Izdava MILAN MIHALJEVI

kolska knjiga, d. d.
Zagreb, Masarykova 28

Za izdavaa
dr. sc. Ante uul

Urednica
mr. sc. Anuka Naki

Recenzenti
akademik Stjepan Damjanovi
akademik Radoslav Katii
prof. dr. sc. Dubravka Sesar

Oblikovanje naslovnice
Velimir Pavi
SLAVENSKA POREDBENA GRAMATIKA
KOLSKA KNJIGA, d. d., Zagreb, 20 14.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnoavati,
fotokopirati ni na bilo koji nain reproducirati
bez nakladnikova pismenog doputenja. 2. dio: Morfologija, Prozodija, Slavenska pradomovina

Objavljivanje ovog djela potpomogli su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta kolska knjiga
Republike Hrvatske i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zagreb, 20 14.
illIl{))3 mI3 6lO.J.B illIl{))l<J31Ib3mn illi (f)363
PREDGOVOR
Prh 3P3 P3 PrhrmfiJTPrh3DTI l{))3

Prh (f)lOl{))DTI3 mI3 3DTIPJJ1lIblOmJ3 Bl{))l<J31Ib3DTIT illITf}uilll6rh.....rhJJ1DTIT l{))3

Knjiga je drugi dio djela iji je prvi svezak, . koji sadrava uvod u poredbeno
IIbrh fl1rh.J.B DTI3.J.ITbB BW3
jezikoslovlje i opis praslavenske fonologije, objavljen prije deset godina. Njome
(Ecel 1 , 7) se zaokruuje ono to je najavljeno u predgovoru prvoga dijela. Sastoji se od tri
cjeline : opisa praslavenske morfologije, opisa prozodije i prikaza najvanijih teo
Neka ova knjiga bude spomen mojoj rajnoj brai i sestrama: Stipi, Rui, Ivici, rija i gledita o slavenskoj pradomovini. Dio o morfologiji, nakon kratkoga uvoda,
Ruici, Cviti, Likardu, Dragi, Ivanu, Tadiji i Ivi. podijeljen je na poglavlja po vrstama rijei : imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi i
glagoli. U poglavljima se najprije opisuje razvoj (od praindoeuropskoga do dana
njih slavenskih jezika) gramatikih kategorija koje odreuju promjenu te vrste rije
i, a nakon toga razvoj oblika. U drugome se dijelu govori o naravi praslavenskih
intonacija, razluuju se paradigmatski i kategorijalni naglasni sustavi, a zatim se
prikazuju praslavenske naglasne paradigme i baltoslavenski sustav iz kojega su se
razvile, generativni pristupi praslavenskoj prozodiji te daljnja sudbina praslavensko
ga sustava u pojedinim slavenskim jezicima. Trei je dio kratak prikaz povijesnih,
arheolokih i jezikoslovnih spoznaja o slavenskoj prapostojbini kao i razliitih teo
rija o tome gdje se ona nalazila.
Vei dio knjige nastao je na temelju predavanja koja sam za studente diplom
skoga studija kroatistike na Filozofskome fakultetu Sveuilita u Zagrebu drao u
sklopu kolegija Praslavenska morfologija i Praslavenski glagol. Jedino je trei dio, o
slavenskoj pradomovini, u cijelosti napisan za knjigu. Nadam se da e i ova knjiga
biti koristan sveuilini udbenik studentima kroatistike i drugih slavenskih filologi
ja, ali i pouzdan prirunik strunjacima tih podruja. Zahvaljujem recenzentima Ra
doslavu Katiiu, Stjepanu Damjanoviu i Dubravki Sesar koji su rukopis pozitivno
ocijenili, ali ocjeni priloili i podulji popis stvari koje je trebalo dopuniti i popraviti.
Svojim su primjedbama i kritikama bitno pridonijeli poboljanju teksta. Naravno,
za sve ono to, unato njihovu trudu, nije dobro odgovoran je samo autor. Milka
Jauk Pinhak pregledala je, uredila i 'ujednaila navoenje staroindijskih primjera,
ali i paljivo proitala cijeli tekst i dala vie korisnih primjedaba i prijedloga. Hvala
i Sandri Sudec za pomo pri izradi kazala rijei. Zahvaljujem na kraju i svojoj obi
telji koja je godinama trpjela moje frustracije zbog nedovravanja obeanoga djela.

U Zagrebu 16. prosinca 20 1 2.

Autor

5
I. MORFOLOGIJA
1. UVOD

Morfologija ili oblikoslovlje1 je grana lingvistike koja se bavi unutarnjom struk

turom i oblicima rijei. Ona prouava vrste, tvorbu i promjene rijei. Na jo jedan
nain reeno, morfologija prouava grau rijei, njezinu gramatiku strukturu i
promjene koje se dogaaju na rijei kad se ona spaja s drugim rijeima. Prema
opemu je miljenju naziv morfologija skovao poetkom 1 9 . st. znameniti njemaki
knjievnik Johann Wolfgang von Goethe. Jezikoslovno znaenje toga naziva dje
lomice odstupa od oekivanoga etimolokoga znaenja nauk o formi (obliku).
Oekivano je znaenje potvreno u biolokoj i geolokoj uporabi istoga naziva
koje su podjednako stare kao i ona jezikoslovna. Jezikoslovno je znaenje sueno
na oblike rijei i ne pokriva vee jezine jedinice.2 Zajedno sa sintaksom morfo
logija tvori osnovni dio gramatike. Ako na gramatiku gledamo kao na (formalni)
ureaj , onda moemo rei da je morfologija sastavnica gramatike kojoj su ulaz
(input) najmanji vezani oblici, tj . morfemi, a izlaz (output) rijei. Rijei se zbog
razliita sintaktikoga ponaanja, tonije zbog razliitoga mjesta i uloge u reenici,
dijele na razliite vrste (razrede ili kategorije). Osnovne su vrste rijei: imenice,
zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi, prijedlozi, veznici i estice. Morfemi
se takoer tradicionalno dijele na dvije osnovne skupine: leksike i funkcionalne
morfeme. Leksiki je morfem nositelj osnovnoga, leksikoga znaenja i zove se u
morfologiji jo i korijen. Funkcionalni morfemi, kada se dodaju leksikima, mo
dificiraju njihovo znaenje bilo tako da im mijenjaju kategorijainu pripadnost ili na
koji drugi nain mijenjaju leksiko znaenje ili pak pokazuju odnos tako dobivene
rijei s drugim rijeima u reenici, tj . pokazuju njezinu gramatiku ulogu. Stoga se
funkcionalni morfemi mogu dalje podijeliti na tvorbene (derivacijske) i promjenske
(fleksijske). Tomu u posljetku i morfologija'se dijeli na derivacijsku (tvorbenu) i
fleksijsku (promjensku) morfologiju. Otvoreno je pitanje mogu li se derivacija i
fleksija naelno strogo meusobno odijeliti. Derivacijska se morfologija bavi onim
morfemima koji mijenjaju kategorijainu pripadnost rijei ili na koji drugi nain
modificiraju osnovno, leksiko znaenje korijena. Ona se, drugim rijeima, bavi
unutarnjim ustrojem rijei, tj . njihovom tvorborn. Rijei se tvore na razne naine:
sufiksacijom, prefiksacij om, infiksacijom, slaganjem i kombinirano. Predmet su
fleksijske morfologije oni morfemi koji izraavaju gramatiko znaenje rijei, tj .
koji pokazuju gramatiku ulogu rijei i njezin odnos s drugim rijeima. To znai da
fleksijska morfologija prouava promjene oblika iste rijei (zadravajui jedinstvo
stvarnoga znaenja rijei, tj . onoga na to se ona odnosi u svijetu) kojima se izraa-

l Osim tih dvaju naziva, u hrvatskoj se jezikoslovnoj tradiciji pojavljuje i naziv likoslovije. Usporedi
Simeon 1 969: 763 i 852.
2 O moguim razlozima za suenu uporabu toga naziva usporedi Aronoff 1 994: 1 -3 .

9
vaju razni padei, glagolska vremena, broj , lice itd. Ona je zapravo zajedniki naziv
za deklinaciju (sklonidbu) i konjugaciju (sprezanje). Za razliku od derivacijskih,
fleksijski morfemi u praslavenskom, kao i u veini tzv. flektivnih jezika, mogu biti
samo sufiksi koji se dodaju na desnom kraju rijei. To znai da se fleksijski sufiksi
dodaju nakon derivacijskih i kada je dodan fleksijski sufiks, ne moe se na njega
vie nita dodati, ni drugi fleksijski sufiks, a osobito ne derivacijski sufiks.3 Iz toga
slijedi da se derivacijska i fleksijska podsastavnica morfoloke sastavnice mogu
meusobno urediti, a morfoloka se sastavnica kao formalni ureaj moe grafiki
prikazati kao:
morfemi morfologija rijei
Budui da se fleksijska morfologija bavi promjenom rijei u reenici, valja od
mah rei da se rijei dijele u dvije skupine: one koje se mijenjaju (promjenjivice)
i one koje se ne mijenjaju (nepromjenjivice). Prve se na razliitim poloajima u
reenici pojavljuju u razliitim likovima, a druge na svim poloajima u reenici
uvijek imaju isti oblik. Nepromjenjive su rijei prilozi, prijedlozi, veznici i estice.
Promjenjivice se dijele u dvije skupine: jednu ine glagoli ija se promjena zove
konjugacija, a drugu skupinu zovemo ime jer se deklinira (mijenja se po padeima,
a ne samo po licu i broju i nema promjene po vremenu) .
3To pravilo nije bez izuzetaka. U slavenskim su jezicima oit izuzetak tzv. imperativne sloenice
kao to su: gulikoa, kljujdrvo, pecikoza i sl. koje su dobivene dodavanjem drugoga dijela sloenice,
a nakon toga i potrebnih fleksijskih sufiksa, na ve flektirani imperativni oblik.
10
2. IMENICE
Deklinacija (sklonidba) je sustav mijenjanja imenskih rijei, tj . imenica, zamje
nica, pridjeva i brojeva, kako bi se oznaile razlike u rodu, broju i padeu. Naziv je
nastao od latinskoga dec1inare to znai 'pregibati se', jer kad se rije deklinira,
ona se kao pregiba iz oblika u oblik. 4 Antiki su gramatiari smatrali nominativ
ili izravni pade kanonskim oblikom (normom), a sve ostale (kose) padee odstu
panjem od kanonskoga oblika. Dakle, deklinacija je promjena koja je odreena
kategorijama roda, broja i padea u prvom redu. Slavenska je deklinacija odreena
jo i kategorijom ivosti i kategorijom deklinacijskoga ili sklonidbenoga tipa.
2.1. Kategorije
2. 1 . 1. Rod i ivost
Rod je jedna od najzanimljivijih i najzagonetnijih gramatikih kategorija koja
oduvijek privlai pozornost i jezikoslovaca i obinih govornika. Posljednjih je go
dina zanimanje za rod posebno vidljivo u sklopu zanimanja za jezik spolova, to
nije udno kada se zna da je u velikom broju jezika, ali ne uvijek, rod povezan sa
spolom. Stoga je rod, pa tako i rod u slavenskim jezicima, zasigurno jedna od naj
istraivanijih kategorija. Pitanje je meutim to je rod. O posebnoj se gramatikoj
kategoriji obino govori onda kada je neka semantiki jasno odreena skupina rije
i okarakterizirana formalnim paradigmatskim obiljejem. Drugim rijeima, morfo
loka kategorija postoji kao posebna kategorija samo ako je i formalno izraena, tj .
ako za nju postoje formalne distinkcije. Da jezik razlikuje rodove, ne moe se ipak
vidjeti na temelju samih imenica, bilo prema njihovim doetcima ili prefiksima, bilo
prema obliku korijena. Za utvrivanje postojanja drugih imenskih gramatikih ka
tegorija dovoljna je sama imenica. Njihovo postojanje dokazuju razliiti morfoloki
oblici iste imenice koji su meusobno u opreci. Opreke kao to su vol : volovi, lanac
: lanci, selo : sela, ena : ene, kost : kosti i sl. dovoljne su da bi se pokazalo posto
janje kategorije broja u hrvatskom jeziku. Isto su tako opreke: vol : vola : volu, selo
: sela : selu, ena : ene : eni i sl. dovoljne da bi se dokazalo postojanje kategorije
padea. Takve opreke ne postoje za kategoriju roda, jer imenice imaju samo jedan
rod. Stoga kod roda nema formalnih opreka na samim imenicama, ve kao dokaz
postojanja te kategorije slue opreke na drugim jedinicama u reenici iji je oblik
odreen rodom imenice koja je njihov nadzornik. 5 Drugim rijeima, postojanje
4 Usporedi Simeon 1 969: 2 16.
5 Usporedi Corbett 1 99 1 : 1 46-147. Nadzornik je kategorija (rije ili sintagma) koja odreuje (nad
zire) gramatika obiljeja druge kategorije koja mora s njom biti srona u rodu, broju, padeu,
licu i sl.
11
kategorije roda u nekom jeziku moe se dokazati samo s pomou sronosti. Rod
imenica u slavenskim jezicima najbolje se vidi preko sronosti s pridjevima koji
imaju razliite oblike za razliite rodove. Rod je dakle glede toga drukiji od ostalih
imenikih gramatikih kategorija. Razlog je tomu injenica da je rod inherentan
imenici, a broj i pade nisu. Imenica obino ima samo jedno obiljeje za rod koje
je dio njezina rjenikoga lanka, dok moe imati vie obiljeja za brojeve Uednina,
mnoina, dvojina, trojina, malina, itd.) i padee (nominativ, genitiv, dativ, itd.).
Moemo stoga rei da je rod skupina ili razred imenica koje na isti nain djeluju na
rijei koje su im pridruene. Drugim rijeima broj se rodova u jezicima odreuje s
pomou sronih razreda. Sroni je razred skup imenica ija bilo koja dva lana u
bilo kojem gramatikom obliku, ali uvijek oba u istom, trae da bilo koji sroni cilj
(meta) bilo u kojem sronom podruju mora imati isti oblik ili isti skup stilistiki
varijantnih oblika.6 To znai da e imenice knjiga i savjest pripadati istome sro
nom razredu jer e, koji god njihov gramatiki oblik izaberemo, obje zahtijevati
isti oblik na ciljnoj jedinici sronosti, neovisno o sintaktikoj konfiguraciji u kojoj
se sronost utvruje, primjerice: nae knjige/savjesti koje nisu kod kue. Drugom
e sronom razredu pak pripadati imenice stolac i neak koje e takoer traiti isti
sroni oblik, ali ne uvijek isti kao knjiga i savjest, primjerice: nai stolci/neaci koji
nisu bili kod kue. Definicija sronoga oblika ovisna je dakle o pojmu 'gramatiki
oblik' koji je kombinacija obiljeja padea i broja, a to znai da se definicija roda
temelji na pojmovima padea i broja. To je velika prednost jer su pade i broj
jednostavniji pojmovi za koje dovoljno dokaza daje morfologija same imenice, bez
pozivanja na sronost. Broj je takvih imenikih razreda u razliitim jezicima razli
it. Ima jezika u kojima roda kao gramatike kategorije uope nema,7 a u drugima
je rod jedna od najvanijih kategorija. I u jezicima koji imaju gramatiku kategoriju
roda broj se rodova8 moe kretati od dva pa do dvadesetak.9 Rod je jako rairena
gramatika kategorija u svjetskim jezicima. Indoeuropski jezici koji se govore u
veem dijelu Europe i u dijelu Azije, a onda i u bivim i sadanjim kolonijama,
uglavnom imaju kategoriju roda. Neki imaju tri roda, neki su je sveli na dva roda, 10
a malo ih je koji su potpuno izgubili tu kategoriju. l l Neki indoeuropski jezici,
6 Usp. Corbett 1988: 2 i 1 99 1 : 147.
7 Primjerice tagaloki koji se govori na Filipinima.
8 Valja upozoriti da se rije 'rod' rabi u dva znaenja. Jedno je ono koje smo upravo spomenuli, a
to je skupina ili razred imenica, a drugo je da se rije odnosi na cijelu kategoriju. Tako moemo
primjerice rei da hrvatski jezik ima tri roda, ali isto tako i da hrvatski jezik ima rod, tj . kategoriju
roda.
9 Do dvadesetak imenskih razreda imaju neki nigersko-kordofanski jezici u Africi. Tako primjerice
svahili ima 1 8 razreda.
1 0 Primjerice romanski i istonobaltiki jezici (litavski i latvijski).
II Primjerice armenski i novoperzijski. Vie o rodu u indoeuropskim jezicima vidi u Matasovi
2004.
12
kao primjerice slavenski, uvode nove potkategorije. Uralski jezici koji se govore
na sjeveroistoku Europe i na sjeveru Azije nemaju kategoriju roda i zato Maari
kada govore hrvatski imaju puno problema s razlikovanjem rodova imenica. Vrlo
je zanimljiva kategorija roda u kavkaskim jezicima (osobito sjevernima) koja se
bitno razlikuje od iste kategorije u indoeuropskim jezicima. Vani su za tipologiju
kategorije roda i dravidski jezici koji se govore na jugu Indije (tamilski i teluki)
koji imaju rod dosljedno utemeljen na znaenju. I dvije treine afrikih jezika imaju
rodove, primjerice afro-azijski, nilsko-saharski, nigersko-kordofanski i koianski.
Velik dio jezika Nove Gvineje ima takoer tu gramatiku kategoriju, kao i razni
australski jezici. Zanimljivo je da su rijetki ameriki indijanski jezici koji imaju tu
kategoriju. Iznimka su algonkinski jezici: menomini, ejenski, ojibwa i cree.
Rod se meutim ne moe potpuno izjednaiti s pojmom sronoga razreda, jer
je broj sronih razreda u veini jezika vei od broja rodova. Zato je, da bi se od
sronih razreda dolo do rodova, potrebna daljnja ralamba. Postupak odreivanja
broja rodova na temelju sronih razreda formalizirao je ruski jezikoslovac Andrej
Anatol'evi Zaliznjak 1 964. godine, a dalje ga je razvio i na slavenske jezike primi
jenio engleski jezikoslovac Greville G. Corbett 1 988. godine. U tom postupku treba
najprije razluiti nadzorne rodove (one u koje se dijele imenice) od ciljnih rodova
(koji su oznaeni na sronim jedinicama). Da bi se suvini sroni razredi iskljuili
s moguega popisa rodova, valja uvesti pojmove podroda, prerazlikovnoga cilj noga
razreda i nepotkrijepljenoga roda. Podrod je sroni razred koji nadzire minimalno
razliitu sronost, koja se razlikuje u malom broju fleksijskih oblika (obino samo u
jednom), a pritom meu te oblike nije ukljuen osnovni, kanonski oblik. Jednosta
van primjer toga pojma nalazimo u hrvatskom jeziku. Na temelju sronosti mogu se
u hrvatskom jeziku pretpostaviti tri srona razreda koji odgovaraju tradicionalnim
rodovima. Kada se meutim pogleda atributna sronost, ini se da se mora pret
postaviti i etvrti sroni razred, jer se imenice kao to su vol i stol, koje imaju istu
predikatnu sronost (slau se na isti nain s predikatom, kako pokazuju primjeri:
Stari vol je odsluio svoje i Stari stol je odsluio svoje), razlikuju u atributnoj sro
nosti, ali samo u akuzativu jednine: Imam stara vola i Imam star stol. Razlika meu
tim dvjema imenicama u sronosti bitno je manja nego razlika izmeu imenica ena
i mjesto. Posljednji je dio definicije (odredba o neukljuivanju osnovnoga oblika)
vaan za opis stanja u ruskom jeziku u kojemu sva tri tradicionalna roda moraju biti
podijeljena na dva podroda, ivi i neivi. Ako se sroni oblik akuzativa jednine opi
suje kao jednak nominativu ili genitivu, ovisno o podrodu, tada je jedina preostala
razlika izmeu mukoga i srednjega roda sronost u nominativu jednine. Gornja
definicija onemoguuje da to stanje opisujemo kao podrodove ne-enskoga roda,
ve moemo zadrati tradicionalno razlikovanje triju rodova. Pri ralambi sronih
razreda pojavljuju se katkad rubni ciljni oblici koji razlikuju vie kategorija nego
oni koji ine veinu. Corbett ( 1 9 8 8 : 6) navodi primjer iz poljskoga jezika u kojemu
13
u mnoini svi ciljni oblici imaju isti lik za sva tri roda imenica, osim broja dwa koji
razlikuje enski rod (dwie kobiety) od mukoga i srednjega (dwa psy, dwa miasta). 1 2
Takvi se dodatni sroni razredi s malim brojem ciljnih oblika ne prihvaaju kao po
sebni rodovi, ve se prerazlikovni ciljni oblici u rjeniku obiljeavaju kao iznimni.
Da je poloaj broja dwa u poljskome izniman i da njegov poseban oblik za enski
rod ima ruban poloaj pokazuje injenica da mnogi govornici poljskoga jezika imaju
problema s tim brojem i da se poseban oblik za enski rod u nekim govorima gubi. 13
Po emu se ovaj sluaj razlikuje od podroda ? Kod podroda je razlika u sronosti
dosljedno oznaena na velikom broju razliitih ciljnih kategorija, ali samo za mali
broj fleksijskih oblika nadzorne imenice. Kod skupine prerazlikovnih ciljeva ra.zlika
u sronosti ne obuhvaa cijeli ciljni tip, ve samo mali broj iznimnih jedinica koje
moraju biti posebno rjeniki obiljeene. Slino je stanje i kod nepotkrijepljenoga
roda, jedino je tu, za razliku od maloga broja iznimnih ciljnih jedinica koje odreuju
sroni razred, rije o malom broju nadzornih jedinica (imenica) koje moraju takoer
biti rjeniki oznaene kao izuzetci. Tu je rije o imenicama koje se u tradicionalnoj
kroatistikoj terminologiji zovu dvorodnima, jer pripadaju jednomu rodu u jednini,
a drugomu u mnoini. Kao primjeri mogu se uzeti imenice oko i akta. Imenica oko
u jednini je srednjega roda, it u mnoini se glede sronosti ponaa kao da je ensko
ga roda. Mnoinski oblik akta srednjega je roda, to potvruje reenica: Ova akta
odloili smo u ladicu, a u jednini je mukoga roda: Ovaj akt odloili smo u ladicu.
Ni za takve imenice, odnosno takve posebne srone razrede, ne treba pretpostavljati
poseban rod. Dovoljno ih je obiljeiti kao iznimke. Osim toga, ciljni rodovi koje
Zahtijevaju takve imenice nisu iznimni, ve je rije o pravilnim oblicima, tj . samo o
kombiniranju oblika razliitih rodova ovisno o gramatikom broju iznimne nadzorne
imenice. Sama injenica da su meusobno povezani (kombinirani) oblici drugih
rodova ne iskljuuje mogunost da je rije o posebnom rodu. Takav je primjerice
sluaj u rumunjskom jeziku gdje se imenice srednjega roda u jednini glede srono
sti ponaaju kao imenice mukoga roda, a u mnoini kao imenice enskoga roda
i upravo zahvaljujui tomu mora se pretpostaviti postojanje zasebnoga, srednjega
roda. 14 Kljuan je broj ukljuenih jedinica. Kada je broj takvih imenica jako mali, 15
tada takav sroni razred ne smatramo posebnim rodom, ve se na njega primjenjuje
naziv nepotkrijepljeni rod. Kada je broj takvih imenica velik, 16 tada se moe govoriti
o posebnom rodu.
1 2 Tomu treba dodati i oblik dwaj koji se pojavljuje uz obosobljene imenice mukoga roda (dwaj
panowie).
13 Usp. Corbett 1 988: 6. Prema Stieberu ( 1 979: 1 79) rije je o sjevernim istonopoljskim dijalekti
ma u kojima se za sve rodove pojavljuje oblik dva (dva chlopy, dva masta, dva kob'ety).
14 Usp. Corbett 1 99 1 : 1 50- 1 52.
1 5 Kao u hrvatskom jeziku.
1 6 Kao u rumunjskom.
14
U nekim je jezicima dovoljno znati znaenje imenice da bi se odredio njezin rod.
Za takve jezike kaemo da imaju semantiki odreen rod. U veini jezika znaenje,
tonije spol, utjee na rod imenica, ali ima jezika u kojima je znaenje jedini ili
najvaniji kriterij . Semantiki odreen rod imaju dravidski jezici, a reprezentativan
je njihov lan glede toga tamilski jezik koji ima tri roda. Muki rod ine imenice
koje oznauju razumna muka bia (muki ljudi i bogovi), enski rod ine imenice
koje oznauju razumna enska bia (ene i boice), a sve su ostale imenice sred
njega roda. 17 I u engleskom je jeziku rod utemeljen na znaenju. Engleski ima tzv.
zamjenini (pronominalni) rod koji se vidi jedino ako se imenica zamijeni odgo
varajuom zamjenicom. Kao i u tamilskom, muki su ljudi mukoga roda, enski
ljudi enskoga, a sve ostalo obino srednjega roda. Varijacija postoji meu nazivima
ivotinja (osobito domaih ivotinja i onih u djejim priama), a osim toga ima sve
ga nekoliko izuzetaka kao to je rije ship 'brod' koja se zamjenjuje zamjenicom za
enski rod she, osim ako je rije o olupini. U mnogim jezicima, meutim, znaenje
nije dovoljno da bi se odredio rod imenice i stoga mora biti nadopunjeno formal
nim kriterijima koji mogu biti morfoloki ili fonoloki. Fonoloki oblik rijei odlu
ujui je za odreivanje roda u francuskom jeziku gdje su imenice koje zavravaju
na -aison uvijek enskoga roda: maison, raison, saison, liaison, itd. Naravno ima i
jezika u kojima se rod odreuje kombinacijom morfolokih i fonolokih imbenika
i u kojima, zbog toga, odreivanje roda izgleda na prvi pogled beznadno, a govor
nici toga jezika to rade gotovo bez pogreke. Takav vrlo sloen sustav odreivanja
roda ini se ima njemaki jezik. Slavenski jezici nemaju strogo znaenjski odreen
rod. Iako je znaenje dovo1jno za odreivanje roda mnogih imenica, 1 8 velik dio
imenica ini ostatak iji se rod odreuje na temelju morfolokih (i/ili fonolokih)
imbenika, tonije na temelju sklonidbenoga tipa. Ako je govorniku poznat sklo
nidbeni tip imenice, on e najee moi tono odrediti nj ezin rod. Primjerice:
upitate li koga kojega je roda u hrvatskom jeziku rije zgut, on e vas najprije
upitati kako se sklanja. Ako mu odgovorite da joj genitiv glasi zguta, automatski
e rei da je mukoga roda, a ako mu kaete da joj genitiv ima oblik zguti, rei e
da je enskoga roda. Rod odreen na temelju spola i rod odreen na temelju sklo
nidbenoga tipa najee se podudaraju, tj . imenice koje oznaavaju muka iva bia
obino pripadaju i sklonidbenim tipovima tipinim za muki rod, a imenice koje
oznaavaju enska iva bia sklonidbenim tipovima tipinim za enski rod, ali ima
i primjera neslaganja tih dvaju mjerila. U takvim sluajevima semantiko pravilo
(spol) obino pobjeuje, pa su tako imenice kao to su tata, sluga, gazda, baraba
1 7 Usp. Corbett 1 99 1 : 8 - 1 1 .
1 8 Kod onih imenica iji oznaenik ima spol to je najee odluujue za odreivanje rodovske
pripadnosti. Tako su primjerice imenice kao to su tata, sluga i sl., iako se sklanjaju po istom tipu
kao ena, mukoga roda. Malobrojni su izuzetci kao to su imenice mome, djevoje, djevojuljak
i sl. iji oznaitelj ima spol, a ipak pripadaju drugom rodu.
15
i sl. mukoga roda, iako se sklanjaju po obrascu tipinom za enski rod. Katkad u
takvim sluajevima semantiko pravilo odreivanja roda ne pobjeuje konano, pa
takve imenice znaju imati nedosljedan sroni obrazac i ponaaju se hibridno. Za
njih se tradicionalno u kroatistici rabi naziv heterorodne imenice. Zbog postojanja
imenica s razliitim obrascima sronosti i zbog razliitih ciljnih jedinica koje su u
sronost ukljuene, broj sronih obrazaca koji se mogu pojaviti iznimno je velik,
ali se samo mali podskup toga broja stvarno pojavljuje u jezicima. Razlog je tomu
injenica da je njihovo pojavljivanje ogranieno ljestvicom sronosti koja ima oblik:
atribut < predikat < odnosna zamjenica < lina zamjenica. 1 9
Njihova s e pojava s pomou navedene ljestvice moe ograniiti ovako : bilo za
koju nadzornu jedinicu koja doputa alternativne srone oblike, to se vie pomi
emo nadesno ljestvicom sronosti, to vie raste vjerojatnost sronih oblika koji su
motivirani znaenjem. Iako je ljestvica sronosti uspostavljena na temelju podataka
velikoga broja jezika iz razliitih jezinih porodica, slavenski jezici iznimno dobro
potvruju njezinu ispravnost, kako pokazuju i hrvatski primjeri: Nove kolege su
doli/dole : *Novi kolege su dole; Nove kolege koji su doli / koje su dole : *Novi
kolege koje su dole / *Nove kolege koje su doli / *Novi kolege koje su doli; Nove
kolege s poloenim ispitom, oni / ?one e dobiti ocjenu sutra : *Novi kolege s polo
enim ispitom, one e dobiti ocjenu sutra.
Gotovo je sigurno da je kasni praindoeuropski imao tri roda: muki, enski i
srednji. Trorodni se sustav razvio iz starijega sustava s dva roda: zajednikim i
srednjim. Problem razvoja i izdvajanja enskoga roda zaokuplja pozornost indoeu
ropeista ve dulje od jednoga stoljea. Posljednjih je desetljea oit povratak na
tradicionalno gledanje prema kojemu je postanak enskoga roda povezan s razvo
jem a-osnova i njihovim odnosom s o-osnovama. 20 Ranije su postojale sumnje o
tome je li enski rod nastao ve u prajezinom razdoblju ili neto kasnije. Razlog je
tomu injenica da hetitski nema enski rod, ve samo opi i srednji rod. Danas ipak
veina istraivaa smatra kako se enski rod razvio jo u prajezino doba. Sporno
je ipak pitanje jesu li se anatolij ski jezici odvojili od ostalih prije razvoja enskoga
roda ili nakon toga, tj. je li i hetitski imao tri roda pa je izgubio enski rod ili ga
nikad nije ni imao.2 l U novije vrijeme otkriveni su i neki pokazatelji da je i srednji
rod moda kasnijega postanja i da je u jo starije doba indoeuropski prajezik imao
samo opi rod, tj. da nije ni imao kategoriju roda.22 Trorodni je sustav preuzet i
u slavenske jezike, ali mu se ve u kasnom praslavenskom razdoblju dodala nova
dimenzija, znaenjski motivirana gramatika opreka obosobljeno - neobosobljeno
1 9 Ljestvicu sronosti, kao i razne druge sline ljestvice, formulirao je Greville G. Corbett. Usp.
Corbett 1 991: 226.
20 Usp. Szemerenyi 1 989: 165 i Orr 2000: 70-72.
2 1 0 tome vidi Matasovi 2004: 33-41 .
22 Usp. Beekes 1 995: 1 74 i 1 93- 1 94.
16
i/ili ivo - neivo. L. Hjelmslev je ( 1 956.) istaknuo da je jedinstven i sloen razvoj
roda u slavenskim jezicima rezultat djelovanja dviju suprotnih tenji: 1 . tenje za
ouvanjem naslijeenih rodova i 2. tenje za znaenjskom motivacijom (znaenj
skom prozirnou) rodovskih razlika. Osnovno je formalno obiljeje koje razlikuje
nove slavenske ive i obosobljene podrodove sinkretizam akuzativa i genitiva koji
je u opreci prema sinkretizmu akuzativa s nominativom kod neivih i/ili neobo
sobljenih imenica. ivost kao kategorija postoji u svim suvremenim slavenskim
jezicima, osim bugarskoga i makedonskoga koji su izgubili sklonidbu, ali je njezin
doseg u junim i zapadnim jezicima ogranien na muki rod, a u istonima (ponaj
prije u ruskom i bjeloruskom) obuhvaa sva tri roda. To znai d a u svim slavenskim
jezicima postoji sinkretizam akuzativa i genitiva imenica mukoga roda u jednini,
a u istonoslavenskim se jezicima proirio i na mnoinu i to u sva tri roda. Doseg
kategorije obosobljenosti znatno je ui. Ta je opreka svojstvena trima zapadnosla
venskim jezicima: poljskom, slovakom i gornjoluikosrpskom, a fakultativno i
standardnom ukrajinskom te nekim ukrajinskim i bjeloruskim dijalektima. Njezin
je formalni izraz sinkretizam akuzativa i genitiva mnoine koji je u zapadnosla
venskim jezicima ogranien na imenice mukoga roda, a u ukrajinskom i bjelo
ruskom zahvatio je sva tri roda. ledini slavenski jezik koji je genitivno-akuzativni
sinkretizam proirio na sva tri broja, tj. i na jedninu i na dvojinu i na mnoinu,23
ne ograniujui ga samo na muke obosobljene imenice jest donjoluikosrpski.
Smatra se da je temeljna struktura indoeuropske kategorije roda bila semantiki
odreena oprekom po ivosti, slino kao kod dravi dskih jezika. Sustav je imao
tri roda koja su se razlikovala time jesu li bili oznaeni kao neivi ili ne. Opreka
muko - ensko podijelila je na dva podruja imenice koje nisu bile oznaene kao
neive, a osnova podjele bila je povezana sa spolnim razlikama. Misli se da je ve
u kasnom indoeuropskom razdoblju takva slika bila bitno poremeena i zamue
na. Vana je morfoloka osobina praindoeuropskoga srednjega roda nerazlikovanje
nominativnih i akuzativnih oblika. Takav je sustav naslijeen u praslavenskom gdje
je njegova semantika motiviranost jo vie oslabila. Posljedica toga je gramatika
lizacija, tj. desemantizacija, rodovskih razlika. Upravo je desemantizacija jedno
od vanih svojstava koje je obiljeilo razvoj kategorije roda u slavenskim jezicima.
Najvaniji je imbenik, ini se, bilo gubljenje razlike izmeu nominativa i akuza
tiva u imenica mukoga roda do koje su dovele glasovne promjene na kraju rijei:
prijelaz kratkoga o u u (jor) i otpadanje zavrnoga suglasnika. Taj fonoloki uvjeto
van sinkretizam imao je dalekosene posljedice za jednu od temeljnih sintaktikih
opreka u jeziku, a to je opreka izmeu subjekta i objekta. Formalno nerazlikovanje
subjekta i objekta ugrozilo je komunikacijsku sposobnost jezika jer je praslavenski
kao i veina suvremenih slavenskih jezika, bio jezik sa slobodnim redom rijei u
23 U mnoini se pojavljuje samo uz brojeve.
kojemu se samo po padeu moglo odrediti to je subjekt, a to objekt. Izjednaiva
nje akuzativa i nominativa nije posebno djelovalo na neive imenice koje u reenici
ne mogu imati ulogu vritelja radnje, osim ako se personificiraju. ive imenice, a
posebno obosobljene, jedine su koje mogu imati i semantiku ulogu vritelja i trpi
telja radnje, a to znai da se mogu istovremeno pojaviti i kao subjekti i kao objekti
u reenici. Budui da su se oblici akuzativa i nominativa imenica mukoga roda
o-osnova izjednaili, u primjerima kao to je starocrkvenoslavenska reenica Syn'b
svoi ljubit'b otbCb nemogue je odrediti tko je vritelj , a tko trpitelj , tj . ljubi li sin
oca ili otac ljubi sina. Razumljivo je stoga da su upravo imenice mukoga roda doi
vjele najvee i najdublje promjene u slavenskim jezicima, dok su imenice srednjega
roda, kojima je jo iz indoeuropskoga razdoblja nominativ bio jednak akuzativu,
ali su uglavnom, osim desetak naziva za mlade ivotinje, oznaivale neive stvari,
sauvale svoja najvanija fleksijska obiljeja sve do danas . imbenik koji je izazvao
niz morfolokih promjena bila je tenja da se ponovno uspostavi morfoloka razlika
izmeu nominativa i akuzativa ivih imenica mukoga roda i da se tako otkloni
smetnja u komunikaciji. To je postignuto zamjenom akuzativnih oblika koji su bili
jednaki nominativnima oblicima genitiva. Pitanje je zato ba genitiva. Razlog je ja
san kada se zna da je u praslavenskom postojao ve tzv. genitiv negacije i partitivni
genitiv, to znai da je genitiv jedini pade koji je uz nominativ i akuzativ mogao
biti i izravni pade.24 Osim toga, jedini poloaj na kojemu su genitiv i akuzativ
mogli biti funkcionalno suprotstavljeni - pa bi moglo doi do nejasnoe i smetnje
u komunikaciji - bio je poloaj izravnoga objekta na kojemu se partitivno znaenje
izraavalo genitivom. To kod ivih imenica nije moglo biti problematino jer one
ne mogu imati partitivno znaenje, pa prema tome nije moglo biti niti smetnje u ko
munikaciji i razumijevanju. Dakle, jesne su reenice modelirane prema nijenima,
tj . reenica Syn'b svoi ljubit'b otbCb preinaena je u Syn'b svoi ljubit'b otbca prema
Syn'b svoi ne ljubit'b otbca.
Prema oekivanju, najstariji stupanj razvoja kategorije roda (u smjeru ivosti)
predstavlja starocrkvenoslavenski rodovski sustav. U njemu su imenice mukoga
roda podijeljene na obosobljene i neobosobljene.25 Ipak u tekstovima je jo prisutna
i stara shema s akuzativom koji je jednak nominativu. Podatci iz drugih slaven
skih jezika potvruju pretpostavku da se opreka po obosobljenosti razvila jo u
opeslavenskom razdoblju. Utvreno je primjerice da staroruski tekstovi ve u l I.
st. imaju dosljedno proveden genitivno-akuzativni sinkretizam kod vlastitih imena
mukoga roda. Sinkretizam se u 1 3 . st. iri na ope imenice mukoga roda koje se
pojavljuju u ulozi izravnoga objekta, a tek od 14. st. zahvaa i imenice koje su iza
24 Vidi poglavlje 1 . 1 .3.
25 Tradicionalno se kae da je u starocrkvenoslavenskom ivost zahvatila samo odrasle, zdrave i
slobodne osobe.
18
prijedloga. Jasno je da su imenice uz prijedloge bile otpornije na takvu morfoloku
inovaciju jer imaju dodatni, eksplicitni izraz sintaktike funkcije, a to je prijedlog.
ini se da je ruski glede toga najkonzervativniji meu slavenskim jezicima i da
je u njemu razvoj bio naj sporiji. Staroeki i staropoljski tekstovi iz 14. st. imaju
dosljedno proveden genitivno-akuzativni sinkretizam bez obzira na to je li rije o
izravnom objektu ili pak o imenici uz prijedlog. irenje sinkretizma na ive neo
bos obljene imenice odvijalo se, po svemu sudei, u 1 5 . i poetkom 1 6 . st. kada se
u svim slavenskim jezicima unutar mukoga roda uspostavlja opreka meu ivim
i neivim imenicama.26 Ruski je jezik i tu u malom zakanjenju, jer je u njemu
proces zavren pola stoljea kasnije, tj . tek polovicom 16. st. Dakle, poetkom 1 6.
st. uspostavlja se sustav s etiri roda, ili tonije s tri roda od kojih muki ima dva
podroda: ivi i neivi. To znai da je sustav isti kao u starocrkvenoslavenskom,
jedino je umjesto opreke obosobljeno - neobosobljeno uspostavljena opreka ivo
- neivo. Takav su sustav (uglavnom) do dananjega dana sauvali hrvatski, srpski,
bonjaki, slovenski i eki knjievni jezik. 27
Na slavenskom sjeveru, osim ekoga, u 1 5 . st. pojavljuje se novi imbenik,
a to je izjednaenje (sinkretizam) akuzativa i nominativa mnoine u deklinaciji
imenica mukoga roda. To je uzrokovalo ponaVljanje istoga procesa koji se do
godio u jednini imenica mukoga roda kada je tamo bila izgubljena razlika izme
u nominativa i akuzativa. Treba napomenuti da su se u sjevernim slavenskim
jezicima izjednaili nominativ i akuzativ mnoine i kod imenica enskoga roda,
ali to nije imalo nikakva utjecaja na kategoriju roda sve do 1 7 . st. Prvi, iznimni
primjeri akuzativno-genitivnoga sinkretizma u mnoini potvreni su ve u mlaim
starocrkvenoslavenskim tekstovima, ali rije je samo o nekoliko primjera koji su
ili poimenieni pridjevi ili osobne zamjenice.28 I prvi primjeri toga sinkretizma u
staroruskim tekstovima pojavljuju se kod pridjeva, participa i zamjenica, a isto je i
s prvim primjerima iz poljskoga jezika koji su zabiljeeni u 1 5 . st. ini se da je kod
zamjenica za takav razvoj bila bitna uloga jedninske sklonidbe osobnih zamjenica
koje su na vrhu ljestvice ivosti i zato su uvijek ive, bez obzira na to je li ono na
to se odnose ivo ili ne. Drugi su razlozi, naravno, tomu da se sinkretizam pojav
ljuje ranije kod pridjeva i participa nego kod imenica. Kod imenica su postojala i
strukturna (ponajprije tvorbena) i znaenjska obiljeja na temelju kojih se moglo
razdvosmisliti sintaktike uloge subjekta i objekta,29 a kod pridjeva i participa je
dino su nastavci mogli razluiti te dvije sintaktike uloge i zato se ranije pojavljuje
26 Osim bugarskoga i makedonskoga.
27 U ekim narjejima i razgovornom jeziku u mnoini su razlike meu rodovima izgubljene, tako
se u sva tri roda pojavljuje isti oblik pridjeva: dobri chlapi, dobri eni, velki mesta. Usp. Stieber
1 979: 1 00.
28 Primjerice: vseh'b boltih'b idli ili v'bprosi ih'b.
29 Vie o tome vidi u Azarh 1 984: 78- 1 33.
19
sinkretizam izmeu genitiva i akuzativa. Prvi primjeri genitivno-akuzativnoga sin
kretizma kod imenica pojavljuju se u staroruskim tekstovima u 14. st. U poetku
taj proces slijedi onaj koji se dogodio u jednini, to znai da su njime ranije zahva
ene imenice koje nisu iza prijedloga. Tako primjerice slovaki tekstovi iz 16. st. u
prijedlonim skupinama jo imaju akuzativ jednak nominativu, a slino je stanje i
u onovremenim staroruskim tekstovima. U poljskim tekstovima s kraja 16. st. jo
uvijek prevladavaju akuzativni oblici koji su jednaki nominativnima, a genitivno
-akuzativni sinkretizam u prijedlonim skupinama prevladao je tek u 1 7 . st. Razvoj
se na tom stupnju zaustavio u poljskom, slovakom i gornjoluikom jeziku u koji
ma se genitivno-akuzativni sinkretizam nije proirio na sve imenice mukoga roda,
ve je zahvatio samo one koje su obosobljene. Tako je u tim jezicima nastao sloen
rodovski sustav koji je uz opreku po ivosti ponovno uveo i opreku po obosoblje
nosti, dakle sustav s tri roda od kojih onaj muki ima tri podroda: obosobljeni, ivi
i neivi.3o Dakle, enski i srednji rod ostali su u zapadnoslavenskim jezicima izvan
dosega kategorija ivosti i obosobljenosti. Opreka po ivosti vidljiva je u njima po
genitivno-akuzativnom sinkretizmu u jednini, a opreka po obosobljenosti izraena
je istim sinkretizmom u mnoini. Primjerice u poljskome: Widz mlodego chlopca /
Widz mlodych chlopcow - Widz mlodego wilka / Widz mlode wilki - Widz 'nowy
stol / Widz nowe stoly. Donjoluikosrpski je jedini zapadnoslavenski jezik koji
je kategoriju ivosti, tj . genitivno-akuzativni sinkretizam neobosobljenih imenica,
proirio izvan jednine, u dvojinu i mnoinu. Valja meutim napomenuti da je u
mnoini opreka vidljiva samo uz brojeve, dok je u drugim sluajevima neutralizi
rana. Primjerice: Wiiim tyrjoch mlodych golcow / wjelkow - Wiiim mlode golcy /
wjelki. Po svemu drugom taj jezik pokazuje strukturu kategorije roda koja je slina
onoj u ekom, hrvatskom i slovenskom.
Izjednaenost nominativa i akuzativa mnoine u slavenskim je jezicima izvorno
bila karakteristika srednjega i enskoga roda. Izjednaavanje nominativa i akuzativa
mnoine imenica mukoga roda na slavenskom sjeveru dovelo je do potpunoga gu
bitka povrinske morfoloke razlike izmeu akuzativa i nominativa mnoine u 1 6.
i 1 7 . st. Ta je neutralizacija bila preduvjet daljnjemu razvoju roda u istonoslaven
skim jezicima. Osnovni je smjer toga razvoja opet irenje genitivno-akuzativnoga
sinkretizma na cjelokupni sklonidbeni sustav (na sve rodove) ivih ili obosobljenih
imenica. Ponovno je proces zapoeo u sklonidbi imenica mukoga roda gdje se,
kako smo ve rekli, prvi primjeri genitivno-akuzativnoga sinkretizma pojavljuju u
staroruskim tekstovima iz 14. st. Meutim, u ukrajinskim tekstovima iz 1 6. st. sta
nje je jo mijeano, tj . supostoje i akuzativ u nominativnom i akuzativ u genitivnom
obliku, a genitivno-akuzativni sinkretizam kod obosobljenih imenica enskoga roda
30 Prema Zdzislawu Stieberu ( 1 979: 1 0 1 ) takvo se stanje u poljskome konano ustalilo oko 1700.
godine.
20
jo je izuzetak. Premda se sinkretizam u enskom rodu u staroruskim tekstovima
pojavljuje u 1 6 . st. , stari se sustav s akuzativom koji je jednak nominativu dobro
uva sve do polovice 1 7 . st. kada se genitivno-akuzativni sinkretizam naglo iri na
ive neobosobljene imenice, ali ne zahvaa sve istonoslavenske dijalekte. Ovisno o
tome zahvaa li ta nova tendencija ka sinkretizmu samo obosobljene imenice ili se
iri i na ive neobosobljene imenice iza 1 7 . st. , razvijaju se na istonoslavenskom
podruju dva razliita rodovska sustava. Konzervativniji ima sedam kategorija, od
nosno tri roda od kojih muki ima tri podroda (obosobljeni, ivi i neivi), a enski
i srednji po dva podroda (obosobljeni i neobosobljeni). Takav je sustav u zapad
noukrajinskim i zapadnobjeloruskim govorima. Drugi, esterorodni sustav nastao
interakcijom opreke po ivosti s tri tradicionalna roda svojstven je standardnom
ruskom i bjeloruskom jeziku te ruskim i istonobjeloruskim dijalektima, a razvio
se u 1 8 . st. U njima se dakle genitivno-akuzativni sinkretizam kao pokazatelj ivo
sti proirio u mnoini na sva tri roda. Najsloeniji rodovski sustav, ini se, imaju
standardni ukrajinski jezik i istonoukrajinski dijalekti koji pokazuju prijelazno
stanje izmeu onoga kakvo je u zapadnim ukrajinskim i bjeloruskim dijalektima
(i kakvo je bilo u istonoslavenskim tekstovima iz 1 7 . st.) i onoga u suvremenome
ruskom jeziku. Tu je akuzativno-genitivni sinkretizam u mnoini za obosobljene
imenice obvezatan, a za neobosobljene ive imenice faku1tativan. To pokazuje da
je ukrajinsko i bjelorusko podruje zapravo prijelazno izmeu (konzervativnij ega)
rodovskoga sustava zapadnoslavenskih jezika i (najinovativnijega) sustava kakav je
u suvremenom ruskom jeziku, a temelji se samo na opreci po ivosti.3I
2. 1 . 2. Broj
U mnogim se teorijama na broj gleda, kao i na ostale gramatike kategorij e
(rod, pade, lice), kao na obiljeje. Obiljeje je svojstvo koje ima odreene vri
jednosti, a to su za broj obino jednina, mnoina, dvojina i dr. Tim vrijednostima
brojnoga obiljeja pridrueni su odreeni oblicP2 i znaenja. Glavni je dio znae
nja jednine da se odnosi na jednu stvar u svijetu, dok se mnoina odnosi na vie
stvari u svijetu, a dvojina na dvije stvari u svijetu. U indoeuropskim jezicima broj
je imenska kategorija koja se ponajprije odnosi na imenice i zamjenice. Broj se u
velikom broju indoeuropskih jezika pokazuje i na glagolima, a ne samo na imeni
cama. Na primjer:
a) Moja mama dobro kuha.
b) Vae mame kuhaju loe.
31 Razvoj kategorije ivosti u slavenskim jezicima po pojedinim dijalektima i govorima prikazao
je David Huntley 1 980.
32 O kategoriji se moe, rekli smo, govoriti samo onda ako je ona izraena nekim stalnim oblicima.
21
 Iako je u tim.primjerima broj oznaen i na glagolu, bitna je razlika izmeu
primjera a) i b) broj mama koje su ukljuene u radnju. Ono to se tu broji nisu
kuhanja, ve mame. Broj je, nadalje, u veini indoeuropskih jezika fleksijska kate
gorija koja je obino izraena posebnim fleksijskim sufiksom. Tipoloke su studije
meutim pokazale da sustav kategorije broja kakav imaju indoeuropski jezici nije
opejezian. Pae je prilino neobian i periferan jer zauzima samo mali dio tipo
lokoga prostora, tj . samo jedan kraj skale. Ima jezika u kojima je kategorija broja
bitno razliita od indoeuropske. Broj u njima nije (samo) imenska, ve (i) glagolska
kategorija u smislu da se kvantificiraju radnje, a ne sudionici u njima, a esto broj
nije fleksijska kategorija i izrazito je nepravilan. Corbett (2000: 243) navodi kao
primjer rapanujski jezik koji se govori na Uskrnjem otoku (Rapa Nui) u kojemu
se pluralnost glagolske radnje izraava udvajanjem (reduplikacijom) glagola, pa se
zaroniti kae ruku, a ii na ronjenje (vie puta roniti) kae se ruku ruku.
Broju se, kao i drugim kategorijama, moe pristupati sa sinkronijskoga ili s
dijakronijskoga motrita. Ako mu se pristupa dijakronijski, tada su zanimljiva dva
skupa pitanja: 1 . postanak (pojava) kategorije broja i 2. gubljenje kategorije broja
ili pojedinih njezinih vrijednosti (ili njihovo mijenjanje i razvoj). Malo je znaajnih
i zanimljivih radova o postanku te kategorij e. Puno je vie pouzdanih radova o
njezinu gUbljenju ili gubljenju pojedinih njezinih vrijednosti, pa je tako prilino
bogata i literatura o razvoju te kategorij e u slavenskim jezicima, tonije o gubljenju
dvojine. Tradicionalna je pretpostavka da je (barem kasni) indoeuropski prajezik
imao sustav od tri broja:33 jedninu, mnoinu i dvojinu i da je taj sustav naslijedio
i praslavenski. Neke novije teorije meutim smatraju da indoeuropski na ranijim
stupnjevima svojega razvoja nije uope imao takav sustav brojeva, tj . nije imao
mnoinu i dvojinu, i da su se nejedninski oblicP4 razvili vrlo kasno kad je prajezik
ve bio jasno dijalekatski razuen. Tako se lake mogu objasniti velike razlike
u fleksijskim sufiksima za dvojinu i mnoinu u indoeuropskim jezicima. Prema
Kennethu Shieldsu ( 1 992.), broj se tada35 jo nije konzistentno rabio. ini se da
razvoj brojnoga sustava zapoinje na vrhu ljestvice ivosti i da je njegov postanak
usko povezan s promjenama u indoeuropskom sustavu linih zamjenica. Etimo
loko vrelo za mnoinske (i dvojinske) nastavke bile su deiktike estice. Poznato
je jo od Brugmanna da su te estice bile i etimoloko vrelo za postanak pokaznih
zamjenica, a pokazne su se zamjenice, ini se, u poetku dodavale imenicama da
33 O indoeuropskoj kategoriji broja, njezinu znaenju i uporabi usp. Holzer 2010.
34 Pri emu se misli da su i dvojina i mnoina tvorile istu morfosintaktiku cjelinu. Usporedi
Shields 1 992., str. 76: My use of the term non-singular here implies the assumption that the cate
gories dual and plural originally constituted a single morpho-syntactic entity. (Moja uporaba naziva
ne-jednina podrazumijeva pretpostavku da su kategorije dvojina i mnoina izvorno inile jednu
morfosintaktiku cjelinu.)
35 U zavrnom ie. razdoblju i u razdoblju ranih dijalekata.
22
bi se oznaila njihova mnoinska uloga. Ukratko, Shields misli da su se mnoinski
i dvojinski nastavci u indoeuropskom razvili dodavanjem ne-jedninskih demonstra
tiva deiktikoga podrijetla imenskim oblicima. Deiktiki su se demonstrativni oblici
poeli postupno povezivati s nejedninskom vrijednou. Najprije su se pridruili
paradigmi linih zamjenica koje su na vrhu ljestvice ivostp6 i sronosti i leksiki
obiljeenim nejedninskim oblicima imenica, a onda su se dalje irili niz ljestvicu i
vosti i na ostale kategorije, dok nisu u potpunosti gramatikalizirani i reinterpretirani
kao fleksijski sufiksi. Budui da se taj proces odvijao neposredno prije dezintegra
cije indoeuropskoga prajezika (i zajednice njegovih govornika), nije iznenaujue
to je tako velika dijalekatna varijacija u ne-jedninskim oblicima linih zamjenica,
pokaznih zamjenica i imenica. Kao potvrdu takvomu scenariju razvoja brojnoga
sustava u ie. prajeziku, zastupnici tih teorija navode podatke iz tipolokih istrai
vanja procesa kreolizacije u kojemu se, ini se, jasno povezuje broj s deiksom i u
mnogim se kreolskim jezicima mnoina imenica izraava tako da se jedninskom
obliku doda anaforika zamjenica treega lica. U papiamentskom se jeziku37 npr.
mnoina imenice knjiga ( buki) tvori tako da se na jedninu doda zamjenica oni
=
( nan) i tako se dobiva mnoinski oblik buki-nan.38
=
Tipoloka su istraivanja pokazala da u sustavima kategorije broja koji imaju
vrijednosti jednina, dvojina i mnoina meu tim vrijednostima (potkategorijama)
postoje implikacij ski odnosi: 1 . jezik ne moe imati mnoinu ako nema jedninu i 2.
jezik ne moe imati dvojinu ako nema mnoinu. Kao drugo, u takvim je sustavima
jednina mnogo ee potvrena od mnoine, a dvojina je mnogo rjea od mnoine
i openito se rijetko rabi. 39 Gramatiki je dvojina, u odnosu na jedninu i mnoinu,
36 Imenske rijei u svim jezicima mogu se poredati po ivosti tako da se dobiva ljestvica koja ima
oblik: govornik> sluatelj> 3. lice> rod (srodstvo)> ovjek (ljudsko)> ivo> neivo. Tipoloka
su istraivanja pokazala da je ta ljestvica vana za razliite kategorije u jeziku (osobito za rod), pa
tako i za kategoriju broja i da se moe formulirati univerzalno ogranienje o razlikovanju jednine
i mnoine (ali i drugih vrijednosti broja) koje glasi (Usporedi Corbett 2000: 56): (i) Ako jezik
razlikuje jedninu i mnoinu, ta se razlika mora oitovati kod jedinica koje su na vrhu ljestvice
ivosti. To znai da jezik koji razlikuje jedninu i mnoinu mora tu razliku imati barem kod linih
zamjenica i da je ne moe imati kod neivih imenica ako je nema kod zamjenica. Budui da se u
hrvatskom jeziku ostatak dvojine ne ostvaruje kod linih zamjenica, to je pokazatelj da se on ne
moe smatrati posebnom kategorijom (malina), ve samo posebnim (brojevnim) oblikom mnoine.
37 Papiamentski (papiamentu ili papiamento) kreolski je jezik nastao na temelju panjolskoga, a
govori se na otoku Curac;;ao u Nizozemskim Antilirna.
38 Usp. Shields 1992: 79.
39 Corbett (2000: 28 1 ) oprimjeruje odnose statistikim podatcima iz nekoliko jezika: za sloven
ski navodi podatke Marije Ozbalt iz 1 973. koja je utvrdila da se u korpusu od 1 1 711 primjera
pojavljuje 72,5 % jedninskih oblika, 26,9 % mnoinskih i samo 0,6 % dvojinskih; za gornjolui
kosrpski podatke Helmuta FaBkea iz 198 1 . koji, ne dajui broj primjera, navodi idue postotke:
jednina 64 %, mnoina 30 % i dvojina 6% te za sanskrt podatke Josepha Greenberga iz 1966.
koji je u korpusu od 93 277 primjera pronaao 70,3 % jedninskih, 25, l % mnoinskih i 4,6 dvo
jinskih oblika.
23
podvrsta mnoine i u binarnom sustavu kategorija dvostruko je obiljeena (markira-
na): l . kao vie od jedan prema jedan, tj . kao ne-jednina prema jednini i 2. kao
dva u odnosu na vie (od dva), tj . kao ne-mnoina prema mnoini.4o injenica menuti da su u hrvatskom jeziku ti dvojinski oblici izgubili svoje izvorno znaenje
da je dvojina dvostruko obiljeena kategorija govori poneto i o njezinu znaenju.
U odnosu na mnoinu i jedninu koje mogu biti semantiki iroke, neograniene i
inkluzivne, dvojina je maksimalno ograniena i ekskluzivna gramatika kategorija.
Naglasak je u njoj na jedinstvu dviju stvari i na njihovoj dvojnosti.41 Usto to je
maksimalno obiljeena morfoloka kategorija, praslavenska (i starocrkvenoslaven
ska) dvojina ima i neke specifinosti u deklinaciji imenica. Za razliku od jednine i
mnoine, u dvojini je vidljiv sinkretizam oblika enskoga i srednjega roda u .svim
padeima, pa je kod dvojine opreka (opozicija) u kategoriji roda muko/ne-muko,
to je u suprotnosti sa stanjem u jednini i mnoini gdje se razlikuju tri mogunosti
muko/ensko/srednje barem u izravnim (direktnim) padeima, tj . u nominativu i
akuzativu, a u neizravnim je padeima opreka ensko/ne-ensko.42 Ta morfoloka
neobinost, zajedno s injenicom o dvostukoj obiljeenosti same kategorije jasno
pokazuje da je u takvu sustavu dvojina naj nestabilnij i lan u gramatikom sustavu
slavenskih jezika i da e se ona prva gubiti. Stoga nije udno da je u povijesti svih
jezika koji su imali takav sustav razvidna tendencija gUbljenja dvojine. To se dogo
dilo u veini indoeuropskih jezika, pa tako i u slavenskim jezicima.43
Od suvremenih slavenskih jezika dvojina je preivjela samo u slovenskom i
luikosrpskom. Ostali su jezici izgubili dvojinu, ali je u nekima ona- ostavila za
nimljive tragove.44 U nekim su jezicima njezini tragovi vidljivi u konstrukcijama
s brojevima dva, tri i etiri . Oni mogu biti morfoloki i ogranieni na nekoliko
imenica ili mogu biti sintaktiki. Jasno je da su ti oblici izgubili svoje dvojinsko
znaenje i da su u potpunosti odreeni brojevima koji njima upravljaju, a to znai
da ne moemo govoriti o posebnoj vrijednosti, odnosno posebnom, tzv. minornom
broju. Ograniimo se na hrvatski jezik. Morfoloki su ostatci dvojine vidljivi u
nominativu i akuzativu imenica mukoga roda gdje se uz brojeve dva, tri i etiri
pojavljuju oblici genitiva jednine (dva!triletiri sina), a ne, kao kod drugih broje
va, oblici genitiva mnoine (pet/est!. .. sinova). Veza je tu s gubljenjem dvojine u
injenici da su kod veine tih imenica oblici nominativa dvojine i genitiva jednine
bili identini. Morfoloki se tragovi dvojine vide i kod nekoliko imenica enskoga
40 0 tome usporedi Naylor 1972: 1-2 i Lenek 1982: 196.
4 1 Ekskluzivnost dvojine ini je jednim od potencijalno najizraajnijih sredstava poetskoga jezika,
osobito ljubavne lirike. O poetskim funkcijama slovenske dvojine vidi u Lenek 1982.
42 Usp. Nay10r 1972: 2.
43 Dvojina se osim slavenskih uva jo samo u baltikim jezicima, ponajprije u litavskom, ali samo
kao arhaizam. Od starih indoeuropskih jezika potvrena je jo u staroindijskom, grkom i staroir
skom te samo kod zamjenica u gotskom i staronorvekom. Usp. Elson 1987: 143.
44 Ukratko ostatke dvojinskih oblika u suvremenim slavenskim jezicima prikazuje Stieber 1979: 99.
24
roda. Tako se primjerice genitiv mnoine imenica ruka i noga razlikuje od genitiva
mnoine imenice ena i glasi ruku i nogu, to je ostatak stare dvojine. Valja napo
i da se doivljavaju jednostavno kao posebni mnoinski oblici .45 Sintaktiki su
ostatci dvojine vidljivi u sronosti predikata sa subjektom. Atributni modifikato
ri46 imaju zavretak -a za koji naa kroatistika literatura smatra da nije jednak ni
jednomu drugomu obliku:47
dva lijepa mladia.
Taj zavretak svakako nije jednak genitivu jednine. Meutim, britanski je je
zikoslovac Greville Corbett ( 1 983.) iznio argumente prema kojima bi se taj oblik
sinkronijski trebao smatrati mnoinom srednjega roda. to god taj oblik bio, on
je neoekivan i uvjetovan nazonou broja. Rije je dakle o sintaktikoj pojavi u
koju je ukljuen vei broj imenica (imenice mukoga roda). Kod predikatne sro
nosti pojavljuje se takoer brojevni oblik, ali i mnoinski oblik, to moemo vidjeti
prema primjeru:
Ova su dva mladia lijepa / lijepi.
Brojevni oblik lijepa u tom primjeru predstavlja isto sintaktiku sronost, a
mnoinski oblik48 lijepi predstavlja semantiku sronost. Oba se oblika (i brojev
ni i mnoinski) poj avljuju i kod odnosnih (relativnih) zamjenica, kako pokazuje
primjer:
Dva mladia koja su lijepa / koji su lijepi.
Ukljuimo li u primjer line zamjenice, vidjet emo da je s njima mogu jedino
mnoinski oblik:
Ta dva mladia, oni su lijepi / *ona su lijepa.
Dakle, na atributskom poloaju imamo sintaktiku sronost, kod predikata i
odnosnih zamjenica i sintaktiku i semantiku sronost, a kod linih zamjenica
samo semantiku sronost. To znai da su rezultati koje smo dobili u skladu s lje
stvicom sronosti i da se mogu opisati s pomou na njoj utemeljenoga ogranienja
iz poglavlja o rodu.
Vidjeli smo kakvo je stanje dvojine u suvremenom hrvatskom jeziku. Pitanje je
meutim jo uvijek kako je do toga stanja dolo, tj . kakvo je bilo polazno, prasla
vensko stanje i kako se ono mijenjalo kroz vrijeme. Praslavenska je dvojina imala
dva temeljna znaenja: parnost i dvojnost. Pojam dvojine mogao je biti gramatika-
45 To vrijedi i za oblike uz brojeve 2-4.
46 Pridjevi i pridjevske zamjenice kao to su ovaj, onaj i sl.
47 Usp. primjerice Hrvatski jezini savjetnik str. 136.
48 Koji je jednak obliku koji se obino pojavljuje s kvantificiranim imenicama.
25
liziran preko roda koji je predstavljen parom ili pak preko broja koji je predstavljen
sa dva.49 Nazivi parnih predmeta, ponajprije parnih dijelova tijela, posebna su vrsta
objekata (parnosimetrini predmeti) i time se sadrajno pribliavaju pojmu grama
tikoga roda. Oznaujui jedinstvo, tj . cjelinu sastavljenu od parnih predmeta, ti na
zivi u tekstu nastupaju kao dualia tantum i mogu se smjenjivati s tematski srodnim
rijeima jednine. Staro je pitanje koje je od ta dva znaenja prvotno i preko kojega
se je u indoeuropskom prajeziku dvojina izdvojila kao posebna vrijednost broja. U
manjini je francuska kola na elu s Antoineom Meilletom koji je smatrao da se
pojava dvojine ne moe povezivati s imenovanjem (oznaivanjem) parnih predmeta,
ve da se izvorno rabila za oznaivanje bilo kojih dvaju predmeta, a onda se preko
toga njezina uporaba proirila i na parne predmete. Starija je teorija koja pojavu
dvojine kao kategorije povezuje s oznaivanjem parnosimetrinih predmeta, a nje
zinu uporabu s brojem dva, tj . za oznaivanje proizvoljnih dvaju predmeta, smatra
sekundarnom pojavom. Takvu je teoriju zastupao ve Wilhelm von Humboldt, a
priklonio joj se u svojoj poznatoj monografiji o slavenskoj dvojini i srpski lingvist
Aleksandar Beli ( 1 932.) kao i veina drugih istraivaa slavenske dvojine poslije
njega.5 0 Prema toj teoriji dvojina se razvila zbog potrebe za izraavanjem pojma
parnosti, tj . imenovanja parnih predmeta, meu kojima od poetka najvaniju ulogu
imaju osjetni organi (oi, ui) i parni dijelovi tijela openito, kao i drugi ivotno
vani pojmovi i pojave (mitologija) . U daljnjem razvoju ta je kategorija u nizu
indoeuropskih jezika, pa tako i u slavenskim jezicima, proirila sferu svoje izvorne
uporabe na bilo koja dva sluajno izabrana predmeta ili pojave, mijenjajui tako
svoje izvorno znaenje i prerastajui u posebnu gramatiku kategoriju koja je (s
vremenom) oblikovala sve razrede u sklonidbi i sprezanju (konjugaciji) . Takvo je
stanje te kategorije posvjedoeno u najstarijim slavenskim pisanim spomenicima,
ponajprije u spomenicima pisanim starocrkvenoslavenskim jezikom.
Na temelju navedene znaenjske razlike Beli ( 1 932.) je podijelio dvojinske obli
ke na slobodne i vezane. Slobodna je dvojina ona koja oznauje prirodne, parne
predmete i rabi se bez broj evnih rijei (bez broja dva ili oba), a moe oznaivati i
vie parova predmeta, a ne samo jedan. Vezana dvojina ovisna je '0 broju dva koji
moe biti izrijekom izraen ili se samo podrazumijeva. Vezana je dvojina dakle
sveza imenice s brojem dva i rabi se za bilo koja dva predmeta. Razlikovanje tih
dviju vrsta dvojine potkrepljuju i poredbenopovijesni i tipoloki podatci, ali i ra
zliita sudbina tih dviju vrsta u slavenskim jezicima. U slovenskom je jeziku npr.
slobodna dvojina zamijenjena mnoinskim oblicima, a vezana se dvojina sauvala u
modificiranom obliku. Prvi tip dvojine ostavio je u svim slavenskim jezicima ostatke
u obliku nepravilnih mnoinskih oblika kod rijei koje oznauju parne predmete,
49 Usp. Elson 1 987: 144.
50 Primjerice Iordanskij 1 960. i olobov.
26
ponajprije dijelove tijela. Vidjeli smo da je u hrvatskom jeziku ostatak toga nepra
vilan genitiv mnoine za ruke i noge. Isto je tako dvojina imenica oko i uho postala
obinom mnoinom. Ostatci druge vrste dvojine predstavljeni su, kako smo vidjeli,
tzv. brojevnim oblicima, tj . posebnim oblicima uz brojeve dva, tri i etiri. Osim u
hrvatskom, tako je i u ruskom jeziku, a u bugarskom su se ti oblici proirili na sve
brojeve. Za razliku od prve vrste, druga je vrsta potpuno (bez traga) izgubljena u
zapadnoslavenskim jezicima: poljskom, ekom i slovakom, a u najveoj mjeri i u
istonoslavenskim jezicima, tj . u ukrajinskom i bjeloruskom. Na temelju toga zastup
nici teorije prema kojoj je dvojina postala na temelju oznaivanja parnosti smatraju
da u indoeuropskom prajeziku dvojina nije bila povezana s uporabom broj evne rijei
dva, ija je uporaba bila uvjetovana kontekstom, a proirenje na taj tip praslavenska
je inovacija. Razvoj dakle ide od parnosti na dvojnost, nakon toga se parnost gubi,
a onda u nekim jezicima i dvojnost. I doista, ini se da se slobodna dvojina u pra
slavenskomSI vrlo rijetko rabila uz rijei za brojeve. Pojava rijei za broj uvijek je
bila uvjetovana kontekstom, kada je u pitanju bilo izraavanje koliinske suprotnosti
(npr. ne jedno oko, ve dva). Za razliku od toga, isputanje broj evne rijei u obli
cima vezane dvojine sasvim je obino pri ponovnoj uporabi i openito uporaba ili
odsutnost brojevne rijei uvjetovana je kontekstom (situacijom). To pak znai da se
vezana dvojina moe podijeliti na dvije potkategorije: eksplicitno vezanu dvojinu
i neeksplicitno vezanu dvojinu. Isto se tako slobodna dvojina moe podijeliti na
one primjere u kojima se odnosi samo na jedan par imenovanih predmeta i na one
u kojima oznauje vie parova predmeta. Drugi primjeri ine tzv. distributivnu
dvojinu, jer oni zapravo distributivno kvantificiraju skup predmeta uzimajui svaki
par posebno.
Beli je uz slobodnu i vezanu dvojinu razlikovao jo anaforiku i sindetsku
dvojinu. Anaforiku dvojinu ine dvojinski oblici koji su kontekstno ovisni o ranije
uporabljenoj slobodnoj ili vezanoj dvojini, tj . koji se oslanjaju na ve spomenutu ili
iz konteksta opepoznatu imensku skupinu u dvojini. Sindetsku dvojinu ine kon
strukcije koje se sastoje od dviju imenica i dvojinskih oblika koji se na njih odnose,
tj . koji su sroni s njima. Boljom mi se ini podjela olobova i Krys'ka (200 1 .) koji
umjesto tih dviju vrsta slobodnoj i vezanoj dvojini dodaju pronominalno-verbalnu
dvojinu, dvojinu u konstrukcijama s dva imena (dvije imenice) i sronu dvoji
nu. Izdvajanje pronominalno-verbalnoga kompleksa kao posebnoga oblika dvoji
ne opravdano je i poredbenopovijesno i tipoloki.52 Vanu je ulogu taj kompleks
imao i u razvoju dvojine u suvremenom slovenskom jeziku. Oito je da se tamo
5 1 Sudimo to po starocrkvenoslavenskim tekstovima.
52 Tako je npr. u gotskom (Vulfilinu) prijevodu Biblije potvrena samo dvojina u oblicima linih
zamjenica 1 . i 2. lica i s njima sronih glagola. U staroengleskom se takoer rabe samo dvojin
ski oblici linih zamjenica 1 . i 2. lica, a slino je stanje danas i u nekim litavskim auktaitskim
govorima.
27
do 1 6. st. izgubio nominativ dvojine zamjenica 1 . i 2. lica i da je bio zamijenjen
mnoinskim oblicima mi i vi to je omoguilo i uporabu glagolske mnoine i pot
punu pluralizaciju takvih reenica.53 ini se da je kljuna pojava za ouvanje dijela
dvojine u slovenskom postanak novih nominativa linih zamjenica koji su nastali
povezivanjem nominativa mnoine i broja dva. Tako su postali suvremeni oblici
midva i vidva koji su privueni natrag u dvojinsku paradigmu, kako znaenjski tako
i oblikom, pa se iza njih poeo rabiti glagol u dvojini. Dvojinski oblici toga tipa
meu najvrim su i najstabilnijim i najrairenij im oblicima dvojine na slovenskom
podruju. ini se da su upravo oni spasili dvojinu od potpunoga propadanja, jer je
prije toga razvoj u slovenskom bio otprilike jednak razvoju u hrvatskom i ruskom
jeziku. Stoga moemo rei da je na odreen nain u pravu Tesniere koji je napisao
da je u slovenskom dvojina pronominalno-verbalne naravi. Dvojini u konstrukcija
ma s dva imena pripadaju veze dvaju imena s kojima su povezani (srono) atributni
(i apozicijski) i predikatni oblici u dvojini, primjerice: svetuju Kuzmy i Domjana,
Filip i Jakov apostola Isuhrstova, Milost i istina srjetosta se itd. Ti su oblici imali
vanu ulogu u razvoju dvojine. Beli im je ( 1 932: 1 0) pridavao najveu vanost u
tome, ali tu svoju tvrdnju nije niim mogao dokazati. U indoeuropskom prajeziku
takvi su oblici povezani s mitologijom (posredna veza s parnim dijelovima tijela)
jer su postojala tzv. parna boanstva.54 Posebnu su ulogu imale dvandva sloenice
s takvim imenima, tzv. Gatter Dvandva. Na njihovu se temelju razvila tzv. dvojna
dvojina (dvojna mnoina) koja je sveza dvaju imena od kojih je svako u dvojin
skom obliku, ali i tzv. eliptina dvojina gdje je u dvojini bilo samo prvo ime, ali
je ono znailo oba boga.55 Stoga olobov i Krys'ko smatraju te dvije vrste dvojine
posebnim podvrstama dvojine s dvama imenima. Sronu dvojinu ine oblici koji su
u dvojini jer su sroni s nadzornom kategorijom koja je u dvojini.
Tradicionalna je pretpostavka da se u slavenskim jezicima prvo poela gubiti
slobodna dvojina. Ve u najstarijim slavenskim tekstovima zabiljeeni su primjeri
zamjene distributivne dvojine mnoinom.56 Beli je smatrao da je zamjena distri
butivne dvojine starocrkvenoslavenska inovacija i da je to znak gubljenja slobodne
dvojine. Jo je radikalniji od njega glede toga bio Antonin Dostal ( 1 954.) koji je
tvrdio da je dvojina kao kategorija izgubljena jo u dopismenom (dopovijesnom)
razdoblju, tj . u kasnom praslavenskom, a dosljednu uporabu dvojine u starocrkve
noslavenskim tekstovima objanjavao je renovacijom (obnovom), tj . umjetnom in-
53 Usp. Derganc 1 993: 213-214.
54 Kao to su Mitra i Varuna, Kastor i Poluks i sl.
55 Primjerice oblik mitra znaio je zapravo Mitra + Varuna. Neto je slino kad se danas pod
djedovima ili pradjedovima podrazumijevaju zapravo i djedovi i bake, odnosno i pradjedovi i
prabake.
5 6 Primjerice u Marijinskom se evanelju pojavljuje primjer: i predast'b s V'b rQky grebnikom'b
(Mt 26, 45).
28
telektualizacijom jezika prvih slavenskih prijevoda od strane Konstantina irila. S
pravom mu je u recenziji njegove knjige Giinther Wytrzens ( 1 956.) prigovorio da
se s takvom pretpostavkom teko moe objasniti uvanje dvojine u luikosrpskom i
slovenskom jeziku. Vjerojatno se neki primjeri zamjene distributivne dvojine mogu
doista tumaiti kao starocrkvenoslavenske inovacije, moda pod utjecajem izvornih
grkih (latinskih) tekstova u kojima slavenskoj dvojini odgovaraju mnoinski oblici.
U cjelini je meutim ta Believa pretpostavka neodriva, jer se smjenjivanje dvo
jinskih i mnoinskih oblika kod jednoga broja imenica u kontekstu s mnoinskom
subjektno-objektnom osnovicom mora pomaknuti ve u praslavensko razdoblje i ne
moe se uzimati kao znak gubljenja dvojine kao kategorije. To je prvi pretpostavio
francuski slavist Andre Vaillant, a u novije vrijeme pokazali su, neovisno jedan o
drugom, Oleg F. olobov ( 1 997.) i Radoslav Veerka (2000.). Osobito je veliku
pozornost privukao jedan doista zanimljiv staroruski primjer iz Skazanija o Borise
i Glebe57 koji glasi: naaa skakati z'blii oni V'b lodiCi ego obnaeny mea imu V'b
rukah'b svoih'b blbasja aky voda i abie VbSem'b vesla ot'b ruku ispadoa. U tom se
primjeru u istoj reenici za parne predmete pojavljuje jednom mnoina V'b rukah'b
svoih'b, a drugi put dvojina ot'b ruku. to odatle zakljuiti nego da je u vrijeme kada
je tekst nastao ( 1 2. st.) dvojina kao kategorija (barem za parne imenice) bila ve
izgubljena i da su oblici slobodne dvojine ve tada imali mnoinsko znaenje i samo
se sa starim mnoinskim oblicima natjeu za prevlast. Iz povijesti mnogih jezika
poznata je injenica da, kada neka kategorija bude uklonjena iz sustava kategorija,
tada njezini oblici postaju u gramatikom sustavu zalihostni, ili slikovito reeno
nezaposleni. U takvim sluajevima kada je neki oblik izgubio svoju izvornu funk
ciju i postao zalihostan, sustav ima dva mogua rjeenja: ili potpuno odbacuje taj
oblik ili mu trai novu funkciju, ali gotovo uvijek postoji razdoblje kada se taj oblik
pojavljuje kao inaica oblika koji ga je istisnuo i natjee se s njim za novo mjesto.
Poveemo li to stanje s onim to smo rekli o suvremenom hrvatskom jeziku, mo
emo pretpostaviti da je i u ruskom jeziku u 1 2. st. vladalo stanje kakvo vjerojatno
moramo u nekom razdoblju pretpostaviti i za hrvatski, tj . kada su dvojinski oblici
izgubili svoje izvorno znaenje, ali se jo uvijek rabe neko vrijeme kao konkurent
ski oblici mnoinskima, s mnoinskim znaenjem. Razlika izmeu hrvatskoga i
ruskoga razvoja tada je u tome da su u hrvatskome pobijedili stari dvojinski oblici
za genitiv mnoine, a u suvremenome ruskom mnoinski. Valja meutim upozoriti
na jednu sitnu, ali jako vanu pojedinost u navedenom primjeru, a to je injenica
da su zloesti skaui u lau maeve drali samo jednom rukom (u drugoj su imali
titove), a da su oni koji su bili u lai vesla drali s obje ruke i da se time moe
objasniti uporaba mnoinskoga i dvojinskoga oblika imenice ruka u istoj reenici i
da ne mora biti rije o gubljenju slobodne dvojine i o tome da su dvojinski oblici
57 Glava 1 8, 20.
29
zapravo mnoinski. Tvrdnja da se slobodna dvojina u slavenskim jezicima gubila
prije vezane tona je, 58 ali jedino nije bila tona pretpostavka ranijih istraivaa da
je to gubljenje bilo tako rano i da ga valja smjestiti u praslavensko razdoblje. Oito
je na temelju dananjih spoznaja da ono na najveem dijelu slavenskoga podruja
nije starije od 13. st.
Razmjerno je rano zapoelo i gubljenje dvojine zamjenica 1 . i 2. lica, barem
njihovih nominativnih i akuzativnih oblika. Vidjeli smo da su ti oblici i u sloven
skom jeziku bili izgubljeni i zamijenjeni mnoinskima prije 1 6. st. Gramatiari ve
u starocrkvenoslavenskim tekstovima biljee da se u akuzativu pojavljuju umjesto
dvojinskih oblika na i va, mnoinski oblici ny i vy. Ve je Paul Diels ( 1 932.)
uoio da se u starocrkvenoslavenskim spomenicima oblik vy pojavljuje i umjesto
nominativa dvojine, uz specifino dvojinski oblik va. O objanjenju toga oblika,
meutim, meu slavistima nema jedinstva. Jedni (kao npr. Iordanskij i Ramov)
izvornim dvojinskim oblikom smatraju oblik va, a u obliku vy vide ve pluralizaci
ju, a to znai i poetak gubljenja dvojine kod zamjenica. Drugi pak smatraju da je
izvorni dvojinski oblik bio oblik vy koji je homoniman mnoinskomu, a da je oblik
va vjerojatno nastao kasnije da bi se izbjegla ta homonirnija. Tu je hipotezu prvi
iznio francuski slavist Decaux, razradio ju je Vaillant, a prihvaa je i Loetzsch.
Homonimnost dvojinskoga i mnoinskoga oblika line zamjenice 2. lica utjecala
je, prema miljenju tih slavista, na to da je i zamjenica 1 . lica mnoine mogla lako
biti uporabljena u dvojini i da stoga pojava oblika ny i vy ne mora automatski
biti pokazatelj toga da je dvojina kao kategorija kod zamjeninih rijei izgubljena
tako rano. S druge strane, na temelju injenice da je brojevni oblik koji je ostao
u nekim slavenskim jezicima (hrvatski, ruski i sl.) sauvan samo na dnu ljestvice
sronosti,59 oekivano je pretpostaviti da je gUbljenje dvojine zapoelo upravo kod
zamjenica prvoga i drugoga lica, tj . na vrhu ljestvice ivosti (i sronosti). Potvru
je to i injenica da je meu hrvatskoglagolj skim spomenicima prvi trag zamjene
dvojine mnoinom u jednom fragmentu iz polovice 1 3 . st. upravo u prvom licu.
Nekoliko se puta u tom fragmentu pojavljuje akuzativni oblik ni umjesto oeki
vanoga na, to jo ne mora znaiti da se kategorija dvojine poinje gubiti, ali se
jednom pojavljuje i mnoinski oblik instrumentala s nami umjesto dvojinskoga s
nama, to se teko moe objanjavati drukije nego kao poetak gubljenja dvojine
i njezino zamjenjivanje mnoinom.6o Zamjena dvojinskih oblika linih zamjenica
mnoinskima omoguila je i uporabu mnoinskih oblika glagola koji se s njima
slau u broju. Zanimljivo je meutim da je i tu oigledno postojalo razdoblje
5 8 Potvruju to i slovenski i luiki.
59 Nema ga, kako smo vidjeli, kod linih zamjenica, a kod odnosnih se koleba to pokazuje da je
oito kao kategorija ve izgubljen.
60 Usp. Mihaljevi 20 1 1 : 1 35 .
30
kada s u s e u z mnoinske zamjenine oblike mogli uporabiti, n e samo mnoinski
glagolski oblici, ve i glagolski oblici u dvojini. Pokazuju to staroruski primjeri iz
zapisa (gramota) na brezovoj kori i ljetopisa koje navode Iordanskij , Zaliznjak i
drugi, primjerice: vy ubo nebesbnaja love'ka esta, my posleve itd. Slino je stanje
i u slovenskim tekstovima iz 1 6. st. kada vie nema stare dvojinske line zamje
nice 1. i 2 . lica, ve je zamijenjena mnoinskim, ali se uz te mnoinske oblike
mogu rabiti i glagoli u mnoini i glagoli u dvojini, primjerice: my hozheva. . . vy
nevefta. 6 1 Aleksandra Derganc ( 1 993 : 2 1 3) uoava da je u tim tekstovima dvojina
bolje ouvana kod 3. lica nego kod 1 . i 2. To je u skladu s tipolokim spoznajama,
prema kojima kad jezik ima neku kategoriju kod 3. lica, onda je obino ima i kod
imenica. S druge strane, taj podatak potvruje relevantnost ljestvice ivosti pri
gubljenju kategorije dvojine u slavenskim jezicima. I u hrvatskoglagoljskim se tek
stovima ve u drugoj polovici 14. st. pojavljuju primjeri u kojima se uz mnoinski
oblik zamjenice rabi glagol u dvojini, npr. u Novakovu misalu iz 1 368. na listu 87a
zabiljeen je primjer : 62 mi ubo v' prav 'du dostoina po delomb nau vspriemleve,
a u vatikanskom brevijani Illirico 6, priblino iz istoga vremena, na listu l 3 3 c
primjer: 63 m i krst'enina esve stvorena.64
Zanimljiv je i razvoj dvojine u konstrukcijama s dva imena za koju smo utvrdili
da je u indoeuropskom jeziku imala tri podskupine: 1 . dva jedninska oblika pove
zana koordinacijskim veznikom (ili bez njega), tj . otprilike ono to je Beli zvao
sindetskom dvojinom, 2. dvojnu dvojinu u kojoj su obje imenice bile u dvojini i
3. eliptinu dvojinu u kojoj je samo jedan lan bio u dvojini, ali je predstavljao
obje imenice. Beli je smatrao da se (pra)slavensko stanje te kategorije razlikuje
od indoeuropskoga ne samo time to vie nema eliptine dvojine ve i time da se
slui iskljuivo jedninskim oblicima imena u takvim konstrukcijama, tj . da nema
ni dvojne dvojine. To bi znailo da su se te dvije podvrste ove ope kategorij e
izgubile j o u pretpovijesnom (praslavenskom) razdoblju. Novija su istraivanja
meutim pokazala da ni u tom pogledu praslavenska kategorija dvojine nije bila
manje razvedena i raznolika od svojega indoeuropskoga prototipa. Pokazalo se da
se u nekim staroruskim tekstovima65 pojavljuju oblici dvojne dvojine pri oznai
vanju svetaca koji idu u parovima, odnosno zabiljeeni su gotovo svi oblici koje
znamo i iz vedskoga: a. oba su imena u dvojini, 66 b. prvo je u dvojini, a drugo u
6 1 Mc 1 0 g1., Dalmatin.
62 Najstariji hrvatskoglagoljski misal, vatikanski Illirico 4 s poetka 1 4. st, ima na tom mjestu i
dvojinski oblik zamjenice: ve ubo v pravdu dostoina po delom ' nau vspriemleve.
63 Znatno mlai 2. nov1janski brevijar iz 1 495. ima tu jo dvojinski oblik zamjenice: ve h(rbst)bena
esve stvorena.
64 Usp. Mihaljevi 201 1 : 1 35 .
65 to j e uoio jo Sobolevskij 1 907 : 205.
66 Tip mitra vdrulJii i mitra varUlJau.
31
jednini67 ili 3. pojavljuje se samo prvi lan u dvojini koji oznauje obje jedinke.68
U ve spominjanom Skazaniju o Borise i Glebe pojavljuje se reenica: perenesena
bysta borisa i gleba, 69 u Prvom novgorodskom ljetopisu iz 1 2. st. primjer: i pOpb
svt.tuju kostt.ntinu i eleny,70 u Irmologiju iz 1 344. godine (28 list) vokativ: O g(o)
s(podi)na kozma i damijana,?1 u Mineju iz 1 3 . st. : ioakima i anna (s)tna budeta i
k'b pravbdnyma ioakima i anny itd. Eliptina dvojina tipa ahanI posvjedoena je u
staroruskim tekstovima iznimno rijetko. Jedini je siguran primjer iz Mineja za mje
sec srpanj : H(rst)a I(su)sa b(og)a pradeda. ioakim'b e i anbna. Uz to je zabiljeen
i jedan nesiguran primjer u nekim prijepisima Povesti vremennih let. U Ipatjevskom
spisku koji je nastao oko 1 425. godine zabiljeen je oblik othenika, a Radzivilovski
spisak s kraja 1 5 . st. ima otenika u znaenju 'otac i sin'72 te jo nekoliko takvih
primjera sve do 1 7 . st. Stari istonoslavenski oblici bratenik (,brat i njegov sin'),
sestrenica ('sestra i njezina ki' ili 'sestra i druga sestra') i materhnici ('majka i ki'),
dakle primjeri koji imaju zbirno znaenje i oznauju jednoga od roditelja i njegova
prvoga potomka istoga spola, pokazuju da se s dosta velikom vjerojatnou moe
za praslavenski rekonstruirati dvojinske oblike toga tipa s parnim znaenjem koji su
postali preoblikom indoeuropske eliptine dvojine. U poetku su vjerojatno bili mo
gui samo u eliptinim konstrukcijama, a kasnije su postali neeliptina dualia uklju
ujui se u oblik slobodne dvojine. Nisam takve primjere naao u hrvatskoglagolj
skim tekstovima, iako sam u grai Rjenika hrvatske redakcije crkvenoslavenskoga
jezika pregledao primjere za dvojne svece kao to su Kuzma i Damjan, Fabijan i
Sebastijan, Filip i Jakov i sl. Meutim, staroruski primjeri i svojim brojem i svojom
kasnom potvrenou jasno pokazuju da je u krivu bio Beli kada je smatrao da su
oblici dvojne i eliptine dvojine bili izgUbljeni ve u praslavenskom.
Gubljenje tzv. sindetske dvojine bitno je kasnije i moe se povezati s gUbljenjem
vezane dvojine. Pokazalo se da Beli nije bio u pravu, kako sam ve spomenuo,
ni u tome to je tom obliku dvojine pripisao vanu ulogu u razvoju i gubljenju
dvojine openito, a osobito to je smatrao da je sindetska dvojina odigrala kljunu
ulogu u ouvanju dvojine u slovenskom jeziku i sprijeila u 1 6 . st. njezino daljnje
gUbljenje. Prema Believu miljenju gubljenje slobodne dvojine poelo je utjecati
i na to da je vezana dvojina 73 poela dobivati mnoinsko znaenje i rabiti se s
glagolima u mnoini, ali su sveze kao to su Janez i Jernej govorita, koje nisu bile
zahvaene tim procesom, preko oblika midva govoriva i vidva govorita privukle u
67 Tip mitra varwJ,as.
68 Tip mitra 'Mitra i Varuna' ili <ihan! 'dan i no'.
= =
69 Umjesto boris i gleb.
70 Umjesto oekivanoga konstantina i eleny.
7 1 Umjesto oekivanoga vokativa kozmo i damijane ili pak nominativa kozma i damijan.
72 Primjer je nejasan jer Lavrentijevski spisok iz 1 377. godine ima oblik otenika.
73 Tip dva brata.
32
svoj krug i dva brata govorita i tako spasile tu svezu i kategoriju dvojine. Prema
Aleksandri Derganc Believa se hipoteza teko moe potvrditi u grai jer tamo
nema vie primjera neuporabe vezane dvojine nego sindetske dvojine. Moda je
vanost sindetske dvojine ipak u tome to nije poela odmah odumirati kao u dru
gim slavenskim jezicima.
Kao posljednja gubila se vezana dvojina i to ponajprije neeksplicitno vezana
dvojina,74 tj . ona u kojoj broj dva nije izrijekom izraen, ve se podrazumijeva iz
okoline ili je pak ranije u govoru spomenut s tim izrazom, a zatim i ona u kojoj je
izrijekom izraen broj dva. Izuzmu li se slovenski i luikosrpski u kojima je (na
razliitom stupnju) dvojina ouvana, tu postoje dvije mogunosti. Prva je da veza
na dvojina (a time dvojina openito) izgubi i oblik (formu) i funkciju, tj . da se iz _
jezika ukloni ne samo dvojina kao posebna kategorija s posebnim znaenjem, ve
i da se potpuno uklone i svi dvojinski oblici. Ta je mogunost ostvarena u zapad
noslavenskim jezicima (osim luikosrpskoga) i u ukrajinskom i bjeloruskom, gdje
je vjerojatno rije o zapadnoslavenskom utjecaju, tako da ukrajinski i bjeloruski uz
brojeve dva, tri i etiri imaju nominativ mnoine, a ne genitiv jednine. U njima je
time uklonjena svaka mogunost uvoenja dvojinskih oblika kao broj evnih oblika.
U ukrajinskom (i u standardnom jeziku i u dijalektima) ima jo nekih ostataka
dvojine. U standardnom jeziku imenice II. deklinacije imaju iza brojeva dva, tri
i etiri naglasak jednine, a ne mnoine, npr. dvi ruk'i (jednina ruk'a, mnoina
r'uki) i dvi b'abi (jednina b'aba, mnoina bab'i) . To je ponukalo neke istraivae
da govore o novoj ukrajinskoj dvojini. Druga je mogunost da (vezana) dvojina
izgubi svoju funkciju (znaenje), ali da se oblici sauvaju i iskoriste na drugi nain
za stvaranje nove kategorije, ili bolje reeno potkategorije u kategoriji mnoine.
Ta je mogunost ostvarena u junoslavenskim jezicima, osim slovenskoga, gdje su
dvojinski oblici posluili za oblikovanje onoga to smo nazvali brojevni oblik. U
bugarskom i makedonskom taj se oblik pojavljuje uz sve brojeve, ali je ogranien
samo na imenice mukoga roda, npr. maked. dva dena, pet vola, sedum dena ili
bug. dva roga, pet roga, sedem orela itd. U hrvatskom i srpskom brojevni je oblik
ogranien na brojeve dva, tri i etiri, ali obuhvaa imenice mukoga i srednjega
roda (I. deklinacija), a kod imenica enskoga roda rabi se nominativ mnoine. To
znai da za gUbljenje vezane dvojine moramo pretpostaviti tri logika razdoblja:
1. gUbljenje neeksplicitno vezane dvojine, 2. gubljenje funkcije vezane dvojine i 3 .
irenje dvojinskoga oblika na brojeve 3 i 4 . Pitanje j e znai li to i tri posebna vre
menska razdoblja ili su se neke od tih promjena odvijale istovremeno. To nije apri
orno rjeivo, ve valja istraiti izvore i vidjeti kakvo je stanje u njima. Na pitanje
zato se broj evni oblik proirio samo na brojeve dva, tri i etiri lako je odgovoriti.
Rije je o oblicima koji su se u praslavenskom (i starocrkvenoslavenskom) sklanjali
74 Believa anaforika.
33
slino kao broj 2, tj . koji su bili broj evni pridjevi (zamjenini),75 dok su se brojevi
od 5 do 10 sklanjali kao imenice i-osnova.
Na temelju dosad reenoga jasno je da gubljenje dvojine u slavenskim jezici
ma nije jednostavna i trenutna promjena. Rije je o vrlo sloenom i dugotrajnom
procesu koji se odvijao postupno i trajao vie stoljea. Sluei se jezikom Prake
lingvistike kole, moemo razlikovati tri stupnja u tom procesu.76 Prvi je stupanj
gubljenje relevantnosti dvojine (Relevanzverlust). Oznaivanje dvojnosti s pomo
u obiljeene gramatike kategorije, tj . s pomou dvojinskih oblika, u velikoj je
mjeri zalihosno jer je dvojnost jasna zbog izvanjezinih injenica i ustroja svijeta77
ili je oita iz jezine okoline.78 Jasno je da u takvim okolinama obiljeeni .oblik
asimetrine opreke lako izgubi svoju relevantnost79 te se lako moe zamijeniti neo
biljeenim lanom. To je ono to zovemo gubitkom relevantnosti. Vano je naglasiti
da u tom sluaju zamjenjivanja obiljeenoga lana neobiljeenim na neobiljeenim
poloajima gubitka relevantnosti nije izgubljena (neutralizirana) sama opreka obi
ljeeno : neobiljeeno. To pokazuje injenica da nije mogue uporabiti obiljeeni
lan na neobiljeenim poloajima gdje razlikovnost nije prisutna, tj . nije mogue
uporabiti dvojinski oblik u mnoinskom kontekstu. To je dakle stanje u kojemu
moemo uporabiti mnoinske oblike umjesto dvojinskih,8o ali ne moemo uvijek
uporabiti dvojinske umjesto mnoinskih. Drugim rijeima, to znai da se dvojin
ski i mnoinski oblici ne smjt:fnjuju sasvim slobodno, ve su samo u djelominoj
varijaciji, odnosno u djelomino komplementarnoj distribuciji. 81 Jo jednom, za
mjenjivanje obiljeenih (dvojinskih) oblika neobiljeenima (mnoinskim) na nekim
(ili ak svim poloajima) nije automatski znak neutralizacije, tj . gubitka kategorije,
ve samo izraz smanjenoga stupnja iskoristivosti opreke, tj . njezine funkcionalne
optereenosti. Drugi je stupanj gubljenje funkcije (Funktionsverlust) . To moe
mo nazvati i neutralizacijom. Neutralizacija je sintagmatski uvjetovano dokidanje
(uklanjanje) suprotstavljenosti meu dvama lanovima asimetrine opreke. To za
pravo znai gubljenje opreke, a time i jedne kategorije.82 Dvije su podmogunosti
kod neutralizacije opreke. Jedna je da se i da1je neko vrijeme, barem u nekim oko
linama, promiskuitetno rabe oblici i obiljeene i neobiljeene kategorije, a druga je
da se oblici obiljeene kategorije sasvim izgube i rabe se samo oblici neobiljeene
kategorije. Ovdje sam naziv gUbljenje funkcije suzio za oznaivanje prve mogu-
75 to se vidi po tome da imaju oblike za sva tri roda.
7 6 Usp. Fasske 1968.
77 Kod parnih dijelova tijela.
78 Kod broja 2.
79 Njegovo je znaenje predvidivo i ako se uporabi neobiljeeni oblik.
80 Osim ako ne moramo izrijekom naglasiti da se radi o dvije stvari, tj . ako to nije jasno iz okoline.
81 U indoeuropskom su prajeziku bili, barem se tako mislilo, potpuno komplementarni.
82 Obino one koja je obiljeena.
34
nosti, a za drugu mogunost moemo uvesti naziv gubljenje oblika (Formverlust).
Moe se rei da su sva tri stupnja u gUbljenju dvojine, tj . i gubljenje relevantnosti i
gubljenje funkcije i gubljenje oblika, prisutna u suvremenim slavenskim jezicima.
Gubljenje relevantnosti vidljivo je u slovenskom i luikosrpskom gdje se opreka
izmeu dvojine i mnoine jo uva, ali u smanjenom obimu u odnosu na izvorno,
praslavensko stanje.83 Gubljenje funkcije, uz uvanje nekih dvojinskih oblika, vidlji
vo je u junoslavenskim jezicima (osim slovenskoga) i u ruskom, a najdalje su otili
zapadnoslavenski jezici te bjeloruski i ukrajinski u kojima je vidljivo i gubljenje
oblika, pa dvojini vie nema ni traga.
2. 1 .3 . Pade
Kategorija padea povezana je sa sintaktikom uporabom imenice. Pade je
odreen svezom imenice s drugim rijeima u reenici, a padeni je oblik pokazatelj -
te sveze. Hrvatski naziv pade znai upravo: pad, padanje, jer se mislilo, da rije
"
" pada iz oblika u oblik, kad se deklinira, tj . ne stoji nepomino. 84 Prijevod je to
latinskoga naziva casus koji je izveden od glagola cado, cadere koji takoer znai
'padati'. Padei se prema svojoj sintaktikoj funkciji mogu podijeliti na izravne ili
direktne padee (casus recti), a to su nominativ, akuzativ i vokativ (ako ga ima),
i na neizravne ili kose padee (casus ohliqui). Izravni su oni padei koji izraava
ju gramatike relacije subjekta i objekta koje su izravno povezane s glagolom, a
funkcije ostalih argumenata vezane su s glagolom posredno, najee s pomou
prijedloga. Valja istaknuti da je genitiv u slavenskim jezicima istovremeno i izravni
i neizravni pade. Izravni je iza negacije: Ne jedem mesa i ne pijem vina, kad je rije
o partitivnom genitivu: Hou mlijeka!, kao objekt uz povratne glagole i neke druge
glagole koji ga inherentno zahtijevaju kao pade objekta: Bojim se oluje. Padeno
su u slavenskim jezicima, kao i u drugim indoeuropskim jezicima koji su sauvali
tu kategoriju, osim imenica, oznaene i zamjenice i neki brojevi, a preko sronosti
i pridjevi. tovie, pridjevi se mogu ne samo sklanjati kao imenice, ve se mogu
pojaviti i kao glave imenskih skupina, primjerice: Svi crveni izgledaju kao rajice.
Stoga se tradicionalno te tri vrste rijei povezuju s imenicama u iru kategoriju
koju zovemo ime (nomen) . 85 Tradicionalni je pojam padea razvijen na temelju
starogrkoga i latinskoga jezika gdje su padei izraeni nesamostalnim sufiksima.
Meutim, u veini jezika odnos imenice i glave o kojoj je ona ovisna izraen je
adpozicijom, tj . prijedlogom ili poslijelogom. U nekim su jezicima, primjerice u
83 Jednako tako u smanjenom obimu u govorima u odnosu na standardni jezik.
84 Usp. Simeon 19691II: 1.
85 To da se pridjevi mogu sklanjati i da se ponaaju kao imenice nije opejezina (univerzalna)
pojava. Brojni su jezici u kojima su pridjevi sliniji glagolima jer se morfoloki ponaaju kao oni,
tj . spreu se (konjugiraju), a ne dekliniraju. Tako se primjerice pridjevi ponaaju u indijanskom
mohokom jeziku. Usp. Baker 2003 : 190-263.
35
japanskom, adpozicije jedini oznaitelj i ovisnosti imenice o glavi sintagme, pa se
moe rei da su one padene oznake i da je pade u tim jezicima izraen analitiki.
U slavenskim je jezicima ovisnost imenice oznaena i padenim sufiksima i adpo
zicijama (prijedlozima) pa se moe rei da je u njima pade izraen i sintetiki i
analitiki. U takvim se jezicima prijedlozi obino ponaaju kao glagoli u smislu da
upravljaju imenicom s kojom se povezuju i zahtijevaju da ona mora biti u odree
nom padeu. Valja istaknuti da su u indoeuropskim jezicima, pa tako i slavenskim,
padeni sufiksi po svojoj naravi kumulativni, jer ne izraavaju samo kategoriju
padea, ve istovremeno i neke druge kategorije. Zbog toga je nemogue odijeliti
izraz za kategoriju broja od izraza za pade. Rije je o istom sufiksu koji izraava
istovremeno obje kategorije.
Svojstveno je jezicima koji imaju padee da u njima oblici imenica tvore para
digme, tj . skup padenih oblika u kojima se ta imenica moe pojaviti. To znai da
pade ima zapravo dvije pojmovno razliite uloge. Jedna je sintaktika, a druga
morfoloka. Osim to pokazuje odnos imenice s drugim dijelovima sintagme, pade
slui i za usustavljivanje imenske morfologije.86 Padeni se sustavi indoeuropskih
jezika meusobno razlikuju glede broja razliitih paradigmi i padenih oblika. po
gledamo li najvanije klasine jezike, vidjet emo primjerice da grki ima pet pade
a, latinski est, starocrkvenoslavenski sedam, a staroindijski osam. Pitanje je koji
sustav rekonstruirati kao prajezino stanje. Naelno je mogue kao prajezini sustav
uzeti onaj s (naj)manje padea i rei da je sustav s vie padea u pojedinim jezicima
kasnija inovacija. Ipak se obino pretpostavlja da je indoeuropski prajezik imao
osam padea. Razlog je tomu injenica da su neki jezici s manjim brojem padea
na ranijem stupnju razvoja imali vei broj padea ili su se barem sauvali ostatci
ranijega bogatijega sustava. Tako primjerice mikenski grki ima i instrumental kao
samostalan pade (tragovi mu se vide jo u Homera), a u latinskom neke imenice
imaju, uz est standardnih padea, i lokativ. To su imena gradova i malih otoka te
imenice: domus 'dom', rus 'selo' i humus 'zemlja, tlo'. Obino je lokativ oblikom
jednak koj emu drugom padeu: kod imenica prve i druge deklinacije genitivu:
humi, Andautoniae habito,87 kod imenica pete deklinacije ablativu, kod imenice rus
dativu: ruri, a jedino imenica domus ima poseban lokativni oblik koji nije jednak ni
jednom drugom njezinu obliku: domi.88 Budui da je u povijesti svih indoeuropskih
jezika potvren sinkretizam (spajanje) razliitih, ranije neovisnih padea, zakljuuje
se da je broj padea u indoeuropskom prajeziku bio barem jednak onomu u sanskr
tu, tj . da je prajezik imao najmanje osam padea. U praslavenskom ih je sauvano
sedam: nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Uz njih
je u indoeuropskom prajeziku postojao jo i ablativ89 koji poznajemo iz latinskoga
jezika. Ablativ bi se hrvatski mogao zvati odnosnik. Rimljani su ga do Varona zvali
sextus casus ('esti pade') jer je taj pade u njihovu jeziku dodan uz pet grkih
padea. Osnovno mu je znaenje oduzimanje, liavanje, odvajanje. Iz toga se vidi
da se padei u pojedinim jezicima zovu po znaenju (imena su im po znaenju).
Ablativ je u praslavenskom izgubljen. Meutim, praslavenski genitiv o-osnova ima
oblik koji potpuno odgovara latinskomu ablativu, ali mu znaenje odgovara latin
skomu genitivu. To znai da je praslavenski genitiv zapravo indoeuropski ablativ sa
znaenjem genitiva. Osam se padea u indoeuropskom prajeziku formalno razlikuje
samo u jednini i to jedino kod jedne skupine imenica, kod tzv. o-osnova. U svim je
drugim sklonidbenim tipovima ablativ u jednini jednak genitivu, a u dvojini i mno
ini dativu. Vokativ je samo u jednini, ali i to ne u svim sklonidbenim tipovima,
razliit od nominativa, a u dvojini i mnoini je uvijek jednak nominativu. Vokativ
je izvorno bio potpuno neobiljeen pade (nulti pade). On izraava injenicu da
imenica nije ula ni u kakve sintaktike odnose, ve da je sama za sebe posebna
reenica. Oznauje samo pojam i stoga nije mogao izraavati ak ni obiljeene
brojeve, dvojinu i mnoinu. Formalno je bio jednak osnovi, bez ikakva nastavka.
Meutim, ve je u praslavenskome fonoloki razvoj izbrisao razliku izmeu seman
tikih (tvorbenih) sufiksa i padenih nastavaka stvarajui amalgamirane zavretke
i tako vokativ vie nije mogao biti smatran istom osnovom, ve padeom koji je
formalno slian drugim padeima. Kasniji je razvoj stvorio u nominativu jednine
razliitih osnova nulti nastavak, pa je tako nominativ postao definitivno neutralan,
odnosno osnovni pade. Kada se uzme u obzir sve to je reeno, proizlazi da je
indoeuropski prajezik u mnoini imao zapravo samo est padea, a u dvojini jo i
manje, tj . samo etiri jer su jednaki bili: nominativ, akuzativ i vokativ, zatim geni
tiv i ablativ, te dativ i instrumental. 90 Pojedini su se padei razlikovali nastavcima
koji su se dodavali na osnovu koja nosi leksiko znaenje i predstavlja (izuzme li
se ablaut) nepromjenljivi dio rijei. Usporedbom indoeuropskih jezika mogu se za
prajezine padee rekonstruirati ovi nastavci:
Jednina Mnoina Dvojina
Nom. -s, - 0 -es -e, -I/-i
Gen. -es/-os, -s -oml- om -ous/-os
Dat. -ei -bh(y)os, -musi-mos -bhyo, -mo
Akuz. -ml-tp. -ns/-gs -e, -I/-i
Vok. -0 -es -e, -I/-i
AbI. -es/-os, -s -bh(y)os, -musi-mos -bhyo, -mo
-ed/-od

86 Usp. Comrie 1 986: 98.

87 Prema habito in Panonia. 89 Ali ne u svih osnova.
88 Usp. Gortan; Gorski; Pau 2005: 2 1 7-218. 90 O tome svjedoe jezici u kojima se dvojina sauvala.

36 37
 Jednina Mnoina Dvojina
Lok. -i -su -ou
Instr. -el-o, -bhi/-mi -bhis/-mis, -ois -bhyo, -mo
o njihovu razvoju u pojedinim sklonidbenim tipovima u praslavenskom govorit
emo u poglavlju 2.2.
Od suvremenih slavenskih jezika jedino su bugarski i makedonski izgubili pa
dee. U oba je jezika djelomice ouvana jedino paradigma linih zamjenica u kojoj
se razlikuju samo tri padea: nominativ, dativ i akuzativ. Dativ i akuzativ imaju i
naglaene i nenaglaene (enklitike) oblike. U bugarskome je vidljivo povlaenje i
naglaenoga dativnoga oblika jer se on sve vie rabi s prijedlogom na to upuuje da
je zamijenjen akuzativom. Na sintagmatskoj razini postoje ustaljeni izrazi za funk
cije koje se u sintetikim jezicima povezuju s nominativom, dativom, akuzativom,
instrumentalom i genitivom (genitiv postoji samo na razini imenske skupine) .91
To znai da oba jezika zapravo imaju kategoriju padea, ali je ona izraena ana
litiki. Stoga bi moda tonije bilo rei da je u makedonskom i bugarskom pade
izgubio morfoloku i sauvao samo sintaktiku ulogu. Svih sedam praslavenskih
padea imaju: ukrajinski, polj ski, kaupski, gornj oluikosrpski,92 eki, srpski,
crnogorski, bonjaki i hrvatski.93 Ruski, bjeloruski, donjoluikosrpski, slovaki i
slovenski imaju est padea. Kod njih je nestalo vokativa koji se i u jednini izjed
naio s nominativom. Valja napomenuti da u gornjoluikosrpskom jeziku poseban
vokativni oblik imaju samo gramatiki obosobljene imenice mukoga roda meu
koje se svrstavaju i one koje oznauju ivotinje. U ruskom se jeziku vide tragovi
vokativa u pojedinim oblicima, primjerice B6e.
U gramatikama i drugim opisima ruskoga i bjeloruskoga jezika rabi se umjesto
lokativa naziv prijedloni pade. U nekim je slavenskim jezicima razvidna tenja
ka stvaranju novih padea. Tako se u razgovornom ruskom kod imenica koje u no
minativu zavravaju na -a pojavio novi vokativ koji je jednak osnovi bez nastavka,
primjerice Son' i Tan' (od Sonja i Tanja). Kod nekih neivih imenica mukoga roda
ruski i luikosrpski, uz uobiajeni genitiv na -a, imaju i tzv. drugi genitiv na -u
koji ima partitivno znaenje, primjerice u ruskome kil6 saharu ili u gornjoluiko
srpskome mnoho skotu. Taj je genitivni oblik u ruskome fakultativan.94 U ruskome
se u prijedlonom padeu, koji obino zavrava na -e, pojavio oblik na -u koji ima
9 1 Usp. Topolinska 1 986.
92 U gornjoluikosrpskom vokativ se od nominativa razlikuje samo u mukom rodu.
93 U tokavskom narjeju te u standardnom srpskom, crnogorskom, bonjakom i hrvatskom jeziku
u mnoini su se izjednaili dativ, lokativ i instrumental svih rodova. U svima je nastavak -ima.
94 Tako moja informatorica Sonja Gadijeva prihvaa kao pravilno nalij mne aju, ali nalij mne
ne,!,:n?g ajD: . Genitivi na :u nasti su . irenjem nastavka starih u-osnova na o-osnove, to je kod
nezlvih Imemca potvreno l u drugIm sJevernoslavenskim jezicima te u slovenskome. Usp. Stieber
1 979: 1 08- 1 09.
38
lokativno znaenje (pravi lokativ), a vezan je uz prijedloge v i na. Tako se primje
ri e rliuje v afu o goorit' o afe, na beregu od o berege i sl. Tomu valja
.
pnbroJItI I stvaranje nommatIva mnome od zbirnih imenica u razliitim slavenskim
jezicima. U hrvatskom jeziku primjerice ulogu nominativa mnoine imenice brat
ima zbirna imenica braa, imenice tele zbirna imenica telad itd. Nijedna od tih ten
dencija nije uspjela stvoriti novu kategoriju (poseban pade), a veina ih je danas
u povlaenju. Tri su imbenika bitno utjecala na kasniji razvoj padenoga sustava
u slavenskim jezicima: 95 1 . automatizacija, tj . neutralizacija posebnih znaenja gla
gola i njihovo stapanje s drugim glagolima,96 2. semantiko stapanje prijedlonih
padea97 i 3 . razvoj kategorije ivosti razbio je raniju formalnu nesnoljivost geni
tiva i akuzativa, o emu se govorilo u poglavlju o rodu.
2. 1 .4. Sklonidbeni tip
Razliite skupine imenica mogu se sklanjati razliito, tj . svojstveni su im razni
sustavi padenih nastavaka. Skupina imenica kojoj je svojstven jedan sustav pade
nih nastavaka tvori jedan sklonidbeni tip (deklinacijski razred) . U praslavenskom
deklinacija imenica bila je organizirana na temelju osnova,98 iako je ta kategorija
koja je naslijeena iz indoeuropskoga ve odavno postala semantiki vrlo nepro
zirna i gotovo iezla. U daljnjem razvoju slavenskih jezika takva je organizacija
sklonidbe zamijenjena sustavom paradigmi koje su utemeljene na gramatikom
rodu. Ta je tendencija razvidna ve u starocrkvenoslavenskom jeziku, pa stoga neki
paleoslavisti ve tamo, umjesto o o-osnovama, a-osnovama i sl. , govore o glavnoj
promjeni mukoga i srednjega roda, glavnoj promjeni enskoga roda i o sporednim
promjenama.99 Moda je taj sustav organizacije preuzet od pridjeva i zamjenica
koje razlikuju rodove. Ukratko, u praslavenskom ima vie sklonidbenih tipova koji,
95 Usp. Mare 1 967: 50 1 .
96 T? znai kidanje partitivnoga entiva i genitiva negacije i njihova zamjena akuzativom. Svje
.
dOCI so nJlho p?tpnoa gubljenja u. s.uvremenom hrvatskom jeziku, gdje e rijetko koji mlai
govormk upotrIjebIti Izraz Jedem kruha Ih ne pijem alkohola, ve redovito jedem kruh i ne pijem
alkohol.
97 U petku je pade bio nositelj znaenja (indikator gramatike uloge), a prijedlog je bio samo
odatm .as. Stoga su se eki padei koje kasnije znamo samo kao prijedlone mogli pojaVljivati
l bez prIJed!oga, np:: lokatIv. U. 'praslav?skomu se mjesto *V'b garde ili *pri garde moglo rei
saI?o gare. :U povI:sno se vr1Jeme tezIste v v
naenJa pomaknulo na prijedloge. S prijedlozima
v uloga padea Je bIla samo da precizira znaenje prijedloga, a kod
kop se pOJav!JuJ' s VIse padeza,
prIjedloga s Jedmm padeom pade je samo leksikalizirani znak gramatike ovisnosti i nita vie.
Besprijeloni s lokati staocrkvenoslavenskim kodeksima moe nai jo samo sporadino, a
kao arhmzam kOjemu pISCI najee vie ne razumiju funkciju i znaenje ak i u hrvatskoglagolj
skim tekstovima 14. i 1 5 . st.
9 8 C?n:}Va je no to oblia iste rijei ?staje ?epromijenjeno, tj . ono emu se pridijevaju
.
bhcm nastavcI. DrugIm rIJeCIma, osnova Je kOrIjen + jo neto, a to neto u naelu je fakulta
tivno.
99 Usp. primjerice Damjanovi 2003.
39
kako je ve reeno, nisu bili povezani sa ivim gramatikim kategorijama, ve sa
samoglasnicima ili suglasnicima koji su se u indoeuropskom prajeziku nalazili na
kraju osnove, a u starocrkvenoslavenskom su vidljivi samo u pojedinanim pade
nim oblicima. Tako se primjerice imenice rabb, gOSth i synb, iako pripadaju istomu
rodu, u starocrkvenoslavenskom sklanjaju razliito jer su u indoeuropskom imali na
kraju osnove razliite samoglasnike: *0, *i i *u. Ta je razlika u starocrkvenoslaven
skom vidljiva najjasnije u oblicima dativa mnoine rab-o-mb, gost-h-mb, syn-b.:.mb.
U indoeuropskom su padeni nastavci u veini sluajeva bili isti za sve imenice, a
na osnovu su se dodavali s pomou tematskih samoglasnika *ii, *0, *i, *u i *u. To
su upravo oni samoglasnici koji definiraju tip sklonidbe i naziv osnove u prasla
venskom. Kao posljedica glasovnih promjena, ti su samoglasnici u praslavenskom
izgubljeni jer su se poeli shvaati kao dio zavretaka (nastavaka) i to je dovelo do
razgradnje staroga sustava osnova i do pojave sinonimne fleksije u praslavenskom,
tj . do toga da je nastavak za isti pade u razliitim skupinama imenica bio razliit.
U indoeuropskom prajeziku nije bilo naelne razlike izmeu imenica i pridjeva,
ni tvorbeno niti sklonidbeno. Pridjevi su se sklanjali kao i imenice i pripadali su
razliitim osnovama.
U indoeuropskom prajeziku postojale su tzv. korijenske imenice, tj . imenice
ija je osnova bila jednaka korijenu kojemu nije dodan nikakav sufiks . Po svemu
sudei, takvih imenica nije bilo jako puno, a osobito ih je teko identificirati samo
na temelju stanja u slavenskim jezicima. Da bi ih se identificiralo, moraju se u
obzir uzimati klasini jezici u kojima se one pojavljuju neto ee, ali ni tamo
osobito esto. U najveem su broju jezika te imenice prele u izvedene kategorije.
U baltikim i slavenskim jezicima to je bilo potpomognuto zajednikim razvojem
pojedinih nastavaka. Primjerice, korijenska imenica *pont- imala je u akuzativu
jednine oblik *pontp. Glasovnim razvojem slogotvornih sonanata taj se je oblik
razvio u *pontm ime se izjednaio sa starim i-osnovama. Obino se pretpostavlja
da je upravo to razlog da je ta imenica, kao i veina korijenskih imenica, u slaven
skim (i baltikim) jezicima prela u i-osnove. Rjee su stare korijenske imenice
prelazile u druge osnove, uglavnom o-osnove i a-osnove, primjerice snegb. Ostale
imenice dijele se prema zavrnom fonemu u osnovi na suglasnike i samoglasnike
osnove. Prema dosadanjim spoznajama mogli su u indoeuropskom prajeziku na
kraju osnove stajati svi suglasnici, tako da imamo p-osnove, t-osnove, k-osnove,
s-osnove, m-osnove, n-osnove, l-osnove, r-osnove itd. Od samoglasnika na kraju
osnove mogli su stajati samo i, u, o te f, u i ii, ali ne i a. Samoglasnik e povezan je
sa samoglasnikom o (zbog prijevoja) u isti razred, tzv. tematske ili o-osnove. Bu
dui da se osnove s dugim samoglasnicima mogu promatrati kao osnove s kratkim
samoglasnikom iza kojega slijedi laringal, i one se mogu smatrati suglasnikim
osnovama. Tada kao jedina samoglasnika osnova ostaje tematska o-osnova.
40
Osnove na nosni sonant
U indoeuropskom su prajeziku postojale osnove na *-en, *-men, *-wen i *-nt.
Samo se posredno mogu rekonstruirati i rijetke m-osnove, primjerice *g 'hei-om
( zima) . Nakon otkria hetitskoga oblika tekan, toj se skupini pribraja i imenica
=
*dheg 'h-om ( zemlja) za koju se ranije mislilo da je korijenska imenica. 100 U sla
=
venskim i baltikim jezicima *-wen osnove nisu potvrene. Nema ni pridjeva koji
bi se sklanjali po n-sklonidbi. Imenice na *-en uglavnom su mukoga roda, a ini se
da su veinom ve u praslavenskom razdoblju prele meu o-osnove. Formantom
*-en izvodile su se imenice od drugih imenica (prsten) ili od glagola (stcs1. peenh
'jetra', grebenh i sl.) i rjee od pridjeva (prvijenac, mladenac i sL) . Rijetke su ime
nice enskoga roda koje su kasnije prele uglavnom u i-osnove (studen) . Osnovama
na -en pripadala je i imenica dan. Imenice na *-men, koje su bile najbrojnije, uglav
nom su srednjega roda: imtt, semtt, vremtt itd. Tek je nekoliko imenica mukoga
roda: karny, plamy, kremy 'kremen', jamy. Dosad nije pronaena sveobuhvatna
definicija znaenja morfema *-men, tako da je velika skupina tih imenica jo uvijek
tvorbeno nemotivirana. U slavenskim jezicima (u praslavenskom) meu osnovama
na nosni sonant posebnu skupinu ine nazivi mladih bia (ivotinja i ljudi) na *-(:.t
koje se svode na stare *-nt osnove: otrott, OVhtt, rebtt, kozhltt, oShltt. Ta skupina
nema izravnih roaka u ostalim jezicima. Indoeuropski je imao nt-osnove, ali u
njima su pridjevi i participi prezenta. Ipak, sigurno je da se i imenike nt-osnove
moraju promatrati kao opeindoeuropske. Prvotnu funkciju formanta *-nt bilo bi
lake utvrditi kad bismo znali njegovo podrijetlo. Neki istraivai smatraju da je to
sloeni sufiks od dvaju formanata *-n- + -t-, pri emu se *-n- smatra morfemom
promjene stanja, a *-t- nominalizacijskim morfemom, 1 0 1 ali ima i onih koji ga
smatraju jedinstvenim, nesloenim sufiksom.
Osnove na likvid
U toj su skupini najvanije imenice r-osnova, od kojih je najvei broj u in
doeuropskom prajeziku oznaavao roake. Veina ih se pojavljuje i u slavenskim
jezicima, ali su, osim mati i dbti, prele u druge sklonidbene tipove. Spomenuti
moemo: *miiter-, *bhriiter-, *dhugh( () )ter-, *sweser-, *jen() ter. Zanimljivo je da
slavenski jezici, kao ni baltiki, nisu iz prajezika naslijedili rije za oca *p()ter- (ili
je ona izgubljena), ve imaju staru odmilicu koja je u praslavenskom pojaana su
fiksom *-ik- : *atikas (het., lat. i got. atta). ini se da je u indoeuropskom prajeziku
usto bilo i nekoliko r-osnova koje se ne odnose na srodstvo, ali veina tih imenica
1 00 Usp. Beekes 1 995 : 178.
1 0 1 Nominalizacijskim morfemom ili morfemom poimeniavanja zove se morfem s pomou kojega
se od drugih vrsta rijei, najee glagola, tvore imenice.
41
nije potvrena u slavenskim jezicima. 102 Smatra se da je sklonidba r-osnova bila
u biti ista kao i sklonidba n-osnova. 103 U nominativu jednine i jednih i drugih
pojavljuje se duljenje samoglasnika kao zamjena za gubljenje nosnika ili likvide.
Paralelizam se nastojao povui izmeu mati i karny ( *mater i *akmon), ali puno
je problema u objanjenju. Nejasno je takoer zato su u tim primjerima otpali r i
n. Osim r-osnova postojale su i l-osnove, ali one su gotovo u svim indoeuropskim
jezicima proirene drugim formantima ili su prele u druge razrede. Openito se
smatra da ih je u prajeziku bilo vrlo malo. Od slavenskih rijei toj su skupini pripa
dale rijei za sol ( *sal-) i jabuku ( *ab6l) iji je indoeuropski oblik rekonstruiran u
novije vrijeme. 104 U mnogim su sluajevima l-osnove bile inaice r-osnova i imale
istu funkciju. Primjer su toga nomina agentis kod kojih u indoiranskim, grkom i
italskim jezicima imamo tvorenice na -ter, a u slavenskom na -tel. Smatra se obino
da taj paralelizam potjee ve iz prajezika. Neki su raniji istraivai 105 smatrali da
je -tel kasnija baltoslavenska inovacija nastala od -ter disimilacijom r u l. Danas se
odsutnost osnova na -ter u baltoslavenskim jezicima objanjava funkcijom, tj . da je
potisnut od drugih formanata. U baltikim se jezicima to dogodilo i formantu -tel.
U slavenskim su jezicimia imenice na -tel ve u praslavenskom razdoblju prele u
jo-osnove.
S-osnove
Sklonidba starih s-osnova, koje su najveim dijelom bile srednjega roda, raz
mjerno je dobro ouvana u vie indoeuropskih jezika. Ipak, u starocrkvenoslaven
skom sauvano je razmjerno malo imenica srednjega roda koje se sklanjaju kao
s-osnove, a i tamo su ve u stanju raspadanja. I od onih koje su sauvane malo ih
se moe potvrditi (slau se) u drugim jezicima, pri emu je poseban problem to to
su istonobaltiki jezici izgubili srednji rod. Starim, iz indoeuropskoga prajezika
naslijeenim s-osnovama pripadale su starocrkvenoslavenske rijei nebo, slovo i
udo. Nekima u drugim indoeuropskim jezicima odgovaraju o-osnove, primjerice
imenici kolo, kolese. ini se da je produktivnost toga sufiksa rano utrnuta i da su
mnoge stare s-osnove prele u o-osnove mukoga roda. Razlog tomu moe biti i
injenica da u praslavenskom te imenice nisu tvorile nikakav znaenj ski razred
(znaenjsku kategoriju) na kojemu bi mogla poivati plodnost. U sufiksu se pojav
ljuje ablaut izmeu nominativa i akuzativa jednine s jedne strane i ostalih padea
102 Iznimka je imenica jutro.
103 Usp. Szemerenyi 1989. na str. 1 80: Die Liquidastamme - in der Hauptsache r-Stiimme - haben
grundsiitzlich dieselbe Flexion wie die Nasalstiimme. (Osnove na tekunik - uglavnom r-osnove
imaju u biti istu sklonidbu kao osnove na nosnik.)
104 Usp. Beekes 1995. na str. 177: Recently the wordfor 'apple ' has been reconstructed. (Nedavno
je rekonstruirana rije za 'jabuku'.)
105 Primjerice Brugmann i Vondnik.
42
s druge. U nominativu i akuzativu jednine pojavljuje se o-stupanj , a u drugim pa
deima e-stupanj . Ablaut je osobito jasno vidljiv u grkome i slavenskim jezicima,
kako pokazuju i primjeri: N slovo, nebo; G slovese, nebese; D slovesi; nebesi; A
slovo, nebo; L slovese, nebese; I slovesbmb, nebesbffib itd. Strukturno se sklonidba
s-osnova nije bitno razlikovala od ostalih suglasnikih osnova.
Dvoglasnike osnove
Slavenski jezici malo mogu rei o razvoju tih prajezinih osnova. Samo je neko
liko imenica koje pokazuju bilo kakve tragove da su nekad pripadale tim osnovama,
a i one su ili proirene tvorbeno 106 ili su od poetka u slavenskim jezicima u drugim
razredima. 107
I-osnove
Te su osnove u prajeziku sluile u prvom redu za tvorbu apstraktnih odglagol
skih imenica mukoga i enskoga roda, ali je kasnije enski rod sasvim potisnuo
muki. Uporaba tih odglagolskih izvedenica kao pridjeva (kako je sluaj u nekim
indoeuropskim jezicima) baltoslavenskim je jezicima strana i takvi su pridjevi ve u
dopovijesno vrijeme preli u jo-osnove. Broj i-osnova s glagolskim temeljem u obje
je porodice jako mali i u veini sluajeva dobile su konkretno znaenje. Osobitost
je baltoslavenska tvorba pridjeva apstraktnoga znaenja gdje je -i esto proirenje
kojega drugoga tvorbenoga formanta. Kasnije su i ti pridjevi u veini sluajeva
preli u jo-osnove, primjerice: Sytb, tvrbdb, z'blb i sl. Izvedenice od imenica u bal
toslavenskim su jezicima dosta rijetke, ali ipak ne tako kao u indoiranskim. Posebnu
skupinu tvore kolektivne imenice koje su ostale tvorbeno ive do danas. 1 08 Valja
od te skupine razluiti sekundarne i -osnove, a to su one koje su nastale tek u balto
slavenskom razdoblju, ili jo kasnije, od starih korijenskih imenica. U slavenskim
su jezicima imenice srednjega roda i-osnova, zahvaljujui glasovnim promjenama,
rano nestale. Ostali su samo neznatni ostatci kao to su dvojinski oblici oi, ui te
u proirenim (pretvorenim) imenicama kao to su srbdbce, sl'bnbce i sl. I imenice
mukoga roda ve su u starocrkvenoslavenskom bitno brojano smanjene i prele su
u jo-osnove. Proces nestajanja preostalih imenica, kao to su gostb, PQtb, tatb i sl. ,
moe s e pratiti u pisanim spomenicima. Indoeuropski je prajezik imao i pridjeve
od i-osnova. Njihova je zastupljenost u pojedinim porodicama razliita. Izrazito su
brojni u latinskom, a vrlo ih je malo u hetitskom. U baltoslavenskim su jezicima
ti pridjevi, izuzmu li se slabi tragovi, takoer nestali vrlo rano. U starocrkvenosla-
106 Primjerice rije govttdo koja je izvedena od ie. oblika *gwous, kako potvruju sanskrtski (gaus),
grki (BoiJ) i latinski oblik (bos).
107 Primjerice starocrkvenoslavenska mnoina plevy (od psI. *pelva).
108 Tako su se tvorili nazivi naroda.
43

venskim tekstovima potvreni su: svobodb, pravb, sugubb, isplbnb, udobb, razli b i
moda jo jedan ili dva primjera. Zanimljivo je da su ili postali nesklonjivi, primje
rice u Vide Stjepana duha isplbnb, ili su preli u druge osnove (esto jo-osnove) i
onda se normalno sklanjaju.
U-osnove
Kao ni i-osnove, ni u-osnove ne mogu se svrstati u jasne znaenjske skupi
ne. Ve u praslavenskom razdoblju te osnove nisu bile ive i plodne, za razliku
od baltikih jezika gdje su osobito esti pridjevi koji pripadaju tim osnovama. U
slavenskim su jezicima u-osnove, i manjim dijelom i-osnove, esto proirene for
mantom -k-o Ve su vrlo rano, najvjerojatnije i prije poetka pismenosti, u tijesnim
vezama s o-osnovama koje su jako utjecale na njih, ali i obratno. U toj je skupini u
starocrkvenoslavenskom oko desetak imenica. Najpoznatije su: synb, domb, volb,
medb, ledb, polb, VThhb. U indoeuropskom su prajeziku postojale i u-osnove sred
njega roda. One se u slavenskim jezicima mogu dokazati samo usporedbom s dru
gim jezicima, primjerice kad se medb usporedi sa staroindijskim madhu i grkim
!lE81J koji su srednjega roda. Moda je srednjega roda bila i imenica ilb 'ilovaa' .
Indoeuropski je prajezik imao i dosta pridjeva koji s u pripadali u-osnovama. Neki
istraivai smatraju ak da su veina imenica u-osnova ranije bile pridjevi. Osobito
su brojni ti pridjevi u baltikim jezicima. U slavenskim se jezicima stari pridjevi
tih osnova mogu lako prepoznati jer su pretvoreni dalje s pomou sufiksa *-ko, tj .
starocrkvenoslavenskoga -'bk'b ili -ok: QZbkb, tbnbkb, hgbkb, sladbkb itd. 109 Je
dan je dio starih u-pridjeva preao u o-osnove, primjerice ( *su-doru- ) sbdravb
zdrav. ini se da se stare indoeuropske u-osnove kriju i u pridjevima na -OV'b
(zahvaljujui ablautu na kraju korijena) .
U-osnove
Kod toga tipa osnova slavenski se jezici svrstavaju uz bok grkomu i indoiran
skim jezicima gdje su takve osnove najbrojnije. tovie, moe se ak govoriti i
o odreenoj plodnosti te tvorbe u praslavenskom. Nasuprot tomu, u baltikim se
jezicima te osnove nisu sauvale, ve su vrlo rano preoblikovane. Znaenjski se
praslavenske imenice tih osnova mogu razvrstati u nekoliko skupina: 1 . naslijeeno
je u u nazivima enskih bia: svekry, zblbva < *zbly, jtttry, uty 'patka' . Slavenska
je novotvorenica neplody, 2. vana je takoer skupina apstraktnih imenica bilo od
glagolskih bilo odimenikih: ljuby, dorogy, cely, 3 . meu u-osnovama ima i dosta
naziva za stvari: ely, rbny, loky, smoky, 4. dosta je posuenica iz susjednih jezika
(najee germanskih) prihvatilo te osnove: buky, brady, crbky, horQgy. Osim po
suenica, i novotvorenice pokazuju odreenu plodnost tih osnova u praslavenskom.
109 ini se da je sufiks *-ko bio uobiajen i u indoiranskim jezicima.
44
r!
Osobito iznenauje mogunost tvorbe od prefiksainih sloenica: neplody, preljuby,
nastegny, dostegny, nanogva, narukva itd. Teko je definitivno odgovoriti na pi
tanje o izvornom rodu tih osnova u indoeuropskom prajeziku. Veina je imenica
(gotovo iskljuivo) enskoga roda, ali i neke imenice mukoga roda pokazuju raniju
pripadnost tim osnovama, primjerice praslavenska rije jttzykb koja je izvedena iz
starijega oblika *inzii- tako da je proiren formantom -k-o U sklonidbi te osnove
pokazuju veliku podudarnost s indoiranskim jezicima u tome da su poopile for
mant *-uw- (slav. -'bV- ) . U-osnove u temelju su nekih drugih sloenih formanata,
primjerice starocrkvenoslavenskoga formanta -yni: rabyni, svtttyni i sl. Drugi je ta
kav sloeni sufiks *-iiko koji je, ini se, sluio uglavnom za tvorbu nomina agentis:
vladyka, motyka i sl.
O-osnove
Dosta je pokazatelja da su te osnove u indoeuropskom prajeziku kasnijega po
stanja. Tematski samoglasnik nije nikad smio biti izostavljen, ali se ve u prajeziku
stapao sa samoglasnikom na poetku nastavka u diftong , l 1 O Smjena e i o (prije
voj ) podijeljena je po pojedinim padeima. O-osnove povezale su se mocijski s
a-osnovama kao muki i enski rod, a obje su se skupine rabile i kao pridjevi. Ve
u prajeziku sluio je tematski samoglasnik o kao sekundarni sufiks, tj . sufiks za
proirenje suglasnikih i samoglasnikih osnova pri dodavanju naglaska, a dijelom
je sluio i kao tvorbeno sredstvo za stvaranje apstraktnih i zbirnih imenica. Kao
i u praindoeuropskom, gdje su zagospodarile, te osnove imaju i u praslavenskom
iznimno vanu ulogu. Zanimljivo je da je u praindoeuropskom veina tih imenica u
korijenu imala prijevojni o-stupanj , malo je primjera s e-stupnjem u korijenu, a vrlo
su rijetki primjeri s nultim stupnjem. Ogranien je i broj primjera s produljenim
prijevojnim stupnjem. U praslavenskom nisu bile jako brojne jednostavne imenice
srednjega roda koje pripadaju o-osnovama i nisu pokazivale osobitu ivost (plod
nost). Broj je takvih neizvedenih imenica u praslavenskom vrlo mali: igo, mttsO,
seno, gnezdo, veno. U praslavenskom se razdoblju ta osnova proirila na neke ime
nice starih s-osnova (tlo). Dijelom su imenice toga razreda poimenieni pridjevi:
blago, dobro, blato i sl. Dosta je takoer u tom razredu imenica koje su nastale od
starih korijenskih imenica. U slavenskim su se jezicima rairile imenice srednjega
roda koje imaju funkciju nomina agentis tvorene sufiks om -10. 1 1 1
A-osnove
esto a-osnove idu (kao mocijski par) zajedno s o-osnovama, ali povijesno ta
dva sufiksa nemaju izvorno nikakve veze, to pokazuju i razlike u sklonidbi. Po
1 1 0 Primj erice u dativu jednine *-0- + -ei *-Oi.
1 1 1 Neke imaju hipokoristinu ili pejorativnu nijansu u znaenju.
45
l
 r
novijim pristupima a-osnove zapravo su osnove na laringal (a eH2 ), a to znai su
=
*-jo - i za tvorbu imenica srednjega roda jo od indoeuropskoga prajezika. Najva
glasnike osnove, ali ve su u indoeuropskom prajeziku postale enski rod o-osnova nija je tu skupina tzv. glagolskih imenica od participskih, pasivnih osnova na *-no i
s isto gramatikom funkcijom, a to je tvorba enskoga roda imenikih i pridjevskih * -to, rjee od rezultativnoga *-10, a valja spomenuti i tzv. zbirne imenice koje tvore
o-osnova. Tim su osnovama u praslavenskom bili tvoreni nazivi enskih bia kao takoer znaajnu skupinu, kao i izvedenice koje oznauju prostorne ili vremenske
parnjaci mukih naziva, posebno nazivi za ivotinje i ptice, ali i osobna imena. I poj move: meurjeje, Podravlje, Pounje, naveerje, predveerje i sl. Veina ime
neke su korijenske imenice, kao i neke jednoslone suglasnike osnove, pretvorene nica ja-osnova odglagolskoga su podrijetla, ponajprije apstraktne imenice koje su
u a-osnove. 1 l2 Osim mocijske uloge, a-osnove sluile su i za tvorbu odglagolskih kasnije esto razvile i konkretno znaenje: sumnja, laa, pria, sjenokoa itd. Tim
apstraktnih imenica: beda, uteha, paguba i sl. U slavenskim se jezicima sekundarno su se formantom tvorile i apstraktne imenice od pridjeva: ra, sua i sl. te neke
razvio i jedan broj imenica mukoga roda koje pripadaju a-osnovama. One sigurno zbirne imenice: bratija, svatija i sl.
ne potjeu iz indoeuropskoga prajezika, ve su se razvile u pojedinanim porodica
ma kasnije i nigdje nisu osobito plodne. Najrazvijenije su upravo u baltoslavenskim 2.2. Sklonidba
jezicima. Za neke se jo moe utvrditi da vuku podrijetlo od apstraktnih odglagol
skih imenica, primjerice sluga. 2.2. 1 . Suglasnike osnove
R-osnove, n-osnove, s-osnove i t-osnove imaju u biti istu sklonidbu. toga emo
l-osnove i lija-osnove ih prikazati zajedno kako bi se jasno mogao vidjeti taj paralelizam. Lijevo od streli
S imenicama a-osnova usko su povezane i I-osnove koje su takoer sluile za ce sa zvjezdicom su navedeni rekonstruirani (post)indoeuropski oblici koji se pret
tvorbu imenica i pridjeva enskoga roda. U rijetkim indoeuropskim jezicima, a postavljaju kao ishodite kasnih praslavenskih (starocrkvenoslavenskih) oblika koji
meu njima i u slavenskima, pojavljuju se u tom razredu i neke imenice mukoga su desno od strelice. Tamo gdje se starocrkvenoslavenski oblik ne moe povezati
roda. U laringalnoj teoriji rije je tu o osnovama koje imaju sloeni sufiks *-j-eHr, s odgovarajuim indoeuropskim oblikom, navedeni su samo starocrkvenoslavenski
a u praznini *-i-Hr to daje dugo [. 1 13 U slavenskim su jezicima te osnove proi oblici, a njihov se postanak tumai u biljekama koje slijede ispod tablice.
rene drugim formantima, primjerice -ica i -ina. Toj skupini pripadaju imenice na
Jednina
sufiks -yni koje oznauju nazive za ene, a samo iznimno enke ivotinja. Iako su u
poetku tako bili tvoreni nazivi za enska bia, u slavenskim jezicima 1 14 pripadale N *mater --7 mati *akmon --7 karny *vertmen --7 vremtt
su tom razredu i neke imenice koje oznauju stvari (predmete) : ladii, mblnii, gvoz G *materes --7 matere * akmenes --7 kamene *vertmenes --7 vremene
dii 'avao', spudii, krabii i jo nekoliko slinih. Potisnute su u slavenskim jezicima D *materei --7 materi *akmenei --7 kameni *vertmenei --7 vremeni
tako da je za njih stvorena inaica a-deklinacije, tzv. ija-deklinacija. I IS Zanimljivo A *mater:rp --7 materb * akmen:rp --7 kamenb *vertmen --7 vremtt
je da imenice mukoga roda iz te skupine u starocrkvenoslavenskom pokazuju i V=N
odreenu plodnost. Tako su se po modelu balii ('lijenik') mogle tvoriti imenice na L materi kamene vremene
I materijQ *akmenlml --7 kamenbmb . *vertmenlml --7 vremenbmb
-bi: kr'bmii, sokaii, korabbii, lovbii i sl.
N *slovos --7 slovo *avlken(t) --7 0Vbtt
Jo-osnove i ja-osnove G *sloveses --7 slovese * avlkentes --7 oVbttte
Ve u indoeuropskom prajeziku vanu su ulogu, osim o-osnova i a-osnova, D *slovesei --7 slovesi *avlkentei --7 oVbttti
imale i jo-osnove i ja-osnove. U praslavenskom se j povezalo s prethodnim su A *slovos --7 slovo *avlken(t) --7 OVbtt
glasnikom (jotacija) i na temelju toga razvile su se dvije inaice glavnih promjena V=N
poznate kao tvrda i meka inaica. Osim mukoga roda i pridjeva, sluio je formant L slovese oVbttte
I slovesImi --7 slovesbmb *avlkentlml --7 OVbtttbmb
1 12 Kod korijenskih je imenica, ini se, vanu ulogu u tome imao instrumental.
Kako je vidljivo iz tablice, kod tih je osnova prajezini nominativ bio tvoren
1 1 3 Podsjeam da je i u toj teoriji slogotvoma inaica od j ispred laringala.
1 1 4 Tonije reeno u praslavenskom. nultim nastavkom, tj . bio je jednak osnovi. Zanimljivo je upozoriti i na injenicu
1 1 5 I za imenice mukoga roda, primjerice sudija, knjigoija i sl. da su nominativni oblici, i indoeuropski i starocrkvenoslavenski, za jedan slog

