bilo koji nivo
vibracija, npr. za 1ms-2. Ipak, nivo ubrzanja od a0=10-6 ms-2 je meunarodno izabran kao referentni
nivo za ubrzanje. (Treba biti oprezan jer neke vojne norme koriste nivo od 10-6g kao referentni nivo).

10
 Osnove mjerenja i analize vibracija

PRENOENJE VIBRACIJA

Sl.17. Veza vibracije sa pobudnom silom i krakteristikom sistema

ta odreuje amplitudu (magnitudu) vibracija?

U inenjerskoj praksi poznato je da se mjerenje vibracija obino izvodi uz odreene kompromise. Bilo
bi dobro kada bi se mogla direktno mjeriti sila koja uzrokuje vibracije, ali to je praktino nemogue.
Meutim, mogue je mjeriti rezultat djelovanja sile, a to su vibracije. Vibracijski spektar, pa ak i
sveukupni nivo, je indirektno povezan sa spektrom sile i njenim ukupnim nivoom, pri emu je veza
ostvarena preko tzv. funkcije "pokretljivosti sistema" (mobility function).
Dijagram pokazuje interesantan fenomen funkcije pokretljivosti mehanikog sistema. Spektar sile
sadri dominantan vrh na odreenoj frekvenciji. Meutim, zbog toga to pokretljivost sistema ima
"antirezonanciju" na toj frekvenciji, vibracijski spektar ne sadri znaajan vrh na toj frekvenciji. To
pokazuje da ne trebamo biti zainteresovani samo za najvee vrhove u frekvencijskom spektru. Treba
primjetiti da e poveanje sile za 8 dB rezultovati poveanjem vibracije za 8 dB.

NIVOI VIBRACIJA "STVARNOG SVIJETA"

Sl.18. Nivoi vibracija razliitih izvora vibracija

Koristei piezoelektrine akcelerometre u mogunosti smo da izmjerimo amplitude vibracija vrlo

irokog dinamikog opsega, koji iznosi gotovo 1011:1. Koritenjem skale u dB taj opseg se smanjuje
na 220 dB. Dinamiki opseg jednog akcelerometra je obino 108.

11
 Osnove mjerenja i analize vibracija

VIBRACIJSKI PARAMETRI: POMAK, BRZINA, UBRZANJE

Sl. 19. Parametri vibracije: pomak, brzina, ubrzanje

Koji parametar izabrati za vrednovanje vibracije?

Ukoliko tip mjerenja kojeg treba izvesti ne precizira parametar kojeg treba mjeriti, npr. prema nekom
standardu, opte je pravilo da treba izabrati onaj parametar vibracije koji ima najravniji odgovor
preko cijelog frekvencijskog opsega. Ovakav izbor parametra obezbjeuje najvei dinamiki opseg
amplituda za cijelo mjerenje. Ako frekvencijski odgovor nije poznat, mjerenje treba zapoeti izborom
brzine kao parametra mjerenja.
Ovo je jako vano budui da je najbolje izvoditi analizu signala koji ima najravniji spektar. Ako
spektar nije prihvatljivo ravan, uee komponenata koje lee dosta ispod srednjeg nivoa bie manje
primjetno. Za sluaj sveukupnog mjerenja, manje komponente mogu proi skroz neopaeno.
U praksi se najee kao davai za mjerenje signala vibracije koriste akcelerometri, kojim se mjeri
ubrzanje kao parametar vibracije. Prednost akcelerometra je u tome to elektrini signal moe da biti
integraljen i tako dati signale brzine i pomaka. Poznato je da je proces integraljenja neke funkcije
povoljniji za eletronike instrumente nego proces diferenciranja, te je to razlog za preporuku mjerenja
ubrzanja kao parametra vibracija.

Koristiti parametar sa najravnijim spektrom

Preporuka da se za mjerenje koristiti parametar sa najravnijim spektrom u veini sluajeva moe

znaiti da se izabere brzina kao parametar mjerenja. Pri nekim mjerenjima moe biti pogodno i
ubrzanje, iako veina maina ima veliko vibraciono ubrzanje samo na visokim frekvencijama.
Rijetkost je postojanje spektra pomaka koji je ravan preko cijelog frekvencijskog opsega, dok je vrlo
esto sluaj da maina ima velika vibracijska pomjeranja na niskim frekvencijama.
Poto je teko ustanoviti poetno stanje frekvencijskog spektra, najbezbjednije je izvesti mjerenje
brzine (ali koristei akcelerometar, budui da ak integraljen signal ubrzanja sa akcelerometra daje
bolji dinamiki i frekvencijski opseg nego signal davaa brzine).

Sl.20. Izbor parametra mjerenja

12
 Osnove mjerenja i analize vibracija

DETEKTOR / OSREDNJIVA SIGNALA

Sl.21. Osrednjavanje signala vibracije

Konana karika u mjernom lancu prije samog displeja jeste detektor/osrednjiva, koji pretvara
vibracijski signal u nivo koji moe biti prikazan na displeju.
Prikazani primjer pokazuje izlazni nivo (RMS, Peak, Peak-Peak ili max.) za sinusoidni signal
konstantne amplitude primjenjen na ulazu.
Treba primjetiti kako izlazni nivo signala opada kada doe do skokova ulaznog signala usljed njegove
fluktuacije. Koliina fluktuacije i opadanje signala su odreeni izabranim vremenom osrednjavanja.

VRIJEME OSREDNJAVANJA

Sl.22. Vrijeme osrednjavanja signala

Ukoliko je vrijeme osrednjavanja kratko, detektor e vrlo blisko slijediti nivo varirajueg ulaznog
signala, u nekim sluajevima inei oteanim oitavanje na displeju. Ako se koristi dua vremenska
konstanta moe doi do gubitka nekih informacija, to je posebno bitno ako signal sadri neke
impulse.

13
 Osnove mjerenja i analize vibracija

ANALIZA SIGNALA NASUPROT ANALIZE SISTEMA

Sl.23. Analiza signala i analiza sistema

Analiza signala

U veini prethodnih primjera bilo je pretpostavljeno da je postojea vibracija sistema na neki nain
generisana silom prisutnom u samom sistemu. Kada se analizira signal takve vibracije govorimo o
analizi signala.

