Ahmed BOSNI ATLANTEDA NAJVEA MISTERIJA

PROLOSTI
NAJVEA MISTERIJA PROLOSTI

Vrijeme je najmudrije. Ono zna sve odgovore!

Tales iz Mileta
umjesto predgovora
Atlantida!
Moda nijedna tajna nije tako dugo golicala i rasplamsavala matu
istraivaa i arheologa.
Za nljom su tragali stari Egipani, eljeli' su je da otkriju Feniaini,
tragali su za njom vjeti grki i rimsM moreplovci, pokuavali su je
locirati srednjovjekovni avanturisti, o njenom sjaju je matao ovjek
kojli je legendarnu Troju pretvorio u stvarnost Hajnirih liman
(Hemricn Schliemann).
Stotine e^kspedioija, samo u ovom stoljeu, odlazile su na put, gonjene
silnom nadom da e je otkriti.
Nisu je otkrili.
San je osttao netaknut.
JeSu li ikatastrofalni potresi ili veliki tektonski poremeaji, kojih je bilo
u dugoj (geolokoj povijesti nae planete, zauvijek sa sobom odnijeli
tajnu Atlantide?
Kada i gdje je nestala hipotetika civilizacija, koja je, kako mnogi tvrde,
cvjetala prije vie od deset hiljada godina?
Atlanltida!
Je li uopte postajala?
Na ovo pitanje pokuali su da odgovore preko 25.000 autora knjiga koje
su izale u prolosti i daleko vei broj arheologa, geologa, geofliziara,
pri-
9
S'fSsSfe ~it',
rodinjaka. . ., naunika najrazliitijin profila, zanesenjaka i fantasta. Ali,
njenom otkriu misu mnogo doprinijeli. NiJsu mi mogli, jer Atlantida je
ona udesna arolija to imaiti daje nesluena krila. Ona je poput
dragulja skrivenog ispod sedam mora . ..
Prije nego sam odluio i sam da napiem knjigu o AtlantMi, u mnogim
zemljama Grkoj, Egiptu, Libamu, Siriji, Jordanu, Izraelu, Iraku,
Indiji, Kini, SSSR-u ... obilazio sam muzeje i privatne zbirke
antikviteta, sastajao se sa arheolozima, razgovarao sa piscima, vodio
dijaloge o Atlantildli, o njenom poloaju, sudbini i kobi, o tame da li je
konano postojala, ili su je izmislili Salon i Platon. Kroz moje ruke
prola su i mnoga svjedoanstva i sadraji kojii su govorili o sjajnog
civilizaciji koga se^poput bljeska ugasila u jednom jedinom danu i
jednoj jedinoj noi.
Umjesto uvoda u ovu knjigu elio sam, svakako, da objavim jedan
zanimljiv, ozbiljan, nauni razgovor s ovjekom boljeg kao naunika,
istoriara i arheologa neobino cijenim.
Moj sagovornik je, dakle, profesor dr Bnver Imamovi, Ikoji na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu predaje istoriju starog vijeka, odnosno
povijest antikih divilizacilja. Dr Imamovi je izvanredni poznavalac
vremena u kojem je nastala fantastina saga o Atlantidi. I isam je
mjesecima tragao po bjelosvjetskim muzejima, starim arhivima i
bibliotekama Indije, Egipta, Grke, Marcka, Vatikana .. . potajno se
nadajui da e otkriti neto, nekli nagovjetaj, neki blijedi putokaz u kom
pravcu da krene u potrai za drevnim izgubljenim civilizacijama. U cen-
tru i njegovog interesa je Atlantida!
Dr Imaimavi spada meu ome ljude i naunike kojii su zaljubljeni u
svoj poziv i koji mu predano slue. Upoznali smo se prije desetak godina
na jednom meunarodnom naunom skupu. Sjeam se, u tri dana za
govornicom su se smjenjivali naunici svjetskog kalibra kao to su
profesor dr Hari Rupe (Hary Ruppe), ali konstruktor NASA (Nacionalna
administracija za svemirska istraivanja u SAD), Jozef F. Bluimrlih
(Josef F. Blumrich), ali najupeatljiviji utisak ^ostavilo je predavanje dr
Imamovia. Tema: Civilizacije praskozorja ovjeanstva!
Dr Imamovi pripovijeda na zanimljiv nain. Nudi prave argumente.
Postavlja prave dimenzije okvirima u kojima treba, koimadi po
komadi, uklapati sjajni mozaik o Atlantidi.
Kao profesor istorije starog vijeka, vjero-
vatno ste esto u prilici da razmiljate o nestalim
civilizacijama nae prolosti. Razmiljate li i o sta
roj tajni Atlantidi?!
Da. Atlantida je moda najatraktivnije pita
nje kada se govori o zagonetkama davne prolosti
nae planete. Ona je zaokupljala panju i jednog
od najveih umova ovjeanstva, Platona i, upra
vo zahvaljujui 'njemu, pitanje Atlanrtiide je dobilo
naune dimenzije.
Platton je vjerovao u ono to je zapisao u
svojim djelima Timej i Krirtrija . . .
Prva Platonova saznanja o Atlantidi potiu
od grkog filozofa, atinskog zakonodavca Solona,
koji je storiju o nestaloj zemlji saznao od egipatskih
mudraca negdje oko 583. godine priije nove ere, u
provincitji Saitika, u gradu Sais, u Delti. Kako je
poznato, egipatska civilizacija je jedna od najsta
rijih na svijetu i uvala je mnoge zapise o tajnama
ovjeka, vezanim za njegovu najdrevniju prolost.
Od svih pria, koje su uli u Egiptu, Solona, a ka
snije i Platona, najvie je zainteresovalo kazivanje
o nestalo)] zemlji legendarnoj AtlamtiMi.
Jesu li omi, doista, vjerovali da je Atlantida
istorijska injenica, dakle, da je postojala?
Prema izvamolj grai moe se kazati da je
Platon zaista vjerovao u njeno postojanje. Stavie,
on je u svom dijelu i tano naznaio gdje se ona,
zapravo, nalazila (Atlantik), opisao je njenu civili-
zacifju i, konano, nestanak. Dabome, svoju priu
Platon temelja na autentinim dokumentima, kao
to su zapisi na glinenim ploicama i kamenim stu-
bovima, koje je liimao priliku i sam da vidi u Egiptu.
Osim Platona, da li su i ostali antiki filo
zofi vjerovali u postojanje Atlamtie?
Najvei bnaj d'h je vjerovalo. Meutim, bilo
je i suprotnih miljenja. Jedan od protivnika teze
o postojanju Atlaintiide bio je Aristotel, ali treba
znati da su Aristotel i Platon bili nepomirljivi pro
tivnici. Sasvim je, dakle, mogue, a ja vjerujem da
je upravo tako i ibilo, da je iz nesklonosti prema
Platanu, Aristotel osporavao i postojanje Atlan-
tide!... x
Atlantida je bila veoma popularna tema i u
srednjem vijeku ...
Tano. Uostalom, to dokazuje i injenica da
je najvie djela, posveenih ovoj drevnog zagonetki,
napisano upravo u razdoblju srednjeg viijeka. To,
dakako, nije ni udo, jer prva i najvea geografska
otkria ponukana su priama o tajanstvenim i boga
tim zemljama pradavne prolosti. Gotovo svi iisitra-
ivai, pomorci, kraljevi i pustolovi tog vremena,
u kome je zlato bilo vrednije i od ljudskih ivota,
eljeli su prvi da se domognu tih legendarnih ze
malja. Ne, naravno, zarad novih saznanja, ve zbog
zlata i drugiiih dragoojenosti o emu su pripovijedale
stare pripovijesti. . .
Da li ilma neke meusobne veze otkrie Ame
rike sa priama o Atlantidi?
Zanimljivo je da je nauni svijet tog vre
mena bio u poetku uvjeren da je Kristifor Ko-
lumbo (Christophor Colunibo) otkrio Atlamtiidu. Me-uitim, zabuna
ipak nije dugo potrajala, jer, konano, injenica je da je Platon jasno
zapisao da je Atlantida nestala davno, u stranoj katastrofi, i da njene
tragove treba traiti pod morem.
Refcoste, katastrofa!? Sta je, zapravo, po
vaem milijenlju, unitilo Atlantidu?
Prema najstarijim egipatskim zapisima ze
mlja je nestala u jednom stranom danu i jednoj
stranoj noi, prilikom stravinog potresa i u slinim
vulkanskim erupcijama.
U svojoj zanimljivoj knjizi Sve o Atlan
tidi stare teze, nova istraivanja, austrijski ine
njer i istraiiva Oto Muk (Otto Muck) tvrdi da je
Atlantida unitena u trenutku pada nekog ogromnog
tijela Planetoida A u Atlantik, da li je to
mogue?
Mogue je, naravno, ali ni Muk niti bilo ko
|drugi to ne moe da dokae . . .
Kada je Atlantida dobilla prave dimenzije Ipaunog pristupa?
Ve sa devetnaestim stoljeem pitanju hipotetinog kopna se poinje
da pristupa sasvim na-jfuno, a ve tada postoji i posebna nauna
disciplina
zvana atlantidologija, koja iinterdisciplinarno prtistu-r-jpa <njeavaingu
ovog nesvakidanjeg pitanja. U pro-Isjteklom pertadu objavljeno je vtiie
hiljada naslova tjpasveanih rjeavaniju tajne nestale Atlantide, ali
je vrlo malo >onih koji imaju nauni sadraj.
Prema nekim podacima, Hajinnih liman
(Heinrich Schlimann), ovjek koji je san o Troji
pretvorio u stvarnost, vjerovao je da je na tragu
Atlantide. Da li je smrt ovog uvenog arheologa i
^istraivaa sprijeila rjeavanje drevne misterije?
Na ovo pitanje, sluao sam razliite odgo
vore, al lino ne vjeiruijem u to.

Ipak, svojevremeno je pisano da je l'itman

u Troji oitknio jednu vazu koja je, navodno, bila
prastari poklon kralja Altlantide?
To je, jednostavno, nemogue, jer bi se, oito,
radilo o istoonijsfco'm anahronizmu. Konano, prema
Platanu, kako i sami znate, Atlantida je nestala oko
devet hiljada godina prije postojanja Traje.
U prolosti, istraivai su tragali za Atlanti-
dom na razliitim mjestima. Zak Iv Kusto (Jacques-
Yves Cousteau) i mnogi drugi prije njega, tragali su
za njom u Egejskom moru. Neki su je traili na
Kavkaskom gorju, Sjevernoj Africi, na Cejlonu, u
Junoj Africi, Brazilu, na Bermudskim otocima, na
Azoniima, na ostrvu Helgolandu, u vedskoj, pa ak
i na krajnjem sjeveru. Kako to objanjavate?
To je sasvim razumljivo, jer da Se pouzdano
zna gdje se nalazila, ne bi ni postojao problem nje
nog otkrivanja. Ovako, (istraivai se razlikuju po
svojim hipotezama ...
Ipak, za njom se tragalo gotovo irom nae
planete?
To je tano. Meutim, bilo je to, po mom
miljenju, sasvim suvino, jer sam Platon sasvim
odreeno kae da se nalazila na prostoriu dananjeg
Atlantskog okeana, po emu je, konano, Atlantik
i dobio svoje ime.
Brije nekoliko godina jedna amerika na
una ekspedicija, pod 'rukovodstvom profesorice
Meksajn Aer (Mekim Asher), izazvala je svojevrsnu
senzaciju. Istraujui Atlantik u blizini painskih
obala, oko Kadiza (Cadis), objavila je da je otkrila
ostatke nestale civilizacije. Kakvo je vae miljenje
o tome?
Zemlja krije ostatke mnogih nestalan civili
zacija. Otuda, svako novo otkriiie pobuuje nadu da
je pronaena Atlanitida. Takav je sluaj bio i sa
ekspedicijou gospoe Aer ...
Ugledni grki arheolog, akademik Marina-
tos, s kiojiim sam imao sreu da razgovaram u Atini.
nakon dugogodinjih istraivanja u regionu egejskih
otoka, iznio je svoje uvjerenje da se Atlanitida nala
zila na jednom otoku Santorfinu (Tera)? Neto ka
snije, ikako znate, i Kusto je ianio svoju teoriju da
se Aitlantida prostirala na grkom otoku Dda!... Da
li je to mogue?
Ne vjerujem, jer je dobro poznato da je u
tom regionu dominirala kretska kultura.
Ipak. Atlantlida. ukoliko povjerujemo da je
zaista postojala, stasala je mnogo prije kretske kul
ture, koja je za svoje vrijeme b'illa fantastina. Nije
li mogue da je kretska kultura, u stvari, izdanak
Atlantide?
To je upravo pitanje koje danas zadaje gla
vobolju mnogim vrlo uglednim i poznatim nauni-
ctona svijeta. Zapravo, staroegipatska, staroindijska
d junoamenike prastare divllizacirje imaju mnoge
zajednike komponente i ukazuju na jedan zajed
niki praizvor. Pitanje, kako sve to objasniti, zao
kuplja mnoge savremene istraivae starih civili
zacija. Odgovor je zaista teko dati.
Da M su, po vaem miiUjenju, neki istrai
vai novijeg vremena, iipaik, bili na dabrom putu da
otkriju tragove hipotetine kulture?
Uvjeren sam da zagonetku Atlairatie ne mo
e rijeiti jedna nauna ekspedicija, niti to pitanje
moe da rijei jedna nauna disciplina. Meutim,
udruenim snagama arheologa, filologa, geologa,
lingvista, klimatolaga. astrofiiziara. hemiara. oke-
ainognafa i drugih, jednoga dama doi emo do odre
enih egzaktnih saznania. U tom smfelu ve je dosta
uinjeno. Najvei i najkoiiiisni(jii doprinos daju oke-
anografd i geolozi, kao i prirodnjaci, koji permanen
tno istrauju Atlantski okean i njegovo neotoino dno
msi ve su doli do vidnih rezultata. Na istom poslu imiarljiivo rade i
mnogi arheolozi metodom kompara-tiivnog (izuavanja prastarih
civilizacija, a veliki doprinos daju i astronomi d geofizioari. Iz svega
ovoga se najbolje vidi koliko je sloeno pitanje otkrivanja Atlantide.
Da li su vam poznati 1 neki konkretni rezul
tati dosadanfjih istraivanja?
Da, ali ne svi. Recimo, arheolozi su utvrdili
veliku slinost materijalnih kultura prastarih civili-
zacrijjia June Amerike i Afrike, odnosno Indije, a
astronomi su doli do saznanja da su mnoge savre-
mene naune postavke bile, zapravo, poznate uenim
ljudima starog Egipta, kultura Mezopotamije, Indi
je, Maja, Inka ...
Kako to objanjavate?
Sve to dokazuje da su kulture praskozoirja
ovjeanstva bile veoma usko povezane i da im je,
moda, prethodila jedna zajednika visoko razvijena
civilizacija o kojoj, konano, zorno govore mnogi
stari zapisi, svete knjige, mitovi i predanja.
Moete 1 tvrditi da je ta prva civilizacija,
od koje su uile kasnije kulture, bila upravo
Atlantida?
Ako povrjerajemo Platonovim zapisima, jeste
sigurno. Uostalom, drugog odgovora, bar za sada,
nemamo.
Drevni zapisi d predanja poman ju i druge
izgubljene zemlje sa visokorazvijenim kulturama.
Pominje se hipotteitlika Zemlja Mu, Lemurlirja, Hi-
perboreja ... Kako sve to objasniti i povezati?
Atlantida nam je vremenski, uslovno govo
rei, najblia, a kako je poznato, ovjekova pro
lost zadire znatno dublje. Svakako, izgled nae pla
nete se tokom tih dugih i esto dramatinih razdo
blja stalno mijenjao. Dananja nauka je u nemo
gunosti da izvri rekonstrukciju te prastare proslosti. Postoje hipoteze
koje je, bar za sada, nemogue dokazati. Zbog svega toga o zemlji Mu,
Le-murij'i, Hiperboreji i drugim hipotetiJkim zemljama i civilizacijama,
teko jje bilo ta rei...
U naunom svijetu postoje i miljenja da
je traganje za Atlantidom vezano za ogromne, po
nekima, ak i nesavladive tekoe. Da li to znai da
tajnu Atlantide nikada neemo uspjeti da odgone
tnemo?
Ne znai, jer istraiva nikada ne zna ka
kvim e plodom urodilti njegov napor. Ujedinjenim
snagama naunika, 'Uz neophodne velike investicije
i strpljenje, moemo se nadati i rjeenju te prastare
misterije. Jer, najvaniija je konstatacija da se ve
ina naunika slae da je ona odista postojala, dakle,
da je istorijski fakat.
Moe 'li u traganju za Atlantidom da pomo
gne vasionska tehnika, to jest, da li snimanje sa
satelita mogu da doprinesu njenom otkrivanju?
Sumnjam. Po mom miljenju otkriu e da
leko vie doprinijeti astrofizika, jer se nestanak
Atlantide vee za katastrofu velikih razmjera, koja
je, prema stavovima nekih naunik, mogla da bude
usko povezana sa konstelacijom nae planete u od
nosu na druga najblia nam nebeska tijela. Dakako,
za sve to trebaju temeljita istraivanja, provjera
vanja i, konano, daleko uvjerljiviji dokazi!
Hoemo li jednoga dana imati te dokaze?
Ja vjerujem da hoemo.
O Atlantiidi su, kako rekoste, napisane mnoge
knjige. Recite, odakle ja da ponem ovu svoju?
Od poetka!
Od poetka?
Da. Od onoga to je zapisao Platon. Dakle,
od njegovih djela Timaj i Kritija ...
Hvala, pasluaou vas.