46 47
krai od oblika kosih padea. Nesporan je zavretak- u OVb<t, tel<t, oSbl<t i sl.
Tu je prajezino zavrno -t otpalo zbog zakona otvorenih slogova, a - je rezultat
glasovne promjene koju smo u prvoj knjizi o glasovima nazvali postanak nosnih
samoglasnika. 1 16 Kod osnova srednjega roda na *-men (vrem<t, im<t i sl.) vjerojatno
je indoeuropski nastavak bio slogotvorni -?;l (prijevojna praznina) koji bi u starocr
kvenoslavenskome trebao dati -b ( -l -ln -?;l), a to znai da bi oblici glasili
*vremb, *imb i sl. Potvreni oblici na -m nastali su najvjerojatnije ujednaivanjem
paradigme, tj . uvoenjem u nominativ istoga oblika osnove koji se pojavljuje u
kosim padeima. l 17 Ostali su nominativni zavretci prijeporni i izazivali su i iza
zivaju neslaganja meu slavistima. Sporno je ponajprije podrijetlo nastavka -y u
imenica n-osnova mukoga roda i nastavka -i u imenica r-osnova enskoga roda.
Neki slavisti objanjavaju te nastavke paralelnim glasovnim razvojem, tj . suava
njem (podizanjem) dugih -o i -e u zatvorenom slogu na kraju rijei. Tako primjerice
Duridanov ( 1 968: 17) i Schmalstieg ( 1 97 1 : 1 3 1 ) pretpostavljaju paralelan glasovni
razvoj *-on -y i *-er -i. Da se je -i u mati razvilo kao rezultat glasovnih zakona
smatraju i Milewski ( 1 932.) i GaIabov ( 1 973.). GaIabov pak izvodi nastavak -y od
prajezinoga *-os. Kritian je prema tim prijedlozima, osobito prema promjeni
-er -i, Arumaa ( 1 985 : 1 03) koji, kao i Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 1 00), smatra da -i
u mati ne moe biti rezultat glasovnih zakona, ve da je analogijom preuzet iz II
ja-osnova (bogyni, mlbni i sL), kako je smatrao ve i Hujer ( 1 9 1 0 .) . Za razliku
od -i, Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 94) objanjava -y glasovnim razvojem: -mon -miln
-my. Takvo je izvoenje sporno zbog injenice da prajezini zavrni slijed o + kratkoga se l normalnim glasovnim razvojem ne moe dobiti dugo -i kod r-osnova,
nosni sonant u praslavenskom daje obino nosno -(j, primjerice u akuzativu jedni
ne imenica a-osnova enskoga roda i u 1 . licu jednine prezenta tematskih glagola.
Bilo je stoga pokuaja da se kao polazni oblik pretpostavi *akmons s uobiajenim
nominativnim nastavkom *-s. Tada izvoenje nastavka -y nije glasovno sporno, jer
se ista promjena dogaa i u akuzativu mnoine imenica a-osnova enskoga roda,
ali problem je s takvim tumaenjem to da u indoeuropskim jezicima nigdje nije
zabiljeen nastavak *-s s osnovama na nosnik. Ni Galabovljev se prijedlog ne moe
opravdati ni glasovno ni morfoloki. 1 1 8 Kod r-osnova je, osim podizanja e l,
sporno i gubljenje zavrnoga -r. Budui da se to dogaa i u baltikim jezicima, 1 19
a pojava je poznata i iz indoiranskih jezika, 1 20 oito je rije o staroj pojavi. Pitanje
je meutim je li se ona dogodila jo u prajezino vrijeme ili kasnije, u pojedinim
porodicama neovisno. 121 Opega slaganja nema ni o podrijetlu starocrkvenoslaven-
1 16 Usp. Mihaljevi 2002: 173-179.
1 1 7 Usp. Szemerenyi 1989: 1 80 i Aitzetmiiller 1 991: 96-97.
1 18 Usp. Arumaa 1 985: 105-106.
1 1 9 Usp. litavsko dukte, genitiv dukteres.
120 Usp. primjerice staroindijsko pita: s latinskim pater.
1 2 1 Usp. Arumaa 1985: 103.
48
skoga zavretka -o kod s-osnova srednjega roda. Njegovo se postanje moe jedno
stavno objasniti otpadanjem zavrnoga -s zbog zakona otvorenih slogova. Problem
je meutim da neki slavisti pretpostavljaju u praslavenskome glasovni zakon koji
djeluje u zavrnom slogu rijei i prema kojemu se praslavensko kratko ii mijenja u
kratko u ispred -s, a zavretak *-us pravilnim glasovnim razvojem daje u staro cr
kvenoslavenskomu jor. 122 Za slaviste koji ne prihvaaju navedeni glasovni zakon,
razvoj starocrkvenoslavenskoga zavretka nije sporan . 123 Oni koji prihvaaju taj
glasovni zakon moraju traiti druga rjeenja, a najee se priklanjaju tome da je
zavretak -o, kao i kod o-osnova srednjega roda, postao od nastavka *-od koji je
posuen od zamjenica ( *tod to).
U genitivu se, kako smo vidjeli, za indoeuropski prajezik rekonstruiraju nastavci
*-es ili *-os. Prvi se nastavak mora pretpostaviti za slavenske, baltike, germanske i
italske jezike. Otpadanjem zavrnoga -s u praslavenskome (zbog zakona otvorenih
slogova) postao je starocrkvenoslavenski nastavak -e.
Dativni je zavretak -i dobiven oekivanim glasovnim razvojem, monoftonga
cijom diftonga *-ei. Akuzativ je u srednjem rodu uvijek jednak nominativu, a kod
r-osnova enskoga roda i n-osnova mukoga roda moe se takoer objasniti glasov
nim razvojem. Slogotvorno je indoeuropsko *-1Jl dalo u praslavenskome *-lm, zatim
je zavrno m otpalo l24 da bi na kraju, prijelazom kvantitete u kvalitetu, kratko l
dalo b.
Lokativni je nastavak sporan. Prajezini je nastavak vjerojatno bio *_l. 1 25 Iz
niti -e kod ostalih suglasnikih osnova. Dugo se -i moe objanjavati utjecajem
i-osnova. 126 Prema Aitzetmtilleru ( 1 99 1 : 94) slavensko je -e ili zamjena za stariji
lokativni nastavak -l ili je rije o poslijelogu *en koji se prilijepio na osnovu . 1 27
Vaillant ( 1 95 8 : 1 85) je, u svojoj poredbenoj gramatici slavenskih jezika, nastavak
122 Zbog zakona otvorenih slogova s otpada, a kratko u prijelazom kvantitete u kvalitetu postaje
"b.Drugim rijeima, pretpostavlja se niz promjena *-os *-as *-us *-u - 'b . Vie o toj
promjeni govorit emo u sklonidbi o-osnova mukoga roda.
123 Tako se primjerice Aitzetmiiller (199 1 : 97-98) na njega uope ni ne osvre. tovie, na str.
85 spominje ga ak kao mogui imbenik iji je utjecaj pridonio pojavi nastavka -o kod o-osnova
srednjega roda (koji je i po njegovu miljenju zamjeninoga podrijetla).
124 Prema glasovnom zakonu koji djeluje na kraju rijei kada se nosni sonant (n ili m) nae iza
kratkoga visokoga samoglasnika ( ili u).
125 Vjerojatno prijevojna praznina prema dativnome *-ei.
126 Usp. Aitzetmiiller 1 99 1 : 1 01.
127 Teoriju o poslijelogu *en zastupao je ve u 19. st. Johannes Schmidt. Usp. Ivi 1970: 201 -202
i Arumaa 1985: 1 1 3 . Takvo objanjenje prihvaa i Matasovi 2008: 204. I po Ivievu (1970: 202)
miljenju takvo bi tumaenje bilo mogue jer prijedlozi mogu doi i iza imenice (uspor. ega radi
i dr.). Teko prihvatljivim smatra ga Vaillant. Usp. Vaillant 1 957., str. 26: .. . , mais l 'hypothese
d'lme postposition de en dans (lit. *in, j) n 'est pas si simple il admettre, . . . ( ... , ali pretpostavka o
poslijelogu en u (lit. *in, D nije tako lako prihvatljiva, ... ) .
49
-e objanjavao analogijom prema genitivu (ablativu) . 1 28 Naime, nakon ispadanja Neki indoeuropeisti pretpostavljaju da su se genitiv i lokativ u prajeziku moda
zavrnih suglasnika i skraivanja zavretaka kod i-osnova i u-osnova formalno su razlikovali time da je u genitivu zavretak bio *-ous, a u lokativu *-ou. Otpadanjem
se izjednaili genitiv (ablativ) i lokativ. Prema tom je modelu onda i kod sugla zavrnoga -s, zbog zakona otvorenih slogova, u praslavenskom su se ta dva padea
snikih osnova genitivni nastavak -e preuzet u lokativ. Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 95 , bilj . izjednaila.
1 45) to objanjenje smatra spornim jer se tada gubi paralelizam izmeu slavenskih Dativni i instrumentalni nastavak *-zmo preuzet je najvjerojatnije iz i-osnova,
i baltikih lokativa na -e i oni se moraju objanjavati odvojeno. Prema teoriji W. to se vidi po tome da je ispred zavretka -mo kratko -z-.
Schulzea iz 1 8 8 5 . -e je apstrahirano kao nastavak iz lokativa koji je izvorno bio Mnoina
bez nastavka slove ( f- *sloves). 1 29 Analogijom prema ostalim kosim padeima, u
N *materes matere *akmenes kamene *vertmena vremena
lokativu je restituirano osnovno s i proireno s e. Takav lokativ s-osnova posluio je
G *materom maten. *akmenom kamenb *vertmenom vremenb
onda kao model (predloak) za sve ostale suglasnike osnove. Aitzetmtiller ( 1 99 1 :
D *matedmiis materbmb *akmenlmiis kamenbmb *vertmenlmiis vremenbmb
95) dri takvo objanjenje manje vjerojatnim, a Arumaa ( 1 985: 1 1 3) cijelu teoriju
A *materIJs materi *akmenlns kameni *vertmena vremena
o analogiji smatra suvie sloenom i teko dokazivom.
V =N
Zbog toga to je mali broj porodica indoeuropskih jezika sauvao instrumental L *matedsu materbhb *akmenlsii kamenbhb *vertmenlsii vremenbhb
kao pade, ne moe se sa sigurnou rekonstruirati prajezini nastavak kod sugla *matedmIs materbmi *akmenlmIs kamenbrni vremeny
snikih osnova. U slavenskim i baltikim jezicima oblici na *-mz nastali su naj
vjerojatnije analogijom prema i-osnovama. Otud - b - ( f- -z-) ispred -mb. Nastavak N *slovesa slovesa *avlkenta oVbttta
r-osnova enskoga roda -jr; preuzet je, kao i kod drugih osnova enskoga roda, od G *slovesom slovesb *avlkentom OVbtttb
zamjenica. 1 3 0 D *sloveslmiis slovesbmb *avlkentlmiis OVbtttbmb
A *slovesa slovesa *avlkenta oVbttta
D voj ina V = N
N A *materI materi *akmenI kameni *vertmene vremene L *sloveslsii slovesbhb *avlkentlsii OVbtttbhb
G L *materou materu *akmenou kamenu *vertmenou vremenu slovesy OVbttty
D I *matedmo materbma *akmenlmo kamenbma *vertmenlmo vremenbma
Nominativ mnoine mukoga i enskoga roda nesporan je. Dobiven je dodava
N A *slovese slovese *avlkente oVbttte njem indoeuropskoga nastavka *-es na osnovu, a u slavenskomu je samo otpalo
G L * slovesou slovesu *avlkentou OVbtttu zavrno -s, zbog zakona otvorenih slogova. Nastavak nominativa, akuzativa i vo
D I *sloveslmo slovesbma *avlkentlmo oVbetbma kativa srednjega roda -Q preuzet je iz o-osnova. Vie o njemu vidi kod tih osnova.
Genitivni se nastavak -'b moe najlake objasniti s pomou prajezinoga *-om
Nastavak *-f u enskom i mukom rodu vjerojatno je preuzet od i-osnova. 1 3 1 kao rezultat djelovanja glasovnih zakona na kraju rijei . Najprije se kratko o u
Nastavak *-e kod imenica srednjega roda vjerojatno je preuzet o d o-osnova, a to zavrnom slogu ispred nosnika mijenja u kratko 11, 1 33 zatim se zavrno -m gubi iza
znai da je diftonkoga podrijetla. 1 32 Prvi nastavak upuuje na laringal H] kao kratkoga visokoga samoglasnika na kraju rijei i na kraju se, prijelazom kvantitete
prajezini nastavak za nominativ i akuzativ dvojine ( *-iH]). u kvalitetu, kratko 11 mijenja u 'b. Treba dakle pretpostaviti razvoj : *-om ---7 *-11m
---7 *-11 ---7 - 'b . Problem je meutim da veina indoeuropskih jezika upuuje na pra

jezini oblik s dugim samoglasnikom: *-om. Jedino se za slavenske i keltske jezike

128 Sinkretizam s genitivom pretpostavlja ve i Mikloi. Usp. Arumaa 1985: 1 1 3. (staroirski) moe pretpostaviti nastavak s kratkim o. Stoga je Wilhelm Streitberg
129 Zavrno je s otpalo zbog zakona otvorenih slogova. Slino je Vaillantovo objanjenje iz 1957 . ( 1 892: 260 i 282), kako bi se objasnio slavenski refleks - 'b , predloio objanjenje
n a str. 2 6 : il y a une desinenee athematique - e qui n e repond pas il une desinenee indo-europeenne,
prema kojemu je do skraivanja dolo pod silaznom (cirkumfleksnom) intonacijom.
et qui n 'est pas une postposition (postoji atematski nastavak -e koji ne odgovara indoeuropskomu
nastavku i koji nije poslijelog). Uz takvo je objanjenje pristajao i Hujer ( 1 9 1 0.). Antoine Meillet kae da prijelaz
1 30 Vie o njegovu postanku vidi u poglavlju o pokaznim zamjenicama.
1 3 1 Usp. Ivi 1 970: 202, Arumaa 1 985: 1 19 i Aitzetmtiller 1991: 95.
1 32 Usp. Aitzetmtiller 1991: 97-98. 1 33 Ta se promjena obino smjeta jo u baltoslavensko razdoblje.

50 51
 ,

dugoga o u kratki samoglasnik na kraju rijei nije potvren ni u jednom drugom nekim prouavateljima taj nastavak nije izvorno bio nastavak suglasnikih osnova,
sluaju i zato pretpostavku o kraenju pod utjecajem cirkumfleks a dri proizvolj ve je posuen iz i-osnova. 140 Nastavak -y kod imenica srednjega roda preuzet je
nom te, kao ve i Osthoff prije njega, pretpostavlja kao prajezini i nastavak *-om s iz o-osnova i o njemu e biti govora kod tih osnova.
kratkim 0. 134 Neki smatraju da takav nastavak nije od poetka mogao biti svojstven Nastavci su se kod suglasnikih osnova izvorno dodavali izravno na osnovu.
svim osnovama, ve samo suglasnikim i i -osnovama, a tek se kasnije proirio i na Kratko -- ispred nastavka dativa, lokativa i instrumentala je, kao i u instrumentalu
sve druge osnove. 135 Meillet je iznio pretpostavku da je *-om izvorno bio pridjevski jednine te dativu i instrumentalu dvojine, preuzeto iz i-osnova. Iz toga je vidljivo
nastavak. Njegovu je ideju, meu ostalima, prihvatio i razradio Vaillant ( 1 93 5 . ) . da su suglasnike osnove ve vrlo rano dole pod utjecaj i-osnova.
Dio istraivaa smatra kratki oblik *-om starijim, a dulji *-om objanjavaju kasni
2.2.2. I-osnove i u-osnove
jim poopenjem nastavka iz o-osnova i a-osnova koji je tamo nastao stezanjem
(kontrakcijom) tematskoga samoglasnika (o ili a) i nastavka *-om. 1 36 Paralelizam je uoljiv i u sklonidbi u-osnova i i-osnova i zato ih je najbolje
Kako je vidljivo iz poglavlja 2. 1 . 3 . , za indoeuropski se prajezik moraju rekon prikazati usporedno. Osnovni elementi -i- i -u- stupnjuju se, tj . u prijevojnom su
struirati dva razliita dativna nastavka. Veina jezika upuuje na nastavak koji za odnosu s diftonzima -ei-, -ou-, pri emu su -i- i -u- nulti stupanj , -ei- i -ou- punina,
poinje sa *-bh-, a samo se za baltike, slavenske i germanske jezike mora rekon a -ei- i -ou- produljeni stupanj . Prijevoj je, ini se, u indoeuropskom prajeziku bio
struirati nastavak na *_m_. 137 Strunjaci se ne slau oko toga treba li kao prajezini uzrokovan naglaskom. Ovisnost prijevoja o naglasku izgubljena je ve u predslaven
nastavak pretpostaviti *-mus ili *-mos. Izvoenje starocrkvenoslavenskoga nastavka skom (postindoeuropskom) razdoblju, a prijevojni su stupnjevi morfologizirani, tj .
-m'b iz prajezinoga *-mus jednostavno je i nesporno . Treba samo pretpostaviti povezali su se s odreenim padeima, kao i kod drugih osnova.141
idui niz promjena: -mus 4 -mu 4 -m'b. Prihvatimo li nastavak *-mos, moramo
pretpostaviti postojanje glasovnoga zakona koji djeluje samo na kraju rijei, a pre Jednina
ma kojemu se kratko prajezino o ispred zavrnoga -s mijenja u kratko U. Daljnje
N *suni1s syn'h * g6stIS gOStb *k6stIs koStb
je izvoenje nakon toga jednako kao u prvom sluaju. 1 38
G *sunous synu * g6steis gosti *k6steis kosti
Veina slavista akuzativni nastavak -i izvodi takoer glasovnim promjenama:
D *sunouei synovi * g6steiei gosti *k6steiei kosti
*-s 4 *-ns 4 -f, gdje se dugo f moe promatrati i kao rezultat naknadnoga (kom
A *suni1m syn'h * g6stIm gOStb *k6stIffi kOStb
penzacijskoga) duljenja zbog ispadanja nosnika. Taj je glasovni razvoj potpuno pa
V *sunou synu * g6stei gosti *k6stei kosti
ralelan razvoju zavrne skupine * -ons 4 _y. 1 39 Druga je mogunost da je nastavak
L *sun5u synu *g6stei gosti *k6stei kosti
-i preuzet iz i-osnova, ali nju prihvaa znatno manji broj strunjaka. Kod imenica *suni1ffil syn'hffib *g6stIffil gostbmb kostijQ
srednjega roda akuzativ je ve u prajeziku bio jednak nominativu.
Lokativni je nastavak proziran i nesporan. Starocrkvenoslavensko je -h- u njemu Razvoj se nominativnih oblika moe u potpunosti objasniti pravilnim glasovnim
dobiveno od prajezinoga -s- djelovanjem pravila ruki. razvojem: otpadanjem zavrnoga suglasnika *-s (zbog zakona otvorenih slogova) i
I instrumentalni zavretci mukoga i enskoga roda mogu se u potpunosti obja prijelazom kvantitete u kvalitetu.
sniti glasovno. Treba jedino napomenuti da je tu, kao i u dativu, nastavak na *-m U genitivu, dativu, vokativu i lokativu valja pretpostaviti duljenje, odnosno dif
svojstven jedino slavenskim, baltikim i germanskim jezicima, a da ostali indoeu tongaciju osnove. Genitivni je nastavak *-s takoer otpao zbog zakona otvorenih
ropski jezici upuuju na *-bh-. Za slavenske se i baltike jezike mora pretpostaviti slogova, a za ostale promjene odgovorna je monoftongacija diftonga i prijelaz kvan
nastavak s dugim samoglasnikom *-mfs, a za germanske s kratkim *-ms. Prema titete u kvalitetu.
I u dativu u-osnova mora se pretpostaviti samo djelovanje monoftongacije i
1 34 Usp. Meillet - Vaillant 1 934: 393-394. prijelaza kvantitete u kvalitetu . Sporan je meutim za tumaenje dativ i-osnova.
1 35 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 70.
Indoeuropski jezici upuuju tu na tri razliita nastavka: *-eiei (s prijevojnom pu
1 36 Usp. Kortlandt 1 978.a: 295-296, 2007.a: 237-238 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 7 1 .
1 37 Slino j e stanje i u instrumentalu jednine, gdje se nastavak na *-m- pojavljuje samo u baltikim ninom osnove), *-jei (s nultim stupnjem osnove) ili samo *-ei (primjerice latinski
i slavenskim jezicima.
1 3 8 O problemu nastavka *-mus i *-mos vidi nie, pod objanjenjem nominativa o-osnova. 1 40 Usp. Ivi 1 970: 202 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 95 i 1 0 1 .
1 39 O razvoju skupina *-ons i *-ins u praslavenskom vidi Aitzetmtiller 1 99 1 : 53-54. 1 41 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 70.

52 53
i litavski). Slavenski nastavak -i ne moe se svesti niti na *-eiei, niti na *-jei, ve Mnoina
samo na *-ei. Nastavak *-eiei bi trebao dati -bji (kao u nominativu mnoine), a N * sunoues ---t synove *gosteies ---t gostbje kosti
nastavak *-jei izazvao bi jotaciju, pa bismo kao rezultat dobili oblike: *goti, *koti G * sunouom ---t synov'h *gosteiom ---t *gostijom ---t gOStbjb kOStbjb (isto kao gost)
i sl. Kod nastavka *-ei treba pak objasniti zato nema osnovnoga samoglasnika. D * sunumus ---t syn'hm'h * gostimus ---t gostbm'h *kostimus ---t kostbm'h
Neki slavisti posegnuli su tu za kraenjem haplologijom kao rjeenjem, ali drugi A * sununs ---t syny * gostins ---t gosti *kostins ---t kosti
smatraju da haplologija tu nije vjerojatna. 142 Stoga neki istraivai objanjavaju sla V=N
venski nastavak izjednaivanjem dativa i lokativa, to se pojavljuje i u o-osnovama L * sunusu ---t syn'hh'h * gostisu ---t gostbh'h *kostisu ---t kOStbh'h
i a-osnovama, 1 43 ili pak poopivanjem nastavka suglasnikih osnova. 144 Prajezini * sunumIs ---t syn'hmi *gostimis ---t gOStbmi *kostimIs ---t kOStbmi
je dativ bio u prijevojnom odnosu s lokativom. 145
Vokativ je u indoeuropskom bio jednak istoj , diftongiranoj osnovi, a iz. njega I u nominativu i genitivu mnoine mora se pretpostaviti diftongacija osnove.
su se slavenski oblici razvili monoftongacijom diftonga i prijelazom kvantitete u Nominativi mukoga roda i jednih i drugih osnova rezultat su pravilnoga glasovnoga
kvalitetu. razvoja, a nominativ enskoga roda objanjava se obino analogijom prema akuza
I lokativ je takoer bio bez nastavka, ali s produljenim stupnjem u osnovi. 1 46 tivu, kao i kod a-osnova. Postanak genitivnoga zavretka -o od *-orn objanjava se
Slavenski su oblici dobiveni monoftongacijom diftonga i prijelazom kvantitete u jednako kao kod suglasnikih i drugih osnova, a isto vrijedi i za dativni nastavak.
kvalitetu. Jer je u genitivu i-osnova postao prijeglasom od jora.
Instrumentalni nastavak u mukom je rodu isti kao kod suglasnikih osnova (u U akuzativu treba pretpostaviti niz promjena specifinih za kraj rijei : *-ons
koje je i preuzet iz i-osnova), a slavenski je oblik iz pretpostavljenoga prajezinoga *-uns -y, odnosno: *-ns -f gdje se postanak dugoga visokoga samoglasnika f
lika *-rn dobiven prijelazom kvantitete u kvalitetu, a nastavak enskoga roda je, i y od kratkoga i u moe objanjavati kao naknadno duljenje zbog gubljenja sku
kao i kod suglasnikih i a-osnova, preuzet iz zamjenike deklinacije. Sve je ostalo pine -ns. Upravo po tome to je kod u-osnova rezultat -y vidi se da nastavak nije
predvidivo kao rezultat glasovnoga razvoja. postao od diftonga, to bi, kada bi se i -osnove promatrale odvojeno, bilo mogue
objanjenje.
Dvojina Lokativ i instrumental takoer su u potpunosti svedivi na oekivani, pravilni
glasovni razvoj . U lokativu se s, zbog osnovnih samoglasnika -u- i -- koji su ispred
N A V *sunu ---t syny * gosti ---t gosti *kostI ---t kosti
njega, prema oekivanju, pravilom ruki mijenja u h. Osim toga treba samo pretpo
GL *sunouou(s) ---t synovu *gosteiou(s) ---t gOStbjU *kosteiou(s) ---t kOStbjU
staviti prijelaz kvantitete u kvalitetu. U instrumentalu treba pretpostaviti djelovanje
DI sunum5 ---t syn'hma * gostim5 ---t gostbma *kostim5 ---t kostbma
zakona otvorenih slogova i prijelaz kvantitete u kvalitetu.
Kako je ve reeno kod suglasnikih osnova, duljenje osnovnoga samoglasnika u Valja spomenuti da u dativu i lokativu i-osnova, a isto se dogaa i kod sugla
nominativu, akuzativu i vokativu dvojine pokazuje da za te padee kao nastavak tre snikih osnova koje su preuzele nastavke iz i-osnova, ve u kanonskim starocrkve
ba pretpostaviti laringal koji produljuje osnovni samoglasnik: *a = *uH], *f= *iH]. noslavenskim tekstovima preteu nastavci -erno i -eho u kojima je e najvjerojatnije
U genitivu i lokativu osnova je produljena (diftongirana). Ta su se dva padea u postalo analogijom prema jo-osnovama ili, eventualno, vokalizacijom poluglasa b
indoeuropskom prajeziku vjerojatno meusobno razlikovala time da je genitiv imao u jakom poloaju. 147
*-s koje je u praslavenskom otpalo zbog zakona otvorenih slogova, pa su se tako
2.2. 3 . O-osnove i jo-osnove
genitiv i lokativ izjednaili. To vrijedi i za druge osnove, a ne samo za ove dvije.
Svi se starocrkvenoslavenski oblici, pa tako i dativ i instrumental mogu objasniti Jednina
oekivanim, pravilnim glasovnim razvojem. N *orbos ---t rab'h *nozjos ---t nOb *jugom ---t igo
G *orb5d ---t raba *nozj5d ---t noa *jug5d ---t iga
1 42 Usp. Aitzetmi.il1er 1 99 1 : 73-74.
D *orb5i ---t rabu nou igu
1 43 Usp. Hujer 1 9 10: 1 28.
1 44 Tako ovaj nastavak objanjava Matasovi 2008: 1 97. A *orbom ---t rab'h *nozjom ---t nOb =N
1 45 Usp. Arumaa 1 985: 1 1 1 .
I 1 47 Usp. Aitzetmi.il1er 1 99 1 : 75. Vokalizacijomjera postanak e tumai i Hamm 1 974: 1 27 i 1 3 1 .
I
1 46 to potvruju grki oblik Jt6A.Y]L i vedski agna, agmiu 'oganj'. Usp. Szemerenyi 1 989: 1 86- 1 87.

Il
54 55
 r
V *orbe rabe *nozjou nou =N srednji rod, a u nominativu ne. Stoga je uklonjen nastavak -o u mukome rodu
L *orboi rabe *nozjoi noi *jugoi i3e i zamijenjen akuzativnim signalom mukoga roda -'b koji je i tako ve postojao
* orbomi rabomb * nozjomi noemh *jugomi igomh kod u-osnova. Nastavak srednjega roda -o Leskien, kao i veina drugih teorija,
objanjava analokom zamjenom nastavka -'b, koji je dobiven pravilnim glasovnim
Kasni praslavenski (starocrkvenoslavenski) nastavak nominativa jednine o-os
razvojem, zamjeninim nastavkom *-od ije je zavrno d otpalo zbog zakona otvo
nova mukoga roda jedan je od nastavaka koji se ne mogu objasniti regularnim
renih slogova. 152 Nedostatak je Leskienova objanjenja to se time gubi paralelizam
glasovnim promjenama. Naime, otpadanjem zavrnoga s zbog zakona otvorenih
izmeu nominativa jednine i dativa mnoine te 1 . lica mnoine kod glagola gdje se
slogv, astavak bi trebao glasiti -o, a ne _'b. 148 Takvi nastavci zahtijevaju posebno
. zavrno indoeuropsko *-mos razvija u kasno praslavensko -m'b. Ako ne prihvatimo
objasnjenje, pa stoga ne udi da je upravo postanku toga nastavka posveen velik
glasovnu promjenu *-os *-us *-u -'b, tada za ta tri sluaja moramo pret
broj slavistikih radova u posljednjih sto pedeset godina. 149 Tri su mogua naina
postaviti tri razliite analogije koje sluajno od istoga polazinoga zavretka *-os
za objanjenje takvih sluajeva: 1 . pretpostavljanje posebnih glasovnih zakona koji
proizvode isti zavrni rezultat -'b ili tri razliita nastavka. Moda se kao problem
djeluju samo na kraju rijei (u posljednjem slogu), 2. pretpostavljanje alternativnih
Leskienovu objanjenju moe postaviti i pitanje motivacije zamjene nastavka *-'b
indoeuropskih nastavaka iz kojih se opim glasovnim promjenama mogu izvesti
nastavkom *-od kod imenica o-osnova srednjega roda. Ako je promjena *-om
slavenski nastavci i 3 . pretpostavljanje morfoloki uvjetovanih promjena koje su
*-um izvrena jo u baltoslavenskom razdoblju, a tako pretpostavlja veina istra
motivirane eljom da se izbjegne sinkretizam ili kojima se uspostavljeni sinkreti
ivaa, onda je pitanje zato je taj nastavak bio zamijenjen nastavkom *-od jo
zam koji ometa komunikaciju uklanja. 15 0 Ovdje emo pokuati ukratko prikazati
prije otpadanja zavrnoga suglasnika kad se i tako i tako razlikovao od nastavaka
najvanija tumaenja. Prvo objanjenje koje prihvaa velik broj strunjaka predloio
mukoga roda koji su zavravali na -s. Ako je zamjena izvrena nakon otpadanja
je 1 876. August Leskien. Prema tom objanjenju indoeuropsko se zavrno *-om ra
zavrnoga suglasnika, onda je udno da bi se srednji rod najprije jednaio s mukim
zvija pravilno u _'b. 15 l To znai da se razvoj nastavka u akuzativu jednine i genitivu
da bi se odmah nakon toga muki razjednaivao od srednjega. Takvo rjeenje, ako
mnoine moe objasniti glasovnim razvojem. Nasuprot tomu, prajezino zavrno
za njega nema drugih motiva, nije jako gospodarno.
*-os prema toj teoriji daje -o. Potvreni nastavak nominativa jednine -'b Leskien
Drugo objanjenje koje prihvaa razmjerno velik broj strunjaka formulirao je
objnj ava morfoloki. Glasovno pravilan nastavak -o analoki je zamijenjen aku
ruski slavist F. F. Fortunatov . Prema Fortunatovu i nominativni nastavak o-osno
zat1vmm nastavkom -'b. Kao model za tu zamjenu posluile su imenice u-osnova
va mukoga roda dobiven je pravilnim glasovnim razvojem. To znai da su se i
kod kojih se i u nominativu i u akuzativu prema glasovnim zakonima razvio isti
*-os i *-om glasovnim zakonima koji djeluju na kraju rijei razvili u -'b. Ako pak
nastavak -'b. Motiv za tu analogiju prema Leskienu bila je injenica da je razvojem
prihvatimo navedenu glasovnu promjenu, tada analogijom moramo objanjavati
nastavka -o izgubljena razlika izmeu mukoga i srednjega roda jer su imenice
nastavak nominativa jednine s-osnova srednjega roda, ali u tom sluaju moramo
srednj ga roda, i one koje pripadaju s-osnovama i one koje pripadaju o-osnovama,
samo pretpostaviti da je, da bi se izbjeglo izjednaenje mukoga i srednjega roda,
u nommativu i akuzativu imale ve nastavak -o. Budui da su se u akuzativu muki
zavretak -'b zamijenjen zamjeninim nastavkom *-od, kao i kod o-osnova sred
i srednji rod razlikovali nastavcima -'b (za muki rod) i -o (za srednji rod), zbog
njega roda u Leskienovu objanjenju. Motiv je za tu analogijsku zamjenu ovdje
istovjetnosti nominativa i akuzativa u srednjem rodu jo iz prajezinih vremena,
na prvi pogled prozirniji. Otpadanjem zavrnih suglasnika izjednaili su se muki
govornicima je bila teko prihvatljiva injenica da nastavak -o u akuzativu oznauje
i srednji rod i u nominativu i u akuzativu, pa je stoga nastavak srednjega roda,
kako bi se razlikovao od mukoga, zamijenjen zamjeninim nastavkom -o koji je
1 48 astvak - mora se ka? ishodi!e suvremenih ovora pretpostaviti na cijelome slavenskom pod dobiven od prajezinoga *-od otpadanjem zavrnoga -d. Takvim se objanjenjem
ruvJ osIm U sJevernoruskIm gvonma na podruju koje su nekad nastanjivali pripadnici plemena naravno uspostavlja paralelizam u razvoju zavrnoga *-os u nominativu jednine, u
!VIvIcav (Novg ro, Psko), gdje se kao nastavak nominativa jednine o-osnova pojavljuje -e, dok
. ? . dativu mnoine i u 1 . licu mnoine kod glagola. tovie, glasovnim se razvojem
Jo-osnove ImajU ocekIvam nastavak -b. O tumaenju toga sjevernoruskoga nastavka . usp . Vermeer
1 99 1 . tada moe objasniti i nastavak nominativa i akuzativa jednine imenica jo-osno
1 49 Dobar prikaz najvanijih tumaenja daje Vermeer 1 99 1 . va mukoga roda - b . Najprije je *-jos dalo *-jus od kojega je zatim prilagodbom
1 50 Usp. Bichlmeier i Marti 2003: 470.
51 To zna da sken prihvaa glasovni zakon prema kojemu se kratko (5 u zavrnom slogu
Ispred nosmka mIjenja u kratko ii iza kojega onda zavrni nosnik otpada zbog zakona otvorenih 1 52 T? se objanjenje ne moe uzeti kao nedostatak Leskienova tumaenja kad ga se usporeuje s
slogova. drugIm pristupima koji na isti nain objanjavaju nastavak -o u srednjem rodu.
56 57
 r-
I
l
samoglasnika (prijeglasom) i gubljenjem zavrnoga suglasnika dobiveno *-jl koje
prijelazom kvantitete u kvalitetu daje *_b. 153 Naalost, ni to objanjenje nije bez
problema. Mnogi istraivai osporavaju da je prajezini nastavak za germanske,
litavske i slavenske jezike u dativu mnoine bio *-mos, jer se iz njega ne moe pra
vilnim glasovnim razvojem izvesti litavsko -mus, 154 pa je stoga paralelizam na koji
se kao na jaki argument svojega objanjenja poziva Fortunatov upitan. Kao vaan
argument protiv Fortunatovljeva rjeenja pristalice Leskienova objanjenja iznose i
injenicu da se nominativno -o (za jo-osnove -e) sauvalo u nekim sluajevima: 1 .
u imenima kao to su staropoljsko Boglo, staroukrajinsko SuzIo, slovensko Samo,
hrvatsko Ivo, rusko Sadko i srpsko Dimitrije, 155 2. u sufiksu koji se pojavljuje u
srpskomu imenu Milo te u srodnim oblicima u drugim slavenskim jezicima i 3. u
starocrkvenoslavenskim primjerima kao to su rodosb, narodot'b i s1. 156 Stanje je
danas takvo da veina strunjaka slavista prednost daje Leskienovu objanjenju, ali
jo ima dosta i onih koji Fortunatovljevo tumaenje smatraju nespornim i tonim.
Sva ostala objanjenja imala su i imaju znatno manje pristalica. Hirt je 1 893 .
pretpostavio da je razvoj nastavaka *-os i *-om ovisio o naglasku i da su oba, kada
su bila naglaena, dala -o, a kada su bila nenaglaena, oba su dala -'b. Na nedostatke
Hirtova objanjenja ukazali su odmah nakon pojave Jagi i Mikkola, ali je to palo u
gotovo potpuni zaborav tek nakon otre Bernekerove kritike 1 904. Postoji i odre
eni broj slavista koji naelno odbacuju glasovne zakone koji se primjenjuju samo
na kraju rijei. 157 Njihovo je miljenje da su oba nastavka, i *-os i *-om, glasovnim
razvojem dala -o, a da se i nominativni i akuzativni nastavak mukoga roda mora
153 Glas -j- jotirao je prethodni suglasnik i tako nestao, kao i u svim drugim sluajevima.
1 54 Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 7 1 -72. Szemerenyi ( 1 989: 1 96), nasuprot tomu smatra da je pra
jezini sufiks za te tri skupine najvjerojatnije ipak bio *-mos, unato tomu to je u litavskomu
-mus: Diesem -bh- haitigen Suffix (21 ) entsprieht im Germ. und Baltiseh-Slav. ein Suffix mit -m-,
wahrseheinlieh -mos, obwohl das Alit. -mus zeigt, woraus modernes -ms synkopiert ist (22). (Ovom
sufiksu koji sadri -bh- (21) odgovara u germ. i baltoslav. sufiks s -m-, najvjerojatnije -mos, iako
starolitavski upuuje na -mus, iz ega je sinkopom nastalo suvremeno -ms (22). Nastavak *-mos ini
se pretpostavlja i Krasuhin (2004: 1 36): v indoiranskom areale - *-bhi, v italo-kel'tskom - *-bho, v
baltoslavjanskom i germanskom - *-mo (na indoiranskom podruju *-bhi, na italo-keltskom *-bho,
na baltoslavenskom i germanskom *-mo) . Beekes ( 1 995 : 1 9 1 ) pak pretpostavlja nastavak *-mus.
Slian je prigovor i za prvo lice mnoine, gdje se, kao alternativni nastavak nastavku *-mos, za
slavenske jezike pretpostavlja nastavak *-mon koji prema Leskienovu tumaenju daje u praslaven
skomu zavretak -m'b. Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 178.
1 55 Nisam siguran kolika je dokazna snaga ovoga imena koje navodi Vermeer ( 1 99 1 : 280), kao
i drugih njemu slinih, iz grkoga (ili latinskoga) posuenih imena. Prijelaz *-os *-us (ako je
postojao) mora biti stariji od prilagodbe samoglasnika, tj . morao je biti izvren u ranome prasla
venskom razdoblju. Imena kao to je Dimitrije posuena su u slavenski znatno kasnije, o emu
posredno svjedoi i itacizam. Ta vremenska razlika otvara mogunost i za drukija tumaenja
njihova zavretka.
156 Usp. Vermeer 1 99 1 : 280.
1 57 Takvi su primjerice Llidtke 1 966., Georgiev 1 969. i Orr 2000.
58
i
objanjavati analogijom prema u-osnovama. 158 Veina istraivaa smatra da se ta
kav pristup suoava s ozbiljnim morfolokim problemima, a usto ne moe objasniti
paralelizam u razvoju nominativa i akuzativa jednine mukoga roda i prvoga lica
jednine tematskoga aorista u kojemu takoer indoeuropski nastavak *-om daje u
praslavenskomu _'b. 159
Kako je ve istaknuto u poglavlju 2. 1 . 3 . , slavenski je genitiv o-osnova podrije
tlom stari ablativ. Tako misli veina slavista, meu inima i A. Meillet. Tako izrije
kom navodi i Krasuhin (2004: 1 20) tvrdei da je litavsko vilko odraz indoeurop
skoga *wJkwod. Kuznecov ( 1 96 1 .) pak smatra da se takvo objanjenje ne moe
odrati pretpostavlja li se baltoslavensko jezino zajednitvo. Litavski nastavak -o
moe se, prema njemu, svesti samo na izvorno dugo a, a ne na dugo o (a za ablativ
se pretpostavlja nastavak *-od), za razliku od slavenskoga -a koje se moe izvesti
i iz jednoga i iz drugoga. Dugo je o u litavskom moralo dati ili diftong uo ili u. 1 60
Takav refleks istonoba1tikoga o navodi i Zinkeviius ( 1 99 8 : 20-2 1 ). Prvi je taj
problem po Kuznecovu uoio Fortunatov . Protiv svoenja slavenskoga genitiva
na indoeuropski ablativ bio je i O. Szemerenyi ( 1 957: 1 0 1 - 1 02) koji smatra da je
takav genitivni nastavak ba1toslavenska inovacija nastala povezivanjem s pokaznim
formantom *-a t. U svojoj knjizi iz 1 989. (str. 1 94) isti autor istie da ba1toslavenski
genitiv, tj . litavsko -o i slavensko -a upuuju na -ad, ije a nije objanjeno i upuuje
na svoj rad iz 1 957 . Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 76-78) pretpostavlja za indoeuropski abla
tiv dvojni nastavak, tj . *-od/*-ad. Razliku objanjava kontrakcijom od *-o-ad, to
je moglo dovesti u nekim jezicima do *-od, a u drugima do *_ad. 1 6 1 Kod jo-osnova
u svim je slavenskim jezicima, pod utjecajem tvrde promjene, ostao nastavak -a,
jedino je u ekom refleks -e (npr. kone), dakle izvrena je promjena u glas e-tipa.
158 Analogijom prema u-osnovama, tj . prijenosom nastavka u osnova (*-us) u o-osnove, objanjava
taj nastavak i Stieber 1 979. na str. 1 06: Poniewaz kone6wka -'b na miejseu pie. *-os vystf;]Juje w
ses. i zabytkaeh staroruskieh tylko u dawnyeh rzeezownik6w mskieh o temataeh na *-0, mozna
przypuszeza, ze powstala ona nie drogqJonetyeznego rozwoju *-os, ale przez przeniesienie tu drogq
wyr6wnania analogieznego dawnej kone6wki -u (temat6w na -u), poehodzqeej z pie. kone6wki -us .
(Budui da se nastavak -'b na mjestu pie. *-os pojavljuje u starocrkvenoslavenskom i u staroruskim
spomenicima samo u starih imenica mukoga roda s osnovom na *-0, moe se pretpostaviti da on
nije postao glasovnim razvojem od *-os, nego je analokim ujednaavanjem prenesen stari nastavak
-u (osnova na -u) koji potjee od pie. nastavka -us. )
1 59 Usp. Vermeer 1 99 1 : 277, biljeka 7, a za kritiku Orrove knjige vidi Bichlmeier i Marti 2003.
160 Usp. Kuznecov 1 96 1 ., str. 37: No eto predpoloenie ne moet byt' prinjato, esli predpolagat'
naliie slavjanobaltijskogo edinstva v prolom: v to vremja kak sjavjanskoe -a (naprimer, stola)
moet byt' vozvedeno kak k 0, tak i k li, litovskoe -o (naprimer, vilko 'volka') moet byt' vozvedeno
Jonetieski li' k li, no ne k 0, kotoroe dolno bylo dat' na litovskoj pove ili diftong uo ili u, . . . (Ta
pretpostavka ne moe biti prihvaena ako se pretpostavlja baltoslavensko jedinstvo u prolosti. U
to vrijeme slavensko -a (na primjer stola) moe se svesti kako na O, tako i na li. Litavsko -o (na
primjer, vilko 'vuka') svedivo je samo na li, ali ne na o koje bi na litavskom podruju moralo dati
ili diftong uo ili u, . . . )
161 Usp. biljeku 107 na str. 76 u Aitzetmlil1er 1 99 1 .
59
 Slavensko je dativno -u jedan od dijakronijski najnejasnijih nastavaka. Dativni
je nastavak u indoeuropskom prajeziku bio *-oi koji je postao stezanjem od *-0-
ei. Slavensko -u glasovno ne moe biti refleks diftonga oi, iako su ga neki stariji
istraivai, primjerice Milewski, nastojali tako objasniti. Ono se glasovno moe
izvesti samo iz diftonga ou. Slijedei Leskiena, veina istraivaa vidi u dativnom
-u nastavak lokativa u-osnova. 1 62 Ipak, ima dosta i onih koji tim objanjenjem
nisu zadovoljni i tvrde da je indoeuropski prajezini nastavak *-oi rekonstruiran
uglavnom na temelju grkoga (usp. AUKcp). 163 Prema njihovu miljenju, umjesto
toga nastavka, treba za indoeuropski prajezik rekonstruirati nastavak *-ou, iz ko
jega se slavenski -u moe izvesti monoftongacijom, ili eventualno nastavak *_,0 . 164
Neobian je prijedlog amerikoga jezikoslovca Williama R. Schmalstiega prema
kojemu se slavenski nastavak -u moe svesti na starije -om koje bi bilo paralelno
latvij skomu nastavku -am koji je izvorno bio pridjevski nastavak. 1 65
O akuzativnom smo nastavku sve rekli govorei o nominativu. Ponovit emo
samo to da se on najee objanjava glasovnim razvojem od prajezinoga *-om
tako da se kratko indoeuropsko o u zavrnom slogu ispred nosnika suzuje/podie i
postaje 11, a zavrni nosnik nakon toga otpada. Budui da je u srednjem rodu aku
zativ u svim brojevima i svim sklonidbenim tipovima jednak nominativu, on se i
ovdje objanjava kao i u nominativu.
Vokativni je nastavak u mukom rodu, ini se, ve u indoeuropskom prajeziku
bio -e, to potvruje grko AUKE, latinsko lupe i litavsko dieve, a ne proturijei
tomu ni sanskrtsko deva. 166 Rije je zapravo o prijevojnom e-stupnju tematskoga
samoglasnika, tako da se moe rei da je vokativ jednak osnovi bez nastavka.
Nastavak jo-osnova -u preuzet je iz u-osnova, gdje je takoer rije samo o difton
giranome osnovnom samoglasniku.
Lokativ je takoer jednostavan za objanjavanje. Kada je na osnovu dodan na
stavak *-i, stapanjem tematskoga (osnovnoga) samoglasnika -0- i nastavka -i postao
je diftong *-oi koji monoftongacijom prelazi u dugo *-e iz kojega je nastao starocr
kvenoslavenski jat. Kod jo-osnova prilagodbom samoglasnika (prijeglasom) o je iza
j prelo u e, pa je tako nastao diftong *-ei koji monoftongacijom daje -i.
162 Za mogue objanjenje takva razvoja vidi Aitzetmtiller 1 99 1 : 78-80.
163 Nasuprot tomu, Arumaa ( 1 985: 1 36) istie da takvu rekonstrukciju potkrjepljuje i staroiran
ski: Von besonderer Wichtigkeit ist die Bewahrung dieser Endung im Altiranisehen, besonders im
Avestischen als -ai (v()hrkai). (Posebno je vano uvanje toga nastavka u staroiranskom, osobito u
avestikom kao -ai (v()hrkai).)
164 O tome usp. OIT 2000: 1 25 . Vidi takoer i Arumaa 1 985: 1 37, napomena pri dnu stranice.
165 Schmalstieg je takvo miljenje iznio u vie svojih radova izmeu kraja ezdesetih i polovice
osamdesetih godina 20. stoljea. Usp. Arumaa 1 985 : 1 37 i OIT 2000: 1 26.
166 Podsjeamo da su se u staroindijskom nevisoki samoglasnici e, o i a stopili u jedan samoglas
nik a.
60
Isto vrijedi i za instrumentalni nastavak -mb koji se moe lako izvesti iz prajezi
noga *-m. Jedino treba napomenuti da nastavak *-m nije opeindoeuropski, ve
je svojstven samo slavenskim jezicima. Litavski i staroindijski upuuju na nastavak
*_0, 1 67 to upuuje na laringal kao nastavak koji u kombinaciji s osnovnim o daje
dugi samoglasnik. Taj je stari nastavak u slavenskim jezicima najvjerojatnije zami
jenj en nastavkom -mb ( *-m) iz u-'osnova. 1 68 Otvoreno je pitanje je li iz u-osnova
preuzeto samo -mb, tj . je li u kasnom praslavenskom zavretak o-osnova glasio
-omb, ili je preuzet cijeli zavretak -'bmb. Ovisi to o datiranju zamjene staroga *-0
sa -mb, a u tome nema meu strunjacima opega slaganja. Nastavak -omb pojav
ljuje se samo u junoslavenskim jezicima, dok zapadnoslavenski i istonoslavenski
jezici imaju nastavak -'bm'b koji se na zapadu (u ekome) reflektira kao -em, a na
istoku kao _om . 1 69
Dvojina
*nozj5 noa *jugoi i3e
N A V *orb5 raba
GL *orbou(s) rabu *nozjou(s) nou *jugou(s) igu
DI *orbom5 raboma *nozjom5 noema *jugom5 igoma
U dvojini se svi nastavci mogu objasniti jednostavno, glasovnim razvojem. Na
stavak nominativa, akuzativa i vokativa mukoga roda dobiven je duljenjem os
novnoga samoglasnika, a to, kao i kod u-osnova i i-osnova, upuuje vjerojatno
na laringal, tj . na prajezini zavretak *-oH] . Nastavak srednjega roda dobiven je
povezivanjem osnovnoga *-0- i nastavka *-i ili *-f, ime je stvoren diftong *-oi
koji monoftongacijom daje starocrkvenoslavensko -e. Zavretak *-of moe se u
laringalnoj teoriji svesti na *-0 -iH] .
U genitivu i lokativu valja pretpostaviti diftongirani stupanj osnovnoga samogla
snika. Neki istraivai smatraju da su se u indoeuropskom prajeziku ta dva padea
meusobno razlikovala time to je genitiv imao iza diftonga jo i nastavak *-s, a
lokativ samo diftongiranu osnovu. 1 70 Oba zavretka, i *-ous i *-ou u slavenskim
jezicima daju -u. Od svih indoeuropskih jezika genitiv i lokativ razlikuju se jedino
u iranskim jezicima.
Dugi samoglasnik u dativnom i instrumentalnom nastavku *-mo upuuje na
laringal, a to znai da se u laringainoj teoriji moe rekonstruirati ili *-meH3 ili
*-moH. Svaki od tih nastavaka normalnim glasovnim razvojem daje u praslaven
skome -ma.
167 Usp. litavsko vilku (ije je -it postalo od staroga *-6 preko posrednoga *-uo) i vedsko vtka 'vuk'.
168 Takvo tumaenje najvjerojatnijim smatra i Ivi 1 970: 1 87 .
169 Glasovi e i o su tu refleksi jakoga jora . Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 80. Zamjena -omb nastavkom
u-osnova -'bmb dogodila se po Stieberu ( 1 979: 1 07) prije 900. godine.
1 70 Usp. npr. Ivi 1 970: 1 88.
61
Mnoina
N *orboi -7 rabi *nozjoi -7 noi *juga -7 iga
G *orbom -7 rabb *nozjom -7 nOh *jugom -7 igb
D *orbomus -7 rabomb *nozjomus -7 noemb *jugomus -7 igomb
A *orbons -7 raby *nozjons -7 no(( = N
V = N
L *orboisu -7 rabehb *nozjoisu -7 . noihb *jugoisu -7 i3ehb
*orbois -7 raby (?) *nozjois -7 noi (?) *jugois -7 igy (?)
Obino se kao nastavak nominativa mnoine mukoga roda za indoeuf<,)pski
prajezik rekonstruira nastavak *-os koji se objanjava stezanjem *-o-es *-os. Taj
su nastavak sauvali germanski i indoiranski jezici. 1 7 1 Veini je jezika, meutim,
svojstven nastavak *-oi. l7 2 Taj se nastavak mora pretpostaviti i za slavenske jezike,
to se vidi po drugoj palatalizaciji velara koja se dogaa u tom padeu ( *wJkwoi
vlbci). Problem je meutim da normalnim glasovnim razvojem diftong *-oi daje -e,
a ne -i. Refleks -i, umjesto oekivanoga -e, objanjava se esto s pomou naglaska i
intonacije. Prvi je dvojaki refleks diftonga *oi u zavrnom slogu s pomou naglaska
tumaio Hirt tvrdei da naglaeni diftong daje -e, a nenaglaeni -i. Fortunatov je
prvi predloio rjeenje koje prihvaa velik broj slavista, a prema kojemu je refleks -i
posljedica akutske (uzlazne) intonacije. Kod te je intonacije koncentracija energije
navodno na drugom dijelu diftonga, pa je onda on i prevladao. Milewski ( 1 932:
2 1 -23) je prvi upozorio na to da razliit refleks ne moe biti posljedica intonacijske
razlike ili razlike u naglasku. I Aitzetmliller ( 1 99 1 : 82) smatra da takvo objanjenje
nije tono jer intonacijska razlika ni u jednom drugom sluaju nije uzrok glasovnoj
razlici, a ne moe se po njemu ni dokazati da je u tom sluaju intonacija u prasla
venskom bila uzlazna. 173 Aitzetmliller, a i mnogi drugi, stoga najvjerojatnijim sma
traju morfoloko objanjenje prema kojemu je jo u dopovijesno vrijeme nastavak
* -e zamijenjen nastavkom mekih osnova _i. 174 To znai da se je rabi oblikovalo
prema noi. Nastavak srednjega roda upuuje na laringal H2 koji je, zajedno s te-
1 7 1 Usp. vedsko vtkas i gotsko vulfos.
1 72 Usp. grko A1JKOL, litavsko vilkai i latinsko lupI. Smatra se da je nastavak
*-oi preuzet iz za
mjenine sklonidbe. Usp. Ivi 1 970: 1 88, Szemerenyi 1 989: 1 96, Beekes 1 995: 1 92 i Krasuhin
2004: 1 34.
1 73 Usp. str. 82: Der Ubergang von *-ai in -i ist phonetisch schwierig. Eine intonationsbedingte Do
ppelentwickung von *-ai zu -i oder -e liegt nicht vor, da Intonationsunterschiede in keinem anderen
Falle eine Differenz der lautlichen Entwicklung bewirkt haben (s. sub 3) und uberdies akutiertes
*-oifur das Slavische nicht nachzuweisen ist. (Prijelaz *-ai u -i glasovno je teko objanjivo Nije u
pitanju intonacijom uvjetovan dvostruki razvoj *-ai u -i ili -e, jer intonacijska razlika ni u jednom
drugom sluaju nije uzrokovala razliit glasovni razvoj (v. pod 3), a osim toga akutirano *-oi za
slavenski nije dokazano.)
1 74 Prvi je tu mogunost istaknuo Vaillant ( 1 958: 33-34), a onda su je prihvatili i drugi. Usp. pri
mjerice Arumaa 1 985: 1 39.
62
matskim o, dao dugo ii ( *-oH2 *-ii). To je *-ii, prema nekim tumaenjima, bilo
izvorno zbirni sufiks, kao i ono kod a-osnova. 17S
Genitivni se nastavak objanjava jednako kao akuzativ jednine. Dakle, indoeu
r sko se kratko o u zavrnom slogu ispred nosnika suzuje/podie i postaje U, a
op
zavrni nosnik nakon toga otpada. Problem je, meutim, da se tu nastavak *-om
dodaje na osnovni samoglasnik -0- , pa bi se kao rezultat stezanja dvaju kratkih o
oekivao nastavak *-om, a dugo se o ispred zavrnoga nosnika obino ne suzuje,
ve zajedno s nosnikom daje nosni samoglasnik. 1 76 Nastavak *-om posvjedoen
je u veini indoeuropskih jezika. 177 Refleks kratkoga *-om potvren je jedino u
slavenskim, italskim i keltskim jezicima. Za taj su problem predlagana razliita
rjeenja. Neki su slavisti i indoeuropeisti pretpostavljali u tom sluaju skraivanje
cirkumfleksnoga indoeuropskoga *-0 u navedene tri jezine porodice . l78 Takvo
rjeenje odbacuju oni koji ne prihvaaju indoeuropsko podrijetlo baltoslavenskih
intonacija. Drugi su predlagali da je kratko *-om iz suglasnikih te i-osnova i u-os
nova poopeno i na o-osnove i a-osnove. Trei pak pretpostavljaju ve za prajezi
no doba i nastavak *-om i nastavak *_om. 179 Kuznecov ( 1 96 1 : 73) pretpostavlja u
tom sluaju krnjenje osnove i dodavanje nastavka *-om na osnovu bez tematskoga
samoglasnika. 1 80 Teko je odluiti kojemu se rjeenju prikloniti.
Kod dativa je sporno samo to treba li kao prajezini nastavak pretpostaviti *-mus
ili *-mos. U oba sluaja postanak slavenskoga nastavka -m'b objanjava se glasovnim
razvojem. Ako pretpostavimo kao ishodite nastavak *-mus, valja samo pretpostavi
ti djelovanje zakona otvorenih slogova, zbog kojega je otpalo zavrno s, i prijelaza
kvantitete u kvalitetu kojim je u postalo 'b. Nastavak *-mos moe se pretpostaviti
samo ako prihvaamo postojanj e glasovnoga zakona o kojemu je rijei bilo kod
objanjenja nominativa jednine, a prema kojemu se kratko o u zavrnom slogu
ispred s pretvara u kratko u. Daljnji je razvoj nakon toga isti kao u prvom sluaju.
O akuzativu mnoine govorili smo ve u prvoj knjizi u poglavlju o postanku
nosnih samoglasnika. 18 1 Postanak nastavka -y najee se objanjava glasovno, pre-
1 75 Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 85
1 76 Usp. akuzativ jednine kod a-osnova i 1 . lice jednine prezenta tematskih glagola.
1 77 Usp. grko A:UK(j)V i vedsko devarp. janma 'rod bogova' (Rv. 1 ,74,3).
1 7 8 Usp. Ivi 1 970, str. 1 89: Zavretak -'b izvode iz ie. -om, za koje misle da se u prasl. jeziku
pokrauje u -om (> on> un> l{> 'b). Istim bi putem u lit. jeziku postalo -lj, -u (uspor. na primjer,
vblk'b : lit. vilklj).
1 79 Podrobnu raspravu o tom problemu sadri Kuznecov 1 96 1 : 68-73. Saeto najvanije prijedloge
prikazuje i Arumaa 1 985: 1 4 1 - 142.
1 80 Govorei o postanku oblika enb izmeu ostaloga kae: . . . , jasno, to v etoj forme osnova okan
ivaetsja ue ne na -a ii), a na n. Po suestvu tak e obstoit delo i dija osnov na -o, hotja eto i
menee oevidno ( . . . jasno je da u tom obliku osnova ve zavrava na n, a ne na -a ii). Isto u biti
vrijedi i za o-osnove, iako je to manje oigledno).
181 Usp. Mihaljevi 2002: 1 74.
63
laskom o u U ispred zavrnoga *-ns, zatim se nosnik gubi, a samoglasnik se naknad
no dulji i na kraju zavrno s otpada zbog zakona otvorenih slogova, a prijelazom
kvantitete u kvalitetu dugo u postaje y ( *-ons *-uns *-us *-u y). Kod
jo-osnova kratko o prilagodbom samoglasnika iza} daje e koje zatim s nosnim n daje
prednji nosni samoglasnik , a zavrno s i tu otpada zbog zakona otvorenih slogova.
Meutim, nastavak - pojavljuje se samo u junoslavenskim jezicima, a u za
padnoslavenskim i istonoslavenskim jezicima na njegovu je mjestu -e. Objanjenje
zapadnoslavenskoga i istonoslavenskoga razvoja priinjava strunjacima znatne
potekoe. 1 82
Objanjenje lokativa nije sporno. Treba samo pretpostaviti da se nastavak *-su
dodaje na diftongiranu osnovu i daljnji je razvoj predvidiv. Pravilom ruki s se iza
i mijenja u h, diftong oi monoftongacijom daje e, a zavrno kratko u prijelazom
kvantitete u kvalitetu postaje 'b. Kod jo-osnova prije monoftongacije djeluje prila
godba samoglasnika (prijeglas) koja oi mijenja u ei, koje se zatim monoftongira u
i. Nerijeeno je jedino pitanje je li diftongirani oblik osnove preuzet od zamjenica
( *toisu tehn) ili iz lokativa jednine na iji je oblik dodan mnoinski nastavak *-su.
Znatne tekoe priinja objanjenje slavenskoga instrumentala. Nastavak o-os
nova i jo-osnova razliit je od svih drugih sklonidbenih tipova u kojima je nastavak
-mi. Najvjerojatnije se iza toga nastavka krije indoeuropski nastavak *-ois. 1 83 Taj
je nastavak dobro posvjedoen u ostalim indoeuropskim jezinim porodicama koje
imaju instrumental: indoiranskoj , baltikoj i italskoj . 1 84 Iz toga se prajezinoga
nastavka lako pravilnim glasovnim razvojem izvodi potvreni nastavak jo-osnova
-i. O je iza } prelo u e (prilagodba samoglasnika) i tako je postao diftong ei koji
monoftongacijom daje i, a zavrno je s otpalo zbog zakona otvorenih slogova. Spor
no je meutim podrijetlo nastavka -y. Za njegov su postanak predlagana razliita
fonoloka, morfoloka pa ak i sintaktika objanjenja. Teko se ijedno od dosad
predloenih rjeenja moe glasovno opravdati. Pokuaj da se postanak toga nastav
ka objasni glasovnom promjenom koja se dogaa samo na kraju rijei *ois *os
*us *u y, osim to je vrlo sloen, namee i pitanje zato se isto ne dogaa
i drugdje. Objanjenje da je i tu takav glasovni razvoj uvjetovan cirkumfleksnom
intonacijom nije odrivo jer pretpostavlja da je iz indoeuropskoga prajezika naslije
ena razliita intonacija zavrnih slogova, a problem je opet da se ta glas ovna pro
mjena ne dogaa drugdje, ve samo u jednom obliku, pa bi zbog te injenice bila
neobina glas ovna promjena. Prema morfolokom objanjenju koje je predlagao
Hujer ( 1 9 10: 1 60- 1 64) taj je nastavak postao analogijom prema jo-osnovama gdje
182 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 78-80 i Orr 2000: 1 1 6- 1 22. Vie vidi kod objanjenja genitiva jednine
a-osnova i ja-osnova.
183 Usp. Szemerenyi 1 989: 1 97.
184 Usp. staroindijsko vfkais, litavsko vilkais, latinsko lupis i oskiko nesomois.
64
je od diftonga -oi pravilnim glasovnim razvojem (kako smo pokazali gore) postao
nastavak -i. Analogijom prema tom -i kod tvrdih je osnova uvedeno -y. Tomu se
objanjenju moe prigovoriti da se u slavenskim sklonidbenim paradigmama pojav
ljuje obino opreka e : i, a ne y : i, pa bi se prema tome prije kao nastavak o-osnova
oekivao e nego y. 1 85 Protiv Hujerova objanjenja govori i injenica da u najranijim
slavenskim tekstovima tu nema nikakva kolebanja. Kuznecov ( 1 96 1 : 77-78) malo
vjerojatnim smatra i Brugmannovo objanjenje analogijom prema u-osnovama, 1 86
kao i sintaktiko objanjenje Endzellnsa, van Wijka i Il'inskoga da je oblik na -y
genetski zapravo akuzativ, a ne instrumental. Stoga se i danas moe rei da je pi
tanje postanka toga nastavka i dalje otvoreno.
2.2.4. A-osnove, ja-osnove i I-osnove
Jednina
N *gWena ena *dauhja dua rabynji
G *gWenans eny *dauhjans duI:( rabynjl:(
D *gWenai ene *dauhjai dui rabynji
A *gWenam enQ *dauhjam duQ rabynjQ
V *gWena eno *dauhja due rabynji
L *gWenai ene *dauhjai dui rabynji
enojQ duejQ rabynjejQ
O nominativu jednine sve je ve reeno u poglavlju o sklonidbenom tipu. Kako
je vidljivo iz tablica, I-osnove razlikuju se od ja-osnova samo u nominativu i vo
kativu jednine, a u svim drugim padeima imaju istu sklonidbu kao i ja-osnove.
Genitivni nastavak -y/- zasigurno je slavenska inovacija. Izvorni bi prajezini
nastavak za genitiv trebao biti *-iis koje je postalo stezanjem od *-ii + es. Nepa
Iataini bi se slavenski nastavak -y jo moglo pokuati izvoditi glasovno iz toga
prajezinoga nastavka suenjem ii u u ispred zavrnoga s, kako je taj oblik pokuao
objasniti Meillet, 1 87 ali nastavak ja-osnova - jasno pokazuje da se iza toga, kao i
u akuzativu mnoine, mora kriti nastavak *-ans iju je pojavu tu teko objasniti.
Za taj nastavak sigurno nema zadovoljavajuega glasovnoga objanjenja, ve se
on mora objanjavati morfoloki. Vie je morfolokih rjeenja predlagano za taj
oblik. Jedno je da je zavrno -s u praslavenskom otpalo vrlo rano i da su se njego-
185 Usp. Arumaa 1 985: 144. O problemu toga nastavka vidi i u Kuznecov 1 96 1 : 75-78.
186 Usp. na str. 77: . . . , bylo by neponjatno, kakim obrazom pri takom vozdejstvii so storony osnov
na -u sami eti poslednie ne sohranili formy na -y i, naprotiv, ue v glubokoj drevnosti ispol 'zovali
formu s okonaniem -mi, svojstvennuju vsem ostal'nym tipam sklonenija, krome osnov na -o ( . . . ,
bilo bi neshvatljivo, kako uz takav utjecaj u-osnova one same nisu sauvale oblike na -y, nego su,
naprotiv, jo u davnini rabile oblik s nastavkom -mi, svojstven svim ostalim tipovima sklonidbe,
osim o-osnova).
187 Usp. Meillet - Vaillant 1 934: 398 i Ivi 1 970: 1 92.
65
vim otpadanjem izjednaili nominativ i genitiv jednine pa je, kako bi se izbjeglo
to izjednaenje, nastavak genitiva (i ablativa koji mu je bio identian) morao biti
zamijenjen kojim drugim nastavkom. Kao model za tu zamjenu mogle su posluiti
i-osnove u kojima su se glasovnim razvojem izjednaili genitiv jednine i nominativ
i akuzativ mnoine. Povodei se za i -osnovama i ove su osnove preuzele u genitiv
jednine nastavak akuzativa i nominativa mnoine. 1 88 Brugmann je pretpostavljao
da je rije o prijenosu zavretka iz n-osnova enskoga roda i povezivao slavenski
genitiv jednine eny s gotskim genitivom qinons. Njegovo su tumaenje prihvatili
Leskien ( 1 9 1 9 : 1 09) i Hujer ( 1 9 1 0: 1 1 1 - 1 1 2), a sklon mu je i Ivi. Meillet nije
takvo objanjenje smatrao vjerojatnim jer u praslavenskom nije postojala sklonidba
imenica n-osnova enskoga roda, ali Ivi to ne smatra smetnjom da se prihvati to
tumaenje. 1 89 Knobloch ( 1 954- 1 95 5 : 255-256) je pak predlagao da je u jednini
uporabljen nastavak genitiva mnoine na koji je onda dodan jedninski nastavak
* -s i tako se dobije *-ons od kojega se glasovnim razvojem normalno razvija -y ili
-, ovisno o okolini, kao u akuzativu ili nominativu mnoine. Aitzetmtiller ( 1 99 1 :
86-87) najvjerojatnijim smatra objanjenje prema kojemu su se genitiv i ablativ
razvili iz funkcionalno bliskoga padea jednine, tonije iz lokativa na *-iim. Na
identinost staroindijskoga zamjeninoga lokativa tasyam i slavenskoga genitiva
toj ukazao je ve Leskien. Problem je meutim to *-iim normalno daje _(J, 1 90 pa
se tu takoer, kao kod Knoblocha, mora raunati na genitivni nastavak *-s. I tu je
kod palataine (meke) inaice nastavak -, kao i u nominativu i akuzativu mnoine
te u akuzativu mnoine jo-osnova, svojstven samo junoslavenskim jezicima, dok
zapadnoslavenski i istonoslavenski jezici imaju -e. Veina istraivaa misli da je
nastavak - stariji i nastoje pronai adekvatno rjeenje za razvoj sjevernoslavensko-
ga -e koji se u literaturi esto zove treim jatom (e3). 191 Neki razvoj toga nastavka
objanjavaju fonoloki, a drugi morfoloki. Fortunatov i van Wijk pretpostavljali
su u praslavenskom postojanje dva djelomice razliita prednja nosna samoglasnika.
Prema njihovu tumaenju, u junoslavenskim su se jezicima oni stopili u jedan, a
na slavenskom im je sjeveru razvoj bio razliit. Najdalje je u tom pogledu otiao
Kortlandt ( 1 979: 267) koji pretpostavlja za praslavenski ak est razliitih nosnih
samoglasnika. Problem je sa svim tim objanjenjima da nikakva traga takvu razli
kovanju nema drugdje, ve samo u zavrnom slogu. Paul Diels je 1 9 1 3 . godine
odbacivao mogunost da je tu rije o dva razliita nastavka i predloio rjeenje koje
i danas prihvaaju mnogi slavisti, a prema kojemu se trei jat pojavljuje uglavnom
u jezicima (ili dijalektima) u kojima je prednji nosni samoglasnik dao ja. Prema
1 88 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 86.
1 89 Usp. Ivi 1 970: 1 92.
1 90 Vidi dolje objanjenje akuzativa.
1 9 1 Brojke 1 , 2 i 3 odnose se tu na razliito podrijetlo jata: ej postao je od indoeuropskoga dugoga
*e, a e2 od diftonga *ai, *oi.
66
r[ njegovu objanjenju nastavci o kojima je rije jedini su u kojima se - pojavljuje
i iza j, pa je stoga bio dvostruko Gae) umekano To je na sjevernoslavenskom po
I
druju dovelo do njegove denazalizacije i do razvoja odraza e. Mnogi istraivai
pak smatraju da se iza nastavaka - i -e mora kriti deklinacijska razlika 1 92 i stoga
ih objanjavaju morfoloki. Jo je krajem 1 9. st. Zubaty predloio da je sjeverno
,1' slavensko -e odraz staroga nastavka *-jiis. Isto rjeenje prihvaaju i Schelesniker
( 1 964 : 24-29 i 35 -40) i Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 89). Prema Schelesnikeru razdioba
nastavaka - i -e rezultat je morfolokoga restrukturiranja. Na junoslavenskom
podruju nastavak o-osnova i jo-osnova (-) poopen je i na a-osnove i ja-osnove,
dok je razvoj na sjeveru bio obrnut, tj . tamo je nastavak a-osnova i ja-osnova (-eJ
poopen i na o-osnove i jo-osnove.
V dativu je saimanjem osnovnoga samoglasnika -ii- i nastavka *-ei nastao dugi
diftong *-iii koji se, kao i svi drugi stari dugi diftonzi, najprije pokratio, a zatim
monoftongacijom dao -e. Kod ja-osnova je prije monoftongacije djelovala i prila
godba samoglasnika (prijeglas) koja je promijenila *-ai u *-ei ijom se monofton
gacijom dobiva potvreni starocrkvenoslavenski nastavak -i.
V akuzativu se kod a-osnova, prema oekivanju, od nastavka *-iim razvija stra
nji nosni samoglasnik -{J. Prema nekim slavistima kod ja-osnova bi se glasovnim
razvojem oekivao nastavak s prednjim nosnim samoglasnikom, a umjesto njega
pojavljuje se takoer stranji nosni samoglasnik -{J. Objanjavaju ga onda analogi
jom prema nepalatalnoj inaici, tj . a-osnovama. 1 93 Nije meutim sigurno da je pra
slavensko *-jiim moralo dati *-j. Ako kod dugoga ii iza palatala nije bilo prijeglasa
ili ako je prijeglas poniten promjenom koja je svako dugo e iza palatala pretvorilo
u ii 1 94 i ako je ta promjena izvrena prije postanka nosnih samoglasnika, onda je
nosnik -{J nastao pravilnim glasovnim razvojem, a ne analogijom, jer tautosilabika
skupina *iim daje normalno {J. 1 95
V vokativu slavenski jezici pokazuju arhaian oblik nastavka s kratkim *-a koji
je u a-osnovama, prijelazom kvantitete u kvalitetu, dao -o, a u ja-osnovama, zbog
prilagodbe samoglasnika, -e. Arumaa ( 1 98 5 : 148) kae da se ta kraina obino
objanjava laringalom H2 u pauzi, tj . na kraju rijei ili reenice, 1 96 iz ega nije
192 Usp. Arumaa 1985 . , str. 149: Diese raumliche Verteilung zwing uns zur Annahme, dass hinter
-i;. und -e eine FIexionsverschiedenheit stecken muss (gegen Diels, AfslPh 35, 1 91 3, 31 1ff. ). (Ta
prostorna razdioba sili nas da pretpostavimo da se iza -i;. i -e mora kriti sklonidbena razlika (protiv
Diels, AfslPh 35, 1913, 31 1ff.).)
1 93 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 . str. 90: UrsI. *-jam miisste Iautgesetzlich -ji;. ergeben; -jr durch AnaIo
gie nach dem -Q der harten Stame. (Prasl. *-jam moralo bi po glasovnim zakonima dati -ji;.; a -jr
analogijom prema -Q tvrdih osnova.) Vidi takoer Matasovi 2008: 1 95 .
1 94 Usp. Mihaljevi 2002: 1 5 1 - 1 52.
1 95 Vidi objanjenje nastavka 1. lica jednine prezenta u poglavlju o glagolima.
1 96 Dahinter wird der Laryngal 02 in Pausa angenommen. (Za to se pretpostavlja laringal g2 pred
pauzom.)
67
sasvim jasno podrazumijeva li to da je na tom poloaju ostao samo laringal, tj . da U nominativu i vokativu bi, kao i u genitivu jednine, trebao biti prajezini nasta
je rije o prijevojnom nultom stupnu *-H2 (umjesto punine *-eH2) ili da je kraina vak *-as koji je postao stezanjem od *-a -es. Slavenski je nastavak -yi-t:. oigledno
rezultat gUbljenja laringala koji je prethodno obojio samoglasnik e, kako to obja preuzet iz akuzativa. Kao motiv za tu zamjenu moe se navesti tenja da se izbjegne
njava Matasovi (2008 : 87-88 i 1 90) . Kod I-osnova vokativ je jednak nominativu. izj ednaivanje nominativa mnoine s nominativom jednine a-osnova do kojega bi
U lokativu je stapanjem osnovnoga -a- i nastavka *-i postao diftong koji se dalje dolo otpadanjem zavrnoga * -s u nastavku *-as. I tu se nastavak ja-osnova -t:. po
normalno glasovno razvija, tj . najprije se pokratio, a zatim monoftongirao u -e. javljuje samo u junoslavenskim jezicima dok zapadnoslavenski i istonoslavenski
Kod ja-osnova je djelovala i prilagodba samoglasnika, pa je oekivani rezultat -i. jezici imaju nastavak _e. 199
Instrumentalni je zavretak -ojQI-ejQ, kao i kod ostalih osnova enskoga roda, iz Genitivni je razvoj , ako se kao praslavenski pretpostavi zavretak *-om s krat
zamjenine promjene. Stariji je nastavak *-am -Q sporadino takoer potvren u kim O, pravilan i oekivan. Kratko je o u zavrnom slogu ispred nosnoga suglasnika
starocrkvenoslavenskim spomenicima. Za njega se pretpostavlja da je kontaminaci dalo il koje je kasnije prelo u "b, a zavrni je nosnik iza kratkoga visokoga samo
ja prajezinih nastavaka *-a i *-m, tj . da je doetno -m preuzeto iz drugoga nastav glasnika otpao. Kod ja-osnova mora se usto pretpostaviti i djelovanje prilagodbe
ka. Nosnik se tu pojavljuje samo u baltikim i slavenskim jezicima. Valja jo samo samoglasnika kojom je il prelo u iza j. Pojava kratkoga o umjesto oekivanoga
istaknuti da nastavak -u u mlaim hrvatskim crkvenoslavenskim spomenicima, kao dugoga samoglasnika moe se objanjavati na dva naina: 1 . kasnijim kraenjem
i u suvremenim akavskim govorima, moe biti ili preitak staroga nastavka -Q ( f izvorno dugoga samoglasnika2oo ili 2. morfolokim krnjenjem osnove, tj . dodava
*-am ) ili rezultat stezanja nastavaka -ojul-eju ( f- -ojQI-ejQ). njem nastavka *-om izravno na korijen.201
Dativni je nastavak -m"b rezultat pravilnoga glasovnoga razvoja. Valj a jedino
Dvojina napomenuti da se nastavak *-mos moe pretpostaviti kao polazite samo ako se
N A V *gWenai -7 ene *dauhjai -7 dui rabynji prihvaa glasovna promjena kojom zavrno *-os daje *_ils.202
GL *gWenau(s) -7 enu *dauhjau(s) -7 duu rabynju O akuzativu je gotovo sve reeno pri objanjavanju genitiva jednine i nominati
DI *gWenam5 -7 enama *dauhjam5 -7 duama rabynjama va mnoine. Jedino to jo treba istaknuti je da -y moe biti odraz samo nastavka
s kratkim samoglasnikom *-ans (ili *-ons) . Pitanje je kako objasniti tu krainu .
Kao prajezini nominativno-akuzativni nastavak obino se tradicionalno rekon Jedno je mogue objanjenje da je rije o utjecaju jo-osnova mukoga roda i/ili
struira dugi diftong *-ai koji je nastao spajanjem osnovnoga samoglasnika -a- s zamjeninih osnova kod kojih se i u mukom i u enskom rodu pojavljuje oblik ty
nastavkom *_i.197 Mikenski je grki pak pokazao da bi se tu moglo raditi i o pra ( f- *tons) . Druga je mogunost da se i tu pretpostavi kasnije kraenje izvorno du
jezinom nastavku *_oi. 198 Za nas je to iz slavenske perspektive svejedno, jer je goga samoglasnika, tj . *-ans *-ans.203 Kako je ve spomenuto, taj se akuzativni
rezultat razvoja i jednoga i drugoga diftonga u praslavenskome isti. nastavak proirio i na nominativ.
O genitivu, lokativu, dativu i instrumenta1u sve je ve reeno kod ranije obrae U lokativu je sporna jedino pojava -h- umjesto oekivanoga *-s- iza glasova
nih sklonidbenih tipova. Njihov je razvoj glasovno pravilan i oekivan. koji nisu r, u, k, i. Vjerojatno se to -h- razvilo analogijom prema drugim osnovama
Mnoina (u-osnove, o-osnove, i-osnove) u kojima je postalo od s pravilom ruki. ini se da
je ta zamjena izvrena razmjerno kasno, u razdoblju dezintegracije praslavenskoga.
N *gWenans -7 eny *dauhjans -7 dut:t rabynjt:t
G *gWenom -7 enb *dauhjom -7 dUb rabynjb
1 99 Vidi gore objanjenje genitiva jednine.
D *gWenamus -7 enamb *dauhjamus -7 duamb rabynjamb 200 Usp. Arumaa 1 985. str. 1 54: Im Slavischen ist -om zu -om gekiirzt worden, das -o ergeben hat
A *gWenans -7 eny *dauhjans -7 dut:t rabynjt:t r(lko, bei palatalen Stiimmen -b: dub. (U slavenskom je -om skraeno II -om koje daje -o: r(lko,
V=N a iza pa1atala -b: dUb. )
L *gWenasu -7 enahb *dauhjasu -7 duahb rabynjahb 20 1 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 . str. 88: Partikel *-om (-7 *-i1m) s. sub. 1 7, wie bei den o-Stiimmen
I *gWenamIs -7 enami *dauhjamIs -7 duami rabynjami nicht mit dem Stammelement verschmolzen, sondern direkt an die Wurzel angetreten. (estica *-om
(-? *-i1m), v. pod. 17, kao ni kod o-osnova, nije se stopila s osnovom, nego je dodana izravno na
korijen.)
202 Usp. objanjenje kod o-osnova.
1 97 U laringainoj teoriji taj nastavak ima oblik *eHriH. Usp. Beekes 1 995 : 1 95 . 203 Usp. Arumaa 1 985: 1 53 - 1 54 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 88. Prema Arumi kraenje je kao rjeenje
1 9 8 Usp. Szemerenyi 1 989: 200. pretpostavljao Milewski.

68 69
Kao dokaz tomu navode se skraeni staroeki toponimi (imena mjesta) u kojima 3. ZAMJENICE
se navodno jo uva staro s: u Polas i u Dolas (umjesto Poljanach i Doljanach) .204
U instrumentalu je razvoj oekivan i glasovno pravilan. 3.1. Uvod

2.2.5. U-osnove Zamjenice su rijei koje nemaju vlastitoga opisnoga sadraja, ve ga dobivaju
od drugoga izraza koji je ranije izrijekom spomenut u tekstu ili se odnose na osobu
Jednina D voj ina Mnoina ili predmet koji se moe pokazati, pa se tako odreuje njihova referencija. Izraz od
N *Uikiis -7 loky *lllki1wI -7 lokbvi *laki1wI -7 lokbvi kojega zamjenice dobivaju opisno znaenje (referenciju) zove se antecedens. Tradi
G *Hlki1wes -7 10kbve *lllki1wous -7 lokbvu *lllki1wom -7 lokbvb cionalno se kae da su zamjenice rijei koje zamjenjuju imenike izraze i pojavljuju
D *lllki1wei -7 lokbvi *lllki1wamo -7 lokbvama *laki1wami1s -7 lokbvamb
se umjesto njih kako bi se izbjeglo ponaVljanje i zalihost (redundancija) i kako bi
A *laki1wIp. -7 lokbVb =N *Iaki1wins -7 lokbvi
izriaj bio jasniji i krai. Zamjenice se razlikuju ulogom i poloajem u sintaktikim
V =N = N = N
skupinama. Neke se zamjenice ponaaju kao imenice i pojavljuju se na istim mje
L lokbve *laki1wou -7 lokbvu *laki1wasi1 -7 lokbvahb
stima kao imenice. Zato se katkad zovu imeninim ili imenikim zamjenicama. 205
I lokbVbj Q = D *laki1wamIs -7 10kbvami
Takve su primjerice upitne zamjenice tko i to te neodreene zamjenice netko,
U nominativu jednine razvoj je glasovno pravilan i oekivan. U svim drugim neto i sl. Druge se pojavljuju uz imenicu i ponaaju se kao determinatori (lano
padeima osnovno se *a razdijelilo na *uw od kojega onda pravilnim glasovnim vi), pridjevi ili kvantifikatori. One se u naim gramatikama nazivaju pridjevnim ili
razvojem postaje 'bV. Padeni su nastavci uglavnom jednaki onima kod suglasnikih pridjevskim zamjenicama. 206 Kao pridjevi se ponaaju posvojne zamjenice moj ,
osnova enskoga roda (mati), jedino je u dvojini i mnoini u nekim padeima vid tvoj , svoj , na, va, zatim upitno-odnosne zamjenice koji i iji, neke neodreene
ljiv utjecaj a-osnova. Glasovno je proziran i genitiv iji je nastavak postao otpada zamjenice, primjerice pokoji, svaiji i sl., kao i zamjenini kvantifikatori svaki,
njem zavrnoga -s zbog zakona otvorenih slogova. Isto vrijedi i za dativ i akuzativ neki, sav itd. Tradicionalno se zamjenice prema sadraju dijele u idue skupine:
koji su takoer glasovno lako tumaljivi. U dativu je potvreni starocrkvenosla line, posvojne, povratne, pokazne, upitne, odnosne, neodreene i zbirne. Prema
venski oblik dobiven monoftongacijom diftonga ( *ei i) i prijelazom kvantitete u morfolokom ponaanju, tj . prema tipu sklonidbe, zamjenice se u slavenskim jezi
kvalitetu ( *a o i *u 'b). U akuzativu treba pretpostaviti prijelaz slogotvornoga cima dijele u dvije skupine: line i neline.
nosnoga sonanta u *um (u susjedstvu stranjega kliznika w), zatim gubljenje zavr
noga nosnika iza kratkoga visokoga samoglasnika i prijelaz kvantitete u kvalitetu. O 3.2. Line zamjenice
lokativnom -e i instrumentalnom -bjQ ve smo govorili kod suglasnikih i i-osnova.
U nominativu, akuzativu i vokativu dvojine nastavak *-f je iz i-osnova, a to u Line se zamjenice zovu tako jer izraavaju gramatiku kategoriju lica. Ta je
laringainoj teoriji znai *-iH1 . I nastavci za genitiv i lokativ ve su protumaeni. kategorija u slavenskim jezicima zajednika zamjenicama i glagolima. Kao i kod
Kod dativa i instrumentala -a- ispred nastavka -ma upuuje na utjecaj a-osnova, a glagola, i kod zamjenica postoje tri lica: prvo, drugo i tree. Bit te gramatike
razvoj daljnjega dijela nastavka takoer je ve protumaen kod o-osnova. kategorije valja traiti u podruju deiktinosti, tonije u gledanju s motrita onoga
U nominativu i akuzativu mnoine nastavak -i je takoer iz i-osnova. Nastavci koji govori i sudjelovanja u komunikaciji. Zamjenica prvoga lica oznaava ulogu
genitiva, dativa, lokativa i instrumentala takoer su ve protumaeni ranije. Jedino govornika, zamjenica drugoga lica ulogu sugovornika, a zamjenica treega lica ulo
kod posljednja tri valja upozoriti da -a- ispred nastavka pokazuje utjecaj a-osnova, gu onoga o kome/emu se govori, a tko/to nije ni govornik ni sluatelj .207 Veina
a u lokativu je -h- takoer, kao i kod a-osnova postalo analogijom prema i-osnova svjetskih jezika ima konaan, zatvoren skup rijei kojima se izraavaju diskursne
ma, u-osnovama i o-osnovama.
205 Prvi naziv rabe Teak; Babi 2005: 125, a drugi Bari i dr. 2005: 203.
206 I ovdje prvi naziv rabe Teak; Babi 2005: 125, a drugi Bari i dr. 2005: 203.
207 esto se u jezikoslovnim prirunicima moe proitati da line zamjenice oznauju govornika,
sugovornika i onoga/ono o kome/emu se govori, to nije sasvim tono. U odreenim situcijama
204 Usp. Arumaa 1 985 : 1 5 5 i Aitzetmi.il1er 1 99 1 : 88. Prema Aitzetmi.il1eru oblici su dobiveni od govornici mogu o sebi i sugovornicima govoriti i sluei se osobnim imenima, titulama, rijeima
*Po!jan-s'b i *Do!jan-s'b, gdje je, oito (iako to Aitzetmi.il1er ne spominje), nastavak dodan izravno koje izraavaju odnos meu njima i sl. Stoga je bolje i preciznije govoriti o (diskursnim) ulogama
na korijen, odnosno na oblik bez osnovnoga samoglasnika. govornika i sugovornika. Vie o tome vidi u Siewierska 2004: 1-2.

70 71

I

uloge povezane s gramatikom kategorijom lica. Te se rijei obino zovu linim
zamjenicama. Iako gramatika kategorija lica razlikuje samo tri uloge, to ne znai
da jezici imaju samo tri rijei za njezino izraavanje. Veina jezika za tu svrhu ima
vie razliitih oblika.208 Razlog je tomu injenica da te rijei ne izraavaju samo javljuju, a tree lice nije. Mnogi lingvisti, ponajprije E. Benveniste, smatraju da
lice, ve i razne druge kategorije, primjerice: broj , rod, pade pa ak i drutveni
poloaj te generacij sku pripadnost oznaenika u odnosu na govornika.209 U sla
venskim su jezicima vane samo tri prvonabrojene kategorije. Najvanija je od
njih kategorija broja. Indoeuropskim je jezicima, pa tako i slavenskim, svojstven
supletivizam oblika za isto lice u razliitim brojevima. Tako primjerice starocr
kvenoslavenski ima za prvo lice jednine oblik aZb, za prvo lice dvojine oblik ve,
a za prvo lice mnoine oblik my. Tako je i u drugim indoeuropskim jezicima: u
staroindijskom 1 . lice jednine ima oblik aham, 1 . lice dvojine avam, a 1 . lice mno
ine vayam; u grkom je u 1 . licu jednine oblik EYW, a u 1 . licu mnoine flct:<;; u
latinskom jedninski oblik glasi ego, a mnoinski nos ; gotski je jedninski oblik ik,
dvojinski wit, a mnoinski weis itd. Slino je i u drugom licu. Padei se, kao i kod
imenica i pridjeva, izraavaju s pomou nastavaka koji tvore sklonidbenu paradi
gmu. Meutim, i tu se katkad unutar istoga lica i broja pojavljuje supletivizam, tj .
razliiti oblici osnove za razliite padee, primjerice: u suvremenome hrvatskom
jeziku nominativ zamjenice prvoga lica jednine glasi ja, a u kosim je padeima
drukija osnova: mene, meni, mnom.21O Rod je u suvremenim slavenskim jezicima
ogranien samo na zamjenice treega lica.2 I 1 I u veini se drugih jezika kategorija
roda razlikuje samo u treem licu. lezici koji imaju kategoriju roda u drugom licu
areaino su iliji genetski povezani. Veina ih se govori na podruju sjeverne Afrike.
Vrlo su rijetki jezici koji imaju kategoriju roda i u prvom licu.212 Lako je objasniti
zato se rod razlikuje u treem licu, a u prvom i drugom licu ne. Rod je prvoga
i drugoga lica najee oit i govorniku i sugovorniku, pa je njegovo oznaivanje
zalihosno. Rod treega lica nije tako oigledan. Onaj/ono o kome/emu se govori
moe, ali ne mora biti nazoan/prisutno. Stoga oznaivanje roda kod treega lica
208 Rijetki su jezici kao madureki, austronezijski jezik koji se govori na Javi, koji imaju samo dva
oblika, oba za prvo lice: sengkoq 'ja' i tang 'moj'. Meu jezicima koji imaju najvie linih zamjenica
je fidijski koji navodno ima ak 1 35 razliitih oblika. Usp. Siewierska 2004: 2.
209 Sustave zamjenica koji izraavaju generacijsku pripadnost i drutvenu pripadnost oznaenika
imaju neki australijski jezici. Najpoznatiji je primjer lardilskoga jezika koji, prema Hale 1 966., u
dvojini i mnoini ima jedan sustav zamjenica za osobe koje pripadaju istoj generaciji ili su za dvije
generacije udaljene od govornika, a drugi sustav za osobe koje su za jednu ili tri i vie generacija
udaljene od govornika. Usp. takoer Siewierska 2004: 3 .
21 0 Slino je i u drugim indoeuropskim jezicima. Usp. primjerice njemake ich, meiner, mir, mich;
francuske je, me, moi i litavske oblike M, mans, man, mane, manyje, manirn!.
2 1 1 Iznimka je djelomice slovenski jezik koji je pod utjecajem imenica u prvom i drugom licu no
minativa mnoine razvio nove oblike za enski i srednji rod me i ve, dok se u mukom rodu rabe
oblici mi i vi naslijeeni iz praslavenskoga.
212 Usp. Siewierska 2004: 1 04- 1 06.
72
esto pomae sugovornicima da lake jednoznano odrede oznaenika o kojemu
je rije. Openito se smatra da se prvo i drugo lice bitno razlikuju od treega lica.
Prvo i drugo lice sudionici su govornoga ina ostvarenoga izrekom u kojoj se po
gramatika kategorija lica obuhvaa samo prvo i drugo lice, a da tree lice zapravo
nije lice. Razlikovanje rodova samo je jedno od oitovanja razlike izmeu prvih
dvaju lica i treega lica. Od ostalih razlika ovdje e biti spomenute samo one iji je
odraz vidljiv u slavenskim jezicima. ledna je od vanih razlika i injenica da se na
tree lice moe upuivati bilo kojim leksikim sredstvom, dok se na prvo i drugo
lice u pravilu upuuje samo linim zamjenicama. Stoga ne udi da postoje jezici
koji imaju samo line zamjenice prvoga i drugoga lica, a nemaju line zamjenice
treega lica. U nekima od tih jezika na tree se lice upuuje punim imenskim
izrazima,213 a u drugima se u tu svrhu upotrebljavaju pokazne ili/i anaforike za
mjenice. Razlika izmeu prvih dvaju i treega lica vidljiva je najee i kod jezika
koji imaju line zamjenice treega lica. esto se zamjenice treega lica sklanjaju
drukije, tj . slue se drukijim sustavom padenih nastavaka nego zamjenice prvoga
i drugoga lica. Takav je sluaj i u slavenskim jezicima. Razmjerno je esta pojava
da se u treem licu neutralizira (dokida) i razlika u broju, tj . da se isti oblik rabi
i za jedninu i za mnoinu. Odraz te razlike vidljiv je i u slavenskim jezicima. U
prvom i drugom licu jedninski i mnoinski oblici izvedeni su od razliitih osnova, a
u treem licu su jedninski i mnoinski oblici izvedeni od iste osnove. Navedene se
razlike mogu objasniti time da su zamjenice prvoga i drugoga lica deiktiki izrazi
ija interpretacija ovisi o izvanjezinoj situaciji u kojoj je uporabljen iskaz u kojemu
se pojavljuju. Iako prvo lice uvijek oznauje govornika, a drugo sluatelja, stvarni
identitet i jednoga i drugoga ovisi o tome tko je, kada i gdje izgovorio izraz (ree
nicu) u kojemu se pojaVljuju. Zamjenice prvoga i drugoga lica pripadaju skupini
rijei koje se esto oznauju lakobsonovim nazivom shifters .214 Zamjenice treega
lica u biti su anaforiki izrazi. Njihova interpretacija ne ovisi o izvanjezinoj , ve
o jezinoj okolini. Njihova se referencija najee odreuje iz onoga to je ranije
izgovoreno ili napisano. I one mogu biti uporabljene deiktiki, ali je anaforika
uporaba temeljna. Zbog toga se u nekim jezicima tree lice oznauje anaforikim
zamjenicama, a deiktika se referencija izraava pokaznim zamjenicama. Tako je
u starocrkvenoslavenskome, a oito je tako bilo i u praslavenskom jeziku. U kosim
padeima tree se lice izraavalo oblicima anaforike zamjenice i (*jl), ja, je, a u
nominativu, gdje je prevladavajua deiktika uporaba, oblicima pokaznih zamjenica
21 3 Takav je primjerice saltjujski (sa1t-yui), papuanski jezik u kojemu se umjesto zamjenica treega
lica upotrebljavaju imenice yai 'mukarac, mujak' i al 'ena, enka' popraene pokaznom esticom
i, tako da yai i znai 'on' ili 'oni', a al i 'ona' ili 'one'. Usp. Siewierska 2004: 6.
21 4 Usp. Jakobson 197 1 : 1 30- 147.
73
onb, tb i Sh. Ne udi stoga da su sklonidbene paradigme linih zamjenica treega
lica u slavenskim jezicima nastale kontaminacijom pokaznih zamjenica i anaforike
zamjenice i, ja, je, tako da je nominativ (i vokativ) uzet od pokazne zamjenice,
a ostali padei od anaforike zamjenice.2IS Budui da je ovdje rije uglavnom o
praslavenskoj sklonidbi, u poglavlju o linim zamjenicama bit e opisane samo
zamjenice prvoga i drugoga lica kojima je pridruena i povratna zamjenica sebe
ija je sklonidba paralelna zamjenici drugoga lica jednine. Zamjenice treega lica
sklanjaju se kao neline zamjenice i zato ovdje nisu ukljuene. Line se zamjenice
u praslavenskom (a onda i u suvremenim slavenskim jezicima) odlikuju posebnom
sklonidborn u kojoj se nastavci nekih padea razlikuju ne samo od imenske, .ve i
od deklinacije nelinih zamjenica. Prije samoga prikaza sklonidbe valja upozoriti
da su razlike u pojedinim oblicima meu indoeuropskim jezicima znatne, tako da
je rekonstrukcija prajezinih oblika mogua samo u ogranienoj mjeri.216 To poka
zuje da se je deklinacija linih zamjenica u indoeuropskim jezicima razvila nakon
raspada indoeuropske jezine zajednice, u pojedinim jezinim porodicama i jezi
cima. Vidljivo je i da je taj razvoj bio pod znatnim utjecajem imenike sklonidbe.
Stoga se u sljedeim tablicama u lijevom stupcu navode rekonstruirani oblici koji
se mogu pretpostaviti kao ishodite kasnijih slavenskih oblika koji su oprimjereni
starocrkvenoslavenskim oblicima.
1. lice jednine
N *eg'om aZb V tom sluaju podrku. Stoga je uloga sloene estice *e-gho upravo isticanje line
G mene L *munoi, *minoi mbne, mbne
D *munoi, *minoi mbne, mbne mbnojQ
A * mem m
Vie je nedoumica u tumaenju nominativnoga oblika. Poetni samoglasnik a
u starocrkvenoslavenskome sporan je ve od samih poetaka poredbene indoeu
ropeistike, jer odgovara samoglasniku e u ostalim porodicama.217 To je a najlake
objasniti pretpostavljanjem dugoga e kao polazita, a kako je vidljivo u grkome i
latinskome e je kratko. Za one koji prihvaaju Winterov zakon slavensko se duljenje
lako objanjava: kratko e se dulji zbog zvunoga suglasnika iza sebe. Prije Winterova
zakona najee se kao uzrok duljenja pretpostavljao emfatiki izgovor.218 Pojava
21 5 Bugarski i makedonski imaju u nominativu oblike postale od pokazne zamjenice tb, ta, to (bu
garski toj, tja, to; makedonski toj, ta, toa), a svi ostali slavenski jezici oblike pokazne zamjenice
onb, ona, ono.
21 6 Pregled stanja po pojedinim indoeuropskim porodicama vidi u Kapovi 2006: 1 23- 127, a pre
gled ranijih rekonstrukcija prajezinoga sustava linih zamjenica u istom djelu na str. 128- 1 34.
21 7 O emu svjedoe latinski (ego) i grki oblik (EyW).
218 Usp. Arumaa 1 985. str. 1 5 8 : Mit einer Dehnung emphatischer Natur muj3 man auch in abulg.
aZb rechnen. (S duljenjem emfatike naravi mora se raunati i kod starobugarskoga az'b. )
74
a umjesto e najee se objanjava dodavanjem protetskoga j iza kojega dugo e
pravilno postaje ii, a zatim se pretpostavlja gubljenje proteze, to je u starocrkve
noslavenskomu i inae est sluaj ispred nevisokih stranjih samoglasnika. Problem
je meutim da su u tekstovima posvjedoeni primjeri u kojima se poetno j gubi
ispred etimolokoga *a, ali nikada ispred a koje je postalo od etimolokoga *e, pa
je nominativ line zamjenice prvoga lica jedinstven sluaj . Unato tom problemu
ini se da je pretpostavka o gubljenju poetnoga j najjednostavnije rjeenje.219
Zanimljivo je i tumaenje doetka *-om koji neki smatraju glagolskim nastavkom
za prvo lice,220 drugi, zbog ire distribucije, misle da je rije o estici, a trei da je
nosnik refleks zamjenice prvoga lica. Brojne su i teorije o podrijetlu velara *g '(h).
Zanimljiva je teorija o postanku prajezinoga oblika *eg '(h)om koju donosi Kra
suhin (2004: 149). Njega razliitost osnove nominativa i ostalih padea upuuje na
kasnije postanje nominativnoga oblika. Nominativni je oblik prema tom tumaenju
sintagma sa znaenjem 'taj eto ja' i sastoji se od tri dijela *e-gho-m, gdje je *e-pre
zentator 'evo, eto, gle', a kolebanje *gl*gh pokazuje da bi drugi dio mogao biti
emfatika estica tipa grkoga yE i staroindijskoga ha, a na kraju je sintagme lini
zamjenini oblik *-m. Takvo se objanjenje temelji na pretpostavci da se u indoeu
ropskom prajeziku (kao i u suvremenome hrvatskom) zamjenini subjekt izricao
samo onda kada ga je trebalo posebno naglasiti, a inae je bio izraen s pomou
glagolskoga nastavka. Budui da je zamjenini dio *-m bio nenaglaen, trebao je u
zamjenice. Moda u prilog takvu tumaenju govori i injenica da praslavenski no
minativni oblik *jazu ni akcenatski nije dio iste naglasne paradigme s pominim
naglaskom kao drugi oblici, ve je izoliran.221 To je tumaenje, kao i veina drugih,
samo spekulacija bez vrstih dokaza. Zbog oblika ja koji je rairen u suvremenim
slavenskim jezicima, mnogi smatraju da je u praslavenskom, osim oblika *(j)iizu
postojao i oblik *(j )iiz, bez proirka ( *om > u), u kojemu je zavrni suglasnik z
otpao zbog zakona otvorenih slogova i tako je dobiven oblik ja.222 Neki idu i korak
dalje tvrdei da se krai oblik *eg ' mora pretpostaviti ve za indoeuropski prajezik i
da je ak bio prvotan, a da su oblici *eg '(h)om i *eg'(j mlae dijalekatne inaice.223
Takva je pretpostavka teko uskladiva s etimologijom koju navodi Krasuhin.
21 9 Vie o tom problemu vidi Kapovi 2006: 22-25 .
220 Prema tom bi tumaenju dugo -o koja se pojavljuje u grkome i latinskome bilo odraz prezent
skoga nastavka *-0, a slavensko -'b odraz aoristnoga nastavka *-om.
22 1 Usp. Kapovi 2006: 80.
222 Usp. Arumaa 1 985: 1 59.
223 Usp. Kapovi 2006: 148. Da je morfem *eg ' najstariji oblik zamjenice 1 . lica jednine, najvje
rojatnijim smatra i Matasovi 2008: 232. Rudolf Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 07- 1 08) pretpostavlja kao
izvorni praslavenski lik samo oblik *jiiz iz kojega je kasnije otpadanjem zavrnoga -z postao oblik
ja, a -z je u nekim jezicima sauvano naknadnim dodavanjem nastavka -'b.
75
 Genitivni je oblik bez promjene naslijeen iz indoeuropskoga prajezika, to
potvruje usporedba s indoiranskim, keltskim i baltikim jezicima. Neki u tom
prajezinom obliku vide spoj akuzativnoga me i estice ne, a drugi, pozivajui se
na injenicu da u tom obliku dolaze neposredno jedan uz drugi dva puna prijevojna
stupnja, pretpostavljaju spoj dvaju zamjeninih korijena.224 Od toga je oblika (s
prijevojnim stupnjevima *mon- i *mun-) stvorena baltoslavenska osnova i za druge
kose padee.
Za dativ se ne moe sa sigurnou rekonstruirati zajedniki prajezini oblik.
Najee se prihvaa Meilletova rekonstrukcija *meg 'hi koja se opire na latinsko
mihi i staroindijsko mahyam. Za slavenske jezike mora se kao polazni rekonstruirati
oblik kao u gornjoj tablici. Osnova *mun- najvjerojatnije je ve baltoslavenska, o
emu svjedoi njezina proirenost i u baltikim jezicima. Nejasno je podrijetlo sa
moglasnika *u u toj osnovi.225 Nastavak *-oi slavenska je inovacija. Kapovi (2006:
1 04) kao baltoslavenske rekonstruira oblike *muni i *meni obrazlaui na temelju
grae da je neobini nastavak *-i najstariji. Taj je nastavak u slavenskom zamije
njen nastavkom *-e za ije podrijetlo Kapovi (2006: 1 05) kae da nije jasno, a
Arumaa ( 1 985: 1 6 1 ) misli da je postao od praslavenskoga *-oi koje je preuzeto iz
imenike sklonidbe.226 U starocrkvenoslavenskim se gramatikama, osim oblika s
jorom, navodi i oblik s jerom za koji se obino misli da je sekundaran. 227 Promjena
jora u jer moe se objanjavati asimilacijom prema iduemu jatu ili prijevojem -en :
-bn.228 Za indoeuropski se prajezik moe rekonstruirati i enklitiki oblik *meil*moi
koji je najvjerojatnije sluio, ne samo za dativ, ve i za akuzativ i genitiv. Za slaven
sko se mi kao polazite mora uzeti oblik s prijevojnim e-stupnjem *mei.
U akuzativu indoeuropski je prajezini oblik gotovo sigurno bio *me ili *me.229
Za indoiranske23o i slavenske jezike najvjerojatnije je da je zavretak *-m preuzet
iz imenike sklonidbe, gdje je to uobiajen nastavak, iako neki istraivai (primje
rice Meillet) vide u njemu zamjeninu (deiktinu) esticu. Takav akuzativni oblik
nije bio enklitika, ve je imao vlastiti naglasak. U enklitiku se razvio tek kasnije s
pojavom ivosti i genitivnoga oblika u akuzativu. U starocrkvenoslavenskim tek
stovima jo je esto na naglaenim poloajima, a na takvu se poloaju moe nai
sporadino i u znatno mlaim hrvatskoglagoljskim tekstovima. Tako se primjerice
u fragmentu Legende o sv. Eustahiju s poetka 14. st. koji se uva u Novom Mestu
u Sloveniji na listu 1 b moe proitati ovaj tekst: imesta e b (= 2) s( i)ni me i in '
224 Usp. Arumaa 1 985: 1 60.
225 Vie o tome vidi u Kapovi 2006: 1 1 2- 1 1 3 .
226 Slino misli i Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 08) koji pretpostavlja da je nastavak -e preuzet iz a-osnova.
227 Usp. Arumaa 1 985 : 1 6 1 i Kapovi 2006: 6 1 .
228 Usp. Kapovi 2006: 6 1 -62.
229 Usp. Arumaa 1 985 : 159 i Kapovi 2006: 128- 1 34, 1 3 8 i 147.
230 Usp. sanskrtsko mam i avestiko m'lm.
76
mbni mene u kojemu akuzativni oblik me mora biti naglaen. To je meutim samo
daleki, sporadini odraz stanja kakvo je bilo u praslavenskom.
Ne moe se rekonstruirati zajedniki indoeuropski prajezini oblik ni za lokativ
jer mnogi indoeuropski jezici, meu njima i hetitski, nemaju vie taj pade. Sla
venski je oblik sigurno novotvorenica jednaka dativu.
Zbog istoga razloga kao kod lokativa nije mogua rekonstrukcija niti prajezi
noga oblika instrumentala. Slavenski je nastavak postao pod utjecajem imenike
deklinacije. Obino se smatra da je postao krianjem prajezinoga nastavka *-0
enskoga roda i nastavka i-osnova *_mr.231 Drugim rijeima, nastavak *-0 proiren
je sa -m iz nastavka *-mr. Zavretak -ojQ pokazuje da kao polazite moramo uzeti
diftongiranu osnovu, tj . oblik *munoi-o-m. Samoglasnik 'b (f- *u) u osnovi istoga
je podrijetla kao i u dativu i lokativu, a to znai da njegovo postanje nije jasno.
2. lice jednine
N *tii ty V
L *teboi tebe
G *tewe(s) tebe
*teboi tebe tobojQ
D
A *tem tt:e
U drugom licu, za razliku od prvoga, nema supletivizma osnove, ali se u nekim
padeima pojavljuje prijevoj e - o. Za slavenski se nominativ mora pretpostaviti
ishodini oblik s dugim *11. Takvu rekonstrukciju potkrjepljuju i ital ski i keltski
jezici te avestiki. Neki indoeuropeisti, uz taj oblik, rekonstruiraju za indoeuropski
prajezik i *tu s kratkim samoglasnikom, zbog kratkoga odraza u drugim jezicima. 232
Strunjaci se znatno razilaze u objanjavanju oblika s dugim samoglasnikom. Ima
onih koji oblik *t11 objanjavaju redukcijom (stezanjem) oblika *tewe ili *tuwa,233
dok Kapovi kao mogue objanjenje nudi pretpostavku o fakultativnom duljenju u
jednoslonicama u indoeuropskom prajeziku.234 Matasovi (2008: 233) misli pak da
je laringal, odraz kojega je duljina, u nekim jezicima preuzet iz sufiksa *-H2om tako
da je oblik *tuH2om pogreno segmentiran kao *tuHrom. Taj je sufiks vidljiv u
staroindijskom obliku te zamjenice t(u)vam, kao i u oskikome tiium. Matasovi do
puta i mogunost da su odrazi s kratkim *u nastali gubljenjem laringala u pauzi.235
23 1 Usp. Arumaa 1 98 5 : 1 62 i Szemerenyi 1 989: 228 . Vidi takoer nie poglavlje o pokaznim
zamjenicama.
232 Tako postupa primjerice Szemerenyi 1 989: 228. Osim njega, kao primjer takve rekonstrukcije,
Kapovi (2006: 1 28- 1 34) navodi jo i Sihlera i Katza, a i sam prihvaa takvu rekonstrukciju. Vidi
str. 147.
233 Kao primjer prvoga Arumaa ( 1 985 : 1 63) navodi Brugmanna, a kao primjer drugoga Erharta.
Usp. takoer Ivi 1 970: 2 1 8 .
234 Usp. Kapovi 2006: 1 37 i 140- 142. Dokazi koje Kapovi z a to nudi uglavnom s u spekulativne
naravi, ali to vrijedi i za ostale pretpostavke.
235 Usp. Matasovi 2008: 234.
77

U genitivu rekonstrukciju prajezinoga oblika s glasom w opravdavaju refleksi
u indoiranskim, baltikim i navodno keltskim jezicima.236 Slavenski je b vjerojat
no preuzet iz dativa, a to znai da je u dativu od starine i da se od tamo proirio
analogijom i u druge padee.
Za dativni nastavak *-oi vrijedi sve to je reeno o istom nastavku kod prvoga
lica. Za indoeuropski se prajezik najee rekonstruira oblik *te-bhi, o ijem je
nastavku *-i takoer bilo govora kod prvoga lica. I tu se, kao i kod prvoga lica, za
indoeuropski prajezik moe rekonstruirati i enklitiki oblik *teil*toi koji je najvje
rojatnije sluio, ne samo za dativ, ve i za akuzativ i genitiv. Za slavensko se ti kao
polazite mora uzeti oblik s prijevojnim e-stupnjem *tei.
U akuzativu je prajezini oblik bio vjerojatno *te ili *te koji, kao i u prvom
licu, nije bio enklitian, ve je imao vlastiti naglasak. Kao i u 1 . licu, nastavak -m
u slavenskim je jezicima iz imenine sklonidbe.
O nastavcima lokativa i instrumentala sve je reeno kod prvoga lica. Treba samo
dodati da se u instrumentalu u osnovi pojavljuje prijevojni stupanj o, umjesto e. U
nekim je sjevernim slavenskim jezicima (istonim i zapadnim) taj prijevojni stupanj
potvren i u dativu i lokativu. 237 Jezikoslovci se ne slau u potpunosti je li stariji
vokalizam e ili vokalizam o. Neki smatraju da su stariji oblici s e, a da se oblici s o
mogu tumaiti kasnijom asimilacijom (instrumental) i analogijom.238 Drugi misle
da vokalizam o mora biti stariji, a da je e kasnijega, analokoga postanja.239 Trei
pretpostavljaju da je u dativu izvorno bilo *teb-, a u lokativu *tob-, a da su kasnije
promjene rezultat izjednaivanja dativa i lokativa. U junoslavenskim jezicima (i
drugima koji imaju samo e) lokativ se poveo za dativom, a u nekim sjevernoslaven
skim dativ za lokativom.24o U etvrtoj su skupini oni koji, poput Kapovia (2006 :
63-66), zastupaju miljenje da za praslavenski treba, kao ravnopravne, rekonstrui
rati oba oblika (i *teb- i *tob-) i u dativu i u lokativu.
236 Usporedi staroindijsko tava, litavsko tav(ts (dijalektaIno i tave i tev(ts) i latvijsko tevis.
237 Usporedi eko toM, poljsko tobie i ukrajinsko tobi.
23 8 Tako primjerice Arumaa ( 1 985: 1 64) za instrumental kae: Die Wurzel to- gegeniiber te- in den
iibrigen obliquen Kasus erklart sich durch Assimilation. (Korijen to-, nasuprot te- u ostalim kosim
padeima, objanjava se asimilacijom.) Utjecajem instrumentala postanak tih oblika objanjava i
Stieber 1 979: 1 39- 140.
239 Usporedi primjerice Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 1 1 1 ) koji kod dativa kae: Das Ost- und Westslavische
hat tobe, dessen o-Vokalismus sich als alt erweist durch das Reflexivum (s. sub 36 sobe). (Istono
slavenski i zapadnoslavenski imaju tobe, iji se o-vokalizam pokazuje starim u povratnoj zamjenici
(vidi pod 36 sobe).), a zatim na istoj stranici, kod lokativa: West- und Ostslavische tobe (mit alterem
o-Vokalismus, s. o. Dat. tebe) (zapadnoslavensko i istonoslavensko tobe (sa starim o-vokalizmom,
v. gore dativ tebe.)
240 Takvo objanjenje zastupa primjerice Vaillant ( 1 958: 249), a prema Kapoviu (2006: 65) i V.
Kiparsky ( 1 967.).
78
Povratna zamjenica
N - ----- V
G * sewe(s) sebe L * seboi sebe
D * seboi sebe soboj Q
A *sem Stt
Povratnu zamjenicu, iako je p o funkciji anaforika, s linim zamjenicama po
vezuje ista sklonidba koja je, kao i razvoj oblika, potpuno paralelna sklonidbi li
ne zamjenice 2. lica jednine i zato je ovdje navodimo odmah iza nje. I tu je b u
genitivu, lokativu i instrumentalu (umjesto staroga w) preuzeto iz dativa, dativni
i lokativni nastavak -e istoga je postanja kao i kod linih zamjenica 1 . i 2 . lica
jednine, akuzativno je *-m takoer iz imenike sklonidbe, a u instrumentalu se
takoer pojavljuje prijevojni stupanj o. U nekim je sjevernim slavenskim jezicima
isti prijevojni stupanj svojstven i dativu i lokativu, kao i kod line zamjenice 2 .
lica jednine. Jedina je razlika d a povratna zamjenica nema nominativnoga oblika.
Razlog je tomu injenica da se ona uvijek odnosi na gramatiki subjekt reenice
pa zbog toga sama ne moe nikada biti subjekt, a to znai da se ne moe nikad
pojaviti u nominativu koji je prototipan subjektni pade. Povratna se zamjenica
u slavenskim, baltikim, indoiranskim i albanskom jeziku rabi za sva tri lica, a u
germanskim, italskim i grkom jeziku samo za tree lice. ini se po svemu da je
stanje kakvo je u prvoj skupini jezika starije, a da je ogranienje samo na tree
lice kasnijega postanja. Etimoloki je oblik povratne zamjenice moda povezan sa
starom anaforikom zamjenicom koja je u obliku *soi bila zamjenica 3. lica, a od
koje u slavenskim i baltikim jezicima nema tragova.241 Osim naglaenih oblika, i
tu moramo pretpostaviti postojanje prajezinoga enklitikoga oblika *soil*sei koji
nije sluio samo za dativ, ve i za akuzativ i genitiv. Naravno, i tu za slavenski oblik
si treba pretpostaviti kao ishodite inaicu *sei.
1. lice dvojine
N *we ve V
G *no- naju L *no- naju
D *nomo nama *nomo nama
A *no na
Za prvo se lice dvojine u nominativu indoeuropski prajezini oblik obino re
konstruira u dva lika: *we ili *we. Za slavenske jezike moramo kao polazite pret
postaviti drugi lik.242 U svim je drugim padeima prajezina osnova *no- koja je
podudarna s mnoinskim oblicima. Neki jezikoslovci ne iskljuuju mogunost da je
241 Usp. Arumaa 1 985 : 1 64.
242 Prvi se lik s kratkim samoglasnikom pretpostavlja kao polazni za gotski, a esto i za litavski.
Usporedi Arumaa 1985 : 1 69- 1 70 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 1 0.
79
dvojinski oblik nastao krnjenjem mnoinskoga oblika, oduzimanjem mnoinskoga
formanta *_s.243 Doda li se tomu i injenica da u nekim indoeuropskim jezicima
oblici na *w- postoje i u mnoini, pokazatelj je to za mnoge istraivae da se u
indoeuropskome prajeziku razlika izmeu dvojine i mnoine jo nije u potpunosti
razvila.244 Prema Matasoviu (2008: 236) starocrkvenoslavenski oblik ve nije po
stao od praslavenskoga (praindoeuropskoga) *we, nego od praslavenskoga oblika
s diftongom *wai. Postanak toga oblika objanjava ovako: Mogue je da je u ie.
prajeziku osnova 1 . 1. du. bila *ne-, s NAV du. *noh (odakle pravilno moemo
1
izvesti gr. 1 . du. no) . U prasl. je ta osnova preoblikovana u *way, dodavanjem
nastavka za NAV du. s. i . roda *-ih te je dobiveno *we > stcsl. ve.
1
Nastavci su u kosim padeima isti kao kod imenica. Neki jezikoslovci j izmeu
osnove i nastavka u genitivu i lokativu smatraju protetskim, unesenim da bi se
izbjegao zijev, dok drugi objanjavaju te oblike analogijom prema pokaznoj za
mjenici kod koje se padeni nastavak *-ou dodaje na diftongiranu osnovu *toi-.245
2. lice dvojine
N *ju vy (*wo va) V
G *wo- vaju L *wo- vaju
D *womo vama *womo vama
A *wo va
I u drugom licu dvojine osnova je podudarna s mnoinskom i to u svim padei
ma. U poglavlju 2. 1 .2. ve je spomenuto tumaenje prema kojemu je starocrkveno
slavenski oblik va, koji se navodi u veini gramatika, postao naknadno, vjerojatno
prema akuzativu, kako bi se izbjegla homonirnija s mnoinskim oblikom, jer su
se dvojinski i mnoinski oblik izjednaili kada je zbog zakona otvorenih slogova
otpalo zavrno s u mnoinskom obliku. I tu je aktualna teorija da je dvojinski oblik
postao krnjenjem mnoinskoga, oduzimanjem formanta *-s, a jednako se tako i ti
oblici uzimlju kao potvrda da razlika izmeu dvojine i mnoine u indoeuropskom
prajeziku jo nije bila u potpunosti razvijena. Nastavci su isti kao u 1 . licu dvojine,
a to znai isti kao kod imenica. Smatra se da je izvorno prajezino j u nominativu i
u dvojini i u mnoini zamijenjeno sa v analogijom prema drugim padeima.
1. lice mnoine
N * mons my V
G *nosom nas'h L *nosu nas'h
D *nomus nam'h *nomIs nami
A *nons ny
243 Usp. Arumaa 1 985 : 1 70.
244 O tome vidi u poglavlju 2. 1 .2.
245 Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 1 1 6- 1 17 .
80
Za indoeuropski se prajezik obino u nominativu rekonstruira oblik *wei-(es).246
Rjee su jezikoslovci rekonstruirali oblike *nos247 ili *mes.248 Ni iz jednoga od tih
oblika ne moe se normalnim razvojem objasniti postanak slavenskoga my. Tra
dicionalno se poetno m- u tom obliku objanjavalo utjecajem prvoga lica jednine
na mnoinu249 ili pak utjecajem glagolskoga nastavka za prvo lice mnoine.25o I
za do etno -y dva su objanjenja. ee je ono kako je oblik my postao od oblika
*mons, koji je pod utjecajem prvoga lica jednine preoblikovani akuzativni oblik
*nons,25 1 a drugo je da je -y u prvo lice preuzeto iz drugoga lica mnoine.252
Za genitiv je nemogue rekonstruirati zajedniki praindoeuropski oblik.253 Da
bi se to vidjelo, dovoljno je usporediti latinsko nostrum, gotsko unsara, armensko
mer i slavensko nas'b. Za slavenski se kao polazite mora pretpostaviti oblik kao u
gornjoj tablici iz kojega je izvoenje starocrkvenoslavenskoga oblika nas'b pravilno.
Peeter Arumaa ( 1 985: 1 67) smatra da je polazini oblik bio *nos-som i da je nakon
skraivanja udvojenoga suglasnika s apstrahirana nova osnova na- koja je posluila
kao osnova i ostalih kosih padea. Nastavak *-som samo je baltoslavenski i nije ga
lako objasniti. Prije e ipak biti da je u praslavenskome zavretku samoglasnik bio
kratak ( *-som), jer bi se iz dugoga samoglasnika i nosnika na kraju rijei razvio
nosni samoglasnik, a ne jor. Stoga Mate Kapovi (2006: 1 04- 1 06) rekonstruira kao
baltoslavenski oblik s obje inaice, inaicu s dugim samoglasnikom za baltiki, a
inaicu s kratkim samoglasnikom za slavenski. Nije sasvim rasvijetljeno ni podrijetlo
duljine u osnovi *no- . Najee se smatra da je ona u mnoinu dola iz dvojine.254
246 Usp. Arumaa ( 1 985: 1 66- 1 67), Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 09), Beekes ( 1 995 : 208), Kapovi (2006:
128- 1 34 i 147). Kao temelj za takvu rekonstrukciju posluili su oblici u mnogim jezicima: hetitsko
wes, gotsko weis, toharsko was (A) i wes (B), sanskrtsko vayam, avestiko vaem itd.
247 Usp. primjerice Krasuhin (2004: 1 50). Takva se rekonstrukcija obino temelji na latinskom
obliku nos koji pak neki smatraju sekundarnim likom preuzetim iz kosih padea. Usp. Arumaa
( 1985 : 1 66).
248 Tako primjerice Szemerenyi ( 1 989: 229-230) pretpostavlja da je nominativ mnoine prvoga
i drugoga lica izvorno glasio *mes i *wes, odnosno *mos i *wos, na to su se kasnije nadovezali
oblici *1Js-mes i *us-wes da bi se nakon toga *mos iza *1Js pretvorilo u *nos, to je posluilo kao
oblik za kose padee. Oblik *wei po njemu je samo naknadni, zamjenski oblik koji tu nije izvoran.
Kapovi (2006: 147) rekonstruira kao prajezine oblike i *wei i *mes. Rekonstrukcija oblika *mes
temelji se na litavskome i latvijskome mes, staropruskome mes, armenskome mekh itd.
249 Usp. Arumaa ( 1 985: 1 66).
250 Usp. Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 09).
25 1 Usp. Arumaa ( 1 985 : 1 66).
252 Takvo objanjenje zastupaju primjerice Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 09) i Kapovi (2006: 67). Kapovi
to objanjava ovako: u slavenskome je prije prilagodbe samoglasnika poetni *j- u *jiis zamijenjen
sa *w- iz kosih padea i tako je dobiven oblik *wiis koji pravilnim glasovnim razvojem daje vy.
Analogijom prema tom obliku nastao je i u prvom licu oblik my.
253 Usp. Arumaa ( 1 985 : 1 67). To vrlo jasno istie i Kapovi (2006: 1 50): Osim naglaenoga A.
mn., nijedan se drugi oblik ne moe rekonstruirati u ie. Svi drugi oblici posvjedoeni u ie. jezicima
izgledaju kao oite inovacije. To je posebno jasno u sluaju G mn.
254 Usp. Arumaa ( 1 985: 1 68).
81
 Ni za dativ se ne moe rekonstruirati zajedniki praindoeuropski oblik. Kao i 2. lice mnoine
kod imenica, neki jezici imaju u nastavku refleks formanta _bh_,255 a drugi forman N *ji1s vy V
ta _m_,256 to vjerojatno upuuje na kasniji razvoj . Strunjaci se ne slau ni oko toga G *w6som vasb L *w6su vasb
D *w6mus vamb *w6mIs vami
treba li za slavenski nastavak kao polazni pretpostaviti oblik *-mus ili *-miis, ovisno
o tome prihvaaju li Fortunatovljevu teoriju da je i *-os glasovnim razvojem davalo A *w6ns vy
*-us ili Leskienovo objanjenje bez takve promjene, ali o tome smo ve govorili Kao i u dvojini, u nominativu je poetni j zamijenjen sa v iz kosih padea. Tako
kod imenica. U starocrkvenoslavenskim Se tekstovima, osim naglaenoga oblika
namb, pojavljuje i nenaglaeni (enklitiki) oblik ny. Neki jezikoslovci smatraju da

je dobiven oblik *viis u kojem e zavrni s otpao b g z ? ?
a ov renih slogo:a,
. .
dugi je ii dao y, pa su se tako JOS u praslavenskom IZjednacIlI oblIcI 2. lIca dvojIne I
je to enklitiki oblik akuzativa koji se mogao rabiti i kao dativ.257 Kapovi (2006:
2. lica mnoine. U ostalim su padeima nastavci jednaki onima u 1 . licu mnoine
68) se ne slae s tvrdnjom da je takav oblik u dativu sekundaran. Dva su proble
i moraju se jednako objanjavati. Valja napomenuti da je i tu starocrkvenoslaven
ma, po njegovu miljenju, s takvim objanjenjem: 1 . teko je, ako ne i nemogue,
ski naglaeni akuzativni oblik vas'b stari genitiv koji je funkciju akuzativa primio
objasniti kako je naglaeni akuzativni oblik postao nenaglaenim dativom, 2. taj se
razvojem kategorije ivosti. I tu se takoer nenaglaeni oblik vy upotrebljavao i za
oblik, u dativu pojavljuje u nizu slavenskih jezika. Stoga Kapovi zakljuuje da je
dativ i genitiv. Treba jo samo spomenuti da su od osnova *nos i *wos izvedene i
to zapravo bio praslavenski oblik, tj . da je arhaizam, a ne inovacija. Meutim, i u
slavenske posvojne zamjenice (pridjevi) nah i vah.258
njegovu objanjenju postanak toga dativnoga oblika ima posredne veze s akuzati
vom, jer je postao ugledanjem na akuzativni razvoj .
Za akuzativ se u praindoeuropskom obino rekonstruiraju dva oblika, jedan 3.3. Pokazne zamjenice
naglaeni *nsme i jedan nenaglaeni *nosl*nos. Slavenski je oblik mogao postati iz
Pokazne zamjenice upuujui na to obino izraavaju i njegov odnos prema
drugoga oblika umetanjem formanta -n- koji je vjerojatno, kao oznaka akuzativa,
govorniku i sluatelju. Ono na to se tim zamjenicama pokazuje moe biti ovdje,
preuzet iz imenike sklonidbe. Tako je nastao oblik naveden u gornjoj tablici iz ko odmah pokraj mene (govornika), tu pokraj tebe (sluatelja) ili ondje negdje dalje.
jega se pravilnim glasovnim razvojem dobiva potvreni starocrkvenoslavenski oblik
Najvei broj indoeuropskih jezika razlikuje tri stupnja udaljenosti, ali ima i onih
ny koji je mogao biti i naglaen. Budui da se enklitiki oblik *nosl*nos rabio i u
koji imaju etverostupanjski sustav.259 Zato obino u jezicima postoji vei broj
genitivu i dativu, Kapovi misli da je po uzoru na akuzativ i tamo oblik *nosl*nos
pokaznih zamjenica. Teko je odrediti koliko je pokaznih zamjenica doista imao
zamijenjen sa *nons. Naglaeni starocrkvenoslavenski oblik nasb zapravo je genitiv
indoeuropski prajezik. Neke novije teorije pretpostavljaju da je imao samo dvije po
koji je poeo sluiti kao akuzativ s pojavom kategorije ivosti.
kazne zamjenice: *so-, *sii ( *seHr), *tod i anaforiku zamjenicu *isl*e- ( *H]e-),
Iako je u starocrkvenoslavenskomu lokativni oblik potpuno jednak genitivnomu,
*f ( *(H])iH2), *id ( *H]id) . Ostale su pokazne zamjenice u jezicima potomcima
njihovo je izvoenje razliito. Kao polazite za izvoenje lokativnoga oblika uzima izvedene od estica i priloga. Za prajezik se mogu rekonstruirati tri takve estice/
se osnova *no- proirena uobiajenim lokativnim nastavkom *-su. Alternativno se
priloga: *k'i 'ovdje', *an ( *H2en) 'onamo' i *au ( *H2eu) 'dalje, nadalje' .26o Te su tri
kao polazite moe uzeti osnova *nos- i na nju dodati nastavak *-su. Tada treba
estice u osnovi starocrkvenoslavenskih pokaznih zamjenica Sh, onb i OVb. Tako
pretpostaviti da je najprije pojednostavnjen udvojeni suglasnik s, ime je dobiven
zvani u-demonstrativi, kao to je starocrkvenoslavensko OVb, punu su sklonidbenu
oblik naveden u gornjoj tablici iz kojega se pravilnim glasovnim razvojem dobiva
paradigmu sauvali samo u slavenskim i iranskim jezicima. Pokazne se zamjenice
potvreni starocrkvenoslavenski oblik naSb.
morfoloki od linih razlikuju ne samo time da nemaju kategoriju lica, ve i time
Ni za instrumental se ne moe rekonstruirati zajedniki prajezini oblik za sve
da imaju kategoriju roda, tj . da imaju razliite oblike za razliite rodove. Njihova
indoeuropske jezike. Kao polazite za slavenski oblik nami mora se pretpostaviti
je sklonidba, dakle, odreena kategorijama roda, broja i padea. Za opis sklonidbe
osnova *no(s)- proirena instrumentalnim nastavkom *-mfs koji se u baltoslaven
skim jezicima pojavljuje i u nekim imenikim sklonidbenim tipovima.
25 8 Kao polazite za nominativni oblik nab treba pretpostavi!i rjeino *nosjs ili nosjs ( vi
J' .
sna o tome prihvaamo li Leskienovo ili Fortunatovljevo obJasnJenJe), a za oblIk vaSb praJezlcno
255 Usp. primjerice lat. nobis i ay. ahmaibyL *vosjus ili *vosjOs.
25 6 Osim starocrkvenoslavenskoga namb, usp. staroprusko noumans. 259 Usp. Szemerenyi 1 989: 2 1 5-2 1 6.
257 Usp. Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 1 09). 260 Usp. Beekes 1 995 : 201 -202.