Analiza sistema

Tokom razvoja novih konstrukcija, a u nekim sluajevima i pri ispitivanju ve postojee konstrukcije,
postavlja se zahtjev za izgradnjom modela strukture, na takav naina da ako je zadana ulazna sila
treba izraunati izlaznu vibraciju.

Primjer pokazuje mjerenje funkcije pokretljivosti mehanikog sistema (mobility) primjenom sile na
razliitim lokacijama strukture i istovremenim mjerenjem veliine ulazne sile i izlaznog odgovora
strukture, tj.vibracije. Ovakav tip mjerenja primjenjuje se za pravljenje modalnog modela strukture,
koji se potom moe koristiti za predvianje ponaanja strukture podvrgnute odreenom optereenju.
Model se takoe moe koristiti da bi se predvidjeli efekti nekih izmjena na strukturi, posebno ako se
model kombinuje sa MKE modelom (modelom konanih elemenata). Ovaj tip analize se naziva
analiza sistema.

14
 UNIVERZITET U BANJOJ LUCI
MAINSKI FAKULTET

OSNOVNI KONCEPT
ZVUKA
(Basic concept of sound, Bruel&Kjaer)

Rezime

U ovoj lekciji objanjeni su zvuk i mjerenje zvuka preko veliina zvucnog pritiska, nivoa
zuka i jedinica za mjerenje nivoa zvuka.
Prije no to se izvede mjerenje zvuka, vano je upoznati terminologiju akustike, osnovna
pravila propagacije zvuka, kao i vrste mjerne opreme.
Ova lekcija opisuje zvuni pritisak, nivo zvuka, jedinice za mjerenje nivoa zvuka, kao i nain
dodavanja i oduzimanja nivoa.

Sadraj

Definicije
dB konverzije
Tipovi zvunih polja
Dodavnje i oduzimanje nivoa buke
 Osnovni koncept zvuka

ZVUK

Zvuk je sastavni dio svakodnevnog ivota. Toliko smo naviknuti na razliite zvune podraaje koje
primamo iz okoline da nedovoljno cijenimo znaaj zvuka i njegovu ulogu.
Zahvaljujui zvuku u mogunosti smo doivjeti vrlo ugodne dogaaje poput muzike ili pjevanja ptica.
Zvuk nam omoguava govornu komunikaciju i moe nas upozoravati ili drati opreznim, npr. kada
telefon zvoni ili kad svira sirena.
Zvuk nam takoe omoguava da vrimo kvalitetno ocjenjivanje i dijagnosticiranje stanja razliitih
sistema, npr. zvuk ventila upozorava na oteenje motora automobila, kriputanje toka moe
upozoriti na potencijalnu opasnost, dok um srca omoguava dijagnosticiranje zdravlja ovog vitalnog
ljudskog organa.

ZVUK I BUKA

Meutim, u dananjem modernom drutvu esti su zvukovi koji izazivaju uznemiravanje i nelagodu.
Mnoge zvukove subjektivno doivljavamo kao neprijatne ili neeljene- takve zvukove nazivamo
buka. Ipak, nivo uznemiravanja zvukom ne zavisi samo od kvaliteta zvuka, nego i od naeg stava
spram toga. Na primjer, u nekoj vrsti muzike neki ljudi uivaju, dok je drugi smatraju bukom,
posebno ako je glasna. Zvuk ak ne treba biti previe glasan da bi bio neprijatan. kripa parketa,
oteen muziki CD ili povremeni zvuk kapanja vode moe biti isto toliko neprijatan i uznemiravajui
kao i glasna grmljavina. Prosuivanje o glasnosti zvuka takoe zavisi od doba dana. Na primjer, visok
nivo buke e se tolerisati tokom dana, ali ne i nou.
Buka, stoga, predstavlja zvuk kojem osim fizikog treba pridodati i psihofizioloki aspekt tumaenja.
Zvuk svojim djelovanjem moe da oteti i uniti. Zvuk eksplozije moe slomiti prozore i protresti
malter na zidu. Ipak, najtraginiji sluaj oteenja usljed zvuka je kada zvuk oteti vrlo sofisticiran
mehanizam dizajniran da bi bio prijemnik zvuka-ljudsko uho.

2
 Osnovni koncept zvuka

TERMINI U VEZI SA ZVUKOM

Zvuk se definie kao promjena pritiska koju ljudsko uho moe registrovati, a opseg zvuka se kree od
jedva ujnog nivoa do nivoa koji moe oteti ljudsko uho. Nauka o zvuku naziva se akustika i bavi se
fizikim aspektom zvuka: stvaranjem zvuka, propagacijom i prijemom zvuka, bilo da je proizveden i
priman od strane ovjeka ili maina i mjernih instrumenata. Buka je neizbjeni dio svakodnevnog
ivota, a tehnoloki razvoj savremenog ovjeanstva je rezultirao poveanjem nivoa buke
produkovane od maina, fabrika, saobraaja, itd. Stoga je vrlo vano preduzeti korake u smislu
redukovanja nivo buke, tako da buka nije neto na ta se moramo navii. Da bi se problem buke
tretirao na odgovarajui nain neophodno je izvoenje pouzdanog mjerenja buke. Ipak, prije no to
se izvede mjerenje, moraju se poznavati terminologija i osnovni principi mjerenja buke.