kada su bogovi dijelili zemlju-

Solonova posjeta drevnom Egiptu * Zanimljivo kazivanje uvara znanja
* Kako je izgledala legendarna Atlantida? * Ko su bili prvi kraljevi? *
Posejdonis, sjajni grad u prstenovima mora i kopna * Metalurgija bez
tajni * Zla kob Atlantide
... U Egiptu, u Delti, na ijem vrhu se dijeli tok Nila, nalazi se
provmdija SaMika iji (je najvei grald Sais, u kome se rodio Ikralj
Amasi. Prema stanovnicima, porijeklo grada se duguje jednoj boginji,
koga se na egipatskom zvala Neit, a na grkom, kako oni tvrde Atena.
Stanovnici Saisa su veliki prijatelji Arterijama, jer su, na izvjestan nain,
istog rada...
Tako grki Mozof Platon u svojim Dijalozima (Timej) zapoinje
zanimljivo pripovijedanje o So-ilonavotm boravku u Egiptu u vrijeme
kada je uo d zabiljeilo fantastinu pripovijest o nestatoj civili?-zaciji
Atlantiidii!
Bilo je to godine 583. prije nove ere, u vrijeme kada se arhajsko doiba
bliilo svom nemimovnom kraju, a Grka kretala puteviiima koji e joj
donijeti slavu i od nje nainiti najveu kulturu svog doba. Dakle, u onio
pradavno vrijeme kada su antika filozofi urili prema olbalama Nila, ka
izvoritima mudrosti i tajnih hiljadugodinjiih znanja i tradicija
zapisaniih na brojnim glinenim ploicama i uklesanih u kamenu, uvanih
u teko dostupnim brojnim hramovima i kuama ivota, svojevrsnim
riznicama prastarih znanrja.
To je doba u kome se nepovratno gasio sjaj velianstvene egipatske
civilizacije, vrijeme u kome se jo uvijek, uz za'ddbijeno povjerenje
egipatskih svetenika i uvara, znanja, u delti Niila moglo napajati
hiliadugadinrjim znanjima iji su izvori sezala sve do onih pradavnih i
'izbledjelih dana za koje ni majueniji grki filozofi nisu slutili da su
nekada, zapravo, postojali.
Ali, naom planetom nije dominirala jedino uena i tajnovita Zemlja
faraona. Na Srednjem i Bliskom istoku, na ruevinama starobabilonske i
asinske kulture, tamo gdje su nekada ivjeli brojni sumenski kralj ev<i,
raalo se velianstveno persiijsko carstvo; u Aziji, iz temelja
starohiinuisfce kulture, m<icaila rje sjajna budfe'toeka kultura; u Kini,
to je razdoblje klasine kulture u kome sve naune disci-
pline od astronomije do filozofalje doivljavaju pnocvait;
ameriku i junoameMfcu civilizaciju Stari svijet, dabome, jo nije
upoznao; Rimsko carstvo je uTiillo da :izae iz sivila anonimnosti i iz
debele sjene antike Grke, a preostali dio svijeta, ukljuujui tu i
Evropu, poivao je u mrtvidu i snu posljednjeg ina praistorije
(Haltat D).
Dakle, u to pradavno vrijeme, u sumrak jedne i u svitanje druge kulture,
Salon se naao u Saisu, gradu u kome su ivjeli najueniji egipatski mu-
draci i iz kojeg je ne sa bogzna kakvim autoritetom vladala Carstvom
26. faraonska dinastija.
Teiko je sa stopostotnim procentom tanosti odrediti koliko je grki
filozof dugo boravio na obalama Nila i ikako je zadobio
povjerenje'najmudrijih egipatskih uvara prastarih znanja, ali pripovijest
o AtlanrtMIi, legendarnoj /kolijevci svih kultura nae .planete, zapoela
je, ini se,' sasvim spontano.
elei, naime, da uje miljenje egipatskih mudraca, rejka, o davno
prohujallim vremeriima, Solon je, kako nas u Tdlmeju izvjetava
Platon, zapoeo razgovor o Pononeu tvmdei da je on bio prvi ovjek na
Zemlji, o stranom patapu i o 'onima koji su uispjiel'i d'a ga preive.
Tada se javio najstariji i najueniji meu egipatskim svetenicima:
O Solane, Solane! rekao je razoarano on.
Vi, Grci, uvijjek ste bili djeca. Stari Grk ne po
stoji! ...
Kako?!... ta to ree?! uvrijeeno je
upitao Salon.
Egipatski mudrac je umjesto odgovora blago digao ruku u visinu pusa, a
onda, gotovo oinskim glasom, poeo da obrazlae:
...Vi ste mladi u dui, jer u njoj jo uvijek ne posjedujete dovoljno
islkustva i starih tradicija, niilkakvu pauku staru od gadina. A 'motiv je
ovaj . ..
Mnogi i mnogi naini' unitenja ljudi bili su u prolosti i bie u
budunosti: najvea su ona vatrom i vodom, druga, manija, zaraid
mnogih drugih uzroka. Jer, ovo se i kod vas pripovijeda da je jednom
Faeton, sin Sunca, poto je upregao kola svoga oca, a mije bio dorastao
da ih vozi nebeskim putevima, spalio sve na Zemlji, a i sam je poginuo
gnomom pogoen.
Ovo je samo naizgled bajka, ali je istina da su nebeska tijela to su se
kretala pored i oko Zemlje, skretala sa svoj'ih putanja i vatrom
uiniitavala u dugim vremenskim periodima sve to bi se nalo na
Zemlji.
Tada su stanovnici planina i mjesta visokih i neplodnih, umirali vie od
onih koji su ivjeli u blizini rijeka a na obalama mora. A Nil, na spasi-
telj, tako M se razlio da bi nas zatitio i spasio od nesree. Kada su,
zatim, iistei je vodom, bogovi poplavili Zemlflu, seljaci i pastiri sa
brda uspjeli su da se spasu, a stanovnice vaih gradova to bijahu u
nMmi nabujale rfijeke netragom odnesoe u more. I u itavoj toj regiji
voda vie ne potee s Visina u polja, nego, naprotiv, izvirae iz zemlje...
Pripovijedanje egipatskog uitelja zaintereso-vallo je grkog filozofa. S
panjom kakvu je poklanjao samo starirjfon i mudrijim od sebe, Soion je
nastavio da slua i biljei:
... Na svim mjestima gdje je zima umjerena i gdje to topiota ne brani,
uvijek je ivio, nekada vie, a nekada manje ljudski rod. I ma koEko
se uzbudljivih dogaaja odigralo kod vas iM ovdje, ili pak na nekom
treem mjestu, o kojima smo sluali iz starih kazivanja, d ma koliko ti
dogaaji boli veliki, strani, lijepi, 41i na neki drugi nain znaajni
svi su od pradavnih vremena zapisivani ovdje, u naim hramovima i tako
su ostali sauvani.
22
Ali, tek to je kod vas i ikod drugih naroda poela upotreba pisma i
svega onoga to je potrebno ljudskom rodu da bi pamtio svoju istoriiju,
ponovo, u jednom vremenskom intervalu, poput poasti, provali estoki
nebeski pljusak i od vas ponovo ostavi samo neznalice, ipa ne znaste ni
pismo, ni muze, nita... tako da postaste ponovo mladi, ne znajui nita o
tome ta se odigralo ovdje, ili kod vas u tom dalekom vremenu.
Stoga te vae genealogije, koje Ti, o Solone, sada izlae, malo se
razlikuju od pukih djeijih bajka, jer vi se, prfilje svega, sjeate samo
jednog jedinog potopa na Zemlji, a bilo ih je, bilo mnogo. Zatim, vi
ne znate da g'e na vaoj teritorijji ivjela najljepa i najbolja generacija
ljudi od koje ste, Ti i itav grad, to je sada va, potekli poto je ostalo
neznatno potomstvo ali Vi to ne znate, jer su preivjeli tokom mnogih
generacija umirali, na alost, ne nauivi pismo.
Nekada je, o Solone, prije velikog broja pokolja to ih nainie mutne
vode, Republika Atbenjana bila najbolja u ratu, a li u svemu. Njome su
vladali najbolji zakoni, a pripisuju joj se i najljepi podvizi i najljepe
instiltiuiije o kojima smo saznali iz istinitih kazivanja...
Tada Solon iilskreno prizna da je zbunjen svim to je uo, pa zamoli
egipatske uvare prastarih ananja da mu lilspriiaju itavu pripovijest o
njegovim 'davnim preolma i uzbudljivim dogaajima iz prastarih
vremena. Naravno, ueni mudraci su rado pristali i tako se radila pria o
Atlantidi!
. . .O Solone, govoriemo Tebi i Tvom narodu asz zahvalnosti prema
boginji, koja ie podigla i pouila va grad prije h'iiljiada godina, primivi
vae sjeme rod od Gee i Heiesta .. . Dakle, govoriemo Ti o Tvojiiim
precima Ikojii su ivjeti prije devet hliljada godina i kazivaem Ti,
'ukratko, o zakonima i najljepim djelima to su -ih stvorili. Drugi put,
govoriemo Ti detaljnije o istim dogaajima sluei se istim spisima i
svjedoanstvima.
Razmotri, stoga, njihove zakone poredei ih sa nakim dananjim i nai
e da su tada u besprijekor-noim redu ivjele klase sveteriifca
odvojeno od drugih, poitoim cehovi zanatlija, s tim to se predstavnici
razliitih zanaita nisu meusobno mijeaM, zatim tu su bile klase
pasittra, lovaca i poljoprivrednika. Ipak, klasa ratriika imala je najvei
ugled i privilegije. Ona je ivjela odvojeno od svih klasa, a zahvaljujui
tadanjem zakonima, misu se riiiim drugim bavili do stvarima rata ...
Tu je zatiilm bila i nauka, medicina . . .
Boginja, koja vam je prvima podarila ustave i ureenja smjestila vas je
na lijepo mjesto raunajui da e sretna umjerenost godinjih doba dati
najmudrije ljude. Dakle, boginja, kao poznavalac rata i nauke, izabra i
najprije naseli ovo -mjesto koje bi moglo da da ljude najslinije onima. I
ivjeli site tako sa takvim zakonima,i jo boljom upravom, nadvisujui
sve ljude u svim vrlinama, kako, konano i odgovara djeci d uenicima
bogova.
Brojna su bila velika djela vaeg grada, kojima se mi i danas divimo.
Jedno djelo, ipak, svojom veliinom i vrlinama sve nadvisuje. Jer, govore
zapisi da je va grad unitio jednu veliku vojsku to je bezobziimo
pokoravala i zauzimala cijelu Evropu i Aziju napredujui od Atlantika.
To more je tada bilo plovno i imalo je jedan otok ispred onog ulaza to se
zove bako to vi kaete Hertkulovi stu-bovi*.
Herfoulo-
otoke i na ostrva na cijelom suprotnom kontinentu, koji se protezaio uz
to totalno more. Jeir, cijelo to more, kaje poinje od ulaza kojeg ismo
spomenuli, izgleda kao luka s tijesnim prolazom, ali se moe zvati
totalnim morem, a zemlja cijelog okruja, pravim kontinentom. Na tom
ostrvu, Atlantidi, vladala je velika i udesna kraljevina, koja je
posjedovala iltav otok d mnoge druge otoke i dijelove kontinenta. Od
pomanutag tjesnaca, vladali su oblastima Libije sve do Egdpta i Evrope
sve do Tirenie. I sva ova mona kraljevima pokuala je jednim snanim
napadom da pokori vau regiju, d nau, i neke druge koje su se tada
nailazile s ove strane Ulaza.
Tada, dakle,, o Solane, tada se mo vaeg grada pokaza na djelu, po
vrlini ii snazi, a poto je nadvisila sve po vel'ikodunostii i po svim
rataiikdm vjetinama, prisiljena da se foori sama zbog biljega drugih,
suoi se tako sa najveim lopasnoistima ii porazi napadae, uvrsti
pobjedu d od ropstva spasi narode j'O nepokorene i plemenito oslobodi
sve druge, koji su ivjeli od Herkuilovih stulbova pa naovamo! . .. Ali
kasnije, desie se strani zemljoltreBii i poplave. U toku jednog dana i
jedne noi svi vai ratnici propadoe u zemlju, a slino nestade i otok
Altlantida koji more proguita: stoga je to more jo (neprolazno i
neistraeno. Plovidbu spreavaju ve-l'M pliaci od blata koje je ostalo od
otoka to je potonuo u morske dubine ...
Tako su prema Timeju, iji prevod sam dobio iz Vatikanske
bilbliiolteke, Solanu govorili najueniji egipatski svetenici. Meutim, sa
mnogo vie detalja i matovitih opisa o legendarnoj Atlantidi govori se u
KriltdjSi, djelu koje je Platon napisao pri kraju svog ivota,
najvjerovatnije 348. godine prilje nove ere.
Platon se oslanja na ivopisno kazivanje starog Kri-tija, a ovaj na
mudrog i uenog atinskog zakonodavca i filozofa Salona, koji je u
svojim zabMjekama iz Saisa osrtaviio zoran opiis Atlantide, kako su
je, prema starim zapisima, opasali najueniji egi>-, patski reci.
Ali, pHije nego to zavirimo u Kotigu recimo da grki filozof Frdklos,
kojige ivi nekih devedeset godina naJkon Salona '(izmeu 412. i 485.
godine nae ere), u opirnom komenltaru Platonovih Dijaloga, -navodi
jedan vrlo vaan detalj, ikoji, zapravo, prii
At'lanitidi daje mirils i boju istorifjske imjenioe.
Proklas, naime, navadi da je tri stoljea nakon Solanove posjete Saisu, u
ovom, bez sumnje veoma uglednom naunom centru antike, boravio
jedan drugi Helen, putopisac Krantar, koji je posjetio hram Nait i u
njemu vddio goleme kamene stupove dlspiisane hijjerogldlfdima.
Svetenici iz hrama Naiit protumaili su mu prastare zapise i Krantor je
ponovo uo zanimljivo svjedoanstvo o Atlantidi^ nijenom poloaju,
izgledu, kraljevima i fantastinom ivotu na samom otoku, o emu je ve
oiltao u Timeju
1 Kriifciljii. /
Krantar je tako potvrdio autentinost Platonovih opisa legendarne
civilizacije, koju e, zasigurno, i u (budunosti biti teko dokazati, ali,
sreom, i osporiti.
Ali, vratimo se Kiriti'ji . . .
. . . Kada su bogovi dijelili Zemlju, neki su dobili velike, a neki male
oblasti u kojima podigoe svoje hramove i rtvenike. Posejdotn je
odabrao otok /koji e kasnije dobiti ime Atlantoda i smjestio tamo djecu
(smrtne ene. Izabrao je neobino mjesto: blizu 'mora, ali usred ostrva, u
ravnici za kaju se pripo-vfifjedalo da je najljepa i najplodnija od svih
poznatih nizina.
U blizini ravnice, /na udaljenosti od pedeset stadija*, prostirala se jedna
pitama planina. Na njoj je stanovao jedan od onih ljudi to su tamo jo
od poetka, roeni iz zemlje, neki Evenor sa enom Leiukipoim. Oni1 su
dmalli samo jednu kerku Klito.
Kada je djevojka bila za udaju, majka i otac uimnijee, a Poseijdon,
zaljulbljen, lee s njom, a da bi utvrdio breuljak na kome je ivjela,
krui ga neiamjieniice pnsteniovtiima mora i kopna, kako joj ne bi
mogli prii ljudi, ijer u to doba jo nije Mio laa za plovidbu.
Kao bog, Posejdon je lako ukrasio novi atak formiran u sredini prstenova
mora i kopna iiz zemlje je lizveo dva izvara vode (iz jednog je tekla
hladna, a iz drugog topla voda!), a zemlji podario plodnost i raznoliko
voe i povre . . .
Prema Kritiji lijepa Klito i bog Posejdon su izrodili deset sAnova
(pet pari muke djece), pa je Posejdon podijelio legendanni otok na
deset dijelova. Najljepi i najvei dio Atlaintide, plodonosnu ravnicu u
kojoj se popuit sijajnog bisera u koljci isticao udesni otok
naizmjenino okruen kopnom i vodam, na kome je ivjela Klito, dobilo
je najstariji sin Atlant, po (kome \je od tada itavo kopno i more oko
njega dobilo ime. Atlanit je bio vrhovni vladar i njemu su svi bili
patinrjend.
Nadale, Platon navodi imena sinova iz pet ge- potelkliiih od Klitoe d
Posejdona, da bi za-
... Svi oni i njihovi potomci tokom mnogih generacija ivjeli su na
Atlaintidi vladajui i mnogim drugim otadima, pa ak, kako je ve
ranilje reeno, i drugim narodima sve do Egipta i Tirenie. Rod Atlanta
ibio je brojan i astan. Uvijek predajui
Starogr6ka injeira za <diuinu.

kraljevstvo najstarijem sinu, sauvali su ogromno bogatstvo, vee od bilo

kojeg kraljevskog blaga u prolosti. U svoje dvore nagomilali su sve ono
to se u gradu i ostatku regije moglo >da (nagomila. Kako su bili moni
mnoge dragocjenosti su dim stizale i iz vama, aili je ipak veinu davao
otok u zamjenu za ivotne potreptine. Naroito mnogo bilo je stvari od
vrijedne materije, vrste i topive, koja se kopala u rudnicima (?!). . .
Nauiinfiici niisu jo uvijek precizno ustanovili o kakvom metalu
(materiji) se zapravo radilo. To je misterija u boju ve godinama
poikuavaju da pro-niknu svi on'i boji se na bilo kakav nain bave
istraivanjem ipcnie o sjajnoj civilizaciji to je dominirala Atlantikom.
Platon nam je, zapravo, ostavio samo zagoneitibu:
. .. Taj metal, kojega sada samo pominjemo, nekada je bio vie od
pomena, uta mjed, metal koji se kopao na mnogim mjestima na otoku, a
u to vrijeme, bio je dragocjenijd i od samog zlata!
U daljem izlaganju Platon opisuje Atlantidu kao plodnu zemlju, u kojoj
su stasale najrazliiitije biljke, voe i povre, zemlju sa mnogo sonih
panjaka i uma u kojima su ivjele mnoge divlje ivotinje, meu njima
ak i slonovi. Atjantida je bila bogata i rijekama i jezerima u kojima
je bilo veoma mnogo najrazjliiitije ribe.
Prizor je gotovo idilian:
. . . Sve mirise koje zemlja danas daje ie korijenja, iz trave, drveta ili
sokova to istiu iz cvjetova i voa, i tada je sve davala. I voe, meko i
tvrdo, i drvenasto to daje pie, hranu i mast, i voe u ljusci, za igru i
zabavu, i ono koje kao raizdrau-jua sredstva stavljamo u razlioilta jela
kako bismo ugodili umornom stomaku, sve to voe, lijepo, u-
28
desno i bezbrojno, davao je sveti oitok to se kupao pod toplim
suncem ...
Koristei se kvalitetnim drvetom, kamenom i rudama to je u izobilju
inuidila Atlantida, stanovnici su, ivei sretno i u slozi, podizali bljetave
hramove, palae, luke, spomenike i brodogradilita. Tako je glavni grad,
Posejdionis, iz godine u godinu, postajao sve vei i iraskoniji. Blatan
navadi da je sredite grada oko kojeg su bili prstenovi mora bilo ukra-
eno mnogim hramovima i palaama, a tu je bio i ogromni hram
posveen Kliitoi i Posejdanu, kojeg je svaka kraljevska generacija
dotjerivala i dograivala, tako da je po svojoj monumentalnosti i ljepoti
nadvisivao sve to se u tom vremenu moglo da vidi.
Kopneni prstenjoivii na kojima su bile izgraene bnojne graevine,
obrtnike radionice, palae i stanovi, parkovi i ulice, bili su spojeni
visokim mostovima, ispod kofj'ih su mogle nesmetano da plove i najvee
lae tog vremena. Mostovi su bili vrsti i prekriveni krovovima, a
irokim kanalima, ikoje su u elegantnom luku premotavaii, mogle su
da prolaze i galije sa tri reda vesala.
Prema Platanu centar grada, dakle, sredite svih prstenova od mora d
zemlje, a bilo ih je, ini se pet, presijavao se u raskoi kakvu dstorija
ljudskog roda od postanka do danas, nije zapamtila.
...Otok, na bome je bila kraljevska palaa, imao je dijametar od pet
stadija*. Otok i kopneni pogasevi bili su obloeni kamenim zidovima, a
od kamena su bili podignuti i mostovi, kule i kapije fta njima. Kamen je
bio razliite boje: bijeli, crveni i crni. I zgrade su bile izgraene od
raznobojnog kamenja, a cijeli zid vanjskog pojasa bio je obloen
Jedan stadij = 1&2 metra.
branzom, zid unutarnjeg pojasa bio je premazan rastopljenim kalaj em, a
zid same akropole mjedi koja je imala vatreni sjaj.
A palaa, unutar akropole, bijae ovako sagraena.
U samom sreditu, sveti hram Klitoe i Posej-dona, bio je nepristupaan i
okruen zlatnim zidom. U ovom hramu donesen je na svijet porod deset
atlanticbkiih kraljeva, pa su se tu svake godine prinosile rtve.
Hram Poserjdiona bio je najvei i u svom izgledu imao je neto
barbarskog. Spoljini zidovi bili su bogato ukraeni srebrom i zlatom,
svod je bio od slonovae, ukraen ornamentima od zlata i mjedi, a
zidovi, stupovi i sam pod prekrivala je mjed.
U Ptoisejdonovom hramu bile su postavljene brojne zlatne statue, stotine
Nereida na delfinima i ogromni kip Posejdiana to je uspravno stajao na
kiod(jama koje je vniklo est krilatih razigranih konja. Figura Posejdona
bila je od zlata i tako velika da je glavom doticala svod. Unutar hrama
bile su i druge statue pasveane drugim bogovima.
Izvan hrama, skladno rasporeeni stajali su pozlaeni likovi svih ena i
svih potomaka desetorice kraljeva...
Oltar u hramu odgovarao je po veliini i po izgledu svom ovom sjaju.
Tu, u bflMnii, bila su i dva izvora, jedan hladni, a drugi sa toplom
vodom. A okolo mnoge luksuzne graevine sa otvorenim i zatvorenim
bazenima i toplim kupkama. S jedine strane bili su bazeni za kralja, s
druge za graane, onda za ene, pa za konje i druge tovarne ivotinje.. .
Tekua voda bila je odvoena i u Posejdonov park u kome je bilo naj-
razliiltiijeg drvea, lijepog, miriljavog i udesno visokog...
Vodovodnom mreom, pitka voda stizala je, kako nas Platon
obavjetava, i do vanjskih kopnenih pojaseva, igdje su bile podignute
mnoge prelijepe graevine i brojni hramovi posveeni razliitim bo-
anstvima. Blistavi Posejdonis imao je i svoij hipodrom, bio je izgraen
oko otoka, a u njemu su se redovno odravale uzbudljive trke konja.
Ipak, centralni otok obilovao je i velikim brojem profesionalnih vojnika,
koji su na Atlantidi bili veoma cijenjeni i spadali meu uski krug
najpovlatenijih.
...Najvjerniji vojnici ivjeli su u kasarnama u samoj blizini aikropola, a
najodlunigim, kao dar za vjernost, dodjeljivane su kue u samoj blizini
kraljeva.
Brodogradilita su bila puna razliitih galija i mnogih naprava za
njiihovu izradu..., a luka, u kojoj su bila podignuta mnoga prenoita,
bila je prepuna trgovaca to su pristizali iz svih (krajeva svijeta diui
graju u svako doba dana i noi. ..
Posejdonis je, bez sumnje, bio centar tog legendarnog kopna to je
svojim toplim vodama zapljuskivao Atlantik. Iako nam Platon nije
ostavio detaljnije opise samog kopna, -dakle, onih prostranih umom i
panjacima bogatih predjela to su se prostirali daleko od bljetavog i
fantastinog izgleda glavnog grada, moe se pretpostaviti da su to .bili
neobini pejzai, udesno lijepi i jednako toliko divlji u svojoj
nepriistupaonosti.
Diskretno saznajemo da je AtlantMa obilovala movarnim predjelima,
iznad nizina izdizala su se blaga brda, iznad brda, umovite i daleke
planine, a iznad njih, visoko iznad njih, ispod samog neba, u oblacima
bjel'iastim i tmastim, nazirala su se vulkanska igrotla, svojevrsni slapovi
zaraenih nebeskih i zemaljskih sila, gnijezda vatre i pepela, munje i
bljeska.
Koib i sudbina Atlantide!
Vulkani, kajd su gotovo uvijek rigali vatru izbacujui lavu i pepeo, (bili
su dio svabodnevnosti legendarnog kopna, tutnjali su podmuklo i
podrhtavali, ali nisu izazivali katastrofe, sve do onog kobnog dana i one
kobne noi u kojoj je uz strani prasak nestala Atlantida.
Nestala je Atlantida, a rodila se legenda.
Ugledni austrijski naunik Oto Muk (Otto Muck) (18921957), bez
sumnje jedan od najuvenijih atlantiologa u istanji nae planete, vie od
dviije decenije istraivao je tragove koji bi mogli da ga odvedu do kljua
kojim bi uspio da objasni najveu misteriju prolosti. Proizvod Mufcovih
dugogodinjih istraivanja, u kojima je analizirao drevne rukopise i
najneobinije eksponate poznatih i manje poznatih muzejskih i privatnih
zbirki umjetnina, bila je izuzetno zanimljiva kinjiiga Sve o Atlan-tidi
stare teze, nova istraivanja.
U svojoj knjizi, koja je svuda u svijetu, a prevedena je na preko ezdeset
jezika, ocijenjena kac kruna jednog ozbiljnog i temeljitog naunog istra-l
ivanja, Muk dosta uspjeno dokazuje da je Atlan-j tida odista postojala
u prostoru (na mjestu dananjir Azonskih otoka, u Atlantiku) i vremenu
(prije kojil 12.000 godina) kojeg navodi i Solon, odnosno Pla-| ton.
Prema Muku, Atlanitida se prostirala u smrjei sjever'jug, u duljini od
nekih hiljadu i sto kile metara, a njena sjeveroistona strana bila je dbru-'
bijena imasivraiim gorskiim lancem kojim su dominirali devet visokih
vulkanskih vrhova. Meu njima hio je najvei Piko Alto (Pico Alto) iji
se vrh, pod vjenom bjelinom snijega, gubio visoko meu oblacima, pa
su Atlantiani bili uvjereni da je boanstveni Piko Alto, nosa neba
kojem se treba kla-| njati i kojeg treba potovati.
A Piko Alto bio je, zapravo, najvei meu atlantiidskim vulkanima, koji
je povremeno grmio, tresao zemlju, izbacivao lavu i pepeo i na taj nain
jo vde irio strahopotovanje.
Atlanti su se nijime zaklinjali, pozivali ga za svjedoka, prinosili mu
rtve, obarali ponizno pogled pred njim, dodvoravali inu se... Pifco
AUfto je, meutim, ostajao u nebeskim visinama, neprisstupaan, divlji i
nijem. Tako sve do onog kobnog trenutka kada je u eksploziji nestalla
bljetava Atlantida i sav
njen narod.
Sta se, zapravo, dogodilo u tom asu kada su se razularile sile neba i
Zemlje, svjetlosti i mraka i kada je itava jedna idila nestala u jednom
kriku i jednom jedinom (bljesku?