82 83
pokaznih zamjenica obino se kao primjer uzima zamjenica tb, ta, to, pa emo tako
i mi postupiti. Jedan je od razloga za to i injenica da je zamjenica od toga korijena
najbolje zastupljena i sauvana u velikom broju indoeuropskih jezika.26 1 Oblici su
te zamjenice u mukom i srednjem rodu ustrojeni prema imenikim o-osnovama,
a oblici enskoga roda prema a-osnovama. I padeni su nastavci dijelom preuzeti
od imenica, a dijelom su novije tvorbe svojstvene samo zamjeninoj sklonidbi .
Mogue je da se u starijem razdoblju indoeuropskoga prajezika pokazne zamjenice
nisu sklanjale, nego su bile samo pokazne estice. Tomu u prilog govori i injenica
da se u anatolijskom osnove *so i *to pojavljuju samo kao enklitike sintaktike
estice, a ne kao zamjenice.262
Jednina
m. r. . r. s. r.
N *so (*Hi(s)) ---7 tb *sa (*ta) ---7 ta *tod ---7 to
G *toso (*taga) ---7 togo *taians ---7 tojtt = m. r.
D * to(s)moi ---7 tomu *taiai ---7 toji = m. r.
A *tom ---7 tb *tam ---7 tQ = N
V ------------ - -- - ------ ---
L *to(s)mi ---7 tomb = D = m. r.
*toimi ---7 temb *taiam ---7 tojQ = m. r.
Za nominativ se jednine kao indoeuropski obino rekonstruiraju oblici *so, *SG,
*tod, jer na takvu rekonstukciju upuuje stanje u veini porodica.263 U slavenskim
i baltikim jezicima nema supletivizma izmeu nominativa i ostalih padea, ve se
i u nominativu mukoga i enskoga roda, umjesto s, pojavljuje t. Ono se objanjava
dvojako. Neki ga objanjavaju analogijom prema srednjem rodu i kosim padei
ma.264 Drugi nijeu takvu mogunost i tvrde da su ve u prajeziku postojale dvije
osnove s vlastitim paradigmama.265 Postoji i objanjenje prema kojemu je i oblik
*so postao od *to. esta je u svjetskim jezicima pojava da pokazne zamjenice
oblikuju sloene cjeline koje se sastoje od dva ili vie zamjeninih korijena. Tako je
primjerice pokazna zamjenica taj u suvremenom hrvatskom postala povezivanjem
zamjenice tb i anaforike zamjenice *jb. Prema Havlikovu pravilu u obliku *t'bjb
prvi se jer vokalizira kao a, a drugi gubi i tako se dobiva oblik taj . U ruskom jezi
ku zamjenica tot dobivena je udvajanjem oblika tb. U *t'bt'b prvi se jor oekivano
voka1izira kao o, a drugi se gubi.266 Neki indoeuropeisti smatraju da se to dogodilo
261 Usp. Szemerenyi 1 989: 2 1 6 i Krasuhin 2004: 153.
262 Usp. Matasovi 2008: 227.
263 Usporedi primjerice sti. sa, sa, tad; gr. 6, , 'to; got. sa, so, )Jat-a itd.
264 Usp. npr. Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 14 i Matasovi 2008: 228.
i u indoeuropskom i da je pokazna zamjenica *so nastala glasovnim razvojem od
udvojenoga *to-to: 267 *toto *tto *sso *so. Iako se tako nominativni oblik
svodi na istu osnovu s ostalim padeima, to je objanjenje mnogima nevjerojat
no. 268 Postanak starocrkvenoslavenskoga oblika tb od prajezinoga *tos moemo
takoer tumaiti na dva naina, ovisno o tome prihvatimo li Fortunatovljevu pret
postavku da je i zavrno *-os davalo glasovnim razvojem *-us ili se priklonirno
Leskienovu tumaenju. O oba smo opirno govorili kod imenica o-osnova. Ovdje
je stanje jednako kao tamo.
Genitivni nastavak -go slavenska je inovacija i nije zadovoljavajue objanjen.
Stari nastavak *-so ( *-sjo) uva se jedino kod upitne zamjenice eso. Schelesniker
( 1 964: 57-60) smatra da je -g- izvorno prodrlo umjesto s u sve oblike u paradigmi,
a da je kasnije, zbog zakona otvorenih slogova, ispalo ispred suglasnika, a zadralo
se ispred samoglasnika. Oslonac nalazi u zamjeninim prilozima togda, kogda,
jegda i sl. Prije djelovanja zakona otvorenih slogova u te je priloge punoznano
g umetnuto izmeu zamjenine osnove i prilonoga zavretka. Odatle je prodrlo
u kose padee zamjenica, potisnulo izvorno s i izazvalo restrukturiranje osnove u
*tog- , *kog- i sl. Upitna zamjenica *kwi- sauvala je izvorno -s- jer nije bila iz
vrgnuta takvu utjecaju, budui da se od njezine osnove ne tvore nikakvi prilozi
na -gda. Naknadno se u suvremenim slavenskim jezicima oblik te zamjenice eso
izjednaio s kogo i postao ego. Tako se moe objasniti i odsutnost -s- u skupini
-sm- slavenskih zamjeninih oblika kad se usporede s drugim indoeuropskim jezi
cima, npr. kada se dativno tomu usporedi sa staroindijskim tasrnai i staropruskim
stesrnu, a lokativno tomb sa staroindijskim tasmin. Da skupina -sm- u praslaven
skom nij e pojednostavnjivana pravilnom glasovnom promjenom, kako se esto
pretpostavlja, svjedoe oblici 1 . lica jednine i mnoine prezenta glagola byti u
starocrkvenoslavenskom: jesmb, jesmb, oblici glagola smijati se i sl. 269 Nasuprot
tomu, Arumaa ( 1 985: 175) se priklanja tradicionalnomu rjeenju, koje je predloio
ve Mikloi, da je genitiv nastao od osnove to na koju se prilijepila estica _go, 27 0
to znai da g nije nikakva zamjena za s, odnosno formant koji je potisnuo s, ve
da je izvoran na tom poloaju.27 1 Fortunatov je postanak -g- objanjavao glasovnim
razvojem od prajezinoga *-ojo, pri emu se *j u praslavenskome frikativizira10 u y
koje se onda stopilo sa g. Takvo je objanjenje sasvim spekulativno jer za frikativi-
267 Prema Szemerenyiju ( 1 989: 2 1 8) takvu je teoriju zastupao ve Hirt krajem 19. st., a onda polo
vicom 20. st. i Heller. Krasuhin (2004: 1 54) i Stanii (2006: 242-243) navode kao zastupnika
takve teze i Martineta.
268 Usp. Szemerenyi 1 989: 217.
269 Usp. Matasovi 2008: 1 1 9 i 229, biljeka 305 . Ivi ( 1 970: 222-223) zamjenu skupine -sm- sa
-m- tumai analogijom prema instrumentalu, gdje te skupine nije bilo.

265 Usp. Arumaa 1 985 : 1 72. 270 Mikloievo je tumaenje prihvatio i Tomo Mareti ( 1 892: 42). Usp. takoer Ivi 1 970: 222.
266 O tome to se s tom zamjenicom dogodilo u drugim slavenskim jezicima usp. Stieber 1 979: 145 . 27 1 Takvo tumaenje prihvaa i Matasovi 2008: 229.

84 85
zaciju j y nema u praslavenskom nikakvih drugih potvrda.272 Nije vjerojatnije ni
objanjenje Sobolevskoga koji je povezivao slavensko genitivno -g- s grkim -x- ( f
*gh ) u rijeima kao to su Jtuv'tuxou 'svagdje, posvuda', UA.A.UXOU 'drugdje' i sl.
Budui da je -g- u slavenskim oblicima sigurno nastalo tek u praslavensko vrijeme
(rije je dakle o slavenskoj inovaciji), ne moe se povezivati s grkim _X_.273
Problem dativnoga -u jednak je onomu kod imenica o-osnova.274 U akuzativu,
lokativu i instrumentalu mukoga roda starocrkvenoslavenski su oblici iz pretpo
stavljenih prajezinih dobiveni pravilnim glasovnim razvojem. U akuzativu valja
pretpostaviti promjenu zavrnoga *-om u *-um, a zatim gUbljenje nosnika na kraju
rijei iza kratkih t i u. U instrumentalu je osnova diftongirana, 275 a diftong *oi
oekivano daje e. Treba napomenuti da se je i s, ako ga je ikada bilo, izgubio u
svim oblicima gdje je bio ispred suglasnika.276
U genitivu enskoga roda problem je isti kao kod imenica ja-osnova. 277 Nasta
vak -jt:. je, kao i tamo, samo junoslavenski, dok zapadnoslavenski i istonoslaven
ski jezici imaju -je. U dativu valja pretpostaviti kraenje dugoga diftonga, zatim
prelazak o u e iza j (prilagodba samoglasnika) i monoftongaciju diftonga ei u i.
Dakle, rije je o pravilnom glasovnom razvoju, kao i u akuzativu gdje se dugi stra
nji samoglasnik i nosnik u zavrnom slogu mijenjaju u stranji nosni samoglasnik.
Instrumentalni je nastavak, kako je ve reeno u poglavlju 2.2 .4, kontaminacija
imeninoga i zamjeninoga nastavka. Prema svjedoenju sanskrtskoga taya, stari
je indoeuropski nastavak i tu bio *-ii, a to znai da kao polazite treba pretpostaviti
oblik *tojii. U baltoslavenskom je razdoblju taj nastavak krian (kontaminiran) s
nastavkom *-mi, rezultat ega je nastavak *_iim.278 Kod pokazne zamjenice ta to
znai oblik *tojiim iz kojega se pravilnim glasovnim razvojem dobiva starocrkve
noslavensko tojQ. Zamjenini zavretak -ojQ ( *-ojiim) naknadno je protumaen kao
nastavak i preuzet u sve deklinacije enskoga roda kod imenica.
Dvojina
m . r. . r. s. r.
NAV *w ---7 ta *toi ---7 te = . r.
GL *toiou ---7 toju m . r.
= = m . r.
DI *toimo ---7 tema = m . r. = m. f.
272 Usp. Schelesniker 1 964: 58.
273 Usp. Schelesniker 1 964: 58.
274 Vidi poglavlje 2.2.3.
275 Prema Arumaa ( 1 985: 1 75) diftong je posuen iz mnoine.
276 Vidi objanjenje genitivnoga oblika.
277 Vidi poglavlje 2.2.4.
27 8 Drukije nastav *-ilm oJ anjava Matasovi (2008: 230). Po njemu *-ilm zacijelo predstavlja
..
neku staru postpOZICIJU (posll]elog), bez usporednica u drugim ie. jezicima.
86
f U dvojini se svi oblici mogu objasniti pravilnim glasovnim razvojem. Valja tek
napomenuti da je u svim kosim padeima dvojine i mnoine poopena diftongira
na osnova *toi- na koju se dodaju uobiajeni padeni nastavci opisani u poglavlju
2. 1 .3 . Kako je vidljivo, oblici su kosih padea jednaki za sva tri roda. Time se sla
venski jezici razlikuju od baltikih koji razlikuju rodove, tj . imaju za njih razliite
oblike. Isto vrijedi i za kose padee u mnoini.
Mnoina
m. r. . r. s. r.
*toi ---7 ti *tons ---7
ty *ta ---7 ta
N
G *toisom ---7 tehn
D *toimus ---7 temn
A *tons ---7 ty =N
V ------- -------- ---
L *toisu ---7 tehn
*toimIs ---7 temi
U nominativu mukoga roda valja upozoriti na neobian refleks diftonga *-oi >
-i, isti kao kod imenica mukoga roda o-osnova te kod pridjeva.279 Oblik enskoga
roda je, kao i kod imenica a-osnova, oito rezultat analogije prema akuzativu. 28o
Kao i u dvojini, u kosim je padeima poopena diftongirana osnova *toi-. Na tu se
osnovu u genitivu dodaje formant -S-, a na njega genitivni nastavak *-om. I ovdje,
kao i kod imenica, nastavak *-om s kratkim samoglasnikom nije svojstven veini
indoeuropskih jezika.281 Iza i, a ispred samoglasnika, s se pravilom ruki mijenja
u h, a skupina om se na kraju rijei mijenja u um iza ega zavrno -m otpada iza
kratkih '( i u. U dativu valja napomenuti da neki strunjaci koji prihvaaju Fortuna
tovljevu teoriju umjesto *-mus pretpostavljaju nastavak *-mos u kojemu se zavrno
-os mijenja u -us, zatim zavrno -s otpada zbog zakona otvorenih slogova i na kraju
kratko u postaje 'b . U akuzativu, kao i kod imenica o-osnova i a-osnova, zavrno
-ons daje -y, a u lokativu treba pretpostaviti djelovanje pravila ruki koje pretvara s u
h, nakon toga se diftong oekivano monoftongira i na koncu kratko u postaje 'b, pa
se tako oblik izjednaava s genitivnim oblikom. U instrumentalu treba pretpostaviti
samo djelovanje monoftongacije i zakona otvorenih slogova.
279 Vie o tome vidi u poglavlju o imenicama, potpoglavlje 2.2.3. Vidi takoer i Mihaljevi 2002:
154.
280 Vidi poglavlje 2.2.4.
281 Vidi poglavlje 2.2.3. Da bi se vidjelo kako se i tu mora za indoeuropski prajezik pretpostaviti
nastavak *-i5m, dovoljno je usporediti staroindijsko team i grko 'twv.
87
3 . 3 . 1 . Anaforika i odnosna (relativna) zamjenica
Razmjerno su dobro posvj edoeni i oblici anaforike zamjenice, iako se ne
mogu u potpunosti rekonstruirati svi njezini prajezini oblici. Obino se za nju
rekonstruiraju tri osnove koje se smjenjuju: *i-, *e- i *ei- . Neki istraivai smatra
ju osnovu *i-, koja je svojstvena nominativu jednine nultim prijevojnim stupnjem
osnove *ei_ . 282 Zbog protetskoga j, jo je tee jednoznano odrediti rane praslaven
ske oblike i sklonidbenu paradigmu te zamjenice. Tradicionalno se za nominativ u
indoeuropskome rekonstruiraju oblici *is, *f, *id. 283 Starocrkvenoslavenski se oblik
mukoga roda i moe lako povezati s prajezinim *is. Zavrno je s moralo ispasti
zbog zakona otvorenih slogova, a protetsko j i kratko l, koje je kasnije dalo lj koji
je iza j napet, daju oekivano dugo i. Meutim, oblik enskoga roda ja i srednjega
roda je ne mogu se nikako glasovno izvesti iz oblika *f i *id. Za njih se mora pret
postaviti naknadno tematiziranje u ja-osnove u enskom rodu, odnosno jo-osnove
u srednjem rodu. Problem je meutim da se tako moe tumaiti i nominativni oblik
mukoga roda. Ta zamjenica nije prela u tematske osnove (o-osnove i a-osnove)
samo u slavenskim j ezicima, ve i u nekim drugim jezicima. To se dogodilo i
u grkom i indoiranskim jezicima gdje je tako od anaforike zamjenice postala
odnosna zamjenica *jos, *ja, *jod. Odnosno je znaenje ta zamjenica razvila i u
starocrkvenoslavenskom jeziku. Tradicionalno se pretpostavljalo da je to bilo bez
promjene osnove, ali problem je da se svi starocrkvenoslavenski oblici mogu izvesti
iz tematiziranih oblika (j )o-osnova i (j)a-osnova, a prednost je takva opisa da je to
mogue i s nominativnim oblicima. Prihvatimo li Fortunatovljevu teoriju, prema
kojoj je i zavrno os normalnim glasovnim razvojem prelazilo u us, tada glasovnim
razvojem moemo objanjavati i postanak oblika i iz *jos. Zavrno os najprije po
staje us, zatim se s gubi zbog zakona otvorenih slogova. Nakon toga se prilagodbom
samoglasnika kratko u iza j mijenja u kratko l koje u konanici zajedno sa j daje
i. Ako pak prihvaamo Leskienovu teoriju, tada takoer taj oblik moemo, kao i
kod imenica i tvrde inaice zamjenica, opisivati analogijom prema akuzativu. Iz
tematiziranih se osnova mogu izvesti i oblici svih drugih padea, kako je prikazano
u iduim tablicama. Valja samo, kao i kod zamjenice tb, ta, to, pretpostaviti difton
giranje osnove u kosim padeima enskoga roda u jednini i sva tri roda u dvojini
i mnoini. Iako su se oblici anaforike i odnosne zamjenice u slavenskim jezicima
izjednaili, njihova je funkcija ostala jasno odvojena zahvaljujui estici e koja se
dodaje kao oznaka relativnosti. Dakle, kada je uloga te zamjenice anaforika, ona
282 Usp. Aitzetmtiller 199 1 : 1 2 1 .
28 3 Usp. emerenyi 19 ? : 219. Zbog staroindijskoga oblika ayam koji tako ostaje neobjanjen,
3U rekonstrukcIju upucuJu I staroenglesko (h)e i starovisokonjemako e(r). Usp. Beekes 1995:
neke nOVIJe rekotrukce . prtpostavljaju oblike *e ( *H]e), *[ ( *(H])iH2) i *id ( *(H])id) . Na
88
se pojavljuje bez estice e, a kada ima funkciju odnosne zamjenice, onda je uvijek
s dometkom e . Budui da se anaforika zamjenica odnosi na ve (naprijed) spo
menutu osobu ili stvar, ona u starocrkvenoslavenskom nema nominativnih oblika.
Drugim rijeima u kanonskim su tekstovima u nominativu potvreni samo oblici s
dometkom -e. Nominativni i (bez e) pojavljuje se samo u sloenim (odreenim)
oblicima pridjeva koji su postali srastanjem kratkih oblika pridjeva s oblicima te
zamjenice koji su, kao oznaka odreenosti, slijedili neposredno iza njih. Budui da
se anaforika zamjenica poela s vremenom rabiti i kao zamjenica 3. lica, njezina
je paradigma u toj ulozi dopunjena nominativom pokazne zamjenice on'b. Valja
jo napomenuti da se u starocrkvenoslavenskim tekstovima izmeu prijedloga koji
zavravaju samoglasnikom i oblika te zamjenice gotovo redovito unosi nosnik n.
On potjee od prijedloga Vb, kb, Sb koji su izvedeni iz prajezinih oblika *vun,
*kun, *sun. Izvorno je Vbn jemb, kbn jemu i Sbn jimb zbog zakona otvorenih slo
gova preslogovano kao: Vb njemb, kb njemu i Sb njimb. Tako je nosnik n proiren
i u oblike sa svim drugim prijedlozima, a kasnije se u pojedinim jezicima poeo
osjeati naprosto kao dio osnove koja se u obliku sa n- osamostalila od prijedloga.
U hrvatskom se jeziku oblici s poetnim n- poinju pojavljivati samostalno bez
prijedloga u 1 3 . st. Sklonidba je ove zamjenice u biti ista kao kod zamjenice tb. Sve
razlike uvjetovane su glasovnim promjenama, ponajprije prilagodbom samoglasnika
(prijeglasom).
Jednina
N *jl (*jos) i(e) *ja ja(e) *jod je(e)
G *jogo jego *jaions jej(( = m. r.
D *jomoi jemu *jaioi jeji = m. r.
A *jom i *jam jQ = N
V --- - ----- ----- ------
= m. r.
L *joml jemh = D
*jaiam jejQ = m. r.
*joiml jimh
O nominativu je sve ve prije reeno. U genitivu mukoga i srednjega roda
treba pretpostaviti djelovanje prilagodbe samoglasnika. Ista promjena promijenila
je i diftong ai u enskom rodu u ei, a on se poslije rascijepio jer se nalazi ispred
samoglasnika. Problem nastavka *-ons isti je kao i kod tvrde promjene i kod ime
nica (j)a-osnova. Djelovanje prijeglasa treba pretpostaviti i u svim drugim padei
ma. Kao kod imenica i tvrde zamjenine promjene, dativno u nije moglo postati
glasovnim razvojem od diftonga *-oi pa se mora tumaiti drukije, kao i tamo. U
akuzativu mukoga roda treba pretpostaviti prelazak kratkoga o u u ispred nosnika
na kraju rijei, gubljenje zavrnoga nosnika iza kratkih u i l, a zatim djelovanje pri
jeglasa kojim se kratko u mijenja u kratko l, koje zajedno sa j daje oekivano i. Za
razliku od toga, u enskom se rodu slijed dugoga samoglasnika i m razvija u stranji
89
I
nosni samoglasnik, kao kod imenica (Da-osnova i kod tvrde zamjenine promjene.
U lokativu mukoga roda treba pretpostaviti djelovanje prijeglasa i prelazak kvan
titete u kvalitetu. U instrumentalu mukoga roda, iza prijeglasa koji mijenja oi u ei,
monoftongacija daje oekivano i. O instrumentalnom je nastavku u enskom rodu
takoer sve ve reeno prije. Jedina je razlika prema tvrdoj promjeni to to treba
pretpostaviti djelovanje prijeglasa.
Dvojina
N A V *jo ja(e) *jai ji(e) = . r.
GL *joiou jeju
DI *joima jima
Kako je vidljivo, i dvojinski se oblici mogu u potpunosti objasniti pravilnim gla
sovnim razvojem. Dugo ii u nominativu mukoga roda (koje je postalo od starijega
o) ne podlijee prijeglasu, za razliku od onoga u enskom i srednjem rodu koje
je dio diftonga. Taj diftong prijeglasom postaje ei, a zatim monoftongacijom daje
oekivano i. Prijeglas oi ei i monoftongaciju ei i treba pretpostaviti i u dativu
i instrumentalu, a u genitivu i lokativu samo prijeglas, nakon kojega se diftong ei
rascjepijuje jer se nalazi u heterosilabikom poloaju (ispred samoglasnika).
Mnoina
N *joi ji(e) *jans j(t(e) *ja ja(e)
G *joisom jih'h
D *joimi:is jim'h
A *jons j(t *jans j(t = N
V ---- --- ---- --
L *joisu jih'h
*joimIs jimi
Za nominativ mukoga roda valja rei da je tu refleks diftonga oi kao i oeki
van, jer je prije monoftongacije djelovao prijeglas kojim je oi promijenjeno u ei.
Nominativ je enskoga roda, kao kod tvrde promjene i imenica (j)a-osnova, postao
analogijom prema akuzativu. Svi se ostali oblici mogu objasniti pravilnim glasov
nim promjenama. U genitivu treba pretpostaviti djelovanje pravila ruki, prelazak
zavrnoga om u um, otpadanje zavrnoga nosnika iza kratkih u i l te prijeglas oi
ei i monoftongaciju ei i. U dativu se mora, uz prijeglas i monoftongaciju,
pretpostaviti samo gUbljenje zavrnoga s zbog zakona otvorenih slogova. Valja
meutim napomenuti da oni jezikoslovci koji prihvaaju Fortunatovljevu teoriju
rekonstruiraju nastavak *-mos, umjesto *-mus, a tada treba pretpostaviti i promje
nu zavrnoga os u us prije gubljenja s . U akuzativu se, zbog prijeglasa kojim o i ii
postaju kratko e, prema oekivanju razvija prednji nosni samoglasnik, za razliku
od tvrde promjene u kojoj nema prijeglasa, pa se zbog toga zavrna skupina ons
90
preko uns mijenja u y. U lokativu je vidljivo djelovanje pravila ruki, prijeglasa i
monoftongacije, a u instrumentalu prijeglasa, monoftongacije i zakona otvorenih
slogova zbog kojega otpada zavrno s.
3 . 3 .2 . Zamjenica *k'i (starocrkvenoslavensko Sb)
Starocrkvenoslavenska pokazna zamjenica za blizinu Sb 'ovaj ' postala je od in
doeuropskoga prilonoga korijena *k'i. 284 Osim u slavenskim jezicima, posvjedo
ena je i u baltikim jezicima te u hetitskom,285 a tragove joj nalazimo i u german
skim jezicima. 286 Baltiki su jezici, kao i slavenski, sauvali cijelu sklonidbenu
paradigmu te zamjenice. U njima je jo djelomice vidljiva pripadnost te zamjenice
i-osnovama, dok je u slavenskim jezicima sklonidba u potpunosti izjednaena sa
sklonidbom anaforike zamjenice i, ja, je. Treba samo zamijeniti poetno j sa s, a
sve je ostalo isto. Jedini je izuzetak nominativ jednine enskoga roda u kojemu se
uva stariji oblik si ( *st), koji nije tematiziran u ja-osnove, te nominativ i akuza
tiv mnoine srednjega roda u kojima se, umjesto *sa, pojavljuje takoer oblik si. Ta
je zamjenica u suvremenim slavenskim jezicima uglavnom izgubljena. Razmjerno
se dobro uva jedino u ruskom, ponajprije u knjievnom jeziku. U onim jezicima
u kojima je izgubljena uvaju se njezini ostatci u obliku estice (tvorbenoga for
manta) -s, -sia, si- , o emu svjedoe hrvatski oblici veeras, danas, noas, ljetos,
sino eki dnes, letos gornjoluikosrpski dzensa, letsa donjoluikosrpski zinsa
poljski dzis, dzisia, latos (razgovorno ) itd.287
3.4. Upitne i neodreene zamjenice
U indoeuropskom prajeziku funkciju upitnih, neodreenih, a rjee i odnosnih
zamjenica imale su osnove *kwe/o-, *kwi- i *kwu- . Prve su se dvije osnove povezale
II jednu sklonidbenu paradigmu, a trea *kwu- sluila je za tvorbu priloga, primjerice
starocrkvenoslavensko k'bde, avestiko kuda ili oskiko puf 'gdje' .288 U izvedenicama
se rabila osnova *kwo-, primjerice u starocrkvenoslavenskom koton, kolik'b, kol'b,
sanskrtskom kataras ili grkom JtrtEPO<; itd.289 Zanimljivo je obiljeje te zamjenice
smjenjivanje ak tri samoglasnika (e/o, u , i) u korijenu unutar istoga jezika pa ak i
284 Usp. Arumaa 1 985: 1 8 1 - 1 82, Aitzetmiiller 1 99 1 : 1 1 7- 1 1 8, Beekes 1 995 : 202 i Stanii 2006:
243-244.
285 Usp. litavsko ls, latvijsko cis, staroprusko schis i hetitsko ka.
286 Npr. u gotskome himma 'ovomu' ili njemakome heute 'danas' (starovisokonjemaki hiutu f-
*hiu tagu). U indoiranskim jezicima nema tragova te osnove.
287 O stanju ouvanosti te zamjenice u slavenskim jezicima usp. Stieber 1 979: 1 50.
288 Usp. Arumaa 1 985 : 1 82.
289 KotoTh, kataras i Jt6LEPO izvedeni su iz osnove *kwoteros koja je znaila 'koji od dvojice'. Usp.
Szemerenyi 1 989: 22 1 i Beekes 1 995: 206.
91
unutar iste paradigme. Zanimljive su i razlike koje se kod pojedinih oblika pojavljuju i 'neto, bilo to'. Tako je bilo i u starocrkvenoslavenskom. Ipak neodreenost je
meu razliitim jezicima. Tako primjerice neki jezici imaju u nominativu jednine obino bila signalizirana prefiksom ne- ili dodavanjem rjece ljubo zamjenici k'bto
oblike izvedene od osnove *kwe/o-, a drugi od osnove *kwi-. U prvoj su skupini sla ili kyj : nek'bto, nehto, nekotoryj, nekyj, k'bto ljubo, kyj ljubo itd. Dodavanjem
venski i baltiki jezici,29o a u drugoj italski, grki i anatolij ski jezici.29l Praslavenski nijene estice ni- od upitnih su se zamjenica tvorile zanijekane: nik'btoe 'nitko',
je nominativ vjerojatno glasio *kwos. Iz njega se je razvio oblik k'b koji je proiren nihtoe 'nita' i sl. U starocrkvenoslavenskom se uz zanijekane oblike obvezatno
pokaznom zamjenicom srednjega roda to i tako je nastao starocrkvenoslavenski rabila estica e u svim padeima. Njezino je isputanje u tekstovima tako rijetko da
oblik k'bto koji je u osnovi i hrvatskoga tko.292 Postanak oblika k'b iz prajezinoga se moe smatrati pogrekom. Neodreene se i nijene zamjenice sklanjaju jednako
*kwos moe se tumaiti dvojako, ovisno o tome prihvaamo li Fortunatovljevo ili kao i upitne zamjenice.
Leskienovo objanjenje postanka nastavka nominativa jednine mukoga roda.293 U Pod utjecajem posvojnih (pridjevskih) zamjenica mojh, tVOjh i SVOjh razvile su
ostalim je padeima u starocrkvenoslavenskom takoer o-vokalizam. Zanimljivo je se od zamjenica k'b-to i h-tO i zamjenice kyjh i hjh. Sklonidba im je kao u odre
isto tako da neki jezici kod ove zamjenice imaju dva oblika za srednji rod,294 a kod enih oblika pridjeva, to takoer pokazuje da su kasnijega postanja. Zamjenica
svih je drugih zamjenica samo jedan oblik. Baltikim je i slavenskim jezicima zajed kyjh imala je upitno znaenje 'koji', a zamjenica hjh posvojno znaenje 'iji'. I sam
niko to da imaju isti oblik za sva tri roda i sva tri broja, tj. nema posebnih oblika za oblik zamjenice kyjh pokazuje da je rije o mlaoj tvorbi, jer da je u pitanju stara
enski i srednji rod kao ni za dvojinu i mnoinu. To za baltike jezike vrijedi samo tvorba, nominativ bi jednine mukoga roda vjerojatno glasio *kOjb, kao nominativ
djelomino, tonije reeno samo za litavski i latvijski, dok je staropruski jo imao i posvojnih zamjenica mojh i tVOjh. To, drugim rijeima, znai da oblik kyjh nije
oblike enskoga i srednjega roda kao i mnoinske oblike.295 U slavenskim je jezicima tvoren od osnove *kwo-, ve od mlaega oblika k'b- : *k'b-jb kyjh. Za razliku od
opreka *kwos - *kwis upotrijebljena za izraavanje opreke izmeu ivoga i neivoga. zamjenica k'bto i htO i od njih izvedenih neodreenih i nijenih oblika, zamjenice
Iz drugoga je oblika, takoer proirivanjem s pomou pokazne zamjenice to, nastao kyj i hjh imaju oblike svih triju rodova i svih triju brojeva.
oblik htO koji je u osnovi i hrvatskoga to. Zamjenica k'bto sklanja se jednako kao
pokazna zamjenica t'b, a zamjenica htO kao anaforika zamjenica i(e). Valja ipak
upozoriti na injenicu da htO u starocrkvenoslavenskom u genitivu jednine uva sta
riji oblik eso ( *kweso),296 dok je k'bto zamijenila s sa g pod utjecajem pokaznih
zamjenica. Isto tako treba spomenuti da se u akuzativu, umjesto oekivanoga oblika
k'b (prema t'b), u starocrkvenoslavenskim tekstovima uvijek pojavljuje samo geni
tivni oblik kogo. Smatra se da je to najstarija potvrda oitovanja kategorije ivosti,
tj . genitivno-akuzativnoga sinkretizma.297 Utjecaj pokazne zamjenice t'b vidljiv je
jasno i u instrumentalu jednine dmh u kojemu je osnova preureena prema temh.298
Upitne su osnove *kwo- i *kwi- mogle biti interpretirane i kao neodreene za
mjenice ako nisu bile na istaknutom poloaju u reenici, tj . ako nisu bile pomaknute
na poetak reenice ili posebno (emfatiki) naglaene. Tako i danas zamjenice tko
i to u hrvatskom jeziku imaju, uz upitno, i neodreeno znaenje: 'netko, bilo tko'

290 Usp. litavsko kas.

29 1 Usp. latinsko quis, oskiko pis, grko LL i hetitsko kwis.
292 Oblik tko dobiven je iz kbto gubljenjem slaboga jora, a zatim premetanjem kt tk.
293 O tome vie vidi u poglavlju o sklonidbi imenica o-osnova.
294 Primjerice latinski ima oblike quid i quod.
295 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 22.
296 Suvremeni hrvatski oblik ega postao je prilagoivanjem zamjenici i(e).
297 Usp. Ivi 1 970: 227 .
29 8 Suvremeni je hrvatski oblik kim posljedica izjednaivanja paradigama zamjenica kbto i kyjb.

92 93
4. PRIDJEVI
4.1. Uvod
ini se da se pridjevi u indoeuropskom prajeziku prvotno nisu razlikovali od
imenica i da su se mogli tvoriti istim sufiksima i pripadati istim osnovama kao i
imenice.299 U veini su ipak bile samoglasnike osnove. Pridjevi su kao posebna
vrsta rijei konano uoblieni u kasnome indoeuropskom, u isto vrijeme kada se
definitivno razvila kategorija roda. Pridjevi se od imenica razlikuju time da imaju
razliite oblike za razliite rodove. Veina pridjeva imala je u kasnom indoerop
skom razliite oblike za tri roda. Pridjevi mukoga i srednjega roda oblikovani
su uglavnom prema o-osnovama, a pridjevi enskoga roda prema a-osnovama ili
I-osnovama. To znai da je nastavak u nominativu mukoga roda bio *-os, sred
njega roda *-om, a enskoga roda *-ii ( *-eH2) ili *-f ( *-iH). Za rani praslavenski
moramo pretpostaviti, osim o-osnova i a-osnova, jo i postojanje i-osnova i u-os
nova. Suglasnike su osnove, koje su takoer postojale u indoeuropskom praje
ziku, ve tada prele meu i-osnove.30o Kasni praslavenski (opeslavenski) zna
meutim samo za pridjeve o-osnova i a-osnova. Od starih i-osnova vidljivi su u
starocrkvenoslavenskim tekstovima samo ostatci, tj . nekoliko pridjeva koji se vie
ne sklanjaju: isplbnb, razlib, sugubb, svobodb i udobb. 301 Oblici srednjega roda
nekih pridjeva i-osnova postali su prilozi: Qtrb (,unutra'), vysprb ('uvis'), sQProtivb,
strbmoglavb i sl. Kako je vidljivo, i muki i enski rod izgubili su fleksiju kao i
srednji, ali nisu postali prilozi, ve su ostali pridjevi koji se ne sklanjaju. Ostali su
pridjevi ve ranije pretvoreni u pridjeve o-osnovala-osnova. Kasnije se to dogodilo
i navedenoj skupini nesklonjivih oblika. Najea je pretvorba s pomou sufiks a
-bn'b ( *-nos): svobodbnb, razlibnb (,razliit'), udobbnb, sugubbnb (hrv. poguban).
Rijetki su pridjevi poput velbjb / velikb koji su meu o-osnove/a-osnove prevedeni
drugim sufiksima. Kod oblika velbjb sufiks je -jb ( *-jo(s)), a oblik velikb oblikovan
je s pomou formanta -k- ( *-ko). Stariji oblik velb potvren je samo u sloenica
ma: velbglasbnb, velblepota, velblepb, velbrnoa, velbmQdrbstvovati, velbreevati,
velbreivb i sl.
299 Neke injenice pokazuju da su postojali i korijenski pridjevi bez ikakva sufiksa. Primjerice, na
temelju toga da se pridjev *nogw- / negw- 'nag' pojavljuje s razliitim sufiksima u razliitim indoeu
ropskim jezicima moe se zakljuiti da su ti sufiksi najvjerojatnije dodani kasnije u pojedinim jezi
nim porodicama i da je u prajeziku to bio korijenski pridjev bez sufiksa. Usp. Beekes 1 996: 1 96.
300 Usp. Arumaa 1 985. na str. 94: Nach der allgemeinen Regel sind diese Stiimme jedoch schon im
Urslavischen in den meisten Kasus in die i-Flexion uberfuhrt worden. (Prema opem pravilu te su
osnove ve u praslavenskom u veini padea prevedene u i-sklonidbu.)
3 01 A. Vaillant uoio je da su gotovo svi starocrkvenoslavenski nesklonjivi pridjevi prefigirani i
povezao to s latinskim i grkim gdje su takvi pridjevi u tvorbenom odnosu s imenicama o-osnova
ili a-osnova. Usp. takoer Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 30, biljeka 1 85 .
94
Stari se pridjevi u-osnova mogu, kako je ve reeno u poglavlju 2. 1 .4., jasnije
razaznati usporedbom s baltikim jezicima (litavskim) u kojima su znatno brojniji
nego pridjevi i-osnova koji su se veinom izjednaili s ijo-os?:ama. U prslvn
skom su razdoblju pridjevi u-osnova prevedeni u o-osnove Ih Izravno, pnmJence
starocrkvenoslavensko bbdrb 'bodar' (litavski budrus),302 ili s pomou proirka
-k- koji se dodaje na zavrno osnovno -u. 303 Tako litavskomu sa1dus odgovara staro
crkvenoslavensko sladbkb, litavskomu kartus starocrkvenoslavensko kratbkb, litav
skomu glodus starocrkvenoslavensko gladbkb itd. Potvrde ni tu nisu jako brojne i
sigurne jer se formant -'bk- proirio kasnije izvan izvornoga podruja i na nke stre
pridjeve o-osnova. Nesigurna je i pripadnost starim u-osnovama dubletmh obhk
u starocrkvenoslavenskome kao to su krepb - krepbkb i df'bzb - drbzbkb. NekI
slavisti smatraju oblike krepb i df'bZb sekundarnima i tvrde da su dobiveni unatra
nom tvorborn (Rtickbildung), tj . oduzimanjem formanta -'bk- od duljih oblika.304
Drukijega je miljenja crnogorski slavist Radosav Bokovi ( 1 937: 469-470) koji
smatra da su obje dublete izvedene iz starih u-osnova, jedna sufiksom -0-, a druga
sufiksom -ko-o Njegovo je objanjenje da se sufiks -ko- svojom funkcijom izjedna
io sa sufiks om - 0 - , tj . prihvatio je funkciju osnovinskog nastavka kod leksikih
prideva na us, sveo se, dakle, na nastavak 0 . Tako dobivena jednadba ko o bila =
je uzrok da su pridjevi u-osnova, uz sufiks -ko- mogli dobiti i sufiks -0- . Postojanje
tako dobivenih dubleta moglo je, prema Bokoviu, biti povod za irenje sufiksa
-'bk- i na neke pridjeve starih o-osnova.
4.2. Sklonidba
Pridjevi u starocrkvenoslavenskom, a tako je zasigurno bilo i u praslavenskom,
imaju dvije vrste oblika: neodreene (kratke) i odreene (sloene). Te se dvije vrste
oblika sklanjaju razliito. Sklonidba kratkih (neodreenih) oblika jednaka je sklo
nidbi imenica, za muki i srednji rod sklonidbi imenica o-osnova, a za enski rod
sklonidbi imenica a-osnova. Svi su nastavci jednaki onima kod imenica, pa stoga
nema potrebe ovdje navoditi cijelu sklonidbenu paradigmu. Valja samo napomenuti
da se u vokativu jednine mukoga roda u starocrkvenoslavenskim tekstovima oblici
sa starim, praslavenskim nastavkom -e pojavljuju iznimno rijetko, primjerice oblik
Jariseju slepe u Marijinskom evanelju (Mt 23 , 26) ili mnogomilostive g(ospod)i u
302 Primjer je nesiguran jer je moda izvorno pripadao r-osnovama. Slino je i s primjerima: dobfb,
ostfb, bistfb, hytfb. Mogue je stoga da je litavsko budrus naknadno, . aon baltoslavenskoga raz
doblja, prikljueno u-osnovama. Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 30- 1 3 1 , bllJeska 1 86.
303 Tomu valja dodati i tematski samoglasnik - 0 - koji odreuje vrstu osnove, pa se stoga moe
govoriti zapravo o formantu -ko.
304 Usp. Vaillant 1 93 1 : 43 . Za oblike krepb i krepbkb usp. takoer Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 30- 1 3 1 ,
biljeka 1 86.
95
Sinajskom euhologiju. Neto su ei takvi oblici, ali jo uvijek vrlo rijetki, u poi
menienih pridjeva: bezumhne (Lk 1 2, 20) u Zograjskom, Marijinskom i Assema
nijevu evanelistaru; buje u Zograjskom evanelistaru; bezbohne u Suprasaljskom
zborniku itd. U veini je sluajeva vokativ jednak nominativu. tovie, vrlo se esto
u vokativu upotrebljava sloeni oblik pridjeva umjesto kratkoga. Zabiljeeni su i
sporadini sluajevi supojavljivanja sloenih i kratkih oblika u istoj imenskoj sku
pini, npr. u 2 1 . stihu 24. glave Evanelja po Mateju u Marijinskom i Assemanijevu
evanelistaru: dobty rabe i blagy i verhne.305 Participi, koji se sklanjaju jednako
kao pridjevi, uvaju u starocrkvenoslavenskome u nominativu mnoine stari nasta
vak suglasnikih osnova -e i jedino se time njihova sklonidba razlikuje od sklonidbe
pridjeva.306 Treba jo istaknuti da su u praslavenskom kratki oblici pridjeva mogli
imati i atributnu i predikatnu funkciju, a takvo je stanje i u starocrkvenoslavenskim
tekstovima gdje kratki oblici nisu jo ogranieni na predikatnu ulogu, a sloeni
oblici se u toj ulozi ne pojavljuju. U kasnijem razdoblju sloeni oblici sve vie poti
skuju kratke, tako da se moe rei da su u suvremenim slavenskim jezicima kratki
oblici sasvim marginalizirani. Najdalje je u tom pogledu otiao luikosrpski jezik
u kojemu vie uope nema kratkih oblika.307 U ostalim zapadnoslavenskim jezicima
te u ukrajinskom i zapadnobjeloruskim govorima sloeni su se oblici proirili i u
predikatnoj funkciji. Kratki oblici, za koje se moe rei da vie zapravo i nisu dio
kategorije pridjeva, uvaju se u predikatnoj funkciji samo u malom broju sluajeva
koji se mogu opisivati kao posebne fosilizirane rjenike natuknice.308 U ruskome
su kratki i sloeni oblici u dopumbenoj razdiobi. Kratki se oblici pojavljuju samo u
predikatnoj ulozi, a ulogu pridjeva (atributa) vre iskljuivo sloeni oblici.309 Jedino
se u zapadnim junoslavenskim jezicima kratki oblici mogu jo i danas pojaVljivati
u atributnoj funkciji, primjerice u hrvatskome: dobar auto zlata vrijedi, ali i tu je
njihova uporaba znatno ogranienija nego u praslavenskom i starocrkvenoslaven
skom. Posebno je stanje u bugarskom koji je razvio kategoriju lana, pa je onda
dolo i do sasvim drukije preraspodjele uloga kratkih i sloenih pridjevskih oblika.
Tendencija je u suvremenom bugarskom jeziku da se sloeni oblici rabe samo s
lanom, a da se, kada su bez lana, zamjenjuju kratkim oblicima.31 O
3 05 Za navedene starocrkvenoslavenske oblike usp. Kurz 1 969: 85 i Hamm 1 974: 1 39.
3 06 O participima i njihovoj tvorbi vie e rijei biti u poglavlju o glagolima. Ovdje je dovoljno rei
da se participi sklanjaju jednako kao i pridjevi te da imaju i kratke i sloene oblike.
307 Kao jedini izuzetak Stieber ( 1 979: 1 6 1 ) navodi nominativ jednine rad koji se rabi paralelno s
dugim oblikom rady.
3 08 Usp. Tolstoj 1 957: 1 0 1 i Hansen 2004: 70. Za poljski Stieber ( 1 979: 1 60) navodi samo idue
oblike nominativa jednine: pden, zdrow, winien i gotow. Od njih se jedino pelen moe jo pojaviti
i u atributnoj ulozi (mam dzban pelen wody prema ten dzban jest pelen), a svi ostali samo kao dio
predikata (jestem zdr6w, jestem got6w, jestem winien).
3 09 Usp. Stieber 1 979: 1 6 1 .
3 1 0 USp. Tolstoj 1 957: 66.
96
Sloena je sklonidba baltoslavenska inovacija. Nastala je od kratke sklonidbe
dodavanjem sklonjenih oblika anaforike zamjenice. Iako se postanak te sklonidbe
moe smjestiti pred kraj baltoslavenskoga razdoblja, ona je potpuno oblikovana ka
snije , u obje porodice neovisno o onoj drugoj . Pokazatelj za to da su se kratki oblik
pridjeva i zamjenica potpuno stopili tek kasnije jest injenica da u obje porodice
jo neko vrijeme obje osnove uvaju svoju staru sklonidbu.311 U nekim se oblicima
sloene promjene jo u staro crkveno slavenskim tekstovima mogu jasno odvojiti
kratki oblik pridjeva j zamjenica. Meu slavistima nema slaganja oko toga koji su
razlozi za pojavu te sklonidbe, tj . koja je bila njezina prvotna i temeljna uloga. Prvi
je na razliku u znaenju izmeu kratkih i sloenih oblika jo u 1 7 . st. upozorio Juraj
Kriani.312 Josef Dobrovsky u svom poznatom djelu Institutiones linguae slavicae
dialecti veteris iz 1 822. prvi je kratke oblike nazvao neodreenima (indeJinita), a
sloene odreenima (deJinita).313 Time je postavljena osnova za pojavu tzv. teorije
lana3 1 4 koja je bila dominantna u cijelom 1 9 . st., a i danas se pojavljuje u velikom
broju slavistikih prirunika i smatra se tradicionalnom. Prvi je tu teoriju jasno
oblikovao Franc Mikloi u svojoj poredbenoj sintaksi slavenskih jezika. Prema toj
teoriji uloga kratkih i sloenih pridjevskih oblika u starocrkvenoslavenskom jeziku
u potpunosti se podudara s ulogom neodreenoga i odreenoga lana u zapadnoeu
ropskim jezicima, odnosno s ulogom lana u grkome. Sloenim pridjevskim obli
kom oznauje se osoba ili stvar koja je u tekstu ranije spomenuta ili koja je poznata
iz konteksta. Prema tome, zamjenica u tim oblicima ima zapravo ulogu lana.315
Drukije gledite iznijeli su polovicom 2 0 . stoljea eki slavisti Antonin Dostal
( 1 954.a: 1 09- 1 1 3) i Karel Honllek ( 1 95 5 : 1 60- 1 6 1 ), a priklonila mu se i poljska
slavistica Marija Honowska ( 1 963.). Prema njihovoj teoriji, koju je Kurz nazvao
. morJolokom teorijom, glavni razlog za pojavu sloene sklonidbe bila je potreba
da se pridjevi kao vrsta rijei i formalno razlue od imenica. Nakon znaenjskoga
'razdvajanja imenica i pridjeva nuno je bilo i njihovo formalno (morfoloko) raz
dvajanje, a ono je postignuto s pomou sloene sklonidbe. Prema tome, u sloenim
se oblicima pridjeva ne moe gledati pojavu kategorije lana.31 6 Odreeno znaenje
3 1 1 Usp. Stanii 2006: 239.
3 12 Usp. Kriani 1 984., str. 1 0 1 (u izvorniku list 96): Vsako ob blizu Pridivno Jme jmajet dvoje
oblije. Prosta pridivna znamemijut po prostu, kakovo jest to ... A :fzredna okazujut ve na Izred,
i znamenito bit takovu : a tvoretse ot Prostih : pribavivi skladi lb, AlA, QJE, ili EfE : i nadivi
Visokih zavlak, ako go nist na prostom . . .
3 1 3 Usp. na str. 3 1 7 : In Adjectivis duplex terminatio, indefinita et definita, secundum genera distin
guenda est. (Kod pridjeva treba razlikovati dva zavretka, neodreeni i odreeni, prema rodovima.)
3 1 4 Nazivi pristupa uzeti su prema Kurz 1 966.
3 1 5 Za kritiku toga pristupa usp. Kurz 1 966: 43-45 .
3 16 Usp. Dostal 1 954.a, na str. 1 12: Pffinou vytvofeni sloenych adjektiv v slovanskJch jazycich
bylo tedy nejdffve vyznamove rozlien{ substantiv a adjektiV, jeho ndsledkem bylo nutne rozlien{
take formdln{. Nelze proto vidit v sloenych adjektivech projev kategorie lenu, jak se dffve obecni
97
sloenih oblika i neodreeno znaenje kratkih oblika razvilo se prema njima se
kundarno, pod grkim utjecajem. Kurz ( 1 966: 46) ne smatra potrebu razluivanja
pridjeva od imenica prvotnim razlogom za pojavu sloenih pridjevskih oblika, ali
joj priznaje vanost u kasnijem irenju sloenih oblika na raun kratkih.317 Kritian
je prema toj teoriji, osobito zbog tvrdnji o drugotnosti odreenoga i neodreenoga
znaenja i grkoga utjecaja u njihovoj pojavi, i Nikita Ilji Tolstoj ( 1 957: 48). Po
njegovu miljenju, ta teorija, izmeu ostaloga, teko moe objasniti ostatke ranije
korelacije po odreenosti i neodreenosti koja postoji u suvremenim slovenskim
i hrvatskim govorima, a koja se teko moe pripisati grkomu knjievnomu utje
caju. Tree tumaenje, koje je Kurz nazvao atributivno-predikativna teorija i kao
glavnoga zastupnika istaknuo Rudolfa Ruiku ( 1 962: 1 86- 1 89),318 kao osnovnu
ulogu kratkih i sloenih oblika istie razluivanje adnominalne i adverbalne upo
rabe pridjeva, tj . izmeu njihove atributne i predikatne uloge. Temeljna je zadaa
kratkih oblika predikatna, a sloenih atributna. Kurz, a s njim i mnogi drugi slavisti,
smatra da je ta razlika sekundarna i da kratki oblici u poetku nisu bili ogranieni
na predikatnu ulogu, ve su se mogli rabiti i kao atributi. Opreka izmeu kratkih
oblika u predikatnoj i sloenih oblika u atributnoj funkciji razvila se, prema njiho
vu miljenju, kasnije. U starocrkvenoslavenskim se tekstovima kao dio predikata
doista pojavljuju samo kratki oblici,319 ali oni nisu ogranieni samo na tu funkciju,
ve se mogu pojaviti i kao atributi uz imenice. Zastupnici teorije predikatnosti i
takvu, atributnu njihovu uporabu objanjavaju kao predikativnu. I na koncu etvrta
je teorija ona koju je predloio sam Kurz i nazvao ju speciJinodeterminacijska
teorija. Prema tom je tumaenju postponirana zamjenica dodavala spoju imenice i
pridjeva osobitu determinaciju kojom se predmet na koji se pridjev odnosi izdvaja
od svih drugih slinih predmeta koji imaju ista svojstva, pri emu se predmet shvaa
kao jedan i jedinstven u svojoj vrsti. Ako je pridjev sam (bez imenice), onda mu je
zamjenica davala vrijednost imenice oznaujui osobu ili stvar na koju se pridjev
odnosi kao individuu s postojanim, tono odreenim svojstvom. Drugim rijeima,
prvotna je uloga i znaenje sloenih oblika individualizacija i unikalizacija osoba i
soudilo a dosud ne"kde uzndvd. (Razlog postanka sloenih pridjeva u slavenskim jezicima bilo je
dakle ponajprije znaenjsko razdvajanje imenica i pridjeva, posljedica ega je bilo i nuno formalno
razdvajanje. Zato u sloenim pridjevima ne treba gledati oitovanje kategorije lana, kako se ranije
obino sudilo, a i danas se katkad priznaje.)
3 1 7 Njegove prigovore toj teoriji vidi na str. 46-48.
3 18 Tolstoj ( 1 957: 99) pripisuje takve poglede i Istrinoj i dr.
3 1 9 Usp. Tolstoj 1 957., str. 99: Predikativnoe upotreblenie prilagatel'nyh v staroslavjanskomjazyke
v plane postavlennoj problemy ne daet mnogoobraznogo materiala: kak vidno iz privedennyh pri
merov, prilagatel'noe v sostave skazuemogo vsegda vystupaet v kratkoj forme. (Predikatna uporaba
pridjeva u staroslavenskom jeziku ne nudi raznoliku grau u svezi s postavljenim problemom.
Kako je vidljivo iz navedenih primjera, pridjev se kao dio predikata uvijek pojavljuje u kratkom
obliku.)
98
predmeta.32o Ranija spomenutost, emfaza i sline stvari za predstavnike te teorije
samo su pojedinana oitovanja navedenoga osnovnoga znaenja.321 Kratki su obli
ci neutralni i neodreeni u tom smislu da ne izdvajaju predmet na koji se odnose
iz skupa njemu slinih predmeta s istim svojstvom. Oni samo dodjeljuju predmetu
neko svojstvo ne dajui mu pritom nikakvu dopunsku karakteristiku. Zajedniko je
ovoj teoriji s teorijom lana to to pretpostavlja da su se kratki i sloeni pridjevski
oblici od poetka razlikovali i sadrajno, a ne samo formalno kako pretpostavljaju
morfoloka i atributivnopredikativna teorija. Kurzovu su teoriju u cjelini prihvatili
N. I. Tolstoj ( 1 957.) i R. Veerka ( 196 1 .),322 a slino je tumaenje zastupao i A.
M. Seliev ( 1 952: 127).
Samo se neki oblici sloene sklonidbe mogu objanjavati jednostavnim spajanjem
kratkih oblika i odgovarajuih zamjeninih oblika. Takvi su nominativi i akuzati
vi svih triju rodova i svih triju brojeva: bos'bjb,323 bosaja, bosoje, bosQjQ, bosyjt
itd. ; genitiv i dativ jednine mukoga i srednjega roda: bosajego, bosujemu i lokativ
jednine mukoga i srednjega roda: bosejemb. Za ostale oblike valja pretpostaviti
razliita kraenja i stezanja. Kao razlog za kraenja i stezanja neki slavisti istiu
pravilo da nastavak kratke promjene zajedno s anaforikom zamjenicom nije smio
biti dulji od tri sloga.324 Tako se obino objanjavaju starocrkvenoslavenski zavr
etci instrumentala jednine mukoga i srednjega roda te dativa i lokativa dvojine i
dativa, lokativa i instrumentala mnoine svih triju rodova. Jednostavnim spajanjem
kratkih oblika i odgovarajuih oblika anaforike zamjenice u tim bi padeima nastali
oblici iji su zavretci dugi etiri sloga: *bosombjimb, *bosomajima, *bosamajima,
*bosom'bjim'b, *bosen'bjih'b, *bosimijimi i sl. Da bi se to izbjeglo, pretpostavlja se da
je u tim oblicima kao ishodini kratki pridjevski oblik poopen (generaliziran) oblik
genitiva mnoine (bos'b), ili eventualno (za instrumental jednine) oblik nominativa,
odnosno akuzativa jednine mukoga roda koji je jednak onomu genitiva mnoine. 325
Kao i u nominativu jednine, jerovi su u tim oblicima ispred j u napetu poloaju i
zato su preli u y (jor u tvrdoj inaici promjene) ili i (jer u mekoj inaici promjene)
320 Usp. Kurz 1 966: 48-52 i 1 969: 88.
321 Usp. Tolstoj 1 957: 1 2 1 .
322 Usp. npr. str. 37: Mezi jmennymi a sloenymi tvary participil (a adjektiv vubec) byl ovem jisry
semanticky rozda: se sloenymi formami byl spjat vyznamovy odstfn specijicke determinace, . . .
(Meu imenskim i sloenim oblicima participa ( i pridjeva openito) bila j e dakako ista semantika
razlika: sloenim je oblicima bila dodana znaenjska nijansa specifine determinacije, . . . )
323 U susjedstvu glasa j jerovi su u tzv. napetom poloaju i stoga se praslavenski oblik bOS'bjb u
starocrkvenoslavenskom mijenja u bosyi. Usp. Mihaljevi 2002: 207-208.
324 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 . , str. 1 29: Grundregel war, daJ3 die Endung der unbestimmten Flexion
zusammen mit dem anaphorischen Pronomen nicht mehr als drei Silben umfassen soUte. (Temeljno
je pravilo bilo da nastavak neodreene sklonidbe zajedno s anaforikom zamjenicom ne moe biti
dulji od tri sloga.) Takvo se pravilo moe vjerojatno opravdavati prozodijskim razlozima, primjerice
propisanim (zadanim) metrikim obrascima strukture rijei.
325 Usp. Kurz 1 969: 88 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 29.
99
i zato ti oblici u starocrkvenoslavenskom glase: bosyimb ( *bos'bjimb), bosyim'h
( * bos'bjim'b), bosyih'h ( *bos'bjih'b), bosyimi ( * bos'bjimi) i sl. Takvo obja
njenje nije meutim primjenljivo na genitiv, dativ i lokativ jednine enskoga roda te
na genitiv i lokativ dvojine svih triju rodova jer tamo povezivanjem kratkoga oblika
pridjeva i anaforike zamjenice ne nastaju zavretci dulji od tri sloga, kako pokazuju
primjeri: *bosyjejct, *bosejeji, *bosujeju. Da bi se objasnili ti oblici, posee se za
haplologijom, tj. ispadanjem jednoga od dva slina sloga. Budui da to nije mogao
biti zavrni slog, ispao je pretposljednji slogje i tako su postali starocrkvenoslaven
ski oblici: bosyjtt, boseji, bosuju. 326 Ni time se ne moe objasniti starocrkvenosla
venski oblik lokativa jednine mukoga i srednjega roda meke promjene u kojemu
se, umjesto oekivanoga nastavka -ijemb ( *nitijemb) pojavljuje -iimb (nitiimb). Taj
oblik neki slavisti objanjavaju unatranim jednaenjem -e- s prethodnim -i-, a drugi
tomu pridodaju i utjecaj drugih padea u kojima je oblik -ii- oekivan, primjerice
genitiva i dativa mnoine: nitiih'h ( * nitbjih'b) i nitiim'h ( *nitbjim'b).3 27 Ne
dugo nakon postanka takve fleksije nastupila su u nekim oblicima fonoloka stezanja
(kontrakcije) iji su nam svi razvojni stupnjevi posvjedoeni u starocrkvenoslaven
skim tekstovima. Tako se nastavak genitiva jednine mukoga i srednjega roda -ajego
preko stupnja -aago stee u -ago (bosajego bosaago bosago ), a nastavak dativa
jednine istih rodova -ujemu preko stupnja -uumu stee se u -umu (bosujemu bosu
umu bosumu). Isto se tako u instrumentalu jednine mukoga i srednjega roda te
u dativu i instrumentalu dvojine i genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu mnoine
svih triju rodova -yi- esto stee u -y- (bosymb, bosyma, bosyh'h, bosym'h, bosymi),
a u mekoj se inaici sklonidbe u istim oblicima -ii- esto stee u -i- (nitimb, nitima,
nitih'h, nitim'h, nitimi). Proces stezanja nastavaka sloene promjene nastavljen
je i u kasnijem razvoju pojedinih slavenskih jezika.328 Tako se u hrvatskom jeziku
skrauju i nominativi i akuzativi pa se danas kratki i dugi oblik nominativa jednine
enskoga i srednjega roda razlikuju meusobno samo duljinom zavrnih samoglasni
ka a i o. U daljnjem je razvoju slavenskih jezika uoljiva i tendencija izjednaivanja
pridjevske i zamjenike sklonidbe koja je u hrvatskom jeziku, prema podatcima iz
neliturgijskih hrvatskoglagoljskih zbornika, gotovo u potpunosti dovrena ve u 1 5 .
st. 329 U vezi s daljnjim razvojem sloene pridjevske sklonidbe u slavenskim jezicima
valja napomenuti da se i tu, kao kod imenica, u genitivu jednine, nominativu, akuza
tivu i vokativu mnoine enskoga roda te akuzativu mnoine mukoga roda, umjesto
zavretka -ct, koji se pojavljuje u starocrkvenoslavenskom i iji su refleksi potvreni
u svim junoslavenskim jezicima, na slavenskom sjeveru, tj. u zapadnoslavenskim i
istonoslavenskim jezicima, pojavljuje tzv. trei jat.
326 Usp. Kurz 1 969: 88.
327 Usp. Kurz 1 969: 88.
328 Usp. Stieber 1 979: 1 63 - 1 69.
329 Usp. Hercigonja 1983.a.
100
r 4.3. Komparacija
Otvoreno je pitanje je li indoeuropski prajezik ve imao ustaljene, pravilne mor
foloke kategorije komparativ i superlativ. Tako primjerice sintetiki oblici za izra
avanje tih kategorija uope ne postoje u hetitskom, toharskom, staroarmenskom i
albanskom jeziku. 330 Prema podatcima iz ostalih jezinih porodia moe se rei da
je u prajeziku stupnjevanje pridjeva vreno na dva osnovna naina. Primarnim se
dri sufiks *-jes-I*-jos- (praznina *-is-) za komparativ, a *-isto- za superlativ , pri
emu se taj sufiks dodavao izravno na korijen. Sufiks *-isto- obino se objanjava
kao kombinacija nUltoga prijevojnoga stupnja komparativnoga sufiksa *-is- i poka
zne zamjenice (estice) *to.331 Sekundarnom se smatra tvorba s pomou sufiksa
*-tero- za komparativ i *-tamo- 1*-(t)fJlo ( *-( tJ/pRo) za superlativ .
Prvi nain tvorbe komparativa najjasnije je vidljiv u indoiranskim, keltskim i
italskim jezicima. Prvotno je komparativ imao samo dva oblika, jedan za muki
i enski, a drugi za srednji rod.332 Indoiranski, germanski i baltoslavenski jezici
naknadno su razvili poseban oblik za enski rod. Sufiks za muki i enski rod *-jos
II pozadini je latinskoga maior ( *magjos), sufiks srednjega roda *-jos u pozadini
oblika maius ( *magjos), a nulti stupanj *-is posvjedoen je u prilogu magis.333
Taj je nain vjerojatno u pozadini i slavenskoga komparativa, iako za starocrkveno
slavenski, ini se, moramo u nominativu pretpostaviti nastavak *-jis koji se dodaje
ili izravno na korijen ili na osnovu koja je proirena formantom -e- o Taj se slavenski
nastavak moe objanjavati dvojako. Prihvatimo li Fortunatovljevu pretpostavku da
je i zavrno -os davalo -us, tada taj nastavak moemo objanjavati glasovnim ra
zvojem: *-jos najprije daje *-jus u kojemu -u zatim izaj prelazi u -1, a onda, nakon
otpadanja zavrnoga -s i prijelaza kvantitete u kvalitetu, *-jls daje -jb. Drugo je
tumaenje izjednaivanjem nominativa s kosim padeima. Pretpostavlja se naime
da je -is- iz kosih padea prodrlo u nominativ i istisnulo stari nastavak. Nasuprot
tomu, j iz nominativa preuzeto je u kose padee, pa je i tamo formant *-jis, umje
sto *-is. Tako je primjerice postao genitivni oblik *boljsjad, umjesto *bolsjiid,
u kojemu prvo, iz nominativa preuzeto j, izaziva jotaciju prethodnoga glasa I, pa
kao rezultat dobivamo starocrkvenoslavenski oblik boljba.334 Veina poredbenih
gramatiara smatra da su slavenski oblici srednjega roda kao to su bolje, manje,
vee i sl. izravan nastavak staroga, prajezinoga *-jos. Nominativ jednine enskoga
330 Usp. Arumaa 1 985: 96.
33 1 Usp. Szemerenyi 1 989: 207, Beekes 1 995 : 1 99 i Stanii 2006: 240.
332 Usp. Stanii 2006. , str. 239-240: U skladu sa starom binarnom podelom na bia i predmete,
i komparativ je, kao i sami pridevi, prvobitno imao samo jedan oblik za muki i enski rod i drugi
za srednji, o emu svedoe gr. O{{J)v - fj&ov 'slai / slaa - slae ' i lat. maior - maius 'bolji /
bolja - bolje.
333 Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 1 32, Szemerenyi 1 989: 206 i Beekes 1 995 : 1 99.
334 Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 1 32.
101
roda na -bi je prema nekima postao tako da je -s iz *-jis prelo u h (pravilo ruki) e1ativa.34o Sufiks *-tero u slavenskim se jezicima pojavljuje jedino kod pojedinanih
ispred enskoga nastavka -f (prema rabynji, bogynji i sL), a onda prvom palatali rijei, primjerice kod zamjenica za stvaranje suprotnih parova kao to su kotorb/
zacijom u . To se zatim analogijski proirilo i u kosim padeima i tamo gdje iza koterb (naprama jetern), vbtoryj i sl. Za tvorbu superlativa u italskim i keltskim
njega nije prednji samoglasnik i gdje bismo oekivali _h.335 Mnogi znanstvenici u jezicima sluio je sufiks *-(i)samo, koji je inovacija tih porodica, a razvio se vjero
osnovi komparativa s formantom -e- , kao to su nOVejh, bosejh i sl., vide priloge jatno iz sufiksa *-tamo. U latinskome je uobiajeni sufiks -issimus koji je nastao od
na -e ( _e') .336 Drugi su prema takvoj pretpostavci skeptini. Primjerice, Aitzetmuller starijega -isamos . Raspadom sintetike sklonidbe u suvremenim se zapadnoeurop
( 1 99 1 : 1 32- 1 33) to ne smatra jako vjerojatnim jer, barem u slavenskom, nema skim jezicima (ukljuujui i novogrki) razvio analitiki tip komparacije s pomou
starih priloga koji zavravaju na -e. Oni su prema njegovu miljenju mlaa pojava. priloga koji znai 'vie'.
U ba1toslavenskim jezicima nema superlativa tvorenoga sufiks om *-isto. Za super
lativ se u slavenskim jezicima upotrebljavaju oblici komparativa proireni razliitim
sredstvima: naj + komparativ (osobito kod priloga) ili komparativ + vhsehb. Prvi
nain tvorbe imaju: hrvatski, bonjaki, crnogorski, srpski, slovenski, poljski, slo
vaki, gornjoluikosrpski i ukrajinski. U ekom i donjoluikosrpskom naj- je
zamijenjeno s nej_,337 a u bugarskom i makedonskom superlativ se tvori tako da se
prefiks naj- dodaje pozitivu, a ne komparativu (bug. naj-goljam, mak. najdobar).
Prefiks naj- objanjava se kao sveza prijedloga na i pojane estice i.338 Drugi tip
tvorbe ima ruski jezik: vye vseh, lue vsego. Tamo se osim toga razvio i trei
nain, a to je sveza odreenoga oblika zamjenice samyj i pozitiva: samyj legkij ,
samaja vysokaja, samoe prostoe itd. Taj je nain tvorbe uobiajen i u bjeloruskom,
gdje se osim njega u razgovornom jeziku, kao ekspresivan oblik, pojavljuje i sveza
zamjenice samy i superlativa tvorenoga prefiksom naj- (samy najlepy). I elativ se
moe tvoriti na nekoliko naina, npr. s pomou priloga zelo i pozitiva (zelo velikb)
ili prefiksa pre- i pozitiva (prevelikb). I komparativ i superlativ se u starocrkve
noslavenskom dekliniraju, a tako je najvjerojatnije bilo i u praslavenskom. Imaju
oblike i kratke i sloene promjene, a i sklonidba im je ista kao u pozitivu.
Drugi nain tvorbe komparativa i superlativa nije zaivio u ba1toslavenskim je
zicima. Dok sufiksi *-jes-/*-jos- i *-isto u svim jezicima u kojima se pojavljuju
imaju istu funkciju, tj . slue za tvorbu komparativa i superlativa, sufiks *-tero ima
tu funkciju samo u grkome i u indoiranskim jezicima. Stoga se smatra da je takav
nain tvorbe komparativa posebnost grkoga i indoiranskih jezika. ini se da je
sufiks *-tero u indoeuropskom prajeziku imao izvorno diferencirajuu, odnosno
separirajuu vrijednost i izricao binarnu suprotnost, tj . suprotstavljao jedan oblik
drugom obliku u pozitivu.339 Nasuprot tomu, sufiks *-(t)1jlo sluio je za tvorbu

335 Usp. Hamm 1974: 142 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 3 3 .

33 6 Usp. Arumaa 1 985: 98-99, Szemerenyi 1 989: 207.
337 U ekom je rije o pravilnoj glasovnoj promjeni istoslonoga (tautosilabinoga) aj u ej koja
se dogodila u 1 6. st. , a u donjoluikosrpskom o iznimnoj , morfologiziranoj promjeni aj u ej .
Promjena naj- u nej- dogodila se i u znatnom broju poljskih dijalekata. Usp. Stieber 1 979: 1 7 1 .
33 8 Prema Iviu ( 1 970: 2 1 6) izvor j e takva tumaenja Berneker.
339 Usp. Szemerenyi 1 989: 2 1 0, Beekes 1 995 : 1 99 i Stanii 2006: 240. 340 Usp. Szemerenyi 1 989: 210.

102 103
 5. BROJEVI
Kao i ostali indoeuropski jezici, slavenski jezici imaju glavne brojeve te od njih
izvedene redne brojeve i zbirne brojeve (multiplikativi), a u svima je dosljedno
proveden desetini sustav.
5.1. Glavni brojevi
Glavni ili kardinalni brojevi oznauju obino skupinu prebrojivih predmeta,
etimoloki nisu prozirni, barem naslijeene osnovne rijei za brojeve, ali se in
doeuropski jezici gotovo do u detalje podudaraju meusobno kad su u pitanju
glavni brojevi. Jedina je iznimka broj 1 . Za kasno se indoeuropsko razdoblje moe
utvrditi da se glavni brojevi od 1 do 4, kao i stotice od 200 do 900 te rije za 1 000
dekliniraju kao pridjevi. To znai da pokazuju razliite oblike za razliite rodove.
Taj se sustav, sudei prema stanju u najstarijim tekstovima, nije u praslavenskom
bitno promijenio. Brojevi 1-4 ostali su sintaktiki sroni atributi uz imenice. Broj
3 sklanjao se kao mnoina i-osnova kao i broj 4, ali su kod potonjega jo vidljivi
tragovi stare suglasnike sklonidbe. Jae su se promijenili brojevi 5- 1 0. Oni su
uglavnom postali brojevne imenice, najee tvorene sufiksom * -t1, to znai da
se sklanjaju kao i-osnove, uz napomenu da broj 10 pokazuje takoer tragove su
glasnike sklonidbe. Brojevi 1 00 i 1 000 oblikom su prave imenice, prva pripada
o-osnovama srednjega roda, a druga ja-osnovama enskoga roda.
Za broj 1 najee se kao indoeuropski pretpostavlja oblik *oinos ( *Hoi(H)nos).
Na to upuuju latinsko unus (starolatinsko oinos), staroirsko oin, gotsko ains i sta
roprusko ains. Tomu valja pribrojiti i grki oblik oiv koji znai 'jedan na kocki'.341
Jedna skupina jezika pretpostavlja meutim kao polazini oblik *sem-. To su ar
menski, toharski i grki. Od toga je korijena, od prijevojnoga stupnja *som, i sla
venska zamjenica sam, ali i latinski prilozi semel, semper te pridjev simplex .342
Slavenski oblici jedino, jedbno nisu sasvim jasni. Oblik jedino tumai se najee
kao sloenica od *ed- (ili *jed-) i -in'b .343 Prvi se dio obino objanjava kao za
mjenini morfem, ali ima i drukijih tumaenja.344 Drugi dio -in'b izjednauje se
sa zamjenicom ino 'jedan (drugi)' za koju se tvrdi da je zapravo kontinuanta stare
rijei za broj jedan. Rije je tada o e-stupnju prijevoja *eino-/*oino- . Prema Aitze
tmlilleru ( 1 99 1 : 1 34- 1 35 ) oblik jedino rezultat je kontaminacije oblika jedbno i
ino, tonije prodora oblika in'b u paradigmu od jedbno. Budui da kontaminacija
34 1 Usp. Szemerenyi 1 989: 235.
342 Usp. Beekes 1995 : 212 i Szemerenyi 1 989: 235.
343 Usp. Hamm 1974: 1 50, Aitzetmliller 1 99 1 : 1 34 i Birnbaum; Schaeken 1 997 : 8 1 .
344 Usp. Trubaev 1 979: 12- 1 3 .
104
podrazumijeva istoznanost, a ona se ne moe nai u prvom (zamjeninom) dije
lu, pretpostavlja se da je drugi dio -bn'b istoga znaenja kao i ino i objanjava ga
se kao nulti prijevojni stupanj istoga, tj . kao *ino-, ali to se ne da dokazati. Ima
naravno i onih koji taj oblik drukije tumae, primjerice takoer kao zamjenini
korijen *i koji je sekundarno dobio brojno znaenje 'jedan'. Zavretak -bn'b moe
se povezivati i s uobiajenim slavenskim pridjevskim sufiks om istoga oblika. Sto
ga Robert S . P. Beekes s pravom kae kako su starocrkvenoslavenski oblici ino i
jedino nejasni .345 Od svih slavenskih jezika jedino starocrkvenoslavenski ima u
cijeloj paradigmi osnovu sa i: jedino, jedina, jedino itd. Istonoslavenski jezici i
bugarski imaju mijeanu sklonidbu u kojoj se osnova sa i pojavljuje samo u no
minativu mukoga roda,346 a ostali slavenski jezici imaju samo kontinuante oblika
jedbno, jedbna, jedbno. Broj jedino sklanja se u starocrkvenoslavenskom po tvrdoj
zamjeninoj promjeni, dakle kao zamjenica to, ta, to.
Za broj 2 se kao indoeuropski pretpostavljaju oblici *duwo ili *dwo za muki
te *duwoi ili *dwoi za enski i srednji rod. 347 Od oblika *duwo za muki rod
pravilno se izvodi starocrkvenoslavenski oblik dova, a isto se tako od oblika
*duwoi izvodi i oblik za enski i srednji rod dove. U sklonidbi ima samo dvo
jinske oblike :
NAV *duw5 ---7 d'hva *duwoi ---7 d'hve
GL *duwoiou ---7 d'hvoju
DI *duwoim5 ---7 d'hvema
Kako je vidljivo iz tablice, u kosim se padeima, kao i kod zamjenica, osnova
diftongira. U istonoslavenskim jezicima te u poljskom, hrvatskom, srpskom, cr
nogorskom i bonjakom oblici su preraspodijeljeni tako da se je srednji rod izjed
naio s mukim, pa opreka nije vie muki : ne-muki, nego enski : ne-enski. 348
U gornjoluikosrpskom za muke obosobljene imenice rabi se oblik dwaj , a za
ostale oblik dwe. Oblik dwaj za muke obosobljene imenice pojavljuje se i u polj
skom knjievnom jeziku kao trei oblik. Ostali slavenski jezici uvaju staro stanje
u kojemu je oblik srednjega roda jednak onomu enskoga roda.
Kao broj dova sklanja se i broj oba, obe, koji je, kao i njegovi baltiki srodnici :
litavsko abu, latvijsko abi i staroprusko abbai, vjerojatno nekakva preoblika indo
europskoga oblika *ambho koji je u osnovi i latinskoga ambo, prefiksa ambi-, i
grkoga UflCfJW. Da je rije o indoeuropskoj sloenici iji je prvi dio *am-, a drugi
345 Usp. Beekes 1 995 ., str. 2 1 2: . . . , but DeS in'b (next tojedin'b) is unclear, . . . ( . . . , ali starocrkveno
slavensko je in'b (uz jedin'b) nejasno, . . . ).
346 Usp. ruski odin, odna, odno.
347 Usp. Szemerenyi 1 989: 235.
348 Razlog je toj promjeni po Zdzislawu Stieberu utjecaj nominativa mnoine srednjega roda ime
nica (mesta, polja). U poljskom je ta promjena izvrena tek u 1 7 . st. Usp. Stieber 1 979: 179.
105
 *bhou- 'oba', pokazuje gotsko bai, bi i njemako beide 'oba'. Veza s navedenim
latinskim i grkim oblicima nije sasvim jasna, a jo je nejasniji odnos s indoiran
skim oblicima, vedskim ubha- i avestikim uba-, uva-. Glasovna je podudarnost
slavenskih oblika potpuna samo s baltikima. Balstoslavensko se preudeavanje
navedenoga indoeuropskoga oblika povezuje s preudeavanjem prefiksa *ambhi u
*obl ( stcsl. obb).349
Slavenski naziv broja 3, trbje za muki i tri za enski i srednji rod, izvodi se
od indoeuropskoga *trejes, *trf ( *triH2) ' Tomu odgovara staroindij sko (vedsko)
tniyas , trI, latinsko tres, tria, grko 'tpEI<; (u kretsko-mikenskom 'tPEE<; ) , 'tpta i
gotsko preis, prija. 35 0 Za slavenski moramo kao osnovu pretpostaviti *tr'(jes, pri
emu je u nominativ dolo iz kosih padea.35 1 Taj se broj u starocrkvenoslaven
skom sklanja kao i-osnove i ima samo mnoinske oblike. Od suvremenih slaven
skih jezika praslavensko stanje dobro uva slovenski jezik u kojemu se za muki
rod rabi oblik trije, a za enski i srednji tri. U ostalim zapadnojunoslavenskim
jezicima te u ekome i istonoslavenskim jezicima oblici su se izjednaili, tako da
za sva tri roda postoji samo jedan oblik koji u hrvatskom, srpskom, crnogorskom,
bonjakom, ruskom i ukrajinskom ima oblik tri, u bjeloruskom try, a u ekom
tri. U poljskome postoje dva oblika: za muke obosobljene imenice trzej , 352 a za
ostale trzy. Slino je i u luikosrpskom gdje se oblik ts'o koji je nastao od trije
rabi za muke obosobljene imenice, a oblik ts'i za ostale.353 U slovakom se za
muke obosobljene imenice rabi oblik traja, a za ostale tri. I u bugarskom i ma
kedonskom se, uz oblik tri, pojavljuje za obosobljene imenice mukog roda novi
oblik trima.
Broj etyre za muki rod i etyri za enski i srednji ima kao podlogu indoeurop
ski oblik *kWetwores, akuzativ *kWetur- . 354 Slavenski oblik za koji se kao polazite
mora pretpostaviti *kWetur- izoliran je i nema podudarnosti u drugim indoeurop
skim porodicama. Njega se obj anjava naj ee s pomou prajezinoga oblika
srednjega roda *kWetwor koji je u jo nekim jezicima uveden i u muki rod.355 U
praslavenskome je prema tom obliku uveden poseban prijevojni odnos *-wor- :
* -ur- i tako je postao oblik *kWetur- iz kojega se pravilnim glasovnim razvojem
349 Usp. Arumaa 1 985: 1 89- 1 90. O unutarnjoj strukturi oblika oba vidi takoer Birnbaum; Scha
eken 1 997 : 8 1 .
3 50 Usp. Arumaa 1 985: 1 90 i Szemerenyi 1 989: 235.
3 5 1 Usp. gr. dativ tPLC;i, te latinski genitiv trium i dativ tribus.
3 5 2 Taj je oblik kontinuanta starijega trije ijim je stezanjem postao staropoljski oblik trze koji je u
suvremenom knjievnom jeziku proiren sa j. Usp. Stieber 1 979: 1 79.
3 5 3 Iako se u oba jezika isto izgovaraju, oblici se razliito piu. U donjoluikosrpskom biljeenje je
kako je navedeno, a u gornjoluikosrpskom prvi se oblik pie kao tro, a drugi kao tri.
3 54 Usp. latinsko quattuor i staroindijsko catvaras, akuzativ caturas.
3 55 Tako se primjerice objanjava duljina samoglasnika u staroindijskome catvaras i gotskome
fidwor. Usp. Szemerenyi 1 989: 235.
106
dobiva starocrkvenoslavenski oblik etyr-. 356 Oblik s e-stupnjem vidi se u slaven
skom zbirnom broju etvefb. Sklonidba broja etyre, etyri, kako je ve reeno,
izvorno je bila suglasnika, a kasnije se izmijeala s jo-osnovama. Kao i kod broja
3, najblii je praslavenskom stanju slovenski u kojemu se za muki rod rabi oblik
tirje, a za enski i srednji oblik tiri. Ostali zapadnojunoslavenski jezici imaju
za sva tri roda oblik etiri. Isti je oblik i u bugarskom i makedonskom, ali mu se
tamo za obosobljene imenice mukoga roda pridodaje i etirrna / etirima. Jedan
oblik za sva tri roda ima i eki (tyri) te istonoslavenski jezici, uz napomenu
da je ruski etyre kontinuanta staroga oblika mukoga roda, a bjeloruski atyry i
ukrajinski otiri staroga oblika enskoga roda. Razliite oblike za muke oboso
bljene i ostale imenice imaju slovaki (tyria - tyri), gornjoluikosrpski (tyrjo
- tyri) i donjoluikosrpski (styio - styri). I u staropoljskom je postojao poseban
oblik mukoga roda czterzej , ali se u suvremenom poljskom i na muki rod pro
irio oblik cztery. 357
Brojevi 5 10 bili su u indoeuropskom prajeziku nesklonj ivi , ali su u praslaven
-
skom, s pomou zbirnoga sufiksa *-tls, pretvoreni u imenice koje se sklanjaju kao
i-osnove.358 Tom je promjenom uspostavljen paralelizam s rednim brojevima koji
su tvoreni sufiksom *-tos i stoga pripadaju o-osnovama. Slavensko P<:ttb izvodi se
dakle iz *pents. Za indoeuropski prajezik rekonstruira se obino oblik *penkwe. 359
To znai da za slavenski moemo pretpostaviti izvoenje: *penkWts *penkts
*pents *pent P<:ttb.
Kod broja 6 se za indoeuropski prajezik rekonstruiraju razliiti oblici: *sek's,
*swek's, *ksek's, *wek's. Prvi se oblik temelji na latinskome sex i gotskome saihs,
drugi na galskome suexos, kimrikome (velkome) chwech i grkome El; (dijalek
taino FEI;), a na oblik *wek's upuuju armensko vech, staroprusko uschts 'esti' i
litavsko ues 'est tjedana babinja'. Slavensko estb i litavsko el upuuju na oblik
*ksek's, jer se tako moe opravdati djelovanje pravila ruki.360 Neki indoeuropeisti
pretpostavljaju oblik *wek's kao najstariji, a ostale oblike smatraju sekundarnima.
Na taj je oblik dodano s iz broja 7, ali ne i rednomu broju. Dodavanjem s dobiven
je oblik *swek's u kojemu se zatim u nekim jezicima w izgubilo i tako je nastao
oblik *sek's. Znatno je tee objasniti oblik *ksek's u baltoslavenskim jezicima. Pret-
35 6 Usp. Aitzetmi.iller 1 99 1 . str. 1 36: Das Slavische hat einen anderen Ahlaut eingefiihrt und ve
rallgemeinert: *-!:!i5r- : *-iir- (wie in kvas'b 'Sauerteig ' : kyse'1'b 'sauer'). (Slavenski je uveo i poopio
drukiji prijevoj : *-!:!or- : *-iir- (kao u kvas'b : kysel'b) .)
357 Usp. Stieber 1 979: 1 80- 1 8 1 .
35 8 Zavrno j e - s nominativni nastavak, a to znai da osnova zavrava na -l.
359 Usp. staroindijsko panca, grko JtEVtE, JtE!-1tE, gotsko fimf i litavsko penk!. U latinskom qUInque
poetno je p zamijenjeno sa q analogijom prema broju etiri (quattuor).
3 60 Usp. Mihaljevi 2002: 128.
107
postavlja se da bi rije mogla biti o unatranom jednaenju (regresivnoj asimilaciji)
prema zavrnome -k's u obliku *sek 's.361
Za broj 7 indoeuropski se oblik rekonstruira kao *septlJl.362 Zvuno se d, umje
sto oekivanoga t, u slavenskom obliku sedmb objanjava preuzimanjem oblika
rednoga broja *sebdmo-363 u kojemu se skupina bd, zbog zakona otvorenih slogova,
pojednostavnjuje tako da otpada prvi suglasnik. 364
Broj 8 svodi se na ie. *ok'to.365 Iz toga bi se pravilnim glasovnim razvojem u
slavenskim jezicima razvio oblik *osta. Zavrno -mb u osmb objanjava se analogi
jom prema sedmb, 366 ili prema rednom broju osmyjb.367
Indoeuropski je oblik za broj 9 bio *newv ili *newlJl .368 Poetno je d u . sla
venskome devtttb, umjesto oekivanoga n, preuzeto iz susjednoga broja destb, a
zavretak -tb pravilan je odraz sufiksa *-ts, ali se moe objanjavati i analogijom
prema broju destttb.369
Slavenska rije za broj 10 destttb izvedena je iz indoeuropskoga *dek 'lJlt. Da
u tom slavenskom obliku nije rije o tvorbi zbirne imenice sufiks om *-tis, ve o
staroj suglasnikoj osnovi, pokazuju nastavci suglasnike sklonidbe koji se u sta
rocrkvenoslavenskome pojavljuju u genitivu i lokativu jednine (desttte), genitivu i
lokativu dvojine (destttu) te nominativu (desttte), genitivu (destttb) i instrumentalu
mnoine (desttty), kao i brojevi 1 1 - 1 9 : jedin'b na desttte, d'bva na desttte itd. te
nazivi desetica: trbje desttte i etyre desttte. Oblik *dek'lJlt je inae brojevna imenica
od *dek 'lJl. Osim za slavenske jezike, oblik *dek 'lJlt valja pretpostaviti kao polazni
i za litavsko deimt, a oblik *dek'lJl polazni je za staroindijsko dasa, grko OEKU,
latinsko decem i gotsko taihun.
U suvremenim se junoslavenskim jezicima, osim slovenskoga, glavni brojevi od
pet navie ne sklanjaju. Izuzetak su brojevne imenice domaega podrijetla stotina i
tisua te posuenice hiljada, milijun, milijarda, bilijun, bilijarda, trilijun itd. koje se
sklanjaju po imenikoj sklonidbi. U sloenim brojevima iznad dvadeset posljednja
se rije sklanja samo ako je rije o jedan, dva, tri ili etiri (dvadeset i dvjema, sto
3 61 Usp. Arumaa 1 985: 1 92- 1 93, Szemerenyi 1 989: 236 i Beekes 1 995 : 2 1 3 .
3 62 Usp. latinsko septem, staroindijsko sapta i grko EJt'dx.
3 63 Usp. grko ej3oof,to<;.
3 64 0 pojednostavnjivanju suglasnikih skupina usp. Mihaljevi 2002: 142- 143 .
3 65 Usp. vedsko ata, grko OKTffi, latinsko octo i gotsko ahtau.
3 66 Usp. Arumaa 1 985 : 1 94.
3 67 Usp. Aitzetmiiller 1 99 1 : 1 37 i Birnbaum; Schaeken 1 997: 8 1 . Valja napomenuti da je taj redni
broj oblikovan analogijom prema rednom broju sedmyjb. Vidi nie.
3 68 Usp. staroindijsko nava, latinsko novem, gotsko niun, grko EVVE(F)u itd. Nije sasvim jasno
udvajanje v u grkome. Objanjava ga se pretpostavkom da je, slino kao u slavenskim jezicima i
litavskom, iz susjednoga broja 10 ( *dek'1jlt) preuzeto poetno d i da se zatim skupina dn- asimilirala
u enn-. Usp. Beekes 1 995: 2 1 3 .
3 69 Usp. Birnbaum; Schaeken 1 997: 8 1 .
108
pedeset i jednomu, petsto ezdeset i etirima itd.). U slovenskom se brojevi 5 - 1 0
sklanjaju p o mekoj pridjevskoj (zamjenikoj ) sklonidbi (pet, petih, petim, peti
mi) . Po istom se obrascu sklanjaju i svi vei glavni brojevi osim tiso. U ruskom
se sklanjaju kao imenice tree sklonidbe tipa no' (pjat', pjati, pjat'ju). Isto je i u
bjeloruskom, a u ukrajinskom se, osim te promjene u kojoj je jedino instrumental
inoviran (p"jat'mja),370 u kosim padeima pojavljuju i oblici p "jat'oh (gen., akuz.
i lok.), p "jat'om (dat.) i p "jat'oma (instr.).371 U ekom ti brojevi imaju samo dva
lika, jedan za nominativ i akuzativ (pet), a drugi za sve ostale padee (peti) . U
slovakom se u nominativu i akuzativu, osim oblika koji slui za sve rodove (pat),
pojavljuju i oblici za muke obosobljene imenice (nom. piati, akuz. piatich). Ostali
padei imaju oblike prema nepalatalnoj zamjeninoj sklonidbi (gen. i lok. piatich,
dat. piatim, instr. piatimi). Po istom se obrascu u slovakom sklanjaju svi brojevi
do 99, osim onih koji kao sastavnicu imaju -jeden u drugom dijelu (dvadsat'jeden).
Oni se ne sklanjaju. I u luikosrpskom se brojevi do 99 sklanjaju jednako kao broj
5, a on ima dva sklonidbena obrasca: za obosobljene imenice mukoga roda oblike
s temom -0- (nom. pjeo; gen. , akuz. i lok. pjeoch; dat. pjeom i instr. pjeomi) i
za ostale imenice oblike s temom nula ili -i- (nom. i akuz. pje; gen. i lok. pjeich;
dat. pjeim; instr. pjeimi). I u poljskom se svi brojevi od 5 nadalje sklanjaju isto.
U nominativu i akuzativu razlikuju se oblici za obosobljene imenice mukoga roda
(pittciu) i oblici za sve ostale imenice (pitt). U kosim se padeima takoer pojavlju
je oblik koji zavrava na -u (pittciu), a jedino je u instrumentalu osim njega mogu
i oblik na -oma (pittciorna).
Brojevi 1 1 - 1 9 tvore se u indoeuropskim jezicima na razliite naine. U nekim
su jezicima nastali spajanjem naziva za jedinice s nazivom broja 1 0, 372 a u prasla
venskom su tvoreni opisno od naziva za jedinice kojima se dodavala prijedlona
skupina u lokativu na deste : jedin'b na desttte, d'bva na desttte itd. Pritom su se
brojevi jedin'b - etyre sklanjali, primjerice: jedinogo na desttte, dvema na desttte
i sl., a kod svih je brojeva brojeni predmet gramatiki sroan u broju s prvim dije
lom, tj . uz broj 1 1 stajao je u jednini, uz 12 u dvojini, uz 13 i 14 u nominativu, a uz
15 - 19 u genitivu mnoine. Kasnije su se tri sastavne rijei stopile u jednu, prvi se
dio prestao deklinirati, a novonastale rijei su se u mnogim jezicima stegnule i skra
tile. Tako su u suvremenome hrvatskom jeziku postali oblici jedanaest, dvanaest,
trinaest, . . . , devetnaest; u slovenskom enajst, dvanajst, trinajst, . . . , devetnajst; u slo
vakom jedenast', dvanast', trinast', . . . , devatnast' ; u ruskom odinadcat, dvenadcat,
trinadcat, . . . ; u poljskom jedenascie, dwanascie, trzynascie, . . . , dziewitttnascie itd.
Brojeni je predmet uz sve brojeve uvijek u genitivu mnoine.
370 Pod utjecajem broja dva.
37 1 Pod utjecajem brojeva 2-4.
372 Usp. latinsko undecim, duodecim; grko EVOEKU, OffiOEKU i staroindijsko dvdasa itd.
109
 Nazivi za desetice (20 - 90) u najstarijim su slavenskim spomenicima slobodna
sveza odgovarajuega naziva za jedinicu i rijei za broj deset. Kod brojeva 20 - 40
oba su se dijela sklanjala: d'hveju destu, trbje deste, etyrbmi desty itd., a kod
brojeva 50 - 90 sklanjao se obino samo prvi dio, a rije za broj 10 bila je uvijek
u genitivu mnoine: do pti destb, estbjQ destb i sl. Kao i kod brojeva 1 1 - 1 9
kasnije su s e te dvije rijei spojile u jednu, oba su s e dijela prestala sklanjati, novo
nastala se je rije stegnula i skratila i tako su nastali suvremeni oblici u hrvatskom
dvadeset, trideset, . . . , devedeset; u slovenskom dvajset, trideset, . . . , devetdeset; u
ekom dvadcet, tridcet, . . . , devadesat itd. Broj eni je predmet uz sve oblike u geni
tivu mnoine. Brojevi izmeu desetica tvorili su se dodavanjem nazivu za deseticu
odgovarajuega naziva za jedinicu s pomou veznika i ili rjee ti, primjerice: d'hva
desti i etyre leta, etyre deste i d'hve lete, ptb destb ti estb letb i sl. Kako je
vidljivo iz navedenih primjera, brojeni se predmet gramatiki ravnao prema nazi
vu za jedinicu. Treba spomenuti da se u suvremenom slovenskom jeziku brojevi
izmeu desetica, prema njemakom obrascu, tvore tako da se naziv za jedinicu
dodaje ispred naziva za deseticu s pomou veznika in (enaindvajset, dvaintrideset,
sedeminsedemdeset, . . . ). U gornjoluikosrpskom je uz pjediesa uveden i naziv
polsta, a u ruskom i ukrajinskom za 40 naziv sorok, a za 90 devjanosto. Isto je i u
bjeloruskom gdje prvi naziv ima oblik sorak, a drugi dzevjanosta. U onim jezicima
u kojima se mijenjaju nazivi desetica sklanjaju se takoer kao naziv broja 5 .
O slavenskoj rijei za broj 1 00, S'hto pisalo s e i raspravljalo daleko najvie od
svih broj evnih rijei, ali jo uvijek za nju nema opeprihvaenoga objanjenja. Si
gurno je da je ona etimoloki povezana s indoeuropskim oblikom *k'1Jltom3 7 3 koja je
izvedena iz istoga korijena kao i rije za broj 1 0. Pitanje je meutim kako objasniti
pojavu jora u toj rijei. Pravilnim glasovnim razvojem iz indoeuropskoga *k'1Jltom
u slavenskim bi jezicima trebalo postati *sr;.to, ili eventualno *sr;.t'b. Pojava jora,
umjesto oekivanoga nazala, objanjavana je fonoloki : kao oblik nastao u brzom
govoru (alegro oblik) ili nepravilnim glasovnim razvojem; morfoloki : tako da je
kao polazite za slavensku rije konstruiran alternativni prajezini lik *d(e)k'utom
ili pak posuivanjem iz nekoga od susjednih jezika (iranskih).374 Rije S'hto sklanja
se u starocrkvenoslavenskome kao imenica srednjega roda o-osnova. Sklonidbu je
sauvala u sjevernim slavenskim jezicima i u slovenskom gdje se sklanja po istom
obrascu kao i broj pet (sto, stotih, stotim, stotimi) . U ruskom taj broj ima samo
dva oblika: u nominativu i akuzativu sto, a u kosim padeima sta, ali je sklonidbu
373 Usp. staroindijsko satam, avestiko satgm, latinsko centum, litavsko ifiltas i grko E-KaLOV.
374 Vie o tim objanjenjima vidi u Arumaa ( 1 985: 1 98) i tamo navedenoj literaturi. Arumaa obja
njenje s pomou alegro oblika pripisuje Szemerenyiju, objanjenje nepravilnim glasovnim razvojem
Vaillantu, morfoloko objanjenje Pisaniju, a objanjenje posuivanjem Lohmannu.
1 10
sauvao u sloenicama: nom., akuz. dvesti; gen., akuz. dvuhsot; dat. dvumstam;
lok. dvuhstah; instr. dvumjastami. Slino je stanje i u bjeloruskom i ukrajinskom.
Nazivi za brojeve 200 - 900 tvoreni su opisno, od odgovarajuega naziva za
j edinicu i rijei S'hto koja je iza broja 2 u dvojini (d'hve S'hte), iza brojeva 3 i 4 u
nominativu mnoine (tri s'hta, etyri s'hta), a iza 5 - 9 u genitivu mnoine (ptb
S'ht'h, estb S'ht'h itd.). Kod brojeva 200 - 400 sklanjaju se oba dijela, a kod brojeva
500 - 900 samo prvi dio: trbm'h s'htom'h, na etyrbh'h s'hteh'h, estijQ S'ht'h itd. Ka
snije je i tu dolo do stapanja dvolanih naziva u jednolane te stezanja i skraivanja
novonastalih oblika i gubitka sklonjivosti u junoslavenskim jezicima.
I etimologija rijei tysQta ( *tysQtja), tysta ( *tysr:.tja) vrlo je teka. Sla
venska se rije ne moe svesti na isti oblik s grkim XLALOL (dorski xilALOL) i staro
indijskim sa-hasra-m za koje se kao izvor pretpostavlja prajezini oblik *gheslo- .
Slavenska j e rije nesumnjivo srodna s baltikom i germanskom: litavski tukstantis,
gotski pusundi, staroislandski pushundrap. esto se pretpostavlja da su ti obli
ci izvedeni od indoeuropske sloenice *tiis-k '1Jltf ili * tiiso-k '1Jltf, to bi znailo
'velika, debela stotica' . 375 Neki strunjaci misle da protiv takva izvoenja govori
o-vokalizam u baltikom, te injenica da su u germanskim jezicima oblici bez h
moda stariji od onih sa h.376 Stoga oni predlau kao polazite prajezini oblik
*tiisontf/*tiis"tltf i tumae to tvorbom otpridjevskim sufiks om -nt- koji po njima ima
zbirno, apstraktno znaenje. Suvremeni poljski tysi'!c i ruski oblik tysjaa potjeu
od praslavenskoga*tysr;.tja, a hrvatski tisuu i slovenski tiso od *tysQtja. U eko
mu se danas govori tisic, ali se do 14. st. govorilo tis'uc s umekanjem preuzetim
vjerojatno od staroga oblika *tySr;.tjb. Slovaki oblik tisic podrijetlom je iz ekoga,
a gornjoluiki tysac umjetna je tvorba iz 1 9 . st. 377 Narodni je oblik tausynt, a u
donjoluikosrpskom tawsynt. U bugarskom, makedonskom, srpskom i crnogor
skom upotrebljava se grka posuenica hiljada koja se pojavljuje i u hrvatskome
kao stilski obiljeen (nestandardni) oblik u razgovornom jeziku. Polj ski, eki i
slovaki naziv sklanjaju se kao imenice mukoga roda na -c, a istonoslavenski i
hrvatski kao imenica starih a-osnova. Slovenski se naziv pak sklanja jednako kao
broj pet.
5.2. Redni i zbirni brojevi
Redni su brojevi izvorno bili tvoreni od glavnih s pomou tematskoga sufiksa
Kasnije su krivim segmentiranjem zavretaka sufiksi reanalizirani kao -to- ili
-0 - .
-mo-o Glas t u -to- vjerojatno potjee iz broja 1 0, gdje je oblik *dek1Jlt-o-s bio pre-
375 Usp. Szemerenyi 1 989: 24 l .
376 Usp. Aitzetmiiller 1 99 1 : 140.
377 Usp. Stieber 1 979: 1 84.
111
ralanjen kao *dekrp-to-s, a odatle se onda tako nastali sufiks proirio na broj 5, s
njega na susjedne 4 i 6 te s broja 4 na broj 3. Isti se sufiks s broja 1 0. proirio i na
desetice: 20. , 30. itd.378 Sufiks -mo- postao je vjerojatno kod broja 7, iji je oblik
rednoga broja *septrp-o-s bio reanaliziran kao *sept-mo-s, a tako nastali sufiks
-mo- proirio se zatim i na susjedni broj 8. Redni brojevi od 3. do 10. etimoloki su
povezani s odgovarajuim glavnim brojevima. To ne vrijedi za brojeve 1 . i 2. kod ko
jih takve veze nema. Redni brojevi se u starocrkvenoslavenskom, a tako je vjerojatno
bilo i u praslavenskom, pojavljuju samo u sloenom (odreenom) obliku i sklanjaju
se po sloenoj pridjevskoj sklonidbi. Tako je i u suvremenim slavenskim jezicima.
Redni broj prbV'hjb (prbvyjb) izveden je iz indoeuropskoga oblika *p[,wos. Od
istoga je oblika i staroindijsko purvas, a vjerojatno i grko JtpG'rtOC; (dorski Jtpcn:oc;)
koje je od starijega *prtiwo-to-s. 379 Litavsko pirmas slae se pak s latinskim primus
u kojemu je drukiji sufiks nego u starocrkvenoslavenskom, staroindijskom i gr
kom.
Redni broj V'htoryjb obino se povezuje s litavskim afitras i gotskim anj:Jar, a
kao temeljni lik pretpostavlja mu se prajezino *on- sa sufiks om *-ter, ali zbog gla
sovnih tekoa pri izvoenju to objanjenje ne prihvaaju svi. Drukije su osnove i
tvorbe u grkom c>c{rn:poc; i latinskom secundus. Ve se u starocrkvenoslavenskom
u istoj ulozi pojavljuje i rije drugyjb koja je u nekim slavenskim jezicima sasvim
istisnula stari oblik rednoga broja v'htoryjb .380
Rije tretbjb izvodi se od starijega *tretijos. Osnova tre- baltoslavenska je novina
i potjee od glavnoga broja.381 Za redne je brojeve inae svojstven nulti prijevojni
stupanj , o emu svjedoe staroindijsko trtfya-, latinsko tertius i grko Tpb:oC;.
Nulti je prijevojni stupanj posvjedoen u rednom broju etvrnt'h iji je prajezini
oblik *kWeturtos izveden takoer od glavnoga broja.
Rije ptttyjb izvedena je od *penkWtos ili *pIJkWtos. Na temelju slavenskoga obli
ka nije mogue odrediti iz kojega je od ta dva oblika postala, jer nosnik moe biti
i od en i od in lJ.
O rijei estyjb nema se to rei to nije ve reeno kod glavnoga broja i ostalih
rednih brojeva.
Rije sedmyjb izvedena je od indoeuropskoga oblika *sebdmo- . 382 Osim toga,
pretpostavlja se za indoeuropski prajezik i alternativni lik *septmo- koji je u temelju
latinskoga septimus, staroindijskoga saptamas i litavskoga septifitas. Neki istraivai
smatraju da je razvoj slavenskoga oblika neovisan o grkom i da je postao takoer
378 Usp. Szemerenyi 1 989: 24 1 .
379 Usp. Szemerenyi 1 989: 242.
3 80 Tako je i u hrvatskome, ali se stari oblik rednoga broja V'bt01n sauvao u nazivu dana u tjednu
(drugoga iza nedjelje) utorak ( f-- V'btorokb).
3 81 Usp. Arumaa 1 985: 200 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 4 1 - 142.
3 82 Usp. grko Ej36of.toC;.
1 12
od oblika *septmo- u kojemu je ptm najprije prelo u tm (pojednostavnjivanje su
glasnikih skupina), a tm je zatim dalo dm. 383
Rije osmyjb izvedena je iz prajezinoga oblika *ok't-mo- koji je tvoren analogi
jom prema sedmyjb, tj . krivim ralanjivanjem sufiks -mo- se odvojio umjesto -0- o
emu je ve bilo govora. Izvorni indoeuropski nain tvorbe sufiksom -0- u pozadini
je latinskoga octavus ( *oktow-o-s). 384
Rije devtttyj b tvorena je analogij om prema destttyjb tako da je u obliku
*newIJtos inicijalno n- zamijenjeno sa d-, kao i kod glavnih brojeva. I zavretak
-tos baltoslavenska je novina nastala krivim ralanjivanjem prajezinoga oblika za
redni broj 1 0.385 Izvorni je indoeuropski lik bio *newIJ-0-s .'38 6
Rije destttyjb izvedena je od indoeuropskoga *dek'rptos i podudarna je s grkim
C>EKUTOC;, litavskim deimtas i gotskim taihunda.
Redni brojevi od 1 1 . do 1 9 . tvoreni su u starocrkvenoslavenskom od rednoga
broja za jedinice i prijedlone skupine na desttte, tj . kao v'htoryjb na desttte, tretbjb
na desttte itd.387 Od broja 20 nadalje redni su brojevi tvoreni pridjevskim sufiksom
-bn-: d'hvadestttbnyjb, tridestttnyjb, . . . , S'htbnyjb, tysQtbnyjb.
Baltoslavenski su jezici razvili i kategoriju zbirnih brojeva koji oznauju sku
pinu istih predmeta, a povezani su s brojenim predmetom kao pridjevi. Za broj 1
nema, naravno, zbirnoga broja. Zbirni brojevi d'hvojb i trojb tvoreni su od osnova
*duwoi-, *troi- u kojima je vidljiva prijevojna punina o-stupnja. Neki indoeuropski
jezici imaju u toj kategoriji prazninu, tj . osnove *dwi- , *tri- . 388 Ostali su zbirni
brojevi tvoreni sufiksima *-ero-/ *-oro- i pokazuju glasovnu dvojnost poznatu i kod
zamjenica koteryjb - kotoryjb: etvem - etvor'h,389 Pttter'h - petor'h, . . . , desttter'h
- destttor'h.
3 83 Arumaa 1 985: 20 1 pripisuje takvo tumaenje Szemerehyiju.
3 84 Usp. Arumaa 1 985: 20 1 i Szemerehyi 1 989: 24 1 .
3 85 Vidi gore.
3 86 Usp. Szemerenyi 1 989: 242.
3 87 Iznimka je redni broj 1 1 . u kojemu se, umjesto prbvyjb, pojavljuje oblik jedinyjb. Usp. Aitzet
mtiller 1 99 1 : 143.
3 88 Usp. Szemerenyi 1 989: 243 .
3 89 I z starijega *kWetworos - *kWetweros.
1 13
6. GLAGOLI
6.1. Uvod - kategorije
Glagoli su rijei kojima se oznauje radnja, stanje ili zbivanje. Promjena glagola
zove se sprezanje ili konjugacija. Kao i imenice, glagoli su kao vrsta rijei i kao
morfoloki razred odreeni nekim morfolokim kategorijama. Neke su im katego
rije zajednike s imenicama ili zamjenicama. To su kategorije lica, roda i broja.
6. 1 . 1 . Broj
Sve porodice indoeuropskih jezika, pa tako i slavenski jezici, imaju kod glagola
gramatike kategorije broja i lica. Kao i kod imenica, zamjenica i pridjeva imamo
tri broja: jedninu, dvojinu i mnoinu. Ta je kategorija odreena injenicom koliko
osoba vri radnju, odnosno koliko je predmeta ukljueno u neko zbivanje, tj. koliko
je u reenici aktanata s kojima glagol mora biti sroan. Ako je subjekt u jednini,
u jednini mora biti i glagol. Ako je subjekt u dvojini, onda u dvojini mora biti i
glagol. Ako je subjekt u mnoini, u mnoini mora biti i glagol. Ponovno, i ovdje
kao i drugdje, da bi broj bio gramatika kategorija, mora biti izrijekom oznaen na
finitnim oblicima glagola.39o Stoga razlikujemo nastavke za jedninu od nastavaka
za dvojinu i nastavaka za mnoinu. Nastavci su u indoeuropskim jezicima (pa tako
i u slavenskima) kumulativni, tj . ne oznauju samo kategoriju broja, ve i lice, pa
je teko rei to je oznaka lica, a to oznaka mnoine ili dvojine.
6. 1 .2. Lice
Kategorija lica zajednika je glagolima sa zamjenicama. Kod glagola, kao i kod
zamjenica, imamo tri lica.391 Bit kategorije lica valja traiti u podruju deiktinosti,
tj . u gledanju s motrita onoga koji govori (EGO) i motrita sudionika u komunika
ciji. Najrairenija teorija392 suprotstavlja tree lice kao nelice prvom i drugom licu.
Ta teorija vrijedi i za glagole. Stoga se kao osnova u veini indoeuropskih jezika
uzima oblik treega lica (jednine ili mnoine) kojemu je odbijen lini nastavak. Da
bi lice moglo biti gramatika kategorija, mora biti oznaeno (afiksima) na finitnim
glagolskim oblicima. Stoga u slavenskim, kao i u drugim indoeuropskim jezicima
(a i ire), govorimo o linim nastavcima. Valja i ovdje upozoriti da su u indoeurop
skim jezicima, pa tako i u slavenskima, nastavci kumulativni te jedan oblik izraava
390 Finitan je onaj glagolski oblik koji osim glagolskoga pojma oznauje i vrijeme, nain i lice, za
razliku od infinitnih oblika kao to su infinitivi, supini i participi. Usp. Simeon 1 969: 342.
39 1 Neki jezici, primjerice keltski i moda umbrijski, pokazuju tragove postojanja i etvrtoga lica,
tzv. bezlini oblik, ali taj se oblik moe povezati s nainom izraavanja pasiva i medija i gotovo
je sigurno rezultat kasnijega, meusobno neovisnoga razvoja u tim jezicima. Usp. Clackson 2007:
1 22.
392 iji je predlaga bio Benveniste 1 947.
1 14
i druge kategorije, a ne samo lice, iako se zove linim nastavkom. Veina starih
indoeuropskih jezika ima razliite nastavke za glagolska stanja aktiv i medij , a onda
unutar tih likova i razliite nastavke za prezent i preterit. Poseban skup nastavaka
postojao je za perfekt te za imperativ. Ukratko, traicionaln? su se za indoeropski
. nastavc1 prezentsko aonstnog
jezik rekonstruirali ovi skupovi nastavaka: 1 . aktIVnI
sustava, 2. medijaIni nastavci prezentsko-aoristnoga sustava, 3 . nastavc1 perfekta 1
4. imperativni nastavci. Znatnu je promjenu u rekonstrukciji donijelo otkrie anato
.
lijskih jezika iji je glagolski sustav drukiji od ostalih jezika. 393 Prezentskoaonst1
sustav aktivnih (dogaajnih) nastavaka dijeli se tradicionalno u dvije skupme: pr1-
marni i sekundarni. Primarni se nastavci razlikuju od sekundarnih time da zavra
vaju na -, a sekundarni su bez -. Za neka su se vremena ili glagolske razrede pe
cijalizirali primarni, a za druge sekundarni nastavci i tako je, uz fonetske promjene
i stapanje afiksa, dolo do razvoja razliitih nastavaka. Primarni su nastavci sluili
za tvorbu prezenta, a sekundarni za aorist i optativ. U starocrkvenoslavenskom, a
tako je vjerojatno bilo i u kasnom praslavenskom, sekundarni nastavci slue i za
tvorbu imperfekta te imperativa koji je nastao od indoeuropskoga optativa. Primarni
i sekundarni nastavci razlikuju se samo u jednini i 3 . licu mnoine:
Primarni Sekundarni
1. *-mi *-m
2. *-si *-s
3. *-ti *-t
6. *-nti *-nt
U ostalim je licima mnoine zatrta nekadanja razlika izmeu primarnih i sekun
darnih nastavaka, a usto je teko rei kako su zapravo glasili nekadanji nastavci jer
njihova pretpovijest nije jednoznana. Tako se za prvo lice mnoine rekonstruiraju na
stavci: *-mes, *-mos, *-men, *-mon. Za praslavenski se mogu pretpostaviti samo *-mos
ili *-mon, ovisno o tome prihvaamo li Fortunatovljevo tumaenje razvoja zavrnoga
*-os u praslavenskom ili Leskienovo, o emu je bilo govora u poglavlju o imenicama.
Nastavak za drugo lice mnoine bio je vjerojatno *-te(s). Neki istraivai pretpostav
ljaju da je primarni nastavak bio *-tes, a sekundarni *-te. 394 S gledita slavenskih
jezika svejedno je je li taj nastavak imao zavrno -s ili nije, jer ono i tako otpada zbog
zakona otvorenih slogova. Zastupnici laringa1ne teorije rekonstruiraju taj nastavak kao
*-tHJe(s). Prajezine je dvojinske nastavke znatno tee rekonstruirati. Najee se za
1 . lice dvojine kao primarni rekonstruiraju nastavci *-wes / *-wos, a kao sekundarni
*-we / *-we. Ne moe se pouzdano odrediti indoeuropski oblik nastavaka za 2. i 3 . lice
dvojine, iako je vjerojatno sekundarni nastavak za 3. lice bio *-ta(m).
393 Vie o tome vidi u poglavlju 6.2. i tamo spomenutoj literaturi.
394 Usp. Szemerenyi 1 989: 249.
1 15
 Navedeni se nastavci zovu atematskima ili mi-nastavcima. Osim njih postoje i Kako je ve spomenuto, poseban skup nastavaka postojao je i za imperativ koji
tematski nastavci u kojima se izmeu osnove i linoga nastavka pojavljuje tematski se nije sauvao u slavenskim jezicima. tovie ini se da su u indoeuropskome
samoglasnik *e ili *0. Sudei prema sanskrtu i grkom, opreka izmeu tematske postojala dva sustava, jedan koji se katkada zove jednostavni imperativ i drugi koji
i atematske konjugacije bila je isto morfoloka, bez vanosti za znaenje obli se zove futurski imperativ. 396 Nastavci su jednostavnoga imperativa mogli biti ate
ka. Neke su se osnove povezivale s tematskim nastavcima, a neke s atematskima. matski i tematski, a poseban je skup nastavaka svojstven medijainom obliku, kako
Tematski nastavci ne mogu se u potpunosti rekonstruiratI kao slijed tematskoga se moe vidjeti iz idue tablice:
samoglasnika i atematskoga nastavka, jer primarni nastavak za prvo lice jednine ne Aktiv Medij
glasi *-e/o-mi, ve *':'0)95 Zbog toga se tematska konjugacija zove katkad i o-konju Atematski Tematski
gacija. U drugim oblicima pokazuje tematska fleksija iste nastavke kao i atematska, 2. *-O, *-dhi *-e *-so
kako pokazuje idua tablica. 3. *-tu *-etu *-to
5. *-te *-ete *dhwe
Primarni Sekundarni
6. *-entu *-ontu *-nto
l. *-0 (*-oH) *-om
2. *-esi *-es Futurski imperativ ima u 2. i 3. licu jednine i u 2. licu mnoine isti nastavak koji
3. *-eti *-et
u atematskoj konjugaciji ima oblik *-tod, a u tematskoj *-etod. Za slavenske jezike
6. *-onti *-ont
od vee su vanosti samo aktivni nastavci prezentsko-aoristnoga sustava.
Ni ovdje u l . i 2. licu mnoine nema razlike izmeu primarnih i sekundarnih
6. 1 . 3 . Rod
nastavaka. Oni su takoer spoj tematskoga samoglasnika i atematskih linih nasta
vaka. Tematski je samoglasnik u 1 . licu *0, a u drugom *e. Kategorija roda u slavenskim jezicima nije izraena na svim glagolskim oblici
Medijaini se nastavci takoer dijele na primarne i sekundarne, a na temelju sta ma. Njezin je doseg u odnosu na kategoriju lica i broja bitno suen. Ona se pojav
nja u grkom i indoiranskim jezicima za prajezik se rekonstruiraju idui nastavci. ljuje samo kod tzv. analitikih odnosno perifrastinih glagolskih oblika koji se tvore
s pomou glagolskih pridjeva koji su, slaui se sa subjektom, mogli imati i razliite
Primarni Sekundarni
oblike za razliite rodove, primjerice u perfektu, pluskvamperfektu i futuru.
l. *-ai/*-mai *-a/*-ma
2. *-soi *-so 6. 1 .4. Vrijeme
3. *-toi *-to
Gramatika kategorija vremena izrie vrijeme radnje u odnosu na vrijeme go
4. *-medha *-medha
vorenja, odnosno u odnosu na neko drugo vrijeme koje se uzima kao orijentacijska
5. *-dhwe *- dhwe
toka. Orijentacijska toka prema kojoj se odreuje mjesto dogaaja na vremenskoj
6. *-ntoi *-nto
osi zove se deiktiko sredite.397 U svim je prirodnim jezicima mogue dogaaje
Indoeuropski je perfekt, iji su oblici dobro ouvani u grkom i indoiranskim smjestiti u vrijeme. Jezici se meutim dijele u dvije skupine ovisno o tome koliku
jezicima, imao samo jednu skupinu nastavaka: vanost u smjetanju dogaaja u vrijeme ima rjenik, a koliku gramatika. Za jezike
*-a (*-H2e) koji dogaaje smjetaju u vrijeme samo leksikim sredstvima kaemo da nemaju
l.
2. *-tha (*-tH2e) gramatiku kategoriju vremena. Takvi su jezici danas u svijetu malobrojni.398 Gra
3. *-e matiku kategoriju vremena imaju samo oni jezici u kojima je smjetanje dogaaja
4. *-me u vrijeme gramatikalizirano. Prema tome, kategoriju vremena moemo definirati
5. *-e (?) kao gramatikalizirano smjetanje dogaaja u vrijeme. Ona se u veini jezika ozna-
6. *-r
396 Usp. Szemerenyi 1 989: 263-266 i Beekes 1 995: 248-249.
397 Pridjev deiktiki znai 'onaj koji pokazuje, odnosno koji slui tonijemu oznaivanju ili pojaa
nju oznake'. Usp. Simeon 1 969: 215.
395 Usporedi gr. eptpO), lat. fero i got. baira. 398 Takvi su primjerice burmanski te australski djirba1ski jezik. Usp. Comrie 2004: 50-53.