ZVUNI PRITISAK I ZVUNA SNAGA

3
 Osnovni koncept zvuka

Prije opisivanja karakteristika zvuka kao fizike veliine, pogodno je ukazati na anlogiju izmeu
zvuka i toplote kao moda poznatije fizike veliine. Elektirni grija proizvodi odreenu koliinu
toplotne energije u jedinici vremena [J/s], tj. ima odreenu snagu izraenu u vatima [W=J/s]. Snaga
grijaa je osnovna mjera koja pokazuje koliko toplote grija moe proizvesti i ne zavisi od okruenja.
Toplota se rasporstire od izvora podiui temperatu okoline, a temperatura se moe izmjeriti
termometrom u konkretnoj taki prostorije koju zagrijavamo. Meutim, kolika e temperatura biti
izmjerena ne zavisi samo od toplotne snage grijaa i ratojanja izmeu take u prostoriji i grijaa, nego
i od koliine toplote koju e apsorbovati zidovi i toplote koja e se prenijeti kroz zidove i prozore u
okolinu, itd.
Zvuni izvor proizvee odreenu koliinu zvune energije u jedinici vremena [J/s], tj. izvor zvuka
ima odreenu zvunu snagu iskazanu u vatima [W=J/s]. Zvuna snaga je osnovna mjera toga koliko
akustike energije izvor moe proizvesti i ne zavisi od okruenja. Zvuk se rasporstire od izvora
mijenjajui pritisak vazduha u prostoriji. Koliki e nivo zvuka biti izmjeren ne zavisi samo od zvune
snage izvora i njegovog rastojanja od odreene take u prostoriji, nego i od koliine zvune energije
koju e apsorbovati zidovi i koja e se prenijeti kroz zidove i prozore u okolinu, itd.

OSNOVNI PARAMETRI ZVUKA

Kada izvor zvuka proizvede zvuk odreene zvune snage, P, zvuna energija se prenosi od izvora na
susjedne molekule vazduha koji ispunjava prostor. Energija se prenosi na vanjske molekule irei se
od izvora zvuka poput talasanja povrine vode. Koliina zvune energije koja prolazi odreenim
pravcem kroz odreenu povrinu naziva se intenzitet zvuka, I. Energija koja prolazi kroz odreenu
taku prostora uzrokuje porast pritiska, p, u toj taki. Gustina vazduha je oznaena sa , dok c
oznaava brzinu prostiranja zvuka kroz vazduh. Treba istaknuti da je intenzitet zvuka vektorska
veliina, jer je definisan intenzitetom, pravcem i smjerom.
Intenzitet zvuka i zvuni pritisak su akustike veliine koje se mogu direktno izmjeriti koritenjem
odgovarajuih instrumenata. Zvuna snaga se moe izraunati iz izmjerenih vrijednosti zvunog
pritiska i intenziteta zvuka i poznate vrijednosti povrine po kojoj je vreno mjerenje.
Zvuna snaga kao akustiki parametar se koristi u ocjenjivanju nivoa buke razliitih maina, ureaja i
sl., tj. omoguava poreenje razliitih maina sa aspekta emitovane buke.
Intenzitet zvuka kao akustiki parameter se koristi za lociranje izvora buke i odreivanje nivoa buke.
Zvuni pritisak je najvaniji parameter za ocjenjivanje tetnog djelovanja buke na ovjeka.

4
 Osnovni koncept zvuka

PROPAGACIJA ZVUKA

Propagacija zvuka kroz vazduh moe se prikazati na primjeru opruge: ako oprugu sabijemo,
kompresija se prenosi du opruge. Slino se deava sa molekulama vazduha koje se sabijaju i ire, tj.
promjena pritiska molekula vazduha u vidu kompresija i irenje putuje kroz vazduh.

ZVUNI PRITISAK

Kada izvor zvuka vibrira, npr. zvuna viljuka, te vibracije dovode do promjene pritiska u okolnom
vazduhu. Emitovanje tih varijacija pritiska moe se uporediti sa talasanjem vode koje nastaje kada u
vodu ubacimo kamen. Talasi se radijalno ire od mjesta na kojem smo ubacili kamen. Meutim, sama
voda se ne kree od toga centra, nego ostaje gdje jeste kreui se gore-dole i proizvodei krune talase
na povrini vode.
Zvuni talas se ponaa na slian nain, a moe se uspostaviti anlogija tako da je kamen izvor zuka,
voda predstavlje vazduh, a talasanje vode odgovara irenju zvunog talasa kroz vazduh.

5
 Osnovni koncept zvuka

Vibracije zvunog pritiska superponiraju se sa statikim pritiskom okolnog vazduha koji ima
vrijednost oko 105 Pa.

NIVO ZVUNOG PRITISKA

Poredei sa vrijednostima statikog pritiska vazduha, ujne varijacije zvunog pritiska imaju vrlo mali
opseg koji se kree od 20 Pa (10-6 Pa) do 100 Pa. Najmanja vrijednost zvunog pritiska koju ljudsko
uho moe registrovati je 20 Pa, te se ova vrijednost pritiska naziva prag ujnosti. Zvuni pritisak
nivoa 100 Pa je toliko glasan da izaziva bol, te se ova vrijednost pritiska naziva granica bola. Odnos
izmeu ovih ekstremnih vrijednosti zvunog pritiska je vei od 106:1. Direktna primjena linearne
skale u paskalima za iskazivanje vrijednosti zvunog pritiska proizvela bi upotrebu enormno velikih i
nezgrapnih brojeva. Pored toga, ljudsko uho ne odgovara linearno na zvune podraaje nego
logaritamski. Iz ovih razloga, uvidjelo se da je puno praktinije izraziti akustike parametre
logaritamskim odnosom izmjerene veliine pritiska p i referentne vrijednosti pritiska p0=20 Pa.
Jedinica za ovaj logaritamski odnos veliina pritiska je decibel [dB].

6
 Osnovni koncept zvuka

NIVO ZVUNOG PRITISKA: LINEARNA I dB SKALA

Prednost koritenja dB-skale se jasno vidi uporednim prikazom sa linearnom skalom. Linearna skala
sa svojim velikim brojevima konvertovana je u mnogo podesniju skalu, gdje nivoi pritiska pokrivaju
opseg od 0 dB na pragu ujnosti do 130 dB na granici bola.

DECIBEL (dB)

Nivo zvunog pritiska, Lp, definisan je logaritamskom vrijednou kolinika izmjerenog zvunog
pritiska p i referentne vrijednosti pritiska p0 koja odgovara pragu ujnosti, 20 Pa, to je pokazano na
gornjoj slici. Rije nivo pridodata je zvunom pritisku da bi oznaila da veliina ima odreenu
vrijednost iznad referentnog nivoa, a simbol za nivo je LP.
Slika pokazuje dva primjera koritenja formule za raunanje nivoa pritiska u dB. Nivoi pritiska od
Lp=94 dB i Lp=124 dB su interesantna zbog toga to se koriste kao nivoi za kalibraciju mjernih
instrumenata.