Oni naunici, istraivai i fantasti, koji su narednih stoljea, vjerujui da

je postojanje Atlantide istorijsfci fakat, tragali za odgonetkom prastare
misterije, tragali su i za objanjenjem kako i zato je nestala. Sta se
dogodillo? Jesu li katastrofu izazvale lanane eksplozije vuilkana?
Moda je nestala i nakon nekog poremeaja u utrobi Zemlje? Da lii je
kopno potonulo u more za vrijeme jednog od onih praistorajiskih ratova,
iji se efekti mnogo ne razlikuju od kataklizme izazvane atomskim i
nuklearnim naoruanjem? Ako ne prihvatimo da se radi o pjesnikim
metaforama, zoran opis jednog takvog rata nai emo u gigantskom
indijiskom epu Mahabha-rata ... Moda je Atlantida, konano, bila
rtvom i nekog golemog nebeskog tijela ili, ipak, nekog stravinog
komara u Sunevom sistemu o emu nas izvjetava esto osporavani d
jednako toliko uvaavani naunih Imanuel Velikovski u svom obimnom
konitraverznom djelu Propast svjetova?
Razmotrimo, dakle, sve te i druge mogunosti ...
tajna zemljinih ploa
Kako je zavrila Atlantida? * Zanimljiva
ekspedicija na atlantsko dno * ta su naunici
otkrili pod morem? * Zemlja pliva na ploama
Katastrofalne posljedice premijetanja kon
tinenata * Kome je pripadala Boica snijega?
Mnogi autori djela posveenih problemu Atlan-tide smatraju da je
legendarna zemlja, nestala nakon siline eksplozije vulkanskog lanca koji
je dominirao hipotetinim kopnom. Eksplozije vulkana, kako nam je ve
dobro poznato, u praUosti nisu bile neka rifjeitkostt.
Naprotiv!
Prisjetimo ise samo nesretne sudbine i agonije rimskih gradova Pompega
i Herkulanuma to su zajedno sa svojim iteljima nestali pod lavom i
pepelom Vezuva. Ili, drugi primjer: eksplozija vulkana na otoku Teri^ u
Egejskom moru, smjetenog ezdesetak milja od Krete. Desilo se to
negdje oko 1450. godine prije nove ere. U stravinoj eksploziji nestao je
gotovo itav otok sa svim svojim palaama i hramovima, kamenim
ulicama i trgovima, nestali su i svi (njegovi itelji, a najvel'ianstveniji
dragulja minoske kulture Knasos, Malia i Zakro od tog asa poeli
suda gube sjaj i tope se u zaboravu. Tako je vulkan na Teri okonao
sjajnu minosku kulturu.
Svijet nije zaboravio ni eksploziju Krakaitaua,
uvenog vulkana izmeu Jave i Bornea, koji je
eksplodirao u avgustu 1883. godine izazvavi kata
strofalne posljedice. Stravini prasak i zvuni valovi
tri puta su obletjeli nau planetu. Ipak, najstraniji
su bili morski talasi kdj'i su bili izazvani erupcijom
(nestankom itavog jednog dijela otoka i otvorenjem
stravinog amibisa u samom moru). Oni su bili tako I
snani i pustoni da su u jednom mahu unitili titavfj
jedan grad Anger, a 36.000 ljudi u tom kata-ji
klizmikom asu nalo je smrt u pomahnitalomt f
moru! if
U dugoj istoriji .ljudskog roda bilo je, na alost,! i; i drugih katastrofa
izazvanih vulkanskim eksploza-jama i sasvtim je mogue da je i
Atlantida doivjela svoj kraj nakon erupcije vulkanskog lanca to je
dominirao itavim kopnom.
To na iizvjestan nain potvruje i ekspedicija ameriko-franouiskih
oceanografa i geologa koji su *
36
1975. godine uestvovali u Operaciji Arhkned (Arohiimeide),
nazvanoj po istoimenom i -u to vrije-me najsavreenijem batiskafu sa
kojim su se uenjaci vie od pedeset puta sputali na tajanstveno dno
Atlantika tragajui za dokazima da je tu nekada odista postojala
legendarna AtlanlMa.
Zanimljiva operacija u kojoj su koriteni i drugi najmodern'iiji batfiJskafi
francuske i amerike izrade, kao to su uveni alvin i podmorniki
tanjir sin (Cyana) nilje prola bez uzbuenja. Tako je u jednom
trenutku allvin napala dinovska hobotnica, a drugom agadom
francuski i ameriki istraivai i geolozi1 doivjeli su dramatine
trenutke u asovima dok je alvin nepomino stajao zaglavljen na
dubini od 2.700 metara.
Ipak, operacija je uspjela, a otkria do kojih su naunici doli istraujui
dno Atlantika doprinijela su da saznamo mnogo vie o prolosti1 nae
planete i zakonitostima koje vladaju u formiranju Zemljine kore.
Ukratko, potvreno je neto to je jedan zapadnonjemaki geofiziar,
Alfred Vegener (A. We-gener), nasluivao jo prije vie od ezdeset
godina i zato je, konano, darovao i svoj ivot 1930. godine. Vegener je,
naime, poginuo kada je u ekspediciji na Grenlandu tragao za dbkazima
koji e potvrditi njegovu teoriju.
U svojoj teoriji Vegener je polazio od u to vrijeme gotovo jeretike
pretpostavke da su svi dananji kontinenti i oatrva prvobitno pripadali
jednoj jedinstvenoj geolokoj masi, od koje su se, tek u jednom relativno
kasnom razdoblju, odvojili vei dijelovi kopna, koji su se, u dugom
procesu, sve vie meusobno udaljavali. Tako je, na primjer, Vegener
ukazao na jasno uoljivu meusobnu slinost struktura i starosti stijenja
na obalama June Amerike i Afrike, kao i na srodnost fosilnih biljaka
na kontiinemitima meusobno udaljenim na hiljade kilometara!
Istraivanja ikoja su u Operaciji Arhimed izvrili ameriki i francuski
naunici, u cjelini su potvrdili Vegeoerove pretpostavke. Danas je pozna-
to da povrina Zemlje nije nepomina i u jezgru stabilna kora, ve da je
formirana od viie ploa krunog oblika, debljiine od pedeset do stotinu
kilometara. Ploe plutaju na uarenoj itkoj lavi, a u permanentnom su
pokretu ve punih dvije stotine miliona godina.
Sita io praktino znai?
Kontinenti, ostrva ili morsko dno su, u stvari, gornji sloj jedne tanke
ploe, dok njen donji dio, na dubini od vie kilometara, poiva na
usijanoj lavi, koja se kree jo uvijek nelzmjetrenom snagom. Ta snaga
poinje od tajanstvenog djejistva iz jo mnoga dubljih regiiona nae
planete, koji su dananjoj na-* uei, zapravo, manje poznati nego povrina
Mjesecai Ta sila je, u stvaripstvaimi uzrok pomi|jeran/ju kon-| tinenaita,
ija je zakonitost jo uvijek nedovoljno istraena i poznata.
Kora Zemljane kugle se sastoji od ukupno osam veih i izvjesnog broja
manjih ploa. (Razdvojeni dijelovi doseu u dubinu sve do tekue lave i
magme. I mada zakoni sila koji vladaju pod povrinom nae planete, jo
nisu ni priblino objanjeni, naunici su, ipak, dobili predstavu o
njiihovoj prirodi. Seizmolog dr Anderson iz Kalif ornije (USA) je,
mjerei oscilacije Zerriljine lopte, /utvrdio da su atomi, odnosno
molekuli ve u dubim od dvije hiljade kilometara veoma
zibitjemi: njihov prvobitni volumen se smanjiuje za deset puta, a
znamo da mnogo blai prfttisak pretvara grafit u dijamant. Naunici su
izraunali da samo jezgro Zemlje trpi pritisak od oko 25 miliona
'kilograma na jedan kvadratni centimetar!
Ranifja (pretpostavka da se sredite nae planete sastoji od uarene kugle
od nikla i gvozda, dovedena je u sumnju. Za takvu gustinu materijala,
naime, potrebno je i (jo nepoznato) agregatno stanje u kome materija
dosee onaj stepen tvrdoe, koji bi, pod zamislivim fizikim uticarjem
ostao sasvim nepromijenjen.
Promjer te unutarnje Zemljine kugle je procijenjen na oko hiljadu i pet
stotina kilometara. Ta kugla pluta u sloju neke vrste magme, koja je
meuporedivo gua od magme pod Zemljinom povrinom. Neki naunici
su miljenja da se ta kugla kree po nekim svojim zakonitostima, sasvim
neovisnim od obrtanja planete!
Naravno, jo ni priblino nije razjanjeno kakvu ulogu vri Zemljino
jezgro kretanjem po vlastitim zakonima, ime nastaju trenja koja stvaraju
Ze-mljin magnetizam. Izvjesno je da djeluju nepoznati fiziki zakoni, jer
obino magnetsko gvoe ve pri zagrijavanju od nekoliko stotina
stepeni gubi svoj magnetizam!
Pritiske, kakvi u utrobi Zemlje mora da vladaju, nije mogue
rekonstruisati ni u jednom naunom laboratoriju u svijetu. Led pod
pritiskom, od etrdeset hiljada atmosfera, na primjer, topi se tek pri
temperaturi od 190 stupnjeva Celzijuisovih, a ulje pod mnogo manjim
pritiskom, toliko se estoko stvrdne da je njime mogue rezati elik!
Gigantske sile Zemljanog jezgra, najzad, svakako utiu i na pomjeranje
svih ploa koje plutaju na njegovoj povrini. Danas postoje vrlo
precizni instrumenti, kojima je takve pokrete mogue izmjeriti ak do
ispod milimetarske tanosti. Na primjer: razdaljina Evrope od amerikog
kontinenta svake godine se povea za oko 25 milimetara, to, u geoloki
kratkom vremenskom periodu od stotinu miliona godina, iznosi ve
2.500 kilometara!
Neke ploe putuju mnogo bre. Tako se razdaljina izmeu Evrope i
Grenlanda, samo u toku posljednj'in stotinu godina, poveala za gotovo
jedan i po kilometar!
Pravca kretanja nisu jedinstven,!, ve se, izgleda, ukrtaju bez ikakvog
reda. Tako dio Aairje, koji je danas Indija, u toku Sto osamdeset miliona
godina se, prema sjeveru, povukao za osam hiljada kilometara i naletio
na dio kopna, koji danas pripada preteno KM. Neosloboeni pritisak se,
meutim, i dalje nastavlja nesmanjenom estinom. Usljed toga su se,
konano, meusobno prignjeile ivice ta dva kopnena bloka. Tako je
nastao i masiv Himelaja!
Neki naunici, kao i Vegener, poli su od pret-postavtke da se Zemlja tek
prije nekih milijardu godina formirala u nebesko (tijelo bez vlastite
svjetlosti i da se satno na nekoliko mjesta njene povrine u mnogo
ranijem periodu obrazovala vrsta kora. Usljed daljeg hlaenja je,
najzad, nastala jedinstvena kora minimalne debljine, pod kojom je
kljuala uarena lava, kolja je na vie mjesta stalno izbijala i na
povrinu. Na toj tankoj Ze-mllginoj ljusci nije bilo ni kontinenata, ni
mora. Cio globus je bio prezasien sasvim neplodnim pusti-njima
sainjenim od ljunlka i kamenja.
Bezbrojne gigantske vulkanske erupcije su stvorile prve geoloke
formacije. Atmosfera se sastojala od otrovnih para metana, amonlijaka i
sumporvodika, izmijeanih s vrelim tekuim plinovima ikoji su izbijali iz
vulkana i koji su se, tek nakon vie miliona, godina, koradenzovali na
velikim visinama, da bi se'\ odatle, u neprekidnim prolomima oblaka,
obruavali b na jo uvijek tananu koru nae planete. Usljed te. intenzivne
aktivnosti mase vode su se odmah ispa-i ravale. Tek u toku dailjnih
hlaenja na povrini^ Zemlje su se, tu i tamo, poeli da formiraju
potoci, zatim nevelike rjeice i najzad iroke rijeke od kojih su mnogo
kasnije nastali praofceani. Kisik, meutim, u to vrijeme jo nije postojao!
Dalja hlaenja su, kasnije, prouzrokovala nabi-ranje Zemljine kore. Na
povrini su se pojavile mnoge provalije i amlbisi. Veina dananjih
naunika je uvjerena da se cjelokupno kopno nekada sastojalo od jednog
jedinog kompaktnog kopna, to jest kontinenta. Taj prakonutkienit se,
prije nekih dvije stotine miliona godina, raspao u dva dinovska dijela.
To su Laurazija i Godvanalend!
Tada je poeo nedugi period dinosaurusa, kojih je bilo vie od dvije
stotine raznih vrsta i koji su na Zemlji egzistirali izvjesno vrijeme. U to
vrijeme su na naem globusu vladale sasvim drugaije klimatske prilike.
Svii dinosaurusi su imali hladnu krv, pa su mogli da opstanu jedino na
temperaturama od deset pa do najvie etrdeset stepeni Celzirjusovih. Na
osnovu toga, a i iz drugih razloga, pretpostavlja se da je u to vrijeme
temperatura na itavoj planeti bila prilino ravnomjerna i da su godinje
promjene bile gotovo zanemarljiive. tavie, u blizini polova rasle su
palme!
Skot, Amundzen, Berd i mnogi drugi istraivai polova svojevremeno su
nas izvjetavali o ogromnim naslagama uglja na Antarktiku, koje su do-
voljne za snafbdijevamje svijeta u toku vie mile-n'ijuma. To najfbotbje
dokazuje da je u toj oblasti nekada bujala raznolika vegetacija!
U svakodnevnom ivotu esto se uje izreka da je na Zemlji sve
prolazno. To je tano, pogotovo kada je u pitanju spoljni lik nae planete.
Promjene dinovskih razmjera, kaje su, u geolokim periodima, dovele
do dananjeg izgleda Zemlje, nikako nisu bile iscrpljene pomjeranjem
kontinenata i stvaranjem ogromnih planinskih vijenaca. Naprotiv, te
promjene su prattile i navale gigantskih masa vode, pod kojim su tonula
ostrva, zemlje i kontinenti, dok su na drugim mjestima, opet, izranjala
nova kopna i nova prostranstva. Budui .da okeani sainjavaju
sedamdeset procenata sveukupne Zemljine povrine, jasno je da su i oni
u gromnoj mjeri uticali na konanu sliku nae planete. Svugdje gdje je
otkrivena nafta, nekada su, u toku dugih epoha, bila jezera i mora, na
ijem je dnu sporo ali neminovno tekao proces raspadanja bakterija.
Proces formiranja kore na naoj planeti nije,
razumljivo, ni do danas definitivno zaokruen. On
se i dalje odvija. Dodue, sporo ali permanentno.
Ploe Zemljane utrobe mogu, zarad razliitih pra
vaca kretanja, da se sukobe i da tako prouzrokuju
stravinu katastrofu. Mogu da nastanu naponi neza
mislivih snaga, koji, ukoliko bi se pretvorili u eks
ploziju, mogu da unite gotovo itav jedan kon
tinent.
Mogue je da je i propast legendarne AittLaniAd; bila prouzrokovana
jednim takvim djejstvom prfUf ^rodinih siila unutar nae planete. U
trenutku uasaj I djela ploa Amerike se, ponesena nevidljivim ru-H
kama, ortkioula od matinog leita i sa sobom, pre-[ ma sjeveru, u vade
mara odvukla velike oblasti; arhipelaga Atlantiide, kao 'i priobalna
podruja june; Amerike, dok je, istovremeno, iz Pacifika na veu
visinu podigla obala junoamerikog kontinenta . . '.
To naglo premjetanje kontinenata pratile su i gigantske poplave, Ikoje
praistorija pamti kao Potop. Jedan od brojnih dokaza prel'ivanja na
kontinentalnu masu predstavlja i jezero Tiitikaka s povrinom od 8.300
kvadratnih kilometara, koje predstavlja jedinstveni geoloki kuriozum na
svijetu. Jezero, naime, kako je poznato, lei na visini od gotovo etiri
hiljade metara iznad morske povrine, na daleko veoj visini nego vrhovi
mnogih visokih planina.
Ima i drugih primjera. :
Godine 1963, jedna grupa alpinista, koji su namjeravali da se popnu na
vrh Koronade Grande (Coronade Grande), navodi u svojoj zanimljivoj
knjizi Deset hiljada godina postojanja zagonetke Inka, ikrila je
geometrijske ruevine koje su podsjeale na ulice i sistem kanalizacije.
Te ostatke otkrili su na visinama od 4.700, 4.810 i 4.880 metara
nadmorske visine.
Na 5.350 metara naili su na kamene stepenice, a na 5.480 metara,
izmeu vjeitog snijega, na jedari krug masivnog kamenja visokog oko
jedan metar, iji je obim iznosio punih petnaest metara. Saznali su da te
veoma stare konstrukcije Indiosi nazivaju ,paskanas' i da ih smatraju za
mjesto za odmor na putu ka bogovima.
Jedan od uesnika ove ekspedicije, Karlos Zarate, temeljitije je ispitivao
teren i u centru kruga pronaao jednu grobnicu sa posuem, predmetima
od drveta i dragocjenim metalima, tkaninama i komadima koljki. Neto
kasnije, alpinisti su otkrili 'i ruevine stambenih kua, koje su graene u
obliku kupola.
Alpinisti su bili veoma umorni zbog nedostatka kiseonika, ali su uspjeli
da utvrde da su svi predmeti pokriveni slojem vulkanskog pepela. U
okolini su pronali ii muimijje sa irazmim nakitom, razne metalne legure
i tragove gvoa.
Predmeti, kako je kasnije ustanovljeno, poticali su iz praistoiiijskog
perioda, a dobro se zna da Inke nikada nisu otkrile tajnu gvoa. To
praktino znai da su zagonetni ostaci sa peruanskih Kiordi-Ujera
pripadali nekoj drugoj civilizacija. Ali, kojoj?
Atlantidi?!