1 16 1 17
uje na glagolu i izrie morfolokim sredstvima, s pomou afiksa, ili svezama
glagola s gramatikim rijeima, najee tzv. pomonim glagolima. Jezici se mogu
meusobno razlikovati i stupnjem tonosti vremenskoga smjetanja. 399 U nekim
je jezicima gramatikalizirano samo to je li dogaaj smjeten prije, istovremeno
ili poslije deiktikoga sredita, a drugi mogu gramatikim sredstvima odrediti i
razmjernu udaljenost dogaaja od deiktikoga sredita.4oo Ako se pri odreenju
znaenja nekoga vremena kao deiktiko sredite uzima sadanji trenutak (zajedniki
govorniku i sluatelju), onda je rije o tzv. apsolutnom vremenu. Vremena iji opis
znaenja ne ukljuuje sadanji trenutak, ve neku drugu toku u vremenu (prije ili
poslije sadanjega trenutka), kao deiktiko sredite zovu se relativnim vremenima.
Izborom sadanjega trenutka kao deiktikoga sredita tri se vremena nameu kao
osnovna: sadanje (prezent), prolo (preterit) i budue (futur). Prezentom se doga
aj na vremenskoj osi smjeta u sadanji trenutak,40 1 preteritom prije toga trenutka,
a futurom poslije. Iako teorija omoguuje razlikovanje triju temeljnih apsolutnih
vremena, vremenski se sustav velikoga broja jezika zasniva na binarnim oprekama
prolost : ne-prolost ili budunost : ne-budunost. 402 ini se da ne postoje jezici
iji se sustav vremena temelji na opreci sadanjost : ne-sadanjost. 403 Vremenski
je sustav mnogih jezika uslonjen i injenicom da je kategorija vremena ovisna o
kategorijama naina i vida. Primjerice, ako vremenski sustav nema gramerna futur,
obino se budua radnja izrie povezivanjem vremena i naina pa se moe rei da
futur zapravo pripada glagolskomu nainu. Isto tako, ako sustav ima vie prolih
vremena, esto je kategorija vremena povezana s vidom (aspektom), pa se u mnogim
jezicima razlikuju perfektivni i imperfektivni preterit, odnosno aorist i imperfekt.
Sustav vremena veine indoeuropskih jezika temelji se na opreci prolost : ne
-prolost, to se vidi po tome da oni ili uope ne prave gramatiku razliku izmeu
prezenta i futura ili ona nije tako jasna i otra kao razlika izmeu sadanjega i
prologa vremena. Vidljivo je to po tome da se prezentski oblici mnogih glagola
mogu upotrijebiti za izricanje budue radnje. Tako se primjerice u hrvatskom moe
sasvim pravilno rei: Sutra idem u kino. Ista se reenica s pomou prezentskoga
oblika glagola moe izrei i na njemakom: Ich gehe morgen ins Kino. Tako je i
u mnogim drugim indoeuropskim jezicima. Tzv. perifrastina vremena (perfekt,
399 Usp. Comrie 2004: 7.
400 Vie o takvim jezicima vidi u Comrie 2004: 83- 1 0 1 .
401 Pitom je nevo zahvaa li dogaaj i dio vremenske osi prije sadanjega trenutka i nastavlja
.
II se l nakon sadasnJeg trenutka u budunosti.
402 Jasan je primjerjezika iji se sustav vremena temelji na opreci budunost : ne-budunost huaki
jezik (Hua) na Novoj Gvineji. Usp. Comrie 2004: 49-50.
403 Usp. Comrie 2004. str. 50: I am not aware of any example of a language which has a clear-cut
system oppsing non-presen: as a single category to present. (Ne znam ni jedan jezik u kojemu je
ne-prezent Jasno suprotstavljen prezentu kao jed(i)na kategorija.)
1 18
pluskvamperfekt, futur drugi i sl.) povezana su obino s izgradnjom hipotakse, tj .
s konstituiranjem unutarnjega ustroja zavisnih reenica. Glagolski je sustav indoeu
ropskih jezika openito jako sloen, pa tako i sustav vremena. Meusobno se jezici
razlikuju time koliko i koja vremena imaju. Grki i sanskrt imaju po sedam vreme
na, ali sva nisu ista; gotski ima samo dva: prezent i perfekt; litavski etiri: prezent,
preterit, futur i imperfekt; hetitski dva: prezent i preterit itd. Stoga nije nimalo
jednostavno odrediti koliko je vremena imao indoeuropski prajezik. Tradicionalno
se najee pretpostavlja da je zajedniki indoeuropski prajezik imao izmeu tri
i est vremena. Sigurnima se smatraju prezent, aorist i perfekt, a usto se najee
dodaju futur,404 imperfekt i pluskvamperfekt. Bitna je promjena u rekonstrukcij i
indoeuropskoga sustava vremena nastupila nakon otkria anatolij skih jezika, ali o
tome, kao i o odnosu indoeuropskoga i praslavenskoga sustava vremena, vie e
rijei biti u poglavlju 6.2.
6. 1 .5 . Vid (aspekt)
I vid je gramatika kategorija koja je povezana s vremenom. Pojednostavnjeno
reeno, ta kategorija upuuje na vremenske granice protezanja radnje. Za razliku
od kategorije vremena, ona ne povezuje vrijeme radnje (dogaaja) s nekom dru
gom vremenskom tokom ili odsjekom, ve je zanima samo unutarnja organizaci-
ja dogaaja. Stoga moemo rei da je vid nain promatranja unutarnje vremenske
strukture dogaaja. O vidu ima jako mnogo radova, osobito slavistikih, jer je ta
kategorija u slavenskim jezicima iznimno vana, a slavenski su jezici imali i vanu
ulogu u opelingvistikim prouavanjima te kategorije. Postoje razna miljenja o
njezinoj biti, pa je ak i nazivlje razliito i neujednaeno. Tradicionalno se govori
o svrenom (perfektivnom), nesvrenom (imperfektivnom) i uestalom ( iterativnom)
vidu. Umjesto toga predlagani su nazivi: kurziv - kompleksiv; cjelovitost - necje
lovitost, totalitet - tijek itd. Vidske se opreke katkad opisuju s pomou razlikovnih
obiljeja. Kao primjer takva opisa navodimo opis ekoga indoeuropeista Adolfa
Erharta koji vid opisuje s pomou dvaju obiljeja: [ cjelovit] ( [ kompaktan]) i
[ umnoen] ( [ multipliciran] ). Tradicionalne se kategorije mogu tada opisati
ovako: 405
cjelovit umnoen
nesvreni vid
svren vid +
uestali vid O +
404 Koji je prema nekim istraivaima bio zapravo konjunktiv, tj. pripadao je kategoriji glagolskoga
naina.
405 Usp. Erhart 1 989: 2 1 . Nula (O) kod uesta10ga vida oznauje da je obiljeje cjelovitosti tu ire
levantno, tj. nije vano je li njegovo odreenje + ili -.
1 19
 Ako se dogaaj glagolom opisuje kao nedjeljiva cjelina, bez podjele na pojedine
etape, tj . ne obazirui se na njegovo unutarnje ustrojstvo, tada kaemo da je takav
glagol svren. Nesvreni glagoli izriu radnju bez vremenskoga ograniavanja, tj .
ne promatraju dogaaj kao nedjeljivu cjelinu, ve ga ralanjuju na etape i uzimaju
u obzir njegovo unutarnje vremensko ustrojstvo. Drugim rijeima, moemo rei
da svreni glagoli opisuju dogaaj izvana, a nesvreni iznutra.406 Uestali glagoli
izriu samo to da je radnja umnoena, tj . da se vie puta ponavlja, a pojedini
odsjeci mogu biti nedjeljive cjeline ili strukturirani unutar sebe. Zbog toga je za
njih pitanje cjelovitosti pojedinanoga dogaaja nevano. Valja naglasiti da razlika
izmeu svrenosti i nesvrenosti nije nuno objektivna razlika niti je nuno da tu
razliku govornici iznose objektivno. Isti govornik moe isti dogaaj opisati jednom
s pomou svrenoga glagola, a drugi put s pomou nesvrenoga, bez ikakve protu
rjenosti. Pitanje je samo gleda li na dogaaj izvana, kao na cjelinu ili pak iznutra,
kao na niz susljednih vremenskih razdoblja.407
Kao i kod svih drugih kategorija, i vid mora biti gramatikaliziran da bi bio
gramatika kategorija, tj . moraju postojati stalna gramatika sredstva koja omo
guuju promjenu vida. Jezici koji vidske opreke izriu samo leksikim sredstvima
nemaju tu kategoriju. Vid, kao i druge kategorije, moe biti izraen fleksijskim ili
derivacijskim sufiksima i prefiksima te perifrastino, svezama glagolskih oblika i
gramatikaliziranih rijei, najee pomonih glagola. U praslavenskome, kao i u
suvremenim slavenskim jezicima, vidske se opreke izraavaju derivacijskim, a ne
fleksijskim sredstvima, to znai da se vid zapravo ne moe smatrati fleksijskom
kategorijom. U slavenskim se jezicima od nesvrenih glagola mogu tvoriti svreni
s pomou prefiksa ili sufiksa. Tako primjerice gotovo svi prefiksi u hrvatskom je
ziku ine nesvrene glagole svrenima. 40 8 Evo nekoliko primjera: bosti nabosti,
probosti; arati iarati; derati oderati; sjei posjei itd. Svreni se glagoli
od nesvrenih mogu tvoriti i sufiks om -nuti: kucati kucnuti, ciati ciknuti,
kresati kresnuti itd. Nesvreni se i uestali glagoli od svrenih tvore razliitim
sufiksima: dati davati, kazniti kanjavati, dobaciti dobacivati, navaliti
navaljivati itd.409 Slino je i u drugim slavenskim jezicima, primjerice u ruskom:
itat' proitat', uit' nauit', hranit' sohranit', kriat' kriknut' , rezat'
reznut' , dat' davat', nazvat' nazyvat' itd. i poljskom: chlapa nachlapa,
chlapnq ; da doda, dawa ; zna dozna doznawa ; zwa nazwa
nazywa itd.
406 Usp. Comrie 1 995: 4.
407 Usp. Comrie 1 995: 4.
408 Usp. Babi 2002, str. 537: Glagoli tvoreni prefiksalnom tvorbom u pravilu su svreni ... , osim s
prefiksima de-, dis, pa-, protu-, re- i su-, ali ti su prefiksi na rubu prefiksalne tvorbe. Stoga se moe
rei da je prefiksacija sustavna perjektivizacija nesvrenih glagola.
409 Vie o odglagolskoj tvorbi hrvatskih glagola vidi u Babi 2002: 5 1 6-554.
120
Kako je u poglavlju o kategoriji vremena ve spomenuto, kod jezika iji se su
stav vremena temelji na opreci prolost : ne-prolost katagorija vremena povezana
je esto s vidom, pa se razlikuju svreni i nesvreni oblici prologa vremena. Takvu
razliku ima veina starih indoeuropskih jezika. Ona je vidljiva i u starocrkvenosla
venskome, gdje se razlikuju aorist i imperfekt. Ta dva oblika prologa vremena u
veini su suvremenih slavenskih jezika izgubljena. uvaju se jedino u bugarskome i
makedonskome te u smanjenom obimu u hrvatskome, srpskome, bonjakome, cr
nogorskome i luikosrpskome jeziku.41O U starocrkvenoslavenskome su se i aorist
i imperfekt mogli tvoriti i od svrenih i od nesvrenih glagola. Funkcija je meutim
imperfektivnoga aorista i perfektivnoga imperfekta bitno drukija. Imperfektivnim
se aoristom izrie dogaaj koji je opisan nesvrenom glagolskom osnovom, to
izrijekom upozorava na njegovu unutarnju sloenost, ali je dogaaj opisan tako
da mu se daje svreni oblik, tj . tako da ga se promatra izvana kao cjelinu. Nasu
prot tomu, perfektivni imperfekt izrie dogaaj koji je opisan svrenim oblikom,
a onda mu je dodana nesvrenost, tonije jedna vrsta nesvrenosti koja se zove
habitualnost. To znai da se ta dva oblika razlikuju razliitim rangiranjem i poret
kom obiljeja svrenosti i nesvrenosti. Kod imperfektivnoga je aorista svrenost
nadreena nesvrenosti, a kod perfektivnoga imperfekta nesvrenost je nadreena
svrenosti.4 1 1 Vidsku opreku svreni : nesvreni u prolom vremenu slavenski su
jezici naslijedili iz indoeuropskoga prajezika, ali je slavenski imperfekt zasigurno
znatno kasnijega postanja. Mnogi istraivai smatraju da u ranijem razdoblju in
doeuropski jezik nije imao gramatiku kategoriju vremena, ve je osnovna opreka
u njemu bila vidska.4 12 Svreni su oblici oznaivali prolo vrijeme, a nesvreni sa
danje. Vidski sustav kakav imaju slavenski jezici, u kojemu razlikovanje svrenih
i nesvrenih glagolskih oblika nije ogranieno samo na prolo vrijeme, zasigurno
nije naslijeen iz indoeuropskoga prajezika, ve je rezultat kasnijega razvoja koji je
djelomice podudaran samo s baltikim razvojem. Meutim, specijalizacija sufiksa
i prefiksa za izraavanje i stvaranje vidskih razlika specifina je slavenska pojava,
to zorno pokazuju razliiti oblici tvorbe nesvrenih glagola u slavenskim jezicima
410 I aorist i imperfekt postojali su jou staroruskome. ini se da je tamo imperfekt izgubljen prije
aorista. U ekom su obje kategorije izgubljene tijekom 1 4. st. U poljskome su u tom stoljeu
vidljive jo samo u ostatcima, a definitivno su izgubljene u 1 5 . st. U polapskom su postojale do
izumiranja jezika, a u novije su vrijeme izgubljene i u donjoluikosrpskim govorima, tako da se
danas, osim u knjievnom jeziku, pojaVljuju samo u narodnim pjesmama. Usp. Vaillant 1 966:
57-62 i 68-73 te Stieber 1 979: 225.
4 1 1 Usp. Comrie 1 995: 32. Vie o funkciji tih dvaju oblika u starocrkvenoslavenskome vidi u Her
cigonja 1 96 1 ., a o stanju u hrvatskoglagoljskim tekstovima Hercigonja 1 983: 4 1 8-423.
4 1 2 Usp. Erhart 1989., str. 20: Die dominierende Verbalkategorie in einerfruhen Entwicklungsphase
der ie. Sprachen war dementsprechend der Aspekt (die Aktionsart), wiihrend die Vorherrschaft von
Tempus erst einer spiiteren Entwicklungsstufe angehOrt. (Vladajua je glagolska kategorija u rani
jem razvojnom razdoblju indoeuropskih jezika bio dakle vid (nain vrenja radnje), a kategorija
vremena zavladala je tek u kasnijem razvojnom razdoblju.) O tome vidi takoer u poglavlju 6.2.
121
kojih nema u ba1tikima. Veina prefiksa koji se pojavljuju u toj funkciji podrije
tlom su prijedlozi ili prilozi. Zakljuno dakle moemo rei da su slavenski jezici iz
indoeuropskoga prajezika, meu ostalim glagolskim kategorijama, naslijedili i ka
tegoriju vida, ali da su vidske opreke kakve se pojavljuju u suvremenim slavenskim
jezicima, rezultat kasnijega razvoja koji se dogodio nakon odvajanja te porodice od
ostalih indoeuropskih jezika.
6. 1 .6. Lik (dijateza, stanje)
Gramatika kategorija glagolskoga lika temelji se na klasifikaciji glagolima izra
enih procesa i stoga se esto, zbog paralelizma prema imenskom rodu, zove . gla
golski rod (genus verbi) . Glagolska se radnja klasificira prema smjeru odvijanja u
odnosu na glavnoga sudionika (aktanta) u radnji, tj . u odnosu na subjekt. Subjekt
je ili izvor (vritelj ) ili meta (trpitelj ) radnje. Zbog toga je radnja ili progresivna ili
regresivna. Glagolski lik postoji kao posebna kategorija samo onda kad se smjer
radnje moe izmijeniti s pomou stalnih formalnih sredstava. Progresivni smjer
radnje, ili aktiv, pritom se uzima kao obian (neobiljeen), a regresivni smjer, ili
pasiv, kao rezultat preoblike koja je izvrena na glagolu. Znai, sredinju os ove
kategorije ini opreka progresivno : regresivno. Jasno je da su mogue i kombinacije
tih dviju mogunosti. Na primjer ako je radnja i progresivna i regresivna istovreme
no, tj . ako je subjekt istovremeno i izvor i cilj radnje, tada govorimo o refleksivnim
ili povratnim glagolima, primjerice: Djeak se umiva. Postoje i glagoli ija radnja
nije ni progresivna ni regresivna jer govore o stanju subjekta. To su tzv. stativni gla
goli primjerice: Djeak sjedi. Ima i glagola za iji opis nije dovoljna samo binarna
opreka progresivno : regresivno, ve se u obzir mora uzeti i trei imbenik, a to je
transgresivnost. 413 To su tzv. reciproni glagoli, primjerice: Djeaci se pricaju. 4 1 4
Kako je vidljivo iz navedenih primjera, u slavenskim je jezicima jedino vano je
li subjekt ukljuen i u jednu i drugu kategoriju, tj . je li ukljuen i meu vritelje i
meu trpiteIje. Ako jest, onda se uvijek rabe povratni glagoli, bez obzira na reci
pronost ili povratnost.
U indoeuropskom prajeziku osnovna opreka nije bila izmeu aktiva i pasiva, ve
izmeu aktiva i medija. Drugim rijeima, prajezik je imao dvije dijateze: aktiv i
medij . Medij je lik kojim se izrie radnja, stanje ili zbivanje ija je pozornica samo
subjekt i njegovo podruje, tj . u koje je ukljuen samo i jedino subjekt. Stoga se
medij naziva pokatkad i subjektivum. Dakle, medij se rabi kada se radnja koju vri
4 1 3 Erhart 1 989., str. 30: Als transgressiv bezeichnen wir eine Handlung, an der noch ein zweite
Aktant (das Objekt) beteiligt ist. (Transgresivnom zovemo radnju u kojoj sudjeluje jo jedan drugi
sudionik (objekt).)
4 1 4 Kombinacije svih imbenika mogu se prikazati s pomou oktaedra, geometrijskoga tijela sa est
vrhova koje je omeeno s osam istostraninih trokuta. Usp. Erhart 1 989: 3 1 .
122
subjekt odnosi na njega samoga.415 Granica izmeu indoeuropskoga aktiva i medija
nije bila otra i pokatkad gotovo da i nema razlike u znaenju izmeu medijainoga i
aktivnoga oblika glagola,416 tako da danas ne znamo sigurno koja je bila znaenjska
osnova za izbor pojedinoga od ta dva lika. U staroindijskom neki su glagoli u svim
vremenima imali oba lika, a drugi samo jedan. Kod nekih se glagola dio vremena
sprezao u jednom liku, a drugi u drugom ili pak u oba lika. Katkad je izbor lika
ovisio o tome s kojim je prijedlozima glagol bio sloen. U epici je esto izbor gla
golskoga lika bio odreen samo metrikim razlozima.417 Medij po znaenju moe
biti: povratan (refleksivan), reciproan i intenzivan (dinamiki).
6. 1 .7. Nain (modus)
Kategorija glagolskoga naina obuhvaa ona gramatika sredstva koja izraavaju
motrite (gledite) govornika prema sadraju iskaza. Indikativom se sadraj iskaza
opisuje kao stvarna injenica (realno), a kondicionalom kao mogunost (potenci
jalno) . Vie je naina i oblika izraavanja volje, tj . voluntativnoga (volitivnoga)
odnosa prema sadraju iskaza. Sadraj se iskaza moe opisivati kao elja, namjera,
htijenje, odluka, zapovijed i sl. Tomu odgovaraju naini kao to su desiderativ, kon
junktiv, optativ, imperativ, debitiv i sl. Indoeuropski je prajezik imao etiri naina:
indikativ, konjunktiv, optativ i imperativ, a praslavenski tri : indikativ, kondicional
i imperativ. Katkada je vrlo teko meusobno razgraniiti navedene voljne nijan
se, a tomu u posljetku tono utvrditi i razluiti funkcije odgovarajuih glagolskih
naina. Tako je primjerice vrlo teko odrediti izvornu funkciju indoeuropskoga
konjunktiva i optativa.418 To pokazuje i injenica da slavenski imperativ nije postao
od indoeuropskoga imperativa, kojemu u slavenskim jezicima nema ni traga, ve
od indoeuropskoga optativa. Dodatnu potekou priinjava i to da se u razliitim
jezikoslovnim kolama znaenja istoga naziva ne podudaraju te da se katkad isti
nain naziva razliitim imenima.419
4 1 5 Staroindijski gramatiari nazivali su aktiv parasmai padam 'drugomu rije' ('rije za drugoga'),
a medij iitmane padam 'sebi rije' ('rije za sebe'). Usp. Whitney 1 896: 200.
4 1 6 Slino je katkad i s razlikom izmeu nepovratnih i povratnih glagola u suvremenome hrvatsko
me jeziku, primjerice izmeu uriti i uriti se.
4 1 7 Usp. Whitney 1 896, str. 200: In the epics there is much effacement of the distinction between
active and middle, the choice ofvoice being very often determined by metrical considerations alone.
(U epici esto se brie razlika izmeu aktiva i medija, a izbor glagolskog lika vrlo je esto odreen
samo metrikim razlozima.)
4 1 8 Usp. Erhart 1 989: 67-68. Na 67. str. Erhart izrijekom kae: Um die Erschliessung der Urfunkti
onen des ie. Konjunktivs und Optativs haben sich bereits zahlreiche Gelehrte bemiiht, freilich ohne zu
einer befriedigenden Losung zu gelangen. (Brojni su uenjaci pokuavali dokuiti izvorne funkcije
indoeuropskoga konjunktiva i optativa, ali nisu doli do zadovoljavajuega rjeenja.)
4 1 9 Da bi se to vidjelo,
dovoljno je usporediti rjenike natuknice navedenih naina u Simeon 1 969.
123
6.2. Indoeuropski i praslavenski glagol
6.2. 1 . Indoeuropski sustav
U veini indoeuropskih jezika prajezini je glagolski sustav temeljito preustro
jen. Glagolski sustavi najstarijih jezika meusobno su mnogo manje podudarni
nego deklinacijski, to znatno oteava rekonstrukciju prajezinoga stanja i poveava
neslogu meu istraivaima. Nema ope sloge ni o tome koje glagolske kategorije
treba rekonstruirati za indoeuropski prajezik ni o tome kojim su morfolokim sred
stvima one bile izraene. Tradicionalna rekonstrukcija, koja je nastala prije otkria
anatolij skih jezika i temelji se uglavnom na staroindijskom i grkom, omoguuje
dobro objanjenje razvoja glagolskoga sustava ital skih (latinskoga), keltskih, ger
manskih, armenskoga te baltikih i slavenskih jezika. Mnogo je tee s pomou
toga modela objasniti glagolski sustav anatolij skih jezika koji je znatno drukiji
od vedskoga i grkoga. Prema tom modelu, kako je ve spomenuto u poglavlju o
gramatikim kategorijama, za prajezik se rekonstruiraju dva lika (aktiv i medij),420
izmeu tri i est vremena (prezent, aorist, perfekt, imperfekt, pluskvamperfekt i
futur) i etiri naina (indikativ, konjunktiv, optativ i imperativ) . Neki istraivai
u novije vrijeme dodaju kao peti nain injunktiv, za koji postoje vrlo slabi dokazi
izvan indoiranskih jezika.42 1 Injunktiv je u indoiranskim jezicima glagolska para
digma iji se oblici tvore nastavcima prologa vremena, ali nemaju augment koji je
obino svojstven oblicima prolih vremena. Taj je naziv proiren na odgovarajue
tvorbe u starogrkom i drugim indoeuropskim jezicima. Indoeuropski je injunktiv
glagolski oblik koji nema ni oznake vremena ni oznake naina.422 Aktiv i medij
razlikuju se meusobno razliitim skupovima linih nastavaka,423 a vremenski (i
nainski) oblici i razliitim tvorbama osnova. Razlika meu aktivnim i medijalnim
paradigmama ouvana je u anatolijskim, indoiranskim, toharskim i keltskim jezi
cima te u grkom, latinskom i gotskom. U latinskom i gotskom medij ima funkciju
pasiva,424 a u toharskim i keltskim jezicima izbor izmeu medijaInoga i aktivnoga
sprezanja u potpunosti je odreen leksiki. Opreka je produktivnom ostala jedino
u grkom, indoiranskim i anatolij skim jezicima.425
U veini indoeuropskih jezika razlikuje se prezentska osnova od osnove za tvor
bu prologa vremena (aorista) , ali samo grki i indoiranski jezici razlikuju aoristnu
420 Neke novije rekonstrukcije dodaju tomu i stativ kao trei lik. Usp. Tichy 2006: 82. Vidi i nie
odjeljak o stativnoj teoriji.
42 1 Usp. Clackson 2007: 1 30- 1 3 3 .
422 Vidi nie.
423 Usp. poglavlje 6. 1 .2.
424 Samo nekoliko deponentnih glagola sklanja se prema medija1nom sprezanju, a znaenje im nije
pasivno.
425 Usp. Clackson 2007: 142.
124
i p erfektnu osnovu. Da je razlikovanje aorista i perfekta i ak praj zino, tj . da nije
kasniji razvoj u tim trima jezinim porodicama, pokaZUJU ostatcI perfekta u dru
gim indoeuropskim jezicima. Tako primjerice neki latinski glagoli ia!u perfektnu
osnovu koj a je izvedena od stare aoristne osnove,426 a kod drugIh Je perfektna
osnova tvorena na isti nain kao perfektne osnove u grkom i sanskrtu.427 Dok
su se u latinskom perfekt i aorist spojili u novi oblik perfekta, u germanskim su
jezicima stari perfektni oblici ostali goovo nedr tima a uz neznatna mjeanja
. :
dobro se uvaju i u staroirskom.428 Tn su obIlJ ezJa Svoj stvena kasnomu mdoeu
ropskomu perfektu: 1 . posebni nastavci, 2. reduplikacija i 3. prijevojni o-stupanj
korijena u jednini aktiva, a drugdje nulti stupanj .429 Indoeuropski imperfekt kao
posebna kategorija ouvao se takoer samo u grkome i indoiranskim jeicia, a u
ostalim jezicima je ili izgubljen ili se spojio u jednu osnovu s perfektom I aonstom.
Imp erfekt se tvorio s pomou augmenta i sekundarnih nastavaka od prezenske
osnove.43 0 Neki su indoeuropski jezici kasnije stvorili nove imperfektske oblIke,
meu njima i latinski, armenski i slavenski jezici. Ti oblici meutim nemaju ni
kakve veze s izvornim, indoeuropskim imperfektom kakav se sauvao u grkome
i indoiranskim jezicima. Pluskvamperfekt je, kao i imperfekt, vjerojatno znatno
mlaa tvorba43 l i zato nije sigurno treba li ga rekonstruirati kao posebnu kategoriju
u indoeuropskom prajeziku. Taj se oblik u grkom i indoiranskim jezicima tvori
od perfektne osnove, ali nema stare perfektne nastavke, ve nastavke prezentsko
-aoristnoga sustava, pa je pitanje nije li to jo jedan primjer presizanja (prodiranja)
prezentsko-aoristnoga sustava u perfekt.432 Futur se takoer ne pojavljuje u svim
jezicima. Tako primjerice hetitski, germanski i slavenski jezici nemaju posbnoa
oblika za budue vrijeme. Ni meu grkim i staroindijskim podudarnost oblika mje
potpuna, ali oba jezika tvore futurske osnove s pomou formanta *-s- . Slinost s
njima u tvorbi futura pokazuju u odreenoj mjeri i neki italski (sabelski) te baltiki
i keltski jezici. Obino se razlikuju tri vrste futura: s-futur koji se razvio iz kon
junktiva sigmatskoga aorista,433 sja-futur kojemu je u temelju prezentska osnova
426 Primjerice, perfektna osnova glagola vehO 'voziti', koja glasi vex-, stara je aoristna tvorba izve-
dena iz prajezinoga *weg 'h-s-. . .. . . ..
427 Primjerice, u perfektnoj osnovi glagola cado 'pasti', koja glasi cecid-, vldljlva
je reduphkaclja,
to je osobina staroga prajezinoga perfekta.
428 Usp. Szemerenyi 1 989: 3 1 2.
429 Usp. Szemerenyi 1 989: 3 1 2-3 1 8 . .. v
430 Augment je obiljeje indikativa prolih vremena: aorista,. imperfekta i plus
vaprfkta. Rljec
je o prirastku e koji se u indoiranskim jezicima te u grkom l armenskom dodajU mdikatlvu da se
jasno oznai znaenje prologa vremena. Simeon 1 969: 1 30- 1 3 1 .
431 Usp. Szemerenyi 1 989: 323.
432 Usp. Clackson 2007: 1 20- 1 2 1 .
433 Taj je oblik svojstven grkomu, italskim i keltskim jezicima.
125
i vjerojatno je postao takoer od konjunktiva ili desiderativa, 434 te s-desiderativi
koji su ogranieni na indoiransko podruje.435 Sasvim je drukija tvorba futurskih
oblika u latinskome (b-futur) i armenskome, a u starim germanskim i slavenskim
jezicima funkciju buduega vremena imali su prezentski ili modalni oblici. Oito je
dakle da su se oblici buduega vremena razvili iz nainskih kategorija. Stoga mnogi
istraivai smatraju da za indoeuropski prajezik ne treba rekonstruirati futur, ve
da je futurska uporaba formanta *-s- sekundarna, tj . da se razvila nakon raspada
indoeuropske jezine Zajednice.436
Meu glagolskim nainima indikativ je bio neobiljeeni lan, dok su ostala tri
lana obiljeena ili posebnim nainskim sufiksima ili osobitim linim nastavcima.
ledini je izuzetak oblik 2. lica jednine imperativa koji je esto jednak istoj osnovi.437
Konjunktiv se od indikativa razlikuje tematskim samoglasnikom. Kada je indikativ
atematski, konjunktiv je tematski, a kada je indikativ tematski, konjunktiv se od nje
ga razlikuje spojnim samoglasnikom *e/i5. ini se da je izvorno za svaki glagol posto
jao samo jedan oblik konjunktiva koji se od osnove tvorio sekundarnim nastavcima,
koje su kasnije poeli sve vie potiskivati primarni nastavci.438 Optativ atematskih
glagola tvorio se dodavanjem sufiksa -je- u jednini, a -f- u mnoini na nulti prijevojni
stupanj osnove, a onda su se na tako dobivenu osnovu dodavali sekundarni nastavci.
Optativu tematskih glagola svojstven je formant -oi- koji je nastao povezivanjem
prijevojnoga o-stupnja tematskoga samoglasnika i nultoga stupnja atematskoga su
fiksa je/f.439 Imperativ je imao posebne nastavke koji su prikazani u poglavlju 6. 1 .2.
Glagolski sustav anatolij skih jezika ima samo dva naina: indikativ i imperativ.
U indikativu svaki glagol ima prezentske i preteritne oblike s razliitim nastavcima.
Nema posebnoga perfekta, nema kategorije aorista, vidske razlike meu osnovama
ni razlike izmeu atematske i tematske konjugacije. Dva su konjugacijska sustava
u hetitskome tzv. mi-konjugacija i hi-konjugacija.44o Tri su mogua naina pove
zivanja anatolij skoga sustava s klasinom rekonstrukcijom. Prvi je da se, uz vee
ili manje izmjene, grko-arijski model prihvati kao prajezini i da se anatolij ski
sustav objanjava kao rezultat specifinoga razvoja koji se dogodio II toj porodici
nakon raspada indoeuropske jezine zajednice.44 1 Druga je mogunost da se kao
434 Smatra se da se taj oblik razvio u indoiranskim jezicima i da se otamo proirio u druge satemske
jezike.
435 Usp. Szemerenyi 1 989: 3 10.
436 Usp. Clackson 2007: 1 1 9.
437 Usp. tablicu imperativnih nastavaka u poglavlju 6. 1 .2.
43 8 Usp. Szemerenyi 1 989: 276.
439 Usp. Szemerenyi 1 989: 277-278.
440 Konjugacije su nazvane po nastavku 1. lica jednine. Razliiti su u njima i nastavci 3 . lica jednine.
U mi-konjugaciji nastavak je -zi (izveden od prajezinoga *-ti), a u hi-konjugaciji -i.
44 1 Usp. npr. Erhart (1 989.) na str. 143: Der anatolische BeJund zwingt uns keinesjalls zu einer ra
dikalen Modifikaktion desjenigen Bildes der urindoeuropiiischen Verbalflexion, das wir auJgrund des
126
prajezini rekonstruira drukiji sustav koji ima manje kategorija nego to se ranije
mislilo, a da je u grkom, indoiranskim i nekim drugim jezicima kasnije proiren
broj vremena i glagolskih naina. Trei je pristup kombinacija prvih dvaju. On
pretpostavlja tonost klasine rekonstrukcije, ali za stupanj jezinoga razvoja nakon
odvajanja anatolij skih (i moda toharskih) jezika od ostalih indoeuropskih jezika, a
drukiji se Qednostavniji) model rekonstruira za ranije razdoblje.442 Zajednika je
prvim dvama pristupima pretpostavka da se indoeuropska jezina zajednica raspala
istovremeno na dananje porodice, dok trei pristup pretpostavlja da je raspad bio
postupan i da su se najprije od ostalih jezika odvojili anatolij ski, zatim toharski, a
tek kasnije je dolo do razdvajanja ostalih porodica. Nasuprot tomu, drugi i trei
pristup povezuje to da im je koncepcija promjena koje su se dogodile u glagolskom
sustavu obrnuta od prvoga pristupa. U prvom pristupu rije je o smanjenju broja
kategorija, tj . spajanju ilili gubljenju pojedinih kategorija, u anatolijskim (ali i ne
kim drugim) jezicima, a u druga dva pristupa o poveanju broja kategorija i razvoju
novih kategorija u mnogim jezicima, osobito u grkom i indoiranskim jezicima.
Pogledajmo ukratko kako se na rekonstrukciju prajezinoga sustava odrazilo
otkrie i deifriranje anatolij skih jezika. Neki istraivai na jednu kategoriju svode
oblike prezenta, imperfekta te indoiranskoga injunktiva i njemu paralelnih tvorbi
u drugim jezicima. Tu kategoriju koja je neoznaena vremenski obino se zove in
junktivom. Da se ne bi znaenjski pomijeala s indoiranskim injunktivom, neki su
anglo-ameriki autori uveli za nju naziv eventiv, jer izraava samo dogaajnost.443
Toj su kategoriji svoj stveni dogaaj ni (eventivni) nastavci koji su jednaki sekun
darnim nastavcima aoristno-prezentskoga sustava tradicionalne rekonstrukcije. Do
datno *-i koje se pojavljuje u primarnim nastavcima u prezentu, kao i imperfektni
augment, dodani su kasnije, a razvili su se gramatikalizacijom prilonih jedinica.
Time je otvorena mogunost da se i opreka izmeu prezenta i aorista opisuje kao
rezultat kasnijega razvoja iz iste paradigme, jer obje kategorije imaju isti skup linih
nastavaka i obje se mogu tvoriti dodavanjem nastavaka na glagolski korijen. Ako se
prezent i aorist nisu razlikovali ni nastavcima ni oblikom osnove, postavlja se pita-
indoiranischen, griechischen und auch lateinischen BeJundes erschlossen haben. Die abweichenden
Zilge des Anatolischen (nicht nur im Bereich des Verbalsystems, sondern auch in anderen Teilsys
temen) unterstiltzen demzuJolge keineswegs die Hypothese von einer 'indohethitischen ' Phase in der
Entwicklung derjenigen SprachJamilie, der auch die anatolischen Sprachen als ein ebenbilrtiges
Glied angehOren. (Anatolijska graa ne sili nas da radikalno modificiramo sliku praindoeuropske
glagolske fleksije koju smo uspostavili na temelju indoiranske, grke i latinske grae. Anatolijsko
odstupanje (ne samo na podruju glagolskoga sustava, nego i u drugim podsustavima) ne podupire
dakle pretpostavku o 'indohetitskom' razdoblju u razvoju te jezine porodice kojoj i anatolij ski
jezici pripadaju kao ravnopravan lan.)
442 Usp. Clackson 2007: 1 29- 1 30. Clackson kao najistaknutijeg predstavnika treega pristupa istie
Warrena Cowgilla.
443 Usp. Clackson 2007: 1 32.
127
nje na temelju ega je dolo do razdvajanja tih oblika. Odgovor je da razlikovanje
prezenta i aorista proizlazi iz leksikih vidskih razlika meu korijenima. Korijeni
koji oznauju svrenu radnju (ije je znaenje telino) klasificirani su kao aoristi.
Korijeni koji oznauju nesvrenu radnju (ije je znaenje atelino)444 klasificirani
su kao prezenti. Takvom se pretpostavkom moe razmjerno lako objasniti odsutnost
kategorije aorist u anatolijskim jezicima. Kasnijim razvojem neki indoeuropeisti
objanjavaju i postanak optativa i konjunktiva koji se tvore istim nastavcima, a
mogu se izvesti iz iste dogaajne osnove kao i indikativ. Time se automatski obja
njava odsutnost tih nainskih kategorija u anatolijskim jezicima.
Velike je prijepore meu strunjacima izazvao i izaziva problem objanj.enja
postanka hetitske hi-konjugacije koja se ne moe u potpunosti uklopiti ni u jednu
kategoriju tradicionalne rekonstrukcije. Mnogo je razliitih rjeenja toga problema.
esto su tvrdnje o toj konjugaciji u indoeuropeistikoj literaturi sasvim oprene.
Neki tvrde da je ona hetitska inovacija i da joj nema traga u ostalim anatolijskim
jezicima,445 a drugi tvrde da je svojstvena cijeloj anatolijskoj porodici i da je arha
izam.446 Europski indoeuropeisti, osobito oni s njemakoga govornoga podruja,
najvjerojatnijim izvoritem te konjugacije smatraju indoeuropski perfekt. Veina
se nastavaka te konjugacije moe izvesti iz nastavaka rekonstruiranih za perfekt, a
ostali se mogu objanjavati kontaminacijom s nastavcima mi-konjugacije. Takvim se
tumaenjem anatolij ski jezici dobro uklapaju u poboljani grko-indoiranski model.
Ako je hi-konjugacija nastavak praindoeuropskoga perfekta, postaje jasno zato he
titski nema perfekta. Protiv takvoga tumaenja govori injenica da u hetitskoj hi-ko
njugaciji nema traga reduplikaciji koja je svojstvena perfektu u ostalim porodicama
koje uvaju stari perfekt kao i injenica da su se perfektni nastavci izvorno dodavali
na korijen i da je od svakoga korijena mogue tvoriti samo jedan perfekt, dok se u
hetitskoj hi-konjugaciji mogu tvoriti i izvedene osnove.447 Meutim, za povezivanje
444 Atelinima se zovu glagoli koji oznauju procese i dogaaje koji nisu ogranieni i nemaju odre
enu zavrnu toku. Telini su oni glagoli koji opisuju ograniene dogaaje koji imaju odreenu iz koje se razvio s jedne strane indoeuropski perfekt, a s druge hetitska hi-konjuga
zavrnu toku. Atelini su primjerice glagoli hodati i pjevati, a telini stii i uvjeriti. Preciznije bi
zapravo bilo govoriti o telinim i atelinim dogaajima nego o glagolima, jer ne opisuje sam glagol
dogaaj, ve zajedno sa svojim argumentima. Usp. Comrie 1995: 44-48.
445 Tako primjerice Szemerenyi (1989.) na str. 261 kae: Wie ersichtlich, hat das Luwische keine
Entsprechung zu der heth. hi-Konjugation (Kako je vidljivo, luvijski nema podudarnoga oblika s
hetitskom hi-konjugacijom), a zatim neto nie na str. 262: Die hi-Konjugation ist also nicht ererbt,
sondern eine hethitische Neuerung, die auch von den anderen anatolischen Sprachen nicht geteilt
wird. (Hi-konjugacija nije dakle naslijeepa, nego je hetitska inovacija koje nema ni u drugim
anatolijskim jezicima.)
446 Tako primjerice Clackson (2007.) na tr. 1 39 kae: The -hi conjugation appears to have been
common to the whole Anatolian branch. (Cini se da je hi-konjugacija zajednika cijeloj anatolijskoj
grani.) Na dnu iste stranice dodaje: Hittite is the earliest attested lE language, and the hi-conjuga
tion appears to be an archaism even in Anatolian ( ... ). (Hetitski je najranije potvren indoeuropski
jezik, a ini se da je -hi konjugacija ak i u anatolijskim jezicima arhaizam.)
447 Usp. Clackson 2007: 1 40-141.
128
hi-konjugacije s indoeuropskim perfektom znatno vee tekoe od formalnih ra
zlika priinjavaju znaenjske i funkcionalne razlike. Indoeuropski perfekt oznauje
stanje koje je rezultat prole radnje, a u hetitskoj hi-konjugaciji ima i glagola ije
znaenje nije stativno, nego aktivno. Zbog toga su neki ameriki autori, ponajprije
Warren Cowgill i Jay Jasanoff vrlo kritini prema takvu objanjenju.
Tijesno je s prethodnim problemom povezan problem objanjavanja i rekon
strukcije medijalnih nastavaka. Dva pristupa tom pitanju, stativna i medijalna
teorija, 448 razliito prikazuju (pret)povijest indoeuropskoga glagolskoga sustava.
Predlagai stativne teorije smatraju da je na ranijem stupnju razvoja indoeurop
skoga prajezika temeljna opreka bila izmeu aktiva i stativa, a ne izmeu aktiva i
medija, i da je stativna paradigma kao obiljeje imala nastavke s laringalom H2. Sta
tivna je glagolska paradigma oznaivala stanje koje je proiziio iz glagolske radnje,
a ta je tvorba kasnije gramatikalizirana kao indoeuropski perfekt, a u anatolijskim
jezicima (uz sekundarne promjene) kao hi-konjugacija. Gramatikalizacijom aktiv
nih oblika iza kojih je stajala povratna zamjenica nastao je medij . Prema toj teoriji
u posljednjem razdoblju idnoeuropskoga jezika treba rekonstruirati etiri razliite
paradigme: aktivnu, stativnu, medijainu i (pra)perfektnu. Kasnije se u indoeurop
skim jezicima perfektna paradigma odvojila od ostalih stativnih oblika koji su se
stopili u jednu cjelinu s medijem. Smatra se da se opreka izmeu stativa i medija
uva kao relikt u nekim indoiranskim tvorbama. Spajanje stativa i medija odraz
je preklapanja njihovih funkcija. Medij je izvorno oznaivao povratnost iz koje se
razvilo sekundarno znaenje pasivnosti, a stativ je oznaivao pasivno stanje. Stoga
je razumljivo da su u onim jezicima u kojima se medij nije izgubio njegovi oblici
primili pasivno znaenje i da je osnovna opreka postala ona izmeu aktiva i pasiva.
Prema medijalnoj teoriji u ranijem su razdoblju indoeuropskoga prajezika postojale
dvije posebne paradigme, m-paradigma i Hrparadigma, koje su u temelju aktiva
i medija. Danas ne znamo u emu je bila znaenjska i funkcionalna razlika meu
njima. Jo u indoeuropskom razdoblju nastavci Hrparadigme rabili su se za tvorbu
cija. Nije jasno je li hi-konjugacija bila identina s perfektom ili je rije o posebnoj
paradigmi koja se tvorila medijainim nastavcima, ali je izgubila medij alno znaenje.
Daljnjim promjenama u tom sustavu, kako su medijaini nastavci bili izjednaivani s
aktivnim nastavcima, gubila se veza izmeu medija, perfekta i hi-konjugacije, to je
dovelo do oblikovanja novoga medija perfekta i novoga medija hi-konjugacije. To
se moralo dogoditi nakon raspada indoeuropske jezine zajednice, o emu svjedoe
ouvani ostatci starih medijalnih nastavaka u vedskome i hetitskome.
448 Stativna teorija ima svoje korijene u Lexikon der lndogermanischen Verben koji je1998. priredio
Helmut Rix sa suradnicima Martinom Klimmelom, Thomasom Zehnderom, Reinerom Lippom i
Brigitte Schirmer. Sustavno je izloena u Klimmel 2000. Medijalnu teoriju sustavno je izloio Jay
H. Jasanoff 2003. razvijajui i modificirajui pristup svojega uitelja Ca1verta Watkinsa.
129
6.2.2. Praslavenski sustav
U ovom e poglavlju biti ukratko opisano to se s navedenim indoeuropskim gla
golskim kategorijama dogodilo u slavenskim jezicima. Oni su iz prajezika naslijedili
gramatike kategorije vremena, vida, glagolskoga lika i naina, ali je u svakoj od tih
kategorija dolo do znatnih promjena. U svakoj su se neke potkategorije izgubile ,
a neke su se nove pojavile. Slavenski jezici, kao ni baltiki, nemaju jednostavnih
medijalnih oblika. Na temelju injenice da se pojedini slavenski lini nastavci mogu
povezati sa starim medij alnim nastavcima, neki zakljuuju da je u prabaltoslaven
skom medij jo neko vrijeme postojao, vjerojatno kao deponentna promjena, tj .
kao medijaini oblici s aktivnim znaenjem, slino kao u staroirskom.449 Medij je
kao gramatika kategorija bio zasigurno izgubljen ve u baltoslavenskom razdoblju ,
to potvruje njegova odsutnost i u slavenskim i u baltikim jezicima. tovie,
smatra se da je gubljenje medija jedna od najstarijih baltoslavenskih izoglosa.45 o
Opreku aktiv : medij zamijenila je u slavenskim jezicima (kao i u mnogim drugim
indoeuropskim jezicima) opreka aktiv : pasiv. Slavenski jezici meutim nemaju
jednostavnih pasivnih oblika, ve se pasivna radnja izrie participima, u prolosti to
i no, a u sadanjosti mo-participima.4 5 1 Medijalno (povratno), ali i pasivno znaenje
imaju sveze aktivnih oblika glagola s povratnom zamjenicom Ste. Budui da istu
funkciju u baltikim jezicima imaju sveze sa zamjenicom si, moe se zakljuiti da
se ta konstrukcija razvila ve u baltoslavenskom razdoblju.
Baltoslavenski jezici nemaju ni konjunktiva. Pitanje je meutim je li i tu rije
o gUbljenju jo jedne prajezine kategorije u baltoslavenskom razdoblju ili pak o
uvanju starijega stanja. Ako je tona pretpostavka da je indoeuropski konjunktiv
kasnijega postanja, onda se njegova odsutnost u baltoslavenskim jezicima moe
smatrati arhaizmom. Mogunost povezivanja nekih slavenskih i baltikih tematskih
glagola sa staroindijskim konjunktivima prema nekim je istraivaima ipak znak da
je prabaltoslavenski imao konjunktiv kao posebnu kategoriju, a to znai da je tona
hipoteza o gubljenju te prajezine kategorije u baltoslavenskom razdoblju.
Slavenski jezici nisu sauvali ni stari indoeuropski imperativ, ve je njegovu
ulogu preuzeo indoeuropski optativ. Nova je nainska kategorija kondicional koji
449 Usp. Erhart 1 989: 1 22. Erhart istie da je prabaltoslavenski aktivni prezent, slino latinskomu
osim oblika s aktivnim nastavcima imao i oblike sa starim medijainim i perfektnim nastavcim
(Deponentia i Perfektopraesentia).
450 sp. Aruaa 1 985., str. 3 2: Der Verlust des Mediums scheint der alteste gemeinsame Zug des
Baltlsch-slavlschen zu sein. (Cini se da je gUbljenje medija najstarija zajednika baltoslavenska
crta.)
45 1 Zanimljivo je da Erhart ( 1 989: 1 22) tvrdi da su mo-participi svojstveni samo baltikim i sla
venski ) eiciI?a,. ok neki .rugi itrvai smatraju da se kao participski sufiks mo pojavljuje i
u anatohjsklm jeZlClma (luv1Jskom I licIjskom) gdje ima medijalno znaenje. Usp. Arumaa 1985 :
333.
130
T se izraava perifrastino s pomou posebnih oblika glagola byti i rezultativnoga
lo -participa.
Ni u slavenskim ni u baltikim jezicima nema ni staroga perfekta. Jedini je jasan
trag indoeuropskoga perfekta u slavenskim jezicima starocrkvenoslavenski oblik 1 .
lica jednine prezenta vede 'znam'. Neki istraivai misle da se jedan dio starih per
fektnih oblika razvio u (stativne) prezentske oblike. Rije je o prezentskim oblicima
glagola s prijevojnim o-stupnjem.452 Novi perifrastini perfekt u slavenskim jezi
cima koji se tvori od prezentskih oblika glagola byti i lo-participa nastao je, kao i
drugi perifrastini oblici (pluskvamperfekt, futur, kondicional), razvojem hipotakse.
Ni baltiki ni slavenski jezici nisu sauvali stari imperfekt ni pluskvamperfekt.
Slavenski je imperfekt, kako je ve spomenuto u poglavlju 6. 1 .5 . , novija tvorba
kojoj nema paralela u drugim indoeuropskim porodicama i kojom se oni jasno
razlikuju i od baltikih jezika.
Slavenski su jezici izgubili i stari futur koji je ostao sauvan u baltikim jezicima,
ali su oni izgubili sigmatski aorist koji se dobro uva u slavenskim jezicima. ini
se da je uvanje sigmatskoga futura u baltikim jezicima povezano s gubljenjem si
gmatskoga aorista i vidskih opreka. U slavenskim je jezicima stanje obratno. Tamo
se sauvao sigmatski aorist i vidske opreke koje su se kasnije proirile i na oblike
neprolih vremena, a izgubljen je sigmatski futur.453 esto se u starijoj literaturi od
Jagia pa do kraja ezdesetih godina 20. stoljea navodi kao ostatak staroga sjo-futura
u slavenskim jezicima crkvenoslavenski particip byfi.t-,454 ali je Rudolf Aitzetmtiller
(1969.) pokazao da je rije o recentnoj inovaciji koja je tvorena od aorista glagola
byti. Particip je oblikom povezan s 3 . licem mnoine byte i nema samo budue zna
enje, nego oznauje i prolu trenutnu uzronu radnju. Drugim rijeima pojavljuje
se ne samo kao prijevod grkih oblika E(J6cvo i tAAWV, ve ee i kao prijevod
oblika :rtcvt6.455 U kasnom praslavenskom nema formalne razlike izmeu prezenta i
futura, a svreni oblici prezenta imaju budue znaenje. Analitiko izraavanje budue
radnje u opeslavenskom je razdoblju i u poetnim razdobljima razvoja pojedinanih
slavenskih jezika u samome poetku. Tu su funkciju imale sveze infinitiva s oblicima
prezenta razliitih glagola, koje najvjerojatnije treba interpretirati kao slobodne sin
taktike sveze i ne moe ih se jo promatrati kao perifrastine morfoloke oblike.456
452 Primjerice oblici glagola bojati s. Usp. Vaillant 1966: 77-78, Watkins 1969: 223-225 i Mata
sovi 2008: 274-275.
453 Usp. Vaillant 1966: 1 05-106 i Erhart 1 989: 1 30. O odnosu slavenskoga sigmatskoga aorista i
baltikoga s-futura usp. i Darden 1995.
454 Usp. Kuznecov 196 1 : 1 27-132 i tamo navedenu literaturu.
455 Usp. takoer Aitzetmi.iller 199 1 : 198-199 i Szemerenyi 1 989: 309.
456 Usp. Kuznecov 196 1 , str. 84: . . . , no eto byli ee, verojatno, svobodnye sintaksieskie soetanija,
ne moguie byt ' rassmatrivaemy dae kak analitieskajaforma. ( ... , no to su, vjerojatno, jo uvijek
bile slobodne sintaktike sveze koje se jo ne moe promatrati kao analitike oblike).
131
 Participi se u indoeuropskom prajeziku mogu u pravilu svesti na glagolske pri
djeve. Zbog toga je teko povui jasnu granicu izmeu njihove glagolske (par
ticipske) i pridjevske slube.457 Slavenski su jezici iz indoeuropskoga prajezika
naslijedili idue participe: nt-particip koji ima slubu aktivnoga participa prezenta,
a poznat je svim indoeuropskim jezicima; mo-particip kojim se izraava pasivna
radnja u sadanjosti i o kojemu je ve bilo govora; weslus-particip koji ima funkciju
aktivnoga participa perfekta;458 pasivni particip perfekta u dva oblika: no-particip
i to-particip te glagolski pridjev proli ili lo-particip koji ima rezultativno znaenje
i slui za tvorbu razliitih perifrastinih glagolskih oblika (perfekta, pluskvamper
fekta, futura egzaktnog, kondicionala).
Ve u baltoslavenskom razdoblju razvidna je tendencija svoenja glagolskoga
sustava na dva podsustava. Tomu su razliiti uzroci, a meu njima se istie i dobi
vanje na vanosti imenskih oblika, ponajprije infinitiva.459 Infinitiv se najvjerojat
nije razvio iz glagolske imenice u dativu ili (eventualno) lokativu (Arumaa 1985:
3 1 9). Osim infinitiva, u slavenskim jezicima postoji i supin koji se pojavljuje iza
glagola kretanja, a postao je najvjerojatnije iz oblika nekadanjega akuzativa. Ve
je u baltoslavenskom razdoblju infinitiv postao sredinji oblik glagolskoga sustava,
ali se podjela glagolskih oblika u dvije skupine, na one koji se tvore od infinitivne
i one koji se tvore od prezentske osnove, razvila u slavenskim i baltikim jezicima
nakon njihova razdvajanja (Erhart 1 989: 1 23).
Najbolje su se od svih indoeuropskih glagolskih kategorija u praslavenskom
ouvali prezent i aorist, ali i u njima su nastupile znatne promjene. Tradicionalno
se za indoeuropski prajezik pretpostavljaju dvije konjugacije: atematska, u kojoj se
nastavci dodaju izravno na osnovu, i tematska, u kojoj je osnova proirena temat
skim samoglasnikom elo. Od starih atematskih oblika sauvala su se u slavenskim
jezicima samo tri: jesmh, damh i jamh. Tomu su se pridodala i dva novonastala
oblika: vemh i imamh. Nema traga redupliciranim prezentima tipa grkoga O Lbw!lL
i staroindijskoga dadami, kojih nema ni u baltikim jezicima. Sporan je poloaj dru
goga suglasnika d u nekim oblicima glagola dati i deti, primjerice u 3 . licu mnoine
dadttt'h i dedttt'h. Neki te oblike smatraju preitkom indoeuropskih redupliciranih
oblika,46o dok drugi smatraju drugo d u njima sekundarnim proirkom, analogijom
prema atematskim glagolima *ed- Uasti) i *woid- (vedeti) u kojima je d dio korije
na.461 ini se da su se i mnogi glagoli iji je korijen zavravao samoglasnikom ili
diftongom u indoeuropskom prajeziku sprezali atematski. Svi su oni u slavenskim
jezicima ve vrlo rano preli u tematsku konj ugacij u. Tendencija prelaska atemat-
457 Usp. Arumaa 1985: 324-325.
45 8 U slavenskim se jezicima u svim oblicima pojavljuje samo nulti prijevojni stupanj
459 O razlozima takva razvoja usp. Erhart 1989: 123.
460 Primjerice Aitzetmliller 199 1 : 1 80- 1 8 1 i Matasovi 2008: 256.
46 1 Usp. Arumaa 1985: 210-21 1 .
132
skih glagola u tematski razred vidljiva je u povijesti svih indoeuropskih jezika. U
slavenskim su jezicima znatno brojniji tematski prezentski oblici. U starocrkveno
slavenskom se tematski glagoli spreu na dva naina. U prvoj konjugaciji tematski
je samoglasnik elo, a u drugoj , koja se esto zove i ? oluteatskom, amoglasnk i.
Prvoj konjugaciji pripadaju glagoli razliita postanja. Stanm glagolIma s tzv. Jed
nostavnim elo-prezentom (vesti, vedei; peti, peei itd.) ije1o-prezentom (igrati,
igraj ei; kryti, kryjei itd.) svojstven je nulti morfem u infinitivnoj osnovi. Temat
ski prezent s nosnim infiksom pojavljuje se u starocrkvenoslavenskome samo kod
nekoliko glagola: sesti, sttdei; leti, lttei; obresti, obrtttei i by ti, bQdei. Tu se
slavenski jezici bitno razlikuju od baltikih u kojima su se takvi oblici znatno proi
rili i postali vano sredstvo izricanja dijateze.462 Prezenti s nosnim sufiksima *-ne-,
*-neulnu- i *-nalna stopili su se u praslavenskom u jedan tip. To su glagoli koji u
prezentu imaju sufiks -ne-, u infinitivu -nf,!- , a funkcijom su usko povezani s kate
gorijom vida i slue za izraavanje svrene (punktualne) radnje: dvignQti, dvignei;
s'hhnQti, s'hhnei itd.463 To su u poglavlju 6. 1 .5 . spominjani hrvatski glagoli na -nuti
( f- -nQti) . Neki su glagoli ve u starocrkvenoslavenskom izgubili infinitiv na -nQti,
tako da im je nosni sufiks ostao samo u prezentu, primjerice vreti (hrv. vri),
vrgnei i njegove izvedenice. U kasnijem je razvoju tih glagola u nekim slaven
skim jezicima razvidna zamjena infinitivnoga -nQ- sa -ni-, to je osobito svojstveno
slovenskomu jeziku, ali i nekim hrvatskim govorima. Tako se primjerice prema
prezentu minem, mine u infinitivu pojavljuje oblik miniti umjesto starijega minuti.
Mnogim je glagolima iz toga razreda svojstven nulti prijevojni stupanj korijena, to
je vidljivo ako se glagol s'hhnQti usporedi s pridjevom suh'h.464 Malo je pokazatelja
za starost glagola na -nQti. Arumaa ( 1 985: 223) kao jedini primjer relevantan za
relativnu kronologiju navodi starocrkvenoslavenski glagol v'hsplanQti koji, kada se
usporedi s glagolom poleti, pokazuje da je njihov postanak stariji od metateze
likvida. Kao i u ostalim indoeuropskim jezicima, i u slavenskima je broj prezenta
sa sufiks om *-welwo vrlo mali (iti, ivQ, ivei). Neki su od tih oblika postali
razliitim razvojem starih u-diftonga u prezentu i infinitivu, primjerice glagol pluti
( f- *ploutei), plovQ ( f- *plouom), plovei ( f- *plouei). U slavenskim se jezicima
element -w- pojavljuje u sufiksu -va- koji, kako smo vidjeli u poglavlju 6. 1 .5., slui
za tvorbu nesvrenih (iterativnih) od svrenih glagola. Gotovo nikakvu ulogu u
slavenskim jezicima nema ni sufiks *-sk'- koji je rairen u grkom, latinskom, sta
roindijskom, toharskom i hetitskom.465 Kao o moguem predstavniku toga razreda
462 Usp. Arumaa 1 985: 222 i Erhart 1989: 1 25-126.
463 Moda su se sufiks om *-neulnu- u indoeuropskom prajeziku izvodili glagoli koji oznauju
*us. radnju iz stativnih glagolskih korijena koji inherentno oznauju neko stanje. Usp. Matasovi 2008:
256.
464 Usp. Arumaa 1985: 223-224.
465 Usp. gr. YLYVWOKO, lat. (g)nosco i stind. gacchami 'idem'.
133
u slavenskim jezicima dosta se pisalo o glagolu iskati, ali ni o njemu nema irega
slaganja meu strunjacima. Sufiks je slabo zastupljen i u germanskim i keltskim
jezicima.466 Upozoriti valja na glagole iji se infinitiv tvori sufiks om *-ii- koji se
u prezentu raslojavaju na vie razliitih podskupina. Mali broj takvih glagola ima
jednostavni e!o-prezent (bbfati, berei; gbnati, enei; bdati, bdei itd.). Veina
tvori prezent sufiks om -je/jo-, ali se i oni dijele u dvije skupine : one u kojima je taj
sufiks na mjestu infinitivnoga -a- (pbsati, piei f- *pisjei, iskati, itei f- *iskjei,
rezati, reei f- *rezjei itd.) i one u kojima se on dodaje na sufiks -a- o Po miljenju
Adolfa Erharta ( 1 989: 1 25) glagoli u kojima je na mjestu infinitivnoga -a- prezent
sko -e!o- i oni u kojima se infinitivno -a- zamjenjuje u prezentu sa -je/jo- razvili
su se u praslavenskom razdoblju, to se vidi po tome da im nema traga u baltikim
jezicima. U posljednjoj su skupini, u koj oj se sufiks -je/jo- dodaje na sufiks -a- ,
osim ve spomenutoga glagola igrati, igrajei, brojni nesvreni (iterativni) glagoli:
pometati, pometajei; zobati, zobajei; kopati, kopajei itd. I glagoli koji su u infi
nitivu zavravali na *-etei ( *-eti) mogu se podijeliti u dvije skupine. Veu skupinu
ine glagoli koji se spreu prema i-konjugaciji, kod kojih je na mjestu infinitivnoga
*-e- u prezentu -i- : videti, vidii; leteti, letii itd. Njima treba pribrojiti i glagole kod
kojih je infinitivno *-e- iza palatala (zbog prijeglasa do kojega je dolo nakon prve
palatalizacije velara) prelo u -a- : kriati ( f- *kriketei), kriii; leati ( f- *legetei),
leii i sl. U drugoj su skupini glagoli koji se spreu prema e-konjugaciji. Oni se
takoer dijele u dvije podskupine: oni koji zadravaju *-e- i u prezentu dodajui na
njega sufiks -je/jo- (slabeti, slabejei; prestareti, prestarejei ; piteti, pitejei itd.) i
oni koji u prezentu odbacuju infinitivno *-e- i na njegovu mjestu imaju -e!o- ili -je/
jo- (provreti, provrei 'prodrijeti' ; hoteti, hotei i sL). Nejasno je postanje glagola
na *-eti koji se pojavljuju samo u slavenskim i baltikim jezicima. Mnogi istrai
vai smatraju da su oni postali preoblikovanjem od indoeuropskoga medijainoga
perfekta, ali bilo je i drukijih objanjenja.467 Osim ve spomenutih glagola koji su
u infinitivu zavravali na *-eti, prema i-konjugaciji spreu se i brojni glagoli koji su
i u infinitivu imali sufiks *-f- . Oni su se mogli tvoriti i od glagola (voziti, voditi,
broditi itd.) i od imenica (gostiti, mysliti, mytiti itd.). Deverbativnim je izvedeni
cama svojstven prijevojni o-stupanj koji je esto u opreci s e-stupnjem temeljnoga
glagola: vesti, vedei : voditi, vodii; vesti, vezei : voziti, vozii; nesti, nesei :
nositi, nosii itd. Znaenje im je obino trajno (durativno) . Ni njihovo postanje nije
do kraja razjanjeno.468
Praslavenski je iz indoeuropskoga prajezika naslijedio tri vrste aorista, dva asi
gmatska i jedan sigmatski, a tomu se u kasnom praslavenskom pridodao i etvrti
466 Usp. Arumaa 1 985: 238-242.
467 Vie o tome vidi Arumaa 1985: 249-253.
468 0 tome vidi Arumaa 1985: 256-257 i Erhart 1989: 1 26- 1 27.
134
oblik, tzv. drugi (sekundarni) sigmatski ili oh-aorist. Najstariji je od njih korijenski
asigmatski aorist koji se tvorio tako da su se sekundarni nastavci dodavali izravno
na korijen, bez tematskoga samoglasnika i bez formanta -s- (sigme) . U indoeu
ropskom se prajeziku takav oblik mogao tvoriti i od korijena koji zavravaju na
suglasnik i od onih koji zavravaju na samoglasnik.469 U starocrkvenoslavenskom
su se posebni oblici toga aorista sauvali samo kod maloga broja glagola iji je
korijen zavravao na dugi samoglasnik ili diftong - pri emu kao diftonge rauna
mo i istoslone skupine samoglasnik + nosnik i samoglasnik + likvid - i to samo
u drugom i treem licu jednine gdje se pojavljuje njemu svoj stven nastavak -t'b :
umretb (umreti), pitb (piti), dastb (dati) i sl. Tematski asigmatski aorist tvorio se
od korijena koji zavravaju na suglasnik tako da se na korijen dodavao tematski
samoglasnik -e!o- i na njega sekundarni lini nastavci. U starocrkvenoslavenskome
takav aorist uva se kod glagola koji su tvorili prezent nosnim infiksom ili sufiksom
_ne_470 kao i od onih koji imaju jednostavni e!o-prezent, a korijen im zavrava na
suglasnik.47 1 Sigmatski je aorist naj rairenij i oblik aorista u slavenskim jezicima.
Ve u mlaim starocrkvenoslavenskim spomenicima asigmatski se aorist smatra
zastarjelicom.472 Formalno se razlikuju dvije podskupine prvoga sigmatskoga ao
rista. Starijim se smatra tip kod kojega se proirak -s- dodaje izravno na korijen
koji zavrava suglasnikom. Tom je obliku svojstvena prijevojna duljina: vesti : vesb,
reti : rehb, bosti : basb itd. U drugoj , znatno brojnijoj skupini proirak -s- dodaje
se na osnovu koja je proirena samoglasnikom: nosihb, hvalihb, videhb, igrahb,
bbrahb itd. Drugi sigmatski aorist nastao je najvjerojatnije analogijom prema drugoj
skupini prvoga sigmatskoga aorista od glagola koji su ranije imali asigmatski aorist
i od onih iz prve skupine prvoga sigmatskoga aorista (dvigohb, obretohb, rekohb,
bodohb, mogohb itd.).473
6.3. Glagolske osnove i klasifikacija glagola
Kao i sklonidba, i sprezanje je u praslavenskom bilo odreeno osnovom. Ime
nice smo na temelju osnova dijelili u sklonidbene razrede. Tako se i glagoli mogu
klasificirati na temelju osnova. Meutim ovdje je problem mnogo sloeniji jer po
stoje dvije osnove, tj . razliiti se oblici istoga glagola tvore od razliitih osnova:
infinitivne i prezentske. Glagoli se mogu dijeliti u razrede prema suodnosu tih dviju
469 Usp. Arumaa 1 985, str. 295: In der Grundsprache war der Wurzelaorist sowohl von den vo
kalischen als auch von den konsonantischen Stiimmen gebriiuchlich. (U prajeziku je bio uobiajen
korijenski aorist i od samoglasnikih i od suglasnikih osnova.)
470 Usporedi oblike 1 . lica jednine: dvigb, 5Mb, obretb i sl.
471 Primjerice: idb, jadb, mogb, padb, kradb, vrhgb i sl., kao i izvedeni glagoli od tih korijena.
472 Usp. Damjanovi 2003: 1 3 1 .
473 Vie o tome vidi u poglavlju 6.4.2.
135
 osnova. Klasifikacija slavenskih glagola ima dugu povijest. Tri su razliita pristupa
tom problemu. Jedni temelje svoju klasifikaciju na infinitivnoj , drugi na prezent
skoj , a trei na temeljnoj osnovi iz koje se mogu izvesti i prezentska i infinitivna.
6. 3. 1 . Infinitivna osnova
Rodonaelnik je prve klasifikacije Slovak Pavol Doleal koji je u djelu Gramma
tica Slavico-Bohemica iz 1746. godine,474 koje se smatra prvom slavenskom pored
benom gramatikom, podijelio glagole na temelju infinitivne osnove u est razreda.
Tu je klasifikaciju prihvatio i usavrio Josef Dobrovsky od kojega su je preuzimali
drugi slavisti. Dobro razraen primjer takve klasifikacije moe se nai u Vondnik
(1928.). Infinitivna se osnova dobiva tako da se od infinitiva odbije sufiks (nasta
vak) -ti. Na primjer, kod glagola videti osnova je vide-o S pomou infinitivne osnove
u starocrkvenoslavenskom tvore se oblici prolih vremena: aorista (vide-hb), imper
fekta (vide-ahb), aktivnih participa perfekta (vide-vb, vide-lb) i pasivnoga participa
perfekta (vide-nb), kao i infinitiv (vide-ti) i supin (vide-tD). Infinitivne se osnove
mogu podijeliti u razrede prema tome kojim glasom zavravaju:
I. razred - osnova zavrava korijenskim suglasnikom: nes-ti, vesti *ved-ti, peti
*pek-ti itd.
II. razred - osnova zavrava korijenskim samoglasnikom: mre-ti, t(-ti, my-ti itd. Tu
valja razlikovati dva podtipa: 1 . one glagole kod kojih je samoglasnik proiziao
iz skupine samoglasnik + sonant (mreti *mer-ti, t(ti *en-ti) i 2. one gla klasificira glagole na temelju osnove koju dobiva o d oblika 2. lica mnoine, a Josef
gole kod kojih je samoglasnik od staroga dugoga samoglasnika ili diftonga (biti
'tui' *bei-ti, myti *mu-ti).
III. razred - osnova zavrava sufiks om -nQ-: dvig-nQ-ti, sbh-nQ-ti, mi-nQ-ti, du-nQ-ti
itd.
IV. razred - infinitivna osnova zavrava sufiks alnim -a- ili -e- : bbr-a-ti, pbs-a-ti,
verov-a-ti, pra-a-ti, slab-e-ti, pit-e-ti, let-e-ti, vid-e-ti itd.
V. razred - infinitivna osnova zavrava sufiksom -i- : hod-i-ti, hval-i-ti, rod-i-ti,
pros-i-ti itd.
VI. razred - atematski glagoli : byti, jasti, dati, vedeti, imeti.
Sporno je u toj klasifikaciji to da su razliiti glagoli svrstani u isti razred, to
znai da mora postojati unakrina supklasifikacija s prezentskim osnovama. Pitanje
je meutim kako tu supklasifikaciju motivirati i objasniti. Nije jasno zato se glagoli
koji imaju istu infinitivnu osnovu ponaaju razliito u prezentu i kako se to moe
474 Puni je naslov djela: Grammatica Slavico-Bohemica, inqua, praeter alia, ratio accuratae scriptio
nis & fiectionis, quae in hac Lingua magnis dif.ficultatibus laborat, ex genuinis fundamentis demon
stratur, ut et discrimen inter dialectum Bohemorum & cultiorum Slavorum in Hungaria insinuatur.
Objavljena je u Pounu (Bratislavi), a izdava je bio Royerianus.
136
predvidjeti. Primjerice, zato glagol leteti u prezentu pripada i-konjugaciji (letii), a
slabeti e-konjugaciji (slabejei) i zato se kod prvoga oblika formant -e- u prezentu
gubi, a kod drugoga ne? Zato se na primjer u prezentu glagola pbsati infinitivno
-a- zamjenjuje sa -je- (piei *pisjei), a kod glagola praati se -je- dodaje na
-a- iz infinitivne osnove (praajei)? Drugim rijeima, sinkronijski je nemogue na
temelju infinitivne osnove predvidjeti kako e se tvoriti prezentska osnova i kojem
e podrazredu i kojoj konjugaciji koji glagol pripadati, tj . nemogue je sustavno
objasniti distribuciju tematskih samoglasnika -e- i -i- u prezentu. Ti podatci moraju
biti zapisani u rjenikoj natuknici svakoga glagola, a to znai da takva klasifikacija
nije gospodama jer je previe podataka potrebno znati o samom glagolu, da bi se
moglo odrediti kojemu razredu pripada. Usto je i objanjenje mnogih promjena na
glagolima sloeno i ad hoc.
6.3.2. Prezentska osnova
Klasifikacija slavenskih glagola prema prezentskoj osnovi potjee od Augusta
Schleichera koji ju je prvi primijenio u svojoj fonologiji i morfologiji polapskoga
jezika iz 1 87 1 . godine. Tu su klasifikaciju prihvatili i usavrili Vatroslav Jagi i
August Leskien, a onda od njih veina slavista. Prezentska se osnova odreuje tako
da se od prezentskih oblika odbije lini nastavak. Neki autori prezentsku osnovu
odreuju prema 3. licu mnoine. 475 To meutim nije uvijek tako. Drugi kao pola
zite uzimaju oblike kojega drugoga lica. Tako primjerice Josip Hamm ( 1 974: 153)
Kurz ( 1 969.) prednost daje 2. i 3 . licu jednine, ali pogodnima za to smatra sve
prezentske oblike osim 1 . lica jednine i 3 . lica mnoine.476 Od te se osnove tvore
oblici prezenta, aktivni i pasivni prezentski particip i imperativ. Prezent se, kako je
ve spomenuto, u starocrkvenoslavenskom tvori trojako. Najvei dio glagola pro
iruje osnovu tematskim samoglasnikom -e-, drugi dio samoglasnikom -i-, a jedan
manji dio ima osnovu bez tematskoga samoglasnika. Prve se dvije skupine glagola
stoga zovu tematskima, a posljednja atematskima. Glagoli koji tvore prezent s po
mou tematskoga samoglasnika -e- pripadaju prvoj konjugaciji, a oni s -i- drugoj
konjugaciji. Glagoli se obino klasificiraju s obzirom na tematski samoglasnik i na
suglasnik koji je ispred njega.
475 Usp. Damjanovi 2003: 1 19.
476 Usp. str. 104: Prezentnf kmen zfskdme, jestlie oddelfme od 2., 3. os. sg., nebo od 1., 2. os. pl.
nebo od neKtereformy du. osobni koncavku; zpravidla bereme za zdklad tvar 2. os. sg., ktery byvd v
slovnfdch vdy uvdden vedle prvni osoby (dobre se hodf pro tento uel take tvar 3. os. sg., protoe
je redIne doloena temer u kadeho slovesa). (Prezentsku osnovu dobivamo ako odbijemo od 2.,
3. lica jd. ili od 1 ., 2. lica mn. ili od kojega dvojinskoga oblika lini nastavak. U pravilu uzimamo
za osnovu oblik 2. lica jd. koji se u rjenicima uvijek navodi uz prvo lice (za tu je svrhu takoer
pogodan i oblik 3. lica jd., jer je potvren gotovo kod svakoga glagola).)
137
 Tako glagole koji tvore prezent s pomou tematskoga samoglasnika -e- moemo
podijeliti u ove razrede:
I. razred - glagoli koji ispred -e- imaju tvrdi korijenski suglasnik: nes-e-i ved-e-i ,
' skom odreuje se ili prema infinitivu ili prema 3. licu mnoine prezenta. Najee
ber-e-i i sl.
II. razred - glagoli koji ispred -e- imaju sufiksalno -n- : dvig-n-e-i, mi-n-e-i itd.
III. razred - glagoli koji ispred -e- imaju glas [jj: bij -e-i, znaj-e-i, veruj -e-i itd.
IV. razred - glagoli koji ispred -e- imaju palataini suglasnik:477 pi-e-i, ve-e-i itd.
Tomu jo valja dodati glagole druge konjugacije kao
V. razred - glagoli s tematskim samoglasnikom -i- : let-i-i, hod-i-i itd.
te pet neternatskih glagola kao
VI. razred: byti, vedeti, jasti, dati i imeti.
Poblemi su s prezentskom klasifikacijom isti kao i s infinitivnom. I ona pretpo
. .
sta;1.Ja postoJ nJ unakrine supklasifikacije s infinitivnim osnovama. I tu je nemo
. sprijeio zijev, zamjenjuje se ispred drugoga samoglasnika sa j i tako dobivamo
guce smkromJskI sustavno objasniti zato se glagoli koji tvore prezent na isti nain
glagola moe opisati s pomou temeljne osnove, nastavaka i nekoliko pravila koja
odreuju njihove mogue kombinacije.48o Temeljna osnova u starocrkvenoslaven
se kao temeljna izabire ona osnova od te dvije koja je dulja. Ako su obje jednake
duljine, onda se izabire kao temeljna ona koja je obavjesnija. Primjerice, kod oblika
vesti, vedQtb i vesti, vezQtb dobivaju se dvije jednako duge osnove: ves- : ved- i
ves- : vez-o Tu se kao temeljne izabiru osnove ved- i vez- dobivene od 3. lica mnoine
prezenta koje su obavjesnije, jer se kombinacije suglasnika dt i zt automatski glasov
nom promjenom neutraliziraj u dajui u oba sluaja infinitivno st (Lunt 1974: 7 1).
Prednost je ove klasifikacije pred prethodnima d a n e trai unakrinu supklasifi
kaciju. Glagoli v{(zati i praati nee u njoj biti u istom razredu kao pri klasifikaciji
prema infinitivnim osnovama. Njihova se temeljna osnova razlikuje: vza- : praaj-.
Time se automatski moe objasniti njihovo razliito ponaanje u prezentu. U prvom
sluaju imamo u 2. licu jednine polazni oblik vza+e+i. Samoglasnik a, da bi se

. .

razliito naaj iinitivu,4 8 ko ni injenicu da se neki glagoli koji prezent
oblik *vzjei, a od njega j otacij om povrinski lik v{(ei. Nasuprot tomu, kod pra
ati temeljni je lik praaj+e+i. U njemu nema zijeva, jer je izmeu a i e suglasnik
tvore razlIIto mImvu ponsaJu IStO.479 I u ovoj klasifikaciji ostaje neodgovo
. j i stoga a ostaje i u prezentu, pa je povrinski lik jednak dubinskomu. U infinitivu
reo pItanje zsto I kOJI glagolI tvore prezent tematskim samoglasnikom -e-, koji i
se j nalazi ispred suglasnika, ne izaziva jotaciju, nego se, zbog zakona otvorenih
zas;o er:natskIm s moglasnikom -i-o Svi ti podatci i ovdje moraju biti navedeni u
. . slogova, gubi pravilom o pojednostavnjenju suglasnikih skupina. Na isti se nain
rJecIcIm natukmcama glagola, a to znai da ni ova klasifikacija nije gospodama.
moe objasniti i razlika u ponaanju glagola slabeti i leteti. Prvi ima temeljni lik
Ne CUdI stoga Hammova tvrdnja kojom u svojoj gramatici otvara poglavlje o podjeli
*siabej+ti, a drugi *iete+ti i stoga je normalno da se u prezentu ponaaju drukije.
glagola: Svaka je klasifikacija do izvjesne mjere subjektivna, osobito ako se radi
Meutim, ovdje je zanimljivo da Jakobsonova klasifikacija moe objasniti i inje
o jezii i uope intelektualnim vrednotama, i svakoj s ovoga ili onoga stajalita
.
v bItI pngovora. nicu zato slabeti tvori prezent s pomou tematskoga samoglasnika -e-, a leteti s
moze (Hamm 1 974: 1 52).
pomou tematskoga samoglasnika -i-o Prezent s tematskim samoglasnikom -i- tvore
6.3.3. Temeljna osnova samo glagoli ija dubinska osnova zavrava na prednji samoglasnik, a svi ostali
glagoli tvore prezent s pomou tematskoga samoglasnika -e-o Jedini su izuzetak
!rei je nain lasifikacije prvi put uporabio Roman Jakobson ( 1 948.) za ruski
. . atematski glagoli koji nemaju tematskoga samoglasnika. Naravno, mora se pretpo
ezik, ZtI Je pnlagoen i za druge slavenske jezike. Na starocrkvenoslavenski ga
. staviti da je infinitivno -a- u glagolima ka to je kriati izvedeno iz dubinskoga jata
Je prvI pnmIJemo MorrIs Halle ( 1 95 1 .), a nakon njega i Theodor Lightner ( 1 966.)
( *kriketi), ali to je i tako i tako bilo pretpostavljano i u ranijim klasifikacijama. To
te Horace G. Lunt ( 1 974.). Do danas je ta klasifikacija primijenjena gotovo na sve
znai da je glavna podjela meu glagolima na one ija osnova zavrava na prednji
slavenske jezike, a valja istaknuti da se generativni fonoloki opisi slavenskih jezika

u pravil u takv?m klasifikacijom. Na suvremeni hrvatski takvu je klasifikaciju
samoglasnik i na ostale, a onda se unutar te podjele mogu dalje glagoli dijeliti u
podskupine ovisno o tome od kojih su sufiksa tvoreni i kojim fonolokim promjena
prva pnmIJemla Znnka Babi ( 1 99 1 .), a Milan Mihaljevi ( 199 1 .) na hrvatski cr
ma podlijeu. Tako Lunt ( 1 974: 72-73) dijeli starocrkvenoslavenske glagole u dvije
kvenoslavenski jeik. Prema tom pristupu postoji jedna temeljna osnova za svaki tip
. vee skupine: A. one ija temeljna osnova zavrava na samoglasnik i B . one ija
glgla, a a SVI glagol postoje pravila s pomou kojih se iz te osnove mogu izvesti
.
SVI nJegovI oblIcI. Drugim rijeima, s tom se klasifikacijom sprezanje svih pravilnih
480 Z ruski to lakobson ( 1 948.) kae ovako: Thus, given the full-stem, it is as a rule possible to
predlct the exact form of the whole conjugational paradigm in regard to the stem, the desinence,
477 Nastao od nepa1atalnoga suglasnika + j. an:t also he place of .the s::ess. (Dake, imamo li punu osnovu, u pravilu je mogue predvidjeti
478 Primjerice nesei, nesti naprama berei, bbrati. tocan obhk IJele konjugacIJske paradIgme kada je u pitanju osnova, nastavak, a takoer i mjesto
479 Primjerice pit(jei, piteti i letii, leteti. naglaska.) Citirano prema pretisku u lakobson 197 1 : 1 2 1 .
138 139
temeljna osnova zavrava na suglasnik. U prvoj skupini razlikuje etiri podskupine * prestarejti istoslone skupine -aj- i -ej- (-ej-) monoftongirale i kao povrinski
od kojih se trea (glagoli ija temeljna osnova zavrava na -a) dalje dijeli na etiri dobili bi se likovi *praeti i *prestariti, a ne u starocrkvenoslavenskom potvreni
podskupine, a u drugoj dvije, to ukupno ini devet (pod)razreda. likovi praati i prestareti.
Dakle, u ovoj klasifikaciji imamo dulju osnovu i nekoliko fonolokih pravila s
pomou kojih se iz nje mogu izvesti svi posvjedoeni oblici. Zbog toga je ona su
6.4. Pregled oblika
stavnija od ranijih klasifikacija. I kod njih je temelj klasifikacije bila fonologija, ali
nije bilo nikakva sustava i pravilnosti u tome. Ona je usto i gospodarnija jer rjenik 6.4. 1 . Prezent
mora sadravati mnogo manje posebnih obavijesti. Posebno oznaeno mora biti Prezentski se oblici tvore dodavanjem linih nastavaka na prezentsku osnovu.
samo pet atematskih glagola koji su to morali biti i ranije. I mo predvianja ove U prvoj konjugaciji prezentska se osnova dobiva od temeljne dodavanjem temat
teorije je vea. S pomou nje moemo predvidjeti kako e koji glagol tvoriti prezent sko ga samoglasnika elo, a u drugoj krnjenjem temeljne osnove, tj . odbacivanjem
i to je sustavno. Jedna od fonolokih promjena koje su nam potrebne pojavljuje se u glagolskoga sufiks a * - e- (-e-) i *-f-, i dodavanjem tematskoga samoglasnika *-f-.
glagolima na -ovati i -evati. Kod njih u infinitivu imamo -ova-, a u prezentu umjesto Posebnu skupinu, kako je ve vie puta istaknuto, ine atematski glagoli .
toga -uj-. Teko je to objasniti kod prve dvije klasifikacije, a kod ove trivijalno. U
prezentu u dubini takoer imamo -ova-, tj . *veroua-e-i. Kako je ve reeno, a je Atematski glagoli
ispred samoglasnika i zato se, zbog izbjegavanja zijeva, pretvara u jo Kada se diftong
byti
ou nae ispred suglasnika, postaje u48 1 i tako se dobiva povrinski lik verujei . U
Jednina
infinitivu a je ispred suglasnika, tj . imamo temeljni lik *veroua+ti, pa se ne mijenja.
l. *es-mi jesmb *woid-mi vemb
Diftong *ou nalazi se ispred samoglasnika pa nee dati u, ve e se rascijepiti, tj .
2. *es-sei jesi *woid-sei vesi
kao rezultat se dobiva povrinski lik verovati. U prilog takvu objanjenju govori *woid-ti vestb
3. *es-ti jestb
stanje kod glagola pluti kod kojega je razdioba -ov- i -u- obrnuta nego kod glagola na
-ovati i -evati, tj . kod njega se -ov- pojavljuje u prezentu, a -u- u infinitivu: pluti, plo Dvojina
vei. Sada je u infinitivu njegov temeljni lik *plou-ti, a u prezentu *plou-e-i. U in l. *es-we jesve *woid-we veve
finitivu je diftong *ou ispred suglasnika i zato se monoftongira u u. Nasuprot tomu, 2. *es-to jesta *woid-to vesta
u prezentu je diftong ispred samoglasnika i nee se monoftongirati, nego njegov 3. *es-te jeste *woid-te veste
drugi dio postaje suglasnik V. Time taj glagol nije vie izvan sustava kao neto to Mnoina
se mora posebno pamtiti, ve je njegovo ponaanje potpuno pravilno i oekivano. l. *es-mon jesmb *woid-mon vemb
Fonoloki opis smjena a - j i - j u infinitivu i prezentu jednostavniji je i 2. *es-te jeste *woid-te veste
sustavniji nego ako se te smjene opisuju morfoloki.482 U prilog fonolokomu opi 3. *s-o-ntil *s-nti sQtbl*stttb *woid-nti vedtttb
su govori i injenica da je razdioba smjenjenica odreena fonolokom okolinom.
Samoglasnik a i praznina () pojavljuju se ispred suglasnika, aj ispred samoglasni
Glagoli s tematskim samoglasnikom -e/o-
ka. Sporne su meutim u svezi s time dvije stvari. Jedna je injenica da promjena
a --7 j / - V nije prirodna, tj . nije tipoloki uobiajena ni fonetski vjerojatna, zbog vesti vttzati
velike razlike izmeu ta dva glasa. Druga je da se tada i i j ne mogu opisivati kao Jednina
alofoni, tj . kao slogotvorna i neslogotvorna inaica istoga fonerna, to je esto sluaj l. *wed-6m vedQ *wenz-a-6m vttQ
u opisima praslavenskoga i starocrkvenoslavenskoga fonolokoga sustava. Drugim 2. *wed-e-si vedei *wenz-a-e-si vttei
rijeima, tada se ne moe izjednaiti ai sa aj ni ei sa ej. Kada bi se i i j promatrali 3. *wed-e-ti vedetb *wenz-a-e-ti vttetb
kao alofoni istoga fonerna, tada bi se i u temeljnim infinitivnim oblicima *praajti, Dvojina
l. *wed-e-we vedeve *wenz-a-e-we vtteve
2. *wed-e-t6 vedeta *wenz-a-e-t6 vtteta
481 Usp. Mihaljevi 2002: 152- 156.
482 Usp. Mihaljevi 199 1 : 83-9 1 . 3. *wed-e-te vedete *wenz-a-e-te vttete

140 141
 vesti vttzati Dvojina
Mnoina l. *krik-i-we --7 kriive
1. *wed-e-mon --7 vedemb *wenz-a-e-mon --7 2. *krik-i-t6 --7 kriita
vttemb 3. *krik-i-te --7 kriite
2. *wed-e-te --7 vedete *wenz-a-e-te --7 vttete Mnoina
3. *wed-o-nti --7 vedQtb *wenz-a-o-nti --7 VttQtb l. *krik-i-mon --7 kriimb
2. *krik-i-te --7 kriite
verovati
3. *krik-i-nti --7 kritttb
Jednina
1. *wairou-a-6m --7 verujQ Kako je vidljivo iz tablice, kod atematskih glagola dobro su sauvani primar
2. *wairou-a-e-si --7 verujei ni nastavci. U 1 . licu jednine nastavak *-mi pravilnim je glasovnim razvojem u
3. *wairou-a-e-ti --7 verujetb
starocrkvenoslavenskom dao -mb . Znatne potekoe priinjalo je slavistima i in
Dvojina
doeuropeistima objanjavanje tematskoga nastavka -Q koji nema paralela u drugim
1. *wairou-a-e-we --7 verujeve
indoeuropskim jezicima. Stranji nosni samoglasnik Q moe se na kraju rijei izve
2. *wairou-a-e-t6 --7 verujeta
sti samo iz starijega *-om ili *-iim. Iako ni podrijetlo dugoga samoglasnika nije
3. *wairou-a-e-te --7 verujete
nesporno, obino se pretpostavlja da je on odraz prajezinoga tematskoga nastavka
Mnoina
*-0. Pitanje je meutim kako objasniti pojavu nosnoga sonanta u tom nastavku.
1. *wairou-a-e-mon --7 verujemb
Neki stariji istraivai vidjeli su u slavenskom nastavku -Q odraz praindouropskoga
2. *wairou-a-e-te --7 verujete
konjunktivnoga nastavka *_iim.483 Dva su problema s takvim objanjenjem. Jedan
3. *wairou-a-o-nti --7 verujQtb
je da neki istraivai ne smatraju konjunktiv dijelom indoeuropskoga prajezika, ve
da se razvio kasnije,484 a drugi (ozbiljniji) problem je da je nastavak *-iim svojstven
Glagoli s tematskim samoglasnikom -i samo italskim i keltskim jezicima. Veina istraivaa ne prihvaa ni Vaillanto
vu pretpostavku da se nastavak *-om razvio u dopovijesno vrijeme apokopom od
nositi videti
oblika *-omi koji je nastao spajanjem tematskoga i atematskoga nastavka.485 Nije
Jednina
vjerojatno da bi u tom obliku zavrno *-mi bilo promijenjeno u *-m, dok je atemat
1. *nos-i-6m --7 noQ *weid-i-6m --7 vidQ
ski nastavak *-mi ostao nepromijenjen. Meillet - Vaillant ( 1 934: 3 1 1) i Kul'bakin
2. *nos-i-si --7 nosii *weid-i-si --7 vidii
3. *nos-i-ti --7 nositb *weid-i-ti --7 viditb
(1917: 1 53) objanjavali su postanak nastavka *-om utjecajem oblika prologa vre
mena na prezent.486 Arumaa ( 1 985: 270) i Kuznecov ( 1 96 1 : 9 1 ) smatraju tako
Dvojina
1. *nos-i-we --7 nosive *weid-i-we --7 vidive er najvjerojatnijim rjeenje prema kojemu je nastavak *-om nastao povezivanjem
2. *nos-i-t6 --7 nosita *weid-i-t6 --7 vidita tematskoga nastavka *-0 i sekundarnoga nastavka *-m, ali Arumaa pritom nijee
3. *nos-i-te --7 nosite *weid-i-te --7 vidite vezu s aoristom, ve pretpostavlja da su i primarni nastavak *-mi i sekundarni *-m
Mnoina bili povezani s prezentom.487 Valja napomenuti da je palatal u oblicima glagola
1. *nos-i-mon --7 nosimb *weid-i-mon --7 vidimb
2. *nos-i-te --7 nosite *weid-i-te --7 vidite 483 Usp. latinski konjunktiv legam. Takvo objanjenje iznosi primjerice Leskien 1 9 1 9 : 1 90.
3. *nos-i-nti --7 nOStttb *weid-i-nti --7 vidtttb 484 Usp. poglavlje 6.2. 1 .
485 Usp. Vaillant 1 966: 8.
kriati ( *krik-e-ti) 486 Tumaenje da je *-0 proireno sa *-m iz aorista iznosi i Watkins 1 969: 22 1 , kao i Matasovi
Jednina 2008: 26 1 .
1. *krik-i-6m --7 *krik-j-o --7 kriQ 487 Usp. na str. 270: Viel naher liegt der Gedanke, dass im Slavischen wie im Keltischen irgendein
2. *krik-i-si --7 kriii Spiel zwischen den primaren und sekundaren Endungen zugrunde liegt, aber unter Vorausetzung,
dass sowohl -mi als auch -m einmal beide mit der Prasensstruktur verkniipft waren. (Mnogo
3. *krik-i-ti --7 kriitb se bliom ini misao da su u slavenskom, kao i u keltskom, u igru bili ukljueni i primarni i

142 143
ija temeljna osnova zavrava na a ili na prednji samoglasnik (vttzati, nositi, videti )
postao jotacijom koju izaziva glas j promjenama a j i i j ispred samoglasnika.
Poetno je j u oblicima glagola byti protetsko . Neki jezikoslovci misle da bi kod
glagola druge konjugacije pravilnim glasovnim razvojem trebao postati nastavak s
prednjim nosnim samoglasnikom -, a umjesto njega pojavljuje se takoer stranji
nosni samoglasnik -Q koji objanjavaju analogijom prema glagolima prve konjugaci
je.488 Ni tu meutim, kao ni kod akuzativa jednine imenica ja-osnova, nije sigurno
da je praslavensko *1am moralo dati *-j.489 injenica da dvije potpuno neovisne
analogije daju isti rezultat u istoj glasovnoj okolini smanjuje vjerojatnost takvoga
objanjenja. Vjerojatnijim se ini fonoloko rjeenje, tj . pretpostavka da se na kraju
rijei ispred nosnoga sonanta podie samo kratko praslavensko i, a da dugo a nije
pogoeno tom promjenom. Budui da ono ni prijeglasom ne prelazi u prednje e, a
nosni se sonant takoer ne gubi iza dugih samoglasnika, iz skupine am pravilno se
razvija stranji nosni samoglasnik Q.
U starocrkvenoslavenskom nastavak -mb ( f- *-m) ima samo pet atematskih
glagola, a kod svih je ostalih nastavak -Q. Najblie stanje tomu uva se u istono
slavenskim jezicima gdje se nastavak -u ( f- -Q) iri i na atematske glagole. Tako u
dananjem ruskom nastavak -m imaju samo glagoli dat' (dam) i est' ((nado)em), a
svi ostali nastavak _u .490 Slino je i u ukrajinskom gdje se jo uvaju oblici dam,
im i (opo )vim te u bjeloruskom koji ima oblie dam i em. Suprotno je u juno
slavenskim i zapadnoslavenskim jezicima gdje se nastavak -m proirio i na oblike
koji su ranije zavravali na -Q. U hrvatskom, srpskom, bonjakom i crnogorskom
nastavak -u imaju samo jo glagoli moi (mogu) i htjeti (hou), a svi ostali zavr
avaju na -m. U slovenskom je zavretak -m proiren i na ta dva glagola (hoem,
morem). I u makedonskom se zavretak -m proirio na sve glagole, a ispred njega
se pojavljuje samoglasnik -a- , tako da u 1 . licu jednine glagoli zavravaju na -am:
molam, s akam , dojdam, gledam itd. U bugarskom se taj zavretak proirio samo
na glagole koji su ranije zavravali na -ajQ, tako da u suvremenom jeziku neki gla
goli u 1 . licu jednine zavravaju na -am (kazvam, pbtuvam, gledam, uvam itd.),
a drugi na -a koje je kontinuanta starijega -Q (kaa, pIeta, vdigna, vida itd.). U
poljskome se nastavak -m proirio na glagole koji su u praslavenskom zavravali na
-ajQ (czytam, slycham) te djelomice i na one na -ijQ (rozumiem, smiem) . Ostali
glagoli imaju nastavak - (pisztt, kupujtt , proSZtt). Isto Je stanje i u gornjoluikosrp
skom, jedino je umjesto - tu odraz staroga -Q nastavak -u (dzelam, wolam, smem
- bjeru, njesu, chwalu). Korak dalje je u zamjeni nastavka -u nastavkom -m otiao
sekundarni nastavci, ali pod pretpostavkom da su i -mi i -m jednom bili povezani s prezentskom
strukturom. )
488 Usp. Matasovi 2008: 263 .
489 Vidi poglavlje 2.2.4.
490 Oblik glagola byti (esm) izgubljen je.
144
donj oluikosrpski u kojem se taj nastavak, osim kod glagola na -ajQ i -iju (zelam,
pytam, spewam), ustalio i kod onih glagola koji su ranije imali sprezanje tipa 1 . -Q,
2. -ii (spim, stojim, gorim) . Kod glagola ije je sprezanje u praslavenskom bilo 1 .
- Q, 2. _ ei49 1 smjenjuju se i -u i -m (piu, piju - njasu / njasom, wezmu / wezmom) .
U ekome se nastavak -m takoer proirio na glagole ije je sprezanje ranije imalo
oblik 1 . -ajQ, 2. -ei (delam, hledam, adam, volam) ili 1 . -Q, 2. -ii (prosim, trpim,
myslim), ali ne i na glagole na 1 . -Q, 2. -ei. Oni imaju nastavak -u (beru, nesu,
mau, peku), koji se kod glagola koji su u 2. licu jednine zavravali na -jei smje
njuje s -i (kupuji I kupuju, dekuji I dekuju, kryji I kryju) . U slovakome je stanje
potpuno unificirano, nastavak -m sasvim je prevladao (nesiem, tisknem, kupujem,
volam, robim, rozumim, znam, prosim) .
U 2. licu jednine sporno je tumaenje samoglasnikoga dijela nastavka -si ate
matskih i nastavka -i tematskih glagola. Indoeuropski primarni nastavak *-si, u
kojemu je i kratko, morao bi dati u starocrkvenoslavenskom *-Sb i -b, a ne -si i -i.
Neki istraivai smatraju da je nastavak -si postao iz indoeuropskoga medijainoga
nastavka za 2. lice jednine.492 Drugi pak misle da je takvo objanjenje neodrivo
jer *-soi (ili *-sai) ne moe nikako dati nastavak *-i tematske promjene, ve samo
*-si. Glas h koji nastaje pravilom ruki od *s ne moe se palatalizirati prvom pala
talizacijom velara u ispred diftonga oi, ve podlijee drugoj palatalizaciji velara,
kako pokazuju oblici nominativa mnoine o-osnova, primjerice *dauhoi dusi
(prema nom. jd. duhb) . Razlog je tomu injenica da je monoftongacija diftonga
mlaa od prve palatalizacije velara. Ostaje naravno mogunost da je kod atematskih
glagola nastavak -si postao od medijainoga, a da je tematski nastavak -i rezultat
kontaminacije toga nastavaka s nastavkom -b koji je nastao glasovnim putem od
primarnoga nastavka *-si kod glagola druge konjugacije (i-konjugacije) . To je rje
enje meutim jako sloeno i malo vjerojatno.493 Stoga po njima ostaje kao jedini
mogui izvor za taj nastavak prajezino *-sei. Velik broj slavista i indoeuropeista494
prihvaa objanjenje prema kojemu je slavenski nastavak postao kontaminacijom
primarnoga nastavka *-si i tematskoga nastavka *-ei ( *-si + *-ei *-sei) koji
491 To je u suvremenom jeziku tzv. -o-/-jo- konjugacija.
492 Usp. primjerice Remneva (2004.) na str. 244: Predpolagaetsja, to rij v okonanU 2-go lica
edinstvennogo isla vozniklo pod vlijaniem netematieskih glagolov (Ab.CH, (-CH, E1>CH, CH), V ko
toryh rij - iz okonanija *-siii, indoevropejskogo okonanija 2-go lica edinstvennogo isla sredne
vozvratnogo sprjaenija: *-ai v konce slova zakonomerno pereio v ff]. (Pretpostavlja se da je [il
u nastavku 2. lica jednine nastalo pod utjecajem netematskih glagola (Ab.CH, (-CH, E1>CH, CH) kod
kojih je [il iz indoeuropskoga nastavka 2. lica jednine medijalne konjugacije *-sai: *-ai na kraju
rijei pravilno daje [1].)
493 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 92, Arumaa 1 985 : 27 1 i Aitzetmtiller 1 99 1 : 176.
494 Primjerice Van Wijk 1 9 1 6: 1 1 1 , Kul'bakin 1 9 17 : 153, Meillet - Vaillant 1 934: 3 1 7, Vaillant
1 966: 9, Watkins 1 969: 220, Lamprecht 1 987: 1 0 1 , Beekes 1 995 : 232, Matasovi 2008: 25 1 i
26 1 -262 itd.
145
je navodno potvren u konjugaciji nekih grkih i keltskih glagola.495 Problem je
meutim to neki istraivai rekonstrukciju nastavka *-ei za indoeuropski prajezik
dre nesigurnom496 ili ak potpuno neutemeljenom.497 Glas tematskoga nastavka
-i u drugoj se konjugaciji moe objasniti s pomou pravila ruki i prve palatalizacije
( *s ---7 *h ---7 ). U prvoj konjugaciji, gdje pravilo ruki ne bi trebalo djelovati, mora
ga se objanjavati poopivanjem nastavka iz druge konjugacije. Treba spomenuti
da nastavak - u suvremenim slavenskim jezicima ne mora biti odraz starijega -b,
ve moe nastati i redukcijom (otpadanjem zavrnoga -i) nastavka _i.498 Nastavak
- prevladao je u svim slavenskim jezicima. 499 U junoslavenskim i zapadnoslaven
skim jezicima atematski se nastavak -si pojavljuje jo samo u drugom licu glagola
byti, a u ukrajinskom, bjeloruskom i u ruskim dijalektima i kod glagola dati i
jesti. 500
Primarni indoeuropski nastavak 3. lica jednine morao bi u praslavenskom, a
onda i u starocrkvenoslavenskom, dati -tb. Takav je nastavak svojstven staroru
skim spomenicima, a njegov refleks u obliku umekanoga t' ili c ' pojavljuje se u
suvremenom ukrajinskom i bjeloruskom jeziku te u nekim ruskim govorima. Rije
je uglavnom o junoruskim govorima. Na sjeveru se takav odraz pojavljuje samo
u olonjeckim govorima, a kao preitak iznimno rijetko i u ruskom knjievnom
jeziku, primjerice u obliku 3. lica jednine est' atematskoga glagola byti.501 Inae
je u suvremenome ruskom knjievnom jeziku, kao i u govorima na kojima se on
temelji, prevladao zavretak -t. Umekana afrikata c ' svojstvena je bjeloruskom je
ziku. Meutim, ve u najstarijim starocrkvenoslavenskim spomenicima potpuno je
prevladao nastavak -t'b s jorom umjesto oekivanoga jera, iz ega se moe zakljuiti
da je takav nastavak bio svojstven i nekim junoslavenskim govorima. Osim toga,
na velikom se dijelu slavenskoga govornoga podruja pojavljuju prezentski oblici
3 . lica jednine bez ikakva nastavka. Tako je u zapadnoslavenskim jezicima ve od
najstarijih pisanih spomenika, ali i u suvremenim junoslavenskim jezicima. Vie je
razliitih objanjenja za pojavu nastavka -t'b. Neka su morfoloka, a neka fonolo-
495 Primjerice u grkom obliku cpepELC; 'nosi' i staroirskome konjunktivu -bir.
496 Usp. Aitzetmiiller 1 99 1 : 1 77.
497 Neodrivom takvu rekonstrukciju smatra Szemerenyi ( 1 989: 25 1 ) i izrijekom navodi da se te
matska promjena od atematske razlikuje samo nastavkom za 1 . lice jednine i da se navedeni grki
i staroirski oblici mogu izvoditi samo od prajezinoga nastavka *-si, dakle samo od prajezinoga
oblika *bheresi, a ne od *bherei. Nasuprot tomu, Beekes ( 1 995 : 233) rekonstruira upravo nastavak
*-ei ( *-eH]i) kao jedini tematski nastavak.
498 Slino kao to se u infinitivu nastavak -ti reducira u -t.
499 Nastavak -(b) pojavljuje se prema Vaillantu ( 1 966: 9) u slovenskome ve u 1 0. - 1 1 . st.,
u hrvatskome i srpskome u 12. st., a i u staroruskim tekstovima iz 12. i J 3 . st. vrlo je rijedak
nastavak -i.
5 00 Usp. ukr. dasy, jisy te brus. dasi, jasi i rus. dasi, esi.
5 01 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 94.
146
ka . Ruski slavist F. F. Fortunatov vidio je u tom nastavku utjecaj i odraz pokazne
zamjenice t'b ( *tas) . Njegovo tumaenje kao najbolje prihvatili su Kuznecov
(19 6 1 : 94-95), Watkins ( 1969: 2 19), Schenker ( 1 996: 1 39) i Matasovi (200 :
25 1 i 262),502 dok ga Arumaa ( 1 985: 275) i Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 1 77) smatraju
manje vjerojatnim i daju prednost fonolokomu objanjenju koje je prvi predloio
Antoine Meillet. 503 Prema tom tumaenju, nastavak -t'b rezultat je otvrdnjivanja,
odnosno gubljenja palataliziranosti t' u zavrnom morfemu zbog ega je i izvorni
jer zamijenjen jorom. Sporno je pitanje kakva je priom ila loga sekundarnoga
nastavka -t. Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 177) rauna s takVIm utjecajem, dok Kuznecov
(196 1 : 96), koji ne prihvaa ni glasovno objanjenje, smatra takav utjecaj sasvim
nevjerojatnim. Mnogim je slavistima fonoloko objanjenje prijeporno zbog inje
nice da se zavrno indoeuropsko *- ne mijenja u slavensko -11 nigdje drugdje.504
George Dunkel (2009.) na takav prigovor odgovara pretpostavkom da je rije o gra
matiki uvjetovanoj glasovnoj promjeni koja se, osim u 3. licu prezenta, pojavljuje
i u etimoloki neprozirnim prijedlozima i prilozima. Upitno je meutim koliko je
njegov aptotoloki pristup (kako ga je sam nazvao) uvjerljiv. Ostala objanjenja
jo su manje vjerojatna i imaju znatno manje pristalica i zato ih ovdje neemo ni
spominjati.505 Nulti se nastavak u 3. licu jednine prezenta tradicionalno objanjavo
otpadanjem zavrnoga -t nakon gubljenja slabih jerova. Toporov ( 1 96 1 : 66-67) je
meutim postavio teoriju prema kojoj u slavenskome u 3. licu jednine prezenta (i
2. licu jednine aorista) nikada nije bilo zavrnoga -t (odnosno -s), a to znai da
nulti nastavak nije rezultat kasnijega razvoja, ve je naslijeen iz indoeuropskoga
prajezika. Njegovu je teoriju prihvatio Watkins ( 1 969: 2 1 8).506
Slavenski nastavak 1 . lica dvojine -ve nema podudarnih oblika u drugim indoeu
ropskim jezicima. Veina istraivaa misli da se taj nastavak razvio pod utjecajem
line zamjenice Ve.507 Osim toga nastavka, u pojedinim se slavenskim jezicima
pojavljuje i nastavak -va. Osim slovenskoga, taj je nastavak potvren u staroruskom,
staropoljskom, staroekom i starosrpskom. Neki slavisti smatraju da je taj nastavak
podudaran s baltikim nastavkom _va.508 Ne moe se ipak iskljuiti ni mogunost
da se razvio kasnije, pod utjecajem 2. lica dvojine.509 Razdioba kakva postoji u
502 Matasovi (2008.) doputa i mogunost da je rije o prilogu *tu. Usp. biljeku 330 na str. 25 1 .
503 Usp. MeiI1et - Vaillant ( 1 934: 320).
504 Usp. Panzer ( 1 967 : 29).
505 Vie o njima moe se vidjeti u Kuznecov ( 1 96 1 : 94-96) i Arumaa ( 1 985: 274-276). Vidi
tako-
er i Aitzetmiiller ( 1 99 1 : 1 77).
506 1 Matasovi (2008: 262) misli da je nulti nastavak u 3 . licu jednine prvotan.
507 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 99, Vaillant 1 966: 1 5 , Hamm 1 974: 159, Arumaa 1 985: 282, Aitzet
miiller 1 99 1 : 1 79, Remneva 2004: 245 i dr.
508 Usp. Arumaa 1 985 : 282.
509 Usp. Aitzetmiiller 1 99 1 : 179 .
147
suvremenom slovenskom jeziku, gdje se nastavak -va rabi za muki, a -ve za enski
rod sigurno je mlaa pojava koja se razvila pod utjecajem imenike i zamjenike
sklonidbe (ta - te, raba - ene, d'hva - d'hve). Mlaega su postanja i nastavci u
luikosrpskim jezicima. U gornjoluikosrpskom pod naglaskom je nastavak -maj,
a drugdje -moj, a u donjoluikosrpskom -mej. Gornjoluiki nastavak mogao je
nastati dodavanjem dvojinske oznake -j na nastavak prvoga lica mnoine, a donjo
luiki se moe objanjavati utjecajem nastavka 2. lica dvojine -tej. 5 1O
Nastavak -ta u 2. licu dvojine moe se svesti na prajezino *-to ili *-tii. Iza toga
je mogao slijediti i kakav suglasnik koji je izgubljen zbog zakona otvorenih slogova.
Slavenski je nastavak podudaran s litavskim -ta (povratno -to-si), koje takoer .upu
uje na duljinu samoglasnika, a to znai da se moda moe pretpostaviti postojanje
zajednikoga baltoslavenskoga nastavka. Kako je ve reeno u poglavlju 6. 1 .2., ne
moe se sa sigurnou rekonstruirati indoeuropski nastavak za 2. i 3. lice dvoji
ne.5 1 1 Povezivanje s grkim nastavcima za 2. i 3. lice dvojine -'tov i -'t'flv sporno
je zbog izostanka zavrnoga nosnika. Naime, iza dugoga samoglasnika u prasla
venskom nosni sonant se ne gubi, nego se razvija nosni samoglasnik. Milewski je
( 1 932: 1 3) pokuao objasniti gubljenje nosnika paradigmatskom izoliranou, ali
njegovo objanjenje veina strunjaka nije prihvatila.
Ni za nastavak 3 . lica dvojine -te nema podudarnih oblika u drugim indoeurop
skim jezicima. Ve u starocrkvenoslavenskim tekstovima poinje se taj nastavak
u svim kategorijama zamjenjivati nastavkom -ta koji je prevladao i u drugim sla
venskim jezicima. Tako primjerice u Savinoj knjizi i Suprasaljskom zborniku uop
e nema glagolskih oblika s nastavkom _te . 5 1 2 Jednako je i u hrvatskoglagoljskim
tekstovima gdje se ve u najstarijim fragmentima iz 1 2. i 1 3 . st. pojavljuje samo
nastavak -ta. 5l3 To se objanjava obino irenjem dvojini svojstvenoga samoglasni
ka -a iz drugoga lica na ostala dva lica,5 14 a neki pritom upozoravaju i na dodatni
utjecaj imenikih i zamjenikih oblika. Zasigurno je, kao i kod l . lica, slavenska
inovacija uvoenje kategorije roda u finitne glagolske oblike. Naime, u nekim se
starocrkvenoslavenskim spomenicima pojavljuje i trei nastavak -te, ali samo uz su
bjekt u enskom rodu. Taj je nastavak zabiljeen jednom u Suprasaljskom zborniku
u primjeru te e d'bve t.ste i, te nekoliko puta u Savinoj knjizi, primjerice u poslate
e sestrejego k'b nemu. 5 1 5 Slino je stanje i u suvremenom slovenskom gdje se za
muki rod rabi nastavak -ta, a za enski i srednji rod nastavak -te ( -tej, te u gor-
5 1 0 Usp. Stieber 1 979: 209.
5 1 1 Usp. Szemerenyi 1 989: 249.
5 12 Usp. Remneva 2004: 245.
5 1 3 Usp. Mihaljevi 2008.
5 1 4 Usp. Vaillant 1 966: 1 5 i Aitzetmiiller 1 99 1 : 1 79.
5 1 5 Usp. Remneva 2004: 245 i Kuznecov 1 96 1 : 100.
148
njoluikom gdje je u 2. i 3. licu za muki rod nastavak -taj, a za enski i srednji
_tej. 5 1 6 Donjoluikosrpski za sve rodove ima u 2. i 3 . licu dvojine samo oblik -te).
U 1 . licu mnoine u slavenskim se jezicima, osim nastavka -m'b koji je svoj
stven staro crkveno slavenskom i ruskom jeziku, pojavljuju jo tri nastavka: -my,
-me i -mo . Nastavak -my pojavljuje se u poljskom i luikosrpskom jeziku,517 a
sporadino je zabiljeen i u starocrkvenoslavenskim5 1 8 i staroruskim tekstovima.
Gotovo svi istraivai smatraju taj nastavak mlaom pojavom i objanjavaju ga
utjecajem line zamjenice: my nesem'h my nesemy.519 Takvoga jedinstva nema
pri objanjavanju ostala tri nastavka. Svi se istraivai slau da je nastavak -m'b na
slijeen iz indoeuropskoga prajezika, ali se ne slau glede toga iz kojega je nastavka
izveden. On moe biti kontinuanta dvaju nastavaka: *-mos i *-mon. Oni istraivai
koji prihvaaju Fortunatovljevu tezu da je i zavrno *-os davalo *-us iz kojega se
onda razvio -'b, povezuju ga obino s prvim oblikom. Drugi, koji misle da je samo
*-on/-om moglo dati -'b, smatraju da se taj nastavak mogao razviti samo iz oblika
*-mon. Budui da je oblik *-mon jedini koji sigurno daje -m'b, u gornjem pregledu
paradigama uvrstili smo upravo taj oblik kao nastavak 1 . lica mnoine.52o Nastavak
-me obian je u ekom i slovakom te kod nekih glagola i u bugarskom jeziku.
Objanjava se katkad takoer kao mlaa pojava koja je nastala analogijom prema
nastavku 2. lica mnoine -te, ali i kao kontinuanta indoeuropskoga nastavka *-mes.
Tada se obino povezuje s grkim dorskim nastavkom - !lE<;.521 I nastavak -mo,
koji se pojavljuje u hrvatskom, srpskom, bonjakom, crnogorskom, slovenskom
i ukrajinskom te u nekim jugozapadnim ruskim i sredinjim slovakim govorima,
objanjava se razliito. Oni koji tvrde da je samo staro *-on/-om moglo dati 'b
obino ga smatraju sljednikom prajezinoga *-mos, a oni koji prihvaaju Fortuna
tovljevu tezu da je i staro *-os dalo 'b najee ga smatraju mlaom pojavom koja
-
se razvila sekundarno. Tako primjerice Watkins ( 1 969: 220) smatra da su i -me i
- mo kasnijega postanja, a da je -m'b postalo od *-mos. Neki slavisti misle da je to
- mo stari nastavak perfekta koji je, kao i oblik vede u prvom licu jednine, preivio u
prezentu.522 Arumaa ( 1 985 : 279) ne smatra to objanjenje vjerojatnim.523 Osobito
5 16 U luikosrpskom je j postao neutralna oznaka dvojine.
5 1 7 Usp. poljski niesiemy i donjoluikosrpski n'asomy.
5 18 Primjerice verny u Zograjskom evanelju ili icelehomy u Suprasaljskom zborniku.
5 1 9 Usp. Vaillant 1 966: 1 1 , Watkins 1 969: 220, Stieber 1 979: 208, Arumaa 1 985: 278, Lamprecht
1 986: 97, Aitzetmiiller 1 99 1 : 178 i dr.
520 Treba spomenuti da Ivi ( 1 970: 249), smatra malo vjerojatnim da bi -mo postalo od *-mon.
Tu svoju sumnju, meutim, ne obrazlae, nego tek upuuje na Brugmanna.
521 Usp. Arumaa 1 985: 279 i Aitzetmiiller 1 99 1 : 178.
522 Tako misle primjerice Bemeker, Pedersen, Vaillant i Stieber. Usp. Vaillant 1 966: 7 i 1 2, Arumaa
1985: 278-279 i Stieber 1 979: 1 9 1 i 207-208.
5 23 Komentira ga samo jednom rijeju kao posebnom reenicom: Unwarscheinlich. (Nije vjero
jatno.)
149
 zavretak -t. Isto je, za razliku
je objanjenje predloio Jan Otrbski 1 930. godine. Prihvaajui Vondnikovu tezu jezikU, kao i kod 3. lica jednine, prevladao tvrdi
etat, jadat, vikat, da
da su i zavrno *-os i zavrno *-on/-om davali 'b samo na apsolutnom kraju, ispred od jednine, i u suvremenome bugarskom jeziku (govorat,
pauze,524 on pretpostavlja pojavu smjene -o/-'b u nastavku 1 . lica mnoine. Oblik dat, idat). U svima je ostalim slavenskim jezicima zavrno
-t otpalo. Glasovne su
anje starih nastavaka
-m'b pojavljivao se samo ispred stanke, a oblik -mo drugdje. Kasnije je na razliitim promjene u nekim slavenskim jezicima uzrokovale izjednaiv
u jedan, 533 pa
dijelovima slavenskoga podruja poopena jedna od smjenjenica. 525 -tb i -Qtb : Tako su se u poljskom jeziku u 14. st. oba nosnika stopila
chwal,!, pisz'!). U isto je
Nikakvo dodatno objanjenje nije potrebno 2. licu mnoine iji je nastavak -te zbog toga danas svi glagoli zavravaju na -q (id,!, czytaj'!,
iza j i palatala prelo u i.
oekivan i ima jasne paralele u drugim indoeuropskim jezicima: gr . -'tE , got. -p, vrij eme i eko u (i ono koje je odraz praslavenskoga Q)
pa se danas u ekom
lat. imp. -te, skr. imp. _ta.526 Tako nastalo dugo { stopilo se s odrazom praslavenskoga ,
usporedno s trpi,
U 3 . licu mnoine primarni nastavak *-nti kod atematskih glagola dati, jasti i rabe oblici 3 . lica mnoine delaj i, sazeji, kryji, kupuj i, mai i sl.
glasovni odraz staroga
vedeti dodavao se na osnovu koja zavrava suglasnikom: *d6d-, *ed- i *woid-. Zbog prosi, nosi te berou, nesou, pekou, minou i sl. , gdje je ou
se jeziku gubila
toga je sonant n postao slogotvoran te se kasnije promijenio u skupinu *n527 od Q .5 34 Zbog meusobnoga mijeanja nosnika i Q i u bugarskom
om jeziku samo jedan
koje se pravilnim glasovnim razvojem dobiva starocrkvenoslavensko : 528 *woidnti razlika izmeu starih nastavaka -tb i -Qtb, pa je u suvremen
---7 *woidinti ---7 vedth. Kod glagola byti prezentska se osnova u 3 . licu mnoine nastavak za 3. lice mnoine _at.535
pojavljuje u nultom prijevojnom stupnju s-o Kada se na to doda primarni nastavak Upozoriti valja da se kod glagola na *-nonti ---7 -nQti u prezentu krnji osnova, ot
dvignei,
*-nti, rezultat bi trebao biti *Stb. Neki istraivai smatraju da je taj oblik u temelju pada sufiks -on- i ostaje samo -n- : *dvig-n-6m ---7 dvignQ, *dvig-n-e- si ---7
makedonskoga dijalektnoga set i srednjoslovakoga sa, ali se slovaki oblik moe .. . , *dvig-n-o -nti ---7 dvignQth.
tumaiti i kao stari dvojinski oblik sta koji je preoblikovan prema mnoinskome Glagoli kao to su klti: klhnQ, kinei, . . . , klnQth; jti: imQ, imei, . . . , imQth ;

SU.529 Oblik SQth smatra se sekundarnim i objanjava analogijom prema tematskim pti: phnQ, phnei, . . . , phnQth; dQti: dbmQ, dbmei, . . . , dbmQth i sl. u Jakobsono
glagolima.53o Budui da se korijen sastojao samo od suglasnika, nastavku je trebalo voj su klasifikaciji sasvim pravilni ako se pone od temeljnih osnova: kln-, m- ,
pridruiti i tematski samoglasnik, a to je u 3 . licu mnoine _0_ .53 1 Takav je razvoj pn- i dum-o U infinitivu, ispred nastavka -ti skupina samoglasn ik + nosni sonant
mogao biti potpomognut vokalizrnom zavretka aktivnoga prezentskoga participa nalazi se ispred suglasnika i zato se iz nje razvija nosni samoglasnik: klti, jti,
jer
*-sontj- ( ---7 -sQt-) . 532 Kod tematskih glagola 1 . konjugacije treba pretpostaviti pti i dQti.536 Ti glagoli tvore prezent s pomou tematskoga samoglasnika -e-
prijevojni o-stupanj tematskoga samoglasnika, i tada zavretak *-o-nti pravilnim im temeljna osnova ne zavrava na prednji samoglasnik. U prezentsk im oblicima
glasovnim razvojem daje -Qtb . U drugoj konjugaciji tematski samoglasnik -i- zajed skupina samoglasnik + nosni sonant nalazi se ispred samoglasnika i zato se iz nje
no s nastavkom *-nti daje takoer oekivano -tb. Kao i u 3. licu jednine, i ovdje ne razvija nosni samoglasnik, ve nosni sonant prelazi u pristup iduega sloga:
ve u najstarijim starocrkvenoslavenskim spomenicima prevladava zavretak -t'b, *kln- e-si ---7 klh.ne.i ; *m-e-si ---7 *jm-e-si ---7 i.me.i ;537 *pn-e-si ---7 ph.ne.i ;
s jorom umjesto jera, a njegova se pojava objanjava jednako kao i tamo. I tu su *dum-e-si ---7 db.me.i.
se odrazi staroga zavretka -tb sauvali samo u istonoslavenskim jezicima, ponaj Potpuno je pravilan i glagol iskati: itQ, itei, . . . , itQth. Temeljna osnova *iska
prije u ukrajinskom -t' (pyut', spivajut', hod'at', nesut', ljubljat') i bjeloruskom -c ' ostaje u infinitivu nepromijenjena, a u prezentu se -a- ispred samoglasnika mijenja
(hodz'ac', akajuc', vjauc' , robjac', ljaac'). U suvremenom je ruskom knjievnom u -j- koje zatim izaziva jotaciju prethodne skupine -sk- i tako se dobivaju potvreni
oblici sa -t- : *iska-e-si ---7 *iskjei ---7 itei.
524 Usp. Vondnik 1928: 1 1 6.
525 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 99 i Arumaa 1 985: 279.
526 Starocrkvenoslavensko berete podudarno je s grkim cpepE'tE i gotskim bairi]:>. Usporedi takoer
sanskrtski imperativ bharata te latinski legite. O moguem zavrnom -s u prajezinom nastavku 533 Usp. Mihaljevi 2002: 1 77.
*-te(s) vidi poglavlje 6. 1 .2. 534 Kod nekih su glagola mogue dublete, pa se tako, uz mai, kupuji, kryjf i sl., pojavljuju
i oblici
527 Usp. Mihaljevi 2002: 1 2 1 - 1 24. maou, kupujou, kryjou i sl. Po Stieberu 1 979: 2 1 0 nastavak -ou u njima postao je analogijom
528 Usp. Mihaljevi 2002: 173- 1 79. prema berou, nesou i sl.
529 Usp. Lamprecht 1 986: 1 00. 535 O njegovu postanku usp. Ivanova-Mireva; Haralampiev 1 999: 1 35.
530 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 178, bilj . 272. 536 Poetno je j kod glagola jti protetsko.
531 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 93-94. 537 Kratko l (jer) u susjedstvu glasaj u napetu je poloaju i zato slijed ta dva glasa u starocrkveno

532 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 178, bilj . 272. slavenskom daje i. Usp. Mihaljevi 2002: 207-208.