7
 Osnovni koncept zvuka

PERCEPCIJA NIVO ZVUKA

Da bi ljudsko uho percipiralo postojanje razlike nivoa izmeu dva zvuka, neophodno je da razlika
nivoa iznosi namjanje 3 dB ( tome odgovara promjena pritiska od 1.4 puta), ali za tu promjenu moe
se rei da je tek jedva primjetna. Promjena od 5 dB je primjetna promjena nivoa zvuka. Promjena od
10 dB ili 3.16 puta vei pritisak primjeuje se kao dvostuko glasniji zvuk. Promjena od 15 dB je
znaajna promjena nivoa zvuka, dok se promjena od 20 dB primjeuje kao etiri puta glasniji zvuk.
Meutim, ne postoji linearna veza izmeu nivoa glasnosti zvuka u dB i ljudske percepcije.

KONVERZIJA PRITISKA (Pa) U NIVO (LP)

Umjesto koritenja formule za izraunavanje nivoa pritiska u dB, mogue je konverziju izvesti
koritenjem jednostavnog grafikona. Prikazani grafikon baziran je na referentnoj vrijednosti pritiska
od 20 Pa, a primjer pokazuje konverziju pritiska od 1 Pa u nivo od 94 dB.

8
 Osnovni koncept zvuka

Konverzija se moe izvriti i koritenjem tabelarnih vrijednosti pritiska i odgovarajuih nivoa. Treba
primjetiti da postoje i pozitivne i negativne vrijednosti nivoa u dB. Pri poreenju dva izmjerena
pritiska, ukoliko je vrijednost referentnog pritiska manja od druge izmjerene vrijednosti, onda je nivo
(pressure ratio) u dB pozitivnog predznaka, i obrnuto.

JEDNOSTAVNA PRAVILA KONVERZIJE

Onima koji se bave mjerenjem zvuka obino je korisno poznavati neka kljuna pravila za
konverziju izmeu linearnih vrijednosti i dB vrijednosti. Najkorisnije od tih aproksimativnih
vrijednosti su prikazane na slici.

9
 Osnovni koncept zvuka

TIPOVI IZVORA ZVUKA

Fizika akustika definie tri tipa izvora zvuka: sferni (takasti) izvor, linijski izvor i izvor ravanskih
talasa.
Zvuni talas emitovan iz sfernog izvora prostire se u obliku sfere radijalno u svim pravcima. Ako je
dimenzija izvora manja od talasne duine emitovanog zvuka, govorimo o takastom izvoru zvuka.
Za sferni (takasti) izvor vai da zvuni pritisak opada na polovinu vrijednosti kada se razdaljina od
izvora udvostrui, to odgovara padu nivoa zvunog pritiska za 6 dB.
Drugi tip izvora je linijski izvor, npr. cijev kroz koju struji turbulentni flui ili put sa intenzivnim
saobraajnim tokom. Za linijski tip izvora zvuni pritisak opada za oko 3 dB pri udvostruenju
rastojanja od izvora, zbog toga to se zvuk iri od izvora poput talasnog fronta koji je okomit na liniju
izvora.
Tip izvora koji se najrjee sree jeste izvor ravanskih talasa. Primjer moe biti klip od kojeg se
zvuna energija prostire unutar idealno glatke i krute cijevi stvarajui ravne talase u cijevi.
Pretpostavljajui da nema gubitaka energije kroz zidove cijevi, intenzitet tj. akustika energija koja se
kree kroz cijev ne zavisi od rastojanja od izvora. Kako je intenzitet zvuka jednak svugdje u cijevi,
nivo zvunog pritiska nee opadati sa poveanjem rastojanja od klipa.

10
 Osnovni koncept zvuka

TIPOVI ZVUNIH POLJA

Anehoina i reverberaciona prostorija

Zvuna energija ne moe se uvijek slobodno iriti od izvora zvuka kroz prostor. Kada zvuk koji se
iri kroz prostoriju dostigne granine povrine, npr. zidove, pregrade ili pod, dio energije se reflektuje
a dio se apsorbuje ili prenosi kroz prepreke.
U prostoriji sa vrlo reflektujuim povrinama, sva zvuna energija e se reflektovati i uspostavie se
tzv. difuzno polje sa uniformno rasporeenom zvunom energijom. Ovakva prostorjia naziva se
reverberaciona prostorjia.
U prostoriji sa visoko apsorbujuim povrinama sva energija bie apsorbovana od strane povrina i
zvuna energija e se iriti od izvora kao da je izvor u slobodnom polju. Ovakava prostorija naziva se
anehoina soba.

Polje pritiska

U polju pritiska gdje je talasna duina zvuka velika poredei sa dimenzijama okruenja (krajnjih
granica polja), pritisak je uniformno rasporeen unutar tih granica. Ovo polje se koristi kod
kalibratora gdje je egzaktan zvuni pritisak primjenjen unutar datih granica okruenja.

11
 Osnovni koncept zvuka

RAZLIITA ZVUNA POLJA U PRAKSI

U praksi, veina mjerenja zvuka se izvodi u prostorijama koje nisu anehoine niti reverberacione nego
negdje izmeu. To oteava pronalaenje korektne mjerne pozicije u kojoj treba izvriti mjerenje buke
emitovane od datog izvora. Uobiajeno je podijeliti oblast oko izvora zvuka, npr. maine, u etiri
razliita polja: blisko polje, daleko polje, slobodna polje, reverberaciono polje.
Blisko polje jeste oblast vrlo blizu maine gdje nivo zvunog pritiska moe znaajno varirati usljed
male promjene pozicije. Ovo podruje se protee do rastojanja koje je manje od talasne duine zvuka
najnie frekvencije emitovanog iz maine kao izvora zvuka. Poto je prije izvoenja mjerenja teko
znati kakav je frekvencijski sadraj zvuka i koja je to kompnenta zvuka koja ima najniu frekvenciju,
preporuka je da se za granicu bliskog polja uzima rastojanje dvosrtuko vee od najvee dimanzije
maine. Mjerenje nivoa buke u ovom podruju trebe izbjegavati.
Daleko polje izdjeljeno je na slobodno polje i reverberaciono polje. Unutar slobodnog polja zvuk se
ponaa kao na otvorenom prostoru bez reflektujuih povrina koje bi intreferirale sa propagacijom
zvuka. Ovo znai da u tom podruju nivo zvuka opada za 6 dB sa udvostruenjem rastojanja od
izvora. U reverberacionom polju, refleksije od zidova i drugih objekata mogu biti isto toliko jake kao i
direktan zvuk sa maine. Stoga je nivo buke treba mjeriti u slobodnom polju.