Ovom tipu otkria pripada i nalaz poznatog

meksikog uenjaka Garsija Pajona. On je, talkoe
na Kord'iljertima, na visini od 5.700 metara, pod
debelim slojem leda, otkrio ostatke dviju koliba.
To ne bi biilo toliko udno da oko koliba nisu pro
naene koljke i itragovi aktivnosti mora, to najzor
nije govori da su kolibe u dalekoj prolosti, zapra
vo, bile podignute na obali mora. Kasnija istra
ivanja su ustanovila da se katastrofalno podizanje
tle odigralo prije najmanje deset hiljada godina, da
kle, u vrijeme u kome i Solon postavlja priu o>
tajanstvenoj Altlainitidi.
Sasvim sigurno, jedan od uzroka katastrofe if|
kojoj je nestala Atlantida mogao je da bude i prU[
tisak takozvane ploe Naa, koja prema sjeverui
potiskuje plou Amerake, a koja se, opet, kredil
prema zaipadu. Talko su se obrazovali i planinski ma-1
sivi Amda i Kordiljera. Ploe isu se u prolosti snanoj
sukobile. *|
Ako su energije tih ploa bile tako snane da sdf uspjele da formiranju
dinovske planinske vijence! f sigurno je da su bez veih problema
mogle d da|| sitav jedan arhipelag iupaju iz korijena i da gai|
odvuku na okeansko dno. A to se, upravo, prema mnogim
atlanidolozima, desilo i Atlantidi.
Katastrofa je poela ve kada se av izmeu amerike i afrike ploe
ukrstio s arhipelagom i kada su ploe dospjele u gotovo frontalan
poloaj. Na povrini nae planete se pojavila strana pukotina, koja se
protezala od mora oko Junog pola, pa sve do voda Ledenog mora na
sjeveru. Upravo ta rasjeMna je i zapeatila sudbinu Atlamitide.
Pukotina je, naime, popreno presjekla velike otoke hipotetinog
arhipelaga, tako da su mnogi vulkani na Atlantidi eruptirali u stranoj
eksploziji koja je jednu fantastinu civilizaciju unitila u jednom
stranom danu i jednoj stranoj noi.
U tom sudbonosnom trenutku, ako prihvatimo ovu teoriju kao tanu,
Zemlja se otvorila i pokuljale su uarene mase lave. Sve to nije unitila
lava, progutao je okean. Tako je veina oblasti legendar->nog kopna
propala u pakao ognja i vode, kao da nikada nije ni postajala.
Ostatke kopna je, razumljivo, tokom prohufjalih milenij uma izlokalo
more. Iz irokih prostranstava Atlantskog okeana danas stre samo
pojedina ostrva, svjedoei o nekadanjem postojanju jednog dijela
Zemlje, iji su itelji imali razvijenu kulturu i tehniku, a moda siu, u
nekim oblastima, ak bili i mnogo napredniji.
Pogoeni uasom, neznatni broj preivjelih uspio je laama da umakme
katastrofli. Iskrcali su se na evropsko, afriko i ameriko kopno i tu
nastavili ivot u stalnom strahu od kataklizme. Ali, o njima i njihovoj
djelatnosti u sasvim novim uslovkna govo-riemo opirno neto
kasnije ...
Nauka nas danas ui da svii pokreti Zemljinih ploa ne dovode do
stravinih kataklizmi. Proces po-mjeranja se, po pravilu, odvija sporo i
ovjek ga, u toku svog ivota, gotovo uopte ne opaa. Ipak, na
pomorskim kartama u prolosti oznaavana su mnoga ostrva kojih danas
uopte nema. To je bila sudbina i mnogih poznatih svjetskih luka. Gdje
se, recimo, zdjela Vineta, buna luka u Istonom moru, o kojoj govore
mnoge pomorske knjige prolosti?
Slina sudbina, izgleda, prijeti i Veneciji. Eksperti su precizno izraunali
da e taj grad potonuti u more, najkasnije u robu od stotinu godina!
Oblast oko Markovog trga, s vremena na vrijeme, ve preplavljuju plime.
Taj zastraujui fenomen nije bio uoljiv sve do prige nekoliko godina.
Nasuprot Veneciji, Piza je u srednjem vijeku bila mona pomorska
republika. Sa svojom razvuenom lukom opasno je konk<urisala ak i
enovi. Vladala je itavom Sardinijom, dijelovima Korzike i Balearima.
Danas je Piza, kako nam je poznato, gotovo deset kilometara udaljena od
morske obale!
Kao nekada Atlaintidu, tako bi i ostrvo Island, jednoga dana, mogla da
zadesi katastrofa. Na njemu isu jo uvijek aktivni mnogi vulkani, a tek
1963. godine je, zahvaljujui djelovanju jednog podvodnog vulkana,
iskrslo oatrvo Surtsej. Deset godina kasnije, vulkanska erupcija na
Helmeju je svojom lavom d pepelom iroke oblasti grada pretvorila u
jedinstveni pakao ognja, dima i plina.
Trelba imati na umu da je Island rascijepljen pukotinom izmeu
amerike ploe i ploe Euroazije. Obje ploe se kreu u suprotnom
smjeru. Zvui neobino, ali je sasvim mogue nagli trzaj na
obalskom rasjedu kod Svetog Andrije, koji popreno sijee Kaliforriiju,
mogao bi i na Islandu da izazove stravinu kataklizmu!
Prema miljenju nekih naunika, zbog pomje-ranja Zemlgine osoviine,
uskoro bi i itava naa planeta mogla da bude ugroena katastrofom.
Tako misli i ameriki uenjak Hjiu A. Braun (Hugh A. Brown) iz Long
Ajilenda (Lond Iland), u dravi Nju-jork, koji je, prije me/koliko godina,
Ujedinjenim nacijama uputio i opiran apel, ukazavi na takvu opasnost.
Nasuprot Baraninu, naunik J. Andersen iz Duiz-faurga (SR Njemaka)
goviori o naprsnuu pola, pod ime podrazumijeva razmjenu energije u
Zemljimom magnetskom polju, koja bi mogla da nastane pomje-ranijeni
rotacijske osovine. Andersen je, za potvrdu svoje teorije, istraivao punih
deset godina. Dokaze je iznio u svojoj knjizi Astrogeografija i ostorija
(Edicija Ebertin, Alen).
Jo ranije, zapadnonjemaki naturolog Krajh-gauer (Kreichgauer) je ibio
m'iGijmja da se Sjeverni pol nekada nalazio u blizlini dananjih
Havajskdh ostrva, ali se, prije nekih trideset hiljada godina, uisljed neke
kosmike katastrofe, pomjerio prema junom dijelu Grenlanda. Tek u
jednom mnogo kasnijem periodu zauzeo je dananji geografski poloaj,
ime je, zapravo, poelo i posljednje ledeno doba.
Naravno, teko je i naslutiti ta se, odista, dogodilo onog koibnog dana
prije oko dvanaest hiljada godina kada jie nestala AtlaMtida. Pomjeranje
Ze-niljinih ploa i zagonetne sile, koje djeluju u utrobi nae planete,
samo bi kao realna mogunost mogle biti krivcem za praistorijeku
kataklizmu. Mi za to, izuzev pretpostavki, meutim, nemamo nikakvih
vrstih dokaza.
Francuski i ameriki naunici, koji su uestvovali u Operaciji Arhimed
niim nisu dokazali da su na dnu Atlantika naili na neke opipljive
dokaze drevnog kopna. Naprotiv, o Atlamtidi nisu ak eljeli ni da
govore. Ipak, istakli su na prigodnoj konferenciji za tampu da su sa
golemim uzbuenjem, boravei u modernom batiskafu alvdn, iz nepo-
sredne ibliziine posmatrali rad vulkana na okeanskom dinu. Gotovo tri
kilometra ispod morske povrine radio je vulkan izbacujui lavu i
rastaljeno sti-jenje.
Meutim, ono to nije polo za rukom francu-sko-amerikorj naunoj
ekipi, polo je sovjetskoj. Ona je na dnu Atlantika otkrila kamene
blokove koji podsjeaju na ruevine velikih graevina.
Istovremeno, sovjetski znanstvenik Andrej Ar-(kadij Absionov, direktor
Instituta za okeanografiju SSSR, dbjavio je fascinantnu naunu raspravu
s fotografijama boje je na dnu Atlantika snimio njegov kolega dr V.
Marakiujev, koji je uestvovao u pomenutoj sovjetskoj ekspediciji. Na
fotografijama, snimijemim nekoliko stotina kilometara daleko od
portugalske dbale, jasno se vide etki etvrtaste kamene gromade
praviln'ih oblika, boje nesumnjivo predstavljaju ostatke nekakvog
stepenita.
Aksionov iznosi teoriju da se radi o ostacima graevdne koja je pripadala
Atlantidi!
Pored ove fotografije, sovjetsku naunici nainili su jo preko sedam
hiljada foitosa, koji prikazuju ostaitke itavog naselja potonulog nakon
lananih vulkanskih eksplozija.
O kataklizmi u kojoj je okonala Atlantida, meutim, ima i mnogo
drugih teorija. Na primjer, ona koja govori o stravinoj eksploziji koju je
izazvalo nepoznato nebesko tijelo ogromnih dimenzija.
To je uzbudljiva pria o Mukovom Planetoidu A...
podupira neba se sruio-
ta se 1908. dogodilo u Sibiru? * Opasne putanje gigantskih asteroida *
ta bi se dogodilo kada bi...? * Drevna svjedoanstva o stranoj
kataklizmi * O emu govore svete knjige i prastari zapisi? * Zanimljivo
otkrie Demsa ervalda
... Jednoga dana dogodila se strana eksplozija, od koje je mnogo vrsta
ume uz obje obale rijeke Cambe poleglo kao pokoeno. Koliba mojega
brata bila je sravnjena sa zemljom, krov joj je odnio vjetar, a njegovi su
se sobovi od straha razbjeali. Od buke moj brat je ogluio, a od zranog
pritiska, jo dugo bolovao...
.. . Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do same zemlje i
kako je suknula vatra. Pomislili smo da s neba pada kamenje i razibjeali
smo se prestravljeni, ostavdivi vedra kraj izvora. Kada smo stigli do
kue, nali smo onesvjetenog oca Semjenova. Vatra je bila sjajnija od
Sunca. Za vrijeme tutnjave, Zemlja i koliba su strano podrhtavale, a s
krovova se osipala zemlja ...
Ovo su samo dva naaumice uzeta svjedoanstva o velikoj tumguskoj
eksploziji, koja je posljednjeg junskog dana 1908. godine pogodila dio
Sibira, na-iraivi pravu pusto na podruju prostranom oko dvije hiljade
kilometara. Od tada je prolo 75 godina, a nunidi jo uvijek nisu
usaglasili svoje stavove oko toga ta je, zapravo, palo u Sibir. Da li je ito
bio golemi asteroid? Moda meteorit, moda kometa, moda svemirski
brod gostiju iz udaljenih svjetova, a moda alk i zagonetna crna
rupa?! .. .
Sve ove pretpostavke imaju svoje pobornike meu uenjacima
dananjice, ali veina ih, ipak, zagovaraju ideju da je nenastanjeno
tungusko prostranstvo oeao, zapravo, rep neke zalutale komete.
Naravno, za ovu tezu oni imaju podosta i valjanih argumenata, ali 'bi
nam oduzelo previe prostora da se njima bavimo.
Tunguska eksplozija izazvala je fantastine efekte u svijetu: u Londonu
se te noi na ulicama moglo itati kao da je pola dana, u Hajdeibergu
(Heidel-ibengu), SR Njemakoj, do samog svitanja su plovili svjetlom
obasjani oblaci, iz mnogih evropskih opservatorija nisu se mogla obaviti
nona posmatrainja, a dugo podrhtavanje tla zabiljeili su i seizmografi
irom Amerike.
Niko nije znao ta se, zapravo, zbilo ni gotovo dvije decenije kasnije,
iako je dogaaj bio jedan od najdramatinijih u povijesti nae planete
posljednjih nekoliko stoljea. Jer, da je, igrom zle kobi, kako su kasnije
uenjaci izraunali, Zemlja bila samo etvrt dana dalje u svojem
obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi zfbrisalo Petrograd (da-
nanji Lenjingrad), ili da je bila pod neznatno drugim uglom otiao bi
London, lili pola dana dalje 'Njujorik, i tako dalje, i tako dalje.
Sreom dogaaj se desio u prostranom i nenastanjenom Sibiru i prva
ekspedicija Sovjetske akademije znanosti, sa Leonidom Kulikom na
elu, krenula je na lice mjesta tek poetkom 1927. godine, ali je
opustoeni krajiolik detaljnije ispitan tek desetak godina kasnije, za
vrijeme Kulikove etvrte ekspedicije.
Neto manje uzbudljiv i dramatian dogaaj odigrao se 8. marta 1976.
godine u Kini.
Crvena vatrena lopta veliine punog mjeseca nenadano se pojavila
nekoliko desetina kilometara iznad sjeveroistonog dijela kineskog grada
Hsing-lunga, u provinciji Pajen, u 15,01 sati po pekinkom vremenu.
Primijeeno je da se vatrena lopta kree ka jugozapadu, gotovo paralelno
sa povrinom Zemlje, brzinom od deset kilometara u sekundi.
Dvije stotine i trideset kilometara jugozapadno od grada Hsinglunga,
Hsin Kuo in i pet njegovih ikolega iz komune Tienteh, u provinciji
Kirin, primijetili su da je prenik vatrene lopte u tom tre-muHku mogao
biti dva do tri puta vei od prenika Mjeseca, vienog golim okom. Oni
su opisa! vatrenu loptu kao crvenkasto-ibjeliastu masu, opasanu pla-vo-
bijelim prstenom, koja je zasljepljujue bljetala, zadrala se nekoliko
sekundi u vidokrugu i onda naglo nestala!
U meuvremenu, deseitine hiljada radnika, seljaka i vojnika uoili su
gorue nebesko tijelo na putu prema Sulanu, mjestu koje se nalazi
jugozapadno od grada Kirina. Prema rijeima seljaka iz okolnih sela,
bljetavost eksplozije i samog meteo-rita, mogla se poroditi sa sjaijem
samog Sunca. Neki oevici tvrde da je vatrena lopta, prije nego to se
raspala, imala preonik od dva metra, a da se prilikom eksplozije,
neposredno prije pada, od nje odvojilo nekoliko manjih komada, koji su
ostavili svjetlo-uti trag za sobom.
Zvuk koji je pratio rasprskavanje meteorita opisan je kao zvuk to
proizvode supersomini avioni, sa dodatkom zvideeg zvuka bombe
koja pada. Masa meteorita, koja je neposredno prije dodira sa Zemljom
postala tamna, proizvela je u trenutku pada zastraujui urlik, podiui
prainu i zemlju visoko u vazduh. Komadi zaleene zemlje letjeli su i do
sto pedeset metara u vis, a oblak u obliku peurke istog asa vinuo se u
zrak.
Kineski meteorit nije manlio neku veu tetu, ali se pitamo ta bi se
dogodilo da se neki vei meteorit ili asteroid ustremi prema naoj
planeti?
Apolo, Adonis, Hermes i Ikar su samo etiri astenoida, koji su
1932, 1936, 1937. i 1968. godine proletjela zabrinjavajue blizu nae
planete, iako su ova lutaj/ua nebeska tijela, od kojih je svako u preniku
bilo veliko izmeu jednog i dva kilometra, svako 'U svoje vrijeme
izazivalo zabrinutost astronoma i naunika uopte, ndiko ne zna gdje se
ona danas nalaze. Jedno je sigurno ova etiri aste-roida sa mitskim
imenima nisu iezla, jednostavno zagubljena su u bezgraninim
njedrima svemira.
Nebeska tijela veliine kao to su potmeniuti asteroii naHik su na zrnca
pijeska u poreenjima sa planetarna i zvijezdama, te nije nikakvo udo
to astronomi priznaju da je, maltene, nemogue pratiti
njihovo kretanje kroz svemirska prostranstva. Na sreu, neto vei
asteroii, ini se, imaju pravilne putanje to, bar donekle, pomae
naunicima u prouavanju ovih opasnih nebeskih lutalica.
Ipak, neuporedivo je vie onih, uislovno reeno, siunih aisteroida
prenika jedan do dva kilometra koji oiblijeu oko Sunca putanjama
koje je inemogue unaprijed lizrauinalti i permanentno pratiti. tavie,
esto se te putanje, istiu astronomi, ukrtaju sa planetom Zemljom, to
praktino znai da uvijek postoji mogunost sudara izmeu nae planete
i nekog astero'ida.
Ali, ostavimo sad nauna naglabanja.
Naa planeta je, ini se, u svojoj dugoj prolosti, isuvAe esto bila
diljem nepoznatih nebeskih tijela to su se dbruavala na nejaku
Zemljinu koru izazivajui strane kataklizme, koje su mijenjale reljef,
poloaj i klimu pojedinih dijelova svijeta. U jednoj od takvih kataklizmi
netala je, prema teoriji jednog od najserioznijih istraivaa, Ota Mulka,
i legendarna Atlantida. Mukovoj zanimljivoj teoriji vratiemo se kasnije.
Teorija o sudarima Zemllje sa nebeskim lutalicama nije nova. O njima se
govori i u najdrevnijim pisanim dokumentima, egipatskim papirusima,
svetim knjigaima mnogih naroda, mitovima i legendama. Ipak, sve do
posljednjih godina ta svjedoanstva traila su i naunu potvrdiu. Sada su
je dobili.
Trojica uglednih engleskih geologa Don Norman (John Norman), Nevil
Prate (Neviill Prie) i Mao akvu-Ajk (Mau Tchaq-Ike) uspjeli su na
vrlo zoran nain da dokau kako je planeta Zemlja, s vremena na
vrijeme, bivala bombardovana iz kosmosa.
Fotogeolozi, koji prouavaju, regionalne sisteme pukotina na naoj
planeti, navode engleski naunici, na fotografijama snitnUjenim sa
velikih visina, zapazili su neto zanimljivo. Suvie esto na fotosima se
pojavljuju male pukotine u obliku ktka, nastale takom slijeganja
zemljita iznad upljina u kori Zemlje. Rjeenje se samo nametnulo
nakon temeljitog analiziiranja snimaka Mjeseca, na ijoj se povrini, kao
to je poznato, mogu vidjeti mnogobrojni veliki i mali krateri!
Naunici su utvrdili da na Zemljinom priro-dinom satelitu postaji
300.000 kratera preonika veeg od jednog kilometna. Slini kratera
zabiljeeni su i na Marsu i na Veneri, a kako je naa planeta vea od
injifa, sasvim je logino da lje '! ona u prolosti bila faombardovana
meteoritima. Postoj ainrje nekih kratera i drugih geolokih promjena na
Zemlji ve je pripisano sudarima sa meteoritiima. Na primjer, Dajalblo
kanjon (Diabilo), u Sjedinjenim Amerikim Dravama je, u stvari,
geololki mlad krater pre-nika 1,5 kUameltar. Neto vea i starija
struktura slinih proporcija zapaena je u Sadbariiju, u Kanadi, ali se o
njenom porijeklu jo raspravlja.
Neosporno se namee zakljuak da je i Zemljia u davnoj prolosti
izdrala mnoge kalvari'je u kojima je osloboena ogromna energija.
U ovom kontekstu, namee se jedno pitanje: kolika je, zapravo, snaga
majf jaeg udarca boja Zemlja moe da podnese, a da se ne raspadne?
Prouavanjem Mjeseeve povrine dolo se do zakljjuka da je na
prirodni satelit pretrpio veoma snane udare. Ako dimenzije Mjeseevog
mora Imbrijjum srazmjeirno preslikamo na Zemlju, do-biemo krater
od 3.500 kilometara u preniku! To bi znailo da bi Zemllja mogla
podnijeti udarac meteoriita prilikom koga bi se oslobodila energija
dovoljno velika da izazove kruno pomijenanje tla navedenog preonika.
Iako primjena ovako pojednostavljene analogije nije preporuljiva,
moemo sa sigurnou pretpostaviti da je naa planeta izdrala
54
udane koji su mogli da 'izazovu pojavu: udubljen ja prenika tri
hiljade 'kilometara!
U nauci je prihvaena pretpostavka da se vei
na ovih sudara odigrala u ranom prekambrilju, prije
vie od tri milijarde godina. '
Meutim, naunici koji se bave prouavanjem Mjeseca vjerurju da su se
najvei sudari, koji su u prolosti zadesili ovo nebesko tijelo, odigrali,
zapravo, mnogo kasnije. Oni tako tvrde da su krateri Kopernik i Tifco
(Tycho) nastali prije otpriMce 900 ili 1000 miliona godina. Zato se mora
pretpostaviti da je i Zemlja doivjela bar isto toliki broj sudara velike
snage u posljednjih 600 mdiTiona godina.
Kako ofceani i mora pokrivaju dvije treine Zemljihe povrine, vie je
nego sigurno da su neki od meteorita, koji su dospjeli na nau planetu od
prekamibrija naovamo, pali u more. Rezultat te katastrofe morao 'je da
bude ogromni vodeni talas, (koji je sfiigurno unitio priobalni ivot u
irokom pojasu. Vodena para i praina stvorena sudarom dospjele su,
najvjeirovatnije, u gornje islojeve atmosfere i uticale na promjenu
vremena na dui period, a samim tim i na ivot na Zemlji.
Da, to se upravo moglo dogoditi.
Aitlantida je, pogoena ogromnim Planetoidom A, naprosto zbrisana sa
kugle Zemaljske, izazvavi, u svlim dijelovima svijeta katastrofalne
posljedice. Kosmiku katastrofu su pratili i potresi irom Zemlje kao,
konano, i klimatske promjene globalnih razmjera.
To je, ukratko, sie teorije naunika Ota Muka o traginom kralju
legendarnog kopna to se ponosito uzdizalo u Atlantiku, zapadno od
Herkulovih stubova, kako je i zapisao grki filozof Platon.
Mnogi geoloki i fosilni nalazi zaista potvruju Mufcovu teoriju i vrlo
ubjedljivo govore u prilog pretpostavci da se prije nekih dvanaest hiljada
godina takva katastrofa dogodila.
Sudar sa ogromnlim nebeskim tijelom izazvao je stravine posljedice.
Gotovo u jednom bljesku nestalo je itavo legendarno kopno, lanano su
pokrenute strane i zagonetne sile pod Zemljinom povrinom, proradili
su vuilkani, iznad Zemlje se digao oblak gasova, dolo je do
nezapamenih poplava, a ovjeanstvo je dovedeno na samu ivicu
totalne propasti...
... Nebo se pribliilo Zemlji i u jednom danu je sve propalo. alk su i
planine nestale pod vodom ...
Talko se opisuje katastrofa u staromeksikanskim tekstovima u
takozvanom Kodeksu Cimalpopo-ku. Nepoznati sastavljai ovog
prastarog teksta, zabiljeili su i ovo:
... Pria se da je kamenje, koie mi sada gledamo, prekrilio cijelu
Zemlju, a tetzont* je kupio i kljuao uz veliku buku, a planine su se
dimile crvenom bojom...
Nema sumnje da su prastanovnici Meksika bili svjedocima vulkanskog
razaranja, ali je teko odgovoriti ime je, zapravo, to razaranje izazvano.
Daleko vie naroda iz onih prastarih vremena to sezajiu u praskozorje
ovjeanstva, meutim, u svojim tradicijama, svetim knjigama i
oskudnim zapisima, govora o stranim efektima tajanstvene kataklizme,
o neopisivom komaru, kojeg je rjeju teko doarati. Ipak...
... Drugog mjeseca, sedamnaestog dana mjeseca, tog dana otvorili su se
9vi izvori velike provalije i okna su se nebeska otvorila. I padala je na
Tetaont panaana leamena lava, glavni graevinski materigat u
Melosilkiu.
Zemlju kia etrdeset dana i etrdeset noi... (Biblija).
Isrtii ovarj dogaaj, smak svijeta, kako su ga nazivali stari reci i uvari
tajnih znanja, hiljade godina prtije nego to su ga regisitnovali nepoznati
autori Biblije, detaljno je opisan na glinenim ploicama drevnih i
zagonetnih Sumeraca, to su ivjeli u plodnoj Mezopotamiji, izmeu
plodonosnih obala rijeke Eufrata i Tignisa.
... Rasno ujutro otpoeo je pljusak, a nou sam svojim oima ugledao
krupnu kiu. Pogledao sam lioe vremena strasno je bilo posmatrati
vrijeme ...
... Prvi dan bjesni juni vjetar, brzo nalijeui, popunjiujiui planine,
kao rat Sto ljude sustie. Jedan drugog ljudi ne Vide...
Potop, moda ba onaj biblijski Potop, za koji vie nema sumnje da ije
ilstorijska injenoca, zabiljeen je i u drugim predanjima i legendama to
su nikle na razliitim mjestima nae planete. U svetoj knjizi Rie
Indijanaca, boji danas ive na podruju Gvatemale, u takozvanom
kodeksu Popol Voh, doslovno stoji:
Bio je veliki potop... Lice Zemlje je potamnilo 'i poela je da pada crna
kia, lolo je danju i lilo je nou... Ljudi su bjeali u oajanju... Pokuavali
su da se popnu na krovove kua koji su se ruitili 'i bacali ih na tlo.
Pokuavali su da se uspuu na vrhove drvea, ali ih je drvee zbaci-
valo ... Ljudi su traili spas po peinama i grotlima, koja su iih
progutala ...
Kako navadi u svom djelu Tajne najdrevnije Morije, sovjetski naunik
i pisac Aleksandar Gor-bovski, sjeanja na strasnu kataklizmu sauvali
su u svojim tradicijama i Indijanci to danas ive na podruju prostrane
Amazonke. Njihova predanja |, pripovgedaju da se iznenada razlijegla
strana rika i tutnjaa. Mrak je sve pritisnuo, a zatim se na Zem'lju obruio
prolom koji je sve sprao i potopio oio svijet.
Oigledno je da se u istom periodu odvijalo i obrazovanje planinlsMIh
lanaca, dolina i kanjona. 'Indijanci Ositrva kraljice Sarlote, navodi
Gonbovski, priaju u svojim mitovima i predanijima, da Zemlja do
kataisitrofe nije bila takva kakva je danas i da taida uiopte nije bilo
plariiina. Istovremeno, ve po-mienuti Kodeks imalpopoka govori o
crvenim planinama Ikoje su se strasno dimile rastopljene ili prekrivene
uarenom lavom.
Iz svega ovoga nije .teko doi do zakljuka da se radilo o tekoj
katastrofi koja se odigrala negdje, na prostorima izmeu Amerike i
Afrike, najvjero-vatnije u Atlantskom >okeanu. Jer, nita manje
zaniimljiva vjerovanja zadrala su se do dananjih dana i kod nekih
afrikih naroda. Njihove prastare sage takoe govore o katastrofi, koja je
bila praena vulkanskim erupcijama, zemljotresima, uraganskim
vjetrom, blatnjavom kiom i stravinim poplavama.
Istovremeno, kako se udaljujemo od mjesta hi-patetike kataklizme,
daikle, od mjesta gdje je nekada cvjetala civilizacija monih Atlanata,
narodna predan ja gulbe na intenzitetu, u njima se manje pomiinju
esitolke vaikanislke erupcije, zemljotrsi, or-kni, a pria se svodi na
stravine poplave, koje su dosezale ak d do najveih planinskih vrhova.
Tako, na primjer, u predanjima Indijanaca to od pamrtiivtijeka ive na
Aljasci, nanoito kod plemena Tlingilt, ostalo je kazivanje jedino o
potopu. Malobrojna ljudi, koji su se spasili od prvog i naj-eeg
vodenog talasa, plovili su amcima i spaavali se na vrhovima planinskih
vijenaca.
... Jednli su traili spasonosne visoije breuljke, drugi su sjedali u
amce i veslali tamo gdje su jo nedavno orali, trei su skidali ribe s
vrhova drvea..., zabiljeeno je u jednom grkom epu.
to Vie idemo na istok, potop je sve blai... Iranska sveta (knjiga Zend
Avesta navodi da su vode bile u visini ovjeijeg irasta, a u predanjima
drevne Kline ostalo je zabiljeena pojava kada je imore prekrilio tlo da
bi se zatim polako povuklo ka jugoistoku.
Prirodno je pretpostaviti, istie Aleksandar Gor-bovski, da ako su na
jednom d'iijeiu Zemljine lopte bili ogromni talasi i priliv vode, negdje na
suprotnoj Strani, logino je da su nastupile nezapamene oseke. U
Centralnoj Americi nivo vode je dostizao ak do vrhova planina, u grkoj
ne vie od vrhova breuljaka i vrhova drvea, a u Perziji, kako smo
vidjeli, samo visinu ljudskog rasta.
Sta se to, zapravo, dogodilo sa Zemljom? Sta je prouzrokovalo
kataklizmu, koja je na naoj planeti ak uticala i na promjenu klimatskih
prilika?
U svojoj kootraverznioj knjizi Propast, svjetova, koju je 1950. godine
napisao Imanuel Veli-kovski, on je pokuao da dokae da je Zemlja, prije
vie hiljada godina, u stvari, pretrpila kosmiku katastrofu, koju je
prouzrokovalo raanje planete Venere iz Jupitera!
Glavni oslonac za tako fantastinu teoriju, Ve-lilkoivskom su posluili
Biblija, drevni egipatski papirusi i mnoga usmena predanja iz tog
dalekog vremena. Prema tim navodima, na Zemlji su se pomjerila
godinja doba, s neba je padao oganj, poja-vtile su se sasvim nove
zvijezde, potopi su ovladali Zemljom, a Sunce je na nebu stalo.
Egipatski drevni naunik po imenu Ipuver oajniki je vikao:
Zemlju su napali smrt i pokora. Gradovi1 su razoreni. Sve je uniteno!
Istovremeno, sluei se drevnim kineskim svjedoanstvima, misionar
Martin Martinus, zabiljeio je u 17. vijeiku ovo prastaro predanje:
... Podupira neba se sruio. Zemlja se potresla do samih 'temelja. Nebo
je poelo da pada ka sjeveru. Sunce, Mjesec i zvijezde promijenile su
svoje putanje. Cio kosmiki sistem je pao u nered. Sunce je potamnilo, a
planete su izmijenile svoje putanje...
O nekakvom, sasvim drugaijem, izgledu neba i najblii nam svemirskih
tijela, pisao je i poznati rimski istoriar M. Terencije Varom. On je,
sluei se nektiim sitarim rukopisima, ostavio zabiljeeno:
... Zvijezda Venera promijenila je boju, veliinu, oblik, izgled i putanju,
to se nikada nije zbivalo ni prije, a ni poslije toga...
A u svetoj knjizi Talmud doslovno se kae:
... Sledilo se od straha srce Adamovo.
Jadam ja! povika je. Zbog grijeha mojega ugasilo se svjetlo
danje i opet se svijet pretvorio u haos!
I u Judeji je postojalo vjerovanje da je nebo bilo u komaru i da je
Gospod promijenio mjesta dviju zvijezda u Sunevom sistemu.
Mnogi savremeni naunici vjeruju da je Zemlja u prolosti, nerjetko
dolazila u kataklizmike cikluse.
... Vi pamtite jedan potop, a bilo ih je mnogo do toga govorili su
Solonu egipatski mudraci u vrijeme kada je od njih uo i svjedoanstvo o
traginom kraju Artlanitide. S vremena na vrijeme, nau civilizaciju,
kao i druge narode, unitava voda koja se obruava s neba...
ovjeanstvo su pogaale i pogaaa ga i u budunosti mnogobrojne
katastrofe...
I rimski istoriar Cenzorkis vjerovao je da Zemlju povremeno pogaaju
kataklizme. On je jo i u treem stoljeu prije nove ere zabiljeio
uvjerenje da nau planeta pogaaju kataklizme svakih 21 hiljada i 600
godina.
U kontekstu svih ovih teorija, koje nije ba lako dokazati, navedimo i
onu koja govori o tome da u pradavnim vremenima na naem nebu nije
bilo Mjeseca, a da je njegovo zarobljavanje u Zemljimu orbitu izazvalo
stravina razaranja, u kojima je nestala i Atlantida.
Ovu teoriju je prvi iznio zapadnonjemaki uenjak, astronom
Gesternkom, koji vjeruje da je Mjesec prvobitno bio planeta, koja se oko
Sunca okretala orbitom vrlo bliskoj Zemljinoj putanji. Postepeno, Mjesec
se pribliio naoj planeti, njegova vidljivost se poveavala da bi, na
kraju, bila dvadeset puta vidljivija nego to je to danas.
Pribliavanje Mjeseca, naravno, izazvalo je katastrofalne posljedice:
stijene, kamenje, pijesak, otrgnuti su sa Mjeseevog tla i sve je to
pojurilo prema Zemlji. Istovremeno, pojavili su se plimni talaisi, dolo je
do sloenih reakcija ispod same Ze-mljine kore, proradili su vulkani,
dolo je do ko-mara kojeg je teko opdsarti.
Za Atlantidu je to bio smak svijeta! Dugo nakon stravine katastrofe
Zemlja nije mogla da doe do daha. Na njoj su pustoili vjetrovi,
plavile bujice, guili oblaci tekih i otrovnih gasova. Bio je to pakao,
uas nad uasima.
Sveta knjiga Rie Indijanaca, Popol Vuk, podsjea nas da je dugo
nakon katastrofe, Sunce prestalo da bude vidljivo i da je nastupila velika
hladnoa. I predanja drugih naroda u latinskoame-rikom podneblju
govore da je nakon kataklizme naglo zahladndlo i da su se vode prekrile
ledom, a da je vladala tama i nebo bilo bez Sunca.
Prastara knjiga drevnih Iranaca Zend Vesta jo sonije opisuje
neobino stanje u kome se naiao itav svijet:
... Sunce, Mjesec i zvijezde pojavljivale su se samo jedinom u godini i
cijela godina bila je kao dan i no ...
Svi ovi stari zapisi i uvjerljiiva prisjeanja govore jednom u prilog:
Zemlju je prije mnogo hiljada godina odista, zadesila neka teka
katastrofa, koja je unitila mnoge krajeve i izazvala sloene reakcije. O
tome govore i mnogi drugi nalazi. Trea antarktika ekspedicija,
navodi Aleksandar Goribovski u svom djelu Tajne najdrevnige
istorijje, otkrila je u predjelima Junog pola ostatke drveta, otiske
listova i bujnog rastinja, feoje je tamo stasalo prije 200 do 250 miliona
gadlima. Neki planinska slojevi (minerali) imaju dovoljno dobro
sauvana magnetna svojstva. Prema tome kako su u njima orjenfcisane
linije sila, mogue je ustanoviti prethodne poloaje magnetskih polova, a
magnetni polovi i njtihov poloaj, prirodno, povezani su sa novim
poloajem geografskih polova.
Na zasjedanju Amerikog geolokog drutva, naunik D. Bejn (J. Beyn)
je iznio hipetezu da se prije nelkih ezdeset miliona godina Sjeverni pol
nalazio u junom dijelu Tihog okeana. U vrijeme u kojem mi ivimo
Sjeverni pol se lagano pomjera prema Kanadi. Meutim, to e biti
pnimjetnije i izazvae drugaiju klimu tek kroz nekoliko miliona godina.
Prije 2.400 godina egipatski svetenicd su govorili Herodotu:
Sunce je etiri ipuita naputalo uobiajeno mjesto izlaska, a dva ipuita je
izlazilo tamo gdje sada zalazi.
Ali, ako su polovi, zaista mijenjali mjesto i ako je sama planeta
unekoliko dobila drugaiju
orbitu, onda se mora pretpostaviti da je drugaije bilo i vrijeme njenog
okretanja oko Sunca. Arheolozi su 'otkrili razvaline grada Tiahuanaka, u
Andima, na visini od etiri hiljade'metara. Pokazalo se da taj grad nije
uvlijek bio na toj istoj visini. Graevinski ostaci velike luke, (morski
rakovi, otisci leteih riba, zorno govore da je taj grad nekada bio morska
luka i da se, prema tome, nalazio na nivou mora.
Meutim, geolozi su vrijeme izdizanja Anda smjestili u terdijemi period,
u doba kada na planeti Zemlji, reklo bi se, jo i nije mogao da postoji
homo sapiens!...
Mnoga prastara uenja, govore nam, kako smo Vidjeli, da su nau
planetu esto pogaale teke katastrofe, koje su uticale na cjelokupni
ivot na Zemlji. Od jedne takve kataklizme, prema nekim istraivaima,
zauvijek je nestala i misteriozna civilizacija Mu, koja je, navodno,
stasala mnogo priije i same Atlantide.
O zemlji Mu se mnogo manje zna, nego o Atlantidi. Neto malo svjeltla
na njeno postojanje bacila su (istraivanja Demsa Cervalda (James
hurchward). Mukotrpnim radom, koji je trajao nekoliko decenija,
erovald je, kako tvrdi, uspio da deifruje napise s 2600 kamenih ploa,
koje je naunik Vilijam Niven (Wiilliaim Niven) otkrio u jednoj dolini
sjeverno od glavnog grada Meksika. U tekstovima se govori o jednom
cirvulizovanom narodu na veoma visokom stupniju kulture, narodu, koji
je nekada naseljavao ostrva u Tihom okeanu to su nakon pradavne
kataklizme potonula, poput Atlantide, na dno okeana.
Danas se gotovo sa sigurnou moe tvrditi da se civilizacija Mu,
zapravo, zvala Muror. To su ustanovili istraivai Niven i profesor
arheologije Rizden Hardlop (Reesdan Hurdlop), koji su 1959.
godine ponovo krenuli u ekspediciju u udaljene krajeve Meksika. To im
se viestruko isplatilo.
U jednoj nepristupanoj dolini, naunici su otkrili razvaline neke male
graevine, koja je, kako su kasnije rekonstruisali, sluila kao hram. Ispod
ruevina pronaen je jedan sarkofag u kome se, navodno, nalazilo 69
smotuljaka papirusa. Jedan smotuljak Ibio je dui od osam metara, a na
svim smotuljcima tekst je bio itoo ispisan.
Specijalnom metodom ispitivanja, utvreno je da su nalazi stari
23.000 godina!
To, meutim, nije bilo jedino iznenaenje. Tekst se, naime, nije sastojao
od hijeroglifa slikovnog karaktera iilii pisma klinastog oblika, kakvo je,
na prdmjer, sumersko pismo iz perioda od oko 2.900 godine prije nae
ere. Ne. Za svaki govorni glas, ovdje, postoji pisani znak. Drugim
rijeima: sva slova pripadaju, zapravo, fonetskoj azbuci!
Iz ove fantastine konstatacije proistie nita imanje zanimljivo pitanje:
kogd stupanj kulture je narod civilizacije Mu, alko prihvatimo tvrdnju
naunika Nivena i Hardlopa da je Muror odista postojao, moramo da
dostigne, dok, konano, nije usavrio fonetsku azbuku?!
Prema vaeim arheolokim, paleontolokim i antropolokim kriterijima,
epoha prije 23.000 godina spada u staro kameno doba. Tada su polovina
Evrope i daleki dijelovi amerikog kontinenta leali pod slojem leda
debelim ak i do tri hiljade metara. U peinama dananje Francuske i
paniije ivjeli su ljudi takozvanog kromanjonskog tipa, koji su se, na
osnovu teorije o evoluciji, iz stadija majmuna razvili do tipa homo
sapiens!
O civilizaciji Miuiror dalo bi se jo dugo priati. Meutim, ona nije
predmet ove knjige. Zato se ponovo vratimo naoj temi Aitlantidi!...
putevi vode u atlantik-
Ko je dr Paul Sliman? * Sta su otkrili istraivai sa sovjetskog broda
Vitjaz? * Tragovi ruevina na dnu Atlantika * Panorama potonulog
grada * Kako su stalagmiti dospjeli u more * Svjedok Atlantidinog kraja
* Sta dokazuje flora i fauna?
Tokom ovog stoljea o Atlaratidi, njenom poloaju, sudbini i tragovima
iznijeto je (bezbroj naj-razliliitijilh spekulacija. Ipak, jedna, koja je
objavljena dvadesetog oktobra 1912. godine u, nasem ozbiljnom i
uglednom listu Njjujork Amerikenu (New York American), po imam
miljenju, vie je nego 'karakteristina. Ona najilustrativndje objanjava
sav seinzacionalizam i groznicu Ikoja prati (istraivanje tragova
legendarnog kopna.
Tekst koji se tog dana pojavio u amerikom listu nosio je senzacionalan
naslov Kako sam otkrio Atlantidu, pra postojbinu svih civilizacija!
a potpisao ga je, navodno, dr Paul liiman, unuk otkrivaa Troje
Hajiniriha limana.
Evo sita je pisao dr Paul Sliman:
Nekoliko dana prije svoje smrti u Napulju, 1890. godine, moj djed
Hsjnriih liiman predao je nekom svom pouzdanom prijatelju zatvorenu
kovertu ma kojoj je svojom rukom napisao:
Neka ovo otvori jedino onaj lan moje po
rodice ikoji e dati asnu rije da e itav svoj ivot
posvetiti istraivanjima 'oznaenim u ovoj poruci!
Inae, sat prije smrti, 'moj djed je zatraio olovku i papir i nesigurnom
mukom napisao jo jednu poruku:
Tajni dodatak onome to se nalazi! u zatvo
renoj koverti. -Razbij vazu s glavom sove i ispitaj
sadraj. On se odnosi na Atlaratidu. Grob istono
od ruevina hrama u Saisu i na groblju u dolini
afcuna. Vano. Nai e dokaze o taonosti moje teze.
No dolazi... Zibogom!...
I tu je poruku dao mom prijatelju, kojem je povjerio i zatvorenu kovertu,
a ovaj je sve depono-vao u jednoj francuskoj banci.
Kada sam zavrio svoje studije u Rusiji,. Njemakoj d na Istaku, odluio
sam da nastavim istraivanja mog slavnog djeda. Godine 1906. uinio
sam onako kako je moj djed Hajnrih zahtijevao, i otvorio sam kovertu. U
njoj sam naao razne dokumente i fotografije, ali i djedovu poruku.
Glasila je:
Onaj koji otvori ovu kovertu mora se vrsto zakleti da e nastaviti
moje nedovreno djelo...
Doao sam do zakljuka da Atlantida, prapostoj-bina sviih civilizacija,
nije bila samo golema zemlja izmeu Amerike i zapadnih obala Afrike i
Evrope, nego da je, zaista, bila i kolijevka nae civilizacije!
U materijalima to sam ih objedinio, nai e se dokument, biljeke,
lanci, hipoteze i svi dokazi, koji, po mom miljenju, vode prema
konanom otkrivanju Atlantide.
Ko god bude ispitivao te komade obavezan je svojom au da e
nastaviti moja zapoeta listrai-vanja ,i da e ih to prije zavriti s
definitivno pozitivnim rezultatima.
Prije svega, on treba da koristi sva sredstva koja mu polaem u ruke, a
drugo, on ne smije zaiboraviti da listaikne da sam ja istinski pokreta ove
akcije.
Francuska banka posjeduje u svojim trezorima sumu, koja e biti
stavljena na raspolaganje onome koji e se odluiti na istraivanje, a ta
suma bie sigurno dovoljna za sve trokove te akcije.
Neka (Svemogui blagoslovi ovu vanu mi-siiju!...
Hajnidrih Slniman
Meutim, jedan drugi rukopis <moga djeda bio je ovako sastavljen:
Godline 1873, za vrijeme mojih iskopavanja u ruevinama Traje, na brdu
Hisarliku, kada sam doao do drugog sloja zemlje i iznio na svjetlost
dana uveno Prijamovo blago, otkrio sam ispod tog blaga, jednu
neobinu ibronzanu vazu specifinog oblika.
U taj vazi nalazilo se nekoliko komada glinenih
krhotina, razni mali metalni predmeti, novac i predmeti od kosti, to su
se, s vremenom, bili ve okamenili.
Vie tiih zanimljivih predmeta, a i sama bronana vaza nosili su natpiis
pisan fenikim hiijero-glifima. Natpis 'glasi: 'Od kralja Atlantide Kro-
nosa!'
Ali ni to nije bilo sve. U koverti sam naao jo jedan dokument, oznaen
slovom B. Otvorio sam ga i proitao:
'Godine 1883, Vidio sam u muzeju u Luvru, u Parizu, zbiriku predmeta
otkrivenih za vriijeme iskopavanja prastarog grada Tiahuanaka, u
Centralnoj Americi. Zapazio sam tamo i komade glinenih lo-naca,
potpuno iste fakture i od iste materije, te okamenjene predmete od kosti,
apsolutno sline omima to sam ih ranije pronaao u bronzanoj vazi
ispod Prijamovog blaga.
Slinost tih dviju serirja predmeta ne moe se objanjavati sluajnou.
Vaze iz Centralne Amerike ne nose na sebi ni feniko, a ni bilo koje
drugo pismo!
Pourio sam da nanovo provjerim svoje sauvane primjerke i usprkos
sam se uvjerio da je natpiis na vazi i na neobinim predmetima bio, u
stvari, znatno novijeg postanka od samih predmeta.
Nabavivi nekoliko uzoraka fragmenata iz Tiahuanaka, podvrgao sam ih
hemijskom i mikroskopskom (ispitivanju. Rezultate, koje sam dobio,
nepobitno su dokazivali da su dvije serije grnarije, one iz Centralne
Amerike, kao i one iz Troje, pravljene od potpuno iste vrste gline, koja se
ne moe nai ni u staraj Feniciji, ni u Centralnoj Americi!
Detaljna analiza metalnih predmeta pokazala je da su nainjene od legure
platine, bakra i aluminija, legure koja do sada nije bila pronaena i koja
ni do danas nije sasvim poznata!
Tako sam doao do zakljuka da su svi ti vrijedni predmeti, koji su billi
pronaeni na dva suprotna kraja svijeta, bili napravljeni od istog ma-
terijala i da su, oito, bili istog porijekla. Meutim, svi ti predmeti nisu ni
feniki, ni mikenski, a ni ameriki...
iji su onda bili?
Sta ije trebalo da pomislim?
Da su nekada napravljeni istom rukom i da su kasnije bili preneseni na
razliita, toliko udaljena
mjesta?
Natpis na onim predmetima to sam lih pronaao na brdu Hisarliku, u
ruevinama Troje, ufoje-dljivo upuuje na mjiihovo istinsko porijeklo
Atlantidu!
Da, Atlanitidu!
To izvanredno otkrie me je toliko ohrabrilo da sam svoja istraivanja
nastavio novom energijom.
U uuzetju u Svetom Petrogradu*, pronaao sam veoma .stari svitak
eigipatskoig papirusa, koji je bio datiran iz vremena vladavine faraona
Seneda, iz druge dinastije, dakle, otprilike 4571. godine prije
nove ere.
Taj vrijednu, papirus detaljno kazuje kako je faraon Senta, poslao svoju
ekspediciju prema zapadu, kako bi ovi vjeti pomorci otkrili tragove ze-
mlje Atlantide, odakle su prije 3.350 godina nego to se rodio faraon
Senta, doli preci Egipana, donosei sa sobom mudrost i znanje svoje
fantastine domovine.
Ekspedidija se vratila poslije est godina ne pronaavi rii taj narod, a ni
preivjele, koji bi bili u stanju da dadu bilo kakva objanjenja o toj ne-
staloj zemlji.
Danariji Lenoimigrad.
Drugi rukopis iz tog Muzeja, koji rje pisao drevni egipatski istoriiar
Menethon, kae da je vladavina mudraca u Atlantidi trajala trinaest
hiljada i devet stotina godina ...
Ovaj tekst, kdjd je, kako rekoh, objavljen 20. oktobra 1912. godine u
Njujorfc Amerikenu izazvao je, u naunim krugovima u svijetu, veliko
ante-resovanje. Redafcaijii amerikog lista poela su da stiu pasma i
p61emiki tekstovi iz raznih krajeva. Zamjeranja naunika, istraivaa i
arheologa, svodila su se na (janjenicu da je dr Paul Sliman pomijeao
metu sa naukom i da je nemogue da je Hajnrih Sliman u T<roj!i otkrio
vazu koja je mogla da potie sa Atlantide.