150 151
 Glagol byti ima u starocrkvenoslavenskom jeziku dva prezenta, trajni - koji je
prikazan u gornjoj tablici - i trenutni : *bondom bQdQ, *bond-e-si bQdei, ... ,
*bond-o-nti bQdQtb.
6.4.2. Aorist
Aorist je prva glagolska kategorija s kojom ulazimo u podruje neprezentske
(infinitivne) osnove. Obino se kae da se aorist tvori od infinitivne osnove, iako
je slavenski aorist postanjem starija kategorija od infinitiva. I asigmatski i sigmatski
aorist imaju jasne veze s odgovarajuim kategorijama u drugim indoeuropskim je
zinim porodicama, dok se infinitiv u razliitim porodicama pojavljuje u razliitim,
meusobno neovisnim oblicima. Stoga bi s povijesnoga motrita tonije bilo rei
da se infinitiv tvori od aoristne osnove.538 U starocrkvenoslavenskom postoje tri
oblika aorista: asigmatski i dva sigmatska. Sve tri vrste tvorene su istim skupom
sekundarnih linih nastavaka. Asigmatski i prvi sigmatski aorist naslijeeni su iz
indoeuropskoga prajezika, dok je drugi sigmatski aorist kasnija slavenska tvorba.
Asigmatski je aorist stariji od sigmatskoga koji se u slavenskim jezicima proirio
na njegov raun. Neki istraivai misle da su se te dvije kategorije razlikovale i
znaenj ski i tvrde da je asigmatski aorist imao punktualno, a sigmatski durativno
znaenje i stoga se posljednji tvorio samo od trajnih (durativnih) glagola.539 Razli
kuju se dvije vrste asigmatskoga aorista: korijenski i tematski.
6.4.2. 1 . Korijenski asigmatski aorist
U indoeuropskom prajeziku korijenski se aorist mogao tvoriti i od samoglasni
kih i od suglasnikih osnova. Izvorno mu je promjena bila atematska, tj . tvorio se
tako da se sekundarni nastavci dodaju izravno na korijen, bez tematskoga samo
glasnika ili formanta s koji je svoj stven sigmatskomu aoristu. U praslavenskom
razdoblju sueno je podruje njegove uporabe, najprije irenjem tematskoga aori
sta, a zatim irenjem sigmatskoga aorista, tako da je ve tada djelomice preao u
sigmatski aorist. U starocrkvenoslavenskim se spomenicima atematska promjena
pojavljuje samo djelomice u 2. i 3. licu jednine kod male skupine jednoslonih
glagola iji korijen zavrava na samoglasnik ili diftong kojemu je drugi dio nosni
sonant ili likvid te kod atematskih glagola. Svojstven mu je u oba navedena lica
nastavak -to: l . pihb, 2. pitb, 3. pitb; l . prijtihb, 2. prijtitb, 3. prijtitb;540 l . umrehb,
53 8 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 1 04- 1 05 .
539 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 82- 1 9 1 .
540 U osnovi j e toga oblika korijen *m. Glas j j e protetski suglasnik, a pri- prefiks. To znai
da je
osnova na koju se dodaje nastavak -t'b imala oblik *prfjm-. Istoslona skupina prednji samogla
snik + nosni sonant daje, prema oekivanju, prednji nosni samoglasnik. Usp. Mihaljevi
2002:
1 73- 179.
152
2. umretb, 3. umretb;541 1 . byhb, 2. bystb, 3. bystb; 1 . dahb, 2. dastb, 3. dastb.
Svi navedeni glagoli pojavljuju se u starocrkvenoslavenskim tekstovima u 2. i 3 .
licu jednine aorista i bez nastavka -to: pi, prijti, umre, by, d a itd. Ti s e oblici mogu
objanjavati fonoloki, otpadanjem sekundarnih nastavaka -s i -t u prvotnim obli
cima s uobiajenim sekundarnim nastavcima ili kasnijim morfolokim razvojem,
otpadanjem zavretka -(s)to analogijom prema ostalim glagolima. Glagoli koji su
u praslavenskom tvorili aorist nastavkom -to u 2. i 3. licu jednine prepoznatljivi
su i po tome da tvore particip preterita pasiva (glagolski pridjev trpni) s pomou
formanta *-to: pitb, natitb, prijtitb, kltitb itd. Ostali glagoli tvore navedeni particip
s pomou formanta -(e Jn. To znai da slavenska razdioba participskih sufiksa -t- i
-n- odraava prajezinu razliku izmeu tematske i atematske promjene glagola.
Vezu izmeu prisutnosti/odsutnosti nastavka -to u 2. i 3 . licu aorista i tvorbe par
ticipa preterita pasiva uoio je Nicolaas van Wijk ( 1 926.) .542
Znatne tekoe istraivaima priinja objanjenje nastavka -to. Stariji su istra
ivai mislili da je on kontinuanta staroga perfektnoga nastavka 2. lica jednine
*_tha. 543 Andre Vaillant ( 1 954. i 1 966: 55) i Rudolf Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 86) s
pravom upozoravaju da je to glasovno nemogue, jer bi *-tha moralo dati *-to, a ne
-to. F. F. Fortunatov objanjava i taj oblik s pomou pokazne zamjenice *ti:is (
tb) koja se u starini upotrebljavala i kao subjekt (usporedno sa zamjenicom onb).
Njegovo je tumaenje da se je taj oblik ukorijenio najprije u aoristu i da je odatle
prenesen na 3 . lice jednine, a kasnije i na 3 . lice mnoine prezenta.544 Kako je ve
spomenuto u poglavlju 6.4. l . , Arumaa ( 1 985 : 275) i Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 77) ne
smatraju takvo rjeenje vjerojatnim. Stoga Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 86), kao i Vaillant
( 1 954. i 1 966: 56), misli da je u aoristu taj nastavak kontinuanta staroga sekundar
noga nastavka 3 . lica jednine *-t kojemu je, da se zbog zakona otvorenih slogova
ne bi izgubio, dodan jor. Na isti je nain prema njegovu miljenju spaen i zavrni
suglasnik u praslavenskim prijedlozima *i:ib i *i:it koji se u starocrkvenoslavenskim
tekstovima pojavljuju u obliku obb i Otb. Josip Hamm ( 1 974 : 1 68) smatra taj na
stavak sekundarnim, ne ulazei u njegovo podrijetlo. Po njegovu miljenju taj se
je nastavak dodavao glagolskim oblicima da bi im se jae naglasilo znaenje.545
Svoju pretpostavku opravdava injenicom da u starocrkvenoslavenskim spomenici
ma aorist od glagola zabyti glasi redovito zaby, a i kod prefigiranih oblika glagola
54 1 U osnovi je toga oblika korijen *mer- koji metatezom daje mre-o
542 Usp. takoer Vaillant 1 954: 3 1 i Reinhart 1 992: 370.
543 Vaillant ( 1 954: 29) kao zastupnike takvoga objanjenja izrijekom navodi A. Meilleta i Chr.
Stanga.
544 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 94.
545 Tako primjerice uvanje oblika bystb (u obliku bistb), uz za hrvatskoglagoljske tekstove speci
fian oblik bisi, tumai potrebom da se odri razlika izmeu starocrkvenoslavenskoga aoristnoga
by i be i kondiciona1noga bi.
153
dati (prodati, otbdati) prevladavaju krai oblici bez -t'b. Zbog toga Hamm misli
da se kod navedenih glagola uope ne moe i ne treba govoriti o posebnoj vrsti
aorista, tj . da je rije o uobiajenom sigmatskom aoristu.546 Dvije su injenice koje
Hammovo tumaenje ne ine jako vjerojatnim. Prva je pitanje zato se zavretak
-t'b pojavljuje samo kod navedenih glagola, a ne i kod ostalih, a druga je zbog ega
se kod nekih glagola (jtiti i piti) pojavljuje zavretak -t'b, a kod drugih (byti i dati)
zavretak -st'b. Drugim rijeima, zato uz oblike bystb i dastb nemamo i oblike
*jt;.st'b i *pist'b, odnosno zato uz oblike jtitb i pitb nemamo *byt'b i *dat'b.
Objanjenje pojave -s- u oblicima atematskih glagola sporno je i za druga obja
njenja. Pojava -s- u 3. licu jednine glagola dati moe se objanjavati glasovno pret
postavimo li da je taj oblik izveden iz osnove *did-. Tada se ispred nastavanoga
t zavrni suglasnik osnove d oekivano mijenja u s. 547 Problem je s takvim obja
njenjem da pretpostavlja reduplikaciju korijena *diJ- koja je, prema svjedoenju
drugih indoeuropskih jezika,548 svojstvena samo prezentu, a ne i korijenskomu
aoristu. Osim toga, tada i dalje ostaje neobjanjena pojava -s- kod glagola byti. Ona
se mora objanjavati analogijom. Druga je mogunost da se pretpostavi da je -s- u
navedene oblike preneseno iz oblika ostalih lica, tj . da je dastb postalo od starijega
*dat'b. Prednost je takva objanjenja da omoguuje jednako tumaenje pojave -s- i
kod glagola byti, ali nejasno ostaje zato -s- nije poopeno i na ostale oblike kori
jenskoga aorista, tj . zato umjesto prijtitb i pitb nemamo *prijt;.st'b i *pist'b. Tree
je tumaenje predloio Rudolf Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 87). Ono se nadovezuje na
njegovo tumaenje nastavka -t'b. Nakon unoenja jora da bi se spasio sekundarni
nastavak -t, aoristni se nastavak izjednaio s prezentskim, a to je onda potaknulo
izjednaivanje cijeloga oblika s prezentom. I s tim se tumaenjem -s- kod glagola
byti mora objanjavati analogijom. Izjednaenje 2. lica jednine s 3 . licem najvjero
jatnije se moe objasniti analogijom prema svim drugim vrstama aorista li kojima
je do izjednaenja dolo zbog gubljenja sekundarnih nastavaka -s i -t na kraju rijei.
6.4.2.2. Tematski asigmatski aorist
Glagoli koji su tako tvorili aorist ne ine nikakav suvisao znaenjski razred. U
staro crkveno slavenskom tako aorist tvore glagoli s nosnim sufiksom u prezentu :
dvignei, minei i sl. , glagoli koji u prezentu imaju nosni infiks kojega nema u
infinitivu: stidei - sesti, sedeti; ltiei - leti; (ob )rtitei - (ob )resti i sl. te jo
jedna manja skupina glagola iji korijen zavrava na suglasnik: idb, -jad'b , -krad'b,
-llz'b, -mog'b, padb, -trt;.s'b, -vrbg'b . ini se da je ve u praslavensko m razdoblju
546 Usp. na str. 1 68: Zato kod takvih nastavaka ne treba pomiljati na posebnu kategoriju ili na
poseban tip staroslavenskog aorista.
547 Usp. Mihaljevi 2002: 1 43 .
548 Usp. u staroindijskom 3 . lice jednine prezenta dadati i 3 . lice jednine aorista adat.
1 54
r prevladala tendencija da se atematska promjena korijenskoga aorista zamijeni te
I
matskom. Zbog toga je razlono pretpostaviti da je dio navedenih glagola ranije
imao korijenski aorist, ponajprije oni glagoli iji korijen zavrava na suglasnik.
S velikom se vjerojatnou to moe pretpostaviti za glagole leti i sesti, o emu
svjedoe homersko grko AEKt'O i staroindijsko asadat. 549 irenje tematskoga ao
rista na raun korijenskoga u praslavenskom prema Rudolfu Aitzetmlilleru ( 1 99 1 :
1 84) uzrokovalo j e i irenje njegova znaenja. U indoeuropskom j e prajeziku, pre
ma njegovu miljenju, taj oblik aorista oznaivao poetnu ili zavrnu toku trajne
(durativne) radnje, a u praslavenskom je dobio openito punktualno znaenje i
kao takav suprotstavljen je sigmatskomu aoristu ije je znaenje trajno (qurativ
no) . Kao punktualni glagolski oblik tematski je aorist perfektivan i zbog toga je
u starocrkvenoslavenskim tekstovima potvren veinom kod prefigiranih glagola.
U opeslavenskom razdoblju ta se suprotnost izmeu tematskoga i sigmatskoga
aorista gubi i sigmatski aorist sve vie potiskuje tematski, tako da se ve u starocr
kvenoslavenskim tekstovima asigmatski aorist smatra zastarjelicom. U mlaim ga
irilinim rukopisima nema.55 0 Gramatiari navode samo primjer 3. lica mnoine
vhskrhsQ iz Suprasaljskoga zbornika. 55 1 Nema ga ni u staroruskim tekstovima,552
dok u hrvatskoglagoljskim tekstovima (koji su poznati po arhainosti) nije nikakva
rijetkost sve do kraja crkvenoslavenskoga razdoblja.553 Treba upozoriti da su u
starocrkvenoslavenskon:, a tako je vjerojatno bilo i u praslavenskom, tematski i 1 .
sigmatski aorist u dopumbenoj razdiobi. Glagoli koji imaju tematski aorist nemaju
1 . sigmatski aorist i obratno .554 Tu injenicu esto ne znaju ili zanemaruju ak i
pisci starocrkvenoslavenskih gramatika pa navode kao primjere za obje vrste aorista
oblike istoga glagola. 555
Tematski je samoglasnik u 1 . licu svih triju brojeva i u 3. licu mnoine bio -0-,
a u ostalim licima -e-, a na njega su se dodavali sekundarni nastavci.
Jednina Dvoj ina Mnoina
1 . *wuz-leg-o-m 4 vbzlegb *wuz-leg-o-we 4 vbzlegove *wuz-leg-o-mon 4 vbzlegomb
2. *wuz-leg-e-s 4 vbzlee *wuz-leg-e-to 4 vbzleeta *wuz-leg-e-te(s) 4 vbzleete
3. *wuz-leg-e-t 4 vbzlee *wuz-leg-e-te 4 vbzleete *wuz-leg-o-nt 4 vbzlegQ
549 Usp. Aitzetmiiller 1 99 1 : 1 84.
550 Usp. Haburgaev 1 974: 268.
55 1 Usp. Kurz 1 969: 1 4 1 , Hamm 1 974: 1 65 .
552 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 1 05 i 1 06.
553 Jurevi (2002: 67) u Psaltiru hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara iz 15. i 1 6. st. navodi vie
od sedamdeset potvrda te kategorije.
554 Usp. Reinhart 1 992: 367.
555 Reinhart ( 1 992: 367) u biljeci br. 2 navodi primjere gramatika iji autori to ne znaju kao i
onih koji to znaju.
155
 Kako je vidljivo, svi se oblici mogu objasniti s pomou uobiajenih glasovnih indoeuropskim jezicima utvreno je da je promjena prvoga sigmatskoga aorista u
promjena. U 1 . licu jednine i mnoine kratko o ispred nosnoga sonanta na kraju praj eziku najvjerojatnije bila dijelom tematska, a dijelom atematska. 560 I unutar
rijei prelazi u kratko ii, ne razvija se na tom poloaju nosni samoglasnik, ve se prvoga sigmatskoga aorista mogu se formalno razluiti dvije podskupine: stariji i
nosni sonant gubi i dobiva se kao rezultat u starocrkvenoslavenskom _0.556 Sugla mlai tip.
snici -s i -t u 2. i 3 . licu jednine otpadaju zbog zakona otvorenih slogova ime se Stariji tip ogranien je na mali broj glagola iji korijen zavrava na suglasnik.
ta dva oblika meusobno izjednauju. Nastavci u dvojini i u 1 . i 2. licu mnoine Reinhart ( 1 992: 368-369) navodi 17 osnovnih starocrkvenoslavenskih glagola koji
isti su kao i u prezentu i o njima je sve reeno tamo. U 3 . licu mnoine tematski u cijeloj paradigmi (kao i u paradigmama prefiksainih izvedenica) imaju takve
samoglasnik o i nosni sonant nalaze se u istom slogu i zato se oekivano u tom aoristne oblike, dva glagola koja, osim toga, imaju i analoki uvedeno -h- i dva
obliku pojavljuje nosni samoglasnik Q, a zavrno je -t, kao i u 3 . licu jednine, otpalo glagola kod kojih takvi oblici nisu potvreni u kanonskim starocrkvenoslavenskim,
zbog zakona otvorenih slogova. Spomenuti treba da kod glagola na -nQti sufiks .-nQ ve u kasnijim tekstovima. Lunt ( 1 974: 92) navodi neto manji popis od ukupno
otpada, pa se u aoristu tematski samoglasnik dodaje izravno na korijen: *dvig-om 15 glagola (korijena), a puni popis svih potvrda glagolskih oblika (i onih izvede
dvigb, *dvig-es dvie, *dvig-et dvie itd. nih) u starocrkvenoslavenskim tekstovima daje Aitzetmtiller ( 1 977.). Taj tip aorista
U indoeuropskom se prajeziku tematski aorist od prezenta razlikovao ne samo pokazuje dobro staru, iz indoeuropskoga prajezika naslijeenu strukturu. Formant
sekundarnim linim nastavcima, ve i nultim prijevojnim stupnjem korijena. U sla -s- (sigma) dodaje se neposredno na korijenski suglasnik:
venskim se jezicima ta prijevojna razlika vie ne raspoznaje, tako da tematski aorist Jednina
i prezent imaju isti oblik korijena. Razlog su tomu djelomice glasovne promjene 1 . *rek -s-om rehb *ved-s-om VeSb *probod-s-om probasb
koje su se u meuvremenu dogodile, a djelomice to to je slavenski tematski aorist 2. *rekes ree *vedes vede *probodes probode
po mnogim istraivaima postao stapanjem indoeuropskoga aorista i imperfekta.557 3. *reket ree *vedet vede *probodet probode
Tako se tumae gotovo svi oblici glagola s osnovom na suglasnik. Jedino se ao Dvojina
rist glagola moti (mogb, moe, . . . ) najee smatra preitkom indoeuropskoga 1. *rek-s-owe rehove *ved-s-owe vesove *probod-s-owe probasove
perfekta, iako se ni kod njega ne moe iskljuiti mogunost da je rije o starom 2. *rek-s-t5 resta *ved-s-t5 vesta *probod-s-t5 probasta
imperfektu.558 Iznimno se rijetko korijen pojavljuje u nultom prijevojnom stupnju, 3. *rek-s-te reste *ved-s-te veste *probod-s-te probaste
primjerice kod oblika vrbgb (prema infinitivu vreti f- *verg-ti), ali i tada ima isti Mnoina
oblik kao u prezentu (VfbgQ) . 1 . *rek-s-o-mon rehomb *ved-s-o-mon VeSOmb *probod-s-o-mon probasomb
2. *rek-s-te reste *ved-s-te veste *probod-s-te probaste
6.4.2.3 . Prvi sigmatski aorist 3. *rek-s-nt re *ved-s-nt ves *probod-s-nt probas
Sigmatski je aorist najraireniji oblik aorista u slavenskim jezicima koji je prodro
Izvorno je s iza k, a ispred samoglasnika, prelo u h prema pravilu ruki, to po
u sve glagolske razrede. Kako je ve reeno u uvodnom dijelu, u slavenskim jezi
kazuje starinu toga oblika. Osobita je karakteristika toga oblika i prijevojna duljina
cima postoje dva sigmatska aorista, prvi i drugi ili oh-aorist. Prvi je naslijeen iz
korijenskoga samoglasnika. Ta je pojava ograniena na indoeuropske samoglasnike
indoeuropskoga prajezika,559 a drugi je slavenska inovacija. Usporedbom s drugim
e i o (koji u praslavenskom daju e i a), pa i to svjedoi o njegovoj starini. Zavrni

korijenski suglasnik gubi se (zbog zakona otvorenih slogova) ispred formanta -s- u
556 Usp. poglavlje 2.2.3. svim oblicima osim 2. i 3 . lica jednine. Zbog otpadanja suglasnikoga sekundarnoga
557 Usp. Kuznecov ( 1 96 1 : 1 08- 109) i Arumaa ( 1 985 : 298).
nastavka -s i -t izjednaili su se oblici 2. i 3 . lica jednine. Kako je vidljivo, u njima
55 8 Usp. Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 1 85).
559 Prema Toporovu ( 1 96 1 .) sigmatski aorist nije opeindoeuropska kategorija, ve samo (postin nije posvjedoena ni prijevojna duljina korijenskoga samoglasnika. Aitzetmtiller
doeuropski) dijalektizam, odnosno izoglosa svojstvena samo nekim indoeuropskim dijalektima. Usp (199 1 : 1 84) smatra da se to moe objasniti tenjom za ponovnim uspostavljanjem
str. 52-53: Nam kaetsja celesoobraznym pojti ee dal 'e, em eto obyno delajut, i utverdat', to prvotnoga oblika korijena. Izvorni bi oblici *ved-s-s i *ved-s-t, zbog zakona otvore
sigmatieskij aorist ne javljaetsja kategoriej, svojstvennoj indoevropejskomu prajazyku. Po naemu
mneniju, on voznik li' v nekotoryh dialektah v kaestve osoboj izoglossy. (ini nam se svrhovitim nih slogova, prouzroili redukciju korijena na oblik *ve- ( ve- ), to je izbjegnuto
poi jo dalje nego se to obino radi i tvrditi da sigmatski aorist nije kategorija svojstvena in
doeuropskom prajeziku. Po naem miljenju on je nastao samo u nekim dijalektima kao posebna
izoglosa.) 5 60 Usp. Arumaa 1 985 : 302.

156 157
uvoenjem oblika vede. Taj se oblik tradicionalno najee objanjava kao oblik 6. 4.2.4. Drugi sigmatski aorist (oh-aorist)
asigmatskoga (tematskoga) aorista koji se proirio na sigmatski aorist. Aitzetmliller Drugi je sigmatski aorist sigurno slavenska inovacija i najmlai oblik aorista,562
meutim ne smatra takvo objanjenje jako vjerojatnim i misli da je vjerojatnija to potvruje i injenica da ga uope nema u nekima od najstarijih starocrkveno
pretpostavka kako je tu rije o ostatku staroga, indoeuropskoga imperfekta koji je slavenskih spomenika kao to su Marijinsko evanelje, Kloev glagolja i Sinajski
razmjerno kasno potisnut od novoga slavenskoga imperfekta i u poetku se jo neko psaltir. Danas veina istraivaa misli da je nastao analogijom prema samoglasni
vrijeme rabio usporedno s njim. kim osnovama. Kod njih se, kako se moe vidjeti u tablici za glagole nositi, videti
Kod druge, znatno brojnije skupine formant -s- dodaje se na osnovu proirenu i verovati, stvorila shema u kojoj se glas h pojavljuje izmeu samoglasnika, a s
samoglasnikom: ispred suglasnika. Od te su sheme odudarale samo dvije arhaine kategorije: stariji
Jednina tip sigmatskoga aorista glagola na suglasnik tipa VeSb, basb i sl. te tematski aoristi
1 . *nosI-s-om -7 nosihb *weide-s-om -7 videhb *wairoua-s-om -7 verovahb . tipa idb, ili dvigb. Problem je rijeen uvoenjem i u te glagole formanta his, a time
2. *nosIs -7 nosi *weides -7 vide *wairouas -7 verova automatski i prelaskom asigmatskih aorista u sigmatske. Tako su za sve aoriste
3. *nosIt -7 nosi *weidet -7 vide *wairouat -7 verova dobiveni jedinstveni nastavci: -h 'b, -(b, -(b, -hove, -sta, -ste, -hom'b, -ste, -. Budui
Dvojina da se u navedene dvije kategorije glagola ti nastavci na suglasniki zavretak osnove
1 . *nosI-s-owe -7 nosihove *weide-s-owe -7 videhove *wairoua-s-owe -7 verovahove nisu mogli dodati bez tematskoga samoglasnika, poopen je u svim oblicima, osim
2. *nosI-s-to -7 nosista *weide-s-to -7 videsta *wairoua-s-to -7 verovsta 2. i 3 . lica jednine, ispred his tematski samoglasnik - 0 - :
3. *nosI-s-te -7 nosiste *weide-s-te -7 videste *wairoua-s-te -7 verovaste
Jednina Dvojina Mnoina
Mnoina
1 . dvig-o-h'h ved-o-h'h dvig-o-hove ved-o-hove dvig-o-holl1'h ved-o-holl1'h
1 . *nosI-s-o-mon -7 nosihomb *weide-s-o-mon -7 videhomb *wairoua-s-o-mon -7 verovahomb
2. dvie vede dvig-o-sta ved-o-sta dvig-o-ste ved-o-ste
2. *nosI-s-te -7 nosiste *weide-s-te -7 videste *wairoua-s-te -7 verovaste
3. dvie vede dvig-o-ste ved-o-ste dvig-o- ved-o-
3. *nosI-s-nt -7 nositt *weide-s-nt -7 vidett *wairoua-s-nt -7 verovatt
Time je aorist svih glagola sveden na istu opu shemu. Osim toga, ujednaena
Kako je vidljivo iz navedenih primjera, promjena je u l . licu sva tri broja temat
je i glagolska osnova u svim oblicima, jer je sada i kod glagola koji su imali stariji
ska. Prije (sekundarnog) nastavka pojavljuje se tematski samoglasnik - 0 - . U obli
tip sigmatskoga aorista korijenski samoglasnik u svim licima u istom prijevojnom
cima glagola nositi h, kao i iz njega prvom palatalizacijom dobiveno -- u 3. licu
stupnju kao u 2. i 3. licu jednine. Znatno je manje sloge meu istraivaima oko
mnoine, postalo je pravilom ruki, to se vidi i po tome da se ispred suglasnika
toga zato je kao tematski poopen samoglasnik - 0 - , a ne -e- i u kojim je oblicima
uva s. U oblicima ostala dva glagola analokoga je podrijetla, tj . nastalo je ire
zapoela zamjena starijih tipova drugim sigmatskim aoristom.563 Valja napomenuti
njem izvan izvornoga podruja. Ovdje se i 2. i 3 . lice jednine mogu objanjavati
da je u zapadnoslavenskim jezicima (u razdoblju dok su jo imali aorist) u svim ob
glasovnim razvojem, tj . gubljenjem zavrnih suglasnika *-s-s i *-s-t na kraju rijei
licima poopen tematski samoglasnik -e-, kao u 2. i 3 . licu jednine.564 To je prema
zbog zakona otvorenih slogova, ime su se ti oblici formalno izjednaili s oblicima
Aitzetmlilleru ( 1 99 1 : 1 8 8) takoer pokazatelj da se drugi sigmatski aorist razvio
asigmatskoga aorista.
razmjerno kasno, u opeslavenskom razdoblju jer je razvoj na razliitim dijelovima
Nije lako odrediti podrijetlo sigmatskog aorista. Obino se sigma smatra pro
slavenskoga podruja bio razliit.
irkom osnove, ali tekoe stvara njegova pojava izvan aorista. Kako je reeno
u poglavlju 6.2. 1 . , sigma je i glavno obiljeje staroga futura i jo nekih oblika, a
vidjeli smo da postoji odreena komplementarnost u uvanju staroga s-futura sa 562 Izdvojena su miljenja poput onoga Jurija Vladimirovia Otkupikova ( 1 963.) da je ve u
sigmatskim aoristom. Sigma se kao formant pojavljuje i u nekim prezentskim ob praslavenskom, osim atematskoga postojao i tematski oblik sigmatskoga aorista, tj . da su oblici
rekohb i vedohb jednako stari kao rehb i vesb.
licima. Po svemu sudei, uloga je sigmatskoga aorista u indoeuropskom prajeziku
563 Kratak prikaz pogleda na razvoj drugoga sigmatskoga aorista navodi Arumaa ( 1 985: 308-309).
bila ogranienija, a kasnije, u praslavenskom on se iri izvan izvornoga podruja, 564 Usp. staropoljski oblik 1 . lica jd. idziech i oblike 3. lica mn. wynidziech, ukradziech; staro
to svjedoi o njegovu kasnijem postanju.561 eke oblike 1 . lica jd. jidech, nesech, reech i 3. lica mn. preitechu, pohfebechu, sedechu; gor
njoluikosrpske oblike 1 . lica jd. wupasech, 1 . lica mn. wupasechmy, 2. lica mn. wupasee i 3 .
lica mn. wupasechu te donjoluikosrpske oblike l . lica jedn. donasech, 1 . lica mno. donasechmy,
56 1 Usp. Arumaa 1985: 306. 2. lica mn. donasee i 3. lica mn. donasechu. Usp. Stieber 1 979: 228.

158 159
6.4.3. Imperfekt no mogu podijeliti u dvije skupine: jedan dio istraivaa smatra oblike slavenskoga
Indoeuropski se imperfekt tvorio od prezentske osnove sekundarnim nastavci imperfekta sloenicama koje se sastoje od dvije osnove, a drugi dio misli da je rije
ma. Strukturno je bio slian tematskomu aoristu od kojega se razlikovao samo prije o morfolokim izvedenicama od jedne osnove.566
vojem. Sauvan je jedino u hetitskom, grkom i indoiranskim jezicima, a u ostalim Prvo je tumaenje znatno starije od drugoga. Zastupao ga je ve Franz Bopp,
je porodicama ili izgubljen ili zamijenjen novim tvorbama. Slavenski imperfekt a nakon njega i mnogi drugi poznati slavisti i indoeuropeisti. Prema tom tumae
nema podudarnoga oblika u ostalim indoeuropskim jezicima, ak ni u baltikima, nju na osnovni glagol, koji je prvi dio sloenice, dodaje se neki oblik pomonoga
pa se mora zakljuiti da je rije o slavenskoj inovaciji. Svojstveni su tomu obliku glagola. Veina zastupnika takva tumaenja vidi u drugom dijelu (-ah'b) nekakav
zavretci -eah'bl-aah'b, -eae/-aae, . . . , -eahQI-aahQ. oblik glagola biti, tonije korijena *es-. Bopp, Schleicher, Mikloi i Jagi tumaili
su taj dio kao imperfekt bez augmenta.567 Nasuprot njima, Wiedemann, Vondnik,
vesti bhrati teti hoditi
Lehr-Splawinski i Ltihr pretpostavljaju da je drugi dio oblik tematskoga imperfekta
Jednina
s augmentom. Brandt u drugom dijelu vidi aoristni oblik korijena *es-, a Weingart,
l. vedeah'h bhraah'h teaah'h hodaah'h
Stang i Kortlandt prednost daju perfektnoj osnovi *os-. Odudara od veine tuma
2. vedeae bhraae teaae hodaae
enje Karla Brugmanna koji u drugom dijelu vidi oblik jah'h (od glagola jahati)
3. vedeae bhfaae teaae hodaae
kojemu je u osnovi korijen *jii- 'ii, voziti se' .
Dvojina
hodaahove Meu jezikoslovcima koji slavenski imperfekt promatraju kao sloenicu od dvi
l. vedeahove bhfaahove teaahove
teaaeta hodaaeta ju osnova nema suglasja ni pri objanjavanju prvoga dijela sloenice. Jedni u tom
2. vedeaeta bhfaaeta
bhfaaete teaaete hodaaete dijelu vide razliite imenske oblike, a drugi misle da je taj dio glagolskoga podri
3. vedeaete
Mnoina jetla. Johannes Schmidt tumaio je prvi dio sloenice kao infinitiv, odnosno kao
l. vedeahoffi'h bhfaahoffi'h teaahOffi'h hodaahoffi'h dativ odglagolske imenice s nastavkom *-ai iz koj ega monoftongacijom postaje
2. vedeaete bhfaaete teaaete hodaaete starocrkvenoslavenski e. Infinitiv je u prvom dij elu vidio i O . Wiedemann, ali
3. vedeahQ bhraahQ teaahQ hodaahQ po njemu nije rije o dativu, ve o instrumentalu jednine na -e ili -o koji se jo u
baltoslavensko vrijeme mogao rabiti u funkciji infinitiva.568 Vondnik tumai prvi
Kako je vidljivo iz tablice, zavretci -aah'b, -aae, . . . , -aahQ pojavljuju se kod dio kao odglagolsku imenicu tipa latinskoga lege, ama i litavskoga vede, sako i sl.
glagola ija osnova zavrava na samoglasnik a ili na palataini suglasnik. U oblicima Hirt i Hermann svode prvi dio na neutralan oblik koji je bez nastavka, a funkcijom
kao to su teaah'h, moaah'h i sl. palataini je suglasnik postao palatalizacijom ve moe biti i imenski i glagolski. Slino sudi i Adrados koji u prvom dijelu vidi stare
larnoga suglasnika koji se nalazio na kraju osnove, a to znai da i za takve glagole korijenske imenice koje mogu biti istovremeno i imenice i glagoli. Duljinu samo
moramo pretpostaviti kao polazni oblik zavretka -eah'b ( f- *-eahom). Jat (dugo e) glasnika na kraju prvoga dijela objanjava uvoenjem laringala.569 Kretschmer i
je, nakon to je izazvao prvu palatalizaciju prethodnoga velara, iza palatala preao u Liewehr svode prvi dio sloenice na particip prezenta. Liewehr smatra da je rije
a.565 Kod oblika kao to su hodaah'h, noaah'h, lovljaah'h i sl. palataini je suglasnik o nominativu jednine mukoga roda (-ent --7 --7 e) .57 0 Otrttbski misli da je prvi
postao jotacijom. Budui da je rije o glagolima druge konjugacije (i-glagolima), dio glagolska osnova proirena tematskim samoglasnikom -e- (ved-e-). Usporeuje
najjednostavnije je pretpostaviti da je j koji je izazvao jotaciju postao od osnov imperfektne oblike s grkim sloenicama tipa apXEKuKO<; 'poetnik zla, koji donosi
noga i ispred samoglasnika, a to znai da i u tom sluaju moemo pretpostaviti da nesreu'. Pojavu jata ( f- e) objanjava duljenjem u sloenicama pred morfolokim
je prvo a u zavretku -aah'b postalo prijeglasom od e (dugoga e) iza palatalnoga
suglasnika. Prema tome, za rani praslavenski moemo kao pravilo pretpostaviti da
se zavretak -aah'b pojavljuje samo kod glagola ija osnova zavrava na a, a kod 566 Kritiki razliita tumaenja prikazuju Kuznecov ( 1 96 1 : 1 1 0- 1 22) i Arumaa ( 1 985 : 286-295).
svih ostalih zavretak -eah'b. 567 Vidi biljeku 429.
Velika je nesloga meu istraivaima oko postanka slavenskoga imperfekta, od 568 Kao instrumental prvi dio objanjava i Rosemarie LUhr ( 1 999.).
poetka slavistike sve do naih dana. Mnogo je razliitih objanjenja koja se okvir- 569 Arumaa ( 1 985 : 289-290) prigovara da u Adradosovu objanjenju nije jasna prvotna razdioba
laringala Hl i H 2 , kao ni njihova uloga u preteritalnim i modalnim osnovama na e i li. O Margu
liesovoj kritici Hermannova tumaenja vidi Kuznecov ( 1 96 1 : 1 1 3).
565 Usp. Mihaljevi 2002: 1 5 1 - 1 52. 570 0 tekoama s tim objanjenjem usp. Arumaa ( 1 985 : 289) i Kuznecov ( 1 96 1 : 1 14).

160 161
avom, povezujui to s grkim sloenicama tipa t}ava'tcpopo 'smrtonoa' . 57 1
Problem je meutim da je tu rije o dvije strukturno razliite tvorbe i da pravilo o
duljenju u sloenicama vrijedi samo u grkom, a ni tamo nije posve dosljedno.572
Zajedniko je svim tumaenjima koja objanjavaju slavenski imperfekt kao slo
enicu da pretpostavljaju sloena i glasovno teko prihvatljiva rjeenja. Ako se kao
drugi dio sloenice pretpostavi aorist, stari imperfekt ili perfekt korijena *es-, teko
je objasniti pojavu h koji ne moe postati pravilom ruki od s, jer se ispred s nalaze
ili e ili o. Isto tako, objanjenje duljenja samoglasnika na kraju prvoga dijela priinja
znatno vee tekoe nego ako se slavenski imperfekt objanjava kao izvedenica od
samo jedne osnove. Tomu treba dodati i injenicu da je sintaksa dijelova sloe.nice
nejasna. Nije naime na zadovoljavajui nain objanjen odnos prvoga lana sloe
nice na e i ii i jednoslonih korijena iji je samoglasnik dug, kao to su primjerice
znaah'b i dejah'b.573
Velike su razlike i meu onima koji slavenski imperfekt tumae kao izvedenicu
od proirene glagolske osnove. Osim formanta -h-, jedan je od sredinjih problema
objanjenje samoglasnika ii koji se pojavljuje ispred -h-o Neki smatraju da je taj ii
postao od prajezinoga e, a drugi doputaju kao polazite i e i ii. Nesloge su znatne
i oko toga je li slavenski imperfekt tvoren od infinitivne ili prezentske osnove. Dio
istraivaa povezuje ga s prajezinim aoristom (infinitivna osnova), a drugi sa sta
rim tematskim imperfektom (prezentska osnova), a trei pak s nainskim oblicima
(optativ, injunktiv i sl.).
Pozornost mnogih istraivaa zaokupljao je odnos izmeu slavenskoga imper
fekta i baltikoga preterita. Prvi je na vezu slavenskoga imperfekta s baltikim pre
teritom upozorio G. K. Uljanov 1 8 89. godine.574 Slavenski imperfekt s baltikim
preteritom povezuje i F. F. Fortunatov koji smatra da njegove poetke treba traiti
u baltoslavenskom prajeziku. Prema njegovu tumaenju stari je indoeuropski im
perfekt bio izgubljen ve u baltoslavenskom razdoblju. On se kod velikoga dijela
neplodnih glagola stopio s asigmatskim aoristom i poprimio znaenje aorista. Kada
se to dogodilo, kod tih se glagola poeo rabiti i novi imperfekt posuen od plodnih
glagola od istoga korijena s prezentskom osnovom na baltoslavenske - e(jJe, - e(j)6
ili -o(jJe, -o(j)6.575
Prema Josefu Baudiu ( 1 908.) slavenski imperfekt i baltiki preterit nisu nastali
niti od staroga aorista niti od imperfekta, ve od injunktiva. On oba oblika povezuje s
italo-keltskim konjunktivom i svodi na indoeuropski injunktiv tvoren sufiksom -jii- od
57 1 Zavretak -aha izvodi iz augmentiranoga oblika prologa vremena *esom, ali doputa i mogu
nost da je u osnovi toga dijela sloenice stari perfekt od istoga korijena.
572 Usp. Kuznecov ( 1 96 1 : 1 1 3) i Arumaa ( 1 985 : 289).
573 Usp. Arumaa ( 1 985: 290).
574 Usp. Kuznecov ( 1 96 1 : 1 1 6) i Arumaa ( 1985: 29 1).
575 Usp. Kuznecov ( 1 96 1 : 1 1 6-1 1 7).
162
glagolskih osnova na dugi samoglasnik, a ta se tvorba zatim analogijom proirila i na
druge glagole. Baudievo su objanjenje prihvatili Iljinskij i EndzelIns.576 Kao pred
nost Baudieva objanjenja Arumaa ( 1 985: 29 1 ) istie injenicu da se njime s pomo
u pravilne sufiksacije lako objanjava postanak slavenskoga imperfekta. Kuznecov
( 1 96 1 : 1 1 6) spornim za sva objanjenja koja slavenski imperfekt izvode iz glagolskih
naina smatra to to nije do kraja razrijeen problem jesu li ti naini bili dio indoeu
ropskoga glagolskog sustava ili su se razvili kasnije, u pojedinim porodicama. Nejasna
je prema njegovu sudu i znaenjska veza izmeu imperfekta i nainskih oblika.
Hans Karstien ( 1 956.) povezao je slavenski imperfekt s armenskim aoristom
na -ace. Prema njegovu tumaenju slavensko dela-ae u potpunosti odgovara ar
menskomu 3. licu jednine gorce-ac istoga znaenja. Zavretak armenskoga aorista
sastoji se od dvije jedinice: od -a- ( f- *ii) koje je pokazatelj imperfektivnosti i -ce
koje se razvilo iz prajezinoga *-ske-. Drugi je dio u praslavenskom dao najprije
*-kse-, zatim pravilom ruki *-khe-. Nakon toga se skupina kh pojednostavnila u h
koje je prvom palatalizacijom ispred e dalo . To znai da slavensko imperfektno -h
prema tom tumaenju nije povezano sa s iz sigmatskoga aorista, kako pretpostavlja
veina istraivaa. Karstien smatra da je takav imperfekt prvotno bio plodan samo
kod onih glagola koji se u germanskim jezicima smatraju slabima, a tek se kasnije
proirio i na tzv. jake glagole. To se tumaenje suoava s ozbiljnim fonolokim
problemima. Metateza sk ks ne moe u praslavenskom biti pravilna promjena
jer se u veini sluajeva skupina sk ne mijenja. Karstien navodi primjere imperfekta
. na -ii- i iz drugih indoeuropskih jezika, a ne samo iz slavenskih, baltikih i armen
skoga, a pokazao je i da se oblici slavenskoga imperfekta ne podudaraju u cijelosti
s baltikim preteritom.
Jerzy Kurylowicz objanjava slavenski imperfekt kao rezultat meusobnoga dje
lovanja aorista osnovnih glagola i iterativnih glagola. Ta su se dva oblika razlikovala
zavretcima -0, -e, -e, -ove, -eta, -ete, -omo, -ete, -Q : -aho, -a, -a, -ahove, -asta,
-aste, -ahomo, -aste, -at:.. Taj je odnos doveo do pojave novih zavretaka: -aho,
-ae, -ae, -ahove, -aeta, aete, -ahomo, -aete, -ahQ. Strukturno i funkcionalno
Kurylowicz dijeli razvoj slavenskoga imperfekta na dva razdoblja: 1 . razdoblje do
pojave vidskoga sustava i 2. razdoblje nakon pojave vidskoga sustava. U prvom
razdoblju imperfekt je u opreci samo s aoristom (bbfa : bbfaae), a u drugom je
suprotstavljen imperfektivnom prezentu na -aj- kao njegov oblik prologa vremena,
tj . prez. beret'b : aor. bbfa prez. birajet'b : ipf. biraae. U drugom je razdoblju
=
imperfekt dobio trajno (durativno) znaenje. Preobrazba oblika bbfaah'b u biraah'b
i njezino povezivanje s prezentom tipa biraj Q uvjetovana je time da su oblici tipa
berQ s kojima je ranije bio povezan oblik bbfaah'b dobili budue znaenje. U prvot
nim nastavcima -aho, -ae, . . . , -ahQ dugo ii potjee iz iterativnoga prezenta, a h je
576 Usp. Kuznecov ( 1 96 1 : 1 1 5 - 1 1 6) i Arumaa ( 1 985 : 29 1).
163
(umjesto j ija je funkcija bila sprjeavanje zijeva) poopeno iz aorista.577 Sloeni
imperfektni zavretci -aah'b, -aae, . . . , -aahQ stvoreni su pod utjecajem aorista na
-ah'b. Ti su zavretci preneseni i na osnovne glagole, tako da je i prvotni oblik im
perfekta glagola vesti prema tom tumaenju glasio *vedaah'b. Oblik vedeah'b razvio
se iz njega preustrojem prema glagolima u kojima je ii bio iza palatala i zbog toga je
trebao prijei u e ( e). Prema Kurylowiczevu tumaenju ni u obliku teaae zavr
etak -aae nije se razvio iz -eae, nego je prvotan, a to znai da u njemu ni palatal
ne moe biti rezultat prve palatalizacije velara, ve je postao analogijom prema
prezentskom obliku peet'b. I ovo je objanjenje postanka slavenskoga imperfekta
mnogima sporno iz vie razloga. Nije sigurno da je u ranom praslavenskom opreka
izmeu iterativnih i neiterativnih glagola bila dovoljno plodna. Iterativni glagoli
imaju esto osnovu na -i-, a ne na -a-o Nedovoljna brojnost glagola na -a- dovodi u
sumnju pretpostavku da su mogli posluiti kao izvorite za postanak imperfektivnih
oblika. Tomu treba dodati i injenicu da analoke preoblike imperfektnih zavreta
ka kakve pretpostavlja Kurylowicz nisu jako vjerojatne. Sporno je objanjenje da
se dugi ii najprije (kao i svi drugi stranji samoglasnici) promijenio u dugo e iza
palatala da bi se onda opet promijenio natrag u ii,578 a jo je manje vjerojatno da je
u peaae postalo analogijom, a ne prvom palatalizacijom.
Da slavenski imperfekt nije genetski povezan s baltikim preteritom na e i 6, tvr
dila je i Linda Sadnik ( 1 960.). Po njezinu miljenju rije je o znatno mlaoj pojavi
iji postanak treba povezati s razvojem novoga slavenskoga vidskoga sustava. 579
Njezino tumaenje prihvaa i Rudolf Aitzetmliller ( 1 99 1 : 1 8 8- 1 9 1 ) .58 0 Prema tom
tumaenju valja poi od pretpostavke da je stari, iz indoeuropskoga prajezika na
slijeeni, imperfekt bio gotovo istovjetan s tematskim asigmatskim aoristom od
kojega se razlikovao samo prijevojnim stupnjem korijena, a kod korijena koji nisu
bili sposobni za prijevoj nije bilo ni te razlike. Budui da je takvo stanje trajalo sto
ljeima, ta se injenica ne moe sama po sebi uzeti kao razlog za zamjenu staroga
imperfekta novim, ve se mora traiti i nekakav vanjski poticaj . Taj je poticaj dao
nastanak gramatike kategorije vida. Jedan je dio prezentskih oblika (svreni, ne-
577 Prvi je h u slavenskom imperfektu kao posuenicu iz aorista tumaio Uljanov. Usp. Arumaa
( 1 985 : 294).
578 O tome usp. Mihaljevi (2002: 1 5 1 - 1 52).
579 Usp. str. 22 u Sadnik 1 960: Auf Grund des bisher Gesagten glaube ich, dass die in Rede ste
henden NeoimperJekte eine ausschliesslch im slavischen Verbalsystem verankerte Erscheinung
sind und in der Entwicklung dieses Systems ihren Ursprung haben. So scheint es mir naheliegend,
ihre Bildung in Zusammenhang mit der Entwicklung der neuen Aspektkategorie zu betrachten,
(Na temelju onoga to j e dosad reeno vjerujem d a s u >>llovi imperfekti o kojima j e rije pojava
ukotvljena iskljuivo u slavenski glagolski sustav i da njihov postanak ima svoj izvor u razvoju
toga sustava. Zato mi se ini bliskim povezati njihovu tvorbu s razvojem >>llove kategorije vida.)
5 80 Isto tumaenje iznosi i Klaus Trost ( 1 972: 5- 1 1 ) u poglavlju e (GrundZiige des slavischen Ver
balaspektes) prvoga dijela svoje knjige. Usp. osobito str. 8.
164
durativni oblici), kao to je primjerice padet'b poprimio budue znaenje i zato im
je bilo potrebno stvoriti nesvrene (durativne) oblike, kao to je padajet'b. Ti novi
prezentski oblici nisu imali odgovarajuega prologa vremena jer je tematski aorist
pade bio punktualan i tvorio vidski par s oblikom futurskoga znaenja padet'b. Nije
bilo mogue za taj oblik stvoriti imperfekt po uzoru na stari imperfekt jer se on
izjednaio s tematskim aoristom. Zbog toga je proli oblik prezentskomu padajet'b
tvoren tako da se na osnovu pada- doda formant -ah- koji je bio ve dugo u uporabi
kao trajni formant prologa vremena kod aorista glagola kao to su bbrah'b, pbsah'b,
plakah'b i sl. U iduem koraku proirio se taj oblik najprije na glagole ija je osnova
zavravala na -a- (bbfati, metati, plakati, zvati i sl.), zatim na glagole s osnovom na
-e-, a onda i na ostale tipove glagola.
Prema Lewu Micklesenu ( 1 973: 260-262) slavenski je imperfekt tvoren od ne
prezentske osnove koja je kasnije bila pod jakim utjecajem prezenta, a imperfektni
su zavretci sloene cjeline koje se sastoje od tri dijela: 1 . zavrnoga sekundarnoga
linoga nastavka (istovjetni s onima za aorist); 2. sredinje jedinice -h- koja ozna
uje prolost i najvjerojatnije je poopena iz aorista i 3 . od poetnoga stativnoga
-e- koji je udvostruen da bi se naglasila trajnost radnje prije trenutka govorenja.
Kod glagola ija osnova zavrava samoglasnicima *-e (-eJ ili *-6 (-ii) , koji su u
biti takoer stativni, nije bilo potrebno udvajati stativni element. Izmeu dva sa
moglasnika umee se protetsko j da bi se sprijeio zijev te drugo e iza j prelazi u
ii, a protetsko se j ispred stranjih nevisokih samoglasnika izgubilo.581 Sekundarni
su nastavci dodani s pomou tematskih samoglasnika -e-/-o- tako da je -e- ispred
nenosnih zubnih suglasnika, a drugdje je -0 - . Ako osnova na koju se dodaju takvi
sloeni zavretci nije bila akcentogena, naglasak uvijek pada na prvi dio sloenoga
stativnoga formanta -e+e to znai da je on bio akcentogen. Drugim rijeima, za
starocrkvenoslavenske se imperfektne nastavke pretpostavlja idua derivacija.
Jednina Dvojina Mnoina
1 . e-j -e-h-o-m ejahb eahb e-j-e-h-o-we eahove e-j-e-h-o-mon eahomb
2. e-j-e-h-e-s eae e-j -e-h-e-tO eaeta e-j-e-h-e-te eaete
3. e-j-e-h-e-t eae e-j-e-h-e-te eaete e-j-e-h-o-nt eahQ
Kod glagola druge konjugacije s osnovom na -f- taj se samoglasnik ispred sa
moglasnika mijenja u j iza kojega i prvo e stativnoga dijela prelazi u ii, a j koji je
postao od f izaziva jotaciju prethodnoga suglasnika: *nosi-ejehom *nosjejehi1
*nosjajahi1 noaah'b.
'"
Iako je prikazan samo dio tumaenja, oito je da jo uvijek nema zadovoljavaju
ega, opeprihvaenoga objanjenja postanka slavenskoga imperfekta. Jasno je da
je taj oblik tvoren sekundarnim linim nastavcima, istim onima kao i aorist. Mnogi
5 8 1 0 tome usp. Mihaljevi (2002: 145 - 1 46).
165
istraivai, na ovaj ili onaj nain, povezuju imperfektno h s aoristnim formantom slh.
Veina je suglasna i oko toga da je novi slavenski imperfekt, za razliku od staroga
indoeuropskoga, tvoren od infinitivne osnove, iako se u starocrkvenoslavenskim tek
stovima sporadino pojavljuju i oblici koji su tvoreni od prezentske osnove (videahb,
zoveahb, besedujae, prijemljae, metaahQ i sL). Veina je takvih oblika potvrena
u mlaim spomenicima kao to je Suprasaljski zbornik i zbog toga mnogi smatraju
da su kasnijega postanja.582 Kako se vidjelo, malo je sloge pri objanjavanju prvoga
dijela imperfektivnih zavretaka, onoga dijela ispred h. Ve u mlaim starocrkve
noslavenskim spomenicima pojavljuju se stegnuti oblici u kojima je -en1J, ... , -enQ
umjesto -eah1J, ... , -eahQ i -ah1J, ... , -ahQ umjesto -aah1J, ... , -aahQ (padee, vodae
itd.). Takvi su stegnuti oblici prevladali u crkvenoslavenskom razdoblju kao i u su
vremenim slavenskim jezicima. Od suvremenih slavenskih jezika imperfekt je, kako
je ve spomenuto u poglavlju 6. 1 .5., iv jedino u junoslavenskim jezicima (osobito
bugarskom) te u luikosrpskom. Sudei prema stanju u staroruskim tekstovima, ini
se da je na istonoslavenskom prostoru izgubljen ve u 14. st.583
6.4.4. Imperativ
Imperativ je zapovjedni nain koji izrie poticaj , naredbu, zabranu ili molbu da
se to izvri. Stari je indoeuropski imperativ u slavenskim jezicima izgubljen. Jedini
bi njegov ostatak mogla biti estica da - u moda1nome, optativno-konjunktivnom
znaenju - koju neki slavisti izvode iz indoeuropskoga imperativnoga oblika *do.584
Novi se slavenski imperativ obino izvodi iz indoeuropskoga tematskoga optativa.
Specifina mu je oznaka kod glagola prve konjugacije optativni formant *_oi_585
na koji se dodaju (sekundarni) lini nastavci. Ve u starocrkvenoslavenskom jeziku
paradigma je svedena na 2. i 3 . lice jednine te 1 . i 2. lice dvojine i mnoine.586
Ostali se oblici pojavljuju iznimno rijetko. Razlog za suenje paradigme Darden
( 1 997 .) vidi upravo u promjeni funkcije iz optativa u imperativ. Prvo lice jedni
ne ne moe imati snagu naredbe (imperativa) i zato se u najranijim slavenskim
tekstovima pojavljuje samo kao relikt. elja izraena u drugom licu moe se lako
interpretirati kao naredba ili zahtjev i tu optativ lako moe postati imperativ. Isto
tako elja izraena u prvom licu dvojine i mnoine moe biti shvaena kao zahtjev
da se sugovornik Uedan ili vie njih) ukljui u radnju s govornikom. Nasuprot
tomu, elja da se 3. lice Ukljui u radnj\! moe biti naredba samo ako je izreena
od Boga, kralja ili koje druge osobe na rukovodeem poloaju. Tree lice optativa
5 82 Usp. Kuznecov 1 96 1 : 1 22 i Arumaa 1 985: 285.
5 8 3 Usp. Arumaa ( 1985 : 284).
5 84 Usp. Fasmer 1 986: 480, Gohtb 1 964: 28-3 1 i Matasovi 2008: 280. O tome vidi i u Vaillant
1 966: 30 te Mihaljevi 2004: 9- 1 0.
5 85 Usp. gr. <pEpou;, skr. bhares i got. bafrais.
5 86 Usp. Vaillant 1 966: 3 1 .
166
samo po sebi ne moe takoer imati primarno imperativno znaenje. To je i razlog
zato je i 3. lice jednine kasnije u slavenskim jezicima zamijenjeno perifrastinim
konstrukcijama.587 Slavenski se imperativ tvorio od prezentske osnove prema dva
osnovna modela.588 Glagoli prve konjugacije imaju u jednini na kraju osnove sa
moglasnik -i-, a u mnoini -e-, a kod glagola druge konjugacije samoglasnik -i- na
kraju je osnove u svim brojevima. To znai da se starocrkvenoslavenski oblici
izvode na sljedei nain:
Jednina Dvojina Mnoina
2. *wed-oi-s -7 vedi 1 . *wed-oi-we -7 vedeve 1 . *wed-oi-mon -7 vedem'h
3 . *wed-oi-t -7 vedi 2. *wed-oi-tO -7 vedeta 2.*wed-oi-te -7 vedete
Kako je vidljivo iz tablice, u 2. i 3 . licu jednine, umjesto oekivanoga e, to je
uobiajeni rezultat monoftongacije diftonga *oi, pojavljuje se f. To se odstupanje
obino objanjava fonoloki, a kao razlog za pojavu drukijega odraza navodi se
akutska (uzlazna) intonacija.589 Ima meutim i onih koji takvo objanjenje ne sma
traju jako vjerojatnim.59o Oni to odstupanje opisuju morfoloki, analogijom prema
oblicima kao to su znaji, nosi i s1.591
Kao i u aoristu i imperfektu, otpadanjem zavrnih -s i -t (zbog zakona otvorenih
slogova) izjednaili su se oblici 2. i 3 . lica jednine.
U prvom licu mnoine oni istraivai koji prihvaaju Fortunatovljevu pretpo
stavku da je indoeuropsko kratko o i ispred s na kraju rijei davalo 11 rekonstruiraju
nastavak *-mos, dok pristalice Leskienova tumaenja, prema kojemu je o prelazilo
u 11 samo ispred nosnika, rekonstruiraju nastavak *-mon, kao u gornjoj tablici.
Kod glagola III. razreda prema klasifikaciji na temelju prezentske osnove iz po
glavlja 6.3.2. pravilnim se glasovnim razvojem i u jednini i u dvojini i u mnoini *-oi
odraava kao -i-: *znajois -7 *znajeis -7 znaj i, ... , *znajoite -7 *znajeite -7 znajite.
5 87 O tome kako se u pojedinom jeziku tvore opisni (perifrastini) oblici imperativa usp. Stieber
1979: 22 1-222.
5 88 To vrijedi za starije razdoblje u svim slavenskim jezicima. Usp. Kurzova 1 97 1 ., a str. 46: ':e
.
star{m stadiu slov. jazyku se vyskytuji predev{m oba modely uvedene pro stsI. (U starijem razdobljU
slav. jezika pojavljuju se ponajprije oba modela navedena za stsI.)
5 89 Usp. Mihaljevi (2002: 1 54).
590 Usp. primjerice Aitzetmtiller ( 1 99 1 .), biljeka 285 na str. 192: Intonationsunterschiede bewirken
keine divergierende lautliche Entwicklung. (Intonacijske razlike ne uzrokuju divergentne glasovne
razvoje.)
59 1 Usp. Stieber 1 979., str. 2 1 5 : najprosciej przyjq, ze ujednolicenie k01ic6wki -f u wszystkich prawie
czasownik6w ( . . . ) nastqpilo przez wyr6wnanie do typu mit:.kkiego, w kt6rym -i powstalo drogq
rozwojuJonetycznego. StqdJormy 2. i 3. imperat. nesi, beri itd. zamiast spoziewanych *nese, *ber.e.
(najjednostavnije je prihvatiti da je ujednaenje nastavka -f kod goovo sVih. glagola ( . . . ) natptl
izjednaavanjem s mekim tipom, u kojemu je -i postalo glasovmm razvoJem. Odatle obliCi 2. i
3. lica imperativa nesi, beri itd. umjesto oekivanih *nese, *bere.)
167
Razlog je tomu, naravno, prijeglas (prilagodba samoglasnika) zbog kojega je diftong
*oi preao iza j u *ei to se onda prema oekivanju odraava kao i.
Kod glagola ija osnova zavrava velarnim suglasnikom u imperativu se u sta
rocrkvenoslavenskom pojavljuje nepravilni nulti prij evoj ni stupanj , pa tako prema
prezentskim oblicima: rekQ, pekQ, tekQ i sl. imamo rhci, phci, thci itd.592 Prema
oekivanju, u tim su oblicima velari sibilarizirani. Tradicionalno se smatra da je tu
rije o drugoj palatalizaciji velara, ali ako prihvatimo tvrdnju da je trea palataliza
cija starija od druge, tada su velari u tim oblicima mogli biti sibilarizirani i treom
palatalizacijom, jer se (prije monoftongacije) nalaze u okolini t - o koja ispunjava
uvjete za odvijanje te promjene.593 Meutim, iza odraza tree palata1izacije provodi
se prilagodba samoglasnika, kojom se diftong *oi iza palataInih glasova mijenja u
*ei koji zatim daje f. Za jedninske oblike to nije problematino jer je u njima oe
kivani rezultat -i, ali i u dvojini i mnoini tih glagola trebalo bi tada biti i (*rbcite).
Pojava -e- u starocrkvenoslavenskim tekstovima (rhceta, rhcete) pokazuje da je u
njima na djelu 2. palatalizacija velara. Lunt ( 1 98 1 : 23 i 69) pretpostavlja da je -e- u
dvojinskim i mnoinskim oblicima tih glagola sekundaran i da se najvjerojatnije po
javljuje analogijom prema oblicima mozete ( *miigiiite) i vedete. U suvremenom
su hrvatskom oblici korijena i tih glagola izjednaeni s prezentom.
Diftong *oi u poredbenim se gramatikama obino razlae na -o + f-, pri emu
se -0- objanjava kao prijevojni stupanj tematskoga samoglasnika, a -f- (*-iHJ) kao
nulti prijevojni stupanj atematskoga optativnoga formanta *-je ( *-jeH]).594 Nasu
prot tomu, Antoine Meillet je 1 93 1 . godine dokazivao da se optativni sufiks ne
moe ralaniti na o + i, ve da je rije o jedinstvenom sufiksu.595
Kod glagola druge konjugacije najee se pretpostavlja dodavanje optativnoga
sufiksa *-f na prezentsku osnovu, nakon ega se dva f steu u jedno:
Jednina D voj ina Mnoina
2. * nosI-I-s nosi 1. * nosI-l-we nosive 1 . * nosI-l-mon nosim'h
3. * nosI-I-t nosi 2. * nosI-l-to nosita 2. * nosI-l-te nosite
I tu naravno ima onih koji takvo objanjenje ne smatraju vjerojatnim, ve kao
polazite za te oblike uzimaju stari indoeuropski imperativ (a ne optativ) koji je u
jednini bio jednak istoj osnovi (skr. bhara, gr. Cj)EPE, lat. age, fer i sl.).596
Atematski glagoli imaju u jednini zavretak -db (koji pretpostavlja starije *-dj),
a u dvojini i mnoini -di-:
592 O tumaenjima toga prijevoja usp. Arumaa 1 985 : 3 1 1 .
593 Usp. Mihaljevi 2002: 1 62- 1 66.
594 Usp. Vaillant 1 966: 32 i 34, Watkins 1 969: 226, Szemerenyi 1 989: 278, Beekes 1 995: 246,
Darden 1 997: 8 1 , Krasuhin 2004: 226, Remneva 2004: 273-274, Matasovi 2008: 282 itd.
595 Prema Watkinsu ( 1 969: 230) u BSL 32.
596 Usp. Aitzetmi.iller ( 1 99 1 : 1 92- 1 93).
168
Jednina
2. dadb jadb vedb
jadb vedb
3. dadb
Dvojina
1. dadive jadive vedive
2. dadita jadita vectita
Mnoina
1. dadim'h jadim'h vedim'h
2. dadite jadite vedite
Obino se misli da su ti zavretci nastali od indoeuropskoga optativnoga sufiksa
*-je- (u jednini), odnosno *-f- (u mnoini),597 iako se zavretak 2. i 3. lica jednine
ne moe glasovno povezati s pretpostavljenim prajezinim oblicima *-jes i *-jet.
Zato neki jezikoslovci pretpostavljaju da u osnovi jedninskih oblika nije optativni su
fiks *-je-, nego nastavak 2. lica jednine staroga, indoeuropskoga imperativa atemat
skih glagola *-dhi.598 Prema tom tumaenju od polaznoga *dad+dhi disimilacijom
dd zd dobiva se slavensko *dazdb. To je ista disimilacijska promjena koja skupine
tt i dt mijenja u st.599 Promjenu zd u d u starocrkvenoslavenskome Kurz tumai
kao posljedicu promjene izvornoga imperativa pod utjecajem optativa s punim pri
j evoj nim stupnjem. Meutim, i takvo se objanjenje susree s ozbiljnim glasovnim
problemima.6oo Lew Micklesen ( 1 973: 253) tvrdi da su i ti oblici, kao i mnoinski,
tvoreni optativnim sufiksom *-f- koji se pod utjecajem naglaska razdvojio na -jt-.
Pretpostavlja da je kod atematskih glagola, za razliku od svih drugih, u 2. i 3 . licu
jednine ipak bio mogu pomak naglaska s imperativn ?ga morfma na pre;ho dni
slog i da je to uzrokovalo dijeljenje sufiksa *-f- : *diJd-f-s *dod-fs *dod-z_
*dod-ji dadh. Oblik na -db pojavljuje se i u 2. i 3. licu jednine glagola videti
(vidh) koji pripada drugoj konjugaciji. Njega se moe objanjavati tako da se niz
*-f-f- nije, kao drugdje, stegnuo u -f- ve se razdijelio na *-j + f. Pitanje je meu
tim zato se to nije dogodilo i kod drugih glagola druge konjugacije, osobito kod
glagola na -diti (hoditi, roditi i sl.), ve samo u oblicima toga glagola. Kao razlog
moe se moda navesti povoenje za slinim atematskim glagolom vedeti, ali to
je samo spekulativna pretpostavka. Valja spomenuti da su u Sinajskom euhologiju
samo tri potvrde oblika na -db, sve tri kod glagola videti. Na svim drugim mje
stima i atematski glagoli imaju imperativne oblike 2. i 3. lica jednine na -i: dadi,
otbdadi, podadi, predadi, vbdadi, povedi, zapovedi te jednom i vidi. Ti se
597 Zbog toga se tvorba imperativa atematskih glagola esto opisuje kao podinaica prvoga modela
svojstvenoga prvoj konjugaciji. Usp. Kurzova ( 1 97 1 : 45).
598 Usp. primjerice Kurz 1 969: 1 25 .
599 Usp. Mihaljevi 2002: 143.
600 Usp. Ivi 1 970: 268 i Aitzetmi.il1er 1 99 1 : 193. A:itzetml1r ka? prvoga predlgaa toga tuma
nja navodi Mikkolu. Ivi kae da je takvo tumaenje bramo 1 Pohvanov, a dopustao 1. Sobolevski}
Sam Ivi smatra ga nemoguim.
169
oblici obino smatraju sekundarnima, a njihov se postanak objanjava utjecajem
tematskih glagola.60 1
Imperativ glagola byti tvorio se od osnove trenutnoga prezenta bQd- : bQdi, . . . ,
bQdete. Zanimljivo je da se u nekoliko spomenika pojavljuje, kao relikt, oblik 3. lica
mnoine bQdQ, iji nastavak -Q nije glasovno proziran. Potvren je u Kijevskim listii
ma u sintagmi i na oienie nam'b bQdQ te u Zograjskom, Marijinskom i Assemanijevu
evanelistaru i u Savinoj knjizi u sintagmi bQdQ resla vaa prepojasana (Mc 13, 1 8
i L 12, 35). 602 Vaillant ( 1 930: 247-248 i 1966: 1 6 i 33) objanjava taj oblik kao kon
tinuantu staroga optativa na *-oint, ali glasovni razvoj koji taj oblik pretpostavlja nije
vjerojatan.603 Vaillantov je prijedlog na normalan glasovni razvoj pokuao svesti Fran
tiek Vaclav Mare (1962: 30) s pomou kvantitete sloga. Prema njegovu miljenju
niz -oin- bio je tromoran diftong, a praslavenski nije doputao superteke (tromorne)
slogove, pa je zbog toga morao biti skraen na dvomorni (teki slog) ispadanjem sre
dinjega -i-o Tako je ishodino *bhundoint svedeno na *bhundont iz ega se pravilnim
glasovnim razvojem dobiva potvreni oblik bQdQ. Najee se ipak oblik bQdQ svodi
na 3. lice mnoine indoeuropskoga konjunktiva ili injunktiva *bhundont. 604 To bi bio
jedan od rijetkih ostataka indoeuropskoga konjunktiva u slavenskim jezicima.
Ve je spomenuto da se u najstarijim starocrkvenoslavenskim tekstovima kao
relikt pojavljuje i nekoliko oblika 1 . lica jednine. Iako bi se i tu, prema 2. i 3 . licu
jednine, oekivali sekundarni nastavci, svi oblici imaju odraz primarnoga nastavka
-emb. 605 Budui da optativ u staroindijskom i u prvom licu jednine ima sekundarni
nastavak,60 6 obino se pretpostavlja da je u praslavenskom sekundarni nastavak
zamijenjen primarnim. Kao motiv za tu zamjenu Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 1 92) navodi
sprjeavanje neeljenoga glasovnoga razvoja u paradigmi. Primarni se nastavak
pojavljuje u 1 . licu jednine optativa i u grkome (cpEpOq . U) . 607
601 Vie o tim oblicima vidi u Kurzova ( 1 97 1 . a). Usp. takoer i Remneva (2004: 274).
602 Usp. Diels ( 1932: 227), Vaillant ( 1 930: 243) i Seliev ( 1 952: 1 8 1 ) .
603 Vaillantov je pokuaj ve idue godine krizirao Radoslav Bokovi, a zatim i Milo Weingart
(usp. Mare 1 962: 29 i Arumaa 1985: 2 1 1), kao i Christian Stang (usp. Aitzetmliller 199 1 : 1 92).
604 Usp. Calvert Watkins ( 1 969: 2 1 9). Takvo objanjenje najvjerojatnijim smatra i Arumaa ( 1 985:
3 1 1 ). O tome izrijekom i Mare ( 1 962.) na str. 28: No doubt this form in itself can be explained
as a continuation of the lE injunctive or conjunctive mood *bhundont, which is today the general
view. (Nema sumnje da taj oblik sam po sebi moe biti objanjen kao kontinuanta indoeuropskoga
injunktiva ili konjunktiva *bhundont, to je danas ope miljenje.)
605 Starocrkvenoslavenski primjeri zapravo zavravaju na -mo, ali se openito pretpostavlja da je tu
-mo zamijenilo izvorno -mb (usp. Kurz 1 969: 1 27). Vaillant ( 1 948: 2 1 8) navodi sljedee primjere:
ne budem'h, ot'hpadem'h i ne primem'h. Usp. takoer Vaillant 1 966: 3 3 .
606 Usp. primjerice oblike bhareyam ( f- *bheroilJl) (BHR 'nositi'), gameyam ( f- *gWemoilJl) (GAM
'ii') itd.
607 Od prajezinoga oblika sa sekundarnim nastavkom *bheroilJl pravilnim bi glasovnim razvojem
postao oblik *cpepOLa. Oblici na -OLa posvjedoeni su u nekim narjejima, primjerice u arkadij
skome EEA.aUvOLa. Usp. Szemerenyi 1 989: 278 .
170
U svim se slavenskim jezicima kod glagola ija je osnova zavravala na -j (delati,
umeti, znati i sL), uz dva gore navedena praslavenska modela, razvio trei s na
stavcima -(.9 / -te. Primjerice u hrvatskome: znaj , znajte; umij se, umijte se; raduj
se, radujte se i sl. Za takve glagole treba za starocrkvenoslavenski (a time vjero
jatno i praslavenski) pretpostaviti oblike: znaji, znajite; raduji se, radujite se itd.,
u kojima se -i jo izgovaralo. To po miljenju Karela HoraIeka potvruju irilome
todska pjesnika djela.60 8 U povijesno se vrijeme taj model u zapadnoslavenskim
i istonoslavenskim jezicima (u kojima otpada zavrno -i) iri i na ostale glagole.
U junoslavenskim jezicima, u kojima zavrno -i ne otpada, nije se dalje irio. On
je bitno pogodovao aglutinativnomu nainu tvorbe imperativa, tj . da se mnoinski
oblici tvore od jedninskih dodavanjem mnoinskoga nastavka -te. 60 9 Njegovom
pojavom nastalo je prijelazno razdoblje s prilino sloenom tromodelnom tvorbom
imperativa. Ta je trojnost odstranjena gubljenjem jednoga od postojeih modela,
bilo prvoga praslavenskoga modela -e/-ete6 1O ili pak drugoga -i/-ite. 6 1 1 Atematski
glagoli i glagol videti, koji su u starocrkvenoslavenskome u jednini imali zavretak
-db, u pojedinim se slavenskim jezicima priklanjaju ili drugomu praslavenskomu
modelu612 ili pak novomu, treemu modelu.613
6.4.5. Participi
Indoeuropski je prajezik imao vie participa i glagolskih pridjeva koji su imali
vanu ulogu jer hipotaksa najvjerojatnije nije bila razvijena i nisu postojale zavisne
reenice.614 Teko je povui jasnu granicu izmeu imenske i glagolske funkcije
tih oblika, tim vie to su u mnogim jezicima jo u dopovijesno vrijeme glagolski
pridjevi promijenili funkciju i postali pravi participi.61 5 U nekim je jezicima broj
participa znatno smanjen ili su se, kao primjerice u keltskim jezicima i armenskome
jeziku, u potpunosti izgubili. Slavenski jezici pripadaju onoj skupini koja je dobro
ouvala participski sustav, o emu svjedoe starocrkvenoslavenski tekstovi, ali i
stanje u suvremenim slavenskim jezicima.
608 Usp. Kurzova 1 97 1 : 45-46.
609 Tomu je naravno pogodovao i drugi praslavenski model -i, -ite.
610 U zapadnim junoslavenskim jezicima, te u poljskome, slovakome, luikosrpskome i ruskome.
611 U makedonskome, bugarskome i ekome. I u ostalim zapadnoslavenskim i istonoslavenskim
jezicima drugi je model najee, kako je ve spomenuto, pojednostavnjen na trei model -</J/-te
(zbog otpadanja zavrnoga -i). Tako se primjerice u poljskome -i ne gubi samo kod glagola na -nq-,
ve mu se u jednini jo dodaje j: d:iwignij, klnij itd. (usp. Hamm 1935 : 107), a u slovakome se
-i pojavljuje samo iza suglasnikih skupina: pozvi, pozvite i sl. (usp. Moldovan i dr. 2005: 289).
612 Usp. hrvatsko: jedi, jedite; vidi, vidite (dija1ekta1no i je, vi), ali daj , dajte.
61 3 Usp. eko jez, jezte; vez, vezme; viz, vizte ili poljsko jedz, jedzte; wiedz, wiedzte. O morfono
logiji imperativa u suvremenim slavenskim jezicima usp. i Lenek ( 1973.).
61 4 Usp. Beekes 1 995 : 249.
61 5 Usp. Arumaa 1 985 : 324-325 .
171
6.4.5 . 1 . Aktivni particip prezenta
Aktivni je prezentski particip (glagolski pridjev sadanji) sintaktiki izveden616
subjektni statini oblik koji oznauje stanje u kojemu se nalazi subjekt. Njegovi su
oblici obiljeeni prisutnou formanta -nt- koji se atematskim glagolima i glagolima
prve konjugacije (koji prezent tvore tematskim samoglasnikom - e -I- o -) dodaje na
prezentsku osnovu s pomou tematskoga samoglasnika -0- , a glagolima druge ko
njugacije dodaje se na prezentsku osnovu koja zavrava na -i-o Na taj se formant do
daju padeni nastavci. Formant -nt- tumai se esto kao sloeni sufiks koji se sastoji
od dva dijela. Neki su ga tumaili kao kombinaciju zamjenica n( o) i t(o). Prema
Szemerenyi ( 1 989: 346-347) tako je postanak toga sufiks a tumaio Kretschmer u
jednome svojem radu iz 1 963 . godine. Szemerenyi odbacuje takvo objanjenje zbog
injenice da se oblik -ont- pojavljuje i kod atematskih glagola, a to prema njegovu
miljenju znai da je oblik -nt- sekundaran. Micklesen ( 1 973: 249) ga objanjava
kao kombinaciju morfema -n- koji je uobiajena oznaka promjene stanja i sufiksa
poimenienja (nominalizacije) -t-, dok Szemerenyi ( 1 989: 346) smatra moguim
da je -ont- nastao dodavanjem sufiksa -t-, koji slui za izvoenje nomina agentis/
actionis, na korijen *em- 'uzeti' i da izvorno nije pripadao u glagolski sustav. Oblici
toga participa potvreni su u svim indoeuropskim jezinim porodicama. U keltskim
su se jezicima oblici sauvali samo kao imenice.617 I u armenskome, koji je izgubio
sve participe, Szemerenyi nalazi trag ovoga participa u pridjevskom obliku kendani
'ivui, iv' i povezuje ga s glagolom keam 'ivim'.618 Njime se izrie istovremenost
zavisne radnje s radnjom u glavnoj reenici. Prema Aitzetmtilleru ( 1 99 1 : 240)
participom svrenih glagola moe se izricati i poslijevremenost (Nachzeitigkeit)
zavisne radnje, ali ni u kojem sluaju ne prijevremenost (Vorzeitigkeit). U veini
jezika ima aktivno znaenje. Izuzetak su anatolij ski jezici u kojima kod prijelaznih
glagola ima pasivno, a kod neprijelaznih aktivno znaenje.619
Padeni se nastavak za nominativ jednine mukoga roda ne moe jednostavno
rekonstruirati samo iz slavenskih jezika. Budui da veina indoeuropskih porodica
ima nastavak _ s, 620 razlono je i za praslavenski pretpostaviti zavretak *-onts. U
starocrkvenoslavenskom kod veine glagola prve konjugacije u nominativu muko-
6 1 6 O sintaktikom izvoenju (derivaciji) govori se onda kada temeljna rije ri uporabi u}azliiti
sintaktikim okolinama (funkcijama) mijenja svoj oblik i kategoriJ ainu R.nrdnost, .a cuv s.voJe
osnovno znaenje. U ovom poglavlju sintaktikim izvedenicama (smtaktIkI zvedenlI olIma
zovemo participe te infinitiv i supin. Kod participa rije je o popridjevlJenJu, a kod mfmItIva I
supina o poimenienju glagola u zavisnim reenicama.
61 7 Usp. Arumaa 1985: 327.
618 Vidi Arumaa 1 985: 329 i Szemerenyi 1 989: 346 ( 1 ) .
61 9 Usp. Arumaa 1 985: 328, Szemerenyi 1989: 346, Beekes 1 995: 250 i Matasovi 2008: 292.
620 Usp. het. asants, lat. agens, got. bairan?s, it. veds, stprus. ians it ___ ledino ri i kod te-
. je na prethodna dva i pridjevski sufiks -j-. )
matskih i kod atematskih glagola ima nommatIvm oblIk bez -s: EWV (u atIckom narJecJu stegnuto
u wv - od ELf.tL), CPEPWV (od cpE p W ) , ypacpov (od ypacpw ) itd.
172
ga roda taj particip zavrava na -y (bbfati - bery, bosti - body, nesti - nesy itd.),
to znai da za njegovo izvoenje moramo pretpostaviti idui niz promjena: *-onts
*-ons *-uns *-us -7 y. Srednji je rod najvjerojatnije bio bez nastavka, tj .
zavravao je na *-ont. Normalnim bi glasovnim razvojem taj zavretak trebao dati
_ Q ,621 a ne -y, kako je potvreno u starocrkvenoslavenskim tekstovima. To znai
da za taj oblik treba vjerojatno pretpostaviti razvoj *-ont -7 *-unt i nekakvo jedna
enje *-unt sa *-uns ( *-usl*-ut) ime je oblik srednjega roda izjednaen s oblikom
mukoga roda.622 Sporna su objanjenja oblika nominativa jednine mukoga roda
na -a koji se pojavljuju na slavenskom sjeveru, u starozapadnoslavenskim i staro
ruskim tekstovima.623 U svim drugim oblicima, osim nominativa jednine mukoga
i srednjega roda, forman -nt- proiren je sufiks om -j- (-j-) . Zbog toga se u njima
nikad ne pojavljuje jeri, ve uvijek nosni samoglasnik. Skupina *tj oekivano se u
starocrkvenoslavenskom jeziku odraava kao t, a to znai da se ispred padenoga
nastavka uvijek pojavljuje formant -Qt-. To je proirenje svojstveno i baltikim
jezicima, pa ga neki jezikoslovci smatraju jo jednim dokaom bato la:nskga
. .
jezinoga zajednitva. To meutim nije jako vjerojatno. NenJekI pnmJen Iemca
i pridjeva izvedenih o toga partiipa starim testovima ka I u suvrem s
. . . .
venskim jezicima u kOJIma nema Jotac1Je pokaZUJU da to prosIrenje najvJerojatmje
nije jako staro: crkvenoslavenski pridjev mogQtbn'b 'moan', eki mohutny i slo
vutny 'poznat', poljska imenica maj(!tek 'imetak, posjed', ruska imenica rtut' 'iva'
itd.624 Obino se misli da se sufiks -j- u muki i srednji rod proirio iz enskoga. 625
Micklesen ( 1 973.) ga meutim smatra popridjevljujuim sufiksom.626
Kod glagola prve konjugacije koji ispred tematskoga samoglasnika *-e/o- ima
ju palataini suglasnik (je-glagoli) u nominativu se jednine mukoga i srednjega
roda ne pojavljuje jeri, nego nosni samoglasnik -, kao i u akuzativu mnoine
imenica jo-osnova te genitivu jednine i nominativu i akuzativu mnoine ja-osno
va.627 U svim se drugim oblicima, nakon dodavanja sufiksa -j- na formant -nt-,
62 1 Usp. oblik 3. lica mnoine asigmatskoga aorista u poglavlju 6.4.2.2.
622 Usp. Aitzetmiiller ( 1 99 1 : 236).
623 Npr. staropoljsko rzeka, staroeko bera te starorusko bera I. znaja.
, . .
O tome VIdI u Arumaa
1985: 326.
624 Usp. Arumaa 1 985 : 327 i Aitzetmiiller 1 99 1 : 235.
625 Usp. Aitzetmiiller ( 1 99 1 .) na str. 235 : Vom Fmininum ausgehend wo -Qt- ( :-antj) reguliir
: v . . . so
war, drang die weiche Flexion auch in das Masculmum und Neutrum em, dahr -Qsta, -Qst
wie -Qt -Qti usw. (Iz enskoga roda, gdje je -Qt: (*-atp pravilno, .:dra Je mek skl?mda u
.
muki i srednji rod i odatle -Qta, -Qfu . . . kao I -Qstt;., -QstI ltd.) Isto mIsenJe kao opceprihvaceno
iznosi i Arumaa 1 985 : 326.
626 Usp. str. 249: Allforms of the present active participie except the nominative singular masculine
.
and neuterforms exhibit an additional adjectivalizing suffix -1- appended tO the ab?ve two. (U SVIm
.
oblicima aktivnoga participa prezenta, osim nominativa jednine mukoga I srednjega roda, dodan
627 Usp. poglavlja 2.2.3. i 2.2.4. kao i Mihaljevi 2002: 1 74.
173
u starocrkvenoslavenskom jeziku pojavljuje zavretak -jQt- umjesto oekivano
ga *-jt:.t- . Pojava toga oblika objanjava se analogijom prema ostalim glagolima
prve konjugacije kod kojih ispred tematskoga samoglasnika nije palataini suglasnik
(e-glagoli). 628
Kod glagola druge konjugacije ija prezentska osnova zavrava na -f- u nominati
vu jednine mukoga i srednjega roda u starocrkvenoslavenskom se pojavljuje nasta
vak -t:. ( f- -fnt(s) . U svim se drugim oblicima pojavljuje zavretak -t:.t- ( f- -fntj-),
u kojemu je takoer prednji nosni samoglasnik. Valja napomenuti d a je tu, za
razliku od glagola prve konjugacije, i u nominativu jednine srednjega roda nastavak
-t:. nastao pravilnim glasovnim razvojem od prajezinoga *-fnt.
Ukratko, opisanim su nainima u starocrkvenoslavenskom jeziku nastale tri vrste
nastavaka za ovaj particip. Prva skupina glagola prema nastavku -y u nominativu
jednine mukoga i srednjega roda ima u ostalim oblicima formant -Qt- : vedy,
sy - vedQta, sQta; vedQtu, sQtu itd. Druga skupina ima u nominativu jednine
mukoga i srednjega roda nastavak -t:., a u ostalim oblicima formant -Qt- : znajtt
( f- *znajents f- *znajonts) - znajQta, znajQtu itd. Trea skupina u nominativu
jednine mukoga i srednjega roda ima nastavak -t:., a u ostalim oblicima formant
-t:.t- : nostt ( f- *nosfnts) - nosttta, nostttu itd.
Oblici mukoga i srednjega roda sklanjali su se izvorno kao suglasnike osnove.
Ostatak je takve sklonidbe u starocrkvenoslavenskome nastavak - e u nominati
vu mnoine mukoga roda. enski se rod sklanjao prema arhainoj staroindijskoj
devf- sklonidbi. U starocrkvenoslavenskim tekstovima, kada je u pridjevskoj funk
ciji, sklanja se kao svi ostali pridjevi, osim ve spomenutoga nominativa mnoine
mukoga roda,629 a moe imati i kratke i duge oblike. Dakle, muki i srednji rod
sklanjaju se prema jo-osnovama, a enski prema ilja-osnovama. Taj particip postoji
u svim suvremenim slavenskim jezicima, ali se u nekima vie ne sklanja i postao
je zapravo glagolski prilog sadanji. Osim makedonskoga i bugarskoga u kojima
je sklonidba openito izgubljena, to su hrvatski, srpski, crnogorski, bonjaki, slo
vaki i oba luikosrpska jezika. Treba takoer napomenuti da se u svim jezicima
participi znatno rjee rabe u razgovornom nego u knjievnom jeziku.
6.4.5.2. Pasivni particip prezenta
To je sintaktiki izveden objektni statini oblik koji izrie stanje u kojemu se na
lazi objekt radnje. Obiljeje je toga oblika sufiks *-mo koji se dodaje na prezentsku
osnovu kakva je i za aktivni particip, tj . na osnovu proirenu temom -0- kod aternat-
skih i glagola prve konjugacije ili na osnovu na -i- kod glagola druge konjugacije.
628 Usp. Aitzetmi.iller 1 99 1 : 236.
629 U mlaim se tekstovima esto i tu mogu nai oblici s nastavkom -i koji su rezultat povoenja
za ostalim pridjevima.
174
Budui da iza palatainih suglasnika tematsko -0- prelazi u -e-, u starocrkvenosla
venskom se pojavljuju tri vrste zavretaka -omo ( f- *-omos), -emo ( f- *-emos f
*omos) i -imo ( f- *fmos) : 63 0 vedomb (vesti), vedomb (vedeti) - znajemb (znati),
koljemb (kblati) - nosimb (nositi), vidimb (videti) ; Taj se oblik moe napraviti
od svakoga prijelaznoga glagola, a ovisno o sintaktikoj okolini moe imati kratki
ili dugi (odreeni) pridjevski oblik, a onda se ovisno o obliku tako i sklanja. Na
suvremeni se hrvatski prevodi obino odnosnom reenicom, a ako je zanijekan,
pridjevima na -ivi-ljiv.
Pridjevski sufiks *-mo zasigurno je naslijeen iz indoeuropskoga prajezika.
Osim u baltikim i slavenskim jezicima, pojavljuje se jo u albanskom, toharskom
te moda u anatolijskim jezicima.631 Meutim, kao pasivni particip plodan je samo
u baltoslavenskim i anatolijskim jezicima. Ostali jezici imaju u toj funkciji oblike
tvorene sufiksom *-menol*-mno, primjerice: grko E:Jt6!lEVO 'sljedei', staroindij
sko saca-mana- 'sljedei', avestiko bargmna- 'noen', latinsko alumnus 'gojenac,
pitomac' ( f- *alo-menos) itd.632 Bilo je pokuaja da Ise i baltoslavenski sufiks *-mo
svede na nulti prijevojni stupanj toga sufiksa ( *-mno), 6 33 ali veina istraivaa ne
smatra to jako vjerojatnim.634 Aitzetmtiller ( 1 99 1 : 24 1 ) navodi dva argumenta pro
tiv takva izvoenja: 1 . u veini sluajeva gdje se u fleksiji pojavljuje kvantitativni
prijevoj slavenski su jezici poopili puninu, a ne nulti stupanj635 i 2. u malobrojnim
primjerima u kojima se etimoloki moe pretpostaviti skupina -mn- ona se pojed
nostavnjuje u -n-, a ne u -m- o Stoga je po njegovu miljenju bolje pretpostaviti
indoeuropski sufiks *-mo-. Johannes Friedrich prvi je polovicom 20. st. povezao
baltoslavenske i anatolijske oblike,636 a to su nakon njega prihvatili i mnogi drugi
jezikoslovci. Drukijega je miljenja Szemerenyi ( 1 989.) koji smatra da se anatolij
ski oblici mogu izvesti od oblika tvorenih sufiksom *-meno-I*-mno- asimilacijom
-mn- --7 -mm- --7 -m- i da stoga baltoslavenska participska tvorba ostaje i dalje
izolirana pojava.637
630 O zamjeni zavretka *-os sa -'b u nominativu jednine mukoga roda usporedi poglavlje 2.2.3.
63 1 Usp. Beekes 1 995 : 25 1 .
632 Usp. Szemerenyi 1 989: 349; Aitzetmi.iller 1 99 1 : 241 i Beekes 1 995: 250.
633 Usp. Vaillant 1 966., na str. 1 14: Le balto-slave -ma- est isoli, et il ne peut etre qu 'une alteration
de *-mno- de l 'avestique (baltoslavensko je -ma- izolirano i ne moe biti drugo nego preinaka
avestikoga *-mno-). Tako i Matasovi (2008: 295) postanak baltoslavenskoga sufiksa objanjava
pretpostavljajui, nakon ispadanja laringala meu suglasnicima, asimilaciju m i n, tj . *-mHJno-
*-mno- *-mo-.
634 Usp. Arumaa 1 985: 333 i Aitzetmi.iller 1 99 1 : 241 .
635 Primjerice u sklonidbi suglasnikih osnova i kod aktivnoga prezentskoga participa (nt-participa).
636 Usp. Arumaa 1 985: 333 i Szemerenyi 1 989: 349.
637 Usp. na str. 349: Diese anatolischen Formen sind aber aus Assimilierung von -amna- zu erkliiren
und gehOren demnach zu den -meno-/-mno- Bildungen . . . . Damit schliesst sich das Anatolische der
einheitlichen siidlichen Zone mit -mee )no- an, wiihrend das balto-slavische -mo- als partizipia
le Bildung nach wie vor isoliert bleibt. (Te anatolijske oblike treba objanjavati asimilacijom od
175
 Prema Bohuslavu Havnineku ( 1 937: 4) pasivni je particip prezenta obilatije
potvren samo u starocrkvenoslavenskim i crkvenoslavenskim tekstovima, gdje se
njime prevodi grki (sintetiki) pasiv, a u atributnoj i predikatnoj ulozi i ve spo
menuti mediopasivni oblici na -!.!EVO kao i razni drugi odglagolski pridjevi. Tako
se primjerice tim participom na starocrkvenoslavenski prevode neki grki pridjevi
tvoreni sufiks om -'to: aaEa'to kao negasim'h, yvoa't6 kao znajem'h, m'tE'lJ't6
kao pitom'h itd. 638 Od suvremenih slavenskih jezika najzastupljeniji je u ruskome
knjievnom jeziku (osobito u tekstovima iz starijih razdoblja), gdje se sauvao
zahvaljujui utjecaju ruskoga crkvenoslavenskoga jezika.639 U govornome ruskom
i u drugim slavenskim jezicima razmjerno je mali broj pridjeva odglagolskoga po
drijetla tvorenih sufiks om *-mo. 640
6.4.5 .3. Prvi aktivni particip preterita
To je sintaktika izvedenica koja se tvori od infinitivne osnove. Uglavnom se
rabila apozitivno - rjee u atributnoj ili predikatnoj ulozi - i oznauje prijevre
menost zavisne radnje u odnosu na glavnu. Sljednik je indoeuropskoga perfekt
noga participa koji se tvorio sufiksima *-wes-/*-wos-/*-us-. 64 1 Nije sa sigurnou
utvrena izvorna razdioba prijevojnih stupnjeva sufiksa. Za muki se rod najee
pretpostavlja punina (duljina) prijevojnoga o-stupnja *-wos-, za srednji rod kra
ina *-wos-, a za enski nulti stupanj (praznina) *-us- proiren formantom _ f.642
Postojanje e-stupnja nije sigurno. Pedersen je pretpostavljao taj prijevojni stupanj
za lokativ jednine, ali i za toharski, to su neki drugi jezikoslovci osporavali.643
Nisu do kraja razjanjeni ni prijevojni odnosi u korijenu kao ni naglasne promjene
koje su se dogaale u tim oblicima. Grki, koji dobro uva stare prijevojne odnose,
ima u pravilu u korijenu prijevojnu puninu, ali u enskome rodu esto prazninu.
Obino se pretpostavlja da je takvo bilo i prajezino stanje. Nulti je stupanj , ali
u sva tri roda, djelomice vidljiv i u slavenskim jezicima u nekim kategorij ama
glagola, primjerice: ot'hvreci - ot'hVrbg'h, privleci - privlbk'h, nati - nabn'h itd.
Kao i kod aktivnoga participa prezenta, ini se da su se i ovdje muki i srednji rod
izvorno sklanjali prema suglasnikoj , a enski prema staroj devf- sklonidbi. Kao i
-amna-, a to znai da i oni pripadaju -meno-/-mno- tvorbama . . . . Time se anatolij ski prikljuuje
jedinstvenom junom podruju s -mr e)no-, dok je baltoslavensko -mo- kao participska tvorba i
dalje izolirano.)
63 8 Usp. Havranek 1 937: 14 i Arumaa 1 985: 334.
639 Usp. Stieber 1 979: 1 88 .
640 Usporedi primjerice hrvatske pridjeve lakom, pitom i sl.
64 1 Razni autori navode razliit oblik indoeuropskoga sufiksa. Neki imaju samo oblik *-wes-/*
us- (usp. Arumaa 1985: 329 i Beekes 1995: 250), a drugi samo *-wos-/*-us- (usp. Bammesberger
1 974: 690, Szemerenyi 1 989: 347, Aitzetmi.iller 1 99 1 : 241 i Matasovi 2008: 297).
642 Usp. grko (F)do(F)W, (F)do(F)6, (F)tou(a)ta.
643 Usp. Arumaa 1985 : 3 3 1 .
176
tamO, i ovdje je ostatak suglasnike sklonidbe u starocrkvenoslavenskome vidljiv u
nominativu mnoine mukoga roda gdje se pojavljuje nastavak -e. Potpunu rekon
strukciju prajezine paradigme oteava injenica da u anatolijskim jezicima nema
ni traga ovomu participu, a u nekim su drugim porodicama vidljivi samo njegovi
ostatci. 644 Zanimljivo je da u toharskome taj particip, ovisno o okolini, moe imati
i aktivno i pasivno znaenje. To se obino povezuje s odsutnou pasivnoga to-par
ticipa u toharskome.645 Neki su indoeuropski jezici poopili nulti prijevojni stupanj
sufiks a *-us- na sve oblike.
Slavenski jezici, zajedno s iranskima, pripadaju skupini jezika u kojoj se nulti
prijevojni stupanj sufiksa *-us- pojavljuje u svima oblicima. Taj je sufiks dovoljan
za objanjenje nominativa jednine mukoga i srednjega roda. U nominativu enskoga
roda na taj se sufiks dodaje nastavak -f. U svim drugim oblicima mora se sufiksu
-us- dodati, kao i kod aktivnoga participa prezenta, derivacijski sufiks -j- (-j-). Po
stanak toga sufiksa objanjava se jednako kao i kod aktivnoga participa prezenta. U
nominativu jednine mukoga i srednjega roda zavrno -s otpada, a kratko u prijela
zom kvantitete u kvalitetu postaje -'b: *rek-us rek'h, *piid-us pad'h itd. U no
minativu jednine enskoga roda -s- se nalazi iza u, a ispred samoglasnika. To znai
da na njega djeluje pravilo ruki koje ga pretvara u h koje se zatim ispred prednjega
samoglasnika (-f) palatalizira i tako postaje starocrkvenoslavenski nastavak -'bi:
*rek-us-f *rekuhf rek'hi, *piid-usf *piiduhf pad'hi itd. U ostalim oblici
ma skupina -sj- jotacijom prelazi u -- pa se tako i tamo pojavljuje ispred padenoga
nastavka zavretak -'b- : *rek-us-j-iigo rek'hago, *pad-us-j-iigo pad'hago itd.
Kod glagola ija infinitivna osnova zavrava na samoglasnik koji nije i umjesto
zavretaka -'b, -'ba, -'bU, . . . u starocrkvenoslavenskome se pojavljuju zavretci
-V'b, -v'ba, -V'bU, . . . : kupovav'h, byv'h, videv'h itd. Tradicionalno se -v- u tim
zavretcima smatra protetskim, unesenim izmeu dva samoglasnika zato da bi
se izbjegao zijev . To znai da se pretpostavlja derivacija: *dii-us *dii-v-us
dav'h; *vfde-us *vfde-v-us videv'h itd. Nasuprot tomu, Bammesberger ( 1 974:
690-69 1 ) misli da je to -v- ostatak odbaenoga alomorfnoga sufiksa *-w6s - . 646
Proces ujednaivanj a oblika zapoeo je, prema njegovu miljenju, kod glagola
byti. Kao polazne treba za praslavenski pretpostaviti oblike *ba-wos za nominativ
jednine mukoga roda i *ba-us- za ostale oblike. Osnova ostalih oblika razvila
se zatim u *baw-us, pa je tako nastao odnos *ba-wos - *baw-us. Kasnije je
644 Primjerice u latinskome i germanskim jezicima.
645 Usp. Arumaa 1 985 : 332.
646 Usp. na str. 690: But before -us- was completely leveled as the non-ablauting suffix of the active
preterit participie, a special development took place; and here the consonantal -w- in the ultimately
discarded allomorph *-w6s - has left a clearly visible trace. (Ali, prije nego je -us- poopeno kao
ne-prijevojni sufiks aktivnoga participa pre!erita, dogodio se poseban razvoj i zato je tu suglasniko
-w- iz konano odbaenoga alomorfa *-w6s - ostavilo jasno vidljiv trag.)
177
sufiks *-us- poopen na sve oblike i tako je nastao staro crkveno slavenski oblik muki rod enski rod srednji rod
nominativa jednine mukoga roda byv'b. Ostali su se glagoli ija osnova zavrava jednina -'b (f- *-os) 647 -a (f- *-a) -o ( f- *-od)

samoglasnikom poveli za glagolom byti . Bammesbergerovo rjeenje ne ini se dvoj ina -a (f- *-0) -e ( f- *-ai) -e (f- *-oi)

uvjerljivijim, a osobito ne jednostavnijim, od tradicionalnoga rjeenja s protet mnoina -i (f- *_oi) 648 -y ( f- *-ans) -a (f- *-a)
skim suglasnikom. Drugim rijeima za taj oblik treba pretpostaviti sljedee derivacije.
Kod glagola ija infinitivna osnova zavrava na -f- dvije su mogunosti tvorbe
*nes-l-os ---7 neslo * nes-l-a ---7 nesla * nes-Z-od ---7 neslo
ovoga participa u starocrkvenoslavenskim tekstovima. Starija je, koja je naslije
*nes-l- o ---7 nesla * nes-l-ai ---7 nesle * nes-l-oi ---7 neste
ena iz praslavenskoga, da se sufiks *-us dodaje izravno na takvu osnovu. Tada f
* nes-l-oi ---7 nesli * nes-l-ons ---7 nesly * nes-l-a ---7 nesla
iz osnove ispred samoglasnika postaje j koje izaziva jotaciju prethodnoga suglas
nika i prijeglas zbog kojega se u zavretku pojavljuje b umjesto 'b: *nosf-us Kod glagola ija infinitivna osnova zavrava na suglasnik t ili d, ta se dva glasa
*nosjus nosj nob, *rodf-us *rodjus *rodj rodb. Kako je vidljivo, gube: *ved-l-os vel'b, *ved-l-a vela, *ved-l-od velo ; *plet-l-os pleh,
zavrno -s u nominativu jednine mukoga roda otpada zbog zakona otvorenih *plet-l-a plela, *plet-l-od plelo .
slogova. U kosim padeima, kada se iza njega doda derivacij ski sufiks -j-, i ono Sintaktiki gledano tvorio je ovaj particip s prvim aktivnim participom prete-
v
se jotira i postaje -- : *nosf-us-j-a *nosjusja nosjlsja noba, *rodf-us-j-a . 4: kt a. 649
. . . perle
I a partlcIpI
rita jednu znaenjsku cjelinu. Cini se da su ob a Izvorno bl
*rodjusja *rodjsja rodba. Druga je mogunost mlaa i razvila se Svjedoi o tome i dopumbena razdioba meu njima. Reeno je da se prvi aktivni
najvjerojatnije povoenjem tih glagola za ostalima. Tu se izmeu osnove na -f- i particip preterita upotrebljavao apozitivno, a drugi aktivni particip preterita samo
sufiksa *-us umee -v- koje zasigurno nije uvanje staroga *-w- iz sufiksa *-w6s , predikativno. Paralelizam meu njima potvruje i injenica da isti oni glagoli koji
nego analoki umetnut protetski suglasnik: *nosf-v-us nosiv'b, *rodf-v-us su tvorili prvi aktivni particip preterita s nultim stupnjem osnove, tvore s istom
rodiv'b itd. osnovom i ovaj particip : ot'bvrbgh, privlbkl'b, umrbh, prostrbl'b itd. Paralelizam
U suvremenim slavenskim jezicima sklonidba je toga participa sauvana samo meu ta dva participa pokazuju i nedovoljno objanjeni oblici glagola iti ( *id-ti) :
u istonoslavenskim jezicima i u slovakome. U ekome ima razliite oblike za bd'b i bh. 650
jedninu (m. r. delav, . i s. r. delavi) i mnoinu (za sva tri roda isti oblik delave), Formant -l- sljednik je indoeuropskoga sufiksa *-lo- koji je sluio za razliite
ali se ne mijenja po padeima. U poljskom, luikosrpskom i u junoslavenskim imenike i pridjevske tvorbe. Tako se i u slavenskim jezicima pojavljuje niz pri
jezicima oblici su toga participa nepromjenjivi i stoga ga se u naim gramatikama djeva tvorenih tim sufiksom, primjerice: svetbh, krQgh, nagh i sl. Neki od njih
zove glagolski prilog proli. Kao i drugi participi, i on se znatno rjee upotrebljava
u razgovornom nego u knjievnom jeziku.
647 Pristalice Fortunatovljeve hipoteze da i zavrno *-os daje u praslavenskome *-us objanjavat e
6.4.5 .4. Drugi aktivni particip preterita zamjenu *-os sa -'b glasovnim promjenama, a pristalice Leskienova tumaenja analogijom. Usp.
poglavlje 2.2.3.
To je sintaktiki izveden subjektni statini oblik koji izraava stanje u kojemu 648 Kako je vidljivo, i ovdje se, kao i kod svih pridjevskih oblika nomi?atia noine mukoga roda
se nalazio subjekt. Katkad se zove j o i rezultativni ili naprosto l-particip. Od diftong oi (ai) odraava kao i, a ne uobiajeno kao e (---7 i). Usp. MIhaljeVIC 2002: 1 54.
svih se drugih slavenskih participa razlikuje svoj om ogranienom sintaktikom 649 Usp. Trost ( 1 972.) str. 8 1 : Wir konnten Jerner Jeststellen, dass us- und l-Part. Junktionsteilige
Glieder einer semantischen Einheit sind, namiich des semantischen Part. Per! bzw. spater auch
uporabom i time uvjetovanim morfolokim oblikom. Rabi se samo predikativno
des semantischen Part. Aor. Genetisch besteht jedoch der Unterschied, dass das us-Part. aus idg.
za tvorbu sloenih (perifrastinih) glagolskih oblika: perfekta, pluskvamperfekta, Zeit iiberkommen ist und deshalb alter ist als das in urslav. Zeit neugebildete l-Part. (Mogli smo,
futura II. i kondicionala i zato ima jedino nominativne oblike za razliite rodove nadalje, utvrditi da su participi na us- i 1- lanovi jedne semane jedinic. koji dijel istu funci
.
i brojeve. Zbog toga nema ni duge (odreene), nego samo kratke pridjevske
ju, naime onu semantikoga participa perfekta, odnosno kaSnIje I semantIckoga partiCIpa aonsta.
Genetski se oni ipak razlikuju u tome da je particip na us- naslijeen iz indoeuropskoga vremena
nastavke. Budui da izgleda i ponaa se kao pridjev (ak i prozodijski), zove se i zato je stariji nego particip na 1- koji je novotvorenica iz praslavenskoga razdoblja.) Usp. takoer
esto i glagolski pridjev radni. U starocrkvenoslavenskom se tvorio tako da se na Aitzetmtiller 1 99 1 : 244.
650 Najee se ti oblici objanjavaju ka prijevojni stupanj ?rije? hod-o No proble je s tim
infinitivnu osnovu, istu onu od koje se tvorio i prvi aktivni particip preterita, doda .
prijevojnim odnosom nedostatak e-stupnja ed- , . tako da s pnJ oJm odno meu obhcIma hod
formant -l- na koji se onda dodaju padeni nastavci za nominativ odgovarajuega i bd- moe uspostaviti samo preko pretpostavljenoga (hIpotehckoga) oblIka *sed'b. Usp. Trost
roda i broja: 1 972: 70.

