ZAKLJUAK

Arheoloka istraivanja na podruju Privlake i Vira nisu provedena u skladu s

arheolokim potencijalom tog podruja. Prva istraivanja su, kao i danas vezana za Nin jer su
Privlaka i Vir jo od eljeznog doba kao ruralna podruja gravitirale Ninu kao veem sreditu.
Potrebno je razlikovati odnos ruralnog teritorija Vira i Privlake s teritorijem Nina u razdoblju
prapovijesti, u vremenu rimske dominacije i u vremenu kad je to podruje bilo dio
srednjovjekovne ninske upanije.

Prapovijesno razdoblje ovog podruja je obiljeeno veinom nalazima kamenih alatki iz

razdoblja paleolitika i mezolitika do slinih nalaza i nalaza keramike iz razdoblja neolitika i
eneolitika. Ti tragovi potvruju koja su podruja prvo mjesta povremenog boravaka, a zatim i
mjesta stalnog naseljavanja. Na prostoru Vira to su poloaji Spuine, Briine i od Gradine do
Duboke drage. ime Batovi je u svojim istraivanjima opisao i gradine i prapovijesne tumule
Vira koji su do danas ostali neistraeni. Prostor Privlake je neto vie istraen, ali je od
prapovijesnih lokaliteta jedino sustavno istraen tumul kornica na sjeverozapadnom dijelu
Privlake. Slini tumuli su vidljivi na jo nekoliko mjesta na, a uz kornicu se moe izdvojiti i
tumul na prostoru Gaja na kojemu je u srednjem vijeku izgraena crkva Sv. Vida. Tragovi
liburnskog naseljavanja pretpostavljaju se na poloaju od uvale Bilotinjak prema rtu
Kremenjaa kod Zatona koji je poznat kao antika luka Enone. Upravo je razvojem te luke i
razvojem Enone kao rimskog sredita i prostor Privlake, a sigurno i Vira, doivio svojevrsan
gospodarski procvat. Liburnski materijal na prostoru Vira je utvren na poloaju Smratine s
oitim kontinuitetom od liburnskog perioda do srednjeg vijeka.

Gospodarski znaaj ruralnog prostora u ranom periodu rimske dominacije Enone najvie
se ogleda u brojnim ostacima gospodarskih, ali i ladanjskih kompleksa na podruju Privlake.
Prema istraivanjima, odnosno terenskim pregledima Z. Brusia pretpostavljeni gospodarski
kompleksi su sluili za preradu groa i maslina. Od veih takvih zdanja mogu se izdvojiti
ostaci arhitekture u uvali Tirabokovi na Privlaci koji su kao i ostali slini lokaliteti uz obalu
izloeni abrazivnom djelovanju mora. Prostor Privlake je od razdoblja rimske dominacije
prepoznat i kao ladanjski prostor s razbacanim ostacima villa rustica. Prepoznati su i ostaci
nepoznatih antikih objekata u obliku vie gomila po cijelom poluotoku. M. Musta prema
terenskim pregledima Privlake i M. Dubolni Glavan prema pregledima ire okolice Nina
zakljuuju kako je to jedan od problema istraivanja ovog prostora. Osobito na podruju
Privlake, kojoj je posveena vea pozornost u dosadanjim rekognosciranjima, uoeno je kako
je teko istraiti objekte koji su premjetani poljoprivrednim djelatnostima u novije doba.

Kako je ljudsko djelovanje utjecalo na stanje arheolokih nalazita i openito izgled

krajolika Privlake i Vira, isto tako su znaajne i prirodne promjene. Posebno je zanimljiv
prostor Privlakog Gaza koji je od prapovijesti pa najkasnije do kraja 17. st. inio prevlaku
koja je kopnom povezivala Vir i Privlaku. Kako je taj prostor vie vremena bio dio kopna
znaajno je mjesto naseljavanja od kraja neolitika do kasnog bronanog doba. U razdoblju
srednjeg vijeka, a najvjerojatnije i antike, bio je znaajno gospodarsko podruje za
proizvodnju soli. Preko Privlakog Gaza je ila i trasa prometnice via communis koju je bitno
spomenuti kao glavnu komunikaciju izmeu Enone i njenog ruralnog podruja Privlake i
Vira. Na poloaju Rtine na Viru se dobro vide ostaci te prometnice iako se za vei dio te
komunikacije tek pretpostavlja toan smjer. Istraivai pretpostavljaju kako se ista prometnica
koristila i u srednjem vijeku te je kao i lokaliteti na prostoru Gaza bitan pokazatelj
kontinuiteta naseljavanja i koritenja istih poloaja osobito od antike do srednjeg vijeka.

Srednjovjekovne se dakle osobitosti, ovog dijela Ravnih kotara nastavljaju na rimsku

tradiciju poevi od komunikacija do ostalih gospodarskih i kulturnih graevina i tekovina
(poput solana i uzgojilita za ribe ije tragove nalazimo na ovom prostoru). Na prostoru
Privlake su znaajne srednjovjekovne crkve datirane od 6. do 14. st. od kojih je najbolje ostala
sauvana crkva Sv. Vida. Poloaj crkve Sv. Petra poznate iz srednjovjekovnih izvora se
pretpostavlja na poloaju u uvali Supetar upravo prama tom toponimu, a na slian je nain
prema toponimu prepoznato i interpretirano vie nalazita na Viru i Privlaci. Toponimija je
zanimljiva i za nalazite Kupari koje prema imenu pokazuje jo jedan bitan gospodarski
imbenik Privlake, vaenje i koritenje gline te proizvodnju keramike u srednjem vijeku. to
se tie prostora Vira za sad se tek za poloaj Smratine moe utvrditi kontinuitet s nalazima od
prapovijesti do srednjeg vijeka sa znaajnim ostacima antike i srednjovjekovne sakralne
arhitekture.

Openito je za itavo podruje Privlake, a osobito Vira vidljiv nedostatak informacija za

detaljniju interpretaciju i prouavanje koje se mogu dobiti jedino sustavnim arheolokim
istraivanjima. esto se radi o tek sluajnim pojedinanim nalazima ili samo prepoznatim
gomilama recimo na podruju Vira na potezu od Graia do Gajina koji nikad nisu istraivani.
Unato tome, prema poznatome iz starije literature i prema vidljivom iz neto eih terenskih
pregleda u posljednjih par godina moe se naglasiti kontinuitet naseljavanja prostora Vira i
Privlake od prapovijesti do srednjeg vijeka. Posebno je naglaen znaaj geografsko-
morfolokih karakteristika za razvoj naselja i nekropola. Isto tako, kontinuitetu su uvjetovali
povoljan geografski poloaj, geoloke i gospodarske znaajke te blizina Nina koji je od
razdoblja rimske dominacije, kad postaje municipij, znaajno utjecao na gospodarski razvoj
svog ruralnog prostora kojemu su Vir i Privlaka neupitno pripadali.