12
 Osnovni koncept zvuka

INDEKS DIREKTIVNOSTI

Ako je izvor zvuka blizu ravnoj povrini radijacija energije e ii preko polusfere kao da se izvor
zvuka reflektuje sa povrine. Sa dvije reflektujue povrine emisija e biti slina polusfere, a sa 3
reflektujue povrine emisija je slina spolusfere. Zvuni pritisak zavisi od broja refleksija i
njihovih magnituda.
Zvuk ima factor direktivnosti Q i odgovarajui indeks direktivnosti (dB).

PRITISAK RASTE UZ ZIDOVE

Zvuni pritisak LP u blizini reflektujue povrine bie preslikan kao u ogledalu i moe se smatrati da
postoje dva zvuna pritiska sa istim magnitudama i fazama. Stoga e zvuni pritisak u blizini povrine
biti udvostruen, a u tom sluaju nivo iznosi L=LP+6dB.

13
 Osnovni koncept zvuka

REZULTUJUI ZVUK DVA ISTA IZVORA. DODAVANJE NIVOA BUKE

Kada dva zvuna izvora zrae zvunu energiju, onda oba uestvuju u rezultujuem nivo zvunog
pritiska mjerenom na nekon rastojanju od izvora zvuka. Ako zrae istu koliinu energije, a razmatra
se prijemna taka na ekvidistantnom rastojanju od oba izvora, tada e intenzitet zvuka u datoj taki
biti dvostruko vei nego kad imamo samo jedan izvor. Kako je intenzitet zvuka proporcionalan
kvadratru pritiska, onda udvostruenje intenziteta rezultira u poveanju zvunog pritiska za 2 to
odgovara poveanju nivoa za 3 dB.
Treba primjetiti da rezultujui nivo dva ili vie izvora nije prosta numerika suma individualnih dB
vrijednosti. Razlog je u tome to se zvuk proistekao iz vie izvora kombinuje na energetskom
principu. U primjeru, ako je nivo zvuka jednog izvora x=50 dB, onda je rezultujui nivo zvuka oba
izvora 53 dB.
Ukoliko se nivoi zvuka komponentnih izvora razlikuju, onda se rezultujui nivo nalazi tako da se
izraunaju intenziteti zvuka pojedinanih izvora, potom se nalazi rezultujui intenzitet prostim
sumiranjem intenziteta komponentnih izvora, i na kraju iz rezultujueg intenziteta i referentne
vrijednosti za intenzitet zvuka I0=10-12 W/m2 izrauna se rezultujui nivo zvuka:
I1 L
=L1 10 log =
I1 I 010 1
I0 10
I2 L
=
L2 10 log
= I 2 I 010 2
I0 10
IR
I R =I1 + I 2 LR =10 log
I0
Rezultujui nivo zvuka vie razliitih izvora pojedinanih nivoa Li moe se odrediti i direktno iz
formule:
n Li
LR = 10 log 10 10

i =1

14
 Osnovni koncept zvuka

Grafikon za sabiranje nivoa buke

Neka su poznati nivoi komponentnih izvora zvuka L1 i L2. Rezultujui nivo zvuka se odreuje prema
sljedeem:
1. Izraunati razliku nivoa, L= L1-L2, ova dva izvora;
2. Iz grafikona, za izraunato L, odrediti L+;
3. Dodati oitanu vrijednost L+ nivou koji ima veu vrijednost da bi dobili ukupni nivo Lt.
U prikazanom primjeru rezultujui nivo iznosi Lt=56.4 dB.
Treba uoiti da razlici nivoa L=0 odgovara dodavanje L+=3 dB. Ovo je upravo situacija kada imamo
dva ista komponentna izvora jednakih nivo zvuka L1=L2 (prethodni primjer).
Meutim, ukoliko je razlika nivoa zvuka komponentnih izvora vea od 10 dB, uee manje bunog
izvora je zanemarljivo u ukupnom nivou buke, tj. jai izvor dominira u ukupnom, tj. rezultujuem
nivou.

ODUZIMANJE NIVOA BUKE

15
 Osnovni koncept zvuka

U nekim sluajevima potrebno je izvriti oduzimanje nivoa zvuka. To se moe desiti kada je npr.
potrebno odrediti nivo buke odreene maine u prisustvu buke koja potie od ostalih maina, tzv
pozadinske buke. Pri tome je potrebno znati da li taj nivo potie od maine, od pozadinske buke ili je
kombinovan. Procedura je sledea:
1. Izmjeriti kombinovani efekat buke maine i pozadinske buke, tj. ukupnu buku LS +N;
2. Iskljuiti datu mainu i izmjeriti pozadinsku buku, LN. U veini sluajeva moe se izvesti
iskljuivanje date maine, dok je jako teko iskljuiti svu ostalu pozadinsku buku.
3. Izraunati razliku L = LS + N - LN, a onda za izraunato L u grafikonu oitati vrijednost L-.
U prikazanom primjeru za L=7 dB iz grafikona se oita L-=1 dB.
4. Konano, vrijednost L- oduzeti od nivoa ukupne buke LS +N , i tako definisati nivo buke date
maine, LS = LS +N- L-
Ako je razlika nivoa L manja od 3 dB, pozadinska buka je suvie visoka za tano mjerenje i
korektan nivo buke ne moe se nai sve dok se pozadinska buka ne smanji. Ako je, s druge strane,
razlika nivoa L vea od 10 dB, pozadinska buka se moe zanemariti. Ako je razlika izmeu 3 i 10
dB moe se pronai korektan nivo buke iz priloenog grafikona za oduzimanje nivoa buke.
Nivo buke date maine, LS, moe se izraunati koritenjem formule ako je poznat nivo ukupne buke,
LS +N, i ako je poznat nivo pozadineske buke, LN:
L10
S+N LN