178 179
starinom seu ak u indoeuropsko razdoblje. To pokazuje da je takva pridjevska
tvorba bila dugo plodna u praslavenskom, ali u povijesno vrijeme taj sufiks sigurno
vie nije plodan u tvorbi pridjeva. Meu jezikoslovcima nema jedinstva oko tuma
enja prvotne funkcije i znaenja l-participa.65 1 Jedni u oblicima toga participa vide
stare imenice koje oznauju vritelja radnje (nom ina agentis), 65 2 a drugi smatraju
da je njegova prvotna funkcija bila pridjevska.653 Trost ( 1 972.) misli da se obje
navedene pretpostavke moraju odbaciti zbog semantikih, ali i morfolokih razloga
i pretpostavlja da je od samoga poetka znaenje toga oblika participsko.654 Isto su
se tako traile paralele tom obliku u ostalim indoeuropskim jezicima, ponajprije u
armenskome, a onda kasnije i u toharskome i anatolijskim jezicima.655 U armen
skome je odglagolska tvorba sufiksom *-10 veoma plodna, a to je jo vanije, te
su tvorenice gramatikalizirane dijelom kao infinitivi (cnel 'roditi/raati'), a dijelom
kao pasivni participi preterita (cnea1 'roen', gereal 'uzet', sireal 'voljen'). Toharski
oblici tvoreni od glagola sufiks om *-10 mogu imati i aktivno i pasivno znaenje
(iako pasivno pretee), a mogu se rabiti i za tvorbu perifrastinih oblika, kao i u
slavenskim jezicima i armenskome. tovie, ti oblici mogu na sebe preuzeti ulogu
finitnoga glagola, kao u suvremenim istonoslavenskim jezicima. U hetitskom je
broj pridjeva tvorenih sufiksom *-10 razmjerno mali, a mogu se tvoriti i od ime
nica i od glagola. Zbog njihova maloga broja, neki su jezikoslovci skeptini glede
povezivanja anatolij skih jezika sa slavenskim, armenskim i toharskim. Samo su
u lidijskom tvorenice sufiksom *-10 dio glagolskoga sustava i upotrebljavaju se u
perifrastinim oblicima, ali nije sigurno da je to vrijedilo za cijelu anatolijsku po
rodicu. Arumaa ( 1 985 : 342) upozorava na jednu vanu razliku izmeu slavenskoga
l-participa i l-tvorbi u ostalim jezicima, a to je da se sufiks -1- u slavenskim jezicima
dodaje izravno na osnovu (korijen), dok se u ostalim navedenim jezicima ispred
njega pojavljuje samoglasnik: u hetitskome -el, -al, -ul; u toharskome -el, -01 i u
armenskome -el, -eal, -01. Sasvim je sigurno, bez obzira na slinosti s navedenim
65 1 Vie o tome vidi u Trost 1 972: 45-58.
652 Prvi je takvu pretpostavku iznio Mikloi. Kasnije su je prihvatili Leskien, Beli i mnogi dru
gi. Tako i Hamm ( 1 974.) na str. 177. kae: Drugi aktivni particip preterita tvori se od infinitivne
osnove nastavcima -i'b, -la, -lo koji se neposredno nadovezuju na praie. *-10 kojim su se tvorila
nomina agentis . . .
653 Takvo j e miljenje prema Trostu ( 1 972.) zastupao ve Brugmann. Pridjevsko podrijetlo toga
participa pretpostavlja i Vaillant 1 966: 83.
654 Izrijekom to kae na str. 56: Die Bedeutung des l-Part. ist also eindeutig partizipiaI und nicht
adjektivisch. (Znaenje l-participa jednoznano je participsko, a ne pridjevsko.) Na iduoj stranici
navodi i dodatne argumente za svoju pretpostavku: Fur den partizipialen Charakter der aks!. l-Part
insgesamt sprichtjedoch, dass sie nur einer Diathese, namlich dem Aktiv angegliedert sind, und dass
die transitiven l-Part. wie das Verb. fin. das direkte Objekt regieren. (O participskoj naravi stcsl.
l-participa govori to da je on ukljuen samo u jedan glagolski lik, tj . aktiv i da prijelazni l-participi,
kao i finitni glagoli, upravljaju izravnim objektom.)
655 Vie o tome vidi u Arumaa 1 985: 340-342.
180
jezinim porodicama, da su se slavenski perifrastini oblici s tim participom razvili
nakon raspada indoeuropske jezine zajednice, i to tek u praslavenskom razdoblju.
potvruje to injenica da baltiki jezici, u kojima se takoer pojavljuju razliiti
oblici tvoreni sufiks om *-10, nemaju perifrastinih glagolskih oblika tvorenih s po
mou toga participa.
Razvoj perifrastinih oblika koji je zapoeo jo u praslavenskom razdoblju raz
vio se do krajnosti u suvremenim slavenskim jezicima. Tako su primjerice u suvre
menome poljskom jeziku oblici toga participa postali osnova za tvorbu (sintetikih)
finitnih glagolskih oblika, srastajui u jednu rije s pomonim glagolom: czytalem,
pisalas, powiedzialbym, zbiralabys, dalismy / dalismy itd.656 U istonoslavenskim
jezicima taj je particip u prolom vremenu na sebe preuzeo ulogu finitnoga glagola.
Tako primjerice prolo vrijeme u suvremenom ruskom jeziku glasi naprosto ital,
hodil i sl. , za razliku od hrvatskoga jezika u kojemu se uz l-particip pojavljuju i
oblici trajnoga prezenta glagola biti: itao sam, itao si, itao je itd. U jednom
dijelu slavenskih jezika taj se particip upotrebljava u ulozi optativa, primjerice u
bugarskome ul te Gospod ili u hrvatskome zdravi bili, ivjeli, Bog te poivio i sl.
6.4.5 .5. Pasivni particip preterita
To je takoer sintaktika izvedenica od infinitivne osnove, i to objektni statini
oblik koji opisuje stanje objekta radnje prijelaznoga glagola. Tvori se dodavanjem
morfema -n- ili -t- na infinitivnu osnovu. Na te se morfeme dodaju pridjevski
padeni nastavci za muki, enski i srednji rod. Oblici toga participa sklanjaju se
kao i svi drugi pridjevi i mogu imati i kratke i duge oblike. Izvorno se u praslaven
skome morfem -t- dodavao samo na jednoslone atematske osnove.657 Micklesen
(1973: 267) navodi stroe ogranienje da je rije samo o jednoslonim osnovama
koje zavravaju sonantom ili visokim samoglasnikom i pretpostavlja da je u tim
sluajevima postojalo neko ogranienje za pojavu nosnoga -n-o Slino je ograni
enje, prema Arumaa ( 1 985 : 337), pretpostavljao i Meillet,658 ali Arumaa misli
da takvoj pretpostavci proturijei razdioba sufiks a i u starocrkvenoslavenskom i
u suvremenim slavenskim jezicima. Van Wijk ( 1 926: 28 1 ) povezuje razdiobu tih
dvaju sufiksa s intonacijom. Sufiks -t- po njegovu tumaenju dodaje se na korijene
koji zavravaju na samoglasnik, r ili nosni sonant samo ako su imali cirkumfleksnu
intonaciju: vitb, kltttb, POfbtb, prostfbtb, -tttb. Korijenima s akutskom intonaci
jom dodavao se sufiks -(e)n'b: bbjenb, mbvenb, nadbmenb, bvenb itd. Arumaa
( 1 985: 336-337) misli da van Wijkovo tumaenje nije vjerojatno zbog dva razlo
ga: 1 . nije u skladu sa stanjem u starocrkvenoslavenskome, kao ni s razdiobom
656 Mnoinski oblik dalismy rabi se uz obosobljene, a dalismy uz ostale subjekte.
657 Usp. Aitzetmliller 1 99 1 : 245-246.
65 8 Kao i Vaillant 1 966: 1 1 6.
181
sufiks a u ostalim slavenskim jezicima i 2. bio bi to jedini sluaj gdje intonacija
korijena odreuje izbor sufiksa. Osim toga, pitanje je nije li smjenjivanje tih dvaju
sufikasa starije od postanka slavenskih intonacija. Kasnije se sufiks -t- poeo rabiti
i s vieslonim osnovama glagola koji u infinitivu zavravaju na -nQti: dvignQt'b,
uS'bhnQt'b itd. U mlaim se spomenicima katkad kod tih glagola umjesto sufiks a -t
pojavljuju proireni sufiksi -eno ili -veno: dvien'b, prikosnoven'b i sl. Kod glagola
ija apstraktna osnova zavrava na suglasnik (atematska skupina bez sonanta) ili
na j i v dodaje se ispred morfema -n- (tematski) samoglasnik -e- i tako se dobiva
sloeni sufiks -en-: bhjen'b/bijen'b, vhjen'b/vijen'b i sl. Sporni su za objanjavanje
oblici toga participa kod glagola ija infinitivna osnova zavrava na -y- (kryti, myti
i sl.) u kojima se pojavljuje zavretak -oveno: kr'bven'b, m'bven'b. Jedno je mogue
objanjenje da se *11 (y) ispred sufiksa -eno rascijepilo na ov, a drugo je da je v tu
uneseno kao protetski suglasnik za sprjeavanje zijeva,659 to je manje vjerojatno
jer bi se ispred samoglasnika e oekivao protetski suglasnik j. Sloeni sufiks -eno
pojavljuje se i kod glagola druge konjugacije ija infinitivna osnova zavrava na -i-o
Kod njih osnovno -i- ispred samoglasnika prelazi u -j- koje izaziva jotaciju pret
hodnoga samoglasnika: noen'b, roden'b, hvaljen'b, v'bzljubljen'b itd. Nije sasvim
jasno zato je tu izabran sufiks u obliku -en-o Sigurno je da je to mlaa pojava i
da je taj sufiks dodan tek nakon monoftongacije diftonga. Osnovno -f- postalo je
najvjerojatnije od diftonga *-ei-. Da je sufiks -en- dodan tim glagolima prije mo
noftongacije, oekivali bi se oblici: *nosbjeno, *rodbjeno, *hvalbjenb, *ljubbjeno
s podizanjem e ispred j nakon cijepanja diftonga i prelaska njegova drugoga
dijela u j. 660 Zanimljivo je ipak da se samoglasniko proirenje istoga sufiksa po
javljuje i u germanskim jezicima. 661
Slavenski sufiksi -n- i -t- postali su od indoeuropskih sufiksa *-no- i *-to- koji se
pojavljuju i u ostalim indoeuropskim porodicama i po svemu sudei ve u kasnome
indoeuropskom razdoblju imali su vanu ulogu kao sufiksi za tvorbu odglagolskih
pridjeva. Sufiks *-to- nije potvren jedino u anatolijskim jezicima i u toharskome.
Izvorno se dodavao na nulti prijevojni stupanj korijena i u poetku nije imao pa
sivno znaenje. Ogranienje na pasivne oblike razvilo se kasnije.662 Kao sufiks za
tvorbu odglagolskih pridjeva (participa) *-no se pojavljuje i u germanskim te indij
skim i iranskim jezicima. U grkome i latinskome nema participsku ulogu, a vrlo
su rijetke njegove potvrde u baltikim jezicima i albanskome. Uope nije potvren
u hetitskome i toharskome. ini se da je prvobitna razdioba meu dvama navede
nim sufiksima bila takva da se sufiks *-no rabio pri tvorbi od tematskih glagola, a
659 Takvo objanjenje prihvaa i Matasovi 2008: 296.
660 Usp. Aitzetmi.il1er 1 99 1 : 247.
661 Usp. Arumaa 1985: 337 kao i napomenu na str. 340.
662 Usp. Szemerenyi 1989: 3 5 1 -352.
182
sufiks *-to pri tvorbi od atematskih glagola. Ta je razdioba u veini jezika naruena
ograniavanjem uporabe sufiksa *-to i irenjem na njegovo mjesto sufiksa *-no. To
se dogodilo i u slavenskim jezicima.
Pasivni particip preterita slui u slavenskim jezicima kao osnova za tvorbu gla
golskih imenica, koje se od njega tvore sufiks om -bje/-ije: V'bstanhje, obetovanhje,
raSPttthje, rodenhje, umrothje itd. U svim je suvremenim jezicima, osim bugarsko
ga i makedonskoga, sauvao sklonidbu koja je jednaka pridjevskoj .
6.4.6. Infinitiv i supin
Infinitiv je jo jedna sintaktika izvedenica od neprezentske (infinitivne) osnove.
Rije je o poimenienju (nominalizaciji) glagola u zavisnoj reenici. To je posebna
vrsta poimenienja stvorena da bi se izrazila svrha (cilj) i stoga je najvjerojatnije
rije o okamenjenome dativnom obliku. Infinitivni nastavak -ti sloeni je sufiks
koji se sastoji od morfema poimenienja -t- i staroga indoeuropskoga dativnoga
nastavka *-ei koji u slavenskim jezicima monoftongacijom daje -i: *g 'no-t-ei
znati, *koil-e-t-ei celeti, *woid-e-t-ei vedeti itd. Zbog naglaenosti infinitiv
noga nastavka u praslavenskome neki jezikoslovci misle da je u njegovu temelju
stari lokativ, a ne dativ. 663 Drugi pak tu mogunost ne smatraju vjerojatnom.664
Supin je takoer sintaktika izvedenica od infinitivne osnove, tj . poimenienje
glagola u zavisnoj reenici, ali, za razliku od infinitiva, samo iza glagola kretanja.
Najrazlonijim se ini pretpostaviti da je rije o starom obliku akuzativa. Na teme
lju stanja u starocrkvenoslavenskom moe se kao zavretak rekonstruirati sufiks
poimeniavanja -t- proiren akuzativnim nastavkom *-um. Od takvoga e se pra
slavenskoga zavretka normalnim glasovnim razvojem razviti potvreni starocr
kvenoslavenski nastavak za supin -to. Tako rekonstruiran praslavenski zavretak
omoguuje i neovisno opravdan opis akcenatskih pojava pa je i to dodatni argument
za takvu rekonstrukciju. Imenice koje se pojavljuju uz supin redovito su u genitivu,
a ne u akuzativu. I to je potvrda da je rije o imeninom obliku u akuzativu jer je
normalan pade uz imenicu genitiv.
Slavenski infinitiv i supin nisu kao kategorije naslijeeni iz indoeuropskoga
prajezika. Indoeuropski prajezik najvjerojatnije nije imao infinitiva,665 ali je imao
663 Usp. Arumaa 1 985: 3 1 9 i Aitzetmi.il1er 1 99 1 : 248.
664 Tako primjerice Micklesen ( 1 973: 270) izrijekom kae: It is useless to argue on accentological
grounds that it represents an old locative. (Beskorisno je akcentolokim razlozima dokazivati da
je to stari lokativ.) Zavrni naglasak u infinitivnim oblicima on smatra rezultatom niza analokih
pomaka. Kao dokaz da se iza slavenskoga infinitiva krije stari dativ Lamprecht ( 1 987.) navodi i
razvoj u suvremenim indoeuropskim jezicima. Usp. na str. 108: O tom, e je to patrne dativ, svedi
i vyvoj v novych ide. jazyc{ch, srov. anglo to write 'psdti ' (jako to the book, coje dativ subst. the
book). (O tome da je to vjerojatno dativ svjedoi i razvoj u suvremenim indoeuropskim jezicima,
usp. eng. to write 'pisati' (kao to the book, to je dativ imenice the book).)
665 Usp. Szemerenyi 1 989: 352-353 i Beekes 1 995 : 25 1 .
183
razliite glagolske imenice.666 Staro se stanje dobro uva u vedskome gdje postoji
velik broj glagolskih imenica koje imaju funkciju slinu kasnijim infinitivima667
i to u razliitim padenim oblicima, ovisno o reeninoj strukturi. Zanimljivo je
ipak da je u IJgvedi od oko 700 potvrda takvih konstrukcija u vie od 600 primjera
rije o dativnome obliku, a u oko 50 primjera o akuzativnome, pri emu se dativni
oblici rabe za izricanje cilja (svrhe), a akuzativni esto iza glagola kretanja.668 Sla
venskomu infinitivu na -ti odgovara staroindijski tip na -taye tvoren od -ti- osnova.
Akuzativi na *-tum slue kao supini i u latinskome, a u klasinom su sanskrtu to
jedini infinitivi . Osobito je stanje u germanskim jezicima kod kojih je funkciju
infinitiva preuzeo akuzativ srednjega roda tvoren indoeuropskim sufiksom -no-. 69
Od suvremenih slavenskih jezika infinitiv je izgubljen u bugarskom i make
donskom te dijelom u srpskom jeziku i umjesto njega rabi se konstrukcija da +
prezent. Sudei prema srednjobugarskim spomenicima, prije gubljenja infinitiv se
oblikom izjednaio sa supinom. 670 Gubljenje infinitiva zajednika je crta jezika tzv.
balkanskoga jezinoga saveza.67 1 Supin je utjecao na razvoj infinitiva i u ekom
jeziku, gdje se nastavak -ti sauvao samo kao knjiki oblik, dok je u ivom govoru
ve odavno prevladao nastavak -t. Tvrdoa toga -t svjedoi da je rije o utjecaju
supina, jer bi normalnim fonolokim razvojem praslavensko -ti, nakon gubljenja
zavrnoga -i, dalo umekano _t'.672 Nasuprot tomu, u slovenskim govorima u ko
jima se pojavljuju infinitivi na -t, to -t nije kontinuanta staroga supina, to se vidi
po tome da su ti govori sauvali i supin koji se od infinitiva razlikuje intonacijom.
Zavrno -i izgubljeno je i u veini drugih slavenskih jezika, pa tako i u mnogim hr
vatskim govorima.673 U slovakom jeziku infinitivi zavravaju na _t',674 u poljskom
666 Infinitiv je nesklonjivi oblik izveden od glagolske osnove, a glagolska je imenica sklonjiva ime
nica koja je izvedena od glagola. Vana je razlika meu tim dvjema kategorijama i u sintaktikoj
ulozi. Objekt glagolskih imenica pojavljuje se u genitivu (peenje kruha, pranje posua, roenje
djeteta itd.), a objekt infinitiva obino je u akuzativu kao i kod veine finitnih glagola (sanjati enu
svojega ivota, piti hladnu vodu, poznavati pogrene ljude itd.).
667 Szemerenyi ( 1 989: 353) navodi u zagradi s usklinikom broj 1 6, a Beekes ( 1 995: 25 1 ) kae da
ih je bilo tucet (engl. dozen).
668 Prema Szemerenyi 1 989: 353.
669 Primjerice gotsko bairan izvedeno je od indoeuropskoga *bheronom. Usp. Szemerenyi 1989:
354.
670 Usp. Vaillant 1 966: 132 i Stieber 1 979: 1 9 l .
67 1 Osim bugarskoga, makedonskoga i srpskoga, taj savez ine jo rumunjski, albanski i suvremeni
grki jezik.
672 Usp. Stieber 1 979: 1 93 .
673 To vrijedi poglavito za akavske govore (usp. Lisac 2009: 27), ali i za veinu hrvatskih to
kavskih govora: slavonski dijalekt (usp. Lisac 2003 : 37), zapadni dijalekt (usp. Lisac 2003: 57) i
istonobosanski dijalekt (usp. Lisac 2003: 84).
674 U slovakim je govorima stanje razliito: u zapadnima je obino nastavak -t (kao u ekome),
u sredinjima -t', a u istonima - c o Usp. Stieber 1 979: 1 92.
184
i gornjoluikosrpskom na -, u donjoluikosrpskom na _s,675 u kaupskom na -e,
u ruskom na -t', u bjeloruskom na -e '. U ukrajinskom se pojavljuju zavretci -t' i
-ty: iza suglasnika mogue je samo -ty, a iza samoglasnika mogu se smjenjivati oba
zavretka (hodyty - hodyt', ytaty - ytat', . . . ).
Supin se do danas sauvao samo u slovenskom i donjoluikosrpskom jeziku
te u kajkavskom narjeju hrvatskoga jezika.676 U ostalim je jezicima izgubljen u
razliito vrijeme. U bugarskome je to bilo ve u 1 2. st. , dok se u ruskome jo u
drugoj polovici 1 3 . st. , a u ekome jo u 14. st. dobro uvao. U hrvatskom se u 14.
st. pojavljuje krnji infinitiv bez -i koji je teko razluiti od supina. Ne zna se tono
kada se izgubio u slovakom i gornjoluikosrpskom jer ga nema ve u najstarijim
sauvanim spomenicima.
6.4.7. Sloeni glagolski oblici
Kako je spomenuto u poglavlju 6.2.2., stari je indoeuropski sintetiki perfekt
u slavenskim jezicima izgubljen. Zamijenio ga je perifrastini oblik koji se tvori
od trajnoga prezenta pomonoga glagola byti i drugoga aktivnoga participa prete
rita (l-participa) : jesmb neslb/nesla/neslo, jesi neslb/nesla!neslo, jestb neslb/nesla!
neslo itd.677 Iako je slavenski perifrastini perfekt razmjerno kasna tvorba, neki
jezikoslovci pretpostavljaju da je u vrijeme njegova nastanka jo postojao i stari,
iz indoeuropskoga prajezika naslijeeni sintetiki perfekt, tovie da je pojava no
voga oblika ubrzala, ako ne i uzrokovala, gUbljenje staroga oblika.678 U raznim se
slavenskim jezicima u razliitom opsegu gubio u perfektu pomoni glagol. Ve su
u Suprasaljskom zborniku razmjerno esti primjeri bez pomonoga glagola u 3. licu
jednine. Openito se moe rei da se u junoslavenskim jezicima u svim licima
oblici pomonoga glagola dobro uvaju.679 Drukije je na slavenskom sjeveru. Kako
je ve spomenuto u poglavlju 6.4.5.4., u istonoslavenskim je jezicima pomoni gla
gol izgubljen u svim licima i tako je nastao novi, sintetiki oblik prologa vremena
izraen samo s pomou glagolskoga pridjeva radnoga. Prema stanju u staroruskim
tekstovima moe se zakljuiti da je proces gubljenja pomonoga glagola bio postu
pan. U staroruskim tekstovima iz 1 3 . st. ve je daleko poodmaklo njegovo gUbljenje
u 3 . licu. U 1 . i 2. licu (i jednine i mnoine) pomoni se glagol upotrebljava jo kroz
675 ledino se iza s uva
-
.
676 Usp. Lonari 1 996: 108.
677 O razvoju toga oblika usp. Trost ( 1 972.) gdje su ukratko prikazana i starija objanjenja toga
oblika.
67 8 Usp. Aitzetmtiller 1 99 1 : 1 94- 195.
679 U hrvatskom se pomoni glagol moe ispustiti iz stilskih razloga, posebno enklitiki oblik 3 .
lica jednine je, ime se postie snana ekspresivnost i stilska obojenost izriaja. Ekspresivnost je
neto manja kada se je isputa iza enklitika me, te i osobito povratnoga oblika se. Usp. Katii
1986: 52 i 55-56.
185
cijelo 16. i 17. st., to znai da je definitivno izgubljen tek u novije vrijeme. Njegovo
mjesto zauzimaju line zamjenice ija je uporaba u tom sluaju obvezatna, a u 3. licu
moe, umjesto zamjenice, biti imenica. U ekom knjievnom jeziku pomoni je
glagol izgubljen samo u 3. licu. U razgovornom jeziku, meutim, moe se pomoni
glagol ispustiti i u l . licu (ja tam byl, my pustili ve). I u poljskome je pomoni gla
gol u 3. licu izgubljen, a oblici l . i 2. lica su se skratili i postali pomini fleksijski
elementi s pomou kojih se mogu tvoriti sintetiki finitni glagolski oblici. 680
Starocrkvenoslavenski je pluskvamperfekt takoer perifrastini oblik koji se tvo
rio od imperfekta ili perfekta pomonoga glagola byti i drugoga aktivnoga participa
preterita: beahb neslo/neslalneslo, behb neslb/nesla/neslo, jesmb bylb neslo/neslal
neslo. Rije je o relativnom vremenu koje oznauje davno prolu radnju. Nije se
esto upotrebljavao u kanonskim tekstovima, to posebno vrijedi za oblike tvorene
s pomou perfekta glagola byti. I kod perfekta i kod pluskvamperfekta pomoni je
glagol mogao biti ispred ili iza participa. Negacija je mogla biti izmeu pomonoga
glagola i participa ili ispred pomonoga glagola: eso jesmb ece ne dokonbalb,
nestb priblo.68 1 Naravno, doseg je negacije u tim sluajevima razliit. U prvom se
sluaju istie nijekanje radnje izraene participom, a u drugom je zanijekan cijeli
iskaz. Kao i perfekt, pluskvamperfekt se dobro uva u suvremenim junoslavenskim
jezicima. Taj sloeni glagolski oblik postoji i u oba luikosrpska jezika. U ekome
ga neke gramatike navode kao poseban oblik, a druge ne,682 to vjerojatno znai da
se u razgovornom jeziku vie ne upotrebljava. U poljskom se knjievnom jeziku
pluskvamperfekt rabio uobiajeno jo u 1 9. st. , a danas su njegovi oblici vrlo rijetki.
U razgovornom ga jeziku nema.683 Suprotno je u slovakome gdje je taj 0blik i u
razgovornom jeziku jo iva kategorija. U ruskom je izgubljen do 17. st. , a u ukra
jinskom i bjeloruskom postoji jo i danas kao fakultativna kategorija.
Slavenski je kondicional takoer perifrastina tvorba koja se sastoji od drugoga
aktivnoga participa preterita i kopule koja se u starocrkvenoslavenskim tekstovima
pojavljuje u tri razliita oblika:
Jednina 1. bimb bihb byhb
2. bi bi by
3. bi bi by
Mnoina 1 . bimb bihomb byhomb
2. (*bite) biste byste
3. bQ bi by
680 Usp. poglavlje 6.4.5.4. i Stieber 1 979: 235-236.
681 Primjeri su uzeti iz Remneva 2004: 270. Prvi je iz Marijinskoga evanelja, a za drugi autorica
ne navodi izvor.
682 Stieber ( 1 979: 238) kao primjer prve skupine navodi Tnivniekovu gramatiku iz 1 949.,
primjer druge gramatiku Havnineka i Jedlike iz 1 960.
683 Usp. Stieber 1 979: 239.
186
Od dvojinskih oblika samo je u Suprasaljskom zborniku potvren oblik 1 . lica
byhove.684 Kondicional se upotrebljava u namjernim reenicama (ukljuujui i za
visne zahtjevne reenice) te u zavisnim pitanjima i irealnim pogodbenim reenica
ma. Tradicionalno se smatra da su u toj ulozi najstariji posebni oblici bimb, bi, . . . ,
koji su se kasnije poeli zamjenjivati mlaim aoristnim oblicima koji su ih s vre
menom potpuno istisnuli.685 Drukijega je miljenja Klaus Trost ( 1 972.) koji misli
da su oba naina tvorbe izvorna (praslavenska), da su bili u dopumbenoj razdiobi
i imali razliitu funkciju. Tvorba s posebnim oblikom glagola byti imala je ulogu
anticipirajuega (perfektnoga) futura i rabila se u namjernim i zavisnim upitnim
reenicama, a oblici s aoristom izraavali su njihovu prolost i rabili se u irealnim
pogodbenim reenicama.686 Kasnije su oblici s aoristom poopeni na obje funkci
je.687 Sporno je meu jezikoslovcima objanjenje etimologije (postanka) posebnoga
kondicionalnoga oblika bimb, bi, . . . , bQ.688 On se najee objanjava kao stari
indoeuropski optativ glagola byti i povezuje ga se s litavskim (biau), staroindijskim
(bhuyam) i staroperzijskim optativom (biya) .689 Trost ( 1 972: 103) meutim odba
cuje takvo tumaenje zbog etimolokih, sintaktikih i semantikih razloga.69o Neki
jezikoslovci misle da se iza toga oblika krije stari -is aorist u kojemu je i u prvom
licu jednine ispalo -s-. Drugi pak osporavaju takvu mogunost, kako zbog glasovnih
tako i zbog morfolokih razloga.69 1 Trei pak tumae te oblike kao stari imperfekt i
povezuju ih s baltikim bi- te latinskim fio. Trost ( 1 972.), odbacujui sva navedena
684 U hvrvatskoglagoljskim tekstovima potvren je i oblik bive. Usp. Vaillant 1 964: 255.
685 Usp. Damjanovi 2003 : 147, Remneva 2004: 278 itd. Kondicionalno se bimb do danas odralo
u nekim akavskim govorima.
686 Za razdiobu tih kategorija usp. Trost ( 1 972: 40) gdje se autor poziva na DostaIovu studiju o
vidskome sustavu starocrkvenoslavenskoga jezika iz 1 954. godine.
687 Usp. na str. 147: Wir haben dargelegt, dass im sog. Konditional des Aks!. ursprunglich zwei
grammatikalische Kategorien zu sehen sind: Zunachst ein antizipierendes Peifektfutur (Typus br +
l-Part. nichtdur. Verba) bzw. ein antizipierendes komplexives Futur (Typus br + l-Part. dur. Verba)
und sodann die komplexive Vergangenheit zu beiden (Typus bilby + l-Part. nichtdur. und dur.
Verba). Schliesslich wurde die komplexive Vergangenheitsform verallgemeinert und jeweils nach den
satzsyntaktischen Bedurfnissen - d. h., je nachdem, ob ein Final- oder ein irrealer Bedingungssatz
vorlag, - als antizipierendes komplexives Futurum (im Finalsatz) oder als komplexive Vergangenheit
(im irrealen Bedingungssatz) gebraucht. (Obrazloili smo da staroslavenski tzv. kondicional treba
promatrati kao dvije gramatike kategorije: ponajprije kao anticipirajui pefektni futur (tip br +
l-particip nedurativnih glagola), odnosno anticipirajui kompleksivni futur (tip br + l-particip du
rativnih glagola), a onda i kao kompleksivnu prolost obiju navedenih kategorija (tip bilby +
l-particip nedurativnih i durativnih glagola). U konanici je kompleksivni oblik prolosti poopen i
to zbog reeninosintaktikih zahtjeva - tj . rabi se ovisno o tome je li rije o namjernoj (finalnoj) ili
irealnoj pogodbenoj reenici: kao anticipirajui kompleksivni futur (u namjernim) ili kao komplek
sivna prolost (u irealnim pogodbenim reenicama .
688 Vie o pojedinim objanjenjima, kao i njihovu kritiku, vidi u Trost 1 972: 1 02- 108.
a kao 689 Usp. Trost 1 972: 103, a za litavski i Remneva 2004: 278.
690 Osim navedene str. usp. i 232 na str. 1 09.
69 1 Takvo je tumaenje prvi zastupao Mikloi. Usp. 22 1 na str. 1 02- 1 03 u Trost 1 972.
187
tumaenja, vidi u tim oblicima stari perfekt s osnovom *bhyJ. Njegovo tumaenje
prihvaa i Aitzetmuller ( 1 99 1 : 1 97). Nije sasvim jasno ni zato se u 1 . licu jednine
toga oblika pojavljuje primarni nastavak -mb, a u svim drugim licima sekundarni
nastavci. Ta se zamjena moe objanjavati dvojako : 1 . kao zamjena sekundarnoga
nastavka primarnim u sklopu regularnih promjena na kraju rijei ili 2. kao izravno
jednaenje prema 1 . licu jednine prezenta jesmb.692 Kao razlog zamjene obino se
navodi potreba da se izbjegne izjednaivanje oblika 1 . lica s oblicima ostalih lica
u jednini.693 Prema Trostovu objanjenju u 3 . licu mnoine bi se oekivao oblik
*bt;. ( *bh!J.lnt). Stoga on potvreni oblik bf,! tumai analogijom prema 3 . licu
mnoine prezenta sQt'b .694 U velikom se dijelu suvremenih slavenskih jezika pot
puno izgubila promjena pomonoga glagola byti, pa se u svim licima i brojevima
ustalio nekadanji oblik 2. i 3. lica jednine. Tako je u slovenskome, razgovornome
hrvatskom, donjoluikosrpskom, istono slovakim govorima te u istonoslaven
skim jezicima. U poljskome su se pod utjecajem sloenoga preterita bylem, byles,
bylismy, byliscie pojavili oblici bym, bys, bysmy, byscie. U ekom je knjievnom
jeziku stanje prilino konzervativno: bych, bys, by, bychom, byste, by. Jedino je u
2. licu jednine vidljiv utjecaj prezenta koji je izraeniji u razgovornom jeziku gdje
se pojavljuje i oblik 1. lica mnoine bysme.
U slavenskim se jezicima nije sauvao jednostavni indoeuropski futur.695 Pra
slavenski jezik, po svemu sudei, nije imao ustaljenoga naina tvorbe futura. Sta
rocrkvenoslavenski tekstovi pokazuju da je stvaranje novoga, perifrastinoga futura
tek u zaetcima. Futur se u starocrkvenoslavenskome tvorio na vie naina. Budue
znaenje imali su prezentski oblici svrenih glagola.696 Perifrastini su se oblici
tvorili od infinitiva na tri naina: 1 . s pomou prezenta glagola imeti, 2. s pomou
prezenta glagola hoteti, 3. s pomou prezenta glagola nat(ti ili v'bt(ti. Prvi se nain
rabio kada se htjelo ukazati na mogunost ili neizbjenost budue radnje, drugi
kada je trebalo izraziti poeljnost ili neophodnost ostvarenja radnje u budunosti, a
692 Usp. Aitzetmliller 199 1 : 198.
693 Usp. Trost (1972.) na str. 41: Warscheinlich hat die 1 . Pers. Sing. bimb nur deshalb die Primii
rendung erhalten, um die fur das ursprungliche urslav. *bim zu erwartenden lautlichen Konsequ
enzen zu vermeiden. Durch den Abfall der Sekundiirendung hiitte esfur die Personen des Singulars
nur die einzige Form bi gegeben. Dies zu vermeiden, musste die Aufgabe der Primiirendung sein.
(Vjerojatno je 1 . lice jed. bimb sauvalo primarni nastavak samo zbog toga da bi se sprijeile
oekivane glasovne posljedice izvornoga praslav . *bim. Otpadanjem sekundarnoga nastavka za
sva bi lica u jednini postojao samo jedan oblik bi. Glavna je zadaa primarnoga nastavka bila da
se to sprijei.)
694 Usp. Trost 1972: 41 i Aitzetmliller 199 1 : 198.
695 Usp. poglavlje 6.2.2.
69 6 U suvremenim sjevernoslavenskim jezicima (zapadnoslavenskim i istonoslavenskim) prezent
ski oblici svrenih glagola imaju gotovo iskljuivo futursko znaenje, tako da se o njima katkad
i govori kao o jednostavnom futuru. U junoslavenskim je jezicima futursko znaenje slabije
izraeno.
188
trei kada je trebalo izraziti poetak budue radnje.697 Mogue je da su se perifra
stini oblici u starocrkvenoslavenskome razvili pod utjecajem supstrata. Prema tom
tumaenju perifraza s prezentom glagola imeti odraava grko-romansku futursku
konstrukciju s grkim EXW ili latinskim habere, konstrukcija s prezentom glagola
hoteti grke sveze s !lEAAW i 'fi'EAW, a perifraza s nat(ti i v'bt(ti, koja je u starijim
tekstovima rijetko potvrena, moe biti odraz gotske konstrukcije s glagolom du
ginnan 'poeti'.698 U starocrkvenoslavenskim tekstovima nema oblika tvorenih od
infinitiva i trenutnoga prezenta glagola byti: bQdQ pbsati. Taj je tip (budu psati) u
staroekom prevladao tek u 14. st. i od tamo se zatim proirio u ostale zapadnosla
venske, a kasnije i u istonoslavenske jezike. U manjoj je mjeri takav nain tvorbe
futura svojstven i zapadnim junoslavenskim jezicima, ponajprije akavskomu na
rjeju.699 U junoslavenskim se jezicima (osim slovenskoga i hrvatskoga kajkavsko
ga narjeja) ustalio futur tvoren od oblika glagola hoteti i infinitiva, a u bugarskome
i makedonskome umjesto infinitiva, koji je izgubljen, rabe se prezentski oblici: hrv.
bo. srp. pisat u, mak. k'e dojdam, bug. az te pia. Na istonoslavenskom podruju
razvila se i alternativna sintetika inaica futura koji je postao stezanjem infinitiva i
finitnih oblika glagola imeti. Takvi se oblici pojavljuju u ukrajinskom knjievnom
jeziku i veini ukrajinskih govora (robytymu, ytatyme, pysatymemo, ytatymut')
te u zapadnim bjeloruskim govorima (rabic'mu, rabic'me, . . . , rabic'muc').
Takozvani futur drugi relativno je vrijeme koje oznauje buduu radnju iji re
zultat prethodi drugoj buduoj radnji. Rabio se samo u sloenim, najee po
godbenim reenicama, gdje je, u opreci s kondicionalom koji je izraavao irealnu
pogodbu, imao realno znaenje. Tvorio se, kao i kondicional i perfekt, od drugoga
aktivnoga participa preterita (l-participa) s pomou trenutnoga prezenta glagola
byti :
Jednina Mnoina
Dvojina
1. bQdQ nesl'h, -la, -lo bQdeve nesla, -le, -le bQdemb nesli, -ly, -la
2. bQdei nesIb, -la, -lo bQdeta nesla, -le, -le bQdete nesli, -ly, -la
3. bQdetb nesl'h, -la, -lo bQdete nesla, -le, -le bQdQtb nesli, -ly, -la
Kao i kod perfekta i kondicionala, pomoni je glagol mogao biti ispred ili iza
participa, a i negacija je mogla biti ispred pomonoga glagola ili izmeu dvaju
697 Usp. Rernneva 2004: 248-249.
69 8 Usp. Aitzetmliller 199 1 : 198.
699 Usp. Kurz 1 969: 1 6 1 i Lamprecht 1 987: 1 1 1 . To je vidljivo ve i u hrvatskoglagoljskim tek
stovima. Tako primjerice u Brevijaru Vida Omiljanina iz 1396. godine (415a) 22. stih tree glave
Prve knjige o Makabejcima glasi: i samb g( ospod)b staret' e pred licemb n( a)imb . vi e ne boeti
se budete ihb. Vie primjera takvoga futura iz hrvatskoglagoljskih tekstova navodi Rjenik (2000:
159- 1 60). Zahvaljujem Ani Kovaevi to me je upozorila na te primjere.
189
oblika,7oo ovisno o tome nijee li se samo radnja izraena participom ili cijeli iskaz.
Oblici futura drugoga uvaju se dobro u zapadnim junoslavenskim jezicima, a u
slovenskome i kajkavskom narjeju hrvatskoga jezika preuzeli su na sebe ulogu i
znaenje futura prvoga i postali jedini futurski oblici. U bugarskom i makedonskom
su ih potisnuli oblici tvoreni od skraenih prezentskih oblika glagola hoteti i perfek
ta (bug. te Sbm pisal, mak. vie k'e ste patuvale so avtomobil), ali su u suvremenom
bugarskom jo uvijek mogue i konstrukcije tipa: ako bbda pisal, ako bbde sbgreil
neto i sl. U istonoslavenskim jezicima te u ekom, slovakom i luikosrpskom je
futur tvoren od trenutnoga prezenta glagola byti i infinitiva preuzeo ulogu i znaenje
futura drugoga, a u poljskom su se oba oblika pomijeala i mogu se rabiti u obje
uloge. Moe se dakle u oba znaenja rei bd widzial ili bd widzie.70 1
II. PRASLAVENSKA PROZODIJA

700 Primjerice u tekstu iz Sinajskoga euhologija: ate li bQdet'b ne dobre pokajala s to da ne prijt;.t'b
bQdet'b V'b ot'bsfvo.
701 Usp. Stieber 1 979: 345.

190
1. UVOD

Osim segmentne ravni (fonerna) praslavenski je glasovni sustav, kao i sustav

svih ostalih jezika, imao i suprasegmentna (prozodijska) svojstva. Ona se, kao i
kod fonerna, mogu utvrditi samo poredbenom metodom, tj . usporedbom prozo
dijskih svojstava suvremenih slavenskih jezika. Podudarnosti je meutim tu tee
otkriti i dokazati nego na segmentnoj ravni. U suvremenim se slavenskim jezicima
pojavljuju tri prozodijska obiljeja: intenzitet (udar, akcent), intonacija i kvantiteta
(duljina). U veini je jezika fonoloki razlikovno samo jedno od njih. U ekome,
slovakome i luikosrpskome razlikovna je samo duljina, udar je uvijek na prvom
slogu, a intonacijskih razlika nema. U istonoslavenskim je jezicima te bugarskome,
kaupskome702 i slovinskome razlikovno samo mjesto naglaska, a kvantitativnih i
intonacijskih razlika nema. U poljskome i makedonskome nije razlikovno nijedno
od navedenih obiljeja. U poljskome je udar uvijek na pretposljednjem slogu, a
opreka dugi - kratki u 1 6 . je stoljeu zamijenjena oprekom sueni (raniji dugi)
- otvoreni.70 3 U makedonskome udar je uvijek na treem slogu od kraja rijei, a
kvantiteta nije razlikovna. Samo su u zapadnim junoslavenskim jezicima fonoloki
vana (razlikovna) sva tri obiljeja. Sva se tri navedena prozodijska obiljeja obino
pretpostavljaju i za praslavenski. Valja ipak istaknuti da je akcentologija najslabije
poznato podruje praslavenske fonologije i da meu istraivaima postoje znatne
razlike u poimanju praslavenskoga naglasnoga sustava. Razlog je tomu injenica
da se u najstarijim pisanim spomenicima ne biljee nikakva prozodijska obiljeja.
Stoga se prouavanje naglasnoga razvoja moe temeljiti samo na unutarnjoj i pored- ,
benoj rekonstrukciji, pri emu osobitu vanost ima usporedba stanja u slavenskim
i njima naj srodnijim baltikim jezicima. Zbog toga su zakljuci o praslavenskoj
prozodiji vrlo esto hipotetini i ovisni o teoriji glasovnih promjena kakvu zago
varaju pojedini istraivai.

702 U kaupskome je naglasak slobodan u sredinjim i sjevernim govorima, a u junima je nepomi

an. Kvantiteta je izgubljena tek u 19. st.
703 Ta je promjena u povijesti poljskoga jezika poznata kao pochylenie 'suenje'.

193
2. INTONACIJA
Na razlikovnu ulogu intonacije u praslavenskome upuuje kontrast koji se susree
kod praslavenskih rijei *glrhu i *glrdu koje su podlone metatezi likvida. One se u
ruskom jeziku razlikuju mjestom naglaska gor6h : g6rod, u ekome kvantitetom hnili
: hrad, u hrvatskome imaju istu intonaciju i takoer se razlikuju samo kvantitetom grah
: grad. Razlika se meu tim rijeima ne moe objasniti samo s pomou kvantitete jer
je raspored duljina i kraina s jedne strane u ekome i s druge strane u hrvatskome
obrnut. Tamo gdje je u ekome dugi slog u hrvatskome je kratak. Stoga se ta suprot
nost tradicionalno interpretira kao izvorna praslavenska razlika u intonaciji pa se, u
prvoj rijei rekonstruira akutska, a u drugoj cirkumfleksna intonacija: *garhu : *gardu.
Osim te dvije, za kasni se praslavenski (opeslavensko razdoblje) rekonstruira
i trea intonacija, tzv. novi akut. Njegovo postojanje dokazuje usporedba izmeu
hrvatskih rijei: straa, vrati, kralj i odgovarajuih ruskih oblika: stor6a, vor6ti',
kor61' . Navedene opreke pokazuju da dugosilazni naglasak u tim hrvatskim rijei
ma ne moe biti istoga postanja kao u grad, glavu, meso i sl. (rus. g6rod, g6lovu,
mjaso) . Novi akut u veini je sluajeva postao unazadnim pomakom naglaska sa
sredinjih cirkumfleksnih slogova704 ili sa slogova u kojima je bio slabi jer. 70 5
Drukiji odraz novoga akuta i od staroga akuta i od cirkumfleksa uva se jo u
akavskim, kajkavskim i u nekim tokavskim govorima (starotokavskim).76 Odraz
intonacije tipa novoga akuta pojavljuje se i u nekim oblicima gdje nije mogao na
stati spomenutim unazadnim pomakom.707 . Mogue je stoga da je intonacija tipa
novoga akuta postojala ve prije djelovanja Ivieva zakona.78
U prolosti su neki istraivai pretpostavljali za praslavenski postojanje i etvrte
intonacije, tzv. novoga cirkumfleksa. U slovenskom jeziku te u kajkavskim, a dje
lomice i akavskim i tokavskim govorima hrvatskoga jezika smjenjuju se u nekim
rijeima odrazi akuta i dugosilazni naglasak. Ta se smjena moe vidjeti usporedi
li se nominativ jednine i genitiv mnoine imenice krava: sIn. krava - krav; ak.
704 Ranije se ta intonacija opisivala kao rezultat metatonije, tj. promjenom intonacije unutar istoga
naglaenoga sloga, Da je novi akut rezultat naglasnoga pomaka prvi je uoio hrvatski slavist Stje
pan Ivi ( 19 1 1 : 1 63- 1 82), ali je u irim slavistikim krugovima to postalo poznato zahvaljujui
norvekomu slavistu Christianu S. Stangu ( 1957.). Zbog toga mnogi slavisti taj pomak zovu Stan
govim zakonom (npr. Kortlandt 2005.), drugi pak Stang-Ivievim (npr. Greenberg 2000.), a trei
Ivievim zakonom (npr. Holzer 2005. i Kapovi 2005.a). Tonost Ivieva opisa potvruje inje
nica da se novi akut pojavljuje na slogovima koji ranije nisu bili naglaeni.
705 Usp. Ivi 1 9 1 1 : 1 82- 194.
706 Tako primjerice u tim govorima navedene rijei glase: straa, vrati i kralj. Naglasak oznaen s
dugi je uzlazni naglasak koji se razlikuje od novotokavskoga dugouzlaznoga naglaska. Usp. Finka
1968: 15. Usp. takoer Kapovi 2005.a: 8 1 -86.
707 Usp. Dybo; Zamjatina; Nikolaev 1 990: 12 i Greenberg 2000: 77 i 92-93. O podrijetlu novoga
akuta usp. takoer Finka 1 968: 16-23.
708 Usp. Greenberg 2000: 77.
194
krava - kdiv.79 Problem novoga cirkumfleksa prilino je sloen. Dva su pitanja
koja se postavljaju u vezi s njime: 1. je li doista rije o praslavenskoj pojavi i 2. je
li uope potrebno pretpostavljati posebnu vrstu intonacije ili je dovoljno govoriti
samo o obinom cirkumfleksu.7lO Poljski slavist Tadeusz Lehr-Splawinski tvrdio
je da u slovinskome naglasak nije bio pomaknut na prethodni slog ako je u prasla
venskome naglaeni slog imao novoakutsku ili novocirkumfleksnu intonaciju i da
se u mnogim sluajevima zadravanje naglaska na izvornome mjestu podudara sa
slovenskim primjerima novoga cirkumfleksa.7 1 1 To bi znailo da je novi cirkum
fleks ostavio traga ne samo u zapadnim junoslavenskim jezicima, nego i drugdje i
da ga treba pretpostaviti kao posebnu intonaciju ve u praslavenskome. Meutim,
Christian Stang je pokazao da je usporedba slovinskih primjera sa slovenskima
iluzorna i da se oni mogu lako objasniti specifinim slovinskim razvojem.712 Stang
zakljuuje da su dokazi za postojanje novoga cirkumfleks a u praslavenskome vrlo
slabi i da ga stoga nema potrebe ni pretpostavljati kao posebnu intonaciju za to raz
doblje, nego samo za slovenski jezik i (eventualno) kajkavsko narjeje hrvatskoga
jezika, gdje se razvio kasnije, nakon raspada slavenskoga jezinoga zajednitva.713
Njegove zakljuke prihvaa danas veina istraivaa. Tako primjerice i Marc L.
Greenberg smatra da naziv novi cirkumfleks oznauje samo povijesni izvor odre
ene vrste intonacije, a ne i dodatnu, posebnu, razliitu vrstu intonacijske krivulje.
Najjaim se argumentom za pretpostavljanj e novoga cirkumfleksa kao posebne
intonacije smatrala injenica da se on, za razliku od staroga cirkumfleksa, ne po
mie na proklitike (prijedloge). Greenberg to meutim objanjava injenicom da u
vrijeme njegova nastanka nisu postojali mehanizmi koji su uzrokovali pomicanje
staroga cirkumfleksa. Postanak novoga cirkumfleks a povezan je sa skraivanjem
dugih samoglasnika ili s gubljenjem slaboga jera u susjednome slogu. Budui da
se podruje na kojemu se pojavljuje novi cirkumfleks koji je postao na prvi nain
709 Sve okoline u kojima se pojavljuje ta smjena detaljno su razmotrene u Stang 1 957: 23-35 i u
Dybo; Zamjatina; Nikolaev 1990: 16-3 1 .
7 10 Usp. Stang 1957: 23.
7 1 1 Usp. Lehr-Splawinski 1 9 17: 41 i d. Usp. takoer i Lehr-Splawinski 1957: 1 1 8- 1 19.
7 12 Usp. Stang 1957: 3 1-34.
7 1 3 Usp. Stang 1 957, str. 34-35 : Evidence painting in the direction of a proto-Slavonic neo-circum
flex as a separate intonation is scant, and is only to be found in a few form-types, among which
especially the genitive plural gives grounds for reflection. None of the form-types, however, provides
a definite basis for assuming neo-circumflex as a separate intonation. It would hardly be satisfactory
to assume an intonation limited to one or a few form types, and under the circumstances I am not
inclined to assume a separate neo-circumflex in proto-Slavonic. (Dokazi koji upuuju na prasla
venski neocirkumfleks kao posebnu intonaciju oskudni su i ogranieni na svega nekoliko tipova
oblika meu kojima povod za razmiljanje daje osobito genitiv mnoine. Nijedan od tipova oblika
meutim ne nudi vrstu osnovu za pretpostavljanje neocirkumfleksa kao posebne intonacije. Ne
bi bilo uvjerljivo pretpostaviti intonaciju koja je ograniena samo na jedan tip ili samo na nekoliko
tipova oblika i zato pod takvim uvjetima ja nisam sklon pretpostaviti postojanje posebnoga neo
cirkumfleksa u praslavenskom.)
195
poklapa s podrujem na kojemu se pojavljuje onaj koji je nastao na drugi nain,
Greenberg smatra da je njegov postanak istovremen procesu gubljenja slabih jerova
i smjeta ga u 10. ili 1 1 . stoljee poslije Krista.714
Uobiajeno se pretpostavljalo da je akutska intonacija bila uzlazna, a cirkumfleksna
silazna.715 Takva se rekonstrukcija opravdavala ne samo stanjem u slovenskome, nego
i u ruskome u kojemu je u rijei gor6h naglasak na drugom slogu, a u rijei g6rod
na prvom, to se uzimalo kao pokazatelj da je prva rije vjerojatno imala uzlaznu, a
druga silaznu intonaciju. Danas o tome postoje i drukija miljenja. Openito se smatra
da je novi akut i u praslavenskome bio uzlazan. Njegov je odraz i u slovenskome i u
hrvatskim govorima, u kojima se uva, uzlazna intonacija, pa nema razloga da se tO . ne
pretpostavi i za kasni praslavenski. Ostali su slavenski jezici refonologizirali uzlaznu
intonaciju ili kao kvantitativnu razliku (zapadnoslavenski) ili kao razliku u mjestu
naglaska (istonoslavenski i bugarski).716 Budui da se praslavenski cirkumfleks i u
slovenskome i u hrvatskome odraava kao silazan naglasak, nema razloga da se ne
pretpostavi da je tako bilo i u praslavenskome. Sporna je narav staroga akuta. Kao
jedini dokaz da je stari akut povezan s intonacijom navodi se stanje u slovenskom
jeziku. Drugdje je njegov odraz duljina (eki), kraina (hrvatski) ili razliito mjesto
naglaska (istonoslavenski). Taj je naglasak u najveem broju sluajeva nastao gub
ljenjem indoeuropskoga laringala iza samoglasnika ili na samoglasnicima koji su se
produljili Winterovim zakonom ispred zvunih neaspiriranih okluziva. Podsjeamo da
su prema glotalnoj teoriji ti suglasnici bili (pre)glotalizirani.717 Stoga ne udi da su se
pojavila objanjenja prema kojima stari akut nije bio posebna vrsta (uzlazne) intonaci
je, ve da izvor opreci izmeu njega i cirkumfleksa treba traiti u razliitoj vrsti fona
cije. Tako primjerice nizozemski jezikoslovac Frederik Kortlandt pretpostavlja da se
u slavenskim jezicima laringalno obiljeje, koje je naslijeeno iz indoeuropskoga pra
jezika, zadralo sve do 800. godine nakon Krista i da su se nakon toga laringalizirani
samoglasnici stopili s onima koji su imali kratkouzlaznu intonaciju.7 18 S prvim dijelom
njegove pretpostavke slae se i ameriki slavist Marc L. Greenberg, ali ne prihvaa
drugi dio, ve misli da se laringalno obiljeje u nekim slavenskim podrujima zadralo
kao glotalizacija koja je zatim refonologizirana ili kao intonacija ili kao kvantiteta.719
7 1 4 Usp. Greenberg 2000: 1 10.
7 1 5 Usp. primjerice Stang 1 957., str. 20: It is generally assumed, and probably rightly so, that the
acute was a rising intonation as in Slavonic, Old Prussian and Latvian, and that the circumflex
was falling as in these languages. (Openito se pretpostavlja, vjerojatno s pravom, da je akut bio
uzlazna intonacija u slavenskom, staropruskom i latvijskom, a da je cirkumfleks u tim jezicima
bio silazan.)
7 16 Usp. Greenberg 2007: 79.
7 1 7 Usp. Mihaljevi 2002: 98-101.
7 18 Usp. Kortlandt 1975: 20 i 33.
7 1 9 Usp. Greenberg 2007: 79-80. O tome da je glotalni element vrlo rano (u predslavenskom raz
doblju) prestao biti poseban segment (fonem) i postao prozodem usp. i Holzer 2009: 152-154.
196
3. PARADIGMATSKI I KATEGORIJALNI
NAGLASNI SUSTAVI
Praslavenska se prozodija izravno naslanja na starije, baltoslavensko stanje.
Baltoslavenski se naglasni sustav moe okarakterizirati kao paradigmatski. Para
digmatskima se zovu naglasni sustavi u kojima postoji nekoliko tipova (obrazaca)
ponaanja naglaska u rijei koji se zovu naglasnim paradigmama i sve su rijei u
jeziku podijeljene u paradigme prema iduim dvama naelima: 720
1 . Kod netvorenih rijei izbor paradigme nije odreen ni njihovim formalnim (fo
nolokim ili morfolokim) ni znaenjskim svojstvima, ve tradicijom.
2 . Kod izvedenica izbor naglasne paradigme odreen je ili naglasnom paradigmom
osnove ili pak naglasno relevantnim svojstvima tvorbenih morfema.
Prema Vladislavu Markoviu Illi-Svityu, naglasna je paradigma skup naglasnih
odnosa u razliitim oblicima rijei svojstvenih odreenoj skupini rijei koje mogu
pripadati razliitim gramatikim kategorijama i razliitim tvorbenim tipovima. Ri
je je zapravo o svojevrsnoj naglasnoj krivulji gramatike paradigme.721 Vladimir
Antonovi Dybo, Galina Igorevna Zamjatina i Sergej L'vovi Nikolaev odreuju
naglasnu krivulju kao niz, odnosno ureeni skup naglasnih obrisa (kontura),722 a
naglasni obris pak kao skup suprasegmentnih (nadodsjenih) sredstava koja ine
oblik rijei.723 Poredbena prouavanja naglasnih sustava pokazala su da je kod
jezika s paradigmatskim naglaskom uoljiva tendencija prijelaza na kategorijalni
naglasni sustav poopivanjem naglasnih paradigmi na odreene leksike ili grama
tike kategorije, a osobito na tvorbene tipove. KategorijaInima se, dakle, zovu oni
naglasni sustavi u kojima odreeni dijelovi leksika, obino dio tvorbenih tipova,
izabire odreeni naglasni obrazac (paradigmu) mehaniki, neovisno o osnovi od
koje se tvore. Drugim rijeima, naglasni su obrasci neposredno povezani s vrstama
720 Usporedi Dybo; Zamjatina; Nikolaev 1990: 7-8, Lehfeldt 1993: 17-18, Dybo 1999: 1 15 i Dybo
201 1 : 25. Dybo, Zamjatina i Nikolaev zovu ta dva naela prvim i drugim naelom paradigmat
skoga naglaska.
721 Usp. Illi-Svity 1 963. str. 4: Termin akcentuacionnaja paradigma (a.p.) podrazumevaet harak
ternuju dija opredelennoj gruppy slov, otnosjaihsja k kakoj-libo grammatieskoj kategorii, sovo
kupnost' akcentnyh otnoenij v razlinyh formah slova, svoego roda 'akcentnuju krivuju ' gramma
tieskoj paradigmy. (Naziv naglasna paradigma (n. p.) podrazumijeva odreenoj skupini rijei,
koje pripadaju nekoj gramatikoj kategoriji, svojstvenu sveukupnost naglasnih odnosa u razliitim
oblicima rijei, svojevrsnu 'naglasnu krivulju' gramatike paradigme.) Usp. takoer Dybo; Zamja
tina; Nikolaev 1 990: 8.
722 Usp. Dybo; Zamjatina; Nikolaev 1 990, str. 9: Poetomu v obem sluae akcentnuju krivuju
mono opredelit' kak korte akcentnyh konturov, t. e. ih uporjadoennoe mnoestvo, sovokupnost'.
(Prema tome u opem sluaju naglasnu je krivulju mogue odrediti kao niz (povorku) naglasnih
obrisa, tj. njihov ureeni skup, sveukupnost.)
723 Usp. Dybo; Zamjatina; Nikolaev 1990, biljeka 5 na str. 9: V obem sluae akcentnyj kontur -
eto sovokupnost' supersegmentnyh sredstv, oformIjajuih slovoformu. (U opem sluaju naglasni je
obris sveukupnost nadodsjenih sredstava rjenoga oblika.)
197
rijei, odnosno s tvorbenim tipovima. Tendencija prijelaza na kategorijalni nagla
sni sustav vidljiva je i u nekim baltoslavenskim jezicima. Kao primjeri razliitih
stupnjeva razvoja u tom smjeru mogu se uzeti istonoslavenski i junoslavenski
jezici (osobito zapadnobugarski dijalekti) te suvremeni litavski jezik.724 Stoga se
za rekonstrukciju praslavenskoga naglasnog sustava, a osobito razdiobe leksema po
praslavenskim naglasnim paradigmama, mogu uzimati samo oni dijelovi slavensko
ga naglasnoga sustava u kojima su sauvani ostatci staroga paradigmatskoga razdi
obenoga sustava. Bitno je dakle pri prouavanju praslavenskoga naglaska razluiti
uporabljivu grau od nevane.
4. PRASLAVENSKE NAGLASNE PARADIGME
Za kasni se praslavenski najee rekonstruiraju tri naglasne paradigme koje se
obino oznauju slovima a, b i c. Budui da kod neizvedenih rijei, o kojima je rije
u ovom potpoglavlju, izbor naglasne paradigme nije odreen ni vrstom rijei ni
sklonidbenim odnosno konjugacijskim tipom niti bilo kojom drugom gramatikom
kategorijom, za svaku emo paradigmu navesti nekoliko primjera rekonstruiranih
oblika imenica i prezenta glagola razliitih razreda. Pridjevi imaju za svaki rod
poseban oblik, pa bi navoenje cijele paradigme uzelo previe prostora, a ne bi
donijelo nikakvu novu obavijest jer se neodreeni oblici pridjeva sklanjaju kao
imenice o-osnova (muki i srednji rod) ili a-osnova (enski rod) i naglasne im
paradigme izgledaju isto kao kod tih imenica.725 Stoga emo uz svaku paradigmu
navesti samo nominativne oblike nekoliko pridjeva koji pripadaju toj paradigmi. U
naglasnoj paradigmi a naglasak je kroz cijelu paradigmu na istom slogu korijena.
Naglaeni je samoglasnik imao akutsku (uzlaznu) intonaciju koja se oznauje sa // .

Jednina Mnoina
N si1a rakb si1y raci
G si1y raka Si1b rakb
D si1e raku si1amb rakomb
A si1Q rakb si1y raky
L si1e race Si1ahb racehb
I si10jQ rakomh si1ami raky
Dvojina
N, A si1e raka
G, L si1u raku
D, I si1ama rakoma
Jednina Mnoina
1. vyknQ stavjQ vyknemb stavimb
2. vyknei stavii vyknete stavite
3. vykneth stavith vyknQth stav<tth

Od pridjeva mogu se kao primjeri te naglasne paradigme navesti: star'b, stara,

staro i tst'b, Esta, Esto.
U naglasnoj paradigmi b naglasak je na prvom slogu iza osnove. Za razliku od
naglasne paradigme a u kojoj je naglasak uvijek na istom samoglasniku, ovdje je
naglasak na razliitim samoglasnicima, ali uvijek na istom slogu u odnosu na osno-

725 Stanje je vie manje isto i kod odreenih oblika, osim kod naglasne paradigme e gdje ima nekih
komplikacija. ini se da je u toj naglasnoj paradigmi isprva naglasak uvijek bio na zamjeninom
724 Usp. Dybo 1 999: 1 20. dijelu. (David Mandi, usmena obavijest.)
198 199
vu (ali ne u odnosu na kraj rijei). Tu nije mogue odrediti intonaciju naglaenoga Jednina Mnoina
samoglasnika u praslavenskome i stoga se oznauje samo mjesto naglaska znakom 1. zovQ lOvjQ zovem''h lovim''h
, iznad naglaenoga samoglasnika. 2. zove'i lovi'i zovet'e lovit'e
3. zovet'h lovit'h ZOVQt'h lovt'h
Jednina Mnoina
N en'a vol''h en'y vol'ove Kao primjere pridjeva koji su pripadali toj naglasnoj paradigmi navodimo boso,
G en'y vol'u en''h vol'OV'h bos'a, boso i fvo, iv 'a, fvo.
D en'e vol'ovi en'am'h vol''hm'h U novije vrijeme pripadnici Moskovske akcentoloke kole rekonstruiraju za
A en'Q vol''h en'y vol'y praslavenski j o j ednu, mijeanu naglasnu paradigmu koju su nazvali naglasnom
L en'e vol'u en'ah'h vol''hh'h paradigmom d. Ve je Vladislav Markovi Illi-Svity ( 1 963 : 1 1 8- 1 1 9) uoio da
en'ojQ vol''hmh en'ami vol''hmi
neke imenice o-osnova mukoga roda imaju anoma1nu, mijeanu naglasnu krivulju.
Dvojina U nominativu i akuzativu jednine imaju cirkumfleksni naglasak na prvome slogu
N, A en'e vol'y kao imenice naglasne paradigme e, a na svim ostalim oblicima naglasak na slogu
G, L en'u vol'ovu iza osnove kao imenice naglasne paradigme b. Daljnja su istraivanja pokazala da
D, I en'ama vol ''hma je ista naglasna krivulja svojstvena i nekim imenicama u-osnova i i-osnova mukoga
Jednina Mnoina roda te moda i nekim imenicama koje pripadaju suglasnikim osnovama srednjega
1. s'hlj'Q nos'jQ s'hlj'em'h nos'im'h roda. Zbog toga su Bulatova; Dybo; Nikolaev ( 1 988.) uveli etvrtu paradigmu i
2. s'hlj'ei nos'ii s'hlj'ete nos'ite nazvali je naglasnom paradigmom d. Kao primjeri te naglasne paradigme mogu se
3. s'hlj'eth nos'ith s'hlj'Qth nos'th uzeti rekonstruirane naglasne krivulje imenica rogo i sado od kojih je prva pripa
dala o-osnovama, a druga u-osnovama.
Kao primjer pridjeva koji su se sklanjali po toj naglasnoj paradigmi navodimo
Jednina Mnoina
bel'o, beTa, beTo i ostr'o, ostr'a, ostr'o.
N rog'h sad'h rog'y sad'ove
U treoj je naglasnoj paradigmi (e) naglasak pomian, tj . katkad je na poetnom
G rog'a sad'u rog''h sad'ov'h
slogu, a katkad na nastavku. Glede intonacije, i tu je problem isti kao u paradigmi b,
D rog'u sad'ovi rog'om'h sad''hm'h
tj . esto se ne zna kakva je intonacija bila u kasnome praslavenskom. Jedino se zna
A rog'h sad'h rog'y sad'y
da je, kada je naglasak na prvom slogu, intonacija uvijek cirkumfleksna (silazna) i
L roz'e sad'u roz'eh'h sad''hh'h
oznauje se tada znakom ako je samoglasnik dug ili " ako je samoglasnik kratak.

rog'omh Sad''hmh rog'y sad''hmi
Znak ' oznauje dugi novi akut ili pak u zavrnom slogu rijei indoeuropski dugi Dvojina
samoglasnik koji u naglaenim nastavcima rijei naglasne paradigme e nije skraen. N, A rog'a sad'y
Jednina Mnoina G, L rog'u sad'ovu
N golv'a syn'h g61vy synove D, I rog'oma sad''hma
G golv'y syn'u golv''h synov''h
D g61ve synovi golvam'h syn'hm'h Odrazi te naglasne paradigme vidljivi su, prema moskovskim autorima, u razli
A g6lvQ syn'h g6lvy syny itim slavenskim narjejima: u ruskim i bjeloruskim govorima koji su se razvili iz
L golv'e syn'u golvah'h syn'hh''h govora slavenskoga plemena Krivia, u galicijskim ukrajinskim govorima, u nekim
golvo'jQ syn'hm'h golvami syn'hm'i istonoruskim govorima, u zapadnim i sredinjim bugarskim govorima, u gornjo
luikosrpskom jeziku te u nekim akavskim govorima, primjerice u govoru otoka
Dvojina Suska i nekim istarskim govorima.126 Ipak, u veini se slavenskih narjeja imenice
N, A g6lve syny
G, L golv'u synovu
726 Detaljnu dokumentaciju vidi u Bulatova; Dybo; Niko1aev 1988: 49-62 te u Dybo; Zamjatina;
D, I golvama syn'hm'a
Nikolaev 1 990: 1 3 1 - 1 54.
200 201
za koje se pretpostavlja pripadnost naglasnoj paradigmi d ni po emu ne mogu ra
zluiti od imenica koje pokazuju odraz pomine naglasne paradigme e. Postojanje
posebne naglasne paradigme d nije ope prihvaeno meu akcentolozima. Tako
primjerice njezino postojanje ne prihvaaju Edward Stankiewicz ( 1 993.) i Frederik
Kort1andt ( 1 994.), a vrlo je prema takvoj rekonstrukciji kritian i Willem Vermeer
(200 1 .) koji smatra da se pretpostavljanjem te naglasne paradigme kre osnovna
naela o podjeli morfema na dominantne i recesivne kojima se u rekonstrukciji
slue upravo pripadnici moskovske kole i da se time ne moe na zadovoljavajui
nain objasniti razvoj pretpostavljenoga cirkumfleksnoga naglaska u nominativu i
akuzativu jednine tih imenica. Keith Langston (2007.) dokazuje da su podatci iz
akavskih narjeja koji se navode kao dokaz za tu paradigmu nepouzdani i da su
slaba potpora za njezinu rekonstrukciju.727 U veini su tih govora izgubljene izvor
ne intonacijske razlike i sekundarno su produljeni kratki naglaeni samoglasnici, to
olakava razliite analoke promjene i zamuuje razlike meu izvornim naglasnim
tipovima. Stoga se, suprotno tvrdnjama Moskovske akcentoloke kole, ne moe
jednostavno pretpostaviti da je rije o arhaizmu.728 Nasuprot tomu, Miriam Shra
ger (2007.) razmatrajui stanje u sjeverozapadnim ruskim govorima na podruju
povijesnoga plemena Krivia zakljuuje da se u tim govorima naglasna paradigma
d moe smatrati arhaizmom i odreuje relativnu kronologiju njezina postanka. Na
temelju kvantitativne analize zakljuuje da je ta paradigma uspostavljena prije pro
mjene *Q u . Budui da se gUbljenje nosnika i jerova obino smatra zavretkom
praslavenskoga razdoblja u irem smislu (opeslavenskoga razdoblja), to znai da
se naglasna paradigma d mora smatrati praslavenskom (opeslavenskom) pojavom.
Prema Georgu Holzeru (2009: 1 70) naglasna je paradigma d nastala odvajanjem
jedne skupine rijei od naglasne paradigme a, u razdoblju koje on zove predsla
venskim (tijekom tzv. drugoga obeznaglaavanja).729 Kasnije su, nakon djelovanja
Dyboova zakona, te rijei nasljedovale one iz naglasne paradigme b, a u postpra
slavenskom razdoblju prele su u veini slavenskih govora, osim gore spomenutih,
u naglasnu paradigmu e .
727 Usp. Langston 2007., str. 140: ... , the akavian evidence provides little support for the recon-
struction of a separate a. p. (d).( ... , akavska graa vrlo slabo podupire rekonstrukciju posebne
n. p. (d).)
728 Usp. Langston 2007., str. 1 39: Contrary to the practice of the Moscow accentological school,
the anomalous accentual patterns exhibited by these nouns cannot simply be assumed to represent
an archaism. The loss of pitch distinctions and secondary lengthening of vowels seen in many
of these dialects blur the distinctions between the original accentual types, which could facilitate
analogical change as suggested above. (Suprotno postupanju Moskovske akcentoloke kole, ne
moe se pretpostaviti da su anomalni naglasni obrasci tih imenica arhaizam. Gubljenje intona
cijskih razlika i sekundarno duljenje samoglasnika koji se pojavljuju u mnogima od tih dijalekata
briu razlike meu izvornim naglasnim tipovima, to moe olakati analoke promjene kako je
predloeno gore.)
729 Usp. takoer i toku 5. na str. 158.
202
Holzer (2009: 170- 1 75) uvodi i petu naglasnu paradigmu koju je nazvao nagla
snom paradigmom h . Rijei koje pripadaju toj paradigmi ponaaju se kao one iz
naglasne paradigme e, uz jednu iznimku: ako je nastavak praslavenske rijei bio
jednosloan, a slog ispred toga akutiran i sadrava:o dugi samoglasnik ili diftong
nastao od ranijega dugoga diftonga ili tautosilabiku skupinu i + sonant, tada je
zbog Hirtova zakona slog ispred nastavka bio naglaen, dok je kod naglasne para
digme e naglasak bio ili na zadnjem slogu ili na prvom slogu u rijei. Kao primjer te
paradigme uzima glagol viti ( f- *wftei) u kojemu je u svim prezentskim oblicima,
osim prvoga lica,73o naglaen predzadnji slog, tj . onaj ispred nastavka:731
Jednina Dvojina Mnoina
l. vljQ vije've vije'm'h
2. vije'i vije'ta vije'te
3. vije'tb vije'te VijQ'tb
Dok glagoli, barem djelomice, uvaju tu naglasnu paradigmu, kod imenica je
ona potpuno nestala i sve su imenice prele ili u naglasnu paradigmu a ili u nagla
snu paradigmu e. 732
Paradigmatski se naglasni sustavi mogu najgospodarnije opisati ako se svi
morfemi toga jezika podijele u naglasne razrede koji su odreeni pridruenom im
valentnou s pomou koje se izraavaju odnosi dominantnosti i recesivnosti733
meu morfemima razliitih razreda. Gotovo u svim prouavanim paradigmatskim
naglasnim sustavima pojavljuju se dva valencijska razreda: dominantni (vii) koji
se oznauje znakom + i recesivni (nii) koji se oznauje znakom _.734 Na temelju
injenice da je u praslavenskom mjesto naglaska u nekim rijeima odreeno korije
nom od kojega su tvorene, a u drugima ne, ve ovisi o okolini u kojoj se on nalazi,
moemo zakljuiti da se praslavenski korijeni moraju podijeliti u dva razreda, na
dominantne i recesivne. Uz dominantne, koje oznaujemo znakom +, pri odrei
vanju mjesta naglaska apsolutno je nevano pitanje o valentnosti drugih morfema
s kojima se korijen povezuje. Uz recesivne, koje oznaujemo sa -, mjesto naglaska
ovisi o sufiksima s kojima se kombinira, a ne o samom korijenu. Prouavanjem
sufiksa utvreno je da se i oni (slino korijenima) dijele u dva razreda. Kod prvoga
je razreda sufiks a mjesto naglaska, ako se povezuju s recesivnim korijenom, uvijek
730 Oblik prvoga lica obeznaglaen je Holzerovim prvim obeznaglaavanjem, a to znai da mu onda,
konturnim pravilom, udar automatski dolazi na prvi slog.
73 1 Obino se taj i njemu slini glagoli ne izdvajaju iz naglasne paradigme c. Usp. Lehfeldt 1993:
58. Koliko mi je poznato, Holzer je jedini koji za takve rijei uvodi novu naglasnu paradigmu.
73 2 O tome kako je mogao tei taj proces usp. Holzer 2009: 1 7 1 - 175. U nekim se sluajevima
pojavljuju dublete iste rijei, tj. oblik koji pokazuje prijelaz u naglasnu paradigmu a i onaj koji
pokazuje prijelaz u naglasnu paradigmu c.
733 Nazivi dominantan i recesivan posueni su iz genetike.
734 Vidi Dybo 1999: 1 16. Teorijski takvih valencija moe biti i vie.
203
odreeno tim sufiksom. Stoga se te sufikse takoer smatra dominantnima i ozna 5. NAGLAAVANJE IZVEDENICA
uje ih se sa +. Kod drugoga razreda, sufiks nema nikakvu ulogu u odreivanju
mjesta naglaska i zato se taj razred smatra recesivnim i takoer se oznauje sa -. Naglasak izvedenica (tvorenica) ovisio je u praslavenskome (a tako je bilo ve
Paradigme a i b primjeri su fiksiranoga naglaska. I u jednoj i u drugoj paradigmi i u baltoslavenskome) o naglasnim svojstvima (valentnosti) korijena i afiksa od
naglasak je uvijek na istom slogu. Meusobno se razlikuju time da je u prvom kojih su tvorene. Ako se izvedenica sastojala samo od dominantnih morfema (s
sluaju naglasak uvijek i na istom (kod neizvedenih rijei korijenskom) samogla valentnou +), naglasak je bio na prvom morfemu:
sniku, a u drugom na prvom slogu iza korijena, na samoglasniku koji se nae u s t a r - b C - b (gen. mn.) vy -dE H -a-t i (inf.)
tom slogu. Oigledno je da je u oba sluaja mjesto naglaska svojstvo korijena i da + + + + + + +

je njime odreeno. Dakle, u oba je sluaja rije o dominantnim korijenima, jedino

su u prvoj skupini naglaujui, a u drugoj zanaglaujui, koji nose naglasak, ali . se Ako se izvedenica sastojala samo od recesivnih morfema (s valentnou -), na
on pridruuje morfemu iza korijena. Nasuprot tomu, paradigma e primjer je para glasak je takoer bio na prvom morfemu :
digme u kojoj je korijen recesivan i mjesto naglaska ovisi o nastavcima. Zanimljive ln-ost-b o - k r'b v-av- i - l - 'b
su u tom pogledu rijei koje su prema Dybou i suradnicima pripadale naglasnoj
paradigmi d. Njihovi korijeni variraju glede dominantnosti i recesivnosti, to kod
Ako je izvedenica sadravala samo jedan dominantan morfem, naglasak je uvi
ostalih triju paradigma nije sluaj . U veini se oblika ponaaju kao dominantni, a u
jek bio na njemu:
nominativu i akuzativu jednine kao recesivni. Kako je ve spomenuto, to je jedan
od vanijih metodolokih prigovora koje je pretpostavljanju naglasne paradigme d len-ost-b- j Q (instf. jd.) mo l d- b c - e -mb (instf. jd.)
+ +
uputio Vermeer (200 1 .).
Ako je izvedenica imala vie dominantnih, ali i jedan ili vie recesivnih morfe
ma, naglasak je bio na prvome dominantnom morfemu :
star-ost - b - j Q b o g - at - o - j Q k6 z - b j -e - j Q
+ + + + + + +

Svi se navedeni sluajevi mogu obuhvatiti jednim konturnim pravilom735 koje

odreuje postanak naglaska II svim nizovima morfema u praslavenskome (baltosla
venskome) , a ono glasi:
Naglasak uvijek pada na poetak prvoga niza morfema vie valentnosti.
Postanak baltoslavenskoga naglaska koji, kako je vidljivo, moe biti na razlii
tim slogovima prema V. A. Dybou najbolje se moe objasniti kao fonologizacija
naglasne krivulje (obrisa) nastale kao rezultat (posljedica) gubljenja indoeuropskih
tonova.736 Oito je da, prema tome, valencija plus (dominantnost) odgovara visoko-

735 Pravilo se zove konturnim (obrisnim) jer odreuje naglasni obris (konturu) rijei. O pojmu na
glasnoga obrisa vidi str. 197.
736 Prouavajui sa suradnicima tipologiju naglasnih sustava, Dybo je zakljuio da se paradigmatski
naglasni sustavi obino razvijaju iz jezika koji su imali tzv. leksike tonove, tj . u kojima je uloga
tona samo to da razlikuju znaenje rijei. Takvi su primjerice kineski jezik i neki drugi jezici ju
goistone Azije. Zbog toga je pretpostavio da je indoeuropski prajezik, barem u jednom razdoblju
svojega razvoja bio tonski jezik u kojemu su razlikovnu ulogu imala dva tona: visoki i niski. Iz
takvoga se sustava mogu po njemu izvesti ne samo baltoslavenski, nego i grki te indoiranski na
glasni sustavi. Usp. Dybo; Nikolaev; Starostin 1 978. na str. 34: Thus there are reasons to suppose
204 205
mu tonu, a valencija minus (recesivnost) niskornu. To znai da u baltoslavenskome
udar (naglasak) zapravo pada na prvi slog koji ima visoki ton, a ako u rijei nema
nijednoga visokoga tona, nego su svi slogovi s niskim tonom, tada naglasak pada
na prvi slog u rijei. 737 Iz toga proizlazi da je morfem dominantan ako ima barem
jedan dominantan slog (slog s visokim tonom), a inae je recesivan. Primijenimo
li to na praslavenske paradigme, dobit e se ovakvo stanje za imenske izvedenice.
Ako je neizvedena rije pripadala naglasnoj paradigmi a, i njezina e izvedenica
pripadati istoj paradigmi. Isto vrijedi i za izvedenice koje su izvedene iz neizvede
nih rijei koje pripadaju naglasnoj paradigmi b. I kod njih je naglasak na slogu iza
korijena, ali je, za razliku od neizvedenih rijei, sada i na istome samoglasniku (koji
je dio sufiksa). Zanimljivije je stanje kod izvedenica ije polazne rijei pripadaju
naglasnoj paradigmi e iji su korijeni, kako smo vidjeli, recesivni. Tu je naglasak,
odnosno pripadnost izvedenice nekoj naglasnoj paradigmi, ovisio o sufiksima. Ako
je izvedenica sadravala dominantan sufiks, tj . sufiks koji je imao visoki ton, tada
je naglasak uvijek bio na istom slogu, ali je izvedenica mogla pripadati paradigmi
a ili b, ovisno o naravi intonacije na dominantnom sufiksu. Ako je ona bila akut
ska, tada je naglasak uvijek na tom slogu i izvedenica pripada paradigmi a. Ako
je sufiks imao cirkumfleksnu intonaciju, tada, zbog Dyboova zakona,738 naglasak
pada na gramatiki morfem (nastavak), a to znai da izvedenica pripada naglasnoj
paradigmi b . Ako je izvedenica pak sadravala samo recesivne sufikse, tada je,
kao i neizvedena rije koja joj je u osnovi, pripadala paradigmi e, dakle mijenja se
mjesto naglaska kroz paradigmu, ovisno o naravi nastavka.139
that accent systems of Greek and Indo-Iranian, which may be characterised in general as systems
of reduced paradigmatic accent, and not easily analysed in terms of accent valencies, together
with the Balto-Slavic system of unreduced paradigmatic accent, go back to a Proto-Indo-European
system with tonal oppositions. This possibility is further strengthened by recent comparisons of the
Balto-Slavic and Greek-Iranian accent systems. (Postoje dakle razlozi za pretpostavku da su nagla
sni sustavi grkoga i indoiranskih jezika, koji se mogu okarakterizirati kao sustavi s reduciranim
paradigmatskim naglaskom i ne mogu se lako opisati s pomou naglasnih valencija, zajedno s
ba1toslavenskim sustavom nereduciranoga paradigmatskoga naglaska, proizili iz praindoeuropsko
ga sustava s tonskim oprekama. Ta je mogunost dodatno potkrijepljena nedavnim usporedbama
ba1toslavenskih i grko-iranskih naglasnih sustava.) Usp. takoer Mihaljevi 2002: 1 17- 1 1 8.
737 Usporedi Dybo 1 999: 1 20.
73 8 O Dyboovu zakonu vidi nie.
739 S nastavcima koji su dominantni (imaju visoki ton) naglasak je na nastavku, a u drugim oblicima
na prvom slogu.
206
6. BALTOSLAVENSKI NAGLASNI SUSTAV
Praslavenske naglasne paradigme a i b mogu se svesti na isti baltoslavenski
naglasni tip, tzv. L naglasni tip u kojemu je naglasak uvijek na korijenu. Razliku
meu njima najlake je objasniti pretpostavkom da su se u baltoslavenskom te dvije
naglasne paradigme razlikovale samo intonacijom. Vidjeli smo da je u naglasnoj
paradigmi a intonacija uvijek akutska. Rijei naglasne paradigme b imaju naglasak
na prvom slogu iza korijena ili pak novi akut na korijenu. U poglavlju 2. reeno
je da je novi akut nastao naglasnim pomakom kada se u slogu iza korijena nalazio
poluglas ili dugi samoglasnik koji nije skraen u praslavenskom razdoblju. Kao to
je reeno u poglavlju 4., intonaciju naglasne paradigme b nije na temelju slavenskih
podataka mogue povezati ni s akutom niti sa slavenskim cirkumfleksom. Meu
tim, usporedba s ostalim indoeuropskim jezicima pokazala je da tu naglasnu paradi
gmu ine osnove iji je korijen sadravao kratki samoglasnik, kratki diftong ili slo
gotvorni sonant, a to su one osnove koje prema F. de Saussureu daju u baltikome
cirkumfleks. Budui da se i slavenska naglasna paradigma a genetski podudara s 1 .
baltikom (litavskom) naglasnom paradigmom iji korijen ima akutsku intonaciju,
razlono je pretpostaviti da se naglasna paradigma b razvila od onih primjera koji su
u baltoslavenskom imali u naglaenom slogu cirkumfleksnu intonaciju, a naglasna
paradigma a od onih s akutskom intonacijom. Ovdje treba istaknuti da u baltikom
(litavskom) nema naglasne paradigme sa stalnim naglaskom na slogu iza osnove
koja bi bila podudarna sa slavenskom naglasnom paradigmom b. Podudarnost iz
meu te slavenske naglasne paradigme i litavske 2. naglasne paradigme dobiva se
tek onda ako se pretpostavi djelovanje Saussureova zakona u baltikome i Dyboova
zakona u slavenskome. 740 Treba takoer istaknuti da su nazivi akut i cirkumfleks
u litavskoj akcentologiji nadjenuti prema znakovima preuzetim iz grke prozodije
kojima su se te intonacije konvencionalno oznaivale i njihovim nazivima. Litav
ski akut ne oznauje uzlaznu, niti cirkumfleks silaznu intonaciju, nego obratno :
samoglasnici u akutiranim slogovima odlikuju se silaznom intonacijom te jasnom i
napetom artikulacijom, a oni u cirkumfleksnim slogovima blago uzlaznim ili gotovo
ravnim kretanjem osnovnoga tona i manjom artikulacijskom napetou.741 Naglasna
paradigma e gotovo je nepromijenjeni nastavak ba1toslavenskoga II. naglasnoga tipa
s recesivnim morfemima u osnovi. Njoj u litavskome odgovaraju 3 . i 4. naglasna
paradigma, obje s pominim naglaskom.742 Zanimljiva je i ovdje naglasna paradi
gma d. Prema Dybo; Zamjatina; Nikolaev ( 1 990: 130- 1 3 1 ) veina rijei koje su
740 O tim zakonima vidi nie.
74 1 Usp. Lehfeldt 1 993: 98.
742 Prema Holzeru (2009: 1 7 1 ) 3. litavskoj naglasnoj paradigmi odgovaraju praslavenske naglasne
paradigme c i h, a 4. samo naglasna paradigma c.
207
genetski povezane sa slavenskim rijeima koje pripadaju toj paradigmi u litavskim
se narjejima kolebaju izmeu 2. i 4. naglasne paradigme. Drugoj naglasnoj pa
radigmi pripadaju takve rijei u govorima zapadne Litve, u govorima s podruja
Panaveisa te u dzukskim govorima, a u ostalim litavskim govorima one su dio 4.
naglasne paradigme.
Baltoslavenski je prajezik imao fonoloki relevantnu (razlikovnu) intonacijsku
opreku samo na dugim slogovima.743 Glasovna (fonetska) se narav tonskih krivu
lja ne moe sa sigurnou odrediti. Jedino je sigurno da su postojale dvije tonske
konfiguracije (intonacijske krivulje) koje su se meusobno morale razlikovati, a o
njihovoj glasovnoj naravi ne znamo nita. Nazivi akut i cirkumfleks koji se rdo
vito rabe u literaturi samo su konvencionalne oznake te razlike. Svaki je dugi slog
mogao imati jednu od tih intonacij skih krivulja, tj . mogao je biti cirkumfleksan
ili akutski. Prema u indoeuropeistici proirenom miljenju, akutska se intonacija
u baltoslavenskom pojavljuje na onim samoglasnicima koji su postali iz indoeu
ropskih dugih samoglasnika, dugih dvoglasnika ili dugih slogotvornih sonanata.
Ako prihvatimo laringainu teoriju, akutska se intonacija pojavljuje na mjestu onih
samoglasnika i slogotvornih sonanata koji su u indoeuropskom prajeziku kombina
cija samoglasnika ili slogotvornih sonanata i laringala. Prema tome oito je akutska
intonacija uzrokovana laringalom.744 Na kratkim je slogovima intonacijska opreka
neutralizirana i oni se u pogledu svih vanih pojava ponaaju kao cirkumfleksni
slogovi. Stoga se openito dugi slogovi s cirkumfleksnom intonacijom i kratki
slogovi zovu obino cirkumfleksni slogovi.
Baltoslavenska je rije mogla imati vie dugih iliji kratkih slogova, te vie aku
tiranih ili cirkumfleksnih slogova. Mjesto naglaska (udara) bilo je, kao i u pra
slavenskom, odreeno akcentogenou (tj . dominantnou) morfema od kojih se
rije sastojala. Stoga je baltoslavenski imao dva naglasna tipa, jedan u kojemu je
naglasak bio fiksiran uvijek na istom slogu zbog dominantnosti morfema u kojemu
se taj slog nalazio, a drugi u kojemu je naglasak bio pomian jer korijen nije bio
dominantan pa je mjesto naglaska ovisilo o okolini u kojoj se naao. Prvi je naglasni
tip imao dva podrazreda: jedan u kojemu je naglaeni slog bio akutiran, a drugi u
kojemu je bio cirkumfleksan. Zato je dolo do njegova razdvajanja na dvije na
glasne paradigme u praslavenskome objasnio je jo 1 962. V. A. Dybo. Da bismo
odgovorili na to pitanje, valja upozoriti na dvije razlike izmeu baltikih i slaven
skih jezika koje se tiu drugoga baltoslavenskoga naglasnoga tipa (praslavenske
naglasne paradigme e). Kao prvo, poznato je da je u pralitavskome drugi naglasni
tip obuhvaao i akutirane i cirkumflektirane (i kratkosamoglasnike) osnove, dok
743 Za razliku primjerice od hrvatskoga, srpskoga i slovenskoga gdje se intonacijske razlike poka
zuju i na kratkim slogovima.
744 Usp. Beekes 1 995: 1 5 1 .
208
se u praslavenskome u naglasnoj paradigmi e kao nasljedniku drugoga naglasnoga
tipa takva opreka ne moe utvrditi. Prema tome valja vidjeti kako su u rijeima toga
tipa u praslavenskome iezle izvorne intonacijske opreke. Kao drugo, praslavenska
naglasna paradigma e ima jedno zanimljivo ogranienje. Ako je naglasak na zavr
nom slogu, on je tamo i ostao. Ali, ako nije bio naglaen zavrni slog, tj . ako je
rije o recesivnim oblicima korijena koji su imali naglasak na prvom slogu, naglasak
je preskakao na susjedni prijedlog, prefiks ili esticu i to kako na proklitike, tako
i na enklitike, npr. *g81vQ : *nli golvQ : *golVQ e ili *nesQ : *nenesQ : *prfnesQ :
*nesQ li '. To se pravilo o preskakanju naglaska na klitike u literaturi zove zakonom
Vasil'eva i Dolobka. Prema Dybou kod rijei drugoga naglasnoga ba1toslavenskoga
tipa iji je korijen bio akutiran najprije se razvila posebna intonacija, koja se onda
proirila i na rijei iji je korijen izvorno bio cirkumflektiran ili s kratkim samo
glasnikom, tj . izvorna je intonacijska opreka u tom tipu neutralizirana. Rezultat te
neutralizacije nazvao je Dybo neutralizacijskim cirkumfleksom (rus. cirkumfleks nej
tralizacii). Ta je neutralizacijom prouzroena intonacija bila neposredno povezana s
recesivnou naglaska. Budui da se neutralizacijski cirkumfleks fonetski pribliio
cirkumfleksnoj intonaciji odgovarajuih korijena prvoga naglasnoga tipa, morala se
je izvorna cirkumfleksna intonacija sama promijeniti kako ne bi dolo do stapanja
s drugim akcenatskim tipom. Ta se promjena odvijala tako da je naglasak s izvorno
cirkumfleksnoga korijena ili korijena s kratkim samoglasnikom premjeten na idui
slog neovisno o njegovim svoj stvima. Ta je glas ovna promjena u akcentolokoj
literaturi poznata ili kao Dyboov zakon ili kao Illi-Svityev zakon. I tako je dolo
do dijeljenja prvoga naglasnoga baltoslavenskoga tipa na dvije naglasne paradigme
a i b, dok je drugi naglasni tip ostao u osnovi nepromijenjen i nastavio ivot kao
naglasna paradigma c.
Kako je ve spomenuto, trima slavenskim naglasnim paradigmama (a, b, e)
odgovaraju etiri naglasne paradigme u suvremenome litavskome. Naglasna para
digma a genetski je podudarna s l . litavskom naglasnom paradigmom, naglasna pa
radigma b s 2., a naglasnoj paradigmi e odgovaraju 3 . i 4. litavska naglasna paradi
gma.145 Te su se etiri naglasne paradigme iz dvaju baltoslavenskih naglasnih tipova
razvile zahvaljujui djelovanju Saussureova zakona prema kojemu je u povijesti
litavskoga jezika naglasak pomaknut s neakutiranoga (cirkumfleksnoga ili kratkoga)
baltoslavenskoga sloga na idui slog ako je taj imao akutsku intonaciju.146 Ve je na
prvi pogled vidljiva velika slinost izmeu Saussureova i Dyboova zakona. Stoga
745 Prema Holzerovu tumaenju (2009: 1 7 1 ) 3. litavska naglasna paradigma odgovara praslaven
skim naglasnim paradigmama h i c, a 4. samo praslavenskoj naglasnoj paradigmi c.
746 Za povijest je litavske prozodije vaan i Leskienov zakon koji je djelovao nakon Saussureova
zakona i nije utjecao na razdiobu (distribuciju) naglasaka. Prema tom zakonu, nakon pomaka koji
je izvren prema Saussureovu zakonu, skraeni su svi akutski samoglasnici u posljednjem slogu
rijei.
209
ne udi da su mnogi. stariji istraivai slavenske prozodije smatrali da je Saussureov
zakon pod imenom Fortunatovljev zakon747 djelovao i u povijesti slavenskih jezika.
Tomu se prvi usprotivio Christian Stang u knjizi Slavonic Accentuation koji je tvr
dio da za to nema nikakvih pouzdanih dokaza.748 Vladimir Antonovi Dybo htio
je obraniti Fortunatovljev zakon od Stangova napada,749 ali je dokazao da izmeu
Saussureova zakona i naglasnoga pomaka u praslavenskome (koji se onda i zove
prema njemu Dyboov zakon) postoji nekoliko bitnih razlika zbog kojih se ta dva
pravila ne mogu poistovjetiti i svesti na jedno.75o Za Dyboov je zakon ( naglasni = toslavenskoga naglasnoga sustava s praindoeuropskim.752 Nasuprot tomu, pripad
pomak u praslavenskome) nevano je li slog na koji se naglasak pomie akutski ili
nije. S druge strane, Saussureov zakon djeluje neovisno o akcentogenosti osnove
i sufiksa. Njime se naglasak pomie i kod akcentogenih i kod neakcentogenih os
nova na idui slog, neovisno o tome je li on akcentogen ili nije. Kako smo vidjeli,
Dyboov zakon pogaa samo akcentogene morfeme. Drugim rijeima, Dyboov je
zakon pogodio samo I., a Saussureov i I. i II. baltoslavenski naglasni tip. Dodatni
argument za odvajanje tih dvaju procesa moe biti i injenica da je Saussureov
zakon sinkronijsko pravilo suvremenoga litavskoga jezika, dok Dyboov zakon nije
dio fonolokoga sustava nijednoga suvremenoga slavenskoga jezika.75 1
747 Prema poznatome ruskom slavistu s kraja 19. i poetka 20. st. Filippu Fedoroviu Fortunatovu.
748 Usp. Stang 1957., str. 108 : no reliable support is available for the assumption that de Saussure 's
law operated in Slavonic (nema pouzdane potpore za pretpostavku da je Saussureov zakon djelovao
u slavenskome).
749 Usp. Lehfeldt 1993: 13.
750 Usp. osobito uvodno poglavlje u Dybo 198 1 .
75 1 Usp. Halle 200 1 : 798.
210
7. OD INDOEUROPSKOGA DO BALTOSLAVENSKOGA
Odnos izmeu baltoslavenskoga i praindoeuropskoga naglasnoga sustava nije
do kraja razrijeen. Mnogi akcentolozi smatraju da je u ranome baltoslavenskom
razdoblju praindoeuropski naglasni sustav temeljito preustroj en i da izmeu njega
i kasnijega baltoslavenskoga sustava nema kontinuiteta. Tako primjerice znameniti
poljski indoeuropeist Jerzy Kurilowicz izrijekom nijee mogunost povezivanja bal
nici morfoloke akcentoloke kole pretpostavljaju kontinuitet izmeu ta dva susta
va.753 Istraivanja koja je zapoeo Illi-Svity ( 1 963.), a nastavili drugi pripadnici
moskovske akcentoloke kole, pokazala su da se naglasak oko 200 baltoslavenskih
imenica moe povezati s naglaskom u onim indoeuropskim jezicima koji su ouvali
ostatke prvotnoga indoeuropskoga naglaska ili njegove odraze. Utvreno je da od
toga 1 04 baltoslavenske imenice prvoga, nepominoga naglasnoga tipa odgovaraju
indoeuropskim baritonama, 70 imenica drugoga, pominoga tipa indoeuropskim
oksitonama,754 a 2 1 imenica s nepominim naglaskom moe se objanjavati kao
rezultat preoblike indoeuropskih oksitona prema Hirtovu zakonu.755 To po njihovu
miljenju nedvosmisleno dokazuje indoeuropski izvor baltoslavenskoga naglaska.
Prema V. A. Dybou glavni je razlog tomu da se tradicionalno nijee kontinuitet iz
meu praindoeuropskoga i baltoslavenskoga naglasnoga sustava injenica da je pra
indoeuropski sustav rekonstruiran na temelju grae iz samo dvaju jezika: staroin
dijskoga (vedskoga) i starogrkoga. Samo djelomice u obzir su se uzimali i podatci
iz germanskih jezika koji u nekim sluajevima, zahvaljujui Vernerovu zakonu, po
kazuju gdje je bilo mjesto naglaska u prajeziku, ali germanski jezici, kao ni baltiki
ni slavenski nisu bili sustavno Ukljueni u indoeuropsku naglasnu rekonstrukciju.756
752 Usporedi Lehfeldt 1993: 1 8. I Frederik Kortlandt (2005.) pretpostavlja svojevrstan prekid iz
meu ta dva naglasna sustava.
753 Utemeljiteljem morfoloke akcentoloke kole smatra se norveki jezikoslovac Christian Stang,
a njezini su najvaniji predstavnici pripadnici moskovske akcentoloke kole, meu kojima poseb
no mjesto zauzimaju njezin utemeljitelj Vladislav Markovi Illi-Svity i najvaniji predstavnik
Vladimir Antonovi Dybo. Osim njih, znaajnim se predstavnikom te kole smatra i francuski
slavist Paul Garde.
754 Oksitone su rijei s naglaskom na posljednjem slogu, a one iji naglasak nije na posljednjem
slogu zovu se baritonama.
755 Usp. Dybo 2003: 1 3 1 . Hirtov je zakon dobio ime po njemakome jezikoslovcu Hermannu Hirtu
koji ga je prvi formulirao 1 895. godine. Prema tom zakonu (u baltoslavenskim jezicima) naslije
eni se indoeuropski naglasak pomie na prethodni akutski slog ako u njemu nije bio dvoglasnik.
Dybo; Zamjatina; Nikolaev (1990: 8) tumae Hirtov zakon kao metatoniju recesivnoga akuta u
dominantni akut koja se dogodila pod razliitim uvjetima, a Frederik Kortlandt ( 1 975: 8 1 , 2005:
1 16) smatra da su Hirtov zakon izazvali laringali. O Hirtovu zakonu vidi takoer Derksen 2004:
83-85, Mandi 2009: 20-22 i Suka 201 1 .
75 6 Usp. Dybo 2003. i 201 1 .
21 1
Tradicionalna rekonstrukcija poiva prema Dybou (2003 : 1 32) na etiri osnovna
postulata: 1 . uvjerenost u neposrednu povezanost ablauta s naglaskom, 2. uvjerenost
u prvotnost kulminativnoga karaktera indoeuropskoga naglaska,757 3. uvjerenost u
prvotnost stupne naravi naglasnih tipova indoeuropskih rijei, tj . pretpostavka da
su rijei u svim oblicima imale naglasak na istom slogu, 4. pominost naglaska po
vezuje se iskljuivo s naravi funkcionalnih (gramatikih) morfema, tj . s karakterom
fleksije ako je rije o razliitom poloaju naglaska u rijeF58 i s naravi sufiks a ako
je rije o razliitom poloaju naglaska u tvorbi. Baltoslavenski naglasni sustav bitno
se razlikuje od sustava kakav je rekonstruiran na temelju staroindijskoga i grkoga
jezika. Glavni je prozodijski imbenik baltoslavenskoga sustava korijen. O njegovim
prozodijskim svojstvima ovisi kojemu e naglasnom tipu pripadati izvedenica. Neki
korijeni nisu doputali pomicanje naglaska sa svojega sloga, a drugi su to doputali
ako je iza njih bio morfem (sufiks ili nastavak) s istim prozodijskim svojstvima
kakva su imali korijeni prve skupine.759
Dybo tvrdi da je tradicionalna rekonstrukcija indoeuropskoga naglasnoga su
stava proturjena i da nije dokazana vrsta povezanost naglaska i prijevoja. I u
imenikom i u glagolskom sustavu postoje primjeri gdje nulti prijevojni stupanj
privlai na sebe naglasak kao i oni u kojima prijevojna punina ne privlai na sebe
naglasak.76o Njegovo je miljenje da se ta unutarnja proturjenost grko-arijskoga
sustava moe razrijeiti pretpostavkom da je u njegovoj osnovi isti paradigmatski
naglasni sustav kakav je rekonstruiran za baltoslavenske jezike. Stoga pripadnici
moskovske akcentoloke kole nastoje dokazati da su i u grko-arij skom sustavu
vidljivi ostatci paradigmatskoga sustava,761 To znai ne samo to da izmeu baltosla
venskoga i indoeuropskoga sustava postoji kontinuitet, nego i da je indoeuropski na
glasni sustav bio sliniji baltoslavenskomu nego grko-arijskomu. Drugim rijeima,
baltoslavenski su jezici bolje ouvali izvorno indoeuropsko stanje, dok su naglasni
sustavi grkoga i staroindijskoga u veoj mjeri preustroj eni. 762
757 Ovaj postulat proistjee iz prvoga i temelji se na pretpostavci da tonske pojave (intonacija) ne
mogu utjecati na vokalizam. To znai da je u starijem razdoblju indoeuropski prajezik imao dina
miki naglasak ijim je pomakom na zavrni ili poetni slog rijei korijenski samoglasnik slabio ili
se potpuno gubio. Usp. Mihaljevi 2002: 1 07 . Za kasni se indoeuropski pak pretpostavlja tonski
naglasak kakav je potvren i u vedskome i u grkome.
75 8 Tako primjerice R. P. Beekes ( 1 995: 1 9 3 - 1 94) za imenice rekonstruira dva sklonidbena tipa
koji su povezani s mjestom naglaska u rijei: histerodinamiki i amfidinamiki. Neki drugi in
doeuropeisti rekonstruiraju pet razliitih tipova. Usp. primjerice Halle 1 997: 308-3 1 1 i Matasovi
1 997: 142- 145.
759 Usp. Dybo 20 1 1 : 25.
760 Usp. Dybo 20 1 1 : 24.
761 Usp. primjerice Nikolaev; Starostin 1 982.
762 Dybo (20 1 1 : 22), govorei o naglasku glagola koji se tradicionalno rekonstruira samo na temelju
staroindijske grae - jer je poznato da je naglasak grkih finitnih oblika drugotan - kae: Est',
odnako, osnovanija dumat ', to akcentnaja sistema drevneindijskogo take v znaitel'noj stepeni
212
Posebno je u vezi s reenim vaan problem postanka baltoslavenskoga pominoga
naglasnoga tipa. Openito se, kako je ve spomenuto, baltoslavenska naglasna po
minost povezuje s indoeuropskim oksitonama, tj . pretpostavlja se da baltoslavenske
rijei s pominim naglaskom odgovaraju staroindijskim (vedskim) i grkim rijeima
s naglaskom na nastavku. Vedski i grki, meutim, pomini naglasak slian balto
slavenskomu imaju samo kod suglasnikih osnova. Baltiki i slavenski jezici jedini
imaju pomian naglasak i kod samoglasnikih osnova (o-osnova, a-osnova, i-osnova
i u-osnova). U vedskome i grkome naglasak je u tim osnovama kroz cijelu paradi
gmu fiksiran ili na korijenu ili na nastavku. Postavlja se pitanje je li baltoslavenska
pominost kod samoglasnikih osnova arhaizam ili inovacija u odnosu na grki i
staroindijski. Jedna skupina istraivaa, meu kojima su Meillet, Stang i predstavnici
moskovske akcentoloke kole, smatra da je baltoslavenska pominost kod samogla
snikih osnova izravno naslijeena iz indoeuropskoga prajezika, tj . da je arhaizam,
a da je stanje u grkom i vedskom rezultat sekundarnoga fiksiranja naglaska u tim
osnovama. U prilog takvu tumaenju govori i u povijesnom jezikoslovIju mnogo puta
potvrena injenica da su sinkronijski nepravilne (neujednaene) paradigme znatno
ee arhaizmi nego sinkronijski pravilne paradigme koje se lako mogu objanjavati
kao rezultat normalizacijskih procesa (ujednaivanja),763 Thomas Olander (2007: 3)
istie tri slabosti takvoga tumaenja. Prva proizlazi iz injenice da je naglasna pomi
nost kod samoglasnikih osnova potvrena samo u baltikim i slavenskim jezicima,
to ini vjerojatnom mogunost da je rije o zajednikoj inovaciji u baltoslavenskom
prajeziku. U suprotnom sluaju treba pretpostaviti meusobno neovisne iste inova
cije u dvije razliite grane indoeuropskih jezika, grkom i staroindijskom. Druga je
slabost po njemu to da kod suglasnikih osnova postoji oita veza izmeu prijevoja i
naglaska, a da sline povezanosti nema kod samoglasnikih osnova. Kako smo vidjeli,
na taj je prigovor odgovorio Dybo tvrdnjom da nije dokazana vrsta povezanost in
doeuropskoga naglaska i prijevoja. Trei je, po Olanderu najvaniji, argument protiv
takvoga tumaenja da se premjetanjem naglasne pominosti kod samoglasnikih
osnova u indoeuropsko razdoblje problem ne rjeava, nego ga se samo prebacuje u
starije razdoblje. U drugoj su skupini istraivai koji naglasnu pominost kod samo
glasnikih osnova ne smatraju arhaizmom, nego baltoslavenskom inovacij om, ali i
meu njima postoje razliita objanjenja. Jedan dio istraivaa misli da je naglasak na
nastavku u praindoeuropskim samoglasnikim osnovama postao pomian po ugledu
na pominost kod suglasnikih osnova.764 Ferdinand de Saussure je predloio pravilo
prema kojem se naglasak kod suglasnikih osnova sa sredinjih slogova pomicao
perestroena. (Ima, meutim, razloga za miljenje da je naglasni sustav staroindijskoga takoer u
znaajnoj mjeri preustrojen.)
763 Usp. Olander 2007: 3 .
764 Kao jednoga od prvih zastupnika takva tumaenja Olander (2007: 4 ) istie Tomu Maretia, a
kao suvremenoga zastupnika takva pristupa danskoga indoeuropeista Jensa Elmegarda Rasmussena.
213
prema poetku rijei. To je pravilo prihvatio i razradio Rolger Pedersen i zato ga je
Frederik Kortlandt ( 1 975 : 9) nazvao Pedersenovim zakonom , 165 Prema Kortlandtu
povlaenje naglaska prema poetku rijei (baritoneza) analoki se proirilo i na sa
moglasnike osnove kod kojih je naglasak bio na nastavku u onim padeima u ko
jima je djelovao Pedersenov zakon. Taj naglasni pomak izvren je po njemu ve u
baltoslavenskom prajeziku. Iako Kortlandtov opis moe objasniti naglasak na veini
oblika baltoslavenskih pominih naglasnih paradigma, Olander smatra da ga se mora
odbaciti iz naelnih razloga. Po njemu je upitno postojanje zakona ija formulacija
ukljuuje i fonoloka i morfoloka mjerila. Budui da se Pedersenov zakon ne moe
promatrati kao glasovni zakon u strogom (mladogramatiarskom) smislu, rije mora
biti o analogijskom razvoju. Analogijski razvoj , meutim, obino kao rezultat ima
ujednaavanje (regularizaciju) sinkronijski nepravilnoga sustava, a to nije sluaj s
Pedersenovim zakonom. tovie, uinak je toga zakona suprotan jer se njime stupni
naglasak rijei koji je na nastavku zamjenjuje sloenijim sustavom s pominim nagla
skom u baltikim i slavenskim jezicima, a to nije uobiajeno kada je rije o djelovanju
analogije. Njemu baltoslavenski pomini naglasni tip vie slii rezultatu glasovnoga
razvoja koji se ne obazire na posljedice koje ima na paradigmatskoj razini. Zbog toga
Olander predlae objanjenje prema kojem je baltoslavenska naglasna pominost re
zultat glasovnoga zakona koji je nazvao zakon pominosti (eng. Mobility law). Prema
tom zakonu visoki se ton mijenja u niski (ponitava) u zavrnim kratkim slogovima
i u kratkim slogovima u zijevu, tj . onima iza ijega samoglasnika slijedi drugi slog
koji zapoinje samoglasnikom. U pozadini je njegova objanjenja pretpostavka da je
veina indoeuropskih rijei imala samo jedan naglasak obiljeen visokim tonom ije
je mjesto u rijei bilo nepredvidljivo na temelju glasovnoga ustroja rijei. Kada je u
navedenim uvjetima visoki ton promijenjen u niski, te su rijei ostale nenaglaene i
automatski (konturnim pravilom) naglasak u njima pada na prvi slog.766 Kortlandt
(2006. i 2010.) meutim smatra Olanderovo objanjenje neodrivim iz tipolokih i
empirijskih razloga. Pomaci visokoga tona nalijevo i nadesno kao i gubljenje visokoga
tona u odreenim sintaktikim uvjetima uobiajene su glasovne promjene potvrene
u vedskom i drugim jezicima, ali on ne zna za primjere fonolokoga gubljenja viso
koga tona koje bi bilo uzrokovano njegovim poloajem u rijei. Zbog toga je Olan
derovo pravilo po njemu tipoloki vrlo neobino,167 Kao drugo, i vanije, po njemu
je Olanderovo pravilo u suprotnosti s graom,168 Zbog toga Kortlandt i dalje ostaje
privren svojemu objanjenju prema kojemu je u baltoslavenskom najprije izgubljena
765 O tome zato ga je tako nazvao usp. i Kortlandt 2006: 360.
766 Stoga je Holzer (2009: 154) s pravom tu promjenu nazvao prvim obeznaglaivanjem (njem. Die
Erste Deakzentuierung).
767 Usp. Kortlandt 2006: 366.
768 Usp. Kortlandt 201 0. na str. 74: My chief objection is not the typological improbability of
Olander 's mobility law but the fact that it is contradicted by the evidence. (Moja glavna zamjerka
214
indoeuropska naglasna pominost, kojoj nema traga izvan suglasnikih imenskih os
nova, a zatim se djelovanjem Pedersenova zakona i baritoneze razvija nova, lateralna
baltoslavenska pominost. 769
Nema sloge meu istraivaima ni o podrijetlu baltoslavenskih intonacija. Op
enito se smatra da su baltoslavenski jezici iz indoeuropskoga prajezika naslijedili
tonski naglasak, ali da su se akutska i cirkumfleksna intonacija kakve poznajemo
u suvremenim baltikim i slavenskim jezicima razvile kasnije u tim porodicama.
Razlika je izmeu akuta i cirkumfleksa u baltoslavenskome bila vidljiva samo u slo
govima s dugim samoglasnikom ili diftongom. Opreka izmeu akuta i cirkumfleksa
prvotno je vjerojatno postojala i na nenaglaenim slogovima,17o Akut se najee
pojavljuje u slogovima u kojima je u indoeuropskom prajeziku iza samoglasnika bio
laringal, a u ostalim se slogovima razvio cirkumfleks. U poglavlju 2. vidjeli smo da
je upitno je li opreka izmeu akuta i cirkumfleksa tonska opreka kako se najee
tvrdi. Kako je tamo reeno, F. Kortlandt, M. Greenberg i neki drugi jezikoslovci
tvrde da akut u praslavenskom uope nije bio posebna intonacija, ve samo poseban
nain fonacije. Poredbenim prouavanjem naglasnih sustava pripadnici moskovske
akcentoloke kole utvrdili su da se paradigmatski naglasni sustavi obino razvijaju
morfologizacijom iz tzv. leksikih tonskih sustava, a da se iz tonskih sustava s tzv.
gramatikim tonovima obino razvijaju jezici s kategorijalnim naglaskom. Zbog
toga su Dybo, Nikolaev i Starostin ( 1 978.) postavili hipotezu da je indoeuropski
prajezik u ranijemu razdoblju svojega razvitka imao leksiki tonski sustav i da je
baltoslavenski naglasni sustav zapravo odraz indoeuropskoga sustava tonova,17 1 To
meutim ne znai da je opreka izmeu akuta i cirkumfleks a postojala ve u indoeu
ropskom prajeziku. Baltoslavenski su jezici iz indoeuropskoga prajezika naslijedili
samo opreku izmeu visokoga i niskoga tona, a intonacijska opreka izmeu akuta
i cirkumfleksa razvila se u baltoslavenskom razdoblju. Drukije postanak baltosla
venskih intonacija objanjava F. Kortlandt koji vanu ulogu u njihovu postanku pri
pisuje Winterovu zakonu. Prema izvornoj Winterovoj formulaciji samoglasnici se u
baltoslavenskome dulje ispred indoeuropskih zvunih neaspiriranih zatvornika. 772
nije tipoloka neuvjerljivost Olanderova zakona pominosti, nego injenica da mu proturijei do
kazna graa.)
769 Saeti prikaz kronologije baltoslavenskoga naglasnoga razvoja vidi u Kortlandt 2006: 359.
770 Neki akcentolozi smatraju da je opreka izmeu akuta i cirkumfleksa na nenaglaenim slogovima
postojala i u vrijeme djelovanja Dyboova zakona jer se po njima na cirkumfleksni slog naglasak
ili nije prenosio, ili se kasnije s njega povukao (David Mandi, usmena obavijest). Prema izvornoj
Dyboovoj formulaciji zakon djeluje neovisno o svojstvima (pa tako i o intonaciji) iduega sloga,
kako je spomenuto gore.
77 1 Vidi takoer Dybo 1999: 1 19-1 20.
772 Zakon je kasnije vie puta preformuliravan. Kortlandt ( 1978: 388-389) je ograniio njegovu pri
mjenu tvrdnjom da se ne primjenjuje na skupine *-ndn- (f- *-dn-) i *-ngn- (f- *-gn-). Usp. takoer
Kortlandt 2007: 229. Shintani i Rasmussen ograniili su njegovu primjenu na prednaglasne slogove,
215
Budui da tako nastali dugi samoglasnici imaju akutsku intonaciju, jednako kao oni
nastali od laringala, Kortlandt ( 1 978.) je pretpostavio da su indoeuropski zvuni ne
aspirirani zatvornici bili zapravo preglotalizirani i preformulirao je Winterov zakon
kao stapanje (spajanje) glotalnoga elementa preglotaliziranih zvunih zatvornika s
odrazom indoeuropskih laringala. Taj je odraz u baltoslavenskome postao glotalni
zatvornik. Prema njegovoj interpretaciji razlika izmeu akutskih i cirkumfleksnih
slogova, koja je neovisna o mjestu naglaska (udara), bila je u baltoslavenskome
izvorno razlika izmeu prisutnosti i odsutnosti glotalnoga zatvornika. Zasigurno
nije rije o tonskoj razlici koja je naslijeena iz indoeuropskoga razdoblja. Taj se
glotalni zatvornik dugo vremena zadrao kao poseban fonem, da bi se na konu
stopio sa susjednim samoglasnikom i postao samo njegovo obiljeje (poseban na
in fonacije) iz kojega se jo kasnije, odvojeno u baltikim i slavenskim jezicima,
razvila intonacijska razlika.
s time da je Rasmussenovo ogranienje stroe i po njemu zakon je djelovao samo u slogovima koji
neposredno prethode naglasku. Usp. Derksen 2004: 82. Derksen kao neznalaku odbacuje Hol
stovu formulaciju prema kojoj Winterov zakon djeluje samo pod naglaskom, a neodrivom smatra
i Matasovievu ( 1 995.) tvrdnju da je djelovanje zakona bilo ogranieno na zatvorene slogove. U
velikoj studiji u kojoj razmatra svu grau vanu za Winterov zakon Dybo (2002.) zakljuuje da
se zakon primjenjivao i na diftonge, kao i na slogotvorne sonante te navodi tri poloaja na kojima
zakon ne djeluje, a to su: 1 . skupine zvuni + bezvuni neaspirirani zatvornik, 2. skupine zvuni
neaspirirani (zatvornik) + s i 3. skupine zvuni neaspirirani zatvornik + sonant. O Dyboovoj studiji
usp. i recenziju R. Derksena (2007.).
216
8. GENERATIVNI OPISI PRASLAVENSKOGA NAGLASKA
U sedamdesetim godinama 20. stoljea pozornost jezikoslovaca, osobito pripad
nika generativne kole, privukle su razliite tonske i prozodijske pojave, a meu
njima i razliiti oblici isticanja meu kojima je i naglasak kao isticanje jednoga
sloga u rijei. Kao rezultat toga zanimanja pojavili su se razliiti autosegmentni
(viedimenzionalni) opisi kojima je zajedniko to da prozodijske pojave prikazuju
u posebnim redovima, odvojenima od segmentne melodije (fonerna). Istaknutost je
po definiciji relativan pojam. Neto moe biti istaknuto samo u odnosu na to dru
go, a to znai da moraju postojati najmanje dva konstituenta da bi se moglo govo
riti o isticanju od kojih je jedan snaniji, jai, a drugi slabiji. Istaknutost se moe
prikazivati binarno granajuim stablom u kojemu se snaniji konstituent oznauje
slovom s, a slabiji slovom w,773 ili mreom u kojoj su konstituenti predstavljeni
stupcima zvjezdica * ili znakova x, a istaknutiji je onaj iji je stupac vii (ima vie
znakova) . Mark Liberman je 1 975. u svojoj doktorskoj radnji774 uoio da se u
mnogim jezicima nizovi fonerna u rijei grupiraju u cjeline koje su obino vee od
jednoga sloga, a manje od rijei. Analogijom prema pjesnikoj metrici Liberman je
te cjeline nazvao metrikim stopama, a dio fonologije u kojemu su stope postale
osnovne jedinice prozvan je metrikom fonologijom. Najvanija je Libermanova
tvrdnja da je naglasak u svim jezicima odraz stopne strukture i da je ona kljuna za
njegovo razumijevanje. Kao i u pjesnikoj metrici, stope mogu biti trohejske, ako
im je snaniji konstituent ispred slabijega, ili jampske, ako je snaniji konstituent
na kraju. Uoeno je da isticanje koje se temelji na trajanju (duljini) tei jampskom
grupiranju, a ono koje se temelji na intenzitetu (udaru) tei trohejskome grupiranju.
Stoga je osnovna jedinica isticanja kod jampske strukture slog, a kod trohejske to
moe biti ili slog ili mora kao najmanja jedinica vremenskoga trajanja. To znai da
strukturu jampske i trohejske stope moemo prikazati kao :775
Jamb Trohej
F a. F b. F
/ "" / "" I
aw as as aw as
I / "" I I / ""
lt lt lt lt lt lt lt
773 Prema engleskome strong i weak.
774 Radnja je pod naslovom The Intonational System of English obranjena na Massachusetts Institute
of Technology, a moe se nabaviti preko Indiana University Linguistics Cluba.
775 Usp. Bethin 2006: 1 19. F je oznaka za stopu, cr za slog, a II za moru. Supskripti s i w, kako je
ve reeno, oznauju snaniji i slabiji konstituent.
217
 Vie je razliitih pristupa i teorija unutar generativne fonologije, a to znai da osim prvoga. I tu su dvije mogunosti: prva je da se ponitavanje povee s tvorbom
ima i vie alternativnih mogunosti za opis praslavenskoga naglaska. Opisi se razli i da se automatski u rjeniku pri tvorbi ponitavaju svi visoki tonovi osim prvoga.
kuju time pretpostavljaju li da je osnovna jedinica isticanja slog ili stopa. Mogu se Tada se pravilo o pridruivanju udara (akcenta) moe formulirati tako da u rijeima
meusobno razlikovati i zbog razliitih pretpostavki koje imaju o naravi praslaven koje imaju visoki ton udar pridruuje slogu na koji je privezan visoki ton, tj . kao:
skoga naglaska, primjerice: pretpostavljaju li da je toniran mogao biti samo nagla
eni slog ili su intonacije bile mogue i na nenaglaenim slogovima, promatraju li
*
""
a
ton (intonaciju) i udar kao dvije odvojene pojave776 ili ih povezuju u jednu cjelinu, .. .
...
izjednauju li naglasivost (akcentogenost) morfema s postojanjem leksikoga viso
II
koga tona ili pak s ime drugim itd. Neki jezikoslovci777 razdvajaju ton i naglasak
(udar) u dvije zasebne dimenzije. Podruje djelovanja naglaska je slog (kao cjelina), I I
a tona mora kao sastavnica sloga. Naglasivost (akcentogenost) se interpretira kao H H
leksiki visoki ton. Drugim rijeima, morfemi se dijele u dvije skupine: na one
kojima je ve u rjeniku pridruen visoki ton i one kojima u rjeniku nije pridruen a u rijeima koje nemaju ni na jednom slogu visoki ton, udar se pridruuje prvomu
nikakav ton. Polazni prikaz rijei rak'b tada ima oblik a., rijei vol'b oblik b. ,778 a slogu, to se moe prikazati kao :779
*
rijei syn'b oblik c.
[coa [coa
a. b. c.
H H .
.

1 .
.

1
(Il) II (Il) II

Druga je mogunost da se ostali visoki tonovi uklanjaju na kraju fonoloke

raakn voln s y y nn
sastavnice, nakon pridruivanja udara. Tada pravilo pridruivanja udara mora biti
Polazni prikazi izvedenica starbCb, bogato}Q i ienostb izgledaju tada kao : formulirano tako da u rij eima koje imaju vie visokih tonova udar pridruuje
a. b. c. najljevijemu slogu s visokim tonom, a rijeima bez visokoga tona udar se pridru
H H H H H uje, kao i u prvoj mogunosti, prvome slogu. Na isti se nain udar pridruuje i u
pristupu koji pretpostavlja da su tonovi u zavrnom prikazu postojali i na nenagla
I I I I I enim slogovima. Jedino tada nema nikakvoga pravila ili konvencije o ponitavanju
staar- bC- b bog- aat-o- jQ l e e n - o s t-b visokih tonova na nenaglaenim slogovima.
Formulacija pravila o pridruivanju akcenta (udara) ovisi o tome pretpostavlja li Drukije praslavenski naglasak opisuje Morris Halle koji kao jedinu ispravnu
se da je na povrini (u zavrnome prikazu) u praslavenskome toniran mogao biti prihvaa teoriju naglaska Williama Idsardija koja se temelji na Libermanovoj tvrd
samo naglaeni slog ili su intonacije postojale i na nenaglaenim slogovima. U pr nji da je naglasak odraz stopne strukture.78o Halle ne razdvaja visoki ton i udar i ne
vom sluaju mora postojati postupak koji ponitava ostale rjenike visoke tonove, pretpostavlja da je visoki ton nekim morfemima pridruen u leksikonu. Budui da
nositelji naglaska u praslavenskome ne mogu biti svi segmenti, ve samo samogla
776 Udar (akcenat) se oznauje obino zvjezdicom (* ) iznad naglaenoga sloga, a visoki ton slovom snici, projicira naglaujue foneme u posebnom autosegmentnom redu kao niz
H iznad more kojoj je pridruen i povezuje se s njom spojnom crtom (I). zvjezdica. U prikazivanju se slui metrikim mreama (a ne stablima) i stope ozna
777 Primjerice Christina Bethin 2006. ( 1 998.) i David Mandi 2009.
uje okruglim zagradama. Lijevi krak zagrade ustopljuje naglaujue jedinice desno
778 Takvo je stanje prije djelovanja Dyboova zakona. Za sinkronijski opis opeslavenskoga stanja
nakon djelovanja Dyboova zakona Mandi kao mogui prikaz zanaglaujuih morfema kao to je od sebe, a desni one koje su mu slijeva. Naglaujui (akcentogeni) i nenaglaujui
morfem vol- pretpostavlja leksiki pomini ton, koji nije spojen crtom ni s jednim slogom, ve se
naknadno povezuje s prvim slogom iza toga morfema. To znai da se prikaz b. mora zamijeniti s b'.
b'. H 779 Usp. Bethin 2006: 1 22. Simboli (J i !l oznauju slog i moru (kao i gore), [co poetak rijei, a
voln zvjezdica (*) udar.
Tada je za njegovo privezivanje potrebna posebna konvencija (pravilo). 7 80 Usp. Halle 1 997. i 200 1 .

218 219
(neakcentogeni) morfemi razlikuju se time to su prvi u leksikonu ustopljeni, a
drugi nisu.78 1 Posljednjima se zagrade pridruuju s pomou pravila koja Halle zove
pravila oznaivanja ruba (engl. Edge Marking Rules).782 Prvo takvo pravilo unosi
u nultome redu desnu zagradu na kraju niza zvjezdica (na kraju rijei). To znai da
nakon njegove primjene rijei rak'b, vol'b i syn'b imaju sljedei oblik.
*(* *) (* *) * * *)
raakn voln s y y nn
Sama ustopljenost nije dovoljna da bi se pravilno pridruio naglasak, jer stopa
sadri nekoliko potencijalnih nositelja naglaska. Univerzalno je meutim svojstvo
stopa da je jedna od tih jedinica posebno obiljeena i zove se glava stope, odreu
je se pravilima koja su svojstvena pojedinomu jeziku, a prikazuje se kao projicirana
zvjezdica u viemu (prvom) redu. Za praslavenski se moe rei da mu je glava
stope uvijek najljevija takva jedinica. To znai da prethodni prikaz moemo sada
preinaiti na sljedei nain.
* * * 1 . red
*(* *) (* *) red
* * *) O.
raakn voln s y y nn
Naglasak ( visoki ton) u naim primjerima pada na samoglasnik kojemu je
= u praslavenskome intonirani mogli biti i nenaglaeni slogovi te onima koji misle
pridruena zvjezdica u 1. redu. Vidjeli smo meutim da postoje rijei koje se sa
stoje od vie ustopljenih morfema. Kod njih e u l . redu biti projicirano vie zvjez
dica, pa stoga ponovno neemo znati gdje pada naglasak. Halle taj problem rjeava
dodavanjem drugoga pravila oznaivanja ruba koje unosi lijevi krak zagrade ispred
prve zvjezdice u 1 . redu te pretpostavlja da su i tako proizvedene stope lijevo oglav
ljene (kao i one u O. redu) i stoga njihova glava projicira dodatnu zvjezdicu u 2.
redu koja se onda u svim sluajevima podudara sa samoglasnikom na koji pada
naglasak. Na primjeru rijei starbCb i bogatojQ to izgleda ovako:
Time je opisana injenica da se u praslavenskom naglasak pridruuje prvomu
naglaujuemu slogu ili, ako takvoga nema, poetnomu slogu. Navedeni postupak
pridruivanja naglaska sastoji se od pet pravila koja se mogu uklopiti u jedno ope
pravilo, za koje Halle pretpostavlja da vrijedi ne samo u slavenskim, nego i u osta
lim indoeuropskim jezicima s pominim naglaskom: 783
O. red:
a. unesi desni krak zagrade na kraju niza zvjezdica
b. glava: lijevo
l . red:
c. unesi lijevi krak zagrade na poetak niza zvjezdica
d. glava: lijevo
e. pridrui naglasak ( visoki ton) samoglasniku sa zvjezdicom u 2. redu.
=
Prednost je Halleova modela to da ne trai nikakav postupak za ponitavanje
leksikih visokih tonova, jer takvih tonova nema, ali pretpostavlja da su u prasla
venskome samo naglaeni slogovi mogli imati intonaciju, dok su ostali slogovi bili
bez intonacije, i da razlika izmeu akuta i cirkumfleks a postoji samo kod dugih
slogova. Ako visoki ton pada na prvu moru, rije je o cirkumfleksu, a ako pada
na drugu o akutu. Zbog toga njegov model nije prihvatljiv onima koji misle da su
da je razlika izmeu akuta i cirkumfleks a bila vidljiva i na slogovima s kratkim
samoglasnikom. 784

* * 2. red
(* * * (* * 1 . red
*(* (* (*) * *(* * (*) O. red
s ta ar- bC- b b og- a at-o- j Q

7 81 Prije Dyboova zakona morfemi se dijele u dvije skupine: na one koji su ustopljeni u leksikonu
i one koji nisu. Kada je Dyboov zakon leksikaliziran, tj. kada je prestao djelovati kao automatsko
pravilo, njegov se uinak na pridruivanje naglaska izraava izravno u temeljnim prikazima morfe
ma, to je rezultiralo pojavom zanaglaujuih morfema kojima je lijevi krak zagrade pridruen iza
posljednje zvjezdice (iza morfema).
7 82 Osim tih pravila, Halleova teorija doputa jo dvije vrste pravila za pridruivanje zagrada, ali
ona u slavenskim jezicima nemaju nikakvu ulogu. Usp. Halle 200 1 : 795 .
220
7 83 Usp. Halle 200 1 : 797.
784 Ovdje smo prikazali samo kako se moe sinkronijski s pomou generativnih modela opisivati
praslavenski naglasak. O tome kako ti modeli opisuju i prikazuju naglasne pomake kao to su
Dyboov ili Iviev zakon vie vidi u Bethin 2006. , Mandi 2009. i Halle 200 1 .
221
9. OD PRASLAVENSKOGA DO
SUVREMENIH SLAVENSKIH JEZIKA
U ovom emo potpoglavlju ukratko prikazati to se s praslavenskom prozodijom
dogodilo u suvremenim slavenskim jezicima. U uvodu (poglavlje l ) je spomenuto
da je u veini slavenskih jezika od tri praslavenska prozodijska obiljeja razlikovno
samo jedno, a u poljskome i makedonskome nijedno. Samo su zapadni junosla
venski jezici sauvali sva tri obiljeja kao razlikovna, 785 ali i u njima je praslavenski
sustav korjenito promijenjen. Jedino su u njima intonacijske opreke fonoloki ra
zlikovne. U svim su drugim jezicima intonacijske opreke izgubljene. Njihovim gu
bljenjem nastao je dinamiki (kuiminativni) naglasak koji prema Jakobsonu ( 1 926.
( 1962.)) nije snoljiv s kvantitetom i stoga je u tim jezicima morala biti uklonjena
ili kvantiteta ili naglasak kao fonoloki razlikovno sredstvo.786
Veina je zapadnoslavenskih jezika sauvala kvantitetu, ali je ona preoblikovana
na razliite naine, ovisno o naglasku koji je rije imala u praslavenskome. 787 U
ekom i gornjoluikosrpskom stari je akut izjednaen s novim i preoblikovan
u duljinu,788 a cirkumfleks je kratak. U polj skom, slovakom i donjoluikosrp
skom skraeni su i stari akut i cirkumfleks, a novi se akut odraava kao duljina.789
Pomini je naglasak u zapadnoslavenskim jezicima, osim kaupskoga, zamijenjen
fiksnim naglaskom na prvom slogu rijei. To znai da su zapadnoslavenski jezici,
osim intonacijskih opreka izgubili i podjelu morfema na naglaujue (akcentogene)
i nenaglaujue (neakcentogene), a djelatan je (osim kvantitete) ostao drugi stavak
(konturnoga) pravila o pridruivanju naglaska, prema kojemu se rijeima koje nisu
leksiki oznaene kao naglaujue pridruuje poetni naglasak.
785 Uz napomenu da je u slovenskome kvantiteta razlikovna samo u naglaenim slogovima. Drugim
rijeima nema nenaglaenih dugih slogova.
7 86 Usp. Jakobson 1962., str. 624: if, within the phonemic system of a given language, there emerges
as a result of phonetic changes the coexistence of two independent elements - dynamic word accent
(stress) and quantity - one of these elements will be eliminated from the phonemic system (ako se
u fonolokom sustavu kojega jezika kao rezultat glasovnih promjena skupa pojave dva neovisna
elementa - dinamiki naglasak (udar) i kvantiteta -jedan e od njih biti uklonjen iz fonolokoga
sustava).
7 87 Duljina samoglasnika u slavenskim jezicima koji su je sauvali, pa tako i u zapadnoslavenskim,
danas je idiosinkratiko obiljeje pojedinih (individualnih) samoglasnika u odreenim morfemima.
Usp. Halle 200 1 : 803.
788 U ekom uvanje duljine kao odraza staroga akuta ovisi o broju slogova u rijei. Sauvana je
u jednoslonim i dvoslonim rijeima, a u vieslonim ne. U gornjoluikosrpskom, u slogovima
nastalim metatezom likvida, akutska se duljina uva i u troslonim infinitivima. Tako primjerice
prema ekomu plaiti imamo gornjoluikosrpsko p16i. Usp. Kapovi 2005.a: 77.
7 89 Kako je ve spomenuto, u poljskom je kasnije dolo do gubljenja kvantitete, a kvantitativne
su opreke zamijenjene kvalitativnima. Dugi su samoglasnici sueni, pa je njihova duljina postala
zalihosna. O tome vidi i nie.
222
Nije sasvim jasno je li pojava fiksnoga naglaska zajednika inovacija zapadno
slavenskih jezika ili je rije o neovisnom razvoju u pojedinanim jezicima. U prilog
prvomu rjeenju, osim injenice da veina tih jezika ima poetni naglasak, govori i
injenica da se i poljski naglasak na pretposljednjem slogu moe povezati s ranijim
stanjem u kojemu je naglasak bio na prvome slogu.79o Oni koji prihvaaju to objanje
nje najee pretpostavljaju da je zamjena pominoga naglaska fiksnim izvrena prije
13. st., to je terminus ad quem ustaljivanja poetnoga naglaska u ekom jeziku.191
Otvoreno je i pitanje je li taj pomak bio trenutan ili postupan. Najee se fiksiranje
naglaska objanjavalo tako da je najprije bio pomaknut za jedan slog prema poetku
rijei, a onda je kasnije analogijom prema dvoslonim rijeima, u kojima je uvijek
bio na prvom slogu, poetni naglasak poopen u svim oblicima. Neki pak pojavu po
etnoga naglaska pripisuju stranomu, najee njemakomu utjecaju.792 Uvjerenost u
rano gubljenje pominoga i pojavu poetnoga naglaska navelo je francuskoga slavista
Paula Gardea (1976: 209-212) na pretpostavku da Dyboov zakon, rezultat kojega je
zanaglaivost morfema, nije uope djelovao u zapadnoslavenskim jezicima jer su oni
ve tada izgubili pomini naglasak. Njegovu je pretpostavku odbacio Frederik Kort
landt ( 1 978: 76-80). Odbacuje je i Morris Halle (200 l .) dokazujui da su u suvre
menim zapadnoslavenskim jezicima jasni tragovi zanaglaivosti preivjeli u razdiobi
samoglasnike kvantitete. Ostatci indoeuropskih duljina u slovakome pokazuju da
je skraivanje samoglasnika izvreno u vrijeme kada su jo postojali zanaglaujui
morfemi i prije nego je pomini naglasak zamijenjen fiksnim, poetnim naglaskom.
To znai da se prema njegovu miljenju moe uspostaviti idua kronologija promjena:
Dyboov zakon > skraivanje duljina > gUbljenje pominoga naglaska.793 Zastupnici
teze da je poetni naglasak ustaljen u svakom jeziku zasebno smatraju da se to naj
ranije dogodilo u ekom jeziku gdje je proces zavren ve do 1 3., da je tijekom 1 3 .
stoljea zavren i na cijelom podruju slovakoga jezika, a da s e poetni naglasak u
poljskome ustalio vjerojatno tek u 14. st.194
U poljskom je jeziku naglasak kasnije prenesen s poetnoga na pretposljednji
slog. Veina istraivaa objanjava taj razvoj pojavom i jaanjem sekundarnoga
naglaska u rijeima s vie od tri sloga. Taj se naglasak razvio da bi se ekspiratorna
790 Usp. Bethin 2006: 173 i tamo navedenu literaturu kao i Habijanec 2006: 1 1 1 - 1 15. Tomu u
prilog govori i injenica da suvremeni poljski na rijeima koje su dulje od tri sloga, osim glavnoga
naglaska na pretposljednjem slogu, moe fakultativno imati i sekundarni naglasak na prvome
slogu.
79 1 Najjaim se dokazom za ustaljivanje poetnoga naglaska u ekome do 1 3. st. smatra Jakobso
nova versifikacijska ralamba staroekoga spjeva Kunhutina modlitba koji je nastao u 13. st. O
ustaljivanju poetnoga nastavka u ekom usp. Habijanec 2006: 98- 105.
792 Usp. Bethin 2006: 173- 174.
793 Usp. Halle 2001 : 792. Vrlo je otro Halleov rad napao Kortlandt (2003.) koji uspostavlja druk
iju kronologiju izmeu skraivanja duljina i pojave zanaglaivosti.
794 Usp. Habijanec 2006: 1 15.
223
snaga simetrinije raspodijelila na slogove rijei, tj . da bi se postigla vea ritminost
govora. Primarni su i sekundarni naglasak s vremenom zamijenili svoj fonoloki
poloaj , a takvo je naglaivanje zatim poopeno i na troslone rijei. Taj je pro
ces zavren na prijelazu iz 1 5 . u 1 6. st.195 Paralelno s njime odvijao se i proces
gubljenja kvantitete. Kako je ve spomenuto u poglavlju 1 ., kvantitativna je opre
ka zamijenjena kvalitativnom. Naime, gubljenju kvantitete i prijenosu naglaska na
pretposljednji slog prethodilo je suavanje (pochylenie) samoglasnika,796 koje je
u poetku bilo popratno obiljeje duljine, a nakon pomicanja naglaska kvantiteta,
koja je kod suenih samoglasnika postala zalihosna, sasvim se gubi. Naglasak na
pretposljednjem slogu proirio se iz poljskoga na donjoluiki i rusinski jezik, na
lako narjeje ekoga jezika i na istono narjeje slovakoga jezika, a djelomice
i na srednjoslovako narjeje. O uzrocima toga pomaka moe se samo spekulira
ti . Christina Bethin pripisuje njegovu pojavu prevladavanju trohej ske stope kao
osnovne metrike jedinice u ritmikom ustroju poljskoga jezika.797 I poetni se
naglasak i naglasak na pretposljednjem slogu mogu izvesti gradnjom trohejske sto
pe [s w] , jedan na lijevome, a drugi na desnome kraju rijei. Razlog zbog kojega
-
je, kao glavni, prevladao naglasak na pretposljednjem slogu ritmika je struktura
poljskoga jezika kojoj je svojstvena pravilna izmjena naglasaka. Prema tome polj
ski, kao i ostali zapadnoslavenski jezici ima trohejsku stopu kao dominantnu, ali
je promijenio smjer njezina odreivanja. Umjesto slijeva nadesno, on je odreuje
zdesna nalijevo.
U slovakom jeziku postoji pojava poznata kao ritmiki zakon koja je svojstvena
srednjoslovakom narjeju i nema paralela u drugim slavenskim jezicima. Rije je
o skraivanju (uz neke iznimke)798 samoglasnika u slogovima ispred kojih je slog
s dugim samoglasnikom. Taj zakon ne doputa vie uzastopnih dugih slogova. To
znai da slovaki moe u istoj rijei imati dva ili vie dugih slogova samo ako nisu
neposredno jedan iza drugoga. Mnogo je razliitih objanjenja uzroka i kronologije
pojave toga zakona, tako da je to jo uvijek otvoreno pitanje povijesne slovakistike;799
U istonoslavenskim jezicima te bugarskom i makedonskom izgubljena je kvan
titeta tako da je danas u tim jezicima, osim makedonskoga u kojemu je naglasak
kasnije fiksiran na trei slog od kraja rijei,8 00 razlikovno samo mjesto naglaska.
795 Usp. Habijanec 2006: 1 17.
796 Prvi su primjeri suavanja zabiljeeni ve u 14. st. Usp. Habijanec 2006: 1 1 8.
797 Usp. Bethin 2006: 176- 177.
798 O poloaju ritmikoga zakona i izuzetaka od njega u suvremenome slovakom jeziku usp.
Habijanec 2006: 37-42.
799 Vie o tome usp. Habijanec 2006: 142- 1 54 i Bethin 2006: 149-1 52.
800 Prema Blai Koneskom kvantiteta je u makedonskome izgubljena prije 1 3 . st., a proces usta
ljivanja naglaska na treem slogu od kraja u zapadnom narjeju, koje je u temelju makedonskoga
standarda, zavren je do 1 6. st. Usp. Koneski 1965: 90-91 .
224
Stare se intonacijske razlike u istonoslavenskim jezicima mogu oitati samo djelo
mice prema mjestu naglaska u rijeima koje su bile podlone metatezi likvida, kako
je na ruskim primjerima pokazano u poglavlju 2. U staroruskome je praslavensko
temeljno pravilo o pridruivanju naglaska ostalo nepromijenjeno.80 l To znai da je
ouvana i podjela morfema na naglaujue i nenaglaujue. Najvanija je promjena
u povijesti istonoslavenskoga naglaska stapanje automatskoga ( l . slog) i autono
mnoga naglaska (prvi naglaujui morfem), to je dovelo do pojave dinamikoga .
naglaska. Teko je datirati tu promjenu. Najee se smatra da je ona vremenski
bliska gubljenju i vokalizaciji jerova. Postupno se smanjuje broj primjera u kojima
je naglasak prenesen na proklitiku. U najstarijim tekstovima ono je bilo uobiajeno,
ali ve u 1 5 . st. jo samo prijedlozi i nijenica mogu preuzimati naglasak. Dananje
stanje u kojemu uope vie nema prijenosa naglaska na proklitiku uspostavljeno je
u 1 8 . i 19. st. 802
U svim su jezicima koji su sauvali razlikovni naglasak rijei mogle promijeniti
naglasnu paradigmu, bilo pojedinano, bilo u veim skupinama. Tako se primjerice
u istonobugarskim govorima praslavenska naglasna paradigma b u veini sluajeva
izjednaila s naglasnom paradigmom a.80 3 U svim je jezicima vidljiva i tendencija
zamjene paradigmatskoga naglasnoga sustava kategorijalnim.804 I u hrvatskome se
u novije vrijeme u mnogim govorima gubi pominost te postoji tenja da u svim
oblicima rijei naglasak bude na istom mjestu ili da svi oblici imaju isti ton.805
U hrvatskom je naglasnom sustavu izvren niz promjena u odnosu na kasno pra
slavensko stanje. Veina su promjena analogijski procesi koji su posljedica tenje za
ujednaivanjem naglasaka unutar morfolokih pradigmi, odnosno posljedica ve
spomenute tenje prijelaza na kategorijalni naglasni sustav.806 Ovdje emo prikazati
samo one promjene koje su pravilnije i sustavnije. Ograniit emo se na razvoj na
glaska u hrvatskome standardnom jeziku. 807 Kao i u veini slavenskih jezika, osim
ekoga i gornjoluikosrpskoga, i u hrvatskom su svi stari akutirani samoglasnici
skraeni. Tako je izgubljena razlika izmeu *lipa i *narod'b ( *lipa *I ipa ). Na
kon gubljenja slaboga jera u iduem slogu, kratki se akutirani samoglasnik dulji
ispred j na svim poloajima, a ispred r, I, m, n i v samo u sredinjim, nezavrnim
slogovima. Primjerice: *kr{[jb *krajb kraj, *pravbda *pravbda *pnivda,
ali u zavrnom slogu *prav prav. Unazadnim pomakom prema Ivievu zako-
801 Usp. Halle 200 1 . i Lehfeldt 1993: 75.
802 Usp. Lehfeldt 1993: 82-84
803 Usp. Lehfeldt 1993: 7 1 -72.
804 Usp. Dybo 198 1 : 258 i Lehfeldt 1993: 80-8 1 .
805 Usp. Mandi 2009: 1 83- 1 87.
806 Usp. Mandi 2009: 130.
807 Detaljniji prikaz razvoja i suvremenoga stanja daje Mandi 2009. u 4. i 5 . poglavlju. Usp. str.
1 30-204. O kronologiji prozodijskih procesa usp. Holzer 2005.
225
nu pojavljuje se novi akut. Mnogi uzrok njegovoj pojavi vide u tome to su slabi
jerovi izgubili sposobnost noenja naglaska, pa se on prebacuje na prethodni slog:
*d'blbnik''b *dlnfk, *bob ''b bob. Drugi pak misle da je intonacija tipa novoga
akuta u nekim sluajevima mogla postojati i prije djelovanja Ivieva zakona. 80 8
Novi akut mogao je biti dug ili kratak i u potpunosti se izjednaio s onima nastalim
prethodnim dvama procesima i dalje se ponaa jednako kao oni. Nakon toga sve su
akutske (uzlazne) intonacije postale silazne (cirkumfleksne) : *kraj kraj , *dlnfk
*dunfk, *prav prav, *bob bob itd. I na kraju, u novotokavskom se svi
naglasci, bez obzira na duljinu, pomiu za jedan slog nalijevo: *niirod narod,
*dunfk dunIk, *veera veera itd. Ti se pomaknuti naglasci obiljeuju, no (1990.) smatra da su ovim pomakom zahvaeni samo dugi silazni naglasci,8l7 dok
vom uzlaznom intonacijom i tako se stvaraju novi dugi i kratki uzlazni naglasci,809
ovisno o duljini samoglasnika na koji su doli, a samoglasnici koji su bili dugi
izgubivi naglasak ne gube duljinu. 8 l O To znai da se na prethodni slog pomie
samo udar, a duljina i visoki ton ostaju tamo gdje su bili. Time ujedno zaivljuju i
ogranienja o razdiobi (distribuciji) naglasaka koja vrijede u suvremenome hrvat
skom standardnom jeziku prema kojima naglasak ne moe stajati na posljednjem
slogu, a silazni naglasak mogu je samo na prvom slogu. Dugi cirkumflektirani (si
lazni) samoglasnici u jednoslonim i dvoslonim rijeima ostali su nepromijenjeni,
a oni u troslonim i vieslonim rijeima su se skratili.8 l l Tako je nastala smjena
u oblicima: *syn'b - *synove sin - SInovi. Nakon gubljenja slabih jerova kratki
su se silazni samoglasnici naknadno (kompenzacijski) produljili. Tako se pojavila
naglasna opreka izmeu nominativa i kosih padea u iduim rijeima: *med'b -
*meda med - meda, *nos'b - *nosa nos - nosa, *dom'b - *doma dom
- doma itd. Ovo duljenje starije je od metatonije akuta u cirkumfleks e jer njome
nastali cirkumflektirani samoglasnici nisu bili produljeni, pa tako i u suvremenome
hrvatskom standardnom jeziku rijei prav i bob imaju kratkosilazni naglasak.
Kao i u hrvatskome, i u slovenskom se jeziku stari akut skratio, to znai da
N
se i tu izjednauju *ltpa i *niirod ( *ltjJa *lipa). Pojavljuje se novi akut koji
moe biti kratak ili dug. Nema meu slavistima suglasja glede odnosa i relativne
kronologije skraivanja staroga akuta i pojave novoga. Jedni smatraju da je upravo
pojava novoga akuta bila poticaj za skraivanje staroga, drugi pojavu novoga akuta
datiraju nakon skraivanja staroga, a trei smatraju da su se oba procesa odvijala
istovremeno. 8 l 2 Zbog gubljenja slaboga jera u nezavrnom slogu akut koji je bio
u slogu ispred toga produljuje se i postaje silazan (dugi cirkumfleks) : *pravbda
808 Vidi poglavlje 2.
809 Zanimljivo je da se oni ne zovu vie novi akuti.
8 1 0 Detaljnije o uvanju zanaglasnih duljina usp. Kapovi 2005.a: 101-109.
8 1 1 Usp. Kapovi 2005.a: 109.
8 1 2 Usp. Greenberg 2000: 90.
226
pravda, *btt'bka *bit'bka bitka.8 l 3 Kratki akut koji se ispadanjem zavr
noga jera naao u posljednjem slogu ne dulji se, nego ostaje kratak i kasnije se
izjednauje s kratkim cirkumfleksom: *{{S'b *as'b as, *konjb konj .8 l 4
Praslavenski s e cirkumfleks pomie n a idui slog i odraava kao dugi silazni na
glasak, neovisno o tome je li slog na koji dolazi bio dug ili kratak: *oko oke>,
*veer'b ver itd. Taj pomak preskae drugi slog u kojemu je slabi jer, to neki
uzimaju kao znak da jera u tom trenutku tu vie nije bilo: *pobbral'b pobral. 8 1 5
Ta se promjena u slovenskoj povijesnoj gramatici zove prvi progresivni pomak
naglaska. 8 l 6 U literaturi se opisuje razliito. Tako primjerice Terence R. Carlton
Marc L. Greenberg (2000.) kae da se pomie svaki silazni naglasak.8 l 8 Razlika u
opisu proizlazi zapravo iz gledanja na promjene silaznoga naglaska koje prethode
ovomu pomaku. Prema Carltonu svi su kratki samoglasnici s cirkumfleks om pro
duljeni nakon pojave novoga akuta.8l9 Zbog toga se prvim progresivnim pomakom
mogu premjetati samo oni i oito se pri tome ne prenosi samo udar i intonacija,
nego i duljina. Nasuprot tomu, prema Greenbergu svi su samoglasnici sa silaznim
naglaskom skraeni, a zatim su naknadno produljeni samo oni koji su se nalazili u
slogu ispred zavrnoga slaboga jera, ije je gubljenje izazvalo naknadno duljenje.
Zbog toga kod njega prvi progresivni naglasni pomak ukljuuje ne samo premje
tanje naglaska, nego i duljenje samoglasnika. Neko vrijeme nakon prvoga progre
sivnoga naglasnoga pomaka u slovenskom se jeziku pojavljuje novi cirkumfleks o
kojemu se govorilo u poglavlju 2.820 Iza pojave novoga cirkumfleksa slijedi prvi
8 1 3 To je tzv. novi cirkumfleks. Vidi poglavlje 2 i nie.
814 Prema Greenbergu (2000: 94-95) kratkouzlazna je intonacija u zavrnom slogu nakon duljenja
silaznoga naglaska izgubila fonoloku vanost i izjednaila se (neutralizirala) s kratkim silaznim
naglaskom. Ovdje treba napomenuti da slovenski jezini prirunici, umjesto znaka " kojim se
ovdje sluimo, za taj kratki (silazni) naglasak rabe znak ' . Izjednaivanje kratkouzlaznih naglasaka
s kratkosilaznima Carlton ( 1 990: 3 16) smjeta iza podizanja srednjih dugih samoglasnika, a prije
drugoga unazadnoga pomaka naglaska.
81 5 Usp. Greenberg 2000: 1 05 .
8 16 To znai da postoji i drugi progresivni pomak naglaska, ali on nije svojstven standardnom slo
venskom jeziku. Rije je o vrlo ogranienoj pojavi koja je zahvatila samo dva uska podruja: jedno
zapadno od Celovca (Klagenfurta) u Austriji, a drugo uz gornji tok rijeke Soe. U tim govorima
pojavljuje se pomak: brata brata, trava trava itd. Usp. Carlton 1990: 320-32 1 i Greenberg
2000: 1 28-1 29.
8 17 Usp. str. 3 1 3 : Every vowel with long falling pitch shifted its stress to afollowing syllable. (Sa svih
samoglasnika s dugom silaznom intonacijom naglasak se pomie na sljedei slog.)
8 1 8 Usp. str. 1 05: The Common Slavic falling tone is regularly advanced to the following syllable,
and is reflected as a long falling syllable, regardless of the inherited quantity of the vowel receiving
the stress. (Praslavenski silazni ton pravilno se pomie na sljedei slog koji postaje dug, neovisno
o naslijeenoj kvantiteti samoglasnika na koji je naglasak doao.)
8 1 9 Usp. str. 3 12. Vidi takoer i str. 216.
820 Vidi takoer gore primjere *pravbda pravda i *b lt'bka *bit'bka bitka.
227

regresivni pomak naglaska kojim se naglasak iz kratkoga zavrnoga sloga pomie
na samoglasnik u prethodnom slogu ako je taj bio dug, a dugi samoglasnik na koji
dolazi naglasak ima uzlaznu intonaciju koja se stapa s novim akutom: *gnezda-?
gnzda, *trava -? *trava -? trava, *zima -? *zima -? zima. Vremenski je prvome
unazadnom pomaku blisko skraivanje nenaglaenih samoglasnika, koje se smatra
posljednjom promjenom koja je zajednika svim slovenskim narjejima,821 i po
dizanje dugih srednjih samoglasnika e i 0.822 Nakon pojave novoga cirkumfleksa
i prvoga unazadnoga pomaka naglaska u sredinjim su slovenskim narjejima (na
kojima se temelji i suvremeni slovenski standard) produljeni nezavrni naglaeni
samoglasnici. Rije je o samoglasnicima koji su u kasnom praslavenskom imali
akutsku intonaciju ali su skraeni (kao i svi akuti), a zatim produljeni: *brata -?
*bra ta -? brata; *potoka -? potoka itd. To se duljenje u slovenskom povijesnom
jezikosloviju naziva duljenje brata.823 Slovenskom je standardnom jeziku svoj
stven i drugi unazadni pomak naglaska. Rije je o prijenosu naglaska s posljednjega
zatvorenoga sloga na prethodni kratki samoglasnik, ime se pojavljuju smjene :
jlen - jelna; pqtok - potQka i sl. Ta je promjena mlaa od prethodnoga duljenja
(brata), a smjeta se u 1 5 . St.824
U prethodnim odjeljcima ovoga potpoglavlja dosta je toga reeno o razvoju pra
slavenske kvantitete u pojedinim slavenskim jezicima. Rije je ipak uglavnom bila o
kvantiteti naglaenih slogova. Na kraju treba progovoriti nekoliko rijei i o sudbini
praslavenske kvantitete u nenaglaenim slogovima. Najsustavnije se problemom ra
zvoja praslavenske kvantitete u novije vrijeme bavio Mate Kapovi (200S .a), pa e
se ovdje u kratkim crtama prikazati njegovi najvaniji rezultati, uz ogranienje na
sustavne procese.82S U opeslavenskom je razdoblju (oko 800. godine) u samogla
snikom sustavu praslavenskoga dolo do prijelaza kvantitete u kvalitetu, tj . kvan
titativne su opreke zamijenjene kvalitativnima.826 Naravno, stari su dugi samogla
snici jo neko vrijeme ostali zalihosno dugi, ali su kasnije na nekim poloajima bili
skraeni, dok su kratki takoer na nekim poloajima mogli biti produljeni. Uvjeti
uvanja ili skraivanja starih duljina nisu isti u svim slavenskim jezicima. Glavni
su imbenici koji su utjecali na razvoj starih duljina: narav sloga i njegov poloaj
821 Usp. Carlton 1990: 3 14.
822 Greenberg 2000: 1 20- 1 2 1 smjeta prvi unazadni pomak izmeu 10. i 12. st., a za podizanje
dugoga jata i dugoga o prihvaa Ramovevu dataciju u 12. st.
823 Vie o njemu vidi u Greenberg 2000: 128- 1 30.
824 Usp. Greenberg 2000: 143-144. Postoji i trei unazadni pomak koji nije svojstven sredinjim
slovenskim narjejima, a onda ni standardnom jeziku. Vie o njemu vidi u Greenberg 2000:
162-1 63.
825 Kapoviev je opis otro kritizirao F. Kortlandt (200S.) ija se teorija o razvoju praslavenske
kvantitete razlikuje od Kapovieve, na to je Kapovi (200S.b) jednako otro odgovorio kritizira
jui Kortlandtov pristup i dokazujui nadmonost svojega opisa.
826 Usp. Mihaljevi 2002: 196-198.
228
r
I
u odnosu na poetak ili kraj rijei, broj slogova u rijei, vrsta intonacije i naglasna
paradigma kojoj je rije pripadala te poloaj sloga u odnosu na naglaeni slog. Po
Kapoviu (200S .a: 76) svi su zavrni otvoreni slogovi bili skraeni u svim slaven
skim jezicima, neovisno o tome jesu li bili naglaeni ili ne.827 Prema tome, svi su
dugi samoglasnici u zavrnim otvorenim slogovima u onim slavenskim jezicima u
kojima se danas pojavljuju sekundarnoga postanja i mogu se objasniti analogijom ili
procesima svojstvenim pojedinomu jeziku ili pojedinoj podskupini slavenskih jezi
ka.828 Kao opa za prednaglasne duljine Kapovi pretpostavlja dva pravila. Prvo je
da se duljina uva i u hrvatskom i u zapadnoslavenskim jezicima ako idui slogovi
u rijei imaju svi zajedno manje od dvije more, pri emu jerove rauna kao pola
more. To znai da se praslavenske (opeslavenske) prednaglasne duljine uvaju ako
je iza njih samo jedan kratak slog ili dva sloga od kojih je jedan kratak, a u drugom
je jer ilijor. Tako primjerice praslavenske rijei *trQb 'a, *(V)apbn 'o i *kQkol'b uva
ju duljine i u hrvatskom (truba, vapno, kukolj ) i u ekom (trouba, vapno, koukol)
i u slovakom (truba, vapno, kukol').829 Kod dvoslonih rijei odrazi su ovisili i o
naglasnoj paradigmi. Za razliku od rijei stare naglasne paradigme b u kojima se
duljina uva u svim navedenim jezicima, u rijeima naglasne paradigme e uva se
samo u hrvatskome. Tako, za razliku od rijei *trQb 'a, praslavenska rije *rQk'a
glasi u hrvatskome ruka, a u ekome i slovakome ruka.83o Drugo je Kapovievo
pravilo da su prednaglasne duljine u svim jezicima skraene ako iza njih u rijei
slijede dvije ili vie mora, o emu svjedoi hrvatsko kalina ( *kaltna) te eko
i slovako kalina. U uvanju ili gubljenju zanaglasnih duljina vanu ulogu ima i
naglasna paradigma, odnosno narav intonacije naglaenoga sloga. Tako se iza cir
kumfleksa (u naglasnoj paradigmi e) duljine uvaju u hrvatskome, ali se skrauju
u zapadnoslavenskim jezicima, kako pokazuju hrvatski : golUb, oblak, predIvo i
eki primjeri: holub,83 1 oblak, predivo. Iza staroga akuta (u naglasnoj paradigmi
827 Prema predstavnicima moskovske akcentoloke kole samo su nenaglaeni zavrni slogovi bili
sustavno (pravilno) skraeni. Usp. Dybo 1 98 1 : 30-32 i Dybo, Zamjatina, Nikolaev 1990: 3 1-34.
Kapovi, meutim, njihovu pretpostavku ne smatra uvjerljivom. Usp. biljeku 7 na str. 76 u Ka
povi 200S.a.
828 Usp. Kapovi 200S.b. na str. 30: It is clear that most cases of length infinal open syllables can
be accounted for by simple analogies and processes of post-Common-Slavic origin. (Jasno je da u
veini sluajeva duljina na zavrnom otvorenom slogu moe biti opisana jednostavnom analogijom
i postpraslavenskim promjenama.)
829 Da su se duljine dugo uvale i u poljskom, pokazuje injenica da se u prvoj i treoj rijei po
javljuje stranji nosni samoglasnik q (trl:l,ba, kltkol) koji je odraz dugoga nosnika. U poljskom su
se u 1 4. st. prednji i stranji praslavenski nosni samoglasnici stopili u jedan, a onda su se u 1 6.
st. podijelili po kvantiteti. Dugi je dao stranji q, a kratki prednji . Usp. Mihaljevi 2002: 177.
83 0 Na krainu u zapadnoslavenskim jezicima ukazuje tu i poljski oblik rttka.
83 1 Poljski oblik nominativa jednine goll:l,b nije mjerodavan jer se tu u poljskome samoglasnik se
kundarno duljio ispred zvunih okluziva. Zbog toga treba gledati kose padee, a tamo je doista
odraz , primjerice: golttbia, zolttdii (prema nom. zoll:l,di) itd.
229
a) duljine se uvaju u hrvatskome, dok je stanje u zapadnoslavenskim jezicima
nedosljedno (promjenljivo). Tako prema hrvatskome mjesec ( *misfcb) , gavran
( *gavorn'b) i labud ( *61btjdltb) imamo u ekome meslc, ali havran i labut' ,
a isto tako u poljskome miesiqc (miesiqca), ali gawron i labttdz.832

III. SLAVENSKA PRADOMOVINA

83 2 Usp. Kapovi 2005: 1 0 1 - 109.