To su podle neistine! zakljuili su mnogi.

Redakcija se 'branila kako je znala i umjjela. A dr Paul Sliman?! Sta je
on odgovorio?! Nita. Ni rijei.
To i mije Mio nikakvo udo, -jer takva linost nijje ni postojala!
Dra Paula Slimana izmislila je redakcija!
Ipak, ova neobina novinarska patka imala je, pored tiranog efekta, i
drugi uticaj. Zanimanje u svijetu za hipotetinom diviilizaciijou, koja je
na zakonetan nain nestala u dubinama Atlantika, naglo se povealo.
Poela su se formirati drutva za traganje za Atlantidom, arheolozi su
omganizoivala ekspedicije, odlazili na duge i neizvjesne puteve s jednom
jedinom nadom da otkriju ono to do tada mikome nije polo za
irukom Atlantidu!
I dan-danas, vie od sedam decenija poslije tih zanimljivih dogaaja, s
vremena na vrijeme, svjetske agencije jave kako je ta i ta ekspedicija
otkrila /tragove legendarnog kopna. Posljednja takva vijest .stigla rje
prole 1982. godine liz Sovjetskog Saveza:
70
Posada sovjetskog istraivakog broda Viftjaz zavrfila je prvu etapu
naunog ispitivanja jednog masiva, nazvanog Amper, koji 'trenutno
podjednako zanima i geologe i arheologe. Otkriven je na dnu Atlantskog
okeana, jugozapadno od Gibraltara i sjeveroistono od otoka Madeire,
dakle, na podruju igdje se prema brojnim pretpostavkama mogla
nalaziti legendama Atlanitida.
Prve ekspedicije u organizaciji Instituta za oke-anograifiiju Akademije
znanosti Sovjetskog Saveza, koje su ranije boravile u ovom kraju, nisu
do kraja, istraile porirjeklo Ampera, ali geolozi doputaju da je ovaj
masiv na morskom dnu, zapravo djelo ljudskih ruku!
Brod Vitjaz je jo u februaru ove godine doplovio iz Mediterana i
zaustavio se izmeu Gibraltara i otoka Madelire, iznad neistraenog
masiva. S broda se zapoelo s optikim snimanjem vrha, kao i
zagonetnih zidina to se tamo vide na okean-skom dnu. Budui da je
estoko nevrijeme, s vjetrom i opasnim valovima, onemoguilo ova
snimanja, s Vitjaza su se spustili ronioca u istraivakom
zvonu.
S dubine od ezdeset metara javili su da kroz okno vide dno, koje je
prekriveno tamnim, geometrijskim i pravilnim hridinama.
Potom je ronilac Nikolaij Rezinkov lizaao iz zvona na dno. Od jedne
hridine odvalio je grumen crnog bazalta i ponio ga sa sobom u zvono.
Prema opisu 'ronilaca, vrh Ampera preteno je ravan, a povrina ploha na
zidinama izglaana!
Grumen ibazalta ,uzet s pasiva, podvrgnue se laboratorijskoj analizi...
Istovremeno, i s druge strane okeana, iz Sjedim njenih Amerikih
Drava, ijavljeno je da se u vodama Biminija, u blizini Bahamskog
otoja, posljednjih godina, ukazuju monumentalne zidine, koje su,
najvjerovatnije, pripadale graevinama iz vremena Atlantide. Ove zidine
snimili su dvojica civilnih pilota za vrijeme izuzetno mirnog i .sunanog
jutra.
Nakon ovog zanimljivog otkria, pronaene su i druge ruevine u okolini
Kartiba, a meu njdma i itav jedan grad ispod vode, nedaleko od
Haiftija, i jo jedan, u dubinama jednog jezera.
Slmajui u vidu sve ove detalje, naunici smatraju da su atlantska i
karibslka kotlina, nekada bile iznad morske povrine, a nale su se pod
vodom nakon kataklizme koja je zadesila i legendarnu Atlantidu.
Inae, tragovi ruevina na atlantskom dnu uoavani su jo od daleke
1942. godine. Te godine, prvi puta u istoriji, zabiljeena su svjedoanstva
dvojice pilota sa tiransatlantskih linija, od Brazila do Daka-ra, koji su na
morskom dnu opazili fantastian prizor panoramu itavog jednog
potonulog grada, sa mnogo monumentalnih zdanja. Kasnije, slina
kazivanja priali su i drugi piloti, ribari, pomorci.
Za razliku od ovog potonulog grada, ije postojanje nauno, ipak, mije i
dokazano, druge sline ruevine nekoliko puta isu primijei/vane
nedaleko od Azora. Na kraju, ostaci ogromnih kamenih zgrada i
hramova, koji bi mogli da potiu sa Atlanitide otkriveni su i na
Kanarskom otoju. Guani*, istovremeno, posjeduju predanije o
jednoj fantastinoj civilizaciji, koja je nekada vladala svijetom i u stra-
noj nesrei potonula u more!
I na obalama Irske, Francuske, panije, Portu-galije i sjeverne Afrike
postoje legende, koje vrlo upeatljivo govore o nestalim lukama i
potopljenim gradovima. Postoje dvije vrste podvodnih ruevina: zdanja
potonula u istorijskom vremenu (poev od
Ouanoi istarosjeldiiooi Kamarstoog otoja.
2500. godine prije nove ere) i ona za koja se sasvim ne zna od Ikada su
pod vodom i Ikojim narodima su, zapravo, pripadala.
Tragova i (jednih i drugih ruevina, tvrde podvodni istraivai, ima jako
mnogo. Problemi je jedino u tome to ih je dosta teko identifikovati.
Jedan podvodni ribolovac, dok je plliivao za nekom ribom, naao se pred
podvodnim zidom dugim etrnaest kilometara. Doktor D. Tom (J.
Thom), dok je prouavao ruevine na vrhu jedne podvodne visoravni,
opazio je niz kamenih, prostranih ulica koje su se, poput zraka ravale
nedaleko od njega, a onda nestajale u ljubiastim dubinama Atlantika.
Nedaleko od tog mjesta, Tom je Otkrio i vertikalnu konstrukciju
rudarskog grotla, razliite iskopine i naslage zgure, koja je tu leala
razbacana. Bio je to, drugim rijeima, eksploatisani rudnik, kojeg je ne-
poznati narod koristio jo u vrijeme Kroma-njonca!
Poznati ameriki arheolog i profesor istorije, Menson Valentajn (Manson
Valentin), ovjek koji je u svijetu poznat po tome to je svojevremeno na
Jukaitaniu otkrio znaajne ruevine graevina zagonetne civilizacije
Maja, uestvovao je koncem 1968. godine u ekspediciji, koja je
istraivala podvodne zidine otkrivene u vodama Bahamskog arhipelaga.
Zajedno sa svojim saradnicima, on je otikrio prostranu Oblast poploanu
kamenjem etverouga-onog i poligonalnog Oblika, koje je bilo uredno
sloeno u jedinstvenu cjelinu. To je dokazivalo da ga je slagala iruka
civilizovanog ovjeka. Istovremeno, 'bilo je vie nego uoljivo da
ogromna kameni blokovi tu poivaju ve hiljadama godina, jer su ivice
na najveem kamenju ve bile pomalo zaoikrugljene i oble, oit dokaz
djelovanja morskih struja, pjeska i talasa. Najvei (kameni blokovi, koji
su nerijetko bi'M diugi i vie od pet metara, zauzimali su itavu cjelinu
prostrane avenije, dok su se oni najmanji uklapali u svojevrstan
mozaik.
U svojoj zanimljivoj knjizi Jesu li nam preci stigli iz kosmosa?,
ameriki istraiva, Mori Sa-telen, kae:
ini se da vie nema sumnje da je tu, na prostorima Bahamskog otoja,
nekada postojao grad, izgraen od velikih kamenih blokova, slinih
onima, koji su se koristili u gradnji prastarih gradova s ohje strane
Aitlanrbika u Gizehu ili BaHJbeku, ili uKuskou i Tiahiuanaku!
Zanimljivo otkrie u ovom podneblju vezano je i za francuskog
istraivaa Zak Iva Kustoa. On je, nedaleko od bahamskog otoka
Andreas, na dulhini od oko pedeset metara, otkrio prostranu podvodnu
peinu ispunjenu stalagmitima i stalaktitima. U nauci rje poznato da oni
nastaju iskljuivo na povrini zemlje, ni u kom sluaju na morskim dubi-
nama, i to postepenim taloenjem krenjaka iz vode, koje najee traje
hiljadama godina. Prema tome, peina koju je olikrio Kusto sa svojim
roniocima, neosporno je nekada bila sastavni dio kopna, koje je zatim
potonulo u more!
Za vrijeme iste ekspedicije sa brodom Kalip-so, Kusto je detaljno
istraio i Blu Hol, podruje koje se nalazi nedaleko od obala Hondurasa.
I tu su spretni ronioai otkrili itav niz peina sa prekrasnim stalafctitima i
stalafkmitima, ali su ovi imali jednu neobinu osobenost nisu bili
vertikalni, ve horizontalni, to se protivi svim, do sada, poznatim
zakonima prirode!
Jedino mogue objanjenje je da su uslijed nekog snanog zemljotresa ili
neke druge kataklizme, peine odvaljene od kopna, kojem su pripadale, i
u tom neobinom poloaju se nale na dnu mora. Naravno, Kusto je elio
i da provjeri ovu 'pretpostavku,
pa je jedan stalafctiit dao da se detaljno ispita i proanalizira.
Odgovor koji sam dobio nakon analize, samo sam do tada
pretpostavljao! izjavio je novinarima Kusto. Ispostavilo se, naime,
da se peina nala na dnu mora jo prdije oko 12.000 godina!
Na osnovu ovih Kustoovih otkria, nije teko pretpostaviti, da je itav
ovaj dio amerikog kontinenta, koje danas ini Kanipsko more i
Meksiki zaliv, i koji se prostire sve od poluostrva Jukatana pa do
udaljenih Antila, nekada bio poprite snane kataklizme, usljed koje je
veliki dio kopna nestao u morskim dubinama, a ostali su na povrini
samo najvii planinski lanci, koji sada ine arhipelage! ...
Nije li se sve to odigralo u vrijeme kada je u Atlantik potonula i
legendarna Atlantida?!
Za one koji su uvjereni da je Atlantida odista postojala sve su ovo dokazi
da su u pravu. Ipak, jedan od najjaih argumenata je azorski tahilit!
Evo o emiu se radi...
Godine 1898, oko osam stotina kilometara sjeverno od Azorskog
arhipelaga postavljen je tran-satlantski kaibl, koji je vezivao Ameriku sa
Stanim kontinentom. Meutim, desilo se da se kabl prekine i specijalne
ekipe upuene su na lice mjesta kako bi spojile kabl. Ronioci su se
spustili na dno i nakon obavljenog posla sa sobom su donijela i komad
stijene, koja je mjesto nala u jednom parikom muzeju.
Petnaest godina kasnije, kamen je privukao panju tadanjeg direktora
Francuskog okeanograf-skog instituta Pola Termijea '(Paul Tenmier),
ikoji ga je detaljno istraio. Termije je ustanovio da se radi o stijeni
vulkanskog porijekla.
Ono to nas upuuje na podataik da je ta stijena bila svjedokom
Atlantidinog traginog kraja jeste slijedee: tahilit, dakle lava, to je, u
stvari, i bila analizirana stijena, za oko petnaest hiljada godina stajanja u
moirskoj vodi neminovno bi se rastvorio. Ovag muzejski primjerak,
meutim, imao je otre nenagriene ivice, to je dokazivalo da se nupcija
dogodila prije manje od 15.000 godina. Moda, dakle, ba u vrijeme,
koje je u svojim djelima Tiimej i Kritija zaihil'jeio grki filozof
Platon.
Ali, ima i drugih dokaza.
Jedan panski ribarski brod povukao je sa atlantskog 'dna oko hiljadu
kilograma neobinih predmeta. Bile su tu nevelike ploe krea, debljine
tri-eibiri centimetra, koje su oblikom podsjeale na dble keramike
tanjire. Unutranja strane su bile neto malo hrapave, ali su zato spoljne
strane bile gotovo idealno glatke, to najbolje dokazuje njihovo vjetako
porijeklo.
Nedugo nakon ovog zanimljivog otkria, naunici su detaljno istraili
starost keramike sa atlantskog dna. Doli su do zakljuka da rje stara oko
dvanaest hiljada godina!
Istraivanja atlantskog dna, po mnogo emu je veoma sloen i skup
posao. Zbog toga, naune ekspedicije rijetko odlaze na Atlantik sa
takvim ciljem, a i one, koje se odlue, nedugo nakon toga, zbog
nevremena, nedostatka preciznih instrumenata ili iz nekih drugih razloga,
prekidaju posao i vraaju se u matrinu luku. Pa ipak, ako bismo od
fragmenata, koje smo naveli u ovom poglavlju, pokuali da stvorimo
mozaik, dobili t>i smo utisak, ako ne i uvjerljivu sliku, da ispod
Atlantika, odista, postoje tragovi nekog zagonetnog kopna i neke
tajanstvene civilizacije, koja je tu stasala prije desetak milenija!
Da li je rije o Atlantidi?
Moda!
Nauka, na alost, ne prihvata (pretpostavke kao dokaze, a pravih
injenica, zaista, jo nema.
Ipak, ono to nije naeno ispod Atlantika, otkriveno je na kopnu. To su
ubjedljivi nagovjetaji da su obale zapadne Afrike i istone Amerike,
nekada davno, bile spojene, ili premotene odreenim kopnom to se
nalazio u Atlantskom dkeanu.
Prouavajui ivotinjski svijet na Azarskom, Kanarskom i Kapverdskom
otoju, panski biolozi i zoolozi, doli su, naime do zakljuka da njihova
fauna ima sve odlike kontinentalne, to praktino znai da su pomenuti
arhipelazi sve do geologijski nedavne prolosti bili dio afrikog kopna,
to jest sve do perioda tercijara. Na njima, naime, od pamtivijeka raste
vrsta paprati, ikoja se u nauci zove Adiantum reniforma, koja, u stvari,
pripada bilju zapadnoafrikih podruja. Istovremeno, panski istraivai
su ustanovili jo jednu neobinost: na ovim otocima i danas ive mekuci
za koje se sa stopostotnom sigurnou zna da vuku porijeklo od onih to
su se na evropskom tlu okamenjivali jo u periodu tercijara!
Dakle, geologijski, paleontologijski i botaniki argumenti potvruju
pretpostavku mnogih oceano-grafa i istraivaa da se tlo Atlantika, iz
kojeg se danas izdiu Azori, Kanari i Kapverdcuvsko otoje, nekada
veziivalo s Mauritanijom, u zapadnoj Africi, i evropskim Pirinejskim
poluostrvom.
U zanimljivom feljtonu Mali smakovi svijeta, objavljenom u
zagrebakom Veernjem listu tokom 1976. godine, govori se i o
katastrofi koja je zadesila legendarno kopno.
... Da se Atlantida mogla nalazi/ti u Atlantskom dkeanu, kae se u tom
tekstu, dokazivano je odavno i injenicom to se sredinom njegovog dna,
smjerom sjeverojug, protee vrlo aktivna zona potresa i vulkanske
djelatnosti. Zna se da na Kanar-skim i Azorskim otocima jo traje buran
vulkanski proces, da mije bar davno, na njihovom podruju, potonulo u
more nekoliko rtova, a da je 1971. godine izniknuo i novi vulkanski
krater na La Palmi.
Sovjetski istraivaki ibrad Mihail Lomonosov iz mora je izvukao
nekoliko odlomaka koralja. Kako je poznato, koralji rastu samo na
neznatnim dubi-nasm, a ovi su izvueni s dubine od dva i po kilo-
metra, to praktino znai da su potonuli najmanje dvije hiljada metara
dublje nego to su se nalazili prije pomijeranja tla. Zato bi onda bilo
nemogue da je sa svojim kopnom potonula i Atlantida!? . ..
Misterija Atlantide moda bi do sada bila bar donekle razjanjena da ti i
takvi nalazi i otkria nisu bili plod istraivakog rada ikojem nije bio cilj
objanjenje ijedne fantastine legende. Ekspedicije se nisu time
bavile ... Naprotiv, njih je zanimalo tota drugo. Atlantida, nikako!
Jer, sjetimo se da su razne ekspedicije, i sovjetske, i amerike, i
francuske, i panjolske, i holamd-ske ... proteklih godina nailazile na
razliite, esto veoma zanimljive nalaze. Jedne su nalazile na dnu
atlantika alge, koje jedino mogu nastati u rijenim tokovima; druge na
kamenje ikoje nastaje pod normalnim atmosferskim prilikama, nikako na
dnu ofceana; tree, stijene, koje je obraivala ljudska ruka; etvrte,
zanimljivu grnariju nepoznatog porijekla, pete... Otkria su se nizala, ali
kako ekspedicije nisu tragale za ostacima Atlantide, tako su ta otkria
ostajala na periferiji, usamljena i, to je najgore, nedovoljno istraena.
Imajui na umu sve ovo, sovjetski publicista Mihail Vasi'ljev, izjavio je u
asopisu Sovjetskaja kultura, sljedee:
Da, Atlantida je mogla da postoji i da propadne ba u doba o kojem je
pisao Platon, a to znai prije nekih dvanaest hiljada godina. U onom
razdoblju na podruju Atlantskog okeana zbivale su
se, odista, duboke promjene, koje su pratile katastrofalne vulkanske
erupcije!
A od te injenice pa do propasti itavog jednog naroda bio je potreban
samo jedan korak. Korak kojeg je, na alost, priroda nainila. Tako je
otila Atlantida...
potomci naroda sa atlantide?
Ko su ljudi sa zeijim licem? * kola za
kromanjonske slikare * ivot izmeu mnogih
kataklizmi * Ko je bio dobri bog Kukulkan? *
Zato su Maje bjeale? * Fantastina hipoteza
brae Umland * Kako otkriti tajnu kamena?
Pitanja bez odgovora
Ispod Pirineja, planinskog lanca ina igim se surim vrhovima uvijek
bjelasa snijeg, smjestila su se ratrkana naselja udnih visokih
poludrvenih kua sa neobinim, uiglastkn krovovima, a na svakoj kui je
ispisano 3 + 4 = 1. Taj apsurdni raun, samo je na prvi pogled
nelogian. On, zapravo, oznaava da se u Francuskoj nalaze tri
provincije, a u paniji etiri provincije jednog te istog naroda. Naroda
Baska!
Baski!
Neobian narod koji svoje korijene nalazi jo u vremenu Kromanjonca.
Niko, zapravo, ne zna odakle potie, ko su mu preci, kako je stekao
osobenosti, koje danas nauka smatra neobinim.
istraivai drevne prolosti smatraju da su Baski moda, potomci naroda
sa Atlantide!
Zato?
Sta to ima neobino kod njih? Po emu se toliko razlikuju od svih drugih
naroda ovog podneblja?
Svjetske statistike kau da danas na podruju panije i Francuske ivi
oko dva miliona i sedam stotina hiljada Baska, a antropolozi, lingvisti i
naunici drugih profila, koji su ih posljednjih decenija detaljno
prouavali, smatraju da su i po jeziku, i po fizikoj konstituciji, i po
obiajima, jedinstveni u svijetu!
OdaMe potiu?
To je misterija koja dugo nee biti rijeena. Neki antropolozi smatraju da
su oni, zapravo, koti, koje je tu naselio Julije Cezar. Drugi iznose
tvrdnje da oni nisu niko drugi do potomci patrijarha Tubala, Noahovog
unuka. Trei, nastoje da dokau kako su oni potomci Atlantiana! Ko
je u pravu?
Teko je reci. Pogotovo, to nijedna ova tvrdnja nije nauno i dokazana.
Ba zbog toga su, posljednjih godina, antropolozi, lingvisti i istoriari
primijenili najsavrenije metode istraivanja na podruju gdje ive
pripadnici
ovog zagonetnog naroda. Ameriki antropolog Mor-ton Levin, pokuao
je, recimo, pomou hematologije da utvrdi bioloku izolaciju Baska.
U saradnji sa naunim institucijama iz Bijarica, Bordoa i Tusluza, kako
nas izvjetava Didije Biden, Levin je obavio veoma obimna istraivanja
uzoraka krvi Baska. Iao je tako daleko da ije uzimao uzorke i od
pripadnika ovog naroda to danas nastanjuje dijelove Argentine i ilea.
I testovi su pokazali da je krv Baska odista posebna. Rjee kod Baska,
nego kod drugih Evropljana javlja se krvna grupa B, a krvna grupa
0 je vrlo esta: gotovo ezdeset odsto sluajeva u poreenjima sa 44
odsto, koliko ima, na primjer, kod Francuza. Zatim, Baski imaju ee
nego ostali narodi krv sa negativnim rezus-faktorom.
I fizika konstrukcija pripadnika ovog tajanstvenog naroda je vrlo
uoljiva i karakteristina. Oni su vrlo visoki, dugih nogu, a malih
stopala. Lubanja im je okrugla sa izraenom izboinom na zatiljku.
Preteno imaju crne oi, kosu i orlovski nos, to su, vidjeemo kasnije,
uoljive karakteristike i jednog drugog nita manje zanimljivog i ta-
janstvenog naroda naroda Maja (Maya). Ipak, najizraenija osobina
Baskijaca jeste trouglast oblik lica, zbog ega ih mnogi i nazivaju
ljudima sa zeijim licem!
S obzirom da se Baski toliko razlikuju od ostalih etnikih skupina u
Evropi, najnovija istraivanja upuuju na to da se listina o njihovom
zagonetnom porijeklu mora potraiti u prastaroj vezi sa ljudima kaje su
to podruje nastanjivali prije vie od deset i petnaest hiljada godina.
Dakle, u vezi sa Kro-manjoncima?
Kromanjonci!
Ni o njima se sve ne zna. Njihove slikari je pred kojima su i savremeni
umjetnici ostali zaprepateni i nijjemi otkrivene su u mnogim peinama
Spanije i june Francuske. Ipak, svakako, najpoznatije su one u panskoj
Altamiri, svojevrsnoj umjetnikoj galeriji prizora iz praistorije, ali nita
manje nisu fascinantne ni one koje su otkrivene u peini Fontde-
Guame, u Dordonji (Dordognei).
Ko su bili ti prastari slikari i zato su se sa tolikom strau odavali
slikarskoj umjetnosti? ini se, ak, da su kromanjonski slikari u svoje
vrijeme bili mnogo cjenjeniji od svih ostalih pripadnika tog naroda, pa
ak i od lovaca!
Ali, ni to nije najvea neobinost!
... Kromanjonski umjetnici su, moda, ili i u kolu kako bi razvili svoje
talente smatraju Alan d Sali Landsburg (Alan i Sally Landsburg) u
svojoj zanimljivoj televizijskoj seriji U potrazi za drevnim misterij
ama, prema Ikojoj su kasnije napisali i knjigu pod istim naslovom. Ovu
fantastinu tvrdnju brani par Landsburg obrazlae ovako:
U LAmeuilu, u Junoj Francuskoj, pronaeno je 137 kamenin ploa s
mnogim veoma slabo izvedenim crteima, s pojedinostima koje, kao da
su esto, ispravljane rukom uitelja. U jednoj pilji je pronaena tuba
izraena od sobove kosti i ispunjena pigmentom. U drugoj je naena
paleta od kamena na kojoj je jo, nakon dvadeset hiljada godina (!), bio
debeli namaz boje crvenog okera!
Kromamjonski slikari nisu, inae, imali zelene i plave boje, a crnu i
ljubiastocrnu boju dobij ali su iz manganova oksida. Crni pigment su
mogli izraivati i iz drvenog ugljena i od aa izgorjele masti. Smee,
ute, naranaste i crvene nijanse dobijali su iz eljezne rudae, koju su
slikari ili njihovi pomonici mljeli meu kamenovima. Zatim su je mije-
ali sa ivotinjskom krvlju, biljnim sokovima ili ivotinjskim mastima.
Katikada su mijeali oker s lojem i pravili neku vrstu olovaka.
Slikari su debelo mazali svoje boje, na razliite naine, etkicama
nainjenim od dlake ili pera ili ivakanog ofkrajka granice, zatim
istisnutim liajem i mahovinom, pa pritiskom prstiju, ili snanim pri-
tiskanjem na zid pomou probuene kosti ili trstike.
Kakrva god bila metoda, likovi su redovito bili naslikani smjelim,
sigurnim potezima, s malo znakova popravljanja. Oigledno je umjetnost
prije kojih osamnaest hiljada godina bila visoko razvijena i veoma
rairena. Moda je bilo i umijeitnika koji su radili samo na svojim
djelima i nita drugo, a plaali su ih ljubitelji umjetnosti hranom i
krznom!...