=Ls 10 log 10 10 10

Grafikon za oduzimanje nivoa buke

16
 Osnovni koncept zvuka

REZULTUJUI NIVO BUKE VIE IZVORA

Sabiranje nivoa buke vie izvora vri se prema formuli:

LTotal = 10 log ( 10 0.1 L1 + 10 0.1 L2 + 10 0.1L3 ....... + 10 0.1Ln ) = 10 log ( 100.1 Li)

Ukoliko su svi izvori buke jednakih akustikih karakteristika, onda se moe koristiti kriva za
odreivanje vrijednosti koju je potrebno dodati pojedinanom nivou da bi se dobio rezultujui nivo.
Prvi primjer pokazuje da je za 2 jednaka izvora potrebno dodati 3dB na nivo pojedinanog izvora da
bi se izraunao rezultujui nivo buke. Drugi primjer pokazuje da je za 10 jednakih izvora potrebno
dodati 10 dB na pojedinani nivo kako bi se izraunao rezultujui nivo buke.

17
 UNIVERZITET U BANJO LUCI
MAINSKI FAKULTET

OSNOVI
FREKVENCIJSKE ANALIZE
ZVUKA
( Basic Frequency Analysis of Sound, Brule&Kjaer)

Rezime

Ova lekcija sadri tri cjeline:

- Frekvencija i talasna duina zvuka
- Frekvencjiska analiza zvuka
- Percepcija zvuka
Kroz ove tri cjeline data su osnovna objanjenja mjerenja nivoa zvuka i njegove frekvencijske
analize. Objanjena je struktura osnovnog instrumenta za analizu zvuka, a to je mjera nivoa zvuka.

Ishod lekcije

Ovom lekcijom obezbjeujeu osnovna znanja u vezi sa:

- Pojmovima koji se odnose na frekvencijski opseg ujnog zvuka i talasnu duinu zvuka
- Difrakciju, refleksiju i difuziju zvuka
- Frekvencijsku analizu koritenjem FFT i digitalnih filtera
- Osnovni koncept 1/1 i 1/3 oktavnih filtera
- Ljudsku percepciju zvuka i znaenje teinskih funkcija A, B, C, D
- Tok i analizu signala u mjerau nivoa zvuka
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

FREKVENCIJSKI OPSEG RAZLIITIH IZVORA ZVUKA

Frekvencijski opsezi zvukova emitovanih iz razliitih izvora koji okruuju savremenog ovjeka znatno se
razlikuju. ovjek moe registrovati zvuk ije frekvencije lee u opsegu od 20 Hz do 20 kHz, to predstavlja
frekvencijski opseg ujnog zvuka. Zvuk ija je frekvencija manja od 20 Hz naziva se infrazvuk, a zvuk ija
je frekvencija vea od 20 kHz naziva se ultrazvuk. Ljudsko uho ne moe registrovati zvukove koji lee u
infrazvunom i ultrazvunom podruju, ali ovakvi zvukovi mogu uticati na druga ljudska ula i izazvati
nelagodu.
Primjeri izvora zvuka prikazani na slici ukazuju na injenicu da nijedan od prikazanih izvora ne pokriva
itav ujni frekvencijski opseg. Iz tog razloga je vano poznavanje frekvencijskog opsega zvuka i vrenje
frekvencijske analize.

UJNI OPSEG ZVUKA

Kao to se moe vidjeti, opseg ujnog zvuka za ljude, sa krajnjim granicama koje se odnose na mlade ljude,
kree se izmeu 20 Hz i 20 kHz. Starenjem ljudi gube sposobnost prijema zvuka visokih frekvencija, tj.
percepcija visokih frekvencija rapidno opada. Ukoliko je ovjek tokom ivota izloen vrlo visokim nivoima
zvunog pritiska, sluh moe biti ozbiljno oteen, uzrokujui smanjenu ujnost zvukova koji imaju nizak
nivo. Oteenje sluha se moe odnositi i na samo odreeni pojas frekvencija.
2
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

TALASNA DUINA

Zvuni signal emitovan iz zvunika montiranog na jednom kraju cijevi proizvee zvuni talas koji propagira
unaprijed brzinom od 344 m/s. Ukoliko je signal prosti sinusni signal, zvuni talas e sadrati brojne
minimume i maksimume amplitude pritiska koji su razdvojeni rastojanjem jedne talasne duine.

TALASNA DUINA I FREKVENCIJA ZVUKA

Talasna duina, brzina zvuka i frekvencija su u meusobnom odnosu prikazanom formulom na slici.
Oigledno je da su talasna duina i frekvencija zvuka u obrnuto proporcionalnom odnosu: to je vea
frekvencija-manja je talasna duina, i obrnuto. Na primjer, zvuk frekvencije 1 kHz ima talasnu duinu blizu
34 m, zvuk frekvencije 20 Hz ima talasnu duinu oko 17 m, a na frekvenciji od 20 kHz talasna duina iznosi
samo 1.7 cm.

3
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

DIFRAKCIJA ZVUKA

Objekti postavljeni u zvunom polju mogu uzrokovati difrakciju. Potrebno je uporediti veliinu prepreke sa
talasnom duinom zvunog polja da bi se odredila veliina difrakcije. Ako je veliina prepreke manja od
talasne duine, onda se prepreka moe zanemariti. Ako je veliina prepreka vea od talasne duine, nastaje
efekat koji se moe opisati kao efekat sijenke.

DIFUZIJA ZVUKA

Difuzija se deava kada zvuk prolazi kroz otvor, npr. otvor u zidu. Ako je otvor mali u poreenju sa
talasnom duinom zvuka, onda se zvuk koji proe kroz otvor ponovo iriti u mnogim pravcima na slian
nain kao zvuk iz originalnnog izvora. Ako otvor ima vee dimanzije od talasne duine zvuka, zvuk prolazi
kroz otvor sa zanemarljivim poremeajem.