230
1. UVOD

Utvreno je da su slavenski jezici genetski srodni i da je postojao zajedniki pra

jezik iz kojega su se razvili pa je opravdano pretpostaviti da je postojala i skupina
ljudi koja je tim jezikom govorila. Budui da ta skupina nije mogla biti u zrako
praznom prostoru, nametnulo se pitanje slavenske pradomovine, odnosno pitanje o
tome na kojem su prostoru ti govornici ivjeli nakon odvajanja slavenske od ostalih
indoeuropskih jezinih porodica, a prije raseljavanja u podruja na kojima danas
ive Slaveni. O problemu slavenske pradomovine i s njim povezanom problemu
slavenske etnogeneze postoji obimna literatura koju je nemogue iscrpno kritiki
prikazati. Unato tomu, nema jedinstva meu istraivaima. i konanoga rjeenja tih
problema, a vjerojatno ga nikada nee ni biti. Razlozi su tomu viestruki: Slaveni se
u povijesnim vrelima pojavljuju kasnije nego veina drugih indoeuropskih jezinih
zajednica, jezikoslovci se ne slau oko podrijetla (etimologije ) i vanosti pojedinih
dijelova praslavenskoga leksika za smjetanje slavenske pradomovine, arheolozi ne
mogu bez dodatnih (povijesnih, jezinih, etnografskih i sl.) obavijesti jednoznano
povezati arheoloke kulture s govornicima ranoga praslavenskoga, a jednoznane
odgovore na postavljena pitanja ne omoguuju ni dosadanja etnografska, antropo
loka, zemljopisna, botanika, genetika i druga istraivanja.

233
2. POVIJESNI IZVORI
Slaveni se pod tim imenom u povijesnim izvorima pojavljuju tek u prvoj po
lovici 6. st. po. Kr. Gotski povjesniar Jordan u 5. glavi svojega djela De origine
actibusque Getarum (O podrijetlu i djelima Gota) spominje Venete (Venede) kao
brojan narod833 koji ivi na velikom prostoru sjeverno od Karpata poev od izvora
rijeke Visle i istie da u njegovo vrijeme (nunc) nose razliita mjesna i plemenska
imena, ali se najee nazivaju Slavenima i Antirna. U 23. glavi, pripovijedajui o
tome kako je ostrogotski vladar Hermanarik834 pobijedivi Herule krenuo orujem
na Venete, ponovno istie da oni sada imaju tri imena: Veneti, Anti i Slaveni. I
bizantski pisac Prokopije iz Cezareje (oko 500. - oko 565.) u djelu Historia arcana
(Tajna povijest) na vie mjesta govori o Slavenima i njihovim susjedima Antirna. 835
Nakon toga, vijesti o Slavenima pojavljuju se i kod drugih kroniara i povjesnia
ra.836 Iz antikih izvora znamo za tri razliita plemena koja se nazivaju Venetima
ili Venedima. Ve Herodot (oko 484. - oko 425 . pr. Kr.) spominje Venete koji
ive na sjevernim obalama Jadranskoga mora, ali i druge Venete negdje na gornjoj
Moravi;837 Julije Cezar ( 1 00. - 44. pr. Kr.) izvjeuje o keltskom plemenu Veneta u
okrugu Morbihan u Britaniji,838 a Plinije stariji (23. - 79. po. Kr.) spominje Venete
koji ive oko rijeke Visle. Prema njegovu neto mlaem suvremeniku Tacitu (oko
55. - 120. po. Kr.) vislanski su Veneti bili susjedi Germana, a zemlj opisac Ptole
mej (iza 83. - 1 6 1 .) smjeta ih na junu obalu Venetskoga zaljeva, tj . Baltikoga
mora.839 Velik broj istraivaa poistovjeuje vislanske Venete sa Slavenima. Osim
Jordanova povezivanja Veneta i Slavena u istu etniku zajednicu, kao argumenti za
to istiu se injenice da su ti Veneti iz l . i 2. st. po. Kr. ivjeli na istom podruju
na kojemu u 6. st. po. Kr. obitavaju Slaveni i da je njihovo ime preivjelo u nje
makom jeziku u obliku Wenden ili Winden, gdje oznauje Slavene koji su ivjeli
u njemakom susjedstvu. Drugi pak smatraju da ti argumenti nisu odluujui i da
je rije samo o prijenosu imena jedne etnike skupine na drugu koja je osvojila i
naselila prostor na kojemu je ivjela prva skupina, to je esta pojava u povijesti. 840
Prema njima nema dovoljno dokaza koji bi opravdali Jordanovo izjednaivanje
8 33 Winidiarum natio populosa. Smjena t i d u pisanju imena u povijesnim izvorima pripisuje se
Grimmovu zakonu koji je djelovao u germanskim jezicima. Usp. Mihaljevi 2002: 9- 1 1 .
8 34 U nekim se izvorima pojavljuje u obliku Ermanarik.
835 Vidi Margeti 2005: 95-97. Usp. takoer i Katii 1998: 1 3 1 .
8 3 6 Usp. Margeti 2005: 98- 103.
837 Da Herodot spominje i druge Venete, upozorio me Radoslav Katii, na emu mu najsrdanije
zahvaljujem.
83 8 O njihovu postojanju svjedoi i nekoliko francuskih imena mjesta, kao to su Vannes, Vendee
i sl.
8 39 Usp. Katii 1998: 130.
840 Usp. Schenker 1996: 3-5.
234
Veneta sa Slavenima u antici. Slavenizacija Veneta bila je mogua u 6., ali sasvim
nevjerojatna u 1 . stoljeu. Dokazom svojemu vjerovanju smatraju i injenicu da
antiki izvori smjetaju Venete na Baltiko more, a slavenski leksik ne pokazuje da
su Slaveni ivjeli blizu mora. U praslavenskome leksikom fondu nema pomorske,
ribarske ni brodograevne terminologije kao ni nazivlja vezanoga za pomorsku
trgovinu . Osobito vanom smatraju odsutnost praslavenske rijei za jantar, naj
vaniji proizvod koji s e izvozio s baltikih obala sve do Sredozemlja. Imajui sve
to u vidu, sama injenica da Ptolemej naziva Baltiko more Venetskim zaljevom
iskljuuje po njihovu miljenju mogunost poistovjeivanja Veneta njegova vreme
na sa Slavenima. Kao dokaz da Veneti iz vremena prije velike seobe naroda nisu
bili Slaveni Schenker ( 1 996: 5) navodi i izvjee latvijskoga kroniara s poetka
1 3 . st. Henrija iz Livonije (Henricus de Lettis) koji opisuje pleme Vindi koje ivi
u Kurlandiji i Livoniji (na podruju dananje Latvije), a sigurno nisu bili Slaveni.
Smjetaj toga plemena i odreeni arheoloki dokazi pokazuju, po njegovu milje
nju, da su ti Vindi najvjerojatnije potomci baltikih Veneta. Rjee su povjesniari
povezivali Slavene s antikim Neurima (gr. NEupOL) i Budinima (gr. BO'UC>LVOL)
koji su prema Herodotu ivjeli sjeverozapadno od Skita na podruju dananje Ukra
jine, Bjelorusije i Poljske.84 1 Glavni je argument za to najvjerojatnije injenica da
su ivjeli na podruju na koje se najee smjeta slavenska pradomovina. Treba
istaknuti da j e rij e o narodima neutvrenoga podrijetla koje neki smatraju ak
pripadnicima ugrofinske skupine, a drugi Baltima ili Keltima. 842
84 1 Neuri koji su ivjeli izmeu gornjega toka Dnjestra i junoga Buga bili su zapadni susjedi Bu
dinima. Budine spominje i Ptolemej kao istone susjede Venetima.
842 Usp. Trubaev 2002. str. 6: Nevry, izvestnye Gerodotu, byli, vidimo, kel'tami, bolee togo - to
destvennymi vol 'kamlvoloham (= 'volkam '), o em povestvuet i upomjanutyj Gerodotom ih ritual
godinogo obraenija v volkov. (Neuri koji su bili poznati Herodotu bili su vjerojatno Kelti, tovie
identini VolcimalVlasima ( 'vukovima'), o emu svjedoi i njihov godinji obred pretvaranja u
=
vukove koji spominje Herodot.) Vidi takoer str. 48: V poslednee vremja vse bol 'e vidjat v nevrah
baltov, dae - vostonyh baltov. A medu tem posle izloennogo vye o kel'tah i ih peredvienijah
vsego estestvennee dopustit' kel'tskuju prinadlenost' gerodotovskih nevrov, . . . (U posljednje se vri
jeme Neuri najee smatraju Baltima, i to istonim Ba1tima. Meutim, nakon onoga to je reeno
gore o Keltima i njihovim seobama, najprirodnije je pretpostaviti keltsku pripadnost Herodotovih
Neura, ... ).
235
3 . ARHEOLOGIJA srednji tok Dnjestra i Pruta. 846 Kasnije se proirila na zapad, tako da se njezina
nalazita prostiru od Labe pa do gornjega toka Dnjepra. Ime je dobila po keramici
Proireno je vjerovanje da su arheoloke kulture povezane s etnos om i da odra prakoga tipa koja je tako nazvana jer ju je kao poseban tip prepoznao eki arheo
avaju rasprostranjenost i stupanj povijesnoga razvoja skupine ljudi (srodnih ple log Ivan Borkovsky na temelju nalazita u Pragu. Prvi je pokazao da je rije o
mena) koji govore istim jezikom. 843 Iako su arheolozi razvili razliite metode za slavenskoj keramici i dao joj naziv praka keramika. 847 Penkovska se kultura pro
povezivanje arheolokih kultura s etnosom,844 sama arheologija, bez pomoi dru stirala od srednjega Dnjestra do lijeve obale Dnjepra, a ime je dobila po nalazitu
gih znanosti, teko moe odrediti narodnosnu pripadnost neke kulture. Zbog toga Penkovka (TIeHbKiBKa) u Ukrajini. Veina autora smjeta tu kulturu u razdoblje
se najee rezultati arheolokih istraivanja usporeuju i povezuju s rezultatima izmeu 5. i 8. st. Neki arheolozi nositeljima te kulture smatraju Ante.848
drugih disciplina: povijesti, jezikoslovlja, antropologije, demografije, etnografije,
genetike itd. U dosadanjim etnogenetskim istraivanjima najveu je vanost imalo
povezivanje arheologije s povijeu i jezikoslovljem. Valja ipak istaknuti da su
mnogi znanstvenici skeptini prema povezivanju i izjednaivanju arheoloke kulture
s etnos om i jezikom. Vie je razloga njihovu nepovjerenju. Kao prvo, etnografska
i antropoloka istraivanja iznjedrila su mnotvo primjera da pripadnici srodnih
plemena koja govore istim jezikom imaju jako razliitu kulturu, kao i primjera da su
nesrodne skupine, koje govore sasvim razliitim jezicima, dionici iste ili vrlo sline
kulture. Drugo, povijesni izvori ne moraju uvijek biti pouzdani, pa je est sluaj da
je isti narod u razliitim povijesnim izvorima nazivan razliitim imenima, a istim
se imenom katkad nazivaju razliiti narodi. Tree, ni jezikoslovci se, kako je ve
spomenuto, esto ne slau oko podrijetla pojedinih rijei i razliito etimologiziraju
i povezuju nazive etnikih skupina koje se pojavljuju u povijesnim izvorima.845 I na
kraju, jedan je od vanih razloga nepovjerenja prema etnikoj interpretaciji arheo
lokih kultura i (razmjerno esta) zloporaba arheolokih (ali i drugih) istraivanja
u dnevnopolitike i nacionalnoideologijske svrhe.
Veina se arheologa slae pri identifikaciji Slavena u vrijeme seobe, izmeu 5 . Penkovska kultura
i 7. st. , to je, kako smo vidjeli, ujedno i vrijeme kada s e prvi put pod tim imenom
pojavljuju u povijesnim izvorima. Slavenskima se smatra nekoliko arheolokih kul Nalazita koloinske kulture smjetena su na podruju gornjega i dijelom sred
tura toga vremena koje su meusobno bliske, a povezuje ih slina keramika, grad njega porjeja Dnjepra. Datira se takoer u razdoblje od 5 . do 8 . st. , a ime je
nja nastambi, nain ivota i pogrebni obredi. Rije je o prakoj , penkovskoj i kolo dobila po nalazitu Koloin u Bjelorusiji. Treba istaknuti da neki autori samo prve
inskoj kulturi. Prema Andreju Pleterskom ( 1 990: 41 ) sve su tri kulture oblikovane dvije kulture smatraju slavenskima, a koloinsku pripisuju Baltima. 849 Za prve je
u 5. st. (ili krajem 4. st.) na prostoru izmeu Zapadnih Karpata i srednjega i gor slavenske kulture svojstvena jednostavna, runo izraena i neukraena keramika.
njega toka rijeke Dnjepra, kada je dolo do podjele slavenskoga podruja. Praka Naselja su se nalazila u nizinskim krajevima uz rijeke ili potoke. Sastojala su se od
je kultura zauzimala prvotno (u 5 . st.) podruje uz rijeku Pripjat te podruje uz
846 Prema Majorovu (2006: 8 1 ) jezgra prake kulture oblikovana je na podruju srednjega i gornje
ga Podnjestrovlja, a prvotno njezino podruje obuhvaa bazene Dnjestra, Zapadnoga Buga i gor
njega toka Visle. Manje je o njezinoj prvotnoj postojbini precizan Ivani (201 1 : 25) koji kae da
se razvila istono od Karpata pa do rijeke Dnjepra.
843 Usp. Pleterski 1 990. Arheoloka se kultura obino odreuje kao skupina prostorno i vremenski 847 Bilo je to 1940. godine u vrijeme njemake okupacije eke, pa je njegova knjiga bila zabra
povezanih arheolokih nalazita odreenoga tipa. njena. (Usp. Beranova 2000: 17 i Pleterski 1 990: 65.) Borkovsky je svu runo izraenu slavensku
844 Pleterski (1990: 7-9) navodi etiri metode: retrospektivnu, progresivnu, strukturnu i diskonti keramiku sredine 1 . tisuljea nazvao prakom. (Usp. Sedov 1979: 1 26.)
nuitetnu. 848 Usp. Majorov 2006: 82.
845 Vidi nie. 849 Usp. Sedov 1 979. 103. Vidi takoer i Pleterski 1990: 44.

236 237
etvrtastih, poluukopanih kuica s kamenom (rjee glinenom) pei ili ognjitem u
kutu, a strehe su im doticale zem1ju.85 0 Slaveni toga vremena svoje su mrtve spalji
vali i pokapali u nevelikim jamama, tako da su ih naprosto istresli u jamu i pokrili
glinenom posudom, a rjee bi ih stavljali u are. U grobovima se rijetko pojavljuju
predmeti svakodnevne uporabe ili ukrasi, a oruja uope nema.
Pitanje izvora prve slavenske kulture jedno je od najvanijih, ali i najspornijih
pitanja u raspravi o poetcima i etnogenezi Slavena. Ovisno o tome kako gledaju
na slavensku etnogenezu i gdje smjetaju slavensku pradomovinu, znanstvenici kao
ishodite slavenske kulture 5 . - 7 . st. uzimaju razliite kulture kasnolatenskoga i
rimskoga razdoblja. Najee se kao ishodite spominju przeworska, zarubineka
i ernjahovska kultura. 85 1 Przeworska kultura razvijala se od kraja 2. st. pr. Kr.
pa do 5. st. po. Kr., a ime je dobila po prvom istraenom nalazitu u blizini grada
Przeworska u jugoistonoj Polj skoj . U svojemu starijem razdoblju zauzimala je
podruje izmeu Odre i Buga te manju enklavu na uu rijeke Saale u Labu. Na
poetku kasnorimskoga razdoblja zauzimala je ta kultura podruje gornjega toka
Odre i Warte, pri emu joj je sjeverna i sjeveroistona granica bila rijeka Visla,
na istoku je sezala sve do gornjega toka Dnjestra, a na jugu do Potisja. 852 Dva su
osnovna pravca u etnikoj interpretaciji te kulture. Veina poljskih arheologa sma
tra tu kulturu venetskom jer se razvijala na podruju na kojemu povijesni izvori
spominju vislanske Venete. Budui da Venete smatraju Slavenima, samim time za
njih je i ta kultura bila slavenska. Dre je nastavkom luike kulture koja se pojavila
oko 1 200. godine pr. Kr. , a nestala je izmeu 400. i 1 00. godine pr. Kr. Nasuprot
tomu, njemaki arheolozi smatraju przeworsku kulturu germanskom i pripisuju je
Vandalima.853 V. V. Sedov ( 1 979: 60) misli da je rije o mijeanoj kulturi na ijem
su podruju, osim Veneta-Slavena, ivjela i germanska plemena. 854 Zarubineka
se kultura oblikovala u pripjatskom Polesju u 2. st. pr. Kr. , a trajala je do 2. st.
po. Kr. 855 Obuhvaala je podruje srednjega i gornjega Podnjeprovija te porjeja
Pripjati i Desne.856 Ime je dobila po nalazitu (groblju) Zarubinec na rijeci Dnjepru
850 Usp. Beranova 2000: 17 i Pleterski 1990: 36.
85 1 Usp. Katii 1998: 1 33-1 36.
85 2 Usp. Pleterski 1990: 70.
853 Germanskom tu kulturu smatra i Pleterski (1995: 540). Isto misli i Ivani (201 1 .) koji na str. 27
kae: V suasnosti se predpokladd, e patrila Germdnom. (Danas se pretpostavlja da je pripadala
Germanima. )
854 Slino misli i Katii 1998. Usp. str. 1 34: Treba stoga pretpostaviti da su nositelji i toga kultur
noga obrasca bili Slaveni. Ali on nije bio iskljuivo slavenski. Istoni Germani - osobito Vandali, a
vjerojatno i Goti - bili su mu takoer nositelji.
855 Sedov i Pleterski djelomice se razlikuju u datiranju te kulture. Sedov (1979: 74), slijedei J.
V. Kuharenka datira spomenike te kulture u razdoblje od kraja 2. st. pr. Kr. do poetka 2. st. po.
Kr., a Pleterski (1990: 70) u razdoblje od kraja 3. st. pr. Kr. do kraja 2. st. po. Kr. Usp. takoer
Katii 1998: 1 34- 1 35.
85 6 Usp. Majorov 2006: 1 1 1 .
238
Podruje przeworske (crte) i zarubineke (kvadratii) kulture u 1. st. po. Kr.
juno od Kijeva koje je prvo istraeno jo 1 899. godine. Neki arheolozi857 smatraju
je slavenskom, a drugi858 misle da je takav zakljuak preuranjen i, zbog injenice
da se oblikovala na podruju ranije milogradske kulture, ne iskljuuju mogunost
da je rije o baltskoj kulturi, emu po njima u prilog govori i baltsko hidronimijsko
nazivlje na tom podruju.859
Kao ishodite prve slavenske kulture esto se spominje i kijevska kultura koju se
smatra posebnim tipom kasnozarubineke kulture posvjedoene u srednjem Podnje
proviju i oko rijeke Desne. Prema V. N. Danilenku rije je o najmlaem razdoblju
zarubineke kulture u razdoblju od 2. do 4. st. po. Kr. iji su nositelji Slaveni, a koja
je u 5 . st. prerasla u koloinsku kulturu.86o ernjahovska kultura oblikovana je na
podruju izmeu donjega toka Dunava i Crnoga mora te srednjega Podnjeprovija.
Na zapadu je omeuju Karpati, a na istoku rijeka Donjec. Najee se ta kultura
datira razdobljem od 2. do 5 . st. po. Kr. , a veina je nalazita iz 3 . i 4. st.861
Veina arheologa smatra da su nositelji te kulture bila plemena razliite etnike
pripadnosti, ali se ne slau oko toga koja je etnija prevladavajua. Neki misle da je
857 Primjerice P. N. Tretjakov i A. A. Terenokin.
85 8 Primjerice Ju. V. Kuharenko i V. V. Sedov.
859 Usp. Sedov 1979: 76-77 i Pleterski 1 990: 70-7 1 . I Majorov (2006: 1 1 1 ) kae da su jezgru
stanovnitva te kulture inila autohtona baltika plemena, ali da su u njezinim lokalnim inaicama
vidljivi i germanski, traki i keltski elementi te da je u pripjatsko-po1ekom podruju prevladavajua
bila slavenska populacija porijeklom iz meurjeja Visle i Odre dok je u srednjem Podnjeprovlju
vanu ulogu u oblikovanju te kulture imalo autohtono stanovnitvo iz skitskoga razdoblja u kojemu
jedni vide Praslavene, a drugi dokazuju da je rije o Irancima.
860 Usp. Pleterski 1990: 7 1 .
861 Otvoreno je pitanje kada zavrava ernjahovska kultura. O tome usp. Pleterski 1995: 553.
239

Podruje ernjahovske kulture u 4. st.
ta kultura preteito slavenska,862 drugi u njoj vide kulturu plemenskoga saveza koji
su vodili Goti i dre je preteito germanskom (gotskom), 863 a trei smatraju da,
iako je meu njezinim nositeljima nesumnjivo bilo i Gota, jezgru te kulture ine
Slaveni i potomci iranskih starosjedilaca toga podruja (Skita i Sarmata) koji su
s vremenom slavenizirani, tj . da je rije o slavensko-iranskoj simbiozi. 864 Prema
A. V. Majorovu (2006: 80) moe se podruje te kulture podijeliti na tri lokalne
skupine spomenika u kojima prevladavaju tri etnike sastavnice: na podruju sje
verno od Crnoga mora prevladavaju skitsko-sarmatski, izmeu Dnjestra i Dunava
getsko-daki,865 a u umsko-stepskom podruju izmeu Dnjepra i Dnjestra slaven
ski spomenici.
862 Primjerice E. A. Symonovi.
863 Primjerice Ju. V. Kuharenko i M. A. Tihanova. Kao istonogermansku navodi je i Graanin
2008: 14.
864 Primjerice V. V. Sedov 1 979. O simbiozi Slavena i Iranaca u ernjahovskoj kulturi u prvim
stoljeima po. Kr. govori i Trubaev 2002: 50. I Katii ( 1998 : 1 35 - 1 36) prihvaa tezu o iransko
-slavenskoj simbiozi, istiui ipak da su nositelji te kulture najveim dijelom bili Iranci, ali da su u
njoj i Slaveni bili znatno zastupljeni te da su, osim njih, udjela u njoj imali jo Daani i Miani te
Germani - osobito Goti.
865 Prema Hrvatskoj enciklopediji (2002: 178) Geti su nomadski narod staroga vijeka srodan s
Traanima i Skitima (prema nekima, odvjetak Traana) koji se za seobe naroda stopio s Gotima.
240
4. JEZIKOSLOVLJE
Neki jezikoslovci misle da je odreenje slavenske pradomovine ponajprije (i is
kljuivo) jezikoslovni problem, jer je pradomovina jezikoslovni pojam, koji oznau
je prvotno podruje na kojemu su ivjeli govornici praslavenskoga. 866 esto se sto
ga zanemaruju rezultati drugih disciplina, kao to i predstavnici tih drugih disciplina
(povjesniari i arheolozi) ne vode uvijek dovoljno rauna o jezinim injenicama,
iako se istraivanja svih tih disciplina prepleu, pa bi se morala i dopunjavati. Sre
dinji je problem jezikoslovnih istraivanja - kao i kod povijesnih i arheolokih - to
to na temelju istih podataka, primjenom iste metode razliiti znanstvenici dolaze
do razliitih rezultata. To pokazuje da je postupak najvjerojatnije u neemu manj
kav. Ovdje u nastojati ukratko prikazati kojim su se jezikoslovnim argumentima
istraivai sluili pri odreivanju slavenske pradomovine. Za smjetanje slavenske
pradomovine vano je prouavanje promjena (osobito glasovnih) koje su se dogo
dile od izdvajanja slavenskih jezika iz indoeuropske porodice pa sve do raspada
slavenskoga jezinoga zajednitva i odreenje njihove apsolutne kronologije. Tomu
je posveena veina poglavlja ove knjige i zato u ovom poglavlju nije potrebno o
tome posebno govoriti.
Mnogi jezikoslovci smatraju da se slavenska pradomovina ne moe odrediti bez
, prouavanja etimologije i onomastike. esto se kao argumenti u raspravi o tom
problemu pojavljuju etnonimi i antroponimi, iako su mnogi istraivai sumnjiavi
(skeptini) prema tome da se iz njih mogu izvui bilo kakvi podatci o pradomovini
jer se razliito etimologiziraju. Tako se primjerice ime antskoga vladara Boza koji se
spominje u povijesnim vrelima objanjava razliito. Neki to ime smatraju iranskim,
a i oni koji ga smatraju slavenskim tumae ga razliito. Jedni ga povezuju s pridje
vom boii (tvrdei da ga treba itati kao Bo), a drugi s imenicom vodb. Sporna je
u svezi s antroponimima i injenica da lako prelaze etnike i zemljopisne granice.
Imena koja su nastala u jednoj jezinoj (etnikoj ) sredini mogu biti prenesena u
drugu i ukorijeniti se u njoj . To nije svojstveno samo dananjem vremenu, emu
svjedoimo svakodnevno, nego je tako bilo ve i u antici. Tako i Jordan u svojemu
prethodno navedenom djelu kae da je kod plemena uobiajeno preuzimanje imena.
Tako spominje da je u Rimljana dio imena makedonski, u Grka rimski, u Sarmata
866 Usp. primjerice Manczak 1998. str. 1 90: A w og6le nalezy podkreli, ze pokcie slowianskoSci
jest pojf;.ciem kzykowym: jedynq rzeczq, kt6ra jest wsp6lna wszystkim Slowianom a zarazem ich
r6zni od wszystkich innych ludzi na ziemi jest jf;.zyk, a nie np. kultura czy rasa. Dlatego problem
praojczyzny Slowian moze by rozwiqzany tylko przez kzykoznawstwo, a nie przez archeologif;. czy
antropologif;.. (Openito treba istaknuti da je pojam slavenstva jezikoslovni pojam: jedina stvar
koja je zajednika svim Slavenima, a istovremeno ih razlikuje od svih drugih ljudi na zemlji, jest
jezik, a ne npr. kultura ili rasa. Zato problem slavenske pradomovine moe biti razrijeen samo u
jezikosloviju, a ne u arheologiji ili antropologiji.)
241
germanski, a u Gota hunski.867 Zbog toga nije mogue samo na temelju antropo
nima suditi o etnikoj pripadnosti njihovih nositelja ili o etnogenezi i pradomovini
skupine kojoj pripada nositelj toga imena. Jednako su prijeporni i etnonimi koji se
spominju u antikim vrelima, a povezuju se sa Slavenima. Mnogi jezikoslovci misle
da se oni ne mogu smatrati slavenskima i da ne daju nikakvih podataka o jezinoj
pripadnosti populacije na koju se odnose.868 Drugi ih pak smatraju slavenskima i
pridaju im slavenske etimologije. Tako primjerice Zbigniew Golqb ( 1 992: 285-286)
izvodi Neure od praslavenskoga *Nervi, a to je po njemu slavenski korijen proizi
ao iz indoeuropskoga *neru- 'ivotna sila' . 869 Stanislaw Rospond ( 1 966: 24-25)
pak povezuje to ime sa slavenskim korijenom *nur-I*nyr- (od ie. *neur-) koji je
poznat iz toponimije i osobito hidronimije, a nalazi se i u glagolima *nuriti odno
sno nyrati/nyreti 'gnjuriti'.870 Tadeusz Lehr-Splawinski ( 1 946.) i Z. Golqb ( 1 992:
286-287) i Budine izvode iz slavenskoga korijena. Prvi od praslavenskoga *buditi,
*b'bdeti, a drugi od *by-db, to je izvedeno od glagola by-ti (ie. *bhuH-) kao to
je ljudb izvedeno od glagola *leudho 'rasti' . No i sam Golqb priznaje da je mogua
i ugrofinska (votjaka) etimologija toga imena. I ime navodne germanske skupine
Silingi (LLA LYYUL), koje spominje samo Ptolemej (II, 1 1 , 1 8, 1 9), Rospond ( 1 966:
28-29) smatra slavenskim i povezuje ga s pridjevom *sl- 'mokar, vlaan ' . 87 1
Hanna Popowska-Taborska (2005 : 64) misli da njegovi argumenti nisu uvjerljivi i
dodaje da se korijen Sil- koji je sadran u tom etnonimu esto pojavljuje u europ
skim hidronimima i da je mogue to ime izvoditi i iz drugih indoeuropskih jezika.
Lehr-Splawinski ( 1 946.) i Rospond ( 1 966: 27-28) smatraju i ime Lugijaca koje se
pojavljuje u vrelima 2. i 3 . st. po. Kr. slavenskim.8n Popowska-Taborska (2005 :
64) ni to ne smatra utemeljenim, istiui da se to ime u izvorima pojavljuje meu
imenima izrazito neslavenskoga karaktera. Po njezinu miljenju istraivanje etimo
logije etnonima spada meu najnezahvalnije i najtee zadae jezikoslovlja. Svaki
je od navedenih etnonima mogue u pravilu objasniti na vie naina, a problem je
i to da se etimologije, za koje se inilo da su potpuno odbaene, s vremenom opet
pojavljuju u znanstvenim radovima. 873 Ni tvorbena struktura imena Veneti ne daje
osnove za to da bi ga smatrali slavenskim. 874 Izjednaavanje Veneta i Slavena po
867 Usp. Majorov 2006: 1 33.
868 Usp. Popowska-Taborska 2005: 63.
869 Odatle *neruos 'odrasli muki'.
870 Usp. takoer Rospond 1 982: 109.
87 1 Usp. takoer Rospond 1982: 109.
872 Rije je o skupini koja je navodno ivjela na podruju Luica i lezije. Kod Tacita (Germania
43) je pisano kao LugU, kod Ptolemeja (II 1 1 , 10) AOiJyOL, kod Strabona (VII 1 , 3) AUYLOL,
kod Diona Kasija AOULOL, u Tabuli Peutingeriani Lugiones te kod Zosima (3. st. po. Kr.) kao
AOyylWVE<;. Lehr-Splawiriski povezuje to sa slavenskim *lug- koje se smjenjuje s *IQg-.
873 Usp. Popowska-Taborska 2005: 66-67.
874 Rospond ( 1 982: 109) izvodi to ime od indoeuropskoga korijena *ven- i smatra ga slavenskim.
242
njoj se ne moe poduprijeti nijednim jezikoslovnim dokazom. Ono se oslanja na
apriornu hipotezu da je podruje izmeu Odre i Visle bilo ve u to vrijeme nase
_
ljeno Slavenima. Jezikoslovci ne mogu utvrditi kojim su jezikom govorili Veneti. I
meu dosadanjim etimologijama Anta nijedna nije uvjerljiva. Veina misli da su
to ime Slaveni dobili izvana.875 Veliko znaenje za utvrivanje pradomovine nema
ni etnonim Slaveni, kao ni imena pojedinih slavenskih skupina (plemena i naroda),
jer se u povijesnim vrelima, kako smo vidjeli, pojaVljuju vrlo kasno. Osim toga,
njihove su etimologije vrlo nesigurne i istraivai se oko njih ne slau. Plemenska
imena s jasnom tvorbenom strukturom i prozirnim znaenjem koja se mogu bez
tekoa etimoloki ralaniti nesumnjivo su tvorbe iz kasnijih razdoblja.876
Osobita se uloga pri prouavanju etnogeneze pripisuje toponimiji i hidronirni -
ji. 877 Temelj je tomu pretpostavka da je velika gustoa toponima i hidronima sa
slavenskom etimologijom (tzv. isto slavenska toponirnija i hidronirnija) pokazatelj
ishodinoga etnikoga prostora, tj . pradomovine. Posebna se vanost pridaje vod
nim imenima zbog njihove trajnosti.878 Smatra se da su imena rijeka najstariji ono
mastiki sloj i da novi doseljenici na odreeno podruje najee preuzimaju tua
rijena imena i samo ih glasovno i morfoloki prilagouju svojemu jeziku. Ipak,
neki jezikoslovci sumnjaju da se problem slavenske pradomovine moe rijeiti hi
dronimijskim i toponimijskim istraivanjima.879 Razlog je njihovoj sumnji isti kao
i kod etnonima i antroponima, a to je injenica da rijetko kad postoji samo jedna
etimologija rijenoga imena. Gotovo sve vee rijeke koje teku dananjim slaven
skim podrujem imaju vie etimologija iz razliitih jezika. 880 Kao primjer Manczak
(1998: 1 89) navodi ime Drwca (desna pritoke Visle) koje ima est razliitih eti
mologija, pa se tvrdi da je taj naziv slavenski, baltski, venetski, ilirski, keltski ili
praindoeuropski. I Jiirgen Udolph ( 1 983.) dokazuje da nazivi velikih rijeka i jezera
ne mogu biti dokaz u raspravi o pradomovini jer im etimologija moe biti i german
ska, keltska, praindoeuropska ili ak predindoeuropska, pa se stoga usredotoio na
istraivanje mikrohidronima slavenskoga podruja, drei ih vanijima za smjeta-
875 Usp. Popowska-Taborska 2005: 69-70.
876 Usp. Popowska-Taborska 2005: 82.
877 Usp. Brozovi Ronevi 1 997. str. 2: Neprijeporna je i odavna uoena vanost hidronima za
prouavanje slavenske etnogeneze i utvrivanje prapostojbine Slavena. Malo ispod toga, na istoj
stranici autorica nastavlja: Niti jedan autor koji se bavio problemom slavenske etnogeneze nije u
svojem radu mogao zaobii hidronimijsku i openito onomastiku problematiku, i to u irem europ
skom i indoeuropskom kontekstu.
87 8 Tako primjerice najvee rijeke na Balkanu nisu promijenile imena od antike. Usp. Popowska-Ta
borska 2005: 49. Autorica upuuje na Zaimova 1 978. kao na izvor obavijesti.
879 W. Mariczak (1998: 1 89) primjerice misli da hidronimija u ovom asu ne moe udovoljiti toj
zadai.
880 Usp. Popovska-Taborska 2005 : 49-50.
243
nje slavenske pradomovine.881 Popowska-Taborska (2005: 57) meutim tvrdi da
je problem s mikrohidronimima (a vjerojatno i mikrotoponimima) to da su znatno
nestabilniji i podloniji promjenama. Neki istraivai ne vjeruju u postojanje isto
slavenske toponimije i hidronimije jer su po njima Slaveni uvijek ivjeli izmijeani
s drugim etnijama, a najgue podruje slavenskih toponima i hidronima, osim
toga, ne mora nuno biti podruje na kojemu se nalazila pradomovina.882 Oleg N.
Trubaev (2002: 1 8), pozivajui se na V. A. Nikonova ( 1 962.), ak tvrdi da upravo
najgua hidronirnija i toponimija ne oznauju izvorno, nego osvojeno i sekundarno
naseljeno podruje.883
Vanu ulogu pri odreivanju pradomovine ima rekonstrukcija prajezinoga
leksika. Rekonstrukcijom prajezinoga oblika i znaenja rijei mogu se dobiti
mnoge vane obavijesti o podruju na kojemu su govornici prajezika ivjeli, o
njegovoj konfiguraciji te biljnom i ivotinjskom svijetu koji ih je okruivao. Re
konstrukcija rijei ujedno je i put prema rekonstrukciji kulture u svim njezinim
pojavnostima. 884 Pritom valja voditi rauna o tome da je leksik jezina razina
koja je podlonija raznovrsnim promjenama od svih drugih razina koje su po svojoj
naravi sustavnije. 885
Istraivanja slavenske (kao i indoeuropske) pradomovine od samih su poetaka
povezana s istraivanjem biljnoga, ivotinjskoga i zemljopisnoga nazivlja, pri emu
je osobito istaknuto mjesto, jo od Bogoslava uleka, Hermanna Hirta i Jozefa T.
Rostafinskoga, imalo prouavanje zemljopisne rairenosti naziva biljaka (osobito
drvea) . Ta se istraivanja temelje na dvije pretpostavke: 1 . da su ti nazivi i njihova
znaenja postojani (trajni) i 2. da jezici posuuju tue nazive ponajprije za nove
pojmove koji oznauju dotad nepoznate oznaenike. Tako je nastalo tumaenje da
podruja rasta stabala koja su Praslaveni poznavali886 i onih koja u praslavenskom
nisu imala svojega imena887 odreuju opseg (granice) navodne slavenske pradomo
vine.888 esto se kao argument u raspravi o smjetaju pradomovine uzimaju i nazivi
ivotinja, i to kako divljih tako i domaih (pitomih) . Tako je primjerice ukrajinska
jezikoslovka Vera Titovna Kolomijec ( 1 978. i 1 983.) na temelju naziva za rijene
881 Slino misli i Brozovi Ronevi 1 997: 2-3. O etnogenetskoj nevanosti makrohidronimije usp.
takoer Trubaev 2002: 40-4 1 .
882 Usp. Filin 1 973: 386-387 i Trubaev 2002: 17- 1 8 .
883 Vidi takoer nie kritiku Udolphove teorije o slavenskoj pradomovini. Dvojbenom tu tezu V.
A. Nikonova smatra Dunja Brozovi Ronevi ( 1 997: 3).
884 Trubaev 2002: 1 2.
885 O rjenikim promjenama usp. Mihaljevi 2002: 29-32.
886 Primjerice grab i breza.
887 Primjerice bukva iji je naziv posuenica iz germanskoga;
888 Nakon Rostafi6skoga, veliku je vanost nazivima drvea pridavao Kazimierz Moszy6ski. Usp.
IV. poglavlje u Moszy6ski 1 957., str. 23-66. Velik broj primjera zakljuaka o slavenskoj prado
movini na temelju postojanja ili nepostojanja domaega naziva drvea navodi Carlo Verdiani 1 958.
244
ribe koji sadre podatke o boji, obliku, okusu ili vremenu mrijesta smjestila slaven
sku pradomovinu na podruje zapadno od Dnjepra i Berezine i sjeverno od Pripjati,
a poljski jezikoslovac Stefan Warchol (2004.) na temelju naziva domaih ivotinja
na podruje izmeu srednjega Dnjepra na istoku, gornjega toka Dnjestra i Karpata
na jugu, rijeka Visle i Pilice na zapadu, te donjega toka rijeke Wieprz i srednjega
toka Buga i rijeke Pripjat na sjeveru. Mnogi jezikoslovci ipak upozoravaju da valja
biti oprezan pri uporabi praslavenskih naziva biljaka i ivotinja u etnogenetskim
istraivanjima. Slaveni su se, po odvajanju iz indoeuropske zajednice, mogli vie
puta seliti na razliita ozemlja, pa je tako moglo doi do promjene botanikih, zo
olokih i zemljopisnih naziva i do promjene njihova znaenja. Naziv je mogao biti
prenesen na novu vrstu. Primjeri koje navodi Hanna Popowska-Taborska (2005 :
120- 1 23) pokazuju idue vrste promjena: 1 . este znaenjske pomake zbog pro
mjene zemljopisnih okolnosti i susreta s novim oznaenicima, 2. moguu oblinu
promjenu imena zbog kontaminacije dvaju poistovjeenih naziva razliitih stabala,
3. mogue posuivanje iz drugih jezika za stabla koja su Slaveni poznavali pod
drugim domaim imenima, 4. moguu promjenu slavenskoga naziva pod utjecajem
drugih jezika, 5. mogue suenje znaenja nekih naziva i zbog toga njihova zamjena
drugim slavenskim leksemima. Autorica stoga zakljuuje da zbog kolebanja naziva
biljaka ve od poetka indoeuropskoga razvoja cjelokupna jezina graa povezana
s botanikim izrazima nije vjerodostojna za rekonstrukciju indoeuropske i prasla
venske pradomovine.889 Ruski slavist Samuil Borisovi Berntejn (2005 : 56-57)
upozorava pak na esto djelovanje tabua u botanikom i zoolokOlll nazivlju, to
izaziva promjenu znaenja i potie inovacijske procese pri imenovanju.89o Osim
toga, injenica da postoji praslavenski naziv za neku biljku ili ivotinju ne znai da
je ta biljka i ivotinja nuno postojala na podruju slavenske pradomovine. Tako su
primjerice rijei slonb, lbvb, OSbln i velbbQdb praslavenske, ali je teko pretpostaviti
da su Slaveni u pradomovini imali jasnu predodbu o tim ivotinjama, a kamoli
da su one ivjele na istom podruju s njima. To pokazuje da su u prajeziku mogli
postojati i nazivi ivotinja i biljaka s kojima se njegovi govornici nisu susretali. 891
889 Usp. Popowska-Taborska 2005 . , str. 1 23 : Domnevamo lahko, da je do te fluktuacije pome
nov in poimenovanj rastlinskega sveta prihajalo e od zaetka razvoja Indoevropejcev in (pozneje)
Slovanov, zaradi esar je celotno sodobno jezikovno gradivo, povezano z botaninim izrazjem, e
posebej neverodostojno za rekonstrukcijo domnevne lege prvotnih indoevropskih in slovanskih se
li. (Moemo pretpostaviti da je u znaenju i nazivima biljaka bilo kolebanja od poetka razvoja
Indoeuropijana i (kasnije) Slavena, zbog ega je cjelokupna suvremena jezina graa povezana s
botanikim nazivljem posebice nevjerodostojna za rekonstrukciju vjerojatnoga smjetaja prvotnih
indoeuropskih i slavenskih naselja.)
890 Kao primjere navodi da zbog tabua slavenski jezici nisu sauvali indoeuropske rijei za medvje
da i hrast. Dodaje meutim da ima jo mnogo takvih primjera.
89 1 Usp. Berntejn 2005 : 57. Usp. takoer i Katii 2008. na str. 57: Da bi se o tome moglo neto
vie rei, valjalo bi temeljitije istraiti koliko empres kao drvo i naziv za nj kiparis'b ulazi u vidokrug
praslavenske jezine izraajnosti. To stablo, to pripada mediteranskom ozraju, sigurno nije ulazilo
245
Botaniko je nazivlje nepouzdano i stoga to ne znamo je li podruje rasta oznae
ne biljke isto kao danas . Najbolji je za to primjer bukva. Nepostojanje zajednike
slavenske (praslavenske ) rijei za to drvo posluilo je Rostafinskomu kao vaan
argument da slavensku pradomovinu smjesti istono od podruja (dananjega) rasta
bukve. Kasnije se pokazalo da je nekad podruje njezina rasta bilo drukije nego
danas. 892
Dugu tradiciju u slavistici imaju i zakljuci o staroj materijalnoj i duhovnoj
kulturi Slavena na temelju leksika. Popowska-Taborska (2005 : 1 26- 1 32) navodi
devet vrsta zakljuaka: 1 . zakljuci na temelju gubljenja ili uvanja indoeuropskih
rijei, 2. zakljuci o razvijenosti odreenoga kulturnoga podruja na osnovi bogat
stva i jedinstva domaega leksika, 3 . zakljuci o odsutnosti kulturnih proizvoda na
temelju odsutnosti naziva za njih,893 4. zakljuci o razvijenosti odreenoga kul
turnoga podruja na temelju utjecaja slavenskoga nazivlja na susjedne narode,894
5. zakljuci o nekim kulturnim djelatnostima na temelju slavenskih toponima,895
6. zakljuivanje o kulturi na temelju slavenske frazeologije, 7. zakljuci temeljeni
na rekonstrukciji praslavenskoga rjenikoga fonda, 896 8 . zakljuivanje o kulturi
na temelju etimoloke ralambe potvrenih slavenskih izraza,897 9. zakljuci na
temelju strukturne analize ruskoga slavista Nikite Iljia Tolstoja.
U etnogenetskim istraivanjima esto vanu ulogu ima naelo ex silentio, tonije
pretpostavka da, ako rekonstruirani prajezini leksik nema domae rijei za odree
ni pojam, taj je pojam bio nepoznat govornicima koji su ivjeli u pradomovini. Na
temelju toga naela njemaki je slavist Max Vasmer zakljuio da Slaveni nisu izvor
no ivjeli na Baltiku jer nemaju domau rije za jantar. Hrvatski i ruski naziv jantar
posuenica je iz litavskoga gintaras, a poljski bursztyn iz njemakoga Bernstein.
Isto tako, Slaveni nemaju domau rije za brod koja bi odgovarala latinskomu na-
u jezgreni praslavenski krugozor. To meutim vrijedi i za ivotinje slona i lava, a ipak su slom i lhv'h
nedvojbeno praslavenske rijei. Govorilo se i o onom to se nikada nije vidjelo.
892 Usp. Mihaljevi 2002: 83. Za kritiku botanike argumentacije usp. BrUckner 19 14: 193-197.
893 Tako je injenica da je u slavenskim jezicima puno naziva za posue germanskoga podrijetla
- plosky, pany, k'hbh, kothl'h i sl. - navela Maxa Vasmera 194 1 . na zakljuak da luika kultura
nije bila slavenska zbog bogatstva svoje keramike. Dodatni mu je argument injenica da u prager
manskome nema na tom podruju posuenica iz praslavenskoga.
894 Autorica kao primjer navodi zakljuak K. Moszynskoga o visokom stupnju razvijenosti prasla
venskoga ribarstva na temelju utjecaja slavenskih naziva riba i ribikoga pribora na susjedne jezike:
njemaki, maarski i rumunjski.
895 Ovakvi su zakljuci donoeni ponajprije o nainu poljodjelstva i o vjeri. Primjer je posljednjega
u nas Katii 1997. gdje se istrauje odraz slavenske poganske mitologije u krajoliku hrvatskih
toponima. Usp. takoer Katii 2008: 1 15-1 17, 177- 179 i 285-326 kao i 201 1 : 210-2 1 1 .
896 U ovu se kategoriju uvrtava rekonstrukcija praslavenskoga panteona ruskih jezikoslovaca Vja
eslava Vsevolodovia Ivanova i Vladimira Nikolaevia Toporova.
897 Nazivi biljaka primjerice mogu svjedoiti o prehrani Praslavena.
246
r vis, a za otok imaju naziv *ostrov'b koji je prvotno ozmlivao rijeni otok. 898 Ruski
slavist Fedot Petrovi Pilin ( 1 973: 3 84-385) zakljuio je da su prvotna slavenska
naselja bila daleko od stepa, mora i visokih planina jer slavenski jezici nemaju stare
praslavenske rijei za stepe, planine i more. U suvremenim jezicima rijei z to su
ili neologizmi (vei dio) ili posuenice. Prema Bogdanu Wa1czaku ( 1 995.) u po
zadini je naela ex silentio pretpostavka da izvorni govornici u odreenoj govornoj
zajednici posuuju samo one rijei koje oznauju njima ranije nepoznate pojmove.
Podatci iz povijesnih razdoblja, meutim, tu pretpostavku demantiraju. Wa1czak
navodi puno primjera posuivanja rijei za koje je postojala i domaa istovrijednica
i dokazuje da se nove rijei ne posuuju samo za nove pojmove. Broj leksikih
dubleta gotovo je jednako velik kao i broj posuenih rijei za nove pojmove. U
tim sluajevima posuivanje nije motivirano potrebom da se oznai novi pojam,
ve veim prestiem stranoga jezika, slabim otporom prema odreenom trendu li
jeziku, jezinim snobizmom i ostalim imbenicima. 899 Wa1czak stoga zakljuuje
da bi naelo ex silentio trebalo odbaciti pri istraivanju leksikoga posuivanja.
To znai da odsutnost domae rijei u jezicima potomcima, kao i u prajeziku ne
znai da govornici nisu poznavali pojam za koji nema domae rijei. Bilo koja rije
moe biti odbaena i zamijenjena neologizmom ili posuenicom, a da pritom pojam
koji je oznaen nema nikakvu ulogu. Suprotnost naelu ex silentio po Wa1czaku
zadrava svoju vrijednost. Postojanje prajezine rijei za neki pojam potvruje da
su govornici prajezika poznavali taj pojam. Protuargument Wa1czakovoj tvrdnji
mogla bi biti injenica, na koju upozorava Filin ( 1 973: 3 86), da obino nije rije o
pojedinanim primjerima, ve o cijelim skupinama naziva, to umanjuje mogunost
sluajnosti. Kada bi bila rije samo o pojedinanim rijeima, velika je mogunost
sluajnosti, ali kada nedostaje nazivlje za cijelo jedno podruje,900 onda to ve
moe biti znakovito. Naelo ex silentio ne moe se apriorno sasvim odbaciti. Treba
samo biti svjestan da ono nije Biblija i da ga valja primjenjivati vrlo oprezno.
Za rjeenje problema slavenske etnogeneze i pradomovine vrlo su vani i pretpo
vijesni jezini dodiri s jezicima drugih jezinih porodica. Odgovor na pitanje kada
su se slavenski jezici kao posebna jezina porodica izdvojili iz indoeuropske cjeline
povezan je ponajprije s rjeenjem problema odnosa meu baltikim i slavenskim
jezicima, o emu je ve bilo rijei u prvoj knjizi.9 0 1 Nije sporno da slavenske i
baltike jezike povezuju mnoge zajednike izoglose, ali se njihov postanak razliito
objanjava. Neki jezikoslovci misle da se tolika slinost meu dvjema porodicama
898 Izvorno je znaenje, kao i kod hrvatskoga otok, 'ono oko ega tee voda'. U nazivu *ostroV'b
isti je korijen kao u rijei struja.
899 Usp. Wa1czak 1995 : 1 12-1 13.
900 Primjerice nazivlje vezano uz more. I sama rije more prvotno nije znaila 'more', nego 'mo
vara, blato'. Usp. Katii 201 1 : 165.
901 Usp. Mihaljevi 2002: 63.
247
moe objasniti samo ako se pretpostavi zajedniki baltoslavenski prajezik, dok venskih rijei koje poinju na h ili iranizmi ili germanizmi.907 Njegova lista sigurnih
drugi nijeu genetsku srodnost meu njima i tvrde da su zajednike izoglose samo iranizama ima 27 rijei908 ne raunajui osobna imena. I prema Trubaevu (2002:
posljedica dugotrajnoga susjedstva i meujezinih dodira.902 Zbog toga se odvaja 50) dodiri su zapoeli razmjerno kasno, polovicom 1 . tisuljea prije Krista, a iranski
nje slavenskih i baltikih jezika datira razliito, od prijelaza iz 3. u 2. tisuljee pr. se - ponajvie skitski - utjecaj oituje uglavnom na vjerskom i drutvenom podru
Kr. pa sve do prvih stoljea po. Kr. ju, bez dubljega utjecaja na strukturu i glasovni sastav praslavenskoga. Podudarnost
U etnogenetskoj literaturi vano mjesto imaju i slavensko-iranski jezini dodiri, ali izmeu slavenskoga i iranskoga h po njegovu je miljenju u najveem broju primjera
se ini da su i za utvrivanje naravi i opsega tih dodira, kao i kronologije i prostora sluajna. Rijetko su se u etnogenetskoj literaturi spominjale slavenske posuenice
na kojemu je do njih dolo, potrebna daljnja istraivanja.903 Istraivai se meusobno u iranske jezike. Prvi je na njih upozorio sovjetski (osetski) iranist Vasilij Ivanovi
razilaze pri izboru izraza koje smatraju iranizmirna u slavenskim jezicima, a osobito Abaev ( 1 965.) koji navodi 26 takvih posuenica. Golqb ( 1 992: 336) je njegov popis
pri njihovoj stratifikaciji. Glavni problem priinja injenica da je vrlo teko precizno suzio na 1 6 rijei. Srpski jezikoslovac Aleksandar Loma (2003: 1 34) dijeli iranske
razluiti stare, indoeuropske dijalektizme od kasnijih posuenica.904 Poznati je fran posuenice u slavenskim jezicima u tri skupine: 1 . predskitske, 2. skitske (od 8. do
cuski indoeuropeist Antoine Meillet smatrao da nema iranskih posuenica u prasla 2. st. pr. Kr.) i 3. sarmatsko-alanske (od 2. st. pr. Kr. do 6. st. po. Kr.). Po brojnosti
venskome, nego da svi navodni iranizmi u praslavenskome potjeu iz indoeuropskoga su na prvom mjestu posuenice iz skitskoga razdoblja, dok je onih iz sarmatsko-alan
razdoblja, tj . da je rije o starome dijalekatskome sloju koji je zajedniki tim dvjema skoga znatno manje. Po njegovu miljenju iranizmi nisu ogranieni samo na duhovno
porodicama, a rezultat je davnoga susjedstva buduih slavenskih i buduih arijskih podruje, nego su razmjerno brojni i u materijalnoj kulturi. Mnoge rijei koje su
govora u indoeuropskoj zajednici (satemska skupina) .905 Nasuprot tomu, poznati je se dosad smatrale specifinima za slavenske, baltike i germanske jezike i najee
poljski slavist Jan Rozwadowski tvrdio da u slavenskom i iranskom leksiku nema rije opisivale kao germanizmi u slavenskim i baltikim jezicima on smatra iranizmirna.
i koje bi svjedoile o neprekinutom susjedstvu jo od indoeuropskih vremena meu Takvi su primjerice nazivi metala:909 sbrebro, olovo, elezo, med'b i neke rijei s
tim dvjema porodicama, nego da postoje samo tragovi kasnijega utjecaja iranskih podruja trgovine kao to je starocrkvenoslavensko skot'b koje se dosad objanjavalo
plemena (ponajprije Skita) na Slavene na vjerskom i moralnom podruju.906 Golqb kao posuenica iz gotskoga skatts 'novac', a po Lomi u oba jezika potjee iz iranskoga
( 1 992: 3 1 1 -3 12) tvrdi da je iransko (Skiti i Sarmati) i slavensko susjedstvo trajalo (sarmatskoga) *skata- 'tala'. Za problem slavenske pradomovine osobito je vana
od 700. g. pr. Kr. do 300. po. Kr. i da je stoga nezamislivo da tako dugo razdoblje Lomina tvrdnja da su iranski jezici (opet ponajprije skitski) bili posrednici preko
nije ostavilo nikakva traga u slavenskom leksiku. Po njegovu miljenju veina su sla- kojih su u praslavenski ule neke posuenice iz grkoga, primjerice: luk'b,91O halQga
'ograda, plot', kobn'b91 l 'koveg' i talog'b.912 Ako su njegove etimologije tone, to
bi bio snaan argument u prilog istonoj teoriji o poloaju slavenske pradomovine.
902 Trubaev (2002: 1 9) navodi pet po njegovu miljenju najvanijih teorija o baitoslavenskim
odnosima: 1 . baltoslavenski prajezik (Schleicher), 2. neovisan, paralelan razvoj bliskih baltikih
i slavenskih dijalekata (Meillet), 3. drugotno (sekundarno) zbliavanje baltikoga i slavenskoga 907 Usp. Golb 1973. i 1992: 3 1 3 .
(Endzellns), 4. davno zajednitvo, nakon toga prekid veza, pa zatim ponovno zbliavanje (Rozwa 908 To su: hajati 'mariti, brinuti', hoha 'kaiperka, namigua', *holst'b 'samac, neoenjen, ledian',
dowski) i 5. oblikovanje slavenskoga iz rubnih baltikih dijalekata (Ivanov i Toporov). Sam Tru hoteti, hovati 'uvati, tititi', hromb, hvala, hvatitilhytiti 'hvatati', hve(ja)ti 'njihati se, lelujati', hvoja!
baev veliki je protivnik teze o baltoslavenskom jezinom jedinstvu. hvojb 'grana crnogorinoga drveta', hvostb 'uperak, pramen, rep, etka', *hvorna 'hrana', *hvor'b/
903 O problemu slavensko-iranskih jezinih veza usp. Moszynski 1 957: 82-97, Zaliznjak 1962., hyrb 'bolestan', hbmel'b, *h'brt'b, *hynQti 'svinuti', hula, rysb, ara 'brazda, crta', sapogb 'cipela',
Abaev 1965., Golb 1992: 3 1 1-337, Trubaev 2002: 49-53, Berntejn 2005: 92-93, Popowska-Ta fbtOgb '(brana) odaja, lonica', kotb (kotbcb), gunja '(dlakavo) krzno', *g'bpan'b 'gospodar, gos
borska 2005: 142-147, Loma 2003 . i Holzer 2006: 20-21 . podin', *ob-aiti (baiti) 'straariti, motriti', *patriti 'gledati', *atriti 'motriti'. Usp. Golb 1992:
904 Usp. Golb 1 992., str. 3 12: It is practically impossible to draw a precise distinction between 3 13-323.
the old common terms, inherited from the Proto-Inda-European period when the Pre-Slavs and the 909 O nazivima metala (srebra, eljeza i mjedi) s drukijim etimologijama nego kod Lome usp.
Pre-Aryans (or their Pre-Iranian part) shared common lE dialectal features and the later semantic takoer Trubaev 2002: 1 18- 1 29.
borrowingsfrom the period of close ethnic contacts between the Proto-Slavs and the Pontic Iranians. 9 10 Ranije se ta rije objanjavala kao posuenica iz germanskoga *lauka-, ali Loma upuuje na svoj
(Gotovo je nemogue precizno razluiti stare zajednike rijei koje su naslijeene iz praindoeu rad iz 2000. godine u kojemu dokazuje da je u germanski posuena iz praslavenskoga.
ropskoga razdoblja kada su Predslaveni i Predarijci (ili njihov prediranski dio) dijelili zajednika 9 1 1 Loma navodi ovu rije u obliku *ko'bn'b s joram iza palatala , to za praslavenski nije jako
indoeuropska dijalekatna obiljeja i kasnije semantike posuenice iz razdoblja bliskih etnikih vjerojatno. Moda je rije o tipkarskoj pogreci.
dodira meu Praslavenima i crnomorskim Irancima.) 9 12 Usp. Loma 2003: 141 . Slavensko lukb izvodi iz grkoga 6UUKOC; 'mrkva', preko skitskoga *la
905 Usp. Zaliznjak 1962: 30-3 1 . Pobornik je neprekinutih veza Slavena i Iranaca od indoeuropskoga uka-; halQga iz grkoga cpuAuYI;, preko skitskoga *xiialanga; kobnb od grkoga K6cpLVOC; 'ko',
razdoblja i K. Moszy6.ski 1957. preko skitskoga *koXinos; talogb iz grkoga Anul; (akadski AU-rUYU) 'vinski talog', preko skitskoga
906 Usp. Zaliznjak 1962: 3 1 . *tiilaga. Loma misli da su najvjerojatnije istim putem u praslavenski doli i grecizmi kolyba (gr.

248 249
Neki ih slavisti meutim smatraju fantazijama i ne vjeruju da bi mogle biti openito
prihvaene.913
Nesporne su i veze slavenskih s germanskim jezicima i postojanje germanskih
posuenica u praslavenskome. O tome postoji golema literatura, ali nema sloge o
broju i stratifikaciji germanizama u slavenskim jezicima.914 Istraivai se meu
sobno ne slau ni o tome kada su i na kojem prostoru te veze zapoele. Zastupnici
istone teorije o slavenskoj pradomovini najee pretpostavljaju da su prvi dodiri
Slavena s Germanima uspostavljeni tek na poetku nove ere, a zastupnici zapadne
teorije da veze meu tim dvjema skupinama nisu od indoeuropskoga razdoblja
nikad bile prekinute.915 Finski slavist Valentin Kiparsky ( 1 934.) dijeli germanske
posuenice u praslavenski na tri razdoblja:916 1 . razdoblje od pragermanskoga su
glasnikog pomaka (Grimmov zakon)9 17 do provale Gota, 2. gotsko razdoblje i 3 .
razdoblje nakon hunskoga unitenja gotske drave. U prvo razdoblje ubraja, izmeu
ostaloga, idue rijei: hlevb 'svinjac' ,918 lemb,919 hYZb 'kua',92o kbnzh921 i dr.922
Mnogi istraivai smatraju prvo razdoblje spornim tvrdei da se pragermansko
-praslavenski dodiri ne mogu lingvistiki dokazati i da sa sigurnou o slavensko-
-germanskim dodirima moemo govoriti tek u drugom razdoblju, nakon provale
Gota.923 Upravo iz toga drugoga razdoblja i potjee najvei broj germanizama u
KaA:uBl]) i korabih (gr. Kapa.Bwv) te moda i kury, gen. kUThve (od gr. KOPl] KO'\)pa 'djevojka').
Usp. takoer Holzer 2006: 20-21 .
9 1 3 Usp. Reinhart 201 1 . str. 275 : Ebensowenig Chancen auf allgemeine Anerkennung haben die von
Aleksandar Loma Ubernommenen, vollig phantastischen 'skythischen ' Entlehnungen luh skyth.
*lauka- < gr. oauKoc;) und chalQga skyth. *xiilanga- < gr. cpaJcay;). (Jednako su mali izgledi
da budu openito prihvaene potpuno fantastine 'skitske' posuenice koje su preuzete od Alek
sandra Lome luh skyth. *lauka- < gr. oauKoc;) i chalQga skyth. *xiilanga- < gr. cpaJcay;).)
9 1 4 Mnogi su autori, naalost, tom problemu pristupali s nacionalistikih motrita, pa su tako neki
njemaki slavisti preuveliavali broj germanizama u praslavenskom (uvrtavajui meu germanizme
mnoge slavenske rijei indoeuropskoga podrijetla) i nijekali bilo kakav utjecaj slavenskih jezika na
germanske, dok su neki slavisti iz slavenskih zemalja nijekali germansko podrijetlo oitih germa
nizama. Usp. Berntejn 2005: 95-96.
9 1 5 Usp. Popowska-Taborska 2005: 150.
9 16 Prema Popowska-Taborska 2005: 150 istu podjelu imaju i A. Stender-Pedersen ( 1 927.) i J.
Kurylowicz ( 195 1 .). Usp. takoer Golqb 1992: 361 .
9 1 7 Usp. Mihaljevi 2002: 9-1 1 .
9 18 Izvodi ga iz pragermanskoga *xlaiwam.
9 1 9 Iz pragermanskoga *xelmaz.
920 Iz pragermanskoga *xiiza-.
921 Iz pragermanskoga *kuningaz.
922 Popis potencijalnih germanizama iz toga razdoblja donosi i Golqb 1992: 362-370 i 382. Usp.
takoer Holzer 2006: 16.
923 Usp. Berntejn 2005: 97 i Popowska-Taborska 2005: 152. Jedan je od razloga i to to se ken
tumski refleksi (umjesto satemskih) u nekim slavenskim rijeima (gQSh, breg'b, grad'b) mogu obja
njavati i drukije: posudbom iz keltskoga ili venetskoga, kasnijom disimilacijom ili nedosljednou
satemizacije u praslavenskome. Usp. Mihaljevi 2002: 1 3 1- 1 32. Neke se od navedenih rijei pak
250
praslavenskom: hlebb (got. hlaifs), kothlb (got. *katilus), lihva (got. *leihva), oShlb
(got. asilus), velhbQdb 'deva' (got. ulbandus) itd.924 Prilian je broj i posuenica
iz treega razdoblja, ali one nam ovdje nisu zanimljive. Smatra se da su german
ski jezici - opet osobito gotski - bili i posrednik izmeu grkoga i latinskoga
te praslavenskoga. Germanskim se posredovanjem, uz ve spomenute oShlb925 i
velhbQdb,926 objanjavaju i Ihvb,927 OChtb,928 misa929 i druge rijei. Znatno se rjee
u literaturi govorilo o moguim slavenskim posuenicama u germanske jezike. Prvi
su veu pozornost tim moguim posuenicama posvetili Vac1av Machek ( 1 95 1 .)
i Viktor Vladimirovi Martynov ( 1 963.). Slavenskim posuenicama u germanski
vei je prostor posvetio i Golqb ( 1992: 384-39 1 ) koji izdvaja 1 3 Martynovijevih
primjera koji se mogu potkrijepiti uvjerljivim jezinim argumentima93 0 i dodaje
jo dvije nove pragermanske rijei koje se po njegovu miljenju s velikom vjero
jatnou mogu takoer uvrstiti u tu skupinu: *lekja- (od slav. lekb) i *lauka- (od
slav. lukb) . 93 1 Meutim, mnogi jezikoslovci poriu postojanje takvih posuenica.932
Kako smo vidjeli u prethodnom odjeljku, A. Loma misli da su slavenski jezici mo
gli biti posrednik izmeu iranskih i germanskih, a to znai da i on smatra da ima
praslavenskih posuenica u germanske jezike. Isto smo tako vidjeli da po njegovu
miljenju posrednik izmeu grkoga i praslavenskoga ne moraju biti (samo) ger
manski, nego su to mogli biti i iranski jezici.
Na temelju dostupnih podataka mogue je pretpostaviti i izravnu vezu izmeu
Slavena i Kelta. U tome se slae veina istraivaa, neovisno o tome je li rije o
objanjavaju kao posuenice iz znatno kasnijega razdoblja. Tako primerice Richard Ekblom doka
zuje da je k'bnzh, jednako kao i VitZh, posueno tek neto prije 800. godine po. Kr. Usp. Ekblom
1 957. gdje autor upuuje i na neke svoje ranije radove s istom tvrdnjom. O tome da stratifikacija
V. Kyparskoga nije uvijek sigurna usp. i Holzer 2006., str. 17: Queste attribuzioni a diverse fasi
cronologiche del germanico non sono naturalmente sempre sicure nei detagli. (Ovo smjetanje u
razliita kronoloka razdoblja germanskoga nije, naravno, uvijek sigurno u detaljima.)
924 Usp. popis u Golqb 1 992: 370-375 i 382-383.
925 Iz lat. asinus.
926 Iz gr. EA.Ecpac;, EA.Ecpav'Wc;. Usp. Rusek 1985.
927 Iz lat. leo, posredstvom stvnjem. lewo.
928 Iz lat. acetum, preko got. akeit.
929 Iz vulgarnoga lat. mesa, preko got. meso
930 Usp. popis u Golqb 1992: 386-390.
93 1 Usp. Lominu etimologiju za luk'b u prethodnom odjeljku.
93 2 Tako primjerice Holzer ( 1 990.) smatra spornim postojanje praslavenskih posuenica u ger
manske jezike koje navode Machek 1 950. i Martynov 1963. Usp. str. 6 1 : Die Existenz einer ur
slavischen Lehnwortschicht im Germanischen, wie sie MACHEK und MARTYNOV annehmen, ist
umstritten. (Sporno je postojanje praslavenskih posuenica u germanskome, kako to pretpostavljaju
MACHEK i MARTYNOV.) Da svi Martynovljevi primjeri i argumenti, kao ni kronologije, nisu
jednako uvjerljivi misli i Golqb 1992: 384-385, ali smatra da ima i onih koji su dobro utemeljeni.
Oni meutim, po njegovu sudu, ne potkrepljuju zapadnu teoriju o slavenskoj pradomovini, kako je
mislio Martynov, nego govore u prilog istonoj teoriji.
251
simbiozi na podruju srednje Europe, kako pretpostavlja Trubaev (2002: 45),933 ili
samo o susjedstvu, kako pretpostavljaju zastupnici istone teorije.934 Smatra se da
su Slaveni od Kelta preuzeli obradu metala, lonarsko kolo, obradu stakla i mnoge
druge zanate. Kao keltske posuenice najee se navode rijei sluga,935 ljutb,936
dQgb937 i testo.938 Te etimologije nisu meutim nesporne. Kao keltske posuenice
objanjavaju se i neke rijei s kentumskim odrazom praindoeuropskih palatovelara
*k' i *g '. Najpoznatija je takva rije krava (prasl. *korva) koja se izvodi iz keltskoga
car(a)vos 'jelen'. Trubaev u tu skupinu ubraja i rije konj koju povezuje s keltskim
(galskim) *kankos/*konkos .939 Istraivanje keltskih posuenica u praslavenski ote
ava injenica da istoni keltski jezici koji su se govorili u srednjoj i istonoj Europi
nisu ostavili gotovo nikakva traga, pa se mogue posuenice mogu prosuivati
samo na temelju zapadnih keltskih jezika koji su se ve u to vrijeme znatno razli
kovali od istonih.94o Dodatna je potekoa to da su se u starijoj literaturi keltski
jezici povezivali s itaIskima u italokeltsku porodicu, pa se esto govori skupno o
italokeltskom utjecaju na praslavenski.94 1
Sporno je pitanje jesu li u praslavensko vrijeme postojali izravni dodiri Slavena s
Italcima. U veini radova o slavenskoj pradomovini o tome nema ni spomena. Neki
jezikoslovci ipak pretpostavljaju da je tih dodira bilo i da su oni vrlo stari. Posebno
se u tome istiu V. V. Martynov942 i O. N. Trubaev koji upravo slavensko-italskim
dodirima pridaju vrlo vanu ulogu. Trubaev, koji je uvjeren da se praslavenski jo
na prijelazu iz 3 . u 2. tisuljee odvojio kao posebno indoeuropsko narjeje i da su
njegovi govornici ivjeli odvojeno od Balta u Dunavskoj kotlini, tvrdi da su Slaveni
vrlo rano doli u dodir s praitalskim plemenima. Ti se dodiri, u kojima nisu sudjelo
vali Balti, oituju po njemu u leksiku, semantici i tvorbi rijei i zrcale jednostavno
933 Po njegovu miljenju odnosi se nisu uvijek odvijali u uvjetima mirne simbioze, pa tako upravo
keltski vojni pritisak smatra uzrokom seljenja (potiskivanja) znaajnog dijela Slavena na sjever.
934 Usp. Berntejn 2005., str. 94: Eto byli junye i jugozapadnye sosedi slavjan v teenie neskol'kih
stoletij (poslednie veka do n. e. i pervye veka n. e. ). (To su bili juni i jugozapadni susjedi Slavena
tijekom nekoliko stoljea (posljednja stoljea pr. n. e. i prva stoljea n. e.)
935 Iz prakeltskoga *slougo-.
936 Usp. velko Ilid ( f- *li1to- 'zloba').
937 Usp. irsko daingen 'snaan'.
93 8 Usp. irski tais i velki toes. Keltskom se posuenicom smatra i starocrkvenoslavenska rije
drQgaTh kojom se u tekstovima oznauje titula (zanimanje) oca sv. irila i Metoda. Ona se povezuje
s irskim drong 'odred'. Usp. Berntejn 2005: 95.
939 Usp. Trubaev 2002: 47. Protiv takve je etimologije Matasovi 2008: 54.
940 Usp. Berntejn 2005: 95.
94 1 Tako primjerice jo i Popowska-Taborska (2005 : 147-150) govori o slavensko-italokeltskim
vezama, iako danas znamo da se ne moe govoriti o italokeltskoj porodici i da italokeltski prajezik
nije nikad postojao. Usp. Matasovi 1997: 28-30.
942 Prema Erhart 1985: 337 koji u tom kontekstu navodi njegovu knjigu iz 1983. i Popowska-Ta
borska 2005: 148 koja navodi radove iz 1978., 198 1., 1982.b. i 1985.
252
gospodarstvo i ope uvjete ivota. O tome svjedoe latinsko-slavenske paralele kao
to su: hospes - gospodb, favere - goveti, struere - strojiti, p6mum 'plod' - pojbrno
'pregrt, aka' itd.943 I iz kasnijega razdoblja razvijene metalurgije postoje po njemu
zapadni kontakti Slavena koji ne obuhvaaju samo Italce, nego i Germane. Tako o
dodiru s Italcima svjedoe praslavenske rijei *kladivo, *g'brn'b i *moltb.944 V. V.
Martynov koji smatra da su se slavenska narjeja postupno izdvojila iz zapadnoga
protobaltskoga, kljunu ulogu i inicijalni poticaj tom izdvajanju pripisuje djelovanju
italskoga superstrata izmeu 12. i 1 0. st. pr. Kr.945 Tako, izmeu ostaloga, tome
superstratu pripisuje slavenske rijei loky946 i gQsen.947 Pretpovijesne veze Slavena
i Italaca pretpostavlja i Jan Safarewicz ( 1964.). Svjestan je da ni u fonologiji ni u
morfologiji nema zajednikih italsko-slavenskih inovacija, pa veze ograniava samo
na leksik. 948 Zbog kronoloke raznorodnosti tih veza, pretpostavlja da su Slaveni i
Italci dulje vrijeme bili u bliskim kontaktima.949 Ranko Matasovi (2008: 54) misli
da se teza o slavensko-italskim pretpovijesnim dodirima ne moe smatrati dokaza
nom, sve dok se ne pronau rijei koje e svojim glasovnim obiljejima potvrditi
itaisko posredovanje izmeu indoeuropskoga i praslavenskoga.
Slino vrijedi i za mogue slavensko-ilirske dodire o kojima govori O. N. Tru
baev.95o Po njemu su Iliri do 1 2. st. pr. Kr. ivjeli juno od Baltikoga mora, a
onda su se preselili na Balkan. Na tom su putu proli i kroz slavensko podruje
(u Podunavlju). Mogue je da su i Slaveni, selei se iz Podunavlja na sjever, na
ili na ostatke Ilira ili ostatke njihove onomastike. O slavensko-ilirskim dodirima
svjedoe po njemu onomastike paralele na slavenskom sjeveru i jugu kao to su
mjesno ime Doksy u ekoj i ime otoka Daksa na Jadranu blizu Dubrovnika, ime
karpatskoga prijevoja Dukla i povijesno ime pokrajine Duklja na podruju dananje
Crne Gore te hap aks rane poljske povijesti, naziv plemena Licicaviki zabiljeen u
Vidukindovoj saksonskoj kronici iz 10. st. , koji se po njemu moe objasniti samo iz
ilirskoga *Liccavici, a povezuje ga s ilirskim osobnim imenima Liccavus i Liccavius
te s imenom hrvatske pokrajine Lika. Trubaev (2002: 8 1 -84) vjerojatnim dri i
943 Usp. Trubaev 2002: 25.
944 Usp. Trubaev 2002: 25.
945 Od 6. st. pr. Kr. tomu se pridodaje i iranski utjecaj, a neto kasnije i keltski i germanski adstrat.
946 Usp. latinsko lacus.
947 Usp. latinsko anser. Erhart 1985: 338 na temelju toga zakljuuje da bi onda istoga podrijetla
trebao biti i enski parnjak gQSh.
948 Usp. Safarewicz 1964: 20. Na toj i iduoj stranici Safarewicz navodi popis italsko-slavenskih
podudarnih rijei.
949 Usp. Safarewicz 1 964., str. 22: Musimy sit;. ograniczy do stwierdzenia, ie przez pewien dos
dlugi okres czasu jt;.zykowi przodkowie Slowian pozostawali w bliskich kontaktach z jt;.zykowymi
przodkami Rzymian. (Moramo se ograniiti na zakljuak da su prilino dugo vremensko razdoblje
jezini predci Slavena bili u bliskim dodirima s jezinim predcima Rimljana.)
950 Usp. Trubaev 1983. i 2002: 26.
253
pretpovijesne veze Slavena s Daanima i Traanima. Zbliuje ih po njegovu mi
ljenju satemizacijska izoglosa *k ' c(ts ) .95 1 Osim toga traki je jezik po njemu
najvjerojatnije bio posredniki jezik pri posuivanju rijei konoplja u slavenske i
germanske jezike te grki i latinski, a ta rije nije, kako se najee misli, dola
iz prednje Azije niti iz Male Azije, nego sa sjevera.952 Te je pretpostavke naravno
teko dokazati nespornim lingvistikim argumentima, a oteavajua je okolnost
injenica da se o jeziku Daana i Traana koji su ostavili vrlo slabe tragove ne
dovoljno zna. Znaajna za problem smjetanja slavenske pradomovine moe biti i
Trubaevljeva tvrdnja o izravnim pretpovijesnim jezinim dodirima Balta s Daa
nima i Traanima953 te s Irancima.954 Malo je jezikoslovaca koji te Trubaevljeve
tvrdnje smatraju uvjerljivima. 955
95 1 Satemizaciju objanjava kao dvostupanjsku centralnoindoeuropsku inovaciju: *k' ---7 * ---7 /s
(indoarijski) ili *k' ---7 *c ---7 s (slavenski).
952 Usp. Trubaev 2002: 83.
953 Usp. Trubaev 2002: 22-24.
954 Usp. Trubaev 2002: 52. Trubaev upuuje na monografiju Lingvistieskij analiz gidronimov
Verhnego Podneprov'ja koju je objavio zajedno s V. N. Toporovim 1 962. godine.
955 Protiv izravnih balto-iranskih dodira usp. Arumaa 1 969.
254
5. TEORIJE O SLAVENSKOJ PRADOMOVINI
Nakon onoga to je reeno u prethodnim poglavljima, jasno je da su postojale i
da i danas postoje razliite teorije o smjetaju slavenske pradomovine. Ovdje emo
prikazati samo one koje nam se ine najvanijima, uz napomenu da je broj zagovor
nika razliitih ekstremnih stajalita razmjerno mali i da njihove teorije najee
nisu utemeljene na znanstveno prihvatljivim argumentima te ih stoga nema smisla
ni spominjati. Najvei broj istraivaa vidi slavensku pradomovinu na podruju koje
obuhvaa istoni dio Poljske, jug Bjelorusije i zapadni dio Ukrajine. Ta se teorija
esto naziva istonom teorijom o slavenskoj pradomovini. Prema njezinoj klasinoj
inaici - koju je oblikovao eki arheolog, povjesniar, antropolog i etnolog Lu
bor Niederle u nizu publikacija pod naslovom Slovanske staroitnosti (Slavenske
starine) 956 - slavenska se pradomovina prostirala od Visle, Zapadnoga Buga i Pri
pjati pa do srednjega toka Dnjepra te gornjega toka Junoga Buga i Dnjestra. Neki
su zastupnici te teorije djelomice modificirali to podruje suzujui ga ili proiru
jui na rubovima. Kao argument za to podruje uzima se injenica da na njemu u
povijesnim izvorima nisu potvrene druge etnije.957 Osim toga, tada je razumljiva
i injenica da se Slaveni ne spominju u djelima antikih pisaca, jer je navedeno
podruje udaljeno od granica Rimskoga Carstva, ali i od vanijih komunikacijskih
puteva kojima je ila trgovina i kojima su se u to vrij eme kretale seobe razliitih
ljudskih skupina. U prilog toj teoriji uzima se i razmjerno sredinji poloaj toga
podruja u odnosu na podruja koja su Slaveni zaposjeli raseljavanjem. 958 Vanu
je ulogu za lokalizaciju Slavena na to podruje imala i botanika argumentacija.
Jo je 1 908. poljski botaniar J. Rostafinski na temelju botanikoga nazivlja smje
stio slavensku pradomovinu u Pripjatsko Polesje i Gornje Podnjeprovlje. U prilog
takvu smjetanju slavenske pradomovine esto se navode i nazivi ivotinja, osobito
domaih,959 ali i vodni nazivi toga podruja.96o Teorija je potkrepljivana i jezinim
dodirima. Prema njezinim zatupnicima sjeverni su susjedi Slavenima bili Balti,
(jugo)istoni Iranci, juni Traani, a zapadni Iliri i Kelti. Protivnici te teorije istiu
da nespominjanje drugih etnija na tom prostoru u antikim vrelima ne moe biti
argument za smjetanje slavenske pradomovine, jer se moe objasniti na isti nain
956 Rije je o nizu od jedanaest knjiga koje su se pojavljivale od 1902. do 1925.
957 Usp. primjerice Berntejn 2005. str. 64: Naibolee ubeditel'no dannaja territorija ustanavlivaetsja
metodom iskljuenija. My ne znaem inyh etnieskih grupp, kotorye s polnoj uverennost'ju mono bylo
by poselit' zdes '. (Najuvjerljivije se to podruje odreuje metodom iskljuenja. Ne znamo za druge
etnike skupine koje bi s potpunom sigurnou bilo mogue tu smjestiti.)
95 8 O tzv. jezinomigracijskoj teoriji i modelu gravitacijskoga sredita usp. Mihaljevi 2002: 83.
959 Vidi odgovarajui odjeljak u poglavlju 4.
960 Primjerice, njemaki je jezikoslovac Max Vasmer ( 1 926.) i na temelju hidronimije smjestio
slavensku pradomovinu na podruje Pripjati i srednjega Dnjepra gdje nalazi nekoliko desetaka
slavenskih vodnih naziva. Usp. takoer Vasmer 1 94 1 : 14- 1 6.
255

Poloaj indoeuropskih naroda u Europi prije nove ere po Niederleu
na koji zastupnici teorije objanjavaju nespominjanje Slavena u tim vrelima. Upo
zoravaju, nadalje, da je rije o slabo plodnu, movarnom podruju na kojemu se
ne moe oekivati demografski uinkovito etnogenetsko sredite, nego samo slabo
naseljeno podruje, zbog ega se i ne spominju na njemu nikakve etnije. Botaniko
nazivlje smatraju nepouzdanim jer ne znamo oznauje li naziv u to doba istu biljku
kao i danas i je li podruje (areal) njezina (ne)rasta isti kao danas.96 1 Slini se pri
govori mogu uputiti i zoonimijskome argumentu. ivotinje koje su danas domae
nisu to morale biti tada, a osim toga injenica da slavenski jezici imaju zajedniki
naziv za neku ivotinju ne mora znaiti da su govornici praslavenskoga ivjeli u
podruju na kojemu je bilo takvih ivotinja.962 Ni hidronimiju mnogi ne smatraju
pouzdanim mjerilom jer se vodni nazivi rabe kao argument za smjetanje slaven
ske pradomovine i na druga podruja. Osim toga, pitanje je treba li pradomovinu
smjestiti tamo gdje je najgua koncentracija hidronima. 963 Isto tako, prema mi
ljenju nekih istraivaa istona teorija o pradomovini ne moe na zadovoljavajui
nain objasniti postojanje zajednikih slavensko-italskih izoglosa iz toga vremena,
a sporni su za nju po Trubaevu i izravni balto-iranski te balto-dako-traki dodiri
jer pretpostavlja da su te jezine skupine od Balta bile razdvojene Slavenima.964
961 Vidi poglavlje 4.
962 Vidi poglavlje 4.
963 Vidi poglavlje 4.
9 64 Za posljednje usp. Trubaev 2002: 22-24.
256
Prema drugoj teoriji slavenska je pradomovina bila znatno zapadnije, izmeu ri
jeka Visle i Odre. Drugim rijeima, nalazila se na podruju dananje Poljske. Tu
teoriju zastupaju samo poljski znanstvenici,965 pa se ona stoga naziva autohtonisti
kom teorijom. Ona poiva na pretpostavci da su antiki Veneti koje spominje lordan
bili Slaveni te da su przeworska i luika kultura bile slavenske kulture. Osim toga,
zastupnici te teorije smatraju da imena nekoliko srednjoeuropskih rijeka i toponima
koji se spominju u antici, primjerice rijeke Visla966 i Odra967 te poljski grad Kalisz,968
imaju jasne slavenske etimologije. Protivnici te teorije misle da se antiki Veneti ne
mogu izjednaiti sa Slavenima.969 Sasvim je prema njima promaeno i povezivanje
Slavena s luikom kulturom. Razlika izmeu fino oblikovane i ukraene keramike
luikoga razdoblja i grubih, neukraenih pogrebnih lonaca slavenskoga prakoga
razdoblja tako je velika da njihovo povezivanje ini slabo vjerojatnim.97o Ni navodne
slavenske etimologije spominjanih hidronima i toponima ne mogu biti argument u
prilog toj teoriji. ak ni imena Visle, Odre i Kalisza nemaju prozirno slavensko,
ali niti sigurno indoeuropsko podrijetlo. Ona mogu biti slavenska, ali i germanska,
keltska, pa ak i predindoeuropska.971 Autohtonisti moraju objasniti i posvemanju
utnju antikih autora, osobito Rimljana, o Slavenima. Rimljani su jo prije Kristova
roenja doli do Dunava, a ubrzo nakon toga i do rijeke Labe. Stoga je nevjerojatno
da su bili potpuno nesvjesni postojanja Slavena koji su ivjeli gotovo odmah iza tih
rijeka. Na jantarnom putu, koji je prolazio kroz podruje koje je prema toj teoriji
bilo slavensko, pronaeni su desetci tisua rimskih novia koji svjedoe o vrlo ivoj
trgovini izmeu Rimljana i stanovnika toga podruja. Teko je vjerovati da Slaveni,
koji su u drugoj polovici 1 . tisuljea bili aktivni sudionici trgovine robljem na tom
podruju, nisu imali udjela u tome i ranije. Nepostojanje kontakata izmeu Rimljana
i Slavena ne moe prema protivnicima te teorije biti sluajno i moe se objasniti samo
injenicom da Slaveni, za razliku od Kelta i Germana, nisu na granice antikoga
965 Istaknuti su zastupnici te teorije arheolozi Jazdzewski, Kostrzewski i Sulimirski, antropolog
Czekanowski te jezikoslovci Lehr-Splawinski, Rudnicki, Nalepa te u novije vrijeme Manczak.
Treba meutim rei da i meu protivnicima te teorije i zastupnicima istone teorije istaknuto mje
sto imaju poljski znanstvenici, primjerice arheolog Godlowski, etnograf i etnolog K. Moszynski te
jezikoslovci Rozwadowski, Golctb, Slawski i dr.
966 U antici je zabiljeena kao Vistula (Pomponije Mela, Plinije, Agripa) ili OULO,;VA.U (Ptolemej).
Rospond ( 1 982: 1 1 2) izvodi to ime od slavenskoga korijena vis- (ie. *weis-) 'tei'.
967 Spominje se kod Ptolemeja kao Oinaou i Oinuoovu. Rospond ( 1982: 1 1 1 ) izvodi to ime od
praslavenskoga *wodr-/*wod- 'voda'.
968 Spominje se kod Ptolemeja kao KUA.LOLU. Rospond ( 1 982: 1 1 0) smatra da se iza toga imena
krije prvotno slavensko ime Kalie, izvedeno od osnove kah 'blato, movara'.
969 Usp. poglavlje 2.
970 Usp. Schenker 1 996: 2. Slavenski karakter luike kulture, kako je ve spomenuto u poglavlju
4., lingvistikim je argumentima nijekao i Max Vasmer 1 94 1 . godine.
97 1 Usp. Schenker 1 996: 5 i Popowska-Taborska 2005: 52.
257
svijeta doli prije velike seobe naroda.972 Krajem sedamdesetih godina 20. st. polj
ski je jezikoslovac Witold Manczak predloio nov nain jezikoslovnoga istraivanja
etnogeneze. Njegova se metoda sastoji u tome da se broji i usporeuje leksik razli
itih jezika u paralelnim tekstovima. Istraujui s pomou te metode odnose meu
razliitim jezicima, zakljuio je da se slavenska pradomovina nalazila na podruju
rijeka Odre i Visle.973 Njegova metoda poiva na tri vane pretpostavke: l . jezici koji
imaju vei zajedniki postotak rijei potvrenih u paralelnim tekstovima srodniji su
od onih s manjim zajednikim postotkom, 2. susjedni su jezici blii jedan drugomu
nego oni koji su prostorno udaljeni i 3 . jezina je srodnost iznenaujue stabilna
kroz vrijeme. Svojom je metodom utvrdio da su germanski jezici blii slavenskima
nego baltikima974 iz ega zakljuuje da su u davno vrijeme Slaveni ivjeli izmeu
Germana i Balta. Poljski je sliniji staropruskomu nego litavskomu, to znai da su
Slaveni u davnini ivjeli blie Starim Prusima nego Litavcima. I talijanski je leksik
sliniji poljskomu nego litavskomu, to dokazuje da su Slaveni ivjeli blie Rimu
nego Balti. Isto je tako i irski blii poljskomu nego litavskomu, to dokazuje da su
Slaveni ivjeli izmeu Kelta i Balta. Osobitu vanost za zapadni smjetaj slavenske
pradomovine ima usporedba izmeu poljskoga, njemakoga i osetskoga (iranskoga)
te izmeu germanskih, slavenskih i romanskih jezika. Da je slavenska pradomovina
bila na istoku (u Podnjeprovlju), slinost bi izmeu poljskoga i osetskoga morala biti
jednaka onoj izmeu poljskoga i njemakoga. Vea slinost, meutim, poljskoga i
njemakoga svjedoi o tome da su Slaveni u davnini ivjeli blie Germanima nego
Irancima. Isto pokazuje i vea slinost izmeu slavenskih i germanskih nego izmeu
slavenskih i romanskih jezika. Da je pradomovina bila u Podnjeprovlju, germanski bi
jezici trebali biti sliniji romanskima ili barem jednako slini kao i slavenskima, jer
je udaljenost izmeu Kijeva i Rima ( 1 500 km) neto vea od udaljenosti Hamburga
i Rima ( 1300 km). No udaljenost izmeu Hamburga i Poznana (500 km) znatno je
manja od one izmeu Rima i Hamburga pa je razumljiva vea slinost slavenskih
i germanskih jezika. Osim ve spomenutih argumenata protiv teorije o zapadnom
smjetaju slavenske pradomovine, njezini protivnici zamjeraju Manczaku, da njegove
usporedbe, koje se temelje na tekstovima iz razliitih razdoblja, nimalo ne uvaavaju
inovacijske procese koji se neprestano odvijaju u svim ivim jezicima.975 Neprihvatlji
vom dre i njegovu pretpostavku da jezik koji se rabi na podruju nekadanje prado-
972 Usp. Schenker 1 996: 5-6.
973 Usp. Manczak 198 1 . i 2009.
974 Tonije da je gotski blii starocrkvenoslavenskom nego litavskom i da je njemaki blii poljskom
nego litavskom.
975 Usp. Walczak 1 985. str. 1 64: Beaucoup plus grave paraft l'aspect chronologique des comparai
sons effectuees dans l'ouvrage. Les textes compares proviennent de diverses epoques. (Kronoloki je
pristup usporedbama provedenim u knjizi znatno sporniji. Usporeeni tekstovi potjeu iz razliitih
razdoblja.) Usp. takoer Popowska-Taborska 2005: 107.
258
movine ima posebno arhaian leksik. Ona je u izravnoj suprotnosti s dijalektolokim
istraivanjima i teorijom koju su postavili francuski i talijanski neolingvisti da se
inovacije ire iz sredita i da se stoga arhaizmi bolje uvaju na rubovima govornoga
podruja.976 Bogdan Walczak ( 1 985: 1 64) spornim u Manczakovoj metodi smatra i
to da povezuje korijene ne obazirui se na morfemsku strukturu usporeenih rijei.
Njemaki se indoeuropeist Jiirgen Udolph, zakljuivi da imena velikih rije
ka ne mogu biti dokaz u raspravi o slavenskoj pradomovini, 977 usredotoio na
istraivanj e mikrohidronimij e, osobito one kasnijega postanja ija je slavenska
etimologija i rjeotvorna motivacija jasna i neupitna, pokuavajui iz toga raza
brati ranu povijest Slavena. Tako je zakljuio da se pradomovina Slavena nalazila
na sjevernim obroncima Istonih Karpata, na prijelazu prema rijenim nizinama,
gdje je gustoa slavenskih hidronima najvea. Osim gustoe specifino slavenskih
vodnih imena, u prilog takvoj teoriji iznose se i tvrdnje o razmjerno sredinjem
poloaju pradomovine u odnosu na podruja koja su Slaveni zaposjeli raselj a
vanjem za vrijeme velike seobe naroda te naseljavanje na istome tipu prostora
(Siedlungsraumtypus) u novoosvojenim krajevima, primjerice na podruju istonih
Alpa gdje se naseljavaju takoer u dolinama rijeka, na prijelazu brdskih obronaka
u rijene nizine.978 I ta je teorija, kao i prethodne, izazvala ivu raspravu i ospo
ravanja. Tako primjerice polj ska jezikoslovka Hanna Popowska-Taborska misli
da se na temelju mikrohidronimije teko mogu donositi zakljuci o najstarijemu
slavenskomu razdoblju, jer je to nazivlje nestabilno i mijenja se pri svakoj pro
mjeni stanovnitva.979 Ruski slavist Oleg Nikolaevi Trubaev pak kae da isto
slavensko hidronimijsko podruje ne moe postojati jer su Slaveni uvijek ivjeli
izmijeano s drugim etnijama i da je stoga Udolphova koncepcija naivna. Osim
toga, pozivajui se na V. A. Nikonova, tvrdi da su podruja s najuestalijom sla
venskom toponimijom i hidronimijom obino ona koja su sekundarno osvojena i
naseljena i da stoga Udolph u Prikarpau nije otkrio slavensku pradomovinu, nego
jedno od podruja koje su Slaveni osvojili.98o
976 Usp. Popowska-Taborska 2005: 108-109.
977 Usp. Udolph 1983.
97 8 Da su se Slaveni naseljavali u niim podrujima uz rijeke, navodi i Ivani (201 1 .) na str. 25 te na
str. 27, gdje govorei o naseljavanju ekih zemalja kae: Slovani obsadzovali uzemie s klimaticky
najvhodnejimi podmienkami, do nadmorskej vyky 400 m n. m. a pri vodnych tokoch. (Slaveni su
zaposjedali podruje s klimatski najpovoljnijim uvjetima, do nadmorske visine od 400 m. n. m.
uz vodne tokove.)
979 Usp. Popowska-Taborska 2005: 57.
9 80 Usp. Trubaev 2002. na str. 1 8 : Kunost' odnorodnyh slavjanskih nazvanij kak raz harakterizuet
zony ekspansii, kolonizovannye rajony, a otnjud' ne oag vozniknovenija, kotoryj po samoj logike
dolen davat' nejarkuju, smazannuju kartinu, a ne vspyku . . . . Udol,! obnaruil v Prikarpat'e, po
vidimomu, odin iz rajonov osvoenija slavjanami, no ne iskomuju ih prarodinu. (Gustoa homogenih
slavenskih naziva svojstvena je upravo podrujima ekspanzije, koloniziranim podrujima, a nikako
ne aritu postanka u kojem bi, po samoj logici, slika trebala biti neotra i mutna, a ne izrazito
259
 Udolphu se zamjeralo i to da ne razlikuje pojam pradomovine od etnogeneze.98 l
Zajedniko je svim prikazanim teorijama d a su slavensku pradomovinu traile
sjeverno od Karpata i Sudeta. Znatno je manji broj znanstvenika koji su je smje
tali junije od Karpata. Meu njima svakako treba istaknuti poznatoga ruskoga
slavista Olega Nikolaevia Trubaeva prema kojemu je slavenska pradomovina bila
u Panoniji, na podruju srednjega Podunavlja. esto se istie da je prvi put du
navska teorija o slavenskoj pradomovini izraena u staroruskom ljetopisu Povest'
vremen 'nyh let iz 12. st. koji u poetnom dijelu sadri odlomak u kojemu se na
brajaju razliita slavenska plemena za koja se kae da su se doselila iz dunavskoga
podruja.982 Drugi pak misle kako daljnji tekst ljetopisa pokazuje da se taj odlomak
ne odnosi na pretpovijesno razdoblje, nego na stanje u 6. i 7. st.983 Trubaev svoju
teoriju temelji ponajprije na etimolokim istraivanjima i na njima uspostavljenim
jezinim dodirima s drugim indoeuropskim porodicama te na usmenoj predaji. Nje
gova etimoloka istraivanja pokazuju pretpovijesne slavenske veze sa sredinjom
Europom, ponajprije s Keltima i Praitalcima, to nije bilo mogue ako su Slaveni
ivjeli u Podnjeprovlju ili na podruju Poljske. Zbog toga zakljuuje da su i Polj
ska i Podnjeprovlje slavenska periferija, a ne sredite, tj . da je rije o sekundarno
osvojenim podrujima. Protiv istonoga smjetanja slavenske pradomovine govore
prema Trubaevu i jezini dodiri Balta s Dako-Traanima, iz ega zakljuuje da su
se Balti ranije nalazili znatno blie Balkanu nego to pretpostavlja klasina teorija
o slavenskoj pradomovini . On openito dovodi u sumnju (nijee) baltoslavensko
jezino zajednitvo. Podunavlje je prema njemu i sredite niza slavenskih glasovnih
inovacija.984 Vanim argumentom u prilog svojoj teoriji Trubaev smatra i popu
larnost Dunava u folkloru istonih Slavena koji, prema klasinoj teoriji, nikad nisu
bili u blizini Dunava. U brojnim se, naime, starim istonoslavenskim pjesmama
-------
otra . ... Udolph je, kako je vidljivo, u Prikarpau otkrio jedno od podruja koje su Slaveni osvojili,
ali ne traenu pradomovinu.)
9 81 Usp. Mare 1 986., str. 1 : Er unterscheidet nicht genau zwischen der Ethnogenese (dem An
fang) und der Urheimat (dem Schluj3stadium der Formation) des slav. Ethnikums; seine Ergebnisse
entbehren einer notwendigen interdisziplinaren Untermauerung. (On ne razlikuje tono etnogenezu
(poetak) i pradomovinu (zavrni stupanj oblikovanja) slavenskoga etnikuma. Njegovi rezultati
nemaju nunu interdisciplinarnu potkrjepu.)
9 82 Nije sauvan izvornik teksta iz 12. st. ve samo njegovi kasniji prijepisi od kojih je najstariji tzv.
Lavrent'evskyj spisok iz 1 377. godine. Meu pet najvanijih prijepisa se, osim njega, ubrajaju jo
Ipat'evskyj (oko 1425 .), Radzivilovskyj (prije 1490.), Akademijin (kraj 1 5 . st.) i Hlebnikovljev ( 1 6.
st.). Ljetopis je izdavan mnogo puta. Elektroniko izdanje, uz uvodni tekst harvardskoga profesora
Donalda Ostrowskoga, moe se nai na mrenoj stranici: http://hudce7.harvard.edu/-ostrowski/
pvI/.
9 83 Usp. Schenker 1 996. na str. 7: Further reading indicates, however, that the chronicle speaks of
the situation in the sixth and seventh centuries rather than ofprehistory. (Daljnje itanje pokazuje,
meutim, da kronika govori o stanju u estom i sedmom stoljeu, a ne o pretpovijesti.)
9 84 Usp. Trubaev 2002: 9.
260
spominje Dunav. Kao pokazatelj o obitavanju njihovih predaka na irem podruju
sredinje Europe i na Dunavu govori, prema njemu, i odsutnost u predaji sjeanja o
dolasku Slavena na Dunav.985 I na kraju, u prilog toj teoriji moe sluiti i injenica
o njezinu razmjerno sredinjemu poloaju u podrujU koje su Slaveni zauzeli selid
bom. Protiv je takve teorije odsutnost Slavena, njihovih imena i openito slavenskih
rijei u antikim vrelima iz Panonije i o Panoniji. Teko je shvatiti da u grkim i
rimskim izvorima nema povijesnih podataka o Slavenima koji su ivjeli u njihovu
neposrednom susjedstvu. Osim toga, kao argument protiv te teorije njezini protiv
nici istiu i injenicu da neki znanstvenici hidronim Dunav/Dunaj tumae drukije
nego Trubaev. Poljski etnolog Kazimierz Moszynski tvrdi da je taj hidronim kod
Praslavena najprije oznaavao Dnjepar i da je tek naknadno prenesen na dananji
Dunav.986 Njegovo tumaenje prihvaa i Zbigniew Goh!b ( 1 968.). Znameniti polj
ski slavist Tadeusz Lehr-Splawinski pretpostavlja pak d a Dunaj prvotno nije bio
hidronim, ve apelativ koji je znaio 'lokva, more' i izvodi ga iz indoeuropskoga
*dhou-nii. 987 Njegovu je etimologiju preuzeo i Jtirgen Udolph ( 1 979: 367). Pojava
Dunava u pjesmama istonih Slavena moe se pak objanjavati i preuzimanjem od
susjeda Germana.988
Jo junije smjestio je slavensku pradomovinu njemaki slavist Heinrich Kunst
mann. U nizu rasprava objavljenih u osamdesetim godinama 20. st.989 on je lingvi
stikim sredstvima pokuao dokazati tvrdnju da su se Slaveni selili s juga na sjever,
odnosno da su i sredinja Europa i podruje istone Europe sve do PodnjeprovIja
naseljena s Balkana.99o Njegova teorija poiva meutim na neobinim i neuteme
ljenim etimologijama, kako je pokazao Radoslav Katii ( 1 990.). Tako primjeri
ce smatra da su Poljaci dobili ime po gradu Apoloniji u kasnoantikoj provinciji
Novom Epiru,99l Volynjane po lukom gradu Valoni na epirskoj obali ( Vaion --7
Volyn- ),992 Rusi svoje ime zahvaljuju romanskomu nazivu Dubrovnika (Ragusa --7
9 85 Usp. Trubaev 2002: 14- 1 5 .
986 Usp. Moszynski 1 957: 149- 155.
987 Usp. Lehr-Splawinski 1 946:74-75.
988 Usp. Brozovi-Ronevi 1 994. na str. 1 47: No predodba o velikoj rijeci, koja je putem pria
ula u pjesme i folklor istonih Slavena, mogla je do udaljenih istonih Slavena na sjeveru stii
posredstvom germanskih susjeda, kao i samo ime.
989 Popis vidi u Katii 1 990: 236, biljeka 1 .
990 Kunstmann, meutim, n e smatra d a su Slaveni na Balkanu starosjedioci, ve j e to samo pro
lazno podruje njihove seobe. Usp. Katii 1 990. na str. 225 : Kunstmann pri tome ne misli da
su Slaveni bili na Balkanu autohtoni. Oni su tamo prodrli tek poto je oko 550. probijena rimska
obrana na Dunavu. Balkan je po njegovu miljenju samo prolazno podruqe slavenske seobe, ali su
iz njega iroka prostranstva istone Europe, od Polablja do PodnjeprovIja, u ranom srednjem vijeku
naseljena Slavenima.
99 1 Usp. Kunstmann 1 984.
992 Usp. Kunstmann 1 985 : 249.
261
romansko Rausa slavensko Rusa ; Ragusium romansko Rausium slavensko
*Rusi slavensko RUSb),993 karpatski prijevoj Dukla naoj Duklji (Doclea )994 itd.
Praslavenski jezik kakav se rekonstruira tradicionalnom poredbenom metodom
vrlo je homogen. Barem do 600. godine po. Kr.995 nema u njemu naznaka bilo ka
kvih fonolokih ili morfolokih razlika. Uobiajeno se ta homogenost objanjavala
tvrdnjom da su Slaveni bili etniki homogena zajednica koja je ivjela na razmjer
no malom, gusto naseljenom prostoru (pradomovina), a pojavu prvih dijalekatnih
razlika povezivalo se s njihovim raseljavanjem iz toga podruja.996 Drukij e je
objanjenje ponudio ameriki slavist Horace Gray Lunt ( 1 985.). Po njemu, ne moe
biti bezdijalekatnoga prijelaznoga stupnja izmeu indoeuropskoga narjeja i ope
slavenskoga razdoblja. Takav je praslavenski ista apstrakcija, a ne jezik odreene
zajednice na odreenom prostoru i u odreenom vremenu. Homogeni praslavenski
nastao je iza 550. godine po. Kr. spajanjem skupa srodnih dijalekata u jedan sustav
koji je sluio kao linguafranca Avarskoga kaganata. Potaknut radovima amerikoga
povjesniara Omeljana Pritsaka, Lunt je pretpostavio da su Slaveni bili avarska po
granina straa (Anti na istoku, a Vindi na zapadu) ili posebne jedinice za napad s
vode, tj . neka vrsta avarskoga mornarskog pjeatva (Slaveni). Vrlo pokretne vojne
jedinice proirile su homogenizirani jezik kao linguu francu po cijeloj istonoj Eu
ropi. 997 Slino Luntu misli i austrijski slavist Georg Holzer. Po njemu, homogeni
993 Usp. Kunstmann 1986: 1 06. Vana je u svezi s time napomena Radoslava Katiia iz recenzije
rukopisa ove knjige, pa je stoga prenosim u izvornom obliku: Romansko ime Dubrovnika nema
potvrde iz antikoga doba. Onako kako je dolo do nas ono pripada najkasnijoj antici, koja to vie
nije, i prijelazu u srednji vijek.
994 Usp. Kunstmann 1 989.
995 Ovisno o datiranju glasovnih promjena u kojima se pojavljuju prve razlike meu slavenskim
govorima, neki pomiu taj datum i znatno kasnije. Tako primjerice Lunt (1985: 420) smatra da je
taj jezik jedinstven sve do druge polovice 8. stoljea.
996 Usp. Barford 2008: 30.
997 Usp. str. 421 -422 u Lunt 1985: Accepting a series ofpostulates worked out by Omeljan Pritsak,
we speculate that Slavs were caught up in the nomadic Avar Empire (or Pax, in Pritsak's termino
logy) as forced laborers, becoming eventually members of special border guards (Ants in the east,
Vindi in the west), or 'marines ' with expertise as attackers from water (Sklavins). In the period
from about 550-800, their succes and mobility spread a homogenized lingua franca into settled
communities all over eastern Europe. Proto-Slavic is, then, to be viewed not as a dialectless transi
tory stage from an lE dialect to the late Common Slavic of our OCS and Rusian texts, but rather as
a period when a broad spectrum of related dialects merged into a single system. (Prihvaajui niz
pretpostavaka Omeljana Pritsaka, domiljamo se da su Slaveni bili Ukljueni u nomadsko avarsko
carstvo (ili pax kako ga zove Pritsak) kao prisilni radnici postajui s vremenom dijelom posebnih
graninih straa (Anti na istoku, Vindi na zapadu) ili 'mornarima', vjetim napadaima iz vode
(Sklavini). U razdoblju izmeu 550. - 800. njihov uspjeh i pokretljivost proirili su lingua franca
po svim naseljenim podrujima istone Europe. Predslavenski, dakle, ne treba promatrati kao
bezdijalektno prijelazno razdoblje izmeu indoeuropskoga narjeja i kasnoga praslavenskoga naih
starocrkvenoslavenskih i ruskih tekstova, nego kao razdoblje u kojemu se iroki spektar dijalekata
stopio u jedan sustav.) O Pritsakovoj teoriji vidi takoer Katii 1998: 142, biljeka 465.
262
!
L,.
je bezdijalekatni praslavenski bio jezik samo jedne generacije koja je ivjela oko
600. godine po. Kr. Ve u iduoj generaciji pojavljuju se u njemu prve dijalekatne
razlike i zapoinje opeslavensko razdoblje, a prije toga moemo govoriti samo o
dijasistemu srodnih predslavenskih dijalekata.998 Luntovu je ideju prihvatio i ame
riki povjesniar rumunjskoga podrijetla Florin Curta tvrdei da prije 6. st. po. Kr.
ne moemo govoriti ne samo o praslavenskome, nego ni o Slavenima kao etniji.
Polazei od pretpostavke da odreena etnika skupina postoji tek onda kada joj se
pridrui ime, tj . kada se njezini lanovi sami ponu nazivati tim imenom i kada
to ime prihvate drugi,999 Curta tvrdi da su Slavene kao etniju stvorili Bizantinci.
Drugim rijeima, po njemu Slaveni nisu Slaveni zbog toga to govore slavenski, ve
zbog toga to ih tako drugi zovu. 1000 Pritom Curtinu teoriju ne treba shvatiti tako
da su Bizantinci Slavenima dali samo ime, nego da su Slaveni kao etnopolitika
kategorija njihova tvorevina. 1001 Drugim rijeima, dok su raniji istraivai naglu po
javu Slavena u pisanim vrelima ranoga 6. st. objanjavali selidbom iz pradomovine
- ma gdje ona bila - na podruje Podunavlja, Curta tvrdi da je pojava slavenskoga
imena odraz oblikovanja nove barbarske etnike skupine uz limes, kao odgovora
na Justinijanovu politiku na dunavskoj granici i na Balkanu. Promjenljivo politiko
stanje izvan sjevernih granica Carstva i oruani upadi u Carstvo u prvoj polovici
Justinijanove vladavine, potakli su istonorimske i bizantske autore da stvore imena
za novooblikovane barbarske skupine i tako su oni poeli rabiti imena Slavena i
Anta da bi mogli objasniti proces skupne identifikacije koji se dogaao sjeverno
od Dunava. 1002 Taj je proces pridonio stvaranju homogenoga praslavenskoga jezika
koji je, zbog svoje homogenosti i brojnosti govornika, u avarskome kaganatu postao
lingua franca jer je, jednom kada je nauen, mogao sluiti za sporazumijevanje s
vrlo razliitim skupinama Slavena. 1003 Prema tome, praslavenski je bio kontaktni
998 Prema usmenom razgovoru. Usp. takoer Holzer 2006: 27 i 2009: 1 5 1 .
999 Usp. Curta 2008. str. 157: It has long been noted that for an ethnic group to exist, a name must
be attached to it, which represents two concomitant processes taking place in any ethnogenesis: self
identification and recognition by others. (Ve je odavno poznato da etnikoj skupini, da bi postojala,
mora biti pridrueno neko ime, to predstavlja dva istovremena procesa u bilo kojoj etnogenezi:
samospoznaju i priznavanje od drugih.)
1000 Usp. Curta 200 1 . str. 346: Slavs did not become Slavs because they spoke Slavic, but because
they were called so by others. (Slaveni nisu postali Slaveni jer govore slavenski, nego zato to su
ih tako nazvali drugi.)
100 1 Izrijekom to kae Curta 2008. na str. 170: Similarly, my argument in the Making of the Slavs
was not that the name 'Sclavene ' was a Byzantine invention, but that the 'Sclavenes ' (as an ethno
political category) were invented by the Byzantines. (Isto tako, moj argument u Making of the Slavs
( Stvaranje Slavena) nije bio da su Bizantinci izmislili ime 'Slaveni', nego da su Bizantinci izmislili
=
'Slavene' (kao etnopolitiku kategoriju).)
1002 Usp. Barford 2002: 584 i 2008: 2 1-22.
1003 Usp. Curta 2009: 9.
263
jezik, stvoren u kontaktnoj situaciji. lO04 Curta, dakle, postanak Slavena takoer zanimljiv znanstveni predmet. Valja samo jasno razluiti pojmove pradomovine
smjeta juno od Karpata, u (donje) Podunavlje. Njegova je teorija dosad, ini i etnogeneze te razlikovati Slavene kao pripadnike slavenskih naroda od Slavena
se, privukla veu pozornost povjesniara - osobito onih koji se u novije vrijeme kao govornika praslavenskoga jezika (ili predslavenskih dijalekata) . Nije pritom
odmiu od ideje o postojanju velike seobe naroda u ranom srednjem vijeku - nego odluujue jesu li se potonji oduvijek nazivali tim imenom ili nisu. Jednako je
jezikoslovaca. Curta u svojim radovima napada migracij ske teorije, koje pretpo zanimljiva tema i irenje slavenskoga govornoga podruja i traenje odgovora na
stavljaju da jezici i narodi potjeu iz pradomovine i da su raseljavanjem iz nje pitanje u kojoj je mjeri ono rezultat irenja jedne skupine ljudi, tj . seobe, a u kojoj
irili svoja rasna i kulturna obiljeja, povezujui ih s romantiarskom nacionalnom samo irenja jezika na druge skupine. Jezikoslovlje zasigurno ne moe samo, bez
ideologijom 19. st. te s totalitaristikim ideologijama 20. st. Istina je da je ideoloko pomoi drugih disciplina, odgovoriti na gornja pitanja, ali isto je tako sigurno da
nasljee pri istraivanju slavenske etnogeneze bilo prisutno tijekom cijeloga 20. ni ostale discipline ne mogu same ponuditi zadovoljavajue odgovore na ta pitanja
st. i da ga, naalost, ima jo i danas. Ipak, kako istie Zbigniew Golqb ( 1 992: 7), bez uvaavanja jezikoslovlja.
svatko tko i povrno poznaje povijest Europe zna da je danas besmisleno govoriti
o slavenskoj , germanskoj , romanskoj ili kojoj drugoj rasi. Jednako je prazan i na
ziv slavenska kultura. O slavenskoj kulturnoj zajednici moe se govoriti samo u
pretpovijesno vrijeme. Sporno je meutim za mnoge Curtino nijekanje bilo kakve
veze izmeu skupnoga identiteta i jezika, tonije tvrdnja da Slaveni nisu postali
Slaveni zbog toga to govore slavenskim jezikom. Prema Golqbu jezik je jedino
objektivno obiljeje na temelju kojega moemo odrediti i identificirati Slavene (ali
i Germane, Romane i dr.) meu ostalim indoeuropskim skupinama naroda. 1 05
Protiv Curtine teorije moe se navesti i to da postoje pokazatelji o tome da su rani
Slaveni imali jasnu svijest o svojemu skupnomu identitetu . tovie, Marc Gree
nberg (2003 : 5) tvrdi da i neki dokazi koje Curta navodi protiv povezivanja jezika
i etnije dokazuju suprotno i potvruju postojanje svijesti o skupini odreenoj s
pomou zajednikoga jezika. I na kraju, Curtina teorija o oblikovanju Slavena tek
u 6 . st. i poimanje praslavenskoga kao kontaktnoga jezika koji je sluio kao lin
gua franca Avarskoga kaganata ne rjeava problem slavenske pradomovine, onako
kako ga postavljaju jezikoslovci. Praslavenski jezik, sigurno je, nije bio pidgin, tj .
nije nastao kombinacijom razliitih jezika, to priznaje i sam Curta, 1 006 nego ima
sva obiljeja etnikoga jezika u smislu u kojemu taj izraz rabi poznata amerika
lingvistica Johanna Nichols ( 1 993.). 1 007 Ako je praslavenski kao homogen jezik i
nastao potiranjem razlika meu srodnim predslavenskim dijalektima, opravdano
je postaviti pitanje gdje su govornici dijalekata koji tvore predslavenski dijasistem
ivjeli prije stupanja na povijesnu pozornicu. Neovisno o tome hoemo li na taj
problem ikada dobiti zadovoljavajui odgovor, njegovo je istraivanje legitiman i

1004 Usp. Curta 2009: 5 .

1005 Z a kritiku Curtina pristupa usp. Greenberg 2003.
1 006 Usp. Curta 2009. str. 4: Common Slavic could hardly be described as a combination of several
different languages, and its spread could hardly be explained in terms of trade networks. (Prasla
venski se ne moe opisati kao kombinacija nekoliko razliitih jezika, a njegovo se irenje ne moe
objasniti s pomou trgovinskih mrea.)
1007 O etnikom karakteru praslavenskoga usp. osobito Nichols 1993: 387.