S povlaenjem posljednjih velikih ledenjaka, oko 10.000 godina prije
nove ere, (dakle, negdje u ono vrijeme u kojem je Atlantida preivljavala
svoje posljednje dane pred kataklizmu koja e je razoriti pr. A. B.),
peinska umjetnost starijeg kamenog doba, izgleda, naglo je zavrila.
Nema sumnje da su ljudi napustili peine, kada je klima postala toplija i
podigli drvena sklonita du rijeka i pored jezera. Nauili su da dobijaju
ljetinu od plodova, ali i da uzgajaju domae ivotinje. Lutali su mnogo
irim podrujima.
U vrijeme kada su prvi trgovci s istonog Sredozemlja, stigli u zapadnu
Evropu, oko 1800. prije nove ere, posljednje peinske slikari je bile su
stare ve nekih devet hiljada godina. Vjetine, stilovi i nadahnue to su
ih stvorili bili su ve davno zaboravljeni. Prvo i jedino od najveih
razdoblja umjetnikog izraavanja prolo je zauvijek. A civilizacija je,
kako znamo, tek svitala.
Kakav paradoks!
Civilizacija jje drutveni poredak koji potie kulturno stvaralatvo. Ona
poinje kada prestaju nered i nesigurnost. Odreeni inioci civilizaciju
mogu unaprijediti ili zaustaviti. Na primjer led.
Civilizacija je meuigra izmeu ledenih doba. Velike hladnoe mogu se
uvijek povratiti i prekriti djela ovjekovih ruku ledom i kamenjem,
potisnuti civilizaoijiu u nekoliko malih uglova planete Zemlje. Isto tako i
demoni vulkana i potresa, za ijih mirovanja podiemo nae gradove, a
kada se trgnu ravnoduno nas unitavaju! Ili, velike poplave (a istorija
pamti mnoge!), koje nas s lakoom odnesu niz vodu, u 'nepovrat!
Ko zna koliko <je Ibivih civilizacija, prije desetke i desetike hiljada
godina, bilo potpuno uniteno nadolaskom leda ili lave i'li vode?!
Mi, jednostavno, ne moemo kako treba ocijeniti dostignua
praistorijskog ovjeka smatra ameriki ugledni naunik, dr Durant i
dodaje: Mi smatramo da je vrijeme razorilo ostatke, koji bi premostali
razmak izmeu prvobitnog i savreme-nog ovjeka!
To je sasvim mogue. Jer crni danas imamo samo odreene nagovjetaje
praistorijskih civilizacija koje su stasale na naoj planeti, ali nikako i
prave, naune dokaze.
Ali, vratimo se Baskima!
Mnogi antropolozi smatraju da su dananji Ba-ski rezultat lokalne
evolucije ovjeka iz Kroma-njona. Istovremeno, francuski istoriar
Eduard Larte otkrio je 1868. godine ljudske kosti u peinama kod
Kromanjona i utvrdio da potiu jo iz vremena od prije trideset
hiljada godina. Kromanjonski ovjek je izrazito visok, imao je usku i
dugu lubanju, etverougle one duplje, izraene jagodice i povelik nos.
Ovu teoriju moe da potkrijepi i baskijska svakodnevnica. I danas,
seoske porodice koriste orue i posue slino onome iz praistorije. Tako,
na primjer, koriste kaiku izdubljenu drvenu zdjelu u
kojoj kuhaju mlijeko na nain kako se to, vjero-vatno, inilo prije deset
hiljada godina: zagrijavaju kamenje na vatri i ubacuju ga u zdjelu sa
mlijekom!
I lingvisti su dali svoj prilog otkrivanju porijekla Baska. Svi pokuaji da
se euskara jezik ovog naroda usporedi sa Ibilo kojim evropskim
jezikom, propali su na samom poetku. Dobri poznavaoci Baska i
njihovog jezika ne smatraju to udnim, jer tvrde da je euskara
najstariji od svih evropskih jezika. Brojne baskijske rijei, prema
-miljenju najveeg broja uglednih lingvista, neodoljivo podsjeaju na
kameno doba!
Svi nazivi orua za ajeenje izvedeni su iz dvije rijei koje znae kremen
i kamen. Dvije gotovo identine rijei oznaavaju zemlju i snijeg, a svi
nazivi drvea izvedeni su iz rijei: liaj, trnjak, stmjika dakle, iz
naziva vegetacije, koja je postojala u ovom regionu za vrijeme
ledenog doba!
Euskara je veoma slian i nekim kavkaskim (!) jezicima: tako, na
primjer, baskijska rijefo borobil, to znai okrugao, veoma je slina
gruzijskoj rijei iborbali (toak). I defclinacije i gramatika su im
veoma sline. Zbog toga lingvista Zor Dimezil (Georg Dimeziles) kae:
ini se da jezik Baska i sjeverni i juni kav
kaski jezici, predstavljaju jedine preivjele ogranke
neke ve odavno nestale jezine porodice!
Da li su u toj jezikoj porodici bili i Atlanti?!
Dio svojih obiaja, znanja i kulture Atlanti
su ostavili i u Evropi, i u Africi, i u Americi!
smatra ameriki istraiva Mori Satelen. Sigur
no je da su se neka znanja civilizacije Atlantide, u
kasnijim periodima, koristila meu narodima La
tinske Amerike, privje svih Maja i Inka, ali i u dre
vnom Egiptu i Sumeru. Ipak, Baski su najvie za
drali osobina naroda Atlantide! To se najvie iskazuje u njihovom
fizikom izgledu, ali i u jeziku!...
Ipak, zvaniona antropologija upuuje na vezu Baska sa kromanjonskim
ovjekom, a hematologija i lingvistika ih dosta vee za Kavkaane. U
nauci je jedino sporno, iko je od koga uio Baski od Kavkaana ili
obratno. Sigurno je da su u meusobnom ukrtanju i jedni i drugi
preuzeli neke osobine, ali ih je danas teko iznijansirati.
U sklopu neobinosti, koje su vezane za Baske, esto se istie i ova:
kako su, zapravo, pripadnici ovog naroda, ija zemlja lei na veoma
tranzitnom putu, uspjeli, kroz tolike vjekove, da sauvaju svoj tip, jezik i
kulturu u potpunosti netaknuto?
Dio odgovora, svakako, lei u baskijskom ratnikom ivotu. Meutim,
sigurno je daleko vanija injenica da je stoljeima enidba sa osobama
koje nisu bile baskijjskog porijekla predstavljala tabu zbog
tradicionalnog vjerovanja da su djeca iz takvih veza prokleta!
Zbog toga, Baski su se enili meu sobom, a nisu bili rijetki brakovi i
izmeu lanova jedne porodice, pa ak i izmeu brata i sestre. Slian
fenomen, prisjetimo se, bio <je karakteristian i za civilizaciju drevnog
Egipta. I faraoni su se esto enili u najuem krugu svojih porodica, to
je, konano, djelomino i dovelo do postepenog opadanja moi drevnog
Egipta.
enidba u krugu pripadnika svog naroda, kada su u pitanju Baski, dma
odreenih i isto medicinskih opravdanja. Dananja nauka je, naime,
dokazala da djeca ene koja ima krv sa negativnim rezus-fakto-rom i
mukarca koji ima krv sa pozitivnim rezusfaktorom ee umiru nego
druga novoroenad, a ako i preive, veoma su podlona najrazliitijim
oboljenjima krvi!
Ipak, vjerovatno najvanije razloge to su Baski upravo ovakvi kakvi
jesu i to su nadivjeli brojne vjekovne, pa i hiljadugodinje uticaje, lei
u injenici da Baski, gdje god da se nalazili, ostaju duboko i trajno
vezani za svoju tradiciju i svoj narod. To se, i dan^danas, najbolje moe
da osjeti, kako navodi Didije Biden, ako se posjeti sveto mjesto svih pri-
padnika ovog drevnog naroda Gerniku u Baskiji, na Dan domovine
(Aberi Eguna), izuzetno vanog praznika u baskijskoj tradiciji. Toga
dana, ispod prostrane kronje jednog hiljadugodinjeg hrasta, na vjernost
svom narodu zaklinju se desetine i desetine hiljada Baska, kaj i ive u
Spaniji, Franouskoj, Portugaliji, Argentini, ileu ili u drugim krajevima
svijeta.
Tako Baski, iz godine u godinu, obnavljaju zakletvu, koju su njihovi
preci, Atlantiani (?), ili bilo ko da su bili, prije mnogih milenij uma
ostavili kao jedinstveni zavjet svojoj djeci!
Jedan drugi narod, kdji je afirmaciju i bljesak svoje fantastine kulture i
iznanosti, doivio u jednom drugom vremenu i iji potomci danas ive
na drugoj strani Atlantika, Maje, svoje porijeklo, prema mnogim
istraivaima i atlantidolozima, takoe, usko veu za Atlantiane.
Zato?
Kada se u stravinoj eksploziji, i kataklizmi izazvanog padom Planetoida
A, koji je pao u Atlantski okean, ili u lananoj eksplozija atlantskih vul-
kana, zavrila civilizacija koja ije stasala na Atlan-tidi, na sigurnim
obalama Amerike zapoeli su svoju fantastinu civilizaciju Maje.
Uplaeni morem, koje je u vrijeme atlantske katastrofe naprosto zbrisalo
obale, svoje monumentalne gradove su podizali dulboko na kopnu, naj-
ee u nepristupanim praumskim predjelima.
Biskup Diego de Landa, koji je ivio u esnaestom stoljeu i bio glavni
hroniar o neobinim tradicijama Maija zalbiljeio je da mnoge
baskijske rijei imaju isto ili slino znaenje i kod Maja.
Jedan Baskijac zapisao je biskup Diego de Landa mogao se lijepo
sporazumjevati sa pripadnicima ovog neobinog naroda . . .
Ali to nije jedina slinost izmeu ovih drevnih naroda. I Maje imaju
orlovski nos, kao i Baskijci, a i jedni i drugi igaje svojevrstan nain
obrade zemlje. Oni ne oru, kao ostali narodi. Oni koriste lajas,
dvozupan ravast tap, kojim bodu u meku zemlju, prekopavaju {je, a
zatim u nju bacaju sjeme.
Igra loptom kod Baska jai-alai sa korpom od vrbovog prua vezanom
za ruku. neodoljivo podsjea na pok-a-tok, drevnu igru naroda Maja.
Ima i drugih Slinosti, kao to su totemski plesovi, vjerovanje u
besmtnost nesahranjenih tijela, obiaj vjetaokog istezanja vrata itd.
Pa ipak, Maje su po mnogo emu neobini]e od Baska. Iza sebe i svoje
fantastine civilizacije, ostavile su bezbroj teko rjeivih zagonetki.
Civilizacija s graditeljskim umijeem, koje je podizalo trajne i
velianstvene graevine, narod koji je pronaao nulu da bi olakao
sloene raunske postupke, kultura koja je stvorila kalendar s tano-u
od sedamdeset sekundi u 365 dana, zato bi Maje, koji su sve to
posjedovale, bjeali i sklanjali se pred
90
najezdom nerazvijenih drutava pitaju se s pravom Alan i Sali
Landsburg u svojoj knijizi Svemirska veza. Maje se nikada nisu
borili* s osvajaima. (Nisu se ni opirali. Umjesto toga povlaili su se sve
dublje i dublje u neeljena mjesta u oiglednom strahu od dodira s
drugim narodima. Ali, zato i emu sve to?! ...
Maje!
Odakle doe taj narod? Bijae li zaista indijanskog roda kao i drugi
narodi, to ive na sjeveru i jugu, i nikada ne prestadoe da budu
nomadi? Ako su bili, zato se Maje razvie do tako fantastinih visina?
ta ih je podstreklo? Otkuda su dobij ali tako fantastino znanje? Da li je
bilo uopte mogue da na amerikom kontinentu, odsjeenom od velikog
kulturnog toka u starom svijetu, nastane neka sasvim nova kultura?!...
Ko su, zapravo, Maje? Odakle dooe? . . .
Ova dva teko rjeiva pitanja stoljeima su muila istraivae, istoriare i
arheologe iz svih krajeva svijeta, tvrdi C. W. Ceram u knijizi Bogovi,
grobovi i uenjaci. Istovremeno, u svijetu naune fantastike ova pitanja
su proteklih decenija dobijala razliita znaenja i razrjeenja . . .
U sveru fantastike svakako spada i zanimljiva hipoteza brae Erika i
Kraiga Umlanda (Eric i Craeg Umland), kolji tvrde da su davnanji preci
Maja predstavljali civilizovano drutvo, koje je nekad davno ivjelo na
jednoj planeti Sunevog sistema, najvjerovatnije na hipotetikom
Faetonu, koji se nalazio izmeu Zemlje i Venere. Braa Umland su
uvjereni da je nedostatak sirovina, na kraju, tu civilizaciju i itavu
planetu dovelo do nezapamene katastrofe, do potpuno i definitivnog
unitenja!
Kako to braa Umland objanjavaju?
Dok su mnoge ekspedicije istraivaa, sline naim misijama na
Mjesecu, znatno opremljenije i sposobnije, zajedno sa svojiim
porodicama ili bez njih, na naoj planeti panino tragale za neophodnim
sirovinama, na zlokobnoj i zagonetnoj planeti se poelo, jer drugog
izbora, izgleda, nije bilo, sa riskantnim buenjem jezgra. I ba je to bilo
kobno, dolo je do strahovite eksplozije i potpunog unitenja planete.
Tragovi te svemirske /katastrofe, tvrde autori, mogu se i danas vidjeti u
obliku tajanstvenog pojasa asteroMa, ije je postojanje prvi dokazao
ehoslovaki astronom Kaimje Kordilevski.
Ostavi bez rodne planete, ekspedicija vanze-mljana bile su prisiljene da
prihvate nau planetu kao svoju inovu domovinu. Meutim, kako su se
prvobitno stacionirali na Antarktiku, a pribliavalo se ledeno doba,
svemirski gosti su bili prisiljeni da pokupe svoje instrumente i opremu i
da krenu u zdravije i pitomije krajeve. U svojim vasionskim
letjelicama tako su stigli u Srednju i Junu Ameriku, u krajeve u
kojima su, mnogo kasnije, Maje podigle svoje fantastine hramove,
piramide i gradove.
Ovu fantastinu selidbu sa Antarktika, valjda prvu u povijesti Zemlje,
dokazuju i mnoge eskimske legende i predanja, koje govore o neobinim
plemenima iz niotkuda to su se u pradavnim vremenima selila u
ogromnim metalnim pticama to su rigale vatru!
Iako su zbog nesree kaj a im se dogodila i nade da e, jednoga dana nai
gostoprimljiviju planetu, u poetiku izbjegavali svaiki kontakt sa
primitivnim 'stanovnicima Srednje i June Amerike, to ipak nije moglo
da potraje dugo. Uvidjevi da drugog izlaza nemaju i da e zauvijek
ostati na planeti Zemlji, poeli su da se mijeaju sa Zemljanima. Iz tog
ukr-tanja roeni su Maje! Iste one Maje o ijoj misterioznoj
civilizaciji znamo malo, a nagaamo mnogo!
itava ova pria ukratko ispripovjedana zvui, kako sam ve pisao u
svojoj knjizi Tajna iezlih civilizacija, u najmanju ruku, kao teorija
zanesenih fantasta. Moda ona i jeste, najvjerovatnije da je tako, ali
prisjetimo se fantastinih i gigantskih gradova, iji ostaci se jo uvijek
nalaze u praumama Jukatana (Yucatana), Hondurasa i Gvatemale (Gua-
temala). Prisjetimo se i svih onih zagonetnih arheolokih nalaza
predmeta izvan svog vremena, to su svojevremeno ukraavali
hramove i mnogobrojne monumentalne graevine, a iju namjenu jo
nismo utvrdili i otkrili.
Ko ih je sagradio? Kako? Na koji nain? Zato? emu su uistinu sluili?
Prisjetimo se i zornih opisa, punih zbunjenosti i oaranja, koje su biljeili
prvi sretni istraivai to su u neprohodnim dunglama otkrivali
izgubljene i zaboravljene gradove Maja civilizacije:
... Nesvjestica hvata posmatraa kada mu pogled luta po strahovitim
kamenim figurama, ledenim licima, groznim zmijskim glavama,
avetinjskim likovima i jaguarima to, poput ovjeka, koraaju, koraaju,
koraaju...
Kako prodrijeti u tagnu ornamenta i neobinih hijeroglifa, kako shvatiti
da je itava ta galerija nakaza, sve te zbunjujue figure, reljefi, crtei, sve
te neobine skulpture i likovi, svi ti znaci i misteriozne poruke u
neprikosnovenoj i jedinstvenoj realizaciji sa astronomskim brojevima?
Dva fcrsta na obrvama jedne zmijske glave, jedna otra jaguarska panda
na uhu boga Kukul-kana, neobini Oblik jednih kamenih vrata, forma po
motivu stepenica, to se uvijek iznova vraaju: okamenjena udovita,
zmije, ogromni filigranski obraeni kamenovi sve to, zaista sve to,
izraava broj i vrijeme!...
Zato? Kako? Kome je to trebalo? emu je sluilo?
Kada razmiljam o Majama sve me vie obuhvata osjeaj da nas i danas,
kao Asteke (Azteci) i Tolteke, svoje primitivnije susjede, prije toliko sto-
ljea, jednako zbunjuju svojim nevjerovatnim znanjem iz gotovo svih
naunih oblasti. Pa dpak, zar je to mogue, Maje nikada nisu otkrili
toak! Maje nisu znali za plug! Maje nisu imali vagu i nisu imali
mjeru za teinu!
Zato? Zar im sve to nije bilo vie nego neophodno u svakodnevnom
ivotu?!
Ali, iako nisu znale za toak, plug, vagu i tota drugo, Maje su imali
predivine opservatorije!
Maje su registrovali kretanje planeta u naem planetarnom sistemu, i
mnoge druge astronomske dogaaje to se nisu mogli uoiti golim okom,
izraunali su da godina na Veneri traje 584 dana (savre-meni naunici su
izraunali da traje 583,82 dana!), a znali su i trajanje Marsove godine!
Nita imanje ne zbunjuje i injenica da glavni gradovi Maja civilizacije,
ien Ica (Chichen Itza) i Uksmala {Uxmala) nikada nisu bili povezani
drumovima (?!), a gradovi Maja u Srednjoj Americi, u meksikom
Jukaitanu i Gvatemali, podignuti su po nekom pravilu, u
najnepristupanijim dijelovima dungle!
Zato?
I na ovo pitanje, na koje savremena nauka jo nije dala taan odgovor,
odgovorili su u svojoj ne-vjerovatnoj teoriji braa Erik i Kraig Umland:
Ko je bio u stanju da izrauna trajanje jedne godine do preciznosti od
svega nekoliko sekundi tvrde oni sigurno je uvidio i neprocjenjivu
vrijednost jednog toka. Meutim, poto on nije bio upotrebi] ivan ak ni
u taku tekim situacijama kao
to je transport ogromnih kamenih blokova, najee i po nekoliko tona,
koji su bili neophodni za izgradnju hramova u ien Ici, na primjer,
najbolje ilustruje da je zagonetnim Majama na raspolaganju stajao neki
drugi, laki, nama jo uvijek nepoznat nain, moda antigravitacioni
ureaji, ili jednostavno letjelice, fantastine letjelice, koje su bez po
muke prenosile sav teret. Jedino su, ini nam se, na taj nain Maje mogli
da izgrade sve one gradove i hramove to su nam danas poznati. ..
Da bi to upeatljivije dokazali svoju teoriju da su Maje, u stvari,
potomci gostiju iz svemira, braa Umland istiu i injenicu koja je ve
dokazana da Maje genetski nisu bile sline nijednoj ljudskoj rasi na naoj
planeti. Pripadnici ovog naroda su niski i zdepasti i u tome nije bilo
varijacija. Ni jedan jedini Maja nije bio manji, ali ni vii od drugoga.
Podsjeali su, reklo bi se, kao da ih je serijski proizvodila neka maina, a
ne raala majka!
Dabome, svemu ovome treba dodati jo jednu karakteristiku sputeno
elo, to je bila njihova jo jedna genetska osobina. Da bi odrali tu
svoju fiziku jedinstvenost, Maje su ili jo dalje pa su preko glave
svakog djeteta vezivali daicu, kako bi ona jo vie isticala ionako
neobino povij eno elo!
Ali, Maje nude i bezbroj drugih zagonetki. Kako, recimo, logino
objasniti dva razliita kalendara, kojima su se oni sluili? Otkuda dva?
Zato su ih koristili?
Da li se moe, konano, sluei se kalendarima drevnih civilizacija,
priblino odrediti vrijeme katastrofe u kojoj je nestala Atlantida?!...
pria kralja montezume
Ko su bili praistorijski glasnici? * Kako se
dodvoriti bogovima? * Kada su podignute ol-
meke piramide? * Sjeanje na Zemlju mrtvih
Slinost izmeu Egipana i Inka * O emu
govore kalendari? * Kako otkriti nulti dan?
Zanimljiva teza M. atelena
Ako prihvatimo ideju da je Atlantida odista postojala i da se na njoj
razvila napredna civilizacija, koja je rijeila mnoge naune zagonetke,
imala ogromnu pomorsku flotu, poznavala zakonitosti visoke gradnje,
ovladala pismenou i visokim astronomskim znanjima, bie nam sasvim
razlonim da su Atlantiani prije nekih dvanaest hiljada godina, ivotarili
na obalama mnogih kontinenata, prije svih, vrili izuzetan uticaj i na
primitivne narode, koji su na obalama Evrope, to jeste Mediterana, zatim
Srednje i June Amerike, Afrike i Azije. Slijedei dalje ovu misao,
dolazimo i do pretpostavke da katastrofa, zapravo, i mije Atlante zatekla
nespremnim. Njihovi naunici su blagovremeno izraunali taan datum
kataklizme, te su se, zajedno sa najuglednijim linostima i kraljevskim
porodicama, uputili u raznim smjerovima sklanjajui se od predstojee
nesree, ali i upozoravajui primitivne narode na sudnji dan i potop,
koji predstoje.
... Ne pravi vie vino od agave i poni dubiti deblo velikog empresa i
ui u njega kada u mjesecu tozontli voda dostigne nebesa!...
Tako je pred stranu katastrofu Asteke upozoravao njihov (bog (?) po
imenu Kecllkoatl (Quetzal-cotl), a u babilonskom epu o Potopu, bog Ea
savjetovao je svom tieniku Ut-napitium:
... Porui svoj dom i sagradi umjesto njega brod. tNe brini se za
svoju imovinu, raduj se ako uspje spasiti goli ivot. Ali, povedi sa
sobom na brod razna iva bia, po dvoje od svega ...
I Biblija biljei epizodu kada bog savjetuje Noju da sagradi barku i da
sa sobom uzme ljude i ivotinje, a indijski bog Vina nareuje svom ti-
enilku da pored ljudi i ivotinja, sa sobom ponese i sjemenje raznih
biljaka.
Naunici, boji posljednjih decenija prouavaju stare tradicije, legende,
mitove i predanja drevnih naroda, upozoravaju nas na slina vjerovanja i
u ostalim krajevima nae planete. Tako, na ostrvima Tihog okeana,
postoje predanja o nekim uenim doljacima, koji su upozoravali na
predstojeu kata-
98
strofu, a ljetopisi Burme, oni najstariji, govore o ovjeku, glasniku, koji
se, iznenada i izniodkuda, pojavio meu ljudima:
... Odjeven u crno, on je koraao posvuda gdje se skupljao narod, po
ulicama i trgovima, i tunim glasom upozoravao ljude na orno to treba
da se dogodi...
I plemena sa Siera Nevade i iz Veneouele, tako-e, se sjeaju
neobinih doljaka, koji su, traei spas, sagradili visoke kule.
U drugom. dijelu svijeta, na Havajima, i dandanas postoje
zaboravljene piramidne graevine mjesta spasenja u kojima su
se, maikon upozorenja na predstojeu kataklizmu, pclkuali da
spasu daleki preci dananjih Havajaca!
... Sunce e pomraiti i Mjesec nee davati sjaja. I zvijezde e pasti s
neba, a sile e se nebeske pokolebati...
Ovo upozorenje, koje je zabiljeeno u Bibliji, prenosi se u razliitim
varijantama u mnogim svetim knjigama prastarih naroda. Nema
sumnje, dakle, da su svoju misiju Atlantiani estito obavili i da su
mnoge narode pravovremeno upozorili na stravini dan koji se
neminovno pribliavao.
Ali, uporedo sa ovom misijom, Atlantiani su, vjerovatno, sa sobom
ponijeli i rjeenja mnogih tajni, pismene dokumente, astronomske
proraune, vrijedna znanja iz graevinarstva, metalurgije, medicine . ..
itavu jednu naunu biblioteku, koja e se pojaviti tek nekoliko milenij
uma kasnije u vrijeme kada su iz pepela, poput mitske ptice Feniksa,