4
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

REFLEKSIJA ZVUKA

Ukoliko zvuk udara u prepreku koja je velika u poreenju sa talasnom duinom zvuka, deava se refleksija.
Ukoliko prepreka ima malu apsorpciju, sav reflektovani zvuk imae istu energiju kao i upadni zvuk. Ovo je
jedan od vanih projektantskih principa koji se koriste u konstruisanju reverberacionih soba. Ukoliko se
gotovo sva reflektovana energija gubi uskljed visoke apsorpcije reflektujue povrine, situacija je slina onoj
koju imamo u anehoinoj sobi.

FREKVENCIJA ZVUKA

Na slici su prikazana tri primjera zvunih signala iji je talas dat u vremenskom domenu, a uporedno je
prikazan odgovarajui frekvencijski spektar u frekvencijskom domenu.
Prvi primjer je sinusni talas visoke amplitude i velike talasne duine koji je u frekvencijskom domenu
prikazan jednom frekvencijskom komponentom male frekvencije i visokog nivoa amplitude.
Drugi primjer je signal niske amplitude i male talasne duine koji je u frekvencijskom domenu prikazan
jednom frekvencijskom komponentom vee frekvencije i niskog nivoa amplitude.
Posljednji primjer pokazuje zbir ova dva signala.
5
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

TIPINI SIGNALI ZVUKA (BUKE)

U veini sluajeva je signal zuka koji potie iz prirode kompleksnog oblika. Primaran rezultat frekvencijske
analize zvunog signala je da pokae da je signal sastavljen od brojnih diskretnih frekvencija sa svojim
individualnim nivoima i da su te komponente simultano prikazane u amplitudno-frekvencijskom domenu.
Broj prikazanih diskretnih frekvencija zavisi od tanosti frekvencijske analize, koju uvijek definie korisnik.
Na slici su prikazani primjeri deterministikog signala, sluajnog signala i impulsnog signala.

FILTERI

Da bi izvrili frekvencijsku analizu zvunog signala neophodno je koristiti frekvencijske filtere. Ako je
frekvencijski opseg tih filtera mali onda se postie vea tanost analize.
Na slici je pokazana karta toka signala koja ilustruje elemente u prostom instrumentu za mjerenje nivoa
zvuka. Na poetku lanca je mikrofon koji prima signal. Slijedi pojaavanje signala i prolazak kroz prost
frekvencijski filtar, ovdje prikazan kao idealan filtar. Nakon prolaska kroz filter slijedi ispravljanje sa
standardnim vremenskim konstantama Fast, Slow i Impulse, potom se nivo signala konano pretvara u dB-
vrijednost i prikazuje na displeju.
6
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

PROPUSNI OPSEG FILTERA

Idealni filteri oblika pravougaonika su samo matematika apstrakcija. U stvarnosti, filteri nemaju ravan vrh
niti vertikalne bone stranice. Odstupanje od idealizovanog ravnog oblika vrha opisuje se terminom ripple.
Opseg filtera definisan je kao razlika frekvencija na mjestu gdje nivo pritiska ima pad od 3 dB, to odgovara
0.707 u apsolutnoij mjeri. Efektivni opseg filtera (noise bandwith) odgovara idealnom filteru istog nivoa kao
to je realni filter, ali sa opsegom podeenim tako da filteri imaju iste povrine, tj. da povrine ispod krive
realnog filtera i idealnog filetra budu iste.

TIPOVI FILETRA I FREKVENCIJSKIH SKALA

Dvije najee koritene banke filtera su:

- Filteri koji imaju iste opsege, npr. 400 Hz, prikazuju se koritenjem linearne frekvencijske skale. Ovakav
prikaz je obino rezultat tzv. FFT analize (Fast Fourier Transformation - brza Furijeova transformacija).
Filteri konstantnog opsega uglavnom se koriste u analizi vibracijskih signala.
- Filteri koji imaju iste konstantne procente opsega (CPB filteri - Constan Percent Bandwidth) npr. 1/1
oktava, uglavnom se prikazuju na logaritamskoj frekvencijskoj skali. Ponekad se ovakvi filteri nazivaju
filteri relativnih opsega. Analiza sa CPB filterom (i logaritamskom skalom) se gotovo uvijek koristi u
akustikim mjerenjima, jer daje prilino blisku aproksimaciju onome to ljudsko uho uje.
7
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

OKTAVNI I TERCNI FILTERI

Filter sa najirim opsegom je onaj sa opsegom od jedne oktave. Oktava predtsavlja frekvencijski opseg ija
je gornja granina frekvencija dva puta via od donje granine frekvencije. Ipak, esto se koriste i podjele u
manje opsege. Filteri su obino oznaeni kao CPB filteri. Filter sa 1/1 oktavom ima opseg od blizu 70% od
njegove centralne frekvencije f0. Najopularniji filteri su oni sa opsegom od 1/3 oktave (tercni filteri), tj. ovi
filteri imaju propusni opseg od oko 23% od centralne frekvencije f0. Jedna od prednosti ovih filtera je i ta da
takav opseg za frekvencije iznad 500 Hz dobro odgovara selektivnosti frekvencija ljudskog slunog sistema.

PREDNOSTI CPB FILTERA

Prednost CPB filtera je ta da npr. kombinovanjem dva susjedna filtera se dobija jedan filter ravnog vrha, ali
dvostruke irine.
Tri 1/3 oktavna filtera kombinovana meusobno jednaka su jednom 1/1 oktavnom filteru.

8
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

OPSEZI TERCNIH I OKTAVNIH FILETRA

Postoje tabelarni prikazi koji uporedno daju redni broj opsega, nominalnu centralnu frekvenciju u Hz, opeg
1/3 oktave u Hz i opeg 1/1 oktave u Hz.

SPEKTAR (SPEKTROGRAM)

Na slici je prikazan jedan detaljan signal sa brojnim frekvencijskim komponentama razliitih nivoa.
Uporedo sa signalom prikazani su oblici signala za odgovarajue filetere, i to:
- crtkanom linijom prikazan je oblik signal koji bi dobili 1/1 oktavnom analizom
- puna linija pokazuje oblik signala kada se koristi 1/3 oktavna naliza (tercni filteri), uoljiva je
poveana rezolucija koja daje vie detalja nego 1/1 oktavna analiza.