264 265
LITERATURA
Abaev, V. 1. 1 965 . Skifo-evropejskie izoglossy. Na styke Vostoka i Zapada. Moskva:
Nauka.
Abernathy, R. 1 979. The Feminine Virile Subgender in Slavic. Folia Slavica 3 :
7-24.
Aitzetmuller, R . 1 969. Das angebliche s-Futurum des Slavischen. Studien zur
Sprachwissenschaft und Kulturkunde. Gedenkschrift fiir Wilhelm Brandenstein.
Innsbruck, 1 1 - 1 6.
Aitzetmuller, R. 1 977 . Belegstellenverzeichnis der altkirchenslavischen Verbalfor
men. Wurzburg: U. W. Weiher.
Aitzetmuller, R. 1 99 1 . Altbulgarische Grammatik als Einfiihrung in die slavische
Sprachwissenschaft. Freiburg i. Br. : U. W. Weiher.
Aksenov, A. T. 1 984. K probleme ekstralingvistieskoj motivacii grammatieskoj
kategorii roda. Voprosy jazykoznanija J : 14-25 .
Aronoff, M. 1 994. Morphology by Itself: Stems and Inflectional Classes. Cambrid
ge, MA: The MIT Press.
Arumaa, P. 1 969. Baltes et Iraniens . Studi linguistici in onore di Vittore Pisani.
Brescia: Paideia editrice, 73-90.
Arumaa, P. 1 9 8 5 . Ursiavische Grammatik, III. Band: Formenlehre. Heidelberg :
Carl Winter.
Azarh, Ju. S. 1 984. Slovoobrazovanie i formoobrazovanie suestvitel'nyh v istorii
russkogo jazyka. Moskva: Nauka.
Babi, S . 2002. Tvorba rijei u hrvatskome knjievnome jeziku . Zagreb: Nakladni
zavod Globus i HAZU.
Babi, Z. 1 99 1 . Generativni opis konjugacijskih oblika. Zagreb: Hrvatsko filoloko
drutvo.
Baker, M. 2003 . Lexical Categories: Verbs, Nouns, and Adjectives. Cambridge:
Cambridge University Press.
Bammesberger, A. 1 974. The Formation of the East Baltic Stative Verbs *stiiw-e
and *dew-e-. Language 50: 687-695 .
Barford, P. M. 2002. The Making of the Slavs: History and Archeology of the Lower
Danube Region, c. 500- 700. By Florin Curta. Cambridge Studies in Medieval
Life and Thought. Cambridge, Eng. : Cambridge University Press 200 1 . Slavic
Review 6J/3 : 584-5 85.
Barford, P. M. 2008. Slavs beyond Justinian's frontiers. Studia Slavica et Baicanica
Petropolitana 2 : 2 1 -32.
Bari, E. i dr. 2005. Hrvatska gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
Baudi, J. 1 908. Das slavische Imperfektum. Indogermanische Forschungen 23 :
1 35- 1 52.
266
Beekes, R. S . P. 1 995 . Comparative Indo-European Linguistics: An Introduction.
Amsterdam: John Benjamins.
Belaj , V. 1 994. Sind die Kroaten Slawen? Studia ethnologica Croatica 6: 67-78.
Beli, A. 1 932. O dvojini u slovenskim jezicima. Beograd: Zadubina Veljka Savia.
Benveniste, E. 1 947. Structure des relations de personne dans le verbe. BSL 43: 1 - 1 2.
Beranova, M. 2000. Slovane. Praha: Nakladatelstvf Libri.
Berntejn, S. B . 1 974. Oerk sravnitel 'noj grammatiki slavjanskih jazykov. Moskva:
Nauka.
Berntejn, S . B . 2005 . Sravnitel 'naja grammatika slavjanskih jazykov. 2 -e izdanie.
Moskva: Izdatel'stvo Moskovskogo universiteta - Nauka.
Bethin, C. Y. 2006 . Slavic Prosody: Language Change and Phonological Theory.
Cambridge: Cambridge University Press.
Bichlmeier, H. ; R. Marti. 2003. From PIE to OCS : ALG or MAC? Canadian
Slavonic Papers XLV/3-4 : 469-48 1 .
Birnbaum, H . 1 970. Indo-European Nominal Formations Submerged in Slavic. The
Slavic Word: 142- 1 68 .
Birnbaum, H. 1 975. Common Slavic: Progress and Problems in its Reconstruction.
Columbus : Slavica.
Birnbaum, H. 1 9 8 8 . Slavjanskaja prarodina: Novye gipotezy. Voprosy jazykozna
nija 5: 35-49 .
Birnbaum, H. ; J. Schaeken. 1 997. Das altkirchenslavische Wort : Bildung - Bedeu
tung - Herleitung. Munchen: Verlag Otto Sagner.
Blake, B . J. 200 1 . Case: Second Edition. Cambridge: Cambridge University Press.
Bosch, E. i dr. 2006. Paternal and Maternal Lineages in the Balkans show a Homo
geneous Landscape over Linguistic Barriers, Except for the Isolated Aromuns.
Annals of Human Genetics 70: 459-487 .
Bokovi, R. 1 937. O praslovenskim pridevima na us . Melanges linguistiques et
philologiques offerts a M. Aleksandar Beli. Beograd: Mlada Srbija, 465-470.
Brauer, H. 1 969.a. Slavische Sprachwissenschaft II: Formenlehre, J. Teil. Berlin:
de Gruyter.
Brauer, H. 1 969.b. Slavische Sprachwissenschaft II: Formenlehre, 2. Teil. Berlin:
de Gruyter.
Brecht, R. D . ; J. S . Levine (eds . ) . Case in Slavic. Columbus OH : Slavica Publis
hers.
Brozovi Ronevi, D. 1 994. O Trubaevljevu vienju etnogeneze Slavena. Folia
onomastica Croatica 3 : 143- 148.
Brozovi Ronevi, D. 1 997. Vanost hidronimije za prouavanje slavenske etno
geneze. Filologija 29: 1 -24.
Bruckner, A. 1 9 1 4. Miszellen. Zeitschrift fiir vergleichende Sprachforschung auf
dem Gebiete der Indogermanischen Sprachen. 46/3: 1 93 -2 1 7 .
267
Brugmann, K. 1 899. Das Nominalgeschlecht in den indogermanischen Sprachen.
Internationale Zeitschrift fiir allgemeine Sprachwissenschaft 4: 1 00- 1 09.
Budak, N. (ur.). 1 995. Etnogeneza Hrvata. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvat
ske - Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Bulatova, R. V . ; V. A. Dybo; S. L. Nikolaev. 1 9 8 8 . Problemy akcentologieskih
dialektizmov v praslavjanskom. Slavjanskoe jazykoznanie X. Moskva: Nauka,
3 1 -66.
Carlton, T. R. 1 990. Introduction to the Phonological History of the Slavic Lan
guages. Columbus, Ohio: Slavica.
Clackson, J. 2007 . Indo-European Linguistics: An Introduction. Cambridge : Cam
bridge University Press.
Comrie, B. S. 1 978. Genitive-Accusative in Slavic: The Rules and Their Motivati
on. International Review of Slavic Linguistics 3: 27-42.
Comrie, B. S. 1 986. On Delimiting Cases. R. D. Brecht, J. S. Levine (eds .), 86-
1 05 .
Comrie, B . S . 1 995 . Aspect: A n Introduction to the Study of Verbal Aspect and
Related Problems. Cambridge: Cambridge University Press.
Comrie, B. S. 2004. Tense. Cambridge: Cambridge University Press .
Corbett, G. G. 1 983. Hierarchies, Targets and Controllers: Agreement Patterns in
Slavic. London: Croom HeIm.
Corbett, G. G. 1 988. Gender in Slavonic from the Standpoint of a General Typo-
logy of Gender Systems. The Slavonic and East European Review 6611 : 1 -20.
Corbett, G. G. 1 99 1 . Gender. Cambridge: Cambridge University Press.
Corbett, G. G. 2000. Number. Cambridge: Cambridge University Press.
Curta, F. 200 1 . The Making of the Slavs: History and Archeology of the Lower
Danube Region, c. 500- 700. Cambridge: Cambridge University Press.
Curta, F. 2004. (2009 .). The Slavic Lingua Franca. East Central Europe/L /Europe
du Centre-Est 3111 : 1 25- 148 (inaica iz 2009 . na http ://www. drevnosti. org/
the-slavic-antiquities/47 -artic1es/8 9-the-slavic-lingua-franca) .
Curta, F. 2008 . The Making of the Slavs between Ethnogenesis, Invention, and
Migration. Studia Slavica et Balcanica Petropolitana 2 : 1 55 - 1 72.
Damjanovi, S . 2003 . Staroslavenski jezik. Zagreb : Hrvatska sveuilina naklada.
Darden, B. 1. 1 995 . The Slavic s-aorist and the Baltic s-future. Linguistica Baltica
4: 2 1 7-223 .
Darden, B. J. 1 997. On The Prehistory of the Slavic Nonindicative. Balkanis tica
10: 8 1 -94.
Derganc, A. 1 993. Spremembe nekaterih dvojinskih oblik in zvez v slovenini in
ruini. Slavistina revija 41 : 209-2 1 8 .
Derganc, A. 1 9 9 8 . Nekatere paralele v razvoju dvojine v slovenini in luiki
srbini. Slavistina revija 46: 45-54.
268
Derksen, R. 2004. Balto-Slavic Accentuation: An Update. Histoire Epistimologie
Langage 261II: 8 1 -92.
Derksen, R. 2007. Balto-Slavic Etymological Studies and Winter's Law : A Concise
Review of Dybo 2002. M. Kapovi, R. Matasovi (eds .).
Diels, P. 1 932. Altkirchenslavische Grammatik. Heidelberg : Carl Winter.
Dobrovsky, J. 1 822. Institutiones linguae slavical dialecti veteris. Vindobonae: An
tonii Schmid.
Doleschai, U. 1 997. Indeklinabilitat, Semideklinabilitat und Flexionsklassen: Rus
sisch und Slowakisch. Wiener slavistisches lahrbuch 43: 4 1 -52.
Dostal, A. 1 954. Vyvoj dudlu v slovanskych jazydch, zvldte v poltine. Praha:
Nakladatelstvf eskoslovenske akadernie ved.
Dostal, A. 1 954.a. K otazce slovotvomych typu, zvlate slovanskych. Studie a prdce
linguisticke I. Praha: Nakladatelstvf eskoslovenske akadernie ved, 99- 1 1 3 .
Dunkel, G . 2009 . Slavic Chips from an Aptotologist's Workshop. T . Berger, M .
Giger, S . Kurt, I . Mendoza (Hrsg.). Von grammatischen Kategorien und sprach
lichen Weltbildern - Die Slavia von der Sprachgeschichte bis zur Politsprache .
Wiener slawistischer Almanach, Sonderband 73: 1 37- 147.
Duridanov, I. 1 968. Za praslavjanskija vokaliz'bm. Slavistini izsledvanija: Sbornik,
posveten na VI medunaroden slavistien kongres. Sofija: Nauka i izkustvo, 1 7-25
Dybo, V. A. 198 1 . Slavjanskaja akcentologija. Moskva: Nauka.
Dybo, V. A. 1 999. Praslavjanskaja akcentnaja sistema kak otobraenie indoevro
pejskoj sistemy tonov. Slavia 68: 1 1 5 - 1 20.
Dybo, V. A. 2002. Balto-Slavic Accentology and Winter's Law. Studia Linguarum
3: 295-5 1 5 .
Dybo, V. A. 2003 . Balto-slavjanskaja akcentologieskaja rekonstrukcija i indoe
vropejskaja akcentologija. Slavjanskoe jazykoznanie XIII. Moskva: Indrik, 1 3 1 -
161.
Dybo, V . A . 20 1 1 . Klasieskaja indoevropejskaja rekonstrukcija i balto-slavjanska
ja akcentologija. Sovremennaja slavistika i naunoe nasledie S. B. Berntejna.
Moskva: Institut slavjanovedenija RAN i Filologieskij fakul'tet MGU im. M.
V. Lomonosova, 22-3 1 .
Dybo, V . A . ; S . L . Nikolaev ; S . A . Starostin. 1 978. A Tonological Hypothesis On
the Origin of Paradigmatic Accent Systems. Estonian Papers in Phonetics 1978:
1 6-20. (Pretisnuto u Starostin 2007 : 28-34).
Dybo, V. A.; G. I. Zamjatina; S. L. Nikolaev. 1 990. Osnovy slavjanskoj akcento
logii. Moskva: Nauka.
Ekblom, R. 1 957. Deutsch kunig und litauisch kimi(n)gas. Scando-Slavica 3 : 1 76-
1 80.
Elson, M. J. 1 987. An Interpretation of the Evolution of the Dual in South Slavic.
Wiener slawistischer Almanach 1 9: 143- 1 5 8.
269
Erhart, A. 1 970. Studien zur indoeuropiiischen Morphologie. Brno: Universita J.
E. Purkyne.
Erhart, A. 1 985. U kolebky slovanskych jazyku. Slavia 54: 337-345 .
Erhart, A. 1 989. Das indoeuropiiische Verbalsystem. Brno: Univerzita J. E. Purkyne.
Fasmer, M. 1 986. Etimologieskij slovar' russkogo jazyka : Tom 1 (A - D) . Moskva:
Progres.
Fasske, H. 1 968. K praenju duala a k frekwency jeho zastupowanja prez plural. Leto
pis instituta za serbski ludospyt w Budyinje. Rjad A - re a literatura 1511 : 1 2-47.
Feinberg, L. 1 978. Thematic Vowel Alternation in Common Slavic . Folia Slavica
2: 1 07- 1 2 1 .
Ferre1l, J . 1 965. Some Observations on the Form of the Nominative and Vocative
Singular of the 0- and io-stems in Common Slavic Declension. Scando-Slavica
1 1 : 93- 1 09.
Ferrell, J. 1 967 . On the Prehistory of the Locative Singular of the Common Slavic
Consonant Stems. To Honour Roman lakobson 1 . The Hague: Mouton, 654-
66 1 .
Filin, F . P . 1 97 3 . K probleme proishodenija slavjanskih jazykov. Slavjanskoe
jazykoznanie VII. Moskva: Nauka, 378-389.
Finka, B . 1 968. Slavische Akzentuation. Bochum: Verofentlichungen des Seminars
fUr Slavistik.
GaHibov, L 1 973. Ursiavische Auslautprobleme. Wiener slavistisches lahrbuch 1 8 :
5-17.
Garde, P . 1 976. Histoire de l 'accentuation slave. Paris : Institut d'etudes slaves.
Georgiev, V. 1 969. Osnovni problemi na slavjanskata diahronna morfologia. Sofija:
B'blgarskata akademija na naukite.
Gladkij , A. V. 1 969. K opredeleniju ponjatij padea i roda suestvitel'nogo. Vo
prosy jazykoznanija 2: 1 1 0- 1 23 .
Golqb, Z. 1 964. The Problem of Verbal Moods in Slavic Languages. International
lournal of Slavic Linguistics and Poetics 8: 1 -36.
Golqb, Z. 1 973. The Initial x - in Common Slavic : A Contribution to Prehistorical
Slavic-Iranian Contacts. L. Matejka (ed.). American Contributions to the Seventh
International Congress of Slavists I: Linguistic and Poetics. The Hague: Mouton,
1 29- 1 56.
Golqb, Z. 1 992. The Origins of the Slavs: A Linguist's View. Columbus, OH: Sla
vica Publishers .
Gortan, V . ; O. Gorski ; P. Pau . 2005 . Latinska gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
Graanin, H. 2008 . Slaveni u ranosrednjovjekovnoj junoj Panoniji. Scrinia slavo
nica 8: 1 3-54.
Greenberg, M. L. 2000. A Historical Phonology of the Slovene Language. Heidel
berg: C. Winter.
270
Greenberg, M. L. 2003 . Common Slavic : Progress or Crisis in Its Reconstruction?
Notes on Recent Archaeological Challenges to Historical Linguistics. Internati
onal lournal of Slavic Linguistics and Poetics 44-45: 1 - 1 3 .
Greenberg, M . L . 2007 . Phonetic Evidence for the Development of the Acute
Tone in Slavic. M. Kapovi, R. Matasovi (eds.), 75-87
Habijanec, S. 2006. Razvoj slovakoga akcentuacijskog sustava kao model akcen
tuacijskoga razvoja zapadnoslavenskih jezika. Doktorska disertacija. Zagreb :
Filozofski fakultet.
Haburgaev, G. A. 1 974. Staroslavjanskij jazyk. Moskva: Prosveenie.
Hale, K. L. 1 966. Kinship Reflections in Syntax: Some Australian Languages .
Word 2 2 : 3 1 8-324.
Halle, M. 1 95 1 . The Old Church Slavonic Conjugation. Word 7: 1 55- 1 67 .
Halle, M. 1 997 . O n stress and accent in Indo-European. Language 73: 275-3 1 3 .
Halle, M. 200 1 . O n Accent, Stress and Quantity in West Slavic. Lingua 1 1 1 : 79 1 -
8 1 0.
Hamm, J. 1 93 5 . Poljski jezik. Zagreb: Izdanje Poljsko-jugoslavenskog drutva.
Hamm, J. 1 974. Staroslavenska gramatika. Zagreb: kolska knjiga.
Hamp, E. P. 1 975 . On the Dual Inflexions in Slovene. Slavistina revija 23: 67-
70.
Hansen, B . 2004. The Life Cycle of a Definiteness Marker : The Long and Short
Form of the Adjective in Old Church Slavonic, Russian, Serbian and Croatian.
Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku 4711 -2 : 5 1 -73.
Havranek, B . 1 928. Genera Verbi v slovanskych jazydch I. Praha: Nakladem Kr.
eske spol. nauk.
Havranek, B . 1 937. Genera Verbi v slovanskjch jazydch II. Praha: Nakladem Kr.
eske spol. nauk.
Hercigonja, E. 1 96 1 . O nekim znaenjima osnovnih preteritalnih vremena u jeziku
zografskog kodeksa. Radovi Zavoda za slavensku filologiju 4: 87- 1 24.
Hercigonja, E. 1 98 3 . Nad iskonom hrvatske knjige. Zagreb : Sveuilina naklada
Liber.
Hercigonja, E. 1 98 3 . a. Tendencije dijakronijskog razvitka fleksije pridjeva i za
mjenica u jeziku hrvatskoglagoljskih zbornikih tekstova 1 5 . stoljea. Filologija
1 1 : 9-73 .
Hjelmslev, L. 1 956. Anime et inanime, personnel et nonpersonnel. Travaux de l '
Institut de Linguistique 1 : 1 55- 1 99.
Holzer, G. 1 990. Germanische Lehnworter im Ursiavischen: Metodologisches zu
ihrer Identifizierung. G. Holzer (Hrsg.). Croatica Slavica Indoeuropaea. Wien:
Verlag der Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, 59-67 .
Holzer, G. 2005 . Zur relativen Datierung prosodischer Prozesse i m Gemeinslavi
schen und frlihen Kroatischen. Wiener slavistisches lahrbuch 51 : 3 1 -7 1 .
27 1
Holzer, G. 2006. Gli Slavi prima del loro arrivo in Occidente. Lo spazio letterario
del medioevo: 3. le culture circostanti. Volume III: Le culture Slave. Roma: Sa
lemo editrice, 1 3 -49 .
Holzer, G. 2009. Ursiavische Prosodie. Wiener slavistisches Jahrbuch 55: 1 5 1 -
178.
Holzer, G. 20 10. Zum Gebrauch der Numeri im Indogermanischen. Finnisch-Ugri
sche Mitteilungen 32133 (2008-2009): 1 89-206.
Honowska, M. 1 963. Geneza zloionej odmiany przymiotnik6w w swietle fakt6w
k,zyka staro-cerkiewno-slowimzskiego. Wroclaw - Warszawa - Krakow: Zaklad
narodowy imienia Ossolinskich.
HonHek, K. 1 955. Uvod do studia slovanskjch jazyku. Praha: Nakladatelstvi e
skoslovenske akademie ved.
Hrvatska enciklopedija. 2002. Hrvatska enciklopedija 4: Fr-Ht. Zagreb : Leksiko
grafski zavod Miroslav Krlea.
Hujer, O. 1 9 1 0. Slovanskl deklinace jmennl. Praha: NaIdad eske akademie ved.
Huntley, D. 1 980. The Evolution of Genitive-Accusative Animate and Personal
Nouns in Slavic Dialects. J. Fisiak (ed.). Historical Morphology. The Hague:
Mouton, 1 89-2 1 2 .
Huntley, D. 1 984. Semantic Hierarchy and the Old Bulgarian Genitive-Accusative.
Palaeobulgarica VIIII4: 1 1 2- 1 1 5 .
Ickovi, V . A . 1 980. Suestvitel'nye oduevlennye i neoduevlennye v sovremen Katii, R. 1 990. Kunstmannovi lingvistiki dokazi o seobi Slavena s juga na sje
nom russkom jazyke (Norma i tendencija). Voprosy jazykoznanija 4: 85-96.
Illi-Svity, V. M. 1 963. Imennaja akcentuacija v baltijskom i slavjanskom. Mo
skva: Izdatel'stvo Akademii nauk SSSR.
lordanidi, S. L; V . B. Krys'ko. 2000. Istorieskaja gramma tika drevnerusskogo
jazyka: Mnoestvennoe islo imennogo sklonenija. Moskva: Azbukovnik.
Iordanskij , A. M. 1 960. Istorija dvojstvennogo isla v russkom jazyke. Vladimir:
Vladimirskij gosudarstennyj pedagogieskij institut imeni P. L Lebedeva-Pol
janskogo.
Ivani, P. 20 1 1 . Zlpadni Slovania v ranom stredoveku. Nitra: Univerzita Kon
tantina Filozofa v Nitre, Filozoficka fakulta.
Ivanova-Mireva, D . ; L Haralampiev. 1 999. Istorija na b'blgarskija ezik. Veliko
Tbmovo : Faber.
Ivi, M. 1 960. Obeleavanje imenikog roda u srpskohrvatskom knjievnom jeziku.
Najezik X: 1 92-2 1 1 .
Ivi, M . 1 963 . Relationship of Gender and Number in Serbocroatian Substantives.
International Journal of Slavic Linguistics and Poetics 6: 5 1 -57.
Ivi, S . 1 9 1 1 . Prilog za slavenski akcenat. Rad JAZU 1 87: 1 33-208.
Ivi, S. 1 970. Slavenska poredbena gramatika. Zagreb : kolska knjiga.
Jakobson, R. 1 948. Russian Conjugation. Word 4: 1 55- 1 67.
272
Jakobson, R. 1 926. ( 1 962.). Contributions to the Study of Czech Accent. Slavia
4: 805-8 1 6 . (Pretisnuto u Selected Writings I: Phonological Studies. The Hague:
Mouton, 6 1 4-625 .)
Jakobson, R. 1 97 1 . Selected Writings II: Word andLanguage. The Hague : Mou
ton.
Jasanoff, J. H. 2003 . Hittite and the Indo-European Verb. Oxford: Oxford Univer
sity Press.
Jurevi, L 2002. Jezik hrvatskoglagoljskih tiskanih brevijara. Osijek: Pedagoki
fakultet.
Kapovi, M. 2005 . a. The Development of Proto-Slavic Quantity (from Proto-Sla
vic to Modern Slavic Languages). Wiener slavistisches Jahrbuch 51 : 73- 1 1 1 .
Kapovi, M . 2005 .b. Slavic Length Again. Filologija 45: 29-45 .
Kapovi, M. 2006. Rekonstrukcija baltoslavenskih osobnih zamjenica s posebnim
osvrtom na naglasak. Doktorski rad. Zadar: Sveuilite u Zadru.
Kapovi, M . ; R. Matasovi (eds .). Tones and Theories: Proceedings of the Interna
tional Workshop on Balto-Slavic Accentology. Zagreb: Institut za hrvatski jezik
i jezikoslovlje.
Karstien, H. 1 956. Das slawische Imperfekt und seine Verwandten. Zeitschriftfiir
slawische Philologie 25: 67- 1 1 2 .
Katii, R. 1 986. Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika. Zagreb: JAZU - Globus .
ver. Starohrvatska prosvjeta III120: 225-23 8 .
Katii, R. 1 997. Die Spiegelung slawischer heidnischer Mythologie in der kroati
schen Ortsnamenlandschaft. Folia onomastica Croatica 6: 1 23- 1 3 8 .
Katii, R. 1 998. Litterarum Studia: knjievnost i naobrazba ranoga hrvatskog sred
njovjekovlja. Zagreb : Matica hrvatska.
Katii, R. 1 999. Na kroatistikim raskrijima. Zagreb : Hrvatski studiji - Studia
Croatica.
Katii, R. 2008 . Boanski boj: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske sta
rine. Zagreb - Moenika Draga: Ibis grafika - Katedra akavskog sabora
Opine Moenika Draga - Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju Fi
lozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Katii, R. 20 1 0. Zeleni lug: Tragovima svetih pjesama nae pretkranske starine.
Zagreb - Moenika Draga: Ibis grafika - Matica hrvatska - Katedra akav
skog sabora Opine Moenika Draga.
Katii, R. 20 1 1 . Gazdarica na vratima: Tragovima svetih pjesama nae pretkr
anske starine. Zagreb - Moenika Draga: Ibis grafika - Matica hrvatska -
Katedra akavskog sabora Opine Moenika Draga.
Kiparsky, V. 1 934. Die gemeinslavischen Lehnworter aus dem Germanischen. Hel
sinki: Suomalainen Tiedeakatemia.
273
Klajn, I. 1 984.- 1 985. On Conceptual Neuter. Zbornik Matice srpske za filologiju i
lingvistiku XXVII-XXVIII: 347-354.
Klanica, Z. 1 986. Podtky slovanskeho osidleni naich zemi. Praha: Academia.
Klenin, E. 1 9 8 3 . Animacy in Russian: A New Interpretation. Columbus, OH: Sla
vica.
Knobloch, J. 1 954.- 1 955. Zur ErkHirung des Genitivs Sing. fern. auf -y im Slawis
chen. Wissenschaftliche Zeitschrift der Ernst Moritz Arndt-Universitat, Greifswald
IV: 255-257.
Koch, Ch. 1 990. Das morphologische System des altkirchenslavischen Verbums,
I+II. Mtinchen: Wilhelm Fink Verlag.
Kolomijec, V. T. 1 978. Ihtiologieskaja nomenklatura slavjanskih jazykov kak isto Kunstmann, H. 1 986. Woher die Russen ihren Namen haben? Die Welt der Slawen
nik dlja issledovanija meslavjanskih etnieskih vzaimootnoenij. Kyjiv: Naukova
dumka.
Kolomijec, V. T. 1 9 8 3 . Proishodenije obeslavjanskih nazvanij ryb. Kyjiv : Na
ukova dumka.
Koneski, B . 1 965 . Istorija na makedonskiot jazik. Skopje: Koo Racin.
Kortlandt, F. 1 97 5 . Slavic Accentuation: A Study in Relative Chronology. Lisse:
Peter de Rider.
Kortlandt, F. 1 978. A History of Slavic Accentuation. Lingua 4411 : 67-9 1 .
Kortlandt, F. 1 978.a. On the History of the Genitive Plural in Slavic, Baltic, Ger
manic, and Indo-European. Lingua 45: 28 1 -300.
Kortlandt, F. 1 979. On the history of the Slavic nasal vowels . Indogermanische
Forschungen 84: 259-272
Kortlandt, F. 1 994. From Proto-Indo-European to Slavic. Journal of Indo-European
Studies 22 : 9 1 - 1 1 2.
Kortlandt, F. 2003 . Bad Theory, Wrong Conclusions : M. Halle on Slavic Accentu
ation. Dutch Contributions to the Thirteenth International Congress of Slavists,
Ljubljana: Linguistics (SSGL 30). Amsterdam: Rodopi, 237-240.
Kortlandt, F. 2005 . From Serbo-Croatian to Indo-European. Wiener slavistisches
Jahrbuch 51 : 1 1 3- 1 30.
Kortlandt, F. 2006. Balto-Slavic Accentual Mobility. Baltistica 4113 : 359-369.
Kortlandt, F. 2007 . Miscellaneous Remarks on Balto-Slavic Accentuation. M. Ka
povi, R. Matasovi (eds.), 229-235 .
Kort1andt, F . 2007 .a. Gothic Gen. Pl. -e. Historische Sprachforschung 120: 237-240.
Kortlandt, F. 20 10. Balto-Slavic Accentuation Revisited. Wiener slavistisches Ja
hrbuch 56: 6 1 -8 1 .
Krasuhin, K . G . 2004. Vvedenie v indoevropejskoe jazykoznanie. Moskva: Acade
mia.
Kriani, J. 1 984. Gramatino izkazanje ob ruskom jeziku. (Priredio i uvodnu ra Lenek, R. 1 972. O zaznamovanosti in nevtralizaciji slovnine kategorije spola v
spravu napisao J. Hamm.) Zagreb : JAZU.
274
Kfikova, H. 1 962. A. M. Iordanskij , Istorija dvojstvennogo isla v russkom jazyke.
Slavia 31 : 1 30- 1 3 3 .
Kucala, M. 1 97 8 . Rodzaj gramatyczny w historii polszczyzny. Wroclaw : Zaklad
Narodowy im. Ossolinskich.
Kul'bakin, S . 1 9 1 7 . Drevnecerkovnoslavjanskij jazyk. Harkov : M. Zil ' berberg ' .
Ktimmei, M. 2000. Das Perfekt im Indoiranischen. Wiesbaden: Reichert.
Kunstmann, H. 1 9 84. Uber die Herkunft der Polen vom Balkan. Die Welt der
Slawen 2912 : 295-329.
Kunstmann, H. 1 985. Die Namen der ostslavischen Derevljane, Poloane und VO
lynjane. Die Welt der Slawen 3012 : 235-259.
3111 : 1 00- 1 20.
Kunstmann, H. 1 989. Der Dukla-Name und sein Weg von Montenegro tiber die
Karpaten nach Nordwestrussland. Die Welt der Slawen 3411 : 70-88.
Kurz, J. 1 966. K problematice funkni geneze a puvodnfho vyznamu slovanskych
sloenych adjektiv. Slavica Pragensia 8: 43-52.
Kurz, J. 1 969. Uebnice jazyka staroslovenskeho. Praha: Statni pedagogicke nak
ladatelstvf.
Kurzova, Z. 1 97 1 . Dvoji zpusob tvofeni imperativu v slovanskych jazycfch. Slavica
Pragensia 1 3 : 45-5 1 .
Kurzova, Z . 1 97 1 .a. Atematicke imperativy typu dadi v Euchologiu Sinajskem.
Slavia 40: 1 -8 .
Kuznecov, P. S . 1 96 1 . (2006.). Oerki po morfologii praslav. jazyka. Moskva: AN
SSSR.
Lamprecht, A. 1 987 . Praslovantina. Brno: Universita J. E. Purkyne.
Langston, K. 2007 . Common Slavic Accentual Paradigm (d) : A Reevaluation of
Evidence from akavian. M. Kapovi, R. Matasovi (eds.), 1 2 1 - 1 50.
Laskowski, R. 1 986. The Development of the Category Gender in the Slavic Lan
guages. D. Kastowski, A. Szwedek (eds . ) . Linguistics Across Historical and
Geographical Boundaries, voz. l . Berlin: Mouton de Gruyter, 459-472.
Lehfeldt, W. 1 993 . Einfiihrung in die morphologische Konzeption der slavischen
Akzentologie. Mtinchen: Verlag Otto Sagner.
Lehr-Splawinski, T. 1 9 1 7 . Ze studi6w nad akcentem slowianskim. Krakow : Polska
Akademia Umiejtttnosci.
Lehr-Splawinski, T. 1 946. O pochodzeniu i praojczyinie Slowian. Poznan: Wydaw
nictwo institutu zachodniego.
Lehr-Splawinski, T. 1 957. Studia i szkice wybrane zjt;.zykoznawstwa slowianskiego.
Warszawa: Panstwowe wydawnictwo naukowe.
slovenskem knjinem jeziku. Slavistina revija 2011 : 55 -63 .
275
Lenek, R. 1 97 3 . On the Morphophonemic Patterning of the Slavic Imperative.
Matejka, L. (ed.). American Contributions to the Seventh International Congress
of Slavists, vol. 1 . The Hague: Mouton.
Lenek, R. 1 982. On Poetic Functions of the Grammatical Category of Dual. South
Slavic and Balkan Linguistics (Studies in Slavic and General Linguistics 2).
Amsterdam: Rodopi, 1 93-214.
Leskien, A. 1 876. Die Deklination im Slavisch-Litauischen und Germanischen.
Leipzig.
Leskien, A. 1 9 1 9 . Grammatik der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Sprache.
Heidelberg: Carl Winter's Universitatsbuchhandlung.
Lightner, T. M. 1 966. On the Phonology of the Old Church Slavonic Conjugation.
International lournal of Slavic Linguistics and Poetics 10: 1 -28 .
Lisac, J. 2003 . Hrvatska dijalektologija 1 . Hrvatski dijalekti i govori tokavskog
narjeja i hrvatski govori torlakog narjeja. Zagreb: Golden marketing - Teh
nika knjiga.
Lisac, 1. 2009. Hrvatska dijalektologija 2. akavsko narjeje. Zagreb: Golden mar
keting - Tehnika knjiga.
Liukkonen, K. 1 97 3 . Das G6tterdvandva im Slavischen: Versuch einer Erklarung
des sog. Genitiv-Akkusativs. Scando-Slavica 19: 249-253.
Loma, A. 2003. Evroazijski stepski pojas kao inilac jezike i kulturne prolosti
Slovena. Zbornik Matice srpske za slavistiku 63: 1 3 3 - 148.
Lonari, M. 1 996. Kajkavsko narjeje. Zagreb: kolska knjiga.
L6tzsch, R. 1 965 . Die speziJischen Neuerungen der sorbischen Dualflexion. Budyin:
Ludowe nakladnistwo Domowina.
Ltidtke, H. 1 966. Gibt es ursiavische Auslautgesetze? Annali dell ' Istituto Universi
tario Orientale, Sezione Slava 9: 1 1 7 - 1 4 1 .
Ltihr, R. 1 999. Das slavische Imperfekt. Chronologie einer Periphrase mit dem
Instrumental. J. Habisreitinger, R. Plath, S . Ziegler (Hrsg.). Gering und doch
von Herzen, 25 indogermanistische Beitriige, B. Forssman zum 65. Geburtstag.
Wiesbaden: Reichert, 1 67- 1 82.
Lunt, H. G. 1 974. Old Church Slavonic Grammar. The Hague: Mouton.
Lunt, H. G. 1 98 1 . The Progressive Palatalization of Common Slavic. Skopj e :
MANU.
Lunt, H. G. 1 985. On Common Slavic. Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvi
stiku 2 7-28: 4 1 7-422.
Machek, V. 1 95 1 . Quelques mots slavo-germaniques. Slavia 20: 200-2 1 8 .
Majorov, A. V. 2006. Velika Horvatija: Etnogenez i rannaja istorija slavjan Prikar
patskogo regiona. Sankt-Peterburg: Izdatel'stvo Sankt-Peterburgskogo universiteta.
Manczak, W. 1 98 1 . Praojczyzna Slowian. Wroclaw: Zaklad narodowy imienia
Ossolinskich.
276
Manczak, W. 1 99 8 . O praojczyinie Slowian. Z polskich studi6w slawistycznych:
lzykoznawstwo. Warszawa: Energeia, 1 89- 1 9 3 .
Manczak, W. 2009. The original homeland o f the Slavs. Studia Mythologica Slavica
1 2 : 1 35- 145.
Mandi, D. 2009. Postanak praslavenskih naglasnih paradigmi kod imenica i nji
hova sudbina u suvremenom hrvatskom jeziku. Doktorska disertacija. Zagreb :
Filozofski fakultet.
Mare, F. V. 1 962. The Slavic Verbal Forms of the 3rd Person Plural bQdQ and
bQ. International lournal of Slavic Linguistics and Poetics 5: 28-30.
Mare, F. V . 1 963 . Vznik a rany vyvoj slovanske deklinace. eskoslovenske
prednaky pro V. mezinarodnf sjezd slavisti! v Sofii. Praha: Nakladatelstvi e
skoslovenske akadernie ved, 5 1 -69.
Mare, F. V. 1 967. The Historic Development of the Slavic Noun Dec1ension I
(The System of Categories). Slavia 36: 485-506.
Mare, F. V . 1 968. The Historic Development of the Slavic Noun Dec1ension II
(The Development of Forms). eskoslovenske prednaky pro VI. mezinarodnf
sjezd slavisti! v Praze. Praha, 37-46.
Mare, F. V. 1 973 . Das slavische Kasussystem. Wiener slavistisches lahrbuch 1 8:
56-95.
Mare, F. V. 1 977. DUil slovinskeho a luickosrbskeho slovesa. F. Jakopin (ur. ).
Nahtigalov zbornik. Ljubljana: Univerza v Ljubljani. 20 1 - 2 1 4 .
Mare, F. V. 1 97 8 . Das slavische Konjugationssystem des Prasens in diachroner
Sicht. Wiener slavistisches lahrbuch 24: 1 75-209 .
Mare, F. V. 1 986. Vom Ursiavischen zum Kirchenslavischen. P. Rehder (Hrsg.).
Einfiihrung in die slavischen Sprachen. Darmstadt: Wissenschaftliche Buchge
sellschaft, 1 - 1 9 .
Mareti, T. 1 892. ivot i knjievni rad F. Mikloia. Rad lAZU 1 1 2 : 4 1 - 1 52.
Margeti, L. 2005 . Etnogeneza Slavena. Rad HAZU 492 : 89- 143.
Martynov, V. V. 1 963 . Slavjano-germanskoe leksieskoe vzaimodejstvie drevnejej
pory: K probleme prarodiny slavjan. Minsk: Izdatel'stvo Akademii nauk BSSR.
Matasovi, R. 1 997 . Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga jezika. Za
greb : Matica hrvatska.
Matasovi, R. 2004 . Gender in Indo-European. Heidelberg : Winter Universitat
sverlag.
Matasovi, R. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Ma
tica hrvatska.
Meillet, A.; A. Vaillant. 1 934. Le slave commun. Paris: H. Champion.
Micklesen, L. R. 1 97 3 . The Common Slavic Verbal System. Matejka, L. (ed.).
American Contributions to the Seventh International Congress of Slavists, vol.
1 . The Hague: Mouton, 24 1 -273 .
277
Mihaljevi, M. 1 99 1 . Generativna fonologija hrvatske redakcije crkvenoslavenskog
jezika. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za opu lingvistiku.
Mihaljevi, M. 2002. Slavenska poredbena gramatika: I. uvod i fonologija. Zagreb:
kolska knjiga.
Mihaljevi, M. 2004. Veznik da u hrvatskoglagoljskim tekstovima. Slavia Meri
dionalis 4: 9-34.
Mihaljevi, M. 20 1 1 . Der Dual im Kroatisch-Kirchenslavischen. Wiener slavisti
sches Jahrbuch 57: 1 3 1 - 1 3 8.
Milewski, T. 1 932. Rozw6j fonetyczny wyglosu praslowianskiego. Slavia 1 1 :
1 -32.
Miranda, R. V. 1 975. Indo-European Gender: A Study in Semantic and Syntactic
Change. Journal of Indoeuropean Studies 3: 1 99-2 1 5 .
Moldovan, A. M . ; Skorvid, S . S . ; Kibrik, A . A . ; Rogova, N. V . ; Jakukina, E. I.;
uravlev, A. F. ; Tolstaja, S . M . (red.). 2005 . Jazyki mira : Slavjanskie jazyki.
Moskva: Academia.
Moszynski, K. 1 957. Pierwotny zasiqg jt:.zyka praslowianskiego. Wroclaw: Zaklad
narodowy imienia Ossolinskich.
Naylor, K. E. 1 972. On Some Developments of the Dual in Slavic. International
Journal of Slavic Linguistics and Poetics 1 5 : 1 -8 .
Nichols, J . 1 993. The Linguistic Geography of the Slavic Expansion. R. A . Magu
ire, A. Timberlake (eds.). American Contributions to the Eleventh International
Congress of Slavists. Columbus, OH: Slavica Publishers, 377-39 1 .
Niderle, L. 1 954. Slovenske starine. Novi Sad: Matica srpska.
Nikolaev, S . L. 1 989. Ba1to-slavjanskaja akcentuacionnaja sistema i ee indoevro
pejskie istoki. R. V. Bulatova, V. A. Dybo (red.). Istorieskaja akcentologija i
sravnitel 'no-istorieskij metod. Moskva: Nauka, 46- 1 09.
Nikolaev S . L . ; S . A. Starostin 1 982. Paradigmatieskie klassy indoevropejskogo
glagola. Balto-slavjanskie issledovanija. Moskva: Nauka, 26 1 -343 . (Pretisnuto
u Starostin 2007 : 52- 1 46.)
Olander, T. 2007 . The Balto-Slavic Mobile Accent Paradigms . M . Kapovi, R.
Matasovi (eds.), 1 - 14.
Orr, R. 2000. Common Slavic Nominal Morphology: A New Synthesis. Blooming
ton, IN: Slavica.
Otkupikov, Ju. V. 1 963 . O staroslavjanskom sigmatieskom aoriste. I. A. Hrenov
(red.). Uenye zapiski instituta slavjanovedenija. Tom 2 7. Moskva: Izdatel' stvo
Akademii nauk SSSR, 1 54- 1 72.
Panzer, B. 1 967 . Der morphologische Umbau der Prasensflexion. Zeitschrift fiir
slavische Philologie 33: 290- 304.
Pintari, N. 1 993. Semantike i gramatike teorije kategorije roda imenica. Filo
logija 20-2 1 : 35 1 -36 1 .
278
Pleterski, A. 1 990. Etnogeneza Slovanov: obris trenutnega stanja arheolokih razi
skav. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za arheologijo.
Pleterski, A. 1 995. Model etnogeneze Slovanov na osnovi nekaterih novejih razi
skav. Zgodovinski asopis 49/4 : 537-556.
Popowska-Taborska, H. 2005 . Zgodnja zgodovina Slovanov v lui njihovega jezika.
Ljubljana: Zaloba ZRC.
Priestly, T. M. S. 1 9 8 3 . On drift in Indo-European Gender Systems. Journal of
Indoeuropean Studies 1 1 : 3 39-363 .
Rasmussen, J. E. 1 9 88. Zur Herkunft des slavischen Imperfekts . Arbejdspapirer
udsendt af Institut for Lingvistik, KfjJbenhavns Universitet 7: 1 96-20 1 .
Reinhart, J . 1 992. Die Geschichte des slawischen sigmatischen Aorists. R . Beekes,
A. Lubotsky, J. Weitenberg (Hrsg.). Rekonstruktion und relative Chronologie.
Innsbruck: Institut fUr Sprachwissenschaft der Univ. Innsbruck.
Reinhart, J. 20 1 1 . Ranko Matasovi, Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga
jezika, Zagreb (Matica hrvatska) 2008, 362 S . Wiener slavistisches Jahrbuch
57: 269-274.
Remneva, M. L. 2004. Staroslavjanskij jazyk. Moskva: Akademieskij proekt.
Rjenik 2000. Rjenik crkvenoslavenskoga jezika hrvatske redakcije, I. svezak: A -
VREDh. Zagreb: Staroslavenski institut.
Rospond, S . 1 966. Struktura pierwotnych etnonim6w slowianskich. Rocznik
slawistyczny 26/1 : 2 1 -32.
Rospond, S. 1 982. Etnogeneza Slowian w swietle terminologii topograficznej .
Onomastica Jugoslavica 9: 1 07- 1 20.
Rusek, J. 1 985 . Ki\M H ,\i\ 'WIELBLAD, KAMHAOL'. J. Reinhart (Hrsg.). Litterae
Slavicae medU aevi: Francisco Venceslao Mare sexagenario oblatae. Mi.inchen:
Verlag Otto Sagner, 3 1 5-320.
Ruika, R. 1 962. Zur RoHe der asymmetrischen Korrelation in der historischen
Syntax. Otdzky slovanske syntaxe. Praha: Statnf pedagogicke nakladatelstvf,
1 86- 1 89.
Sadnik, L. 1 960. Das slavische Imperfekt (Ein Beitrag zur Erforschung des ursIa
vischen Verbalsystems) . Die Welt der Slaven 5: 1 9-30.
Safarewicz, J. 1 964. Przedhistoryczne zwiqzki jzykowe italsko-slowianskie. Ro
cznik slawistyczny 23/1 : 1 9-25.
Schelesniker, H. 1 964. Beitrdge zur historischen Kasusentwicklung des Slavischen.
KOln: B6hlau.
Schenker, A. M. 1 955. Gender Categories in Polish. Language 31 : 402-408 .
Schenker, A. M. 1 985. Were there Slavs in Central Europe before the Great Mi
grations? International Journal of Slavic Linguistics and Poetics 31/32: 359-373.
Schenker, A. M. 1 996. An Introduction to Slavic Philology. New Haven: Yale Uni
versity Press .
279
Schmalstieg, W. R. 1 97 1 . Die Entwicklung der a-Deklination im Slavischen. Zeit
schrift fur slavische Philologie 36: 1 30- 146.
Sedov, V. V. 1 979. Proishodenie i rannjaja istorija slavjan. Moskva: Nauka.
Se1iev, A. M. 1 952. Staroslavjanskij jazyk. Moskva: Gosudarstvennoe uebno
pedagogieskoe izdate!' stvo Ministerstva prosveenija RSFSR.
Semino, O. i dr. 2000. The Genetic Legacy of Paleolithic Homo sapiens in Extant
Europeans: A Y Chromosome Perspective. Science 290: 1 1 55- 1 1 59 .
Shields, K. 1 982. Indo-European Noun Inflection: A Developmental History. Uni
versity Park: The Pennsylvania State University Press.
Shields, K. 1 992. The Emergence of the Non-Singular Category in Indo-European.
Lingua Posnaniensis 34 : 1 86- 1 9 1 .
Shrager, M . 2007 . The Accentuation of Masculine Nouns in Northwest Russian
Dialects . M. Kapovi, R. Matasovi (eds.), 1 5 1 - 1 69 .
Siewierska, A. 2004. Person. Cambridge: Cambridge University Press.
Simeon, R. 1 969. Enciklopedijski rjenik lingvistikih naziva. Zagreb : Matica hr
vatska.
Slawski, F. 1 998. Praojczyzna Slowian. Z polskich studi6w slawistycznych: Jzyko
znawstwo. Warszawa: Energeia, 277-28 1 .
Sobolevskij , A . I . 1 907 . Lekcii po istorii russkogo jazyka. Moskva: Universitetskaja
tipografija (pretisak 2005. Moskva: URSS).
Stang, Ch. 1 957. Slavonic Accentuation. Oslo : Universitetsforlaget.
Stanii, V. 2006. Uvod u indoevropsku filologiju. Beograd: igoja tampa.
Stankiewicz, E. 1 986. The Slavic Languages, Unity in Diversity. Berlin: Mouton
de Gruyter.
Stankiewicz, E. 1 993. The Accentual Patterns of the Slavic Languages. Stanford:
Stanford University Press.
Starostin, S . A. 2007. Trudy po jazykoznaniju. Moskva: Jazyki slavjanskih kul'tur.
Stieber, Z. 1 979. Zarys gramatyki por6wnawczej jzyk6w slowianskich. Warszawa:
Panstwowe Wydawnictwo Naukowe.
Streitberg, W. 1 892. Der Genetiv Pluralis und die baltisch-slavischen Auslautge
setze. Indogermanische Forschungen 1 : 259-299 .
Suka, R. 20 1 1 . The First Accentual Law in Balto-Slavic. Linguistica Brunensia
59/1 -2: 83- 1 09.
Szemerenyi, 0. 1 957. The Problem of Balto-Slav Unity. Kratylos 2 : 97- 1 23 .
Szemerenyi, O. 1 970. Studies i n the Indo-European System of Numerals. Heidel
berg: Carl Winter.
Szemerenyi, O. 1 989. Einfuhrung in die vergleichende Sprachwissenschaft. Darm
stadt: Wissenschaftliche Buchgesellschaft.
ulek, B . 1 877. Pogled iz biljarstva u praviek Slavenah a napose Hrvatah. Rad
JAZU 39: 1 -64.
280
Tafra, B. 200 1 . Razgraniavanje roda i spola. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i
jezikoslovlje 2 7: 25 1 -266.
Teak, S . ; S. Babi. 2005 . Gramatika hrvatskoga jezika: Prirunik za osnovno je
zino obrazovanje. Zagreb: kolska knjiga.
Tichy, E. 2006. A Survey of Proto-Indo-European. Bremen: Hempen Verlag.
Tolstoj , N. I. 1 957. Znaenie kratkih i polnyh form prilagatel'nyh v staroslavjans
kom jazyke. Voprosy slavjanskogo jazykoznanija 2. Moskva: Izdatel'stvo Aka
demii nauk SSSR, 43- 1 22.
Topolinska, Z. 1 986. Grammatical Functions of Noun Phrases in Balkan Slavic Lan
guages and the So-called Category of Case. R. D. Brecht, J. S . Levine (eds .),
280-295 .
Toporov, V. N. 1 96 1 . K voprosu ob evolucii slavjanskogo i baltijskogo glagola.
Voprosy slavjanskogo jazykoznanija 5: 35-70.
Totomanova, A-M. 2009. Iz istorijata na b'blgarskija ezik. Sofija: PAM Pilbliing
Kilmpani OOD.
Townsend, C. E . ; L. A. Janda. 1 996. Common and Comparative Slavic: Phonology
and Inflection. Columbus, Ohio: Slavica Publishers.
Trost, K. 1 972. Perfekt und Konditional im Altkirchenslavischen. Wiesbaden: Otto
Harrassowitz.
Trubaev, O. N. (red.). 1 979. Etimologieskij slovar' slavjanskih jazykov (Praslav
janskij leksieskij fond) : Vypusk 6 (*e - *golva) . Moskva: Nauka.
Trubaev, O. N. 1 982. Jazykoznanie i etnogenez slavjan I. Voprosy jazykoznanija
4: 1 0-26.
Trubaev, O. N. 1 982. Jazykoznanie i etnogenez slavjan II. Voprosy jazykoznanija
5: 3- 1 7.
Trubaev, O. N. 1 983. Illyrica. Slavjanskoe i balkanskoe jazykoznanie: Problemy
jazykovyh kontaktov. Moskva: Nauka, 49-53.
Trubaev, O. N. 1 984. Jazykoznanie i etnogenez slavjan III. Voprosy jazykoznanija
2: 1 5-30.
Trubaev, O. N. 1 984. Jazykoznanie i etnogenez slavjan IV. Voprosy jazykoznanija
3 : 1 8-29.
Trubaev, O. N. 1 985. Jazykoznanie i etnogenez slavjan V. Voprosy jazykoznanija
4: 3 - 1 7 .
Trubaev, O. N. 1 9 8 5 . Jazykoznanie i etnogenez slavjan VI. Voprosy jazykoznanija
5: 3- 14.
Trubaev, O. N. 1 987 . Die Sprachwissenschaft und die Ethnogenese der Slawen.
Zeitschrift fur Slawistik 32/6: 9 1 1 -9 1 9.
Trubaev, O. N. 1 992. Jazykoznanie i etnogenez slavjan VII. Etimologija 1 988-
1 990: Sbornik naunih trudov. Moskva: Nauka, 3 - 1 2.
281
Trubaev, O. N. 2002. Etnogenez i kul 'tura drevnejih slavjan: Lingvistieskie issle
dovanija (izdanie vtoroe, dopolnennoe). Moskva: Nauka.
Udolph, J. 1 979. Studien zu slavischen Gewiissernamen und Gewiisserbezeichnungen:
Ein Beitrag zur Frage nach der Urheimat der Slaven. Heidelberg: Carl Winter.
Udolph, J. 1 98 3 . Gewassernamen der Ukraine und ihre Bedeutung fUr die Urhei
mat der Slaven. R. Olesch (Hrsg.). Slavistische Studien zum IX. Internationalen
Slavistenkongrefi in Kiev. KOln - Wien: Bohlau Verlag, 579-595.
Udolph, J. 1 985. Kritisches und Antikritisches zur Bedeutung slavischer Gewas
sernamen fUr die Ethnogenese der Slaven. Zeitschrift fur slavische Philologie
45: 33-57.
Vaillant, A. 1 930. L'imperatif-optatif du slave. Slavia 9: 24 1 -256.
Vaillant, A. 1 93 1 . Les adjectifs slaves en -uku. BSL 31 : 43-46.
Vaillant, A. 1 935 Le genitif pluriel en *-on. Revue des Etudes Slaves 15: 5- 1 1 .
Vaillant, A. 1 948. Manuel du vieux slave. Paris : Institut d'etudes Slaves .
Vaillant, A. 1 954. La desinence -tu de 2e-3e personne du singulier de l'aoriste.
Junoslovenski filolog 20: 29-37.
Vaillant, A. 1 957. L'unite linguistique balto-slave. Filologija 1: 23-35.
Vaillant, A. 1 95 8 . Grammaire comparee des langues slaves, II. Morphologie, 1.
Flexion nominale, 2. Flexion pronominale. Paris : Klincksieck.
Vaillant, A. 1 964. Manuel du vieux slave. Seconde edition revue et augmentee. Paris:
Institut d'etudes Slaves.
Vaillant, A. 1 966. Grammaire comparee des langues slaves, III. Le Verbe. Paris :
Klincksieck.
Van Wijk, N. 1 9 1 6 . Zur slavischen und baltischen Prasensflexion. Archiv fur sla
vische Philologie 36: 1 1 1 - 1 1 6.
Van Wijk, N. 1 926. Die slavischen Partizipia auf -to- und die Aoristformen auf -t'b.
Indogermanische Forschungen 43: 28 1 -289.
Vasmer, M. 1 926. Die Urheimat der Slaven. W. Volz (Hrsg.). Der ostdeutsche
Volksboden. Aufsiitze zu den Fragen des Ostens. Breslau: F. Hirt, 1 1 8- l43 .
Vasmer, M. 1 94 1 . Die alten Bevolkerungsverhiiltnisse Rufilands im Lichte der
Sprachforschung. Berlin: PreuBische Akadernie der Wissenschaften.
Veerka, R. 1 96 1 . Syntax aktivn{ch participi{ v starosloventine. Praha: Statni pe
dagogicke nakladatelstvi.
Veerka, R. 2000. Sumativni a distributivni uiti numeru v starosloventine. Studia
etymologica brunensia 1 . Praha: Euroslavica, 9 1 -95.
Verdiani, C. 1 95 8 . Botanica e linguistica per l'etnogenesi dei Protoslavi. Atti e Me
morie dell ' Accademia Toscana di Scienze e Lettere La Colombaria 23: 2 1 -95.
Vermeer, W. 1 99 1 . The Mysterious North Russian Nominative Singular Ending -e
and the Problem of the Reflex of Proto-Indo-European *-os in Slavic. Die Welt
der Slaven 36: 27 1 -295 .
282
Vermeer, W. 200 1 . Appendix: Critical Observations on the Modus Operandi of
the Moscow Accentological School. W. Lehfeldt. Einfuhrung in die morphologi
sche Konzeption der slavischen Akzentologie. (2. revidirano izdanje). Miinchen:
Verlag Otto Sagner.
Vince Marinac, J. 1 990. Kategorija ivosti u hrvatskom jeziku. Suvremena lingvi
stika 29-30: 143 - 1 52.
Vondrak, W. 1 928. Vergleichende slavische Grammatik II: Formenlehre und Syntax.
Gottingen: Vandernhoech und Ruprecht.
Wa1czak, B . 1 9 8 5 . Witold Manczak, Praojczyzna Slowian. Lingua Posnaniensis
2 7: 1 5 8 - 1 66.
Wa1czak, B. 1 995 . The ex silentio Principle in Ethnogenetic Studies. Lingua Po
snaniensis 3 7: 1 09- 1 1 8 .
Warchoi, S. 2004. Etnogeneza Slowian w swietle slowianskiej tradycyjnej zoonimii
ludowej (problematyka wybrana) . Folia onomastica Croatica 12-13: 559-572.
Watkins, C. 1 969 . Indogermanische Grammatik, Bd. III: Formenlehre, Erster Teil:
Geschichte der Indogermanischen Verbalflexion. Heidelberg: Carl Winter.
Whitney, W. D. 1 896. Sanskrit Grammar. Boston: Ginn and Co. (republished 2003
by Dover Publications).
Woiniak, M. i dr. 20 1 0. Similarities and Distinctions in Y Chromosome Gene Pool
of Western Slavs. American Journal of Physical Anthropology 142: 540-548 .
Wytrzens, G. 1 956. Dostal, Antonin. Vyvoj dualu v slovanskych jazycfch, zvlate
v poltine. Wiener slavistisches Jahrbuch 5: 1 83- 1 85 .
Za1iznjak, A . A . 1 962. Problemy slavjano-iranskih jazykovyh otnoenij drevnejego
perioda. Voprosy slavjanskogo jazykoznanija 6: 28-45 .
Zaliznjak, A. A. 1 964. K voprosu o grammatieskih kategorijah roda i oduev
lennosti v sovremennom russkom jazyke. Voprosy jazykoznanija 4: 25-40.
Zinkeviius, Z. 1 998. The History of Lithuanian Language. Vilnius : Mokslo ir en
ciklopedijq leidybos institutas.
olobov, O. F. 1 997 . Uber Ergebnisse und Perspektiven der historischen Beschrei
bung des slavischen Duals. 1. Zeitschrift fur Slawistik 42 : 3 -48.
olobov, O . F. 1 99 8 . Symbolik und historische Dynamik des slavischen Duals.
Frankfurt am Main: Peter Lang.
olobov, O. F . ; V. B. Krys'ko. 200 1 . Istorieskaja grammatika drevnerusskogo
jazyka: Dvojstvennoe islo. Moskva: Azbukovnik.
uravlev, V. K. 1 974. Mysli o diahronnieskoj morfologii slavjanskih i baltijskih
jazykov. Baltistika 1 0: 3 1 -44.
283
KAZALO IMENA Belaj 267 D G
Beli 26, 27, 28, 29, 3 1 , 32, 33, 1 80, 267 Damjanovi 39, 1 35 , 1 37, 1 87, 268 GliHibov 48, 270
A Benveniste 73, 1 14, 267 Danilenko 239 Garde 2 1 1 , 223 , 270
Abaev 248, 249, 266 Beranova 237, 238, 267 Darden 1 3 1 , 1 66, 168, 268 Georgiev 5 8 , 270
Abernathy 266 Berneker 58, 102, 149 Decaux 30 Gladkij 270
Adrados 1 6 1 Berntejn 245, 246, 248, 250, 252, 255 , Derganc 28, 3 1 , 33, 268 Godlowski 257
Agripa 257 267, 269 Derksen 2 1 1 , 2 1 6, 269 Golqb 1 66, 242, 248, 249, 250, 25 1 , 257,
AitzetmUller 48, 49, 50, 52, 53, 54, 55, 58, Bethin 2 1 7, 2 1 8, 2 1 9, 22 1 , 223, 224, 267 Diels 30, 66, 67, 1 70, 269 26 1 , 264, 270
59, 60, 6 1 , 62, 63, 66, 67, 69, 70, 75, Bichlmeier 56, 59, 267 Dion 242 Gorski 36, 270
76, 78, 79, 80, 8 1 , 82, 84, 88, 9 1 , 92, Birnbaum 104, 106, 108, 267 Dobrovsky 97, 1 36, 269 Gortan 36, 270
94, 95 , 99, 1 0 1 , 102, 1 04, 107, 108, Blake 267 DoleschaI 269 Graanin 240, 270
1 1 1 , 1 1 2, 1 1 3, 1 3 1 , 1 32, 1 45 , 146, 147, Bopp 1 6 1 Dolea1 1 36 Greenberg 1 94, 1 95, 1 96, 2 1 5 , 226, 227,
1 48, 1 49, 1 50, 1 52, 153, 1 54, 155, 1 56, Borkovsky 237 Dolobko 209 228, 264, 270, 27 1
1 57, 1 59, 1 64, 1 67, 1 68, 1 69, 1 70, 172, Bosch 267 Dostal 28, 97, 269, 283 Greenberg, Joseph 23
173, 1 74, 1 75 , 1 76, 1 79, 1 8 1 , 1 82, 1 83, Bokovi 95 , 1 70, 267 Dunkel 1 47, 269 Grimm 234, 250
1 85 , 1 88, 1 89, 266 Brauer 267 Duridanov 48, 269
Aksenov 266 Brecht 267, 268, 28 1 Dybo 1 94, 1 95 , 1 97, 198, 201 , 202, 203, H
Aronoff 9, 266 Brozovi Ronevi 243, 244, 267 204, 205 , 206, 207, 208, 209, 2 1 0, 2 1 1 , Habijanec 223, 224, 27 1
Arumaa 48, 49, 50, 54, 60, 62, 63, 65, 67, BrUckner 246, 267 2 1 2, 2 1 3, 2 1 5 , 2 1 6, 2 1 8, 220, 22 1 , 223, Haburgaev 155, 27 1
69, 70, 74, 75, 76, 77, 78, 79, 80, 8 1 , Brugmann 22, 42, 65, 66, 77, 149, 1 6 1 , 225, 229, 268, 269, 278 Hale 72, 27 1
84, 8 5 , 86, 9 1 , 94, 1 0 1 , 102, 106, 1 08, 1 80, 268 Halle 1 38, 2 1 0, 2 1 2, 2 1 9, 220, 22 1 , 222,
1 1 0, 1 1 2, 1 1 3, 1 30, 1 32, 1 33, 1 34, 1 35 , Budak 268 E 223, 225 , 27 1 , 274
1 4 3 , 145, 147, 149, 1 50, 153, 1 56, 1 57, Bulatova 20 1 , 268, 278 Ekblom 25 1 , 269 Hamm 55, 96, 1 02, 1 04, 1 37, 1 38, 147,
1 5 8, 1 59, 1 6 1 , 1 62, 1 63, 164, 1 66, 1 68, Elson 24, 26, 269 1 5 3 , 1 54, 155, 1 7 1 , 1 80, 27 1 , 274
1 70, 1 7 1 , 1 72, 173, 1 75, 1 76, 1 77, 1 80, e Endzelins 1 63 , 248 Hamp 27 1
1 8 1 , 1 82, 1 83, 254, 266 Carlton 227, 228, 268 Erhart 77, 1 1 9, 1 2 1 , 1 22, 1 23, 1 26, 1 30, Hansen 96, 27 1
Azarh 19, 266 Cezar 234 1 3 1 , 1 32, 1 33, 1 34, 252, 253, 270 Hara1ampiev 1 5 1 , 272
Clackson 1 14, 1 24, 1 25 , 1 26, 1 27, 1 28, Havranek 1 76, 1 86, 27 1
B 268 F Heller 85
Babi 7 1 , 1 20, 266, 28 1 Comrie 36, 1 1 7, 1 1 8, 1 20, 1 2 1 , 128, 268 Fasske 23, 270 Henri 235
Babi, Z. 1 38, 266 Corbett 1 1 , 1 2, 1 3 , 14, 1 5 , 16, 22, 23, 25, Feinberg 270 Hercigonja 100, 1 2 1 , 27 1
Baker 35, 266 268 Ferre1l 270 HermanariklErmanarik 234
Bammesberger 1 76, 1 77, 178, 266 Cowgill 1 27, 1 29 Filin 244, 247, 270 Hermann 1 6 1
Barford 262, 263, 266 Curta 263, 264, 266, 268 Finka 1 94, 270 Herodot 234, 235
Bari 7 1 , 266 Czekanowski 257 Fortunatov 57, 58, 59, 62, 66, 82, 83, 85, Hirt 58, 62, 85, 1 6 1 , 203 , 2 1 1 , 244, 282
Baudi 1 62, 163, 266 87, 88, 90, 92, 1 0 1 , 1 1 5, 1 47, 149, 1 5 3 , Hjelmslev 17, 27 1
Beekes 1 6, 4 1 , 42, 58, 62, 68, 8 1 , 83, 88, 1 62, 1 67, 1 79, 2 1 0 Holst 2 1 6
9 1 , 94, 101, 102, 104, 105, 108, 1 1 7, iril 29, 252 Friedrich 1 75 Holzer 22, 1 94, 1 96, 202, 203, 207, 209,
1 45 , 146, 1 68, 1 7 1 , 1 72, 175, 1 76, 1 83, 2 14, 225, 248, 250, 25 1 , 262, 263, 27 1 ,
1 84, 208, 2 1 2, 267, 279 272

284 285
Honowska 97, 272 Katz 77 Lenek 24, 1 7 1 , 275, 276 1 60, 1 64, 1 65 , 1 66, 1 67, 168, 1 69, 173,
HonHek 97, 1 7 1 , 272 Kibrik 278 Leskien 56, 57, 58, 60, 66, 82, 83, 85, 88, 1 79, 196, 206, 2 1 2, 228, 229, 234, 244,
Her 48, 5 1 , 54, 64, 65, 66, 272 Kiparsky 78, 250, 273 92, 1 15, 1 37, 143, 167, 179, 180, 209, 276 246, 247, 250, 25 1 , 255 , 278
Humboldt 26 Klajn 274 Levine 267, 268, 2 8 1 Mikkola 5 8, 1 69
Huntley 2 1 , 272 Klanica 274 Liberman 2 1 7, 2 1 9 Mikloi 50, 85, 97, 1 6 1 , 1 80, 1 87, 277
Klenin 274 Liewehr 1 6 1 Milewski 48, 60, 62, 69, 1 48, 278
I Knobloch 66, 274 Lightner 1 3 8, 276 Miranda 278
Ickovi 272 Koch 274 Lipp 1 29 Moldovan 1 7 1 , 278
Idsardi 2 1 9 Kolomijec 245, 274 Lisac 1 84, 276 Moszyriski 244, 246, 248, 257, 26 1 , 278
Il'inskij 65 Koneski 224, 274 Liukkonen 276
Illi-Svity 197, 20 1 , 209, 2 1 1 , 272 Kortlandt 52, 66, 1 6 1 , 1 94, 1 96, 202, 2 1 1 , Loma 248, 249, 250, 25 1 , 276 N
lordanidi 272 2 14, 2 1 5 , 223, 228, 274 Lonari 1 85, 276 Na1epa 257
Iordanskij 26, 30, 272, 275 Kostrzewski 257 Lotzsch 276 Naylor 24, 278
Ivani 237, 238, 259, 272 Kovaevi 1 89 Ltidtke 58, 276 Nichols 264, 278
Ivanov 246, 248 Krasuhin 58, 59, 62, 75, 8 1 , 84, 85, 1 68, 274 Ltihr 1 6 1 , 276 Niederle 255 , 256, 278
Ivanova-Mireva 1 5 1 , 272 Kretschmer 1 6 1 , 1 72 Lunt 1 38, 1 39, 1 57, 1 68, 262, 263, 276 Nikolaev 1 94, 195 , 1 97, 20 1 , 205, 207,
Ivi 272 Kriani 97, 274 2 1 1 , 2 1 2, 2 1 5 , 229, 268, 269, 278
Ivi 49, 50, 53, 61 , 62, 63, 65, 66, 77, 85, 92, Kffkova 275 M Nikonov 244, 259
102, 149, 169, 194, 221, 225, 226, 272 Krys'ko 27, 28, 272, 283 Machek 25 1 , 276
Kucala 275 Majorov 237, 238, 239, 240, 242, 276 o
J Kuharenko 238, 239, 240 Mariczak 241 , 243, 257, 258, 259, 283 Olander 2 1 3, 2 14, 2 1 5 , 278
Jagi 58, 1 3 1 , 1 37, 1 6 1 Kul'bakin 143, 145, 275 Mandi 1 99, 2 1 1 , 2 1 5 , 2 1 8, 22 1 , 225 , 277 Orr 1 6, 58, 59, 60, 64, 278
Jakobson 7 3 , 1 38, 1 39, 1 5 1 , 222, 223 , 270, Ktimme1 1 29, 275 Mare 39, 1 70, 260, 277, 279 Osthoff 52
272, 273 Kunstmann 26 1 , 262, 273, 275 Mareti 85, 2 1 3 , 277 Ostrowski 260
Jakukina 278 Kurylowicz 163, 164, 250 Margeti 234, 277 Otkupikov 1 59, 278
Janda 28 1 Kurz 96, 97, 99, 100, 1 37, 1 55, 1 69, 1 70, Margulies 1 6 1 Otrbski 1 50, 1 6 1
Jasanoff 1 29, 273 1 89, 275 Marti 5 6 , 5 9 , 267 Ozba1t 23
JaZdzewski 257 Kurzova 1 67, 1 69, 170, 1 7 1 , 275 Martinet 85
Jedlika 1 86 Kuznecov 52, 59, 63, 64, 65, 1 3 1, 1 43, Martynov 25 1 , 252, 277 p
Jordan 234, 24 1 , 257 145, 1 46, 1 47, 1 48, 1 50, 152, 1 53, 155, Matasovi 1 2, 16, 49, 54, 67, 68, 75, 77, Panzer 147, 278
Jurevi 155, 273 1 56, 161, 162, 1 63 , 1 66, 275 80, 84, 85, 86, 1 3 1 , 1 32, 1 33, 1 43, 144, Pau 36, 270
145, 1 47, 1 66, 168, 1 72, 175, 1 76, 1 82, Pedersen 149, 1 76, 2 1 4, 2 1 5 , 250
K L 2 1 2, 2 1 6, 252, 253, 269, 27 1 , 273, 274, Pintari 279
Kapovi 74, 75, 76, 77, 78, 8 1 , 82, 194, Lamprecht 1 45 , 1 49, 1 50, 1 83, 1 89, 275 275 , 277, 278, 279, 280 Pleterski 236, 237, 238, 239, 279
222, 226, 228, 229, 230, 269, 27 1 , 273 , Langston 202, 275 Meillet 26, 5 1 , 52, 59, 65 , 76, 1 43, 145, Plinije 234, 257
274, 275 , 278, 280 Laskowski 275 1 47, 1 5 3 , 168, 1 8 1 , 2 1 3, 248, 277 Polivanov 1 69
Karstien 163, 273 Lehfe1dt 1 97, 203, 207, 2 1 0, 2 1 1 , 225, Metod 252 Pomponije 257
Kastowski 275 275, 283 Micklesen 165, 169, 1 72, 173, 1 8 1 , 1 83, 278 Popowska-Taborska 242, 243, 244, 245,
Katii 1 85, 234, 238, 240, 246, 247, 26 1 , Lehr-Splawiriski 1 6 1 , 195, 242, 257, 26 1 , Mihaljevi 30, 3 1 , 48, 63, 67, 87, 99, 107, 246, 248, 250, 252, 25 8, 259, 279
262, 273 275 1 08, 138, 140, 1 48, 1 50, 1 5 1 , 1 52, 1 54, Priestly 279

286 287
Pritsak 262 Simeon 9, 1 1 , 35, 1 14, 1 17, 1 23 , 1 25 , 280 Totomanova 28 1 Watkins 1 29, 1 3 1 , 143, 1 45, 1 47, 1 49, 1 68,
Prokopije 234 Skorvid 278 Townsend 28 1 1 70, 283
Ptolemej 234, 235, 242, 257 Slawski 257, 280 Tnivniek 1 86 Weingart 1 6 1 , 1 70
Sobolevskij 3 1 , 86, 169, 280 Tretjakov 239 Whitney 1 23, 283
R Stang 1 5 3 , 1 6 1 , 1 70, 194, 1 95 , 1 96, 2 1 0, Trost 1 64, 1 79, 1 80, 1 85 , 1 87, 1 88, 28 1 Wiedemann 1 6 1
Ramov 30, 228 2 1 1 , 2 1 3, 280 Trubaev 1 04, 235, 240, 244, 248, 249, Wijk 65 , 66, 1 45, 1 53, 1 8 1 , 282
Rasmussen 2 1 3 , 2 1 6, 279 Stanii 85, 9 1 , 97, 1 0 1 , 1 02, 280 252, 253 , 254, 256, 259, 260, 26 1 , Winter 74, 1 96, 2 1 5 , 2 1 6, 269
Reinhart 1 53 , 155, 1 57, 250, 279 Stankiewicz 202, 280 267, 28 1 , 282 Woiniak 283
Remneva 145, 147, 148, 1 68, 1 70, 1 86, Starostin 205, 2 1 2, 2 1 5 , 269, 278, 280 Wytrzens 29, 283
1 87, 1 89, 279 Stieber 1 4, 19, 20, 24, 38, 59, 6 1 , 78, 84, U
Rix 1 29 9 1 , 96, 100, 1 02, 1 05 , 1 06, 1 07, 1 1 1 , Udolph 243, 244, 259, 260, 26 1 , 282 Z
Rogova 278 1 2 1 , 148, 149, 1 5 1 , 1 59, 1 67, 1 76, 1 84, Uljanov 1 62, 1 64 Zaimov 243
Rospond 242, 257, 279 1 86, 190, 280 Zaliznjak 1 3 , 3 1 , 248, 283
Rostafinski 244, 255 Strabon 242 V Zamjatina 1 94, 1 95, 1 97, 20 1 , 207, 2 1 1 ,
Rozwadowski 248, 257 Streitberg 5 1 , 280 Vaillant 29, 30, 49, 50, 52, 62, 65, 78, 94, 229, 269
Rudnicki 257 Suka 2 1 1 , 280 95, 1 10, 1 2 1 , 1 3 1 , 1 43, 1 45, 1 46, 147, Zehnder 1 29
Rusek 25 1 , 279 Sulimirski 257 1 48, 1 49, 1 5 3 , 1 66, 1 68, 1 70, 175, 1 80, Zinkeviius 59, 283
Ruika 98, 279 Symonovi 240 1 8 1 , 1 84, 1 87, 277, 282 Zosim 242
Szemerenyi 16, 42, 48, 54, 58, 59, 62, 64, Vasil'ev 209 Zubaty 67
S 68, 77, 8 1 , 83, 84, 85, 88, 9 1 , 1 0 1 , 1 02, Vasmer 1 66, 246, 255, 257, 270, 282
Sadnik 1 64, 279 103, 1 04, 1 05, 106, 1 08, 1 1 0, 1 1 1 , 1 1 2, Veerka 29, 99, 282
Safarewicz 253, 279 1 1 3, 1 1 5, 1 1 7, 1 25, 1 26, 1 28, 1 3 1 , 1 46, Verdiani 244, 282 olobov 26, 27, 28, 29, 283
Saussure 207, 209, 2 10, 2 1 3 148, 1 68, 1 70, 1 72, 1 75 , 1 76, 1 82, 1 83, Vermeer 56, 58, 59, 202, 204, 283 uravlev, A. F 278
Schaeken 104, 1 06, 1 08, 267 1 84, 280 Vince Marinac 283 uravlev, V. K. 283
Schelesniker 67, 85, 86, 279 Szwedek 275 Vondnik 42, 1 36, 1 50, 1 6 1 , 283
Schenker 147, 234, 235, 257, 258, 260,
279, 280 w
Schirmer 1 29 ulek 244, 28 1 , Walczak 247, 25 8, 259, 283
Schleicher 1 37, 1 6 1 , 248 Warcho1 245, 283
Schmalstieg 48, 60, 280 T
Schmidt 49, 1 6 1 Tacit 234, 242
Schulze 5 0 Tafra 28 1
Sedov 237, 238, 239, 240, 280 Terenokin 239
Seliev 99, 1 70, 280 Teak 7 1 , 28 1
Semino 280 Tichy 1 24, 28 1
Shields 22, 23, 280 Tihanova 240
Shintani 2 1 6 Tolstaja 278
Shrager 202, 280 Tolstoj 96, 98, 99, 246, 28 1
Siewierska 7 1 , 72, 73, 280 Topolinska 3 8, 28 1
Sihler 77 Toporov 147, 1 56, 246, 248, 254, 28 1

288 289
KAZALO RIJEI kazvam 144 dvadcet 1 1 0 Polas 70
kaa 144 havran 230 Poljanach 70
na 3 8 hledam 145 preitechu 159
naj-goljam 1 02 holub 229 predivo 229
Slavenski jezici orela 33 hrad 194 prosi 1 5 1
pet 33 hrah 194 prosim 145
Bjeloruski pIeta 144 jez, jezte 1 7 1 pustili 1 86
akajuc' 150 p'htuvam 144 jidech 159 reech 159
atyry 1 07 roga 33 kalina 229 ruka 229
dam 144 sedem 33 kone 59 sazeji 1 5 1
dasi 146 te pia 1 89 koukol 229 sedechu 159
dzevjanosta 1 1 0 te S'hm pisal 1 90 kryji 145 slovutny 173
em 144 toj , tja, to 74 kryji 1 5 1 tisic 1 1 1
hodz'ac' 1 50 tri 1 06 kryjou 1 5 1 tis'uc 1 1 1
jasi 146 trima 1 06 kryju 145 tobe 78
ljaac' 150 vdigna 144 kupuj i 145 tri 1 06
rabic'me 1 89 vikat 1 5 1 kupuji 1 5 1 tfidcet 1 1 0
rabic'mu 1 89 vida 144 kupujou 1 5 1 trouba 229
rabic'muc' 1 89 kupuju 145 trpi 1 5 1
robjac' 150 eki 1abut' 230 trpim 145
samy 1 02 bera 173 letos 91 vapno 229
samy najlepy 1 02 berou 1 5 1 mai 1 5 1 velki 19
sorak 1 1 0 beru 145 mai 1 5 1 vez, vezme 171
try 106 budu psati 1 89 maou 1 5 1 viz, vizte 171
vjauc' 150 by 1 8 8 mau 145 volam 145
bych 1 8 8 mesic 230 adam 145
Bugarski bychom 188 minou 1 5 1
b'hda pisal 1 90 byl 1 86 mohutny 173 Donjoluikosrpski
b'hde s'hgreil 1 90 bys 1 8 8 myslfm 145 donasech 159
etat 1 5 1 byste 1 8 8 nesech 1 59 donasechmy 159
etirima 1 07 tyri 107 nesou 1 5 1 donasechu 159
etirma 107 dekuji 145 nesu 145 donasee 159
ul 1 8 1 dekuju 145 nosi 1 5 1 gorim 145
uvam 144 delaji 1 5 1 oblak 229 n'asomy 149
dadat 1 5 1 delam 145 pekou 1 5 1 njasom 145
dva 3 3 devadesat 1 1 0 peku 145 njasu 145
gledam 144 dnes 9 1 pet 1 09 piju 145
govorat 1 5 1 dobri 1 9 peti 1 09 piu 145
idat 1 5 1 Dolas 70 plaiti 222 pytam 145
jadat 1 5 1 Doljanach 70 pohrebechu 159 spewam 145

290 291
spim 1 45 tri 1 06 dj evoj ulj ak 1 5 kraj 226
stojim 1 45 tro 1 06 dobaciti 1 20 kralj 1 94
styri 1 07 tysac 1 1 1 dobacivati 1 20 kralj 194
styro 1 07 wolam 1 44 dom - doma 226 krava - krav 195
tawsynt 1 1 1 wupasech 1 59 dunIk 226 kresati 1 20
ts'i 1 06 wupasechmy 159 dva 24, 25, 26, 27, 33, 108 kresnuti 1 20
ts'o 1 06 wupasechu 1 59 dvadeset 1 1 O kruh 39
wezmom 1 45 wupasee 1 59 dvadeset i dvjema 1 08 kruha 39
wezmu 1 45 dvanaest 1 09 kucati 1 20
zelam 1 45 Hrvatski gavran 230 kucnuti 1 20
zinsa 9 1 akta 1 4 gazda 1 5 kUkolj 229
alkohol 39 glavu 1 94 labud 230
Gornjoluikosrpski alkohola 39 golUb 229 lakom 1 76
bjeru 144 baraba 1 5 grad 1 94 lanac 1 1
chwalu 1 44 bili 1 8 1 gdlh 1 94 laa 47
dwaj 1 05 bilijarda 1 08 gulikoa 10 ljetos 9 1
dwe 1 05 bilijun 1 08 hiljada 1 08 manje 1 0 1
dzelam 144 bob 226 hou 144 m e 1 85
dzensa 9 1 bolje 1 0 1 hodati 1 28 med - meda 226
letsa 9 1 bosti 1 20 htjeti 1 44 medurjeje 47
mnoho 38 braa 39 iarati 1 20 mene 72
njesu 1 44 brat 39 Ivo 58 meni 72
pje 1 09 ciati 1 20 ja 72, 75 meso 194
pjedzesa 1 1 0 ciknuti 1 20 jantar 246 mi 76
pjeich 1 09 ega 92 je 1 85 milijarda 108
pjeim 1 09 etiri 24, 27, 33, 1 07, 108 jed 1 7 1 milijun 108
pjeimi 1 09 iji 7 1 jedan 108 mjesec 230
pjeo 1 09 itao j e 1 8 1 jedanaest 1 09 mjesto 1 3
pjeoch 1 09 itao sam 1 8 1 jedi 1 7 1 mladenac 4 1
pjeom 1 09 itao si 1 8 1 jedite 1 7 1 mnom 72
pjeomi 1 09 daj 1 7 1 jutro 42 moi 144
p16i 222 dajte 1 7 1 kalina 229 mogu 1 44
polsta 1 10 dan 4 1 kazniti 1 20 moj 7 1
rad 96 danas 9 1 kanjavati 1 20 mome 1 5
rady 96 dati 1 20 kim 92 more 247
skotu 38 davati 1 20 kljujdrvo 1 0 nabosti 1 20
smem 1 44 derati 1 20 knjiga 1 2 nanogva 45
tyri 1 07 devedeset 1 1 0 koji 7 1 narod 226
tyrjo 1 07 devetnaest 1 09 konj 252 narukva 45
tausynt 1 1 1 djevoje 1 5 kost 1 1 na 7 1
292 293
navaliti 1 20 prsten 4 1 tata 1 5 Hrvatski crkvenoslavenski
navaljivati 1 20 prvijenac 4 1 t e 1 85 bisi 153
naveerje 47 raduj se 1 7 1 telad 39 bisth 1 53
neak 1 2 radujte s e 1 7 1 tele 3 9 bive 1 87
neki 7 1 ra 47 tisua 1 08 me 77
neto 7 1 roenje 1 84 tisuu 1 1 1 na 30
netko 7 1 ruka 25 tko 7 1 , 92 ni 30
noas 9 1 ruka 229 tri 24, 27, 33, 1 06, 108 s nama 30
noga 25 ruke 27 trideset 1 10 s nami 30
noge 27 ruku 25 trilijun 1 08
nogu 25 sanjati 1 84 trinaest 1 09 Makedonski
nos - nosa 226 sav 7 1 truba 229 etirima 107
oba 26 savjest 1 2 tvoj 7 1 etirma 1 07
oblak 229 se 1 85 uho 27 dena 33
oderati 1 20 selo 1 1 umij se 1 7 1 dojdam 144
oko 14, 27 si 79 umijte se 1 7 1 dva 3 3
onaj 25 sino 9 1 utorak 1 1 2 gledam 1 44
otok 247 sin - sInovi 226 uvjeriti 128 k'e dojdam 1 89
ovaj 25 sjei 1 20 vapno 229 k'e ste patuvale 1 90
pecikoza 10 sjenokoa 47 va 7 1 molam 144
peenje 1 84 sluga 1 5 veera 226 najdobar 1 02
pet 24 smijati se 85 veeras 9 1 pet 3 3
petsto ezdeset i etirima 109 stii 1 28 vee 1 0 1 sakam 1 44
pisat u 1 89 stol 1 3 vidi 1 7 1 sedum 3 3
piti 1 84 stolac 1 2 vidite 1 7 1 set 1 50
pitom 176 sto pedeset i jednomu 108 vi 1 7 1 toj , ta, toa 74
pjevati 1 28 stotina 1 08 vol l I , 1 3 tri 106
Podravlje 47 straa 194 vrati 1 94 trima 1 06
poguban 94 straa 194 vrati 1 94 vola 33
pokoji 71 struja 247 vri 1 3 3
posjei 1 20 studen 4 1 zdrav 44 Poljski
Pounje 47 sumnja 47 znaj 1 7 1 bd widzial 190
poznavati 1 84 sua 47 znajte 1 7 1 bd widzie 190
poivio 1 8 1 svaiji 7 1 ena 1 1 , 1 3, 15, 25 Boglo 58
pranje 1 84 svaki 7 1 uriti 1 23 bursztyn 246
prav 226 svoj 7 1 uriti s e 1 23 bylem 1 88
predIvo 229 arati 1 20 byles 1 88
predveerje 47 est 24 byliscie 1 8 8
pria 47 to 7 1 , 92 bylismy 1 88
probosti 1 20 taj 84 bym 1 88

294 295
 bys 1 88 labttdz 230 zwa 1 20 no' 1 09
byscie 1 88 latos 9 1 o berege 39
bysmy 1 88 maj",tek 1 73 Ruski odin 1 05
chlapa 1 20 miesi",c 230 bera 1 73 odinadcat 1 09
chlapn", 1 20 nachlapa 1 20 B6e 3 8 odna 1 05
chwa1", 1 5 1 nazwa 1 20 bratenik 3 2 odno 1 05
cztery 1 07 nazywa 1 20 etyre 107 o kafe 39
czterzej 107 niesiemy 1 49 ital 1 8 1 otenika 32
czytaj", 1 5 1 pelen 96 itat' 1 20 othenika 32
czytalem 1 8 1 pittcioma 109 dam 1 44 pjat' 1 09
czytam 1 44 pittciu 109 dasi, esi 1 46 pjati 109
da 1 20 pitt 109 dat' 1 20, 144 pjat'ju 1 09
da1ismy 1 8 1 pisalas 1 8 1 davat' 1 20 proitat' 1 20
dalismy 1 8 1 pisz", 1 5 1 devjanosto 1 10 rezat' 1 20
da1ismy / dalismy 1 8 1 pisztt 144 dvenadcat 1 09 reznut' 1 20
dawa 1 20 powiedzialbym 1 8 1 dvesti 1 1 1 rtut' 173
doda 1 20 prosztt 144 dvuhsot 1 1 1 Sadko 58
dozna 1 20 rttka 229 dvuhstah 1 1 1 saharu 38
doznawa 1 20 rozumiem 144 dvumjastami 1 1 1 samaja vysokaja 1 02
dva 1 4 rzeka 1 73 dvumstam 1 1 1 samoe prostoe 1 02
dwa 1 4 slycham 1 44 est' 1 44, 1 46 samyj 1 02
dwaj 1 4, 105 smiem 144 g6lovu 1 94 samyj legkij 102
dwanascie 1 09 tobie 78 g6rod 1 94, 1 96 sestrenica 32
dwie 1 4 tr",ba 229 gor6h 1 94, 196 sohranit' 1 20
dziewitttnascie 109 trije 106 hodil 1 8 1 Son' 3 8
dzis 9 1 trze 106 hranit' 1 20 Sonja 3 8
dzisia 9 1 trzej 106 jantar 246 sorok 1 10
diwignij 1 7 1 trzy 106 kil6 38 sta 1 10
gawron 230 trzynascie 109 kor61' 1 94 sto 1 1 0
gol",b 229 tysi",c 1 1 1 kriat' 1 20 stor6a 1 94
golttbia 229 ukradziech", 159 kriknut' 1 20 Tan' 3 8
got6w 96 wiedz 1 7 1 1ue vsego 1 02 Tanja 3 8
id", 1 5 1 wiedzte 1 7 1 materhnici 32 tot 84
idziech 159 winien 96 mjaso 1 94 tri 1 06
jedenascie 1 09 wynidziech", 1 59 na 39 trinadcat 109
jedz 1 7 1 zbiralabys 1 8 1 na beregu 39 tysjaa 1 1 1
jedzte 1 7 1 zdr6w 96 (nado)em 1 44 tb 1 47
k(!kol 229 zna 1 20 nauit' 1 20 uit' 1 20
klnij 1 7 1 zoI",di 229 nazvat' 1 20 v 39
kupujtt 144 zolttdii 229 nazyvat' 1 20 vor6ti' 1 94

296 297
v kafu 39 bItka 227 stotimi 1 1 0 bi 1 5 3 , 1 87
vye vseh 1 02 brata 227 tiri 1 07 bijei 1 3 8
znaja 1 7 3 brata 227, 228 tirje 1 07 bimh 1 86, 1 87
eas 227 tiso 1 09, 1 1 1 biraahb 1 63
Slovaki devetdeset 1 1 0 trava 227 biraae 1 6 3
devatmist' 1 09 devetnajst 1 09 trava 227, 228 birajetb 1 6 3
dvadsat'jeden 1 09 dva 28 tri 1 06 birajQ 1 6 3
dvanast' 1 09 dvaintrideset 1 1 0 trideset 1 1 0 bistrh 95
jedenast' 1 09 dvajset 1 1 0 trije 1 06 biti 1 36
kalina 229 dvanajst 1 09 trinajst 1 09 blago 45
kukol' 229 enaindvajset 1 1 0 ve 72 blagy 96
kupujem 1 45 enajst 1 09 ver 227 blato 45
nesiem 1 45 gnzda 228 vi 72 bQ 1 87
pat 1 09 hoem 1 44 vidya 28, 32 bQdei 1 33, 1 52
piati 1 09 in 1 1 0 zima 228 bQdete 1 70
piatich 1 09 jlen - jelna 228 bQdi 1 70
piatim 1 09 konj 227 Srpski bQdQ 1 52, 170
piatimi 1 09 krava - krav 1 94 bratija 47 bodohb 1 35
pozvi 1 7 1 me 72 Dimitrije 58 bQdQ nesIb 1 89
pozvite 1 7 1 mi 72 knjigoija 46 bQdQ phsati 1 89
prosim 1 45 midva 28, 32 Milo 5 8 bQdQth 1 5 2
robim 1 45 minem 1 33 sudija 46 bogyni 48
rozumim 1 45 mine 1 33 svatija 47 bogynji 1 02
ruka 229 miniti 1 3 3 bojati S tt 1 3 1
sa 1 5 0 minuti 1 3 3 Staroslavenski boljha 1 0 1
su 150 morem 1 44 aZb 72, 74 bosaago 1 00
tyri 1 07 okQ 227 baiti 249 bosago 1 00
tyria 1 07 pet 1 09, J 1 0, 1 1 1 balii 46 bosaja 99
tisfc 1 1 1 petih 1 09 basb 1 5 9 bosajego 9 9 , 1 00
tisknem 1 45 petim 1 09 be 1 5 3 bosejemh 99
traja 1 06 petimi 1 09 beahb neslb/nesla/neslo 1 86 boseji 1 00
tri 1 06 pobrat 227 beda 46 bosejh 1 02
trinast' 1 09 potQka 228 behb neslb/nesla/neslo 1 86 bosoj e 99
truba 229 pqtok - potQka 228 berei 1 34, 1 3 8 bosQjQ 99
vapno 229 pravda 227 berete 1 50 bosti : basb 1 35
volam 1 45 Samo 5 8 beretb 1 63 bosti - body 1 7 3
znam 1 45 sedeminsedemdeset 1 10 berQ 1 63 bosujemu 99, 1 00
sto 1 1 0 besedujae 1 66 bosuju 1 00
Slovenski stotih 1 1 0 bezbohne 96 bosumu 1 00
bitka 227 stotim 1 1 0 bezumhne 96 bosuumu 1 00

298 299
bosyh'b 1 00 crbky 44 deStttyjb 1 1 3 d'bveju destttu 1 1 0
bosyi 99 ara 249 deStttb 108 d'bvema 1 05
bosyih'b 1 00 eso 85, 92 deti 1 32 d'bve s'bte 1 1 1
bosyimi 1 00 etvero 1 07 , 1 1 3 deVtttyjb 1 1 3 d'bvoju 1 05
bosyim'b 1 00 etvoro 1 1 3 deVtttb 1 08 d'bVOjb 1 1 3
bosyimb 1 00 etvrot'b 1 1 2 dobro 45 glad'bk'b 95
bosyjtt 99, 1 00 etyre 1 06, 1 09 dobry 96 gnezdo 45
bosyma 1 00 etyre, etyri 1 07 dobro 95 gQsero 253
bosymi 1 00 etyre desttte 1 08 dQg'b 252 gOSpOdb 253
bosym'b 1 00 etyre desttte i d'bve 1 1 0 dom'b 44 gOStb 40, 43, 53
bosymb 1 00 etyri 1 06 dorogy 44 gostbm'b 40
bOS'bjb 99 etyri S'bta 1 1 1 dostegny 45 gQSb 250, 253
boii 24 1 etyrbmi desttty 1 1 0 dQti 1 5 1 gOVttdo 43
brady 44 -ttt'b 1 8 1 drQgarb 252 goveti 253
breg'b 250 rotog'b 249 drugyjb 1 1 2 grad'b 250
broditi 1 34 udo 42 droz'b 95 grebenb 4 1
buje 96 bjb 93 droz'bk'b 95 gunja 249
buky 44 btO 92, 93 duh'b 1 45 gvozdii 46
by 1 5 3 da 1 5 3 dunQti 1 36 g'bnati 1 34
byhove 1 87 dadttt'b 1 32 dusi 1 45 hajati 249
byh'b 1 5 3 dah'b 1 5 3 dua 65 halQga 249
byst'b 1 53 , 1 54 damb 1 32 dvema na desttte 1 09 hleb'b 25 1
bytt 1 3 1 dast'b 1 35 , 1 5 3 , 1 54 dvignei 1 33 , 1 3 8 , 1 5 1 , 1 54 hlev'b 250
byti 85, 1 3 1 , 1 33 , 1 36, 1 3 8, 1 4 1 , 144, 1 46, dati 1 32, 1 35 , 1 36, 1 3 8, 1 50, 1 5 4 dvignQ 1 5 1 hodii 1 3 8
1 50, 1 52, 1 54, 1 70, 1 77, 178, 1 85 , 1 86, dav'b 1 77 dvignQti 1 3 3 , 1 36 hoditi 1 36, 1 60, 1 69
1 87, 1 88 , 1 89, 242 dadi 1 69 dvignQt'b 1 82 hoha 249
byv'b 1 77, 1 7 8 dadb 1 69 dvignQtb 1 5 1 horQgy 44
b'bdro 9 5 dadb 1 69 dvigoh'b 1 35 , 1 59 hotei 1 34
b'brati 1 36 dedttt'b 1 32 dvig'b 1 35 , 1 56, 1 5 9 hoteti 1 34, 1 8 8, 1 89 , 1 90, 249

bbjen'b 1 8 1 dejah'b 1 62 dvie 1 5 6 hovati 249

b bjen'bibijen'b 1 82 delaae 1 63 dvien'b 1 82 hodaah'b 1 60
bbfa 1 63 delati 1 7 1 d'bmei 1 5 1 hrom'b 249
bbfaah'b 1 63 delay 1 7 8 d'bmQ 1 5 1 hula 249
bbfaae 1 63 delave 1 7 8 d'bmQtb 1 5 1 hvala 249
bbfah'b 1 35 , 1 65 delavi 1 7 8 d'bti 4 1 hvalih'b 1 35
bbrati 1 34, 1 3 8, 1 60, 1 65 , 1 7 3 desttte 1 0 8 d'bva 1 05 , 148 hvaliti 1 36
bery 1 73 destttero 1 1 3 d'bva desttti i etyre 1 1 0 hvaljen'b 1 82
celeti 1 83 destttoro 1 1 3 d'bvadestttbnyjb 1 1 3 hvatitilhytiti 249
cely 44 destttu 108 d'bva na desttte 1 08, 1 09 hve(ja)ti 249
cemb 92 desttty 1 08 d'bve 1 05 , 1 48 hvOja/hVOjb 249

300 301
hvost'h 249 jedinogo na desttte 1 09 klhnQ 1 5 1 kyjh 92, 93
hyf'h 249 jedinyjh 1 1 3 kogda 85 k'h 89, 92
hytf'h 95 jedin'h 1 04, 1 05 , 1 09 kogo 85, 92 k'hbl'h 246
hyz'h 250 jedin'h na desttte 1 08, 1 09 kolik'h 9 1 k'hde 9 1
h'hmel'h 249 jedhn'h 1 04 kolo 42 k'hnttZh 250, 25 1
i 88, 89, 1 1 0 jedhn'h , jedhna, jedhno 1 05 kolyba 249 k'h njemu 89
icelehomy 1 49 jegda 85 kol'h 9 1 k'hto 92, 93
id'h 1 35 , 1 54, 1 5 9 jego 8 9 koljem'h (k'hlati) 1 75 k'hto ljubo 93
igo 45 , 5 5 jejtt 89 kopajei 1 34 ladii 46
igrah'h 1 35 jeji 89 kopati 1 34 led'h 44
igrajei 1 33 , 1 34 jejQ 89 korabih 250 lek'h 25 1
igrati 1 3 3 , 1 34 jeju 90 korabhii 46 leti 1 33 , 1 54, 1 5 5
i , ja, je 7 3 , 74, 9 1 jemu 89 kOsth 53 leteti 1 34, 1 36, 1 37, 1 3 8 , 1 39
ih 44 jeffib 89 kOhn'h 249 letii 1 34, 1 37, 1 3 8
imarnh 1 32 jesi nesl'h/nesla/neslo 1 85 koteryjh 1 1 3 leati 1 34
imtt 4 1 , 48 jesm'h 85 kotef'h 1 03 leii 1 34
imei 1 5 1 jesmh 85, 1 32, 1 8 8 kotoryjh 1 1 3 lttei 1 33 , 1 54
imeti 1 36, 1 3 8, 1 88 , 1 89 jesmh byl'h nesl'h/nesla/neslo 1 86 kotof'h 9 1 , 1 03 lihva 25 1
imQ 1 5 1 jesmh neslo/nesla/neslo 1 85 Kotof'h 9 1 loky 44, 70, 253
imQth 1 5 1 jest'h nesl'h/nesla/neslo 1 85 kot'h 249 lovljaah'h 1 60
in'h 1 04, 1 05 jetef'h 1 03 kOthCh 249 lovhii 46
iskati 1 34, 1 5 1 jttti 1 5 1 , 1 54 kothlo 246, 25 1 luk'h 249, 25 1
isplhnh 44, 94 jtttry 44 kozhltt 4 1 log'hk'h 44
itei 1 34, 1 5 1 jttt'h 1 54 krabii 46 IhV'h 245 , 25 1
itQ 1 5 1 jttzyk'h 45 krad'h 1 35 ljubo 93
itQth 1 5 1 je(e) 89 krat'hk'h 95 ljuby 44
iti 1 79 jtt(e) 90 krava 252 ljudh 242
i(e) 89, 92 jih'h 90 kremy 4 1 ljut'h 252
ja 88 jima 90 krep'h 95 mati 4 1 , 42, 47 , 48, 70
jamy 4 1 jimi 90 krep'hk'h 95 me 76
jad'h 1 35 jim'h 90 kriati 1 34, 1 39, 1 42 mtt 74
jah'h 1 6 1 jimh 89 krQglo 1 79 med'h 44
jamh 1 32 ji(e) 90 kryjei 1 33 med'h 249
j asti 1 32, 1 3 6, 1 3 8, 1 50 jQ 89 kryti 1 3 3 , 1 82 mene 74
jadh 1 69 kal'h 257 kf'hmii 46 mttso 45
ja(e) 89, 90 karny 4 1 , 42, 47 kf'hven'h 1 82 mesta 1 05
je 88 klttti 1 5 1 kupovav'h 1 77 metaahQ 1 66
jtt 90 klttt'h 1 5 3 , 1 8 1 kury, gen. kuf'hve 250 metati 1 65
jedina 1 05 klnei 1 5 1 kyj 93 minei 1 3 8, 1 54
jedino 1 05 klnQth 1 5 1 kyj ljubo 93 minQti 1 36

302 303
misa 25 1 nebesi 43 noaah'h 1 60, 1 65 QZ'hk'h 44
mlhni 48 nebeshmh 43 noen'h 1 82 padajet'h 1 65
mnogomilostive 95 nebo 42, 43 noh 1 7 8 pade 1 65
mogoh'h 1 35 ne budem'h 1 70 noha 1 7 8 pade e 1 66
mogQthn'h 1 73 nehto 93 novejh 1 02 padet'h 1 65
mog'h 1 35 , 1 56 ne dokonha1'h 1 86 noi 62 pad'h 1 3 5 , 1 54, 1 77
mojh 93 negasim'h 176 nOh 5 5 pad'hago 1 77
moti 1 5 6 nekotoryj 93 ny 3 0 , 8 2 pad'hi 1 77
motyka 4 5 nekyj 93 nyrati/nyreti 242 paguba 46
mozete 1 68 nek'hto 93 oba 1 06 pany 246
moaah'h 1 60 neplody 44, 45 oba, obe 1 05 peaae 1 64
moe 1 5 6 ne primem'h 1 70 obetovanhje 1 83 peenh 4 1
mreti 1 36 nesemy 1 49 (ob)resti 1 5 4 peei 1 3 3
my 72, 80, 8 1 nesem'h 1 49 obresti 1 3 3 peet'h 1 64
mysliti 1 34 nesei 1 34, 1 3 8 (ob)r((tei 1 54 pekQ 1 6 8
myti 1 36, 1 82 nesla 1 79 obr((tei 1 3 3 peti 1 3 3 , 1 36
mytiti 1 34 neslo 1 79 obretoh'h 1 3 5 p((tem 1 1 3
m'hlnii 46 nesh 1 79 obret'h 1 35 P((ti 1 5 1
m'hne 74 nesti 1 34, 1 36, 1 3 8, 1 7 3 ob'h 1 5 3 p((ti des((th 1 1 0
m'hnojQ 74 nesy 1 7 3 Obh 1 06 petom . 1 1 3
m'hven'h 1 8 1 , 1 82 nest'h prihl'h 1 86 OCht'h 25 1 P((tyjh 1 1 2
mhne 74 nihtoe 93 oi 43 P((th 1 07
na 30, 79 nik'htoe 93 olovo 249 P((th des((th ti esth 1 1 0
na((ti 1 88 , 1 89 nitih'h 1 00 on'h 74, 8 3 , 1 53 P((th S'ht'h 1 1 1
na((ti - nahn'h 1 76 nitiih'h 1 00 on'h, ona, ono 74 pi 1 5 3
na etyrhh'h s'hteh'h 1 1 1 nitiim'h 1 00 osmyjh 108, 1 1 3 pih'h 1 52
na((t'h 1 53 nitiimh 1 00 osmh 108 piei 1 34, 1 37, 1 3 8
na des((te 1 1 3 nitima 1 00 ostm 95 pitejei 1 34, 1 3 8
nad'hmen'h 1 8 1 nitimi 1 00 oShl(( 4 1 , 48 piteti 1 34, 1 36, 1 3 8
nagl'h 1 79 nitim'h 1 00 oShl'h 245, 25 1 piti 1 35 , 1 54
naju 79 nitimh 1 00 otro(( 4 1 pitom'h 1 7 6
nama 79 nos(( 1 74 Qtrh 94 pit'h 1 35 , 1 52, 1 5 3 , 1 54
nami 80, 82 nos ((ta 1 74 ot'h 1 5 3 plakah'h 1 65
nam'h 80, 82 nos((tu 1 74 ot'hdati 1 54 plakati 1 65
narodot'h 5 8 nosi 1 67 , 1 68 ot'hdadi 1 69 plamy 4 1
nastegny 4 5 nosih'h 1 35 , 1 5 8 ot'hpadem'h 1 70 plela 1 79
nas'h 80, 8 1 , 82 nosim'h 1 75 ot'hvreci - ot'hVrhg'h 1 76 plelo 1 79
nah 83 nosii 1 34 ot'hvrhgh 1 79 plel'h 1 79
ne 76 nositi 1 34, 1 42, 1 44, 1 5 8 , 1 59, 1 75 OV'h 83 plevy 43
nebese 43 nosiv'h 1 7 8 OVh(( 4 1 , 47, 48 plosky 246

304 305
p10vei 1 3 3 , 1 40 PhSahb 1 65 semt( 4 1 synb 40, 44, 53
p10vQ 1 33 phsati 1 34, 1 36, 1 37 seno 45 synbmb 40
p1uti 1 33 , 1 40 raba 148 sesti 1 33 , 1 54, 1 55 Syth 43
podadi 1 69 rabi 62 si 9 1 Sb 89
pojhmo 253 rabomb 40 SkOtb 249 sbdravb 44
poleti 1 33 rabyni 45 slabejei 1 34, 1 37 sbhnei 1 3 3
polo 44 rabynji 65, 1 02 slabeti 1 34, 1 36, 1 37, 1 39 sbhnQti 1 3 3 , 1 3 6
polja 1 05 rabb 40, 55 sladbkb 44, 95 sbn jimh 89
pometajei 1 34 raspt(thje 1 83 slepe 95 Sb njimh 89
pometati 1 34 razlih 44, 94 slonb 245 SbtO 1 1 O, 1 1 1
PQth 43 razlihnb 94 slove 50 sbthnyjh 1 1 3
povedi 1 69 rehb 1 35 , 157, 1 5 9 slovese 43 Sh 74, 83, 9 1
pOThtb 1 8 1 rekQ 1 68 slovesi 43 shrebro 249
praajei 1 37 rekohb 1 35 , 1 5 9 sloveshmh 43 estijQ Sbtb 1 1 1
praati 1 36, 1 39, 1 4 1 rekb 1 77 slovo 42, 43, 47 estyjh 1 1 2
pravh 44 rekbago 1 77 sluga 252 esth 1 07
prMadi 1 69 rekbi 1 77 slonhce 43 esthj Q dest(th 1 1 O
pre1juby 45 reti 1 35 smoky 44 esth Sbtb 1 1 1
prestarejei 1 34 rezati 1 34 snegb 40 1emb 250
prestareti 1 34, 1 4 1 reei 1 34 sobojQ 79 hdb 1 79
preve1ikb 1 02 roditi 1 36, 1 69 sokaii 46 hlo 1 7 9
prijt( 1 5 3 rodivb 1 7 8 sQprotivh 94 hvenb 1 8 1
prijt(hb 1 5 2 rodosh 5 8 sQta 1 74 ta 84, 86, 87, 148
prijem1jae 1 66 rodenb 1 82 sQtu 1 74 ta10gb 249
prijt(tb 1 5 2, 1 53 , 1 54 rodenhje 1 83 SQtb 1 8 8 tath 43
prikosnovenb 1 82 rodh 1 7 8 SQth 1 50 te 86, 148
privleci - priv1hkb 176 rodha 1 7 8 spudii 46 tt( 77
priv1hk1b 1 79 rysh 249 srhdhce 43 tebe 77
prodati 1 54 rhceta 1 68 strojiti 253 tebe 77
prositi 1 36 rhcete 1 6 8 stThmog1avh 94 teaahb 1 60
prostThtb 1 8 1 rhci 1 68 SUgubh 44, 94 teaae 1 64
prostrhlo 1 79 sapogb 249 sugubhnb 94 tehb 64, 87
provrei 1 34 st( 79, 1 30 SUhb 1 3 3 tekQ 1 68
provreti 1 34 sebe 74, 79 svekry 44 te1t( 48
prhvyjh 1 1 2, 1 1 3 sebe 79 sVt(tyni 45 tema 86
prhvbjh 1 1 2 st(dei 1 33 , 1 54 svethlo 1 79 temi 87
phci 1 6 8 sMeti 1 5 4 svobodh 44, 94 temb 87
phnei 1 5 1 sedmyjh 1 08, 1 1 2, 1 1 3 svobodhnb 94 temh 84, 92
phnQ 1 5 1 sedmh 1 08 SVOjh 93 testo 252
phnQth 1 5 1 sMb 1 35 sy 1 74 teti 1 60

306 307
ti 87, 1 1 0 umrblb 1 79 velbfeevati 94 voziti 1 34
tlo 45 uSbhnQtb 1 82 velbreivb 94 vodae 1 66
to 49, 84, 92 ui 43 verny 1 49 VOdb 24 1
tQ 84 uteha 46 vemb 1 32 vrem 4 1 , 47, 48
tobojQ 77 uty 44 veno 45 vreti 1 33 , 1 5 6
togda 85 va 30, 80 verovati 1 36, 1 40, 1 42, 1 59 vrgnei 1 3 3
togo 84 vaju 80 verujei 1 3 8, 1 40 VfbgQ 1 5 6
toj 66, 84 vama 80 verbne 96 Vfbgb 1 5 6
toji 84 vami 83 vedei 1 34 vfbhb 44
tojQ 84, 86 vamb 83 vedQtb 1 39 vrbgb 1 35
toju 86 vaSb 83 vesti 1 3 3 , 1 34, 1 35 , 1 36, 1 39, 1 4 1 , 1 60, vy 30, 80, 8 1 , 83
tomu 84, 85 vab 83 1 64 vysprb 94
tomb 84, 85 ve 72, 79, 80, 1 47 vesb 1 35 Vb 89
tretbjb 1 1 2 vede 1 5 8 vezei 1 34 vbti 1 88 , 1 89
tretbjb na deste 1 1 3 vede 1 3 1 , 1 49 vezQtb 1 39 vbdadi 1 69
tri 1 06 vedeahb 1 64 vesb 1 5 9 vbn jemb 89
tridestnyjb 1 1 3 vedei 1 3 3, 1 3 8 vzati 1 39, 1 4 1 , 1 44 Vb njemb 89
tri sbta 1 1 1 vedete 1 68 vedb 1 69 vbsplanQti 1 33
trojb 1 1 3 vedeti 1 32, 1 36, 1 3 8 , 1 4 1 , 1 50, 1 69, 1 83 veei 1 3 8 vbstanbje 1 83
trbje 1 06 vedtb 1 5 0 vei 1 39 vbtoryj 1 03
trbje deste 108, 1 1 0 vedi 1 67 videahb 1 36, 1 66 vbtoryjb 1 1 2
trbmb sbtomb 1 1 1 vedohb 1 5 9 videhb 1 35 , 1 36 vbtoryjb na deste 113
tvOjb 93 vedomb (vedeti) 1 75 videlb 1 36 VbtOfb 1 1 2
tvrbdb 43 vedomb (vesti) 1 75 videnb 1 36 vbzlegb 1 55
ty 69, 77, 87 vedQta 1 74 videti 1 34, 1 36, 1 42, 1 44, 1 59, 1 69, 1 7 1 , vbzljubljenb 1 82
tysta 1 1 1 vedQtu 1 74 1 75 vbjenb/vijenb 1 82
tysQta 1 1 1 vedy 1 74 videtb 1 36 vbsehb 1 02
tysQtbnyjb 1 1 3 vela 1 79 videvb 1 36, 1 77 VbSkrbSQ 1 5 5
tb 74, 84, 85, 89, 92, 1 5 3 velikb 94 vidimb 1 7 5 zaby 1 5 3
tb, ta, to 74, 8 4 , 88, 1 05 veliki> 94 vidii 1 34 zabyti 1 5 3
tbci 1 68 velo 1 79 VitZb 25 1 zapovedi 1 69
tbnbkb 44 velb 1 79 vitb 1 8 1 zelo 1 02
udobb 44, 94 velb 94 vidi 1 69 zelo velikb 1 02
udobbnb 94 velbbQdb 245 , 25 1 vidb 1 69 znaahb 1 62
umeti 1 7 1 velbglasbnb 94 vladyka 45 znaj 1 74
umre 1 5 3 velbjb 94 vlbci 62 znajemb 1 7 5 , 1 76
umrehb 1 5 2 velblepota 94 vodii 1 34 znajei 1 3 8
umreti 1 35 velblepb 94 voditi 1 34 znaj i 1 67
umretb 1 35 , 1 5 3 velbmQdrbstvovati 94 volb 44 znajite 167
uffifbtbje 1 83 velbmoa 94 vozii 1 34 znajQta 1 74

308 309
znajQtu 1 74 jisy 1 46 satgm 1 10 leihva 25 1
znati 1 7 1 , 1 75 , 1 83 lj ubIj at' 1 50 vaem 81 mes 25 1
zobajei 1 34 nesut' 1 5 0 niun 1 08
zobati 1 34 (opo)vim 1 44 Engleski qinons 66
zoveah'b 1 66 p"jat'mja 109 (h)e 88 saihs 1 07
zvati 1 65 p"jat'oh 1 09 she 15 sa, so, ]:>at-a 84
Z'blb 43 p"jat'om 1 09 ship 15 skatts 249
zbl'bva 44 p"jat'oma 1 09 taihun 1 08
e 88, 89, 93 pysatymemo 1 89 Francuski taihunda 1 1 3
elezo 249 pyut' 1 5 0 je 72 uIbandus 25 1
ely 44 robytymu 1 89 liaison 15 unsara 8 1
ena 65 ruk'a 3 3 maison 1 5 vuIfos 62
ene 148 r'uki 3 3 me 72 weis 72, 8 1
enei 1 34 ruk'i 3 3 moi 72 wit 72
eny 66 sorok 1 1 0 raison 1 5 ]:>reis, ]:>rija 1 06
en'b 63 spivajut' 1 50 saison 1 5 ]:>usundi 1 1 1
ttti 1 36 SuzIo 5 8
iti 1 33 tobi 7 8 Galski Grki
ivei 1 33 tri 1 06 suexos 1 07 aAAuxou 86
ivQ 1 3 3 U!-lcpw 1 05
rebtt 4 1 Gotski apXEKuKo<; 1 6 1
fbny 44 Ostali indoeuropski jezici ahtau 1 08 UaE(J'to<; 1 7 6
bdati 1 34 ains 1 04 ou<; 4 3
bdei 1 34 Armenski akeit 25 1 yE 75
cneal 1 80 an]:>ar 1 1 2 YLyvwaKo 1 33
Ukrajinski cneI 1 80 asiIus 25 1 YV0G1:6<; 1 76
b'aba 3 3 gereal 1 80 atta 4 1 ypacpov 1 72
b'abi 3 3 gorce-ac 1 63 bai, bi 1 06 ypacpw 1 72
bab'i 3 3 keam 1 72 baira 1 1 6 C>UUKO<; 250
otiri 1 07 kendani 172 bairais 1 66 C>EKu 108
ytaty - ytat' 1 85 mekh 8 1 bairan 1 84 C>EKu'tO<; 1 1 3
ytatyme 1 89 mer 8 1 bairands 1 72 C>E{J'tEPO<; 1 1 2
ytatymut' 1 89 sireaI 1 80 bairi]:> 1 50 C>LC>W!-lL 1 32
dam 1 44 vech 1 07 duginnan 1 89 C>WC>EKU 1 09
dasy 1 46 fidwor 1 06 EC>O!-lO<; 1 08, 1 1 2
devjanosto 1 1 0 Avestiki fimf 1 07 EYW 72, 74
dvi 3 3 ahmaibya 82 himma 9 1 EL!-lL 1 72
hod'at' 1 50 bargmna - 1 75 hIaifs 25 1 EAEcpuV'to<; 25 1
hodyty - hodyt' 1 85 kuda 9 1 ik 72 EAEcpu<; 25 1
im 1 44 mj,m 76 kati1us 25 1 EVC>EKU 1 09

3 10 311
 Evve(F)U 108 JteV'tE 1 07 oin 1 04 lege 1 6 1
El; 1 07 JtEV'toe; 1 3 1 tais 252 legite 1 5 0
EI;EAUUVOLu 1 70 JtOA'I1L 54 leo 25 1
EJt6!-tEVO 1 75 JtO'tEpOe; 9 1 Keltski lupe 60
EJt1:a 108 JtPci'toe; 1 1 2 car(a)vos 252 lupI 62
Eo6!-tEVOe; 1 3 1 JtPwme; 1 1 2 kankos 252 lupis 64
EXW 1 89 al 'tEU'tOe; 1 76 konkos 252 magis 1 0 1
EWV 1 72 'tLe; 92 slougo 252 maior 1 0 1
(F)ci6(F)oe; 1 76 'tpEEe; 1 06 maius 1 0 1
(F)ci6(F)We; 1 76 'tpEi 1 06 Latinski mesa 25 1
FEI; 1 07 'tPLU 1 06 acetum 25 1 mihi 76
(F)i6u(o)iu 1 76 'tpLe;L 1 06 age 1 68 navis 246
!-tde; 72 'tpLme; 1 1 2 agens 1 72 nobis 82
{tuvm;i]cpopoe; 1 62 'tWV 87 a1urnnus 1 75 nos 72, 8 1
{tEAW 1 89 cpaAuYI; 249, 250 ama 1 6 1 nostrum 8 1
KUAWLU 257 CPEPE 1 68 ambo 105 novem 1 08
KUAU'I1 250 cpepne; 1 46 Andautoniae 36 octavus 1 1 3
KupaLOv 250 cpepE'tE 150 anser 253 octa 1 08
KOP'l1 KOUpU 250 cpepOLu 1 70 asinus 25 1 oinos 1 04
K6cpLVOe; 249 CPEpOL!-tL 1 70 atta 4 1 Panonia 36
Aa'tal; 249 cp e pOLe; 1 66 bos 43 pater 48
AEK'tO 1 5 5 cpepw 1 1 6 cado 1 25 pomum 253
AOYYLWVEe; 242 cpepw 1 72 centum 1 1 0 primus 1 1 2
AOUYOL 242 cpepwv 1 72 decem 1 08 quattuor 1 06, 1 07
AOULOL 242 Xi]ALOL 1 1 1 domi 36 quid 92
AUYLOL 242 XLALOL 1 1 1 domus 36 qUInque 1 07
AUKE 60 mv 1 72 duodecim 1 09 quis 92
AUKOL 62 ego 72 quod 92
AUKQ> 60 Hetitski ego 74 ruri 36
AUKWV 63 asants 1 72 favere 253 rus 36
!-tE8u 44 atta 4 1 fer 168 secundus 1 1 2
!-tEAAW 1 89 ka 9 1 fero 1 1 6 semel 1 04
!-tEAAWV 1 3 1 kwis 92 fio 1 87 semper 1 04
oivi] 1 04 tekan 4 1 (g)nosco 1 3 3 septem 1 08
OK'tW 108 wes 8 1 habere 1 89 septimus 1 1 2
OlJLu6ouu 257 hospes 253 sex 1 07
01JLa6u 257 Irski humi 36 simplex 1 04
OUW'tUAU 257 bir 1 46 humus 36 struere 253
JtuV'taxou 86 daingen 252 lacus 253 tertius 1 1 2
Jte!-t'tE 1 07 drong 252 legam 143 tres, tria 1 06
312
313
tribus 1 06 imtas 1 1 0 avm 72 team 87
trium 1 06 is 9 1 ayam 88 trayas, trI 1 06
undecim 1 09 tave 78 bhara 1 68 trtfya 1 1 2
unus 1 04 tav(ts 78 bharata 1 5 0 t(u)vam 77
veho 1 25 tev(ts 78 bhares 1 66 vayam 8 1
tOkstantis 1 1 1 bhareyam 1 70 vayam 72
Latvijski ues 1 07 bhfiym 1 87 vtka 6 1
abi 1 05 vedqs 1 72 caturas 1 06 vtkais 64
cis 9 1 vede 1 6 1 catvras 1 06 vtkas 62
mes 8 1 vilkai 62 dactami 1 32
si 1 30 vilkaIs 64 dadati 1 54 Staroislandski
tevis 78 viTko 59 dasa 108 pushundrap 111
vilku 61 deva 60
Litavski devql 63 Staroperzijski
abu 1 05 Njemaki dvdasa 1 09 biya 1 87
afitras 1 1 2 beide 1 06 gacchami 1 3 3
a 72 Bernstein 246 gameyam 1 70 Staropruski
biau 1 87 e(r) 88 gaus 43 abbai 1 05
budrus 95 heute 9 1 ha 75 ains 1 04
deimt 108 hiutu 9 1 kataras 9 1 mes 8 1
deimtas 1 1 3 ich 72 macthu 44 noumans 82
dieve 60 lewo 25 1 m::ihyam 76 schis 9 1
dukte 48 meiner 72 mam 76 sidans 1 72
dukteres 48 mich 72 mitra 28, 3 1 , 32 stesmu 85
gintaras 246 mir 72 mitr 3 1 uschts 1 07
glodus 95 nava 1 08
kartus 95 Oskiki pafica 1 07 Toharski A
kas 92 nesomois 64 pit 48 was 81
man 72 pis 92 pOrvas 1 1 2
mane 72 puf 9 1 saca-mana- 1 75 Toharski B
mans 72 tiium 77 sa-hasra-m 1 1 1 wes 81
manimi 72 sapta 1 08
manyje 72 Staroindijski saptamas 1 1 2 Velki
penki 1 07 adat 1 54 sa, sa, tad 84 chwech 1 07
pirmas 1 1 2 agn 54 satam 1 1 0 Ilid 252
sako 1 6 1 agnau 54 tasmai 85 toes 252
saldus 95 aham 72 tasmin 85
septifitas 1 1 2 ::ihani 32 tasyam 66
si 1 30 asadat 155 tava 78
ei 1 07 ata 108 taya 86

3 14 315
Neindoeuropski jezici Rapanujski Sadraj
ruku 22
PREDGOVOR ................................................... .. ...................... . ......... . ...... . ...... . 5
..

Madureki ruku ruku 22

sengkoq 72
tang 72 Saltjujski
I. MORFOLOGIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
al 73
Papiamentski al i 73 1. UVOD ............................................................................................................... 9
buki 23 i 73
2. IMENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1
buki-nan 23 yai 73
2 . 1 . Kategorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1
nan 23 yai i 73
2 . 1 . 1 . Rod i ivost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1
2.1.2. Broj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
2 . 1 .3. Pade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
2 . 1 .4. Sklonidbeni tip . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
2.2. Sklonidba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
2.2. 1 . Suglasnike osnove .............................. . ........................... . . .. ....... . .......... 47
2.2.2. I-osnove i u-osnove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
2.2.3. O-osnove i jo-osnove .................................................... . ........................ 55
2.2.4. A-osnove, ja-osnove i I-osnove .............................................................. 65
2.2.5. U-osnove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70

3. ZAMJENICE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3 . 1 . Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.2. Line zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
3.3. Pokazne zamjenice .............. . ......................... . .................................. .
......... 83
3.3. 1 . Anaforika i odnosna (relativna) zamjenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
3.3.2. Zamjenica *k'i (starocrkvenoslavensko Sb) . . .. ........... ... ........ .
......... .
...... 91
3.4. Upitne i neodreene zamjenice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91

4. PRIDJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4. 1 . Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
4.2. Sklonidba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
4.3. Komparacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101

5. BROJEVI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
5.1. Glavni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
5.2. Redni i zbirni brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 1 1

6 . GLAGOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 14
6.1. Uvod - kategorije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 14
6.1.1. Broj . ......... .................................. . .......................................................... 1 14
6.1.2. Lice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 14

316 3 17
 6.1 .3. Rod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 17 6. BALTO SLAVENSKI NAGLASNI SUSTAV ........ . ................... . ................. 207
6.1.4. Vrijeme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ; . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 17 7. OD INDOEUROPSKOGA DO BALTOSLAVENSKOGA ......................... 21 1
6.1 .5. Vid (aspekt) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 19
6.1.6. Lik (dijateza, stanje) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 22 8. GENERATIVNI OPISI PRASLAVENSKOGA NAGLASKA ................... 217
6.1 .7. Nain (modus) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 9. OD PRASLAVENSKOGA DO
6.2. Indoeuropski i praslavenski glagol . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 24 SUVREMENIH SLAVENSKIH JEZIKA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
6.2. 1 . Indoeuropski sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 24
6.2.2. Praslavenski sustav . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
6.3. Glagolske osnove i klasifikacija glagola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . 135 III. SLAVENSKA PRADOMOVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
6.3.1. Infinitivna osnova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . 136
1. UVOD ....................................................... . ................................ . .................. 233
6.3.2. Prezentska osnova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137
6.3.3. Temeljna osnova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138 2. POVIJESNI IZVORI ................................................................................... 234
6.4. Pregled oblika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
3. ARHEOLOGIJA .......................................................................................... 236
6.4. 1 . Prezent . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
6.4.2. Aorist . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152 4. JEZIKOSLOVLJE ....................................................................................... 241
6.4.2. 1 . Korijenski asigmatski aorist.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
5. TEORIJE O SLAVENSKOJ PRADOMOVINI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 255
6.4.2.2. Tematski asigmatski aorist.. ........................................................... 154
6.4.2.3. Prvi sigmatski aorist ...................................................................... 156 LITERATURA . . . ............ . ................................................................................ 266
6.4.2.4. Drugi sigmatski aorist (oh-aorist) ................................................ . 159 .
Kazalo imena ................................................................. 284
6.4.3. Imperfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
6.4.4. Imperativ .......................................... . .................................................. 166 Kazalo rijei ..................................................................................................... 290
6.4.5. Participi .
............... ............................................................................... 17 1
6.4.5.1. Aktivni particip prezenta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
6.4.5.2. Pasivni particip prezenta . .. ............................................................. 174
6.4.5.3. Prvi aktivni particip preterita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
6.4.5.4. Drugi aktivni particip preterita . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
6.4.5.5. Pasivni particip preterita ................................................................ 181
6.4.6. Infinitiv i supin 183
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .

6.4.7. Sloeni glagolski oblici ........................................................................ 185

II. PRASLAVENSKA PROZODIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191

1 . UVOD ........................................................................................................... 193

2. INTONACIJA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 194

3. PARADIGMATSKI I KATEGORIJALNI NAGLASNI SUSTAVI.. .......... 197

4. PRASLAVENSKE NAGLASNE PARADIGME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 199

5. NAGLAAVANJE IZVEDENICA .............................................................. 205

318 319