nicale mnoge sjajne civilizacije na naoj planeti.
Sumeri, Egipani, Feniani, Maje, civilizacija u dolini rijeke Inda,
Zimbabve, Kina. . .
Nema sumnje, sve one imaju neeg zajednikog i sve su povezane nekim
nejasnim nitima to seu u daleka vremena u kojima se gubi ovjekovo
sjeanje.
Drevni Egipani su gradili kolosalne piramide. Sumer, odnosno Babilon
je imao zigurate, goleme piramidolike kule, koje su sluile u religiozne i
astronomske svrhe. Prastari stanovnici Srednje i June Amerike, takoe
su gradili piramide, koje su koristili kao hramove, opservatorije ili
grobove. Predug je put od Babilona i faraonskog Egipta pa do Meksika, i
ovaj obiaj podizanja piramida na obje strane Atlantika, jedino se moe
razumjeti pod pred-postavkom da, zapravo, potie sa legendarne Atlan-
tide, odakle se u pradavnim vremenima, irio i na istok i na zapad!
Opte je vjerovanje da su prastare piramidolike graevine izraz potrebe
da se podignu vjetake planine. Ovo je, moda, taono kada je u pitanju
Mezopotamija ili Egipat, ili ova teorija ne objanjava prisustvo piramida
i u krevitoj i brdovitoj zemlji Meksika ili Perua. Oito postoje drugi
razlozi za konstrukciju piramida na obje strane Atlantika. Tradicija, koja
je potekla iz Atlantide, mogla bi, recimo, biti jedan od razloga!. ..
Prema Jozefu Flaviusu, jevrejskom istoriaru iz prvog vijeka, Nimrud je
sagradio Babilonsku kulu kao zaklon u sluaju da drugi potop zbrie
zemlju. Istovremeno, meksiki hroniar Iikstiliksotili prenosi nam
slian motiv Tolteka pri podizanju svojih piramida:
... Poto su se ljudi namnoili, podigli su vrlo visok ,zacuali', to je
danas kula velike visine, da bi nali u njoj sklonite ukoliko bi i drugi
svijet bio razoren!
Ipak, kritiniji naunici smatraju da su se piramide u Aziji, Africi i
Americi, zapravo, pojavile neovisno jedne od drugih, kao izraz
sluajnosti, a
100
ne zbog toga to su imale jedinstveni izvor, kako vjeruju atlantidolozi.
Meutim, ako nemaju zajedniki izvor, zato bi bila njihova namjena
ista? Jozef i Ikstlilksoitil (Ixtlilixochitl) definiu to vrlo jasno,
nedozvolja-vajui nikakve dileme da se nae zaklon ako drugi potop
zbrie svijet!
Stanovnici drevne Centralne Amerike bili su u stalnom iekivanju
sudnjeg dana otuda porijeklo rtvovanja ljudi kod Asteka, Inka,
Maja.. . Sve-tenici ovih naroda vjerovali su da e se na taj nain
dodvoriti bogovima i da e ih oni sauvati od predstojee nesree!
Kako nas u svojoj zanimljivoj knjizi Atlantida od legende do
otkria izvjetava engleski istraiva Endrju Tomas (E. Thomass),
Olmeki, preci Maja i Asteka, moda su, zapravo, u prastara vremena bili
podanici atlantskih kraljeva i velikodostojnika!
Na ovu smjelu pretpostavku, Tomasa je ponukao sluaj sa
identiflikovanjem i odreivanjem starosti piramide Ciucuilco, nedaleko
od Meksiko Sitija. Kada arheolozi nisu uspjeli da joj procijene starost,
pozvali su geologe u pomo, poto je polovina kamene strukture bila
pokrivena vrstom lavom. Kako su se u neposrednoj blizini nalazila dva
vulkana, nametalo se pitanje, kada se odigrala erupcija, koja je dobrim
dijelom zatrpala monumentalno zdanje zagonetnih Olmeka. Odgovor je
zaprepastio sve vulkan je eruptirao prije vie od osam hiljada godina!
Ako je ovaj zakljuak taan, kada je onda podignuta olmeka piramida?
Ne seeli ona do onih prastarih vremena u kojima su Atlanti svoju
kulturu irili i na istoku i na zapadu?!
Mnogi atlantidolozi smatraju da je i simbol krsta stigao iz Atlantide i da
su sve njene kolonije oboavale ovaj znak. U drevnoj Americi,
nalazimo da je krst bio omiljen simbol. Na egipatskim mura-lima, mnogi
bogovi su bili naslikani sa Tau-krstom na prsima. Asirski i babilonski
monasi i ratnici nosili su krstove oko vrata, kao svete talismane.
Stari narodi, tvrdi dalje Tomas, prihvatili su od Atlantide kult sunca.
Oboavanje sunca u Egiptu i Peruu i vladavina solamih dinastija,
samo je jedan od upeatljivih primjera.
Egipani su vjerovali u Amenti, zemlju mrtvih na zapadu. Ukoliko
Kraljevstvo mrtvih predstavlja potopljeno kraljevstvo Atlantide, tada
je legendarna dinastija polubogova u drevnom Egiptu, u stvari, dinastija
suverena sa Atlantide!
Asteki sveteniei revno su uvali sjeanje na Actlana, tajanstvenu
zemlju na istoku, odakle je kao nosilac kulture i mnogih korisnih znanja
doao i bijeli bog s bradom po imenu Kecalkoatl. Istovremeno, Inke,
koje, vidjeemo, imaju mnoge slinosti sa drevnim Egipanima,
vjerovale su u Virakou (Viracooha), takoe bjeloputog bradatog boga
koji je stigao iz zemlje zore, sa istoka, dakle. Najraniji egipatski
zapisi, s druge strane govore o Totu ili Tehutiu, koji je doao iz zapadne
zemlje (!), kako bi osnovao civilizaciju u dolini Nila, a ljudima podario
brojna nauna znanja!
Stari Grci su pjevali o Elizejskim poljima na tajnovitom otoku Blest to
se nalazio daleko, na zapadu. Prema njima, Tartar, dom mrtvih, bio je
smjeten ispod visokih planina na otoku utonulom u Atlantski ofcean. I
Grci i Egipani pokazivali bi rukom na zapad kada bi eljeli da odrede
mjesto tom zagonetnom ostrvu. Ameriki Indijanci, meutim, pokazivali
su na istok odreujui zemlju iz koje su im stigli bogovi-dobroinitelji
Kecalkoatl i Virakoa. Zemlja, koja se nalazi zapadno od Medi-
102
terana, a istono od amerikih obala, mogla je biti jedino Atlantida!
Iako su mnogi narodi starog vijeka imali religije prema kojima se
vjerovalo u besmrtnost due, jedino su Inke i Egipani zadrali
zanimljivo uvjerenje da dua lebdi blizu tijela umrlog i da rje povezana s
njim. Inke su balsamovale svoje vladare. Nain na koji su to inile
fantastino je slian egipatskom. Mumije umrlih vladara bile su
postavljene na zlatne stolice u jednoj od prostranih dvorana Hrama
Sunca. U toj istoj prostoriji se nalazio i prije-sto u kome bi sjedao ivi
vladar. Nedaleko je bila postavljena jo jedna zlatna stolica, mjesto na
koje e, Ikada umre, preseliti aktuelni vladar!
Inke su, kao i Maje, po mnogo emu neobian narod. Njihova drava, u
kojoj je bilo smjeteno oko deset miliona stanovnika, bila je smjetena na
prostoru od oko etiri hiljade kilometara i prostirala se na teritoriji
dananjeg Perua, Ekvadora i ilea. Glavni grad, Kusko (Cuzco), bio je
povezan mnogim cestama sa drugim gradovima. Te ceste su upravo
pravo remek djelo: graene su iroke, zatim su poploane
najkvalitetnijim kamenom, tako da mnoge i dan-danas slue kao
automobilske magistrale!
U carstvu Inka nije se znalo za krau, iako se nijedna kua nikada nije
zakljuavala. Kriminal i pljaku donijeli su sa sobom panski osvajai!
Prema najstarijim predanjima i krtim zapisima, preci naroda Inka stigli
su sa mora iz zemlje koju je sa svilh strana zapljuskivalo more.
Ne znai li to da je to bila Atlantida?!
Mnogi naunici smatraju da se Inke veoma razlikuju od domorodakog
stanovnitva i da su doljaci kae u Tajnama najdrevnije istorije,
sovjetski istraiva i pisac Aleksandar Gorbovski. Ako se prihvati
(pretpostavka da su zaista doljaci, onda ostaje neizvjesno otkuda su
doli i kada.
103
Inke bi mogle biti ostaci nekog mnogobrojnog naroda koji je nekada
ivio na iezlom kopnu u Atlantiku ili u Tihom okeanu. Malobrojni koji
su se spasili, nali su utoite u Junoj Americi. Jedna od takvih grupa
bio je, moda, i narod Inka!
Prije nekoliko godina su naunici analizirali miino tkivo mumije
jednog od vladara Inka. Uspjelo im je da utvrde i sastav krvi, to je
dokazalo da Inke nisu mogle da budu pripadnici mjesnog stanovnitva
June Amerike. Pokazalo se, naime, da mumija ima krvnu grupu A,
koje uopte nije bilo u Junoj Americi sve do dolaska Evropljana. Osim
toga, kombinacija sastava krvi pripadnika naroda Iraka, pokazala se
veoma rijelikom. Dovoljno je ako se kae da je takav sastav otkriven jo
samo kod dva-tri ovjeka u cijelom svijetu!.. .
Nadalje, postoje indicije da su Inke govorile jezikom, koji su samo oni
poznavali. Ako je to tako, onda oni, zaista, nisu djeca ovog podneblja.
Ali, odakle su doli? Kada? Zato?
Monetezuma, posljednji kralj Asteka, priao je Kortesu da nai oevi
nisu roeni ovdje, nego su stigli iz daleke zemlje po imenu Actlan, sa
visokom planinom i zelenim vrtom gdje su bogovi ivjeli. Montezuma
je, takoe, rekao da on vlada samo kao vicekralj Keclkoatla, vladara
Istone imperije. I knjiga Maja Popol Vuh opisuje stari obiaj prin-
eva, koji su redovno plovili preko mora, na istok, kako bi dobili
instrukcije od Kraljevstva!
Lake pobjede spanskih konkvistadora, sa Kor-te-zom i Pizarom na elu,
takoe dokazuju postojanje Atlantie u nejasnoj prolosti. Jer, tradicije
Asteka, Maja i Inka, koje su milenijumima njegovane od uenog
svetenstva, kako znamo, potovale su gospodare Zemlje izlazeeg
sunca, koji su bili bjeloputi, visoki i obrasli bradom. Kada su, eljni
zlata i krvi, na scenu stupili panci, bili su identifikovani
104
kao predstavnici legendarne imperije u Atlantiku i primljeni su poput
boanstava. To je bio i glavni uzrok propasti monih kultura Meksika i
Perua. Jer, panci nisu donosili dobroinstvo i korisna znanja. Naprotiv,
oni su stigli da ire pohlepu i zlu krv. Da ubijaju za grumen zlata. Da
unitavaju i iskorjenjuju itave narode!...
Ali, nesrea se vie nije niogla izbjei.
Zajedno sa mnogim kulturnim spomenicima, unitavana su i rijetka
svjedoanstva o zanimljivoj prolosti ovih naroda. Spaljivane su knjige,
unitavani zapisi, a sve to je bilo od zlata, pretapano je u ipke i slano u
Evropu.
Tako je pod ognjem i biem oholih panskih osvajaa nestala i istorija
najnaprednijih civilizacija Srednje i June Amerike.
Nestala su tako i sjeanja na este kontakte sa Atlantima. Sve je nestalo.
Ostali su samo bijedni fragmenti, koje nije lako povezati i iz njih stvoriti
mozaik, koji bi nauci darovao uvjerljivu sliku o danima u kojima je
postajala legendarna Atlantida i o nesrei koja je, iznenada, zadesila itav
svijet, -a Atlantik ponajvie!
Mnoge slinosti, od navika, obiaja, vjerovanja, pa sve do praktinih
znanja i graevinskih poduhvata, meu kulturama i civilizacijama u
svijetu, ubjedljivo govore u prilog tezi o postojanju jedinstvenog
praizvora kulture, koja je prethodila svim ostalim.
Da li je to bila ba Atlantida?
Mnoge injenice govore u prilog da jeste!
Sa njenih plodnih polja u Srednju i Junu Ameriku dobri bijeli i bradati
bogovi Virakoa, Kecl-koatl i Kukulkan donijeli su svojim
narodima, pored mnogih korisnih znanja, i 240 vrsta krom-pira, 24
vrsta kukuruza, krastavce, paradajz, tikve,
105
graiak, jagode i mnoge druge vrste itarica i povra.
Atlantiami su donijeli i mnoga znanja iz astronomije.
Donijeli su i kalendar. Kalendar!
Mogu li nam kalendari drevnih naroda pomoi pri rekonstrukciji
dogaaja, koji su sudbinski vezani za hipotetinu Atlantidu?
Da li se u njima, moda, krije taan datum katastrofe, koja je zadesila
nasu planetu?
Pamte li oni taj strani dan kada su nebo i Zemlja utonuli u stravini
ikoSmar?
Kalendar Egipta i Inka, opet jedna slinost, imali su osamnaest mjeseci
po dvadeset dana sa petodnevnim odmorom na kraju svake godine!
Najdui dan u kalendaru Maja sadravao je trinaest sati, a najkrai
jedanaest!
U starom Egiptu najdui dan je imao 12 sati i 55 minuta, a najkrai
jedanaest sati i pet minuta! Kakva slionostv! Ali, krenimo dalje.
Arheolog Artur Poznanski (Arthur Poznanskv) iz La Paza, u Boliviji,
tvrdi da je izgradnja Hrama sunca u Tiahuanaku (Tiaihuanaco) iznenada
prekinuta oko 9.550 prije nove ere.
Prisjetimo se- egipatski svetenici su Salonu ispripovjedali da je
Atlantida iezla negdje oko 9.560. godine prijenove ere!
I dalje: prva godina Zoroastrianske hronologije je 9.660. (prije nove
ere. To je godina kada je vrijeme poelo svoj neumitni hod!
Uproteno govorei, nestanak Atlantide odigrao se prije nekih jedanaest i
po hiljada godina. Nije li udno da poetni datum starog egipatskog
kalendara pada prije 11.541, staroasirskog 11.542, staroin-dijskog
11.652, staromajskog 11.653. godina!
Odakle tolika podudarnost?
Nisu li svi stari kalendari imali za nulti dan isti dogaaj?
Je li to bio onaj dan u kome je zauvijek nestala Atlantida?!
Prouavajui kalendar Maja, Oto Muk je ak doao i do tanog datuma
kataklizme u Atlantiku. To je 5. juli 8.498. godine prije nove ere!
... Toga dana je uniteno sredite crvene pra-Ikulture u Atlantiku, a
narod Maja zadesila je nezaboravna patnja i oni su od tada opsjednuti
tom kataklizmom i njenim eventualnim periodinim povratkom
objanjava ugledni austrijski naunik i istraiva. Od tog dana Maje
podiu kalendarske graevine, prinose mnogobrojne ljudske rtve, i cijeli
svoj ivot, sve svoje vjetine i umijea, sav stvaralaki potencijal
podvrgavaju tom kalendarskom postupku!
Hronoloki sistem Maja, toliko je savreno razraen da su astronomi
Maja, vjerovatno, raspolagali s dovoljno vremena za takva promatranja
koja su se protezala kroz mnoge milenijume. Po svemu sudei, Maje su
ve i prije 'nultog dana' dovoljno dugo i ozbiljno posmatrali zvijezde, jer
je jasno da ge njima na taj kritini datum ve stajala na raspolaganju
velika koliina opaakiih, odnosno astronomskih podataka...
To je tano. Astronomska znanja Maja vie su nego senzacionalna. Ona
dopiru ak do nekih krajnosti, koje ni mi danas nismo u stanju da
objasnimo i dokuimo. Zato su u svom fantastinom kalendaru, Maje
izvrile proraun za etiri stotine mili-ona godina?! emu im ije to
sluilo? Odakle su znale za postojanje udaljenih planeta Urana i
Neptuna? ... Zato su im bila potrebna dva kalendara?!... Da li je samo
strah od gnjeva boijeg uticao da Maje svu svoju djelatnost podvrgnu
kalendaru? Zar je strah od predstojee kataklizme do te mjere djelovao
stvaralaki da su Maje u tom strahu izgraivali svoja najljepa i
najfascinantnija djela? Jesu li do svih astronomskih znanja doli sami ili
su im u tome pomogli, recimo, ueni ljudi sa Atlantide?! . . . Kako,
konano ,objasniti sve one sloene i zamrene proraune koje su reci
Maja svakodnevno izvodili?!
Sigurno je da e se na odgovore na -mnoga od ovih pitanja jo dugo
ekati. Ipak, izvjestan broj istraivaa i ljudi koji su svoj ivot posvetili
prouavanju ovog zagonetnog naroda, ve je objasnio mnoge zagonetke.
Jedan od njih je i Mori atelen, ameriki strunjak za svemir.
Za krae periode, tvrdi atelen, Maje su upotrebljavale ciklus od 104
godine. Taj period od 37.960 dana je za njih predstavljao 1.285 ciklusa
Mjeseca, 327 ciklusa Merkura, 219 ciklusa pomraenja, 146 svetih
godina, 104 svjetovne i 65 Venerinih ciklusa. Svakog 18.980. dana slavili
su poklapanje 73 svete i 52 svjetovne godine na dosta originalan nain.
Pogasili bi sve vatre i proveli no u strahu, vjerujui da je stigao smak
svijeta i da Sunce vie nikada nee izai!
Tek u zoru, kada bi Sunce napokon izalo, Maje bi rtvovale nekoliko
djevica i zarobljenika i spokojno ivjeli sljedeih 52 godine.
Za due vremenske periode, kao i za astronomske proraune, Maje su
imali drugi kalendar, nazvan veliki ciklus. On, na alost, jo u
potpunosti nije deifrovan. Zna se da je kalendar zapoet neto vie od tri
hiljade godina prije nae ere i da traje oko pet hiljada godina!
Kalendar Maja, nastavlja atelen, oduvijek me veoma interesovao.
Polazna taka u mojim istraivanjima je bilo uvjerenje ili pretpostavka,
da postoji neto zajedniko izmeu kultura Maja i kulture Sumeraca (!).
I Maje su znale za unapredno
pomijeranje ravnodnevniea, kao i za postojanje Ura-na i Neptuna. Bili su
izraunali periode revolucija i konjunkcija raznih planeta i otkrili
ekvivalente astronomskih ciklusa, na primjer, onaj gdje 65 revolucija
Venere odgovara broju od 104 sunane godine.
Imali su, tafcoe, i jedan ciklus od 942.890 dana, ili 2.582 godine koje su
predstavljale petnaest konjunkcija Neptun Uran, 130 Saturn
Jupiter, 1.155 Jupiter Mars, 2.284 Mars Venera, 6.522 Venera
Merkur i 2.720 Mjesec Sunce. Taj ne-vjerovatni astronomski ciklus
(emu li je sluio?!), za koji mi je bilo potrebno dosta vremena kako bih
ga otkrio, bio je tajna kalendara Maja, a bio je zasnovan na
konjunkcijama Jupitera i Saturna.
Prilikom odgonetanja ove astronomske misterije, koju su nam u amanet
ostavili Maje, pokuano je sa revolucijama svih poznatih planeta, ali
nikome, jednostavno, nije palo na pamet da pokua s njihovim
konjunikcij ama. Period konjunkcije Jupitera i Saturna je 7,253.445
dana, ali Maje su cifru jednostavno zaokruili na 7.253, jer nisu znale za
decimale. Njihov veliki ciklus od 260 konjunkcija iznosio je, dakle,
1,885.780 dana ili 5.163 godine, to znai dva puta njihov astronomski
ciklus od 942.890 dana.
Prouavajui kalendar i astronomske proraune, ameriki istraiva je
doao do jo niza zanimljivih podataka. Otkrio je da je itava hronologija
Maja, zabiljeena i u Kodeksu Vatikanusu, jednom od rijetkih tekstova
koje neslavni panski biskup Diego de Lando 1549. godine nije uspio da
spali, u stvari, bazira na smjenjivanju etiri velika ciklusa od 5.163
godine, ili 260 konjunkcija, i koji su zapoeti 18633, 13470. i 3114.
godine prije nae ere.
Kalendar Maja, po mnogo emu, je zanimljiv. Evo, recimo, kako su u
njemu (podijeljena vremenska razdoblja:
20 kina = 1 ninal ili 20 dana
18 ninala = 1 tun ili 360 dana
20 tuna = 1 katun ili 7.200 dana
20 katuna = 1 foaktun ili 144.000 dana
20 baktuna = 1 piktun ili 2,880.000 dana
20 piktuna = 1 kalaibtun ili 57,600.000 dama
20 kalalbtuna = 1 kmiltun ili 1.152,000.000 dana
20 kiniltuma = 1 alautun ili 23.040,000.000 dana
Kada je otkrio ritam i trajanje kalendara Maja, atelenu nije bilo teko da
pronae i poetak. Pomislio je da se na poetku morao dogoditi neki
astronomski fenomen, koji se inae dogaa vrlo rijetko, i prisjetio se
prorauna prilikom provjeravanja konstante iz Ninive. Tada je utvrdio
da se svake 4.627 godine Neptun, Uran, Saturn i Jupiter nau u
konjunkciji i da se to posljednji put dogodilo 1484. godine nae ere.
Raunajui 4.627 godina unazad, dobio je 3144. godinu prije nae ere, a
jo tri puta unazad, dobio je 18633. godinu, koja odgovara i sloenim
proraunima zabiljeenim i u Kodeksu Vatikanusu!
Izvodei dalje matematike operacije, otkrio je i to da su Maje, kao,
uostalom, i Sumerci, znali za veliku konstantu naeg planetarnog
sistema, ali su je izraavali u danima, umjesto u sekundama, kako su to
radili Sumerci.
Jo prije vie godina su arheolozi, istraujui hramove Maja, nailazili na
fantastine brojeve urezane u kamenu. Radilo se o milionima godina, i u
periodu kada se smatralo da homo sapiens na naoj planeti postoji
svega est hiljada godina, brojevi su, daibome, smatrani besmislicom.
Izmeu
ostalih, bila su zapisana i ova dva broja: 34.020 miliona dana i 147.420
miliona dana to predstavlja malo vie od 403 miliona godina! Ovaj
drugi broj predstavlja skoro deseti dio starosti nae planete i nije udo to
arheolozi jednostavno nisu obratili na njega panju.
Meutim, atelen je ubrzo otkrio da prvi broj 34.020 miliona dana
u stvari, predstavlja tano petnaest puta konstantu iz Ninive, a 147.420
miliona dama ih predstavlja ravno 65 puta!
Dugo sam se pitao kae Mori atelen zato su Maje koristile te
fantastine brojeve, ali sam, na kraju, uspio da pronaem logino rjee-
nje ...
Maje su sve raunale po ciklusima od 26 i 260 fconjunkcija. Bila im je
potrebna, dakle, konstanta Sunevog sistema djeljiva sa dvije stotine i
ezdeset. Tako su pronali novu konstantu od 34.020 miliona dana, koja
je vrijedila 180.392 puta 26 malih ciklusa konjunlkcija i drugu od
147.420 miliona dana, koja je vrijedila 78.170 puta 260 velikih ciklusa
konjunkcija.
Da su preci Maja bili u stanju jo prije nekoliko hiljada godina da
izraunaj u konstantu od 147.420 miliona dana, dakle, dvanaestocifreni
broj, zaista je vie nego fantastino. A tek podatak da je taj broj, izraen
u danima, jednak 65 puta onome, izraenom u sekundama, koji su
upotrebljavali drevni sumer-ski astronomi, na sasvim drugom kraju nae
planete, jo vie iznenauje. Ova injenica neminovno namee
pretpostavku da su Maje i Sumerci imali meusobne kontakte!
Kontakti izmeu naroda koji su ivjeli u Mezopotamiji i Centralnoj
Americi i to prije pet-est, a moda i vie hiljada godina?!
Ne. To je nemogue!
Moda je njihova astronomija, i ne samo ona, imala zajedniko
izvorite?
Zar nije mogue da su i jedni i drugi naslijedili neto od znanja od
civilizacije koja je prethodila svim ostalim?
Od Atlantide!
Postoje li, konano, i dan-danas neka zbirka znanja, drevnih
enciklopedija, astronomskih knjiga, rukopisa, koji lee skriveni na
naoj planeti i ekaju kada emo ih definitivno otkriti?
Da li su drevne civilizacije ostavile neka tajna znanja u amanet ljudima,
koji e na Zemlji ivjeti hiljadama godina poslije njih?
Da li su, napokon, Atlantiani, sklanjajui se ispred kataklizme koja e
unititi njihovu kulturu, Sklonili i sva svoja znanja, koja bi mogla
koristiti generacijama poslije njih?