9
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

FREKVENCIJE ZVUKA

Ljudski sluni aparat moe da osjetiti samo zvukove u fekvencijskom opsegu od 20 Hz do 20 kHz.

UJNO POLJE

Amlitudno-frekvencijski prikaz ujnog polja pokazuje granice ljudskog slunog sistema.

Puna linija, kao donja granica, oznaava prag ujnosti za iste tonove. Prag ujnosti oznaava tonove
razliitih fekvencija i potrebnih amplituda da bi ih ljudski sluh uopte mogao registrovati. Gornja, crtkana
linija predstavlja granicu bola, odnosno amplitude tonova razliitih fekvencija pri kojim se javlja bol.
Takasta linija oznaava granicu rizika oteenja sluha. Ako se granica rizika oteenja postie u duem
vremenskom periodu, moe se desiti trajni gubitak sluha. Posljedica gubitka sluha je podizanju granice
ujnosti kako je ilustrovano crtkanom linijom u donjem desnom uglu. Ovo znai da je potrebno proizvesti
tonove vie amplitude na odreenim fekvencijama da bi ih ljudsko uhao registrovalo.
Normalan govor i muzika imaju nivoe u osjenenom podruju.

10
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

KRIVE JEDNAKE JAINE ZVUKA ISTOG TONA (IZOFONSKE LINIJE)

Postoji izvjesno neslaganje izmeu objektivnih vrijednosti nivoa zvuka i subjektivnog doivljaja zvunog
nadraaja, jer dva tona istih zvunih pritisaka a razliitih frekvencija nemaju isti subjektivnu jainu.
Subjektivna jaina zvuka izraava se u fonima, [fon]. Na slici su prikazane linije jednake jaine za iste
tonove, tzv. izofonske linije. Crtkana linija pokazuje granicu ujnosti za percepciju zvuka sa oba uha. Upravo
tok prikazanih linija ukazuje na vrlo izraenu nelinearnu karakteristiku ljudske percepcije zvuka. Na primjer,
potrebno je gotovo 80 dB vie nivoa zvunog pritiska pri frekvenciji od 20 Hz da bi zvuk imao istu
subjektivnu jainu kao pri frekvencijama od 3 do 4 kHz. Druga bitna karakteristika ljudske percepcije zvuka
je tzv. prikrivanje frkvencije, to predstavlja ogranienu sposobnosti sluha da razlikuje zvukove vrlo bliskih
frekvencija pri niskim nivoima zvuka u prisustvu viih zvukova.

PERCEPCIJA ZVUKA

Tabela ilustruje kolika je potrebna promjena nivoa zvuka u dB da bi se proizvela odreena promjena u
glasnosti tog zvuka. Npr. promjena nivoa od 3 dB rezultirae tek primjetnom promjenom glasnosti zvuka, a
za osjetnu promjenu glasnosti potrebna je promjena nivoa od 5 dB. Pri promjeni nivoa za 10 dB zvuk
osjeamo kao dvostruko glasniji, a pri promjeni od 20 dB zvuk osjeamo kao etiri puta glasniji. Ova
promjena nivoa data je za zvuk frekvencije od 1 kHz. Za zvukove niih i viih frekvencija od 1 kHz potrebna
je mnogo vea promjena nivoa zvuka da bi proizvela odgovarajuu promjenu glasnosti tog zvuka.

11
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

A-TEINSKA KRIVA

Prvi primjer na slici pokazuje izofonsku liniju od 40 [fon]. Invertovanjem ove linije oko fekvencije od 1
kHz dobije se tzv. A-teinska kriva, koja pojedinim frekvencijama ili opsezima frekvencija daje vei ili
manji znaaj, odnosno teinu, usklaujui time dejstvo zvuka na ovjeka sa osjetljivou organa sluha.
Pri mjerenju nivoa zvuka, upotreba A-teinske krive se indikuje oznakom dB(A).

TEINKE KRIVE: A, B, C, D

Osim A-teinske krive, koja odgovara izofonskoj liniji od 40 fon, postoje B i C teinske krive koje
odgovaraju izofonskom linijama od 70 fon, odnosno 100 fon.
D-teinska kriva je specijalna kriva koja daje poseban naglasak na frekvencije u opsegu od 1 kHz do 10 kHz
to se koristi za mjerenje avionske buke.

12
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

KALIBRACIJA I TEINSKE KRIVE

Potrebna je opreznost pri kalibraciji mjernog sistema kada je ukljuena teinska kriva. Upotrebom pistofona
ija je frekvencija kalibracije 250 Hz dobije se nivo signala za 8.6 dB manji nego kada se koristi kalibrator
nivoa zvuka ija je frekvencija 1000 Hz pri ukljuenoj A-teinskoj krivoj.

MJERA NIVOA ZVUKA (Sound level meter)

Detaljna frekvencijska analiza signala zvuka vri se mjeraima nivoa zvuka koji imaju banku 1/1 ili 1/3
oktavnih filtera, koji mogu biti povezani serijski ili paralelno.
Mjerai zvuka koji imaju banku serijski vezanih filtera analizu signala vre tako da je trenutno aktivan samo
jedna filter, to zahtijeva due vrijeme analize i polje zvuka treba biti stacionarno. Prednost ovih mjeraa je
njihova niska cijena.
Mjera nivoa zvuka sa bankom paralelno vezanih filtera jeste skuplji, ali je mnogo bri u radu i nije potrebno
da signal zvuka bude stacionaran.

13
 Osnovi frekvencijske analize zvuka

ANALIZATOR NIVOA ZVUKA (Sound level analyzer)

Svi mjerai zvuka imaju ugraene A-teinske krive, a neki imaju ugraene i B i C teinske krive.
Dananji savremeni analizatori nivoa zvuka mogu funkcionisati kao obini mjerani nivoa, a uz integrisane
banke paralelnih filtera funkcioniu i kao frekvencijski analizatori signala.

VREDNOVANJE ZVUKA SPEKTOGRAMOM I UKUPNIM NIVOOM

Savremeni mjerai zvuka opremljeni su kompleksnim displejom koji istovremeno pokazuje sve rezultate
analize, kako frekvencijske analize tako i vrijednosti nivoa signala zvuka sa pridruenim razliitim teinskim
funkcijama.

14