I gdje su skrivene poruke?

Poruke kroz vrijeme i prostor * gta e po
tomci znati o nama? * Otkria koja mijenjaju
sliku prolosti * Zanimljiva otkria kineskih
arheologa * Neobini nalaz u egipatskom grobu
Ko su drevni rudari kanadskih rudnika? *
Gosti iz svemira ili Atlantiani?
Postoji jedno mjesto u JSTjujorlku, koje nije niim naznaeno u
turistikim vodicima i bedekerima. Nalazi se blizu centra grada,
oznaeno 3e je^110 stavnom kamenom ploom i niim ne privui
'panju prolaznika. Ipak, ono e za nae potomke, koji budu ivjeli kroz
tri-etiri ili ak pet hiljada godina predstavljati pravu arheoloku
riznicu! Bie to, zapravo, otkrie jednako vrijedno otkriu kamena iiz
Rozete uz pomo kojeg je francuski arheolog i poliglota Saimpolion
(Champollion) uspio da deifruje pismo drevnih Egipana.
Na tom jedinstvenom mjestu, Amerikanci su 1965. godine pohranili
dvije vremenske kapsule, u kojima su spremljene svojevrsne posjetnice
namje-aajene dalekim generacijama, prema preciznim proraunima,
kapsule mogu izdrati sve nedae, koje ih, eventualno, zadese u narednih
pet hiljada godina!
Sta je, zapravo, pohranjeno u njima?
Dabar dio prostora u poruci naim dalekim potomcima odnosi se na
dnevne vijesti, aktuelnosti koje su 1965. godine potresale svijet. Pored
toga u kapsulama su snimci gradova, brodova, automobila, aviona i
raketa. Tu su i uzorci materijala, bez kojih ne moemo ni da zamislimo
dananjicu: uzorci kovina i plastika, ali i komadi sukna, vlakna i tkanja.
Nadalje, svoje mjesto su nali i predmeti iz svakodnevne upotrebe
novac, orue i odjea, ali i mikrofilmovi na kojima su zabiljeene knjige
o matematici, medicini, fizici, biologiji i, dakako, najznaajnija
astronomska znanja.
Na kraju, da bi ova poruka kroz vrijeme imala svoj smisao i da bi,
koliko-toliko, bila od koristi dalekim generacijama u sedamhiljaditim
godinama, u kapsulama je pohranjen i jednostavan klju za deifrovanje i
prevoenje zapisa i crtea na budue jezike!
Kapsule su, inae, napravljene od kovine, koja je mnogo vra od
samog elika i bez znaajnijih oteenja mogu da podnesu ak i
nuklearnu eksploziju!
Ideja da se bogato opremljene vremenske kapsule poklone potomstvu
istie Deniken (Daniken) u svojim Sjeanjima na budunost
pala je na um grupi inenjera iz Vestinghauiz-Elektrika
(Westinghouse-Electric). Don Harnigton (John Harriington) je
izmislio otrouman sistem deifrovanja za jo nepoznata pokolenja.
Jedan luak? Sanjari? . . .
Nas ostvarenje te zamisli ispunjuije sreom i spokojnou. Dakle, ipalk,
ima ljudi koji misle pet hiljada godina unaprijed!
Arheolozima u dalekoj budunosti ne bi bilo nita lake nego to je
nama. Naime, nakon atomskog poara ne bi bilo nikakve koristi od svih
biblioteka na svijetu, a sve tekovine s kojima se tako ponosimo ne bi
vrijedile vie ni piljiva boba jer sve bi nestalo, sve bi bilo razoreno,
atomizirano. Da bi se opravdao in i zamisao ljudi iz Njujorka, nije ni
potrebno da se pomilja samo na haranje atomskog poara na Zemlji;
pomak Zemljine osi samo za nekoliko stupnjeva izazvao bi neviene i
nezadrive poplave, koje bi, u svakom sluaju, progutale svaku pisanu
rije. Postoji li neko tako nadut da moe tvrditi kako se milju koja je
pala na um dalekovi-dim ljudima iz Njujorka, nisu mogli baviti i stari
mudraci?!...
Stratezi u nuklearnom ratu, zacijelo, ne bi svoje oruje upotrebljavali
protiv Zulukafera i bezazlenih Eskima. Oni bi ga uperili protiv sredita
civilizacije. Dakle, radioaktivna poast bi se sruila na napredne, visoko
razvijene narode. Ostali bi daleko udaljeni od sredi.ta civilizacije
zaostali narodi, divljaci, primitivci. Oni ne bi mogli nastaviti nau
kulturu niti bi mogli bilo ta zabiljeiti o njoj, jer nemaju veze s njom.
ak ni nastojanja mudrih ljudi i zanesenjaka da spasu neku podzemnu
biblio-teiku ne bi u budunosti moglo da donese nikakva ploda.
,Normalne' biblioteke bi, ionako, bile unitene, a preivjeli primitivci ne
bi nita znali o skrivenim, tajnim bibliotekama.
Cijeli dijelovi Zemljine kugle bi se pretvorili u uarene pustinje, jer bi
radioaktivno zraenje stoljeima ulbijalo svaku biljku. Oni koji bi ostali
u ivotu, vjerovatno bi se promijenili, a od sruenih gradova ne bi, za
dvije hiljade godine, zaista nita ostalo. Priroda bi svojom neukroenom
snagom nagrizla razvaline, eljezo i elik bi zarali i pretvorili se u
prainu.
I sve bi poelo iznova!
ovjek bi, moda, drugi put i trei put zapoinjao svoju pustolovinu. I,
po svoj prilici, opet ne bi pravilno tumaio tajnu starih zapisa i predanja.
Pet hiljada godina nakon katastrofe, moda bi arheolozi tvrdili da ovjek
dvadesetog stoljea jo nije poznavao eljezo, jer ga, to je sasvim razu-
mljivo, ni uz najtemeljitija pretraivanja ne bi nigdje mogli da nau. Du
ruske granice nali bi kilometrima duge protivtenkovske brane od
betona, te ibi, moda, objanjavali kako ti nalazi predstavljaju neosporno
astronomske linije!
Ako bi nali kutije s 'magnetofonskim vrpcama, ne bi znali ta e s
njima; napokon, ne bi mogli da razlikuju vrpce na kojima je neto
snimljeno od onih koje su prazne. A moda bi te vrpce sadravale
rjeenje mnogih i mnogih zagonetki.
Tekstovi u kojima bi se govorilo o golemim gradovima u kojima postoje
(kue visoke nekoliko stotina metara, proglaavali bi se neistinitima, jer
takvih gradova ne moe biti!
Tuneli londonske podzemne eljeznice drali bi se geometrijskim
kuriozitetom ili, moda, iznenaujue dobro zamiljenim kanalizacionim
sistemom. Zatim bi se, moda, neprestano otkrivali izvjetaji
u kojima bi se opisivalo letenje ljudi na ogromnim pticama s kontinenta
na kontinent, kao i udni brodovi to rigaju vatru i nestaju na nebu. To bi
se tada opet uvrstilo u mitologiju, (jer ne moe biti tako velikih ptica ni
nebeskih nemani to rigaju oganj!...
Bilo kako bilo, vremenske kapsule sa korisnim porukama dalekim
pokolenjima jo od 1965. godine lee pod zemljom najveeg grada na
svijetu. ovjek dvadesetog stoljea u kome je zakoraio u svemir i
doivio izuzetan !bum u svim naunim disciplinama, potrudio se da iza
sebe ostavi poruku o svojim znanjima, svakodnevnom ivotu i svojim
preokupacijama.
Istovremeno, pored poruka kroz vrijeme, sa-vremeni ovjek je poslao i
nekoliko poruka kroz prostor u svemir, Dok itate ove retke, kroz
prostor naeg Sunevog sistema i nae Galaksije, plove tri zemaljske
svemirske letjelice Pionir 10, iPonir 11 i Vojader koji u
svojoj utrobi dalekim inteligentnim kosmickim -susjedima nose glas o
nama, o ivotu na planeti Zemlji.
U letjelicama tipa Pionir nalaze se identine ploice, koje je izradila
Linda Segan (Lynda Sagan). Velike su 15X23 centimetra, a naroravljene
su od aluminij uma anodiziranog zlatom, a na njima je ugravirana
kosmika ozdravna karta, na kojoj je jasno naznaena pozicija nae
planete u Sunevom sistemu i vrijeme kada ie vasionska letjelica sagra-
ena i poslana na daleki meuzvjezdani put!
Na kraju, na ploicama su ugravirani i likovi mukarca i ene kakvi su
bili na Zemlji godine 1973. kada su Pioniri i krenuli u svoju svemirsku
avanturu.
Ploicama pohranjenim u Pioniru 10 i Pioniru 11 kau Karl
Segan i Josif Skolovski, dvojica ekzobiologa svjetskog formata
odreeno
116
117
je da 'budu najstariji proizvod ovjekovih ruku: nimalo neokrnjene, one
e postojati stotinama mili-ona, a moda i milijardi godina u svemiru.
Kada tektonski poremeaji potpuno izmjene oblike kontinenata na naoj
planeti, kada sva suhozemna prostranstva potonu u dubine okeana. kada
se naa civilizacija iz korijena izmijeni i kada ljudska bia budu
evoluirala u neku savreniju vrstu organizama ove ploice e i dalje
postojati. One e pokazivati da su u godini koju smo bili oznaili kao
1973, positojali organizmi iji se portreti nalaze ugravirani u
aluminijumu organizmi ikoji su u svom mjestu u hijerarhiji razumnih
bia dovoljno vodili rauna da bi saznanja o sebi podijelili sa drugima.
Amerika svemirska letjelica Vojader naim kosmikim susjedima
nosi jo kompletnoj u poruku. U njoj je, pored pozdravnih rijei
amerikog predsjednika Dimija Kartera i tadanjeg generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija, Kurta Valdhajma, sadran i jedan
kompletan isjeak iz svakodnevnog ivota Zemljana: saobraaj, zabava,
koncerti, nauna dostignua, jezici koji se govore, nebo, more, rase.
ulice, gradovi...
I svemirske poruke, kao i poruke kroz vrijeme, namjenjene su nama
nepoznatim generacijama i biima. Taj nagon, ta elja da o njemu zna
kroz vrijeme i prostor, oduvijek je, ini se, bila jedna od najupeatljivijih
osobina ovjeka.
Prisjetimo se: da bi o njima neto vie saznale generacije koje e ivjeti u
milenijumima koji dolaze, mnogi vladari su iza vrijeme svoje vladavine
ostavljali razliite biljege. Jedni su zapoinjali goleme ratne pohode,
drugi su na daleka i neizvjesna putovanja slali poimorske flote, trei su
gradili monumentalne graevine, etvrti su ruili i palili...
Nema sumnje, imeu ljudima koji su obiljeili prolost, bilo rje, svakako,
velik broj i onih, koji su iza sebe ostavljali pisane poruke, poruke u
kamenu, na glini, papirusu, u drvetu i zlatu.
Istorija nas podsjea bilo je i onih koji su iza sebe ostavljali i itave
biblioteke, koje bi nam, da ih kojim sluajem danas naemo, i te kako
pomogle da rekonstruiemo davnu prolost.
Ako je to sve tako, a vidjeli smo da jeste, nije daleko od razuma da su i
Atlantiani, ukoliko su odista postojali, negdje ostavili o sebi neki peat,
neku poruku, zbir svojih naunih znanja, prikaz svakodnevnog ivota.
Da li ta poruka, ukoliko je ikada pospremljena, jo uvijek eka ovjeka
koji e je otkriti.
Zvui, moda, fantastino, ali ja vjerujem da takvih, uslovno kazano,
poruka, jo uvijek ima neotkrivenih na naoj planeti. Moda su one smje-
tene na zidovima neotkrivenih ili dovoljno neistraenih peina, moda
lee u ruevinama na morskom dnu (na dnu Atlantskog okeana), moda
su smjetene ispod stijena na samim vrhovima planinskih vijenaca to su
ve stoljeima okovani snijegom i ledom, moda nas ekaju na nekom
buduem arheolokom nalazitu, duboko ispod pustinje, a moda su,
konano, ukopane u dinovske temelje egipatskih piramida ili
monumentalnih graevina to su podigle latino-iamerike civilizacije.
Moda nas te poruke naprosto bodu u oi. Jer, nisu li one sadrane u
megalitskim kompozicijama, <u Stonhendu, na Uskrnjem otoku, na
peruanskoj visoravni Naka ...?!
Zahvaljujui samo sluaju, u prolosti smo nailazili na takva otkria.
Prisjetimo se...
U jesen 1849. engleski arheolog Henm Ostin Lijard (Henry Austen
Layard) zapoe kopati breuljak kod Kujundika, suelice Mosulu, na
drugoj dbali Tigrisa (dananji Irak) i pronae jednu od najveih
palaa legendarne Ninive palau babilonskog kralja Sanheriba*, a u
njoj dvije ogromne prostorije u kojima bijae ipreko trideset hiljada
dragocijenih svezaka. Bijae to biblioteka od zemlje-nih ploa!
Asurbanipalova** biblioteka!
Spomenuta 'biblioteka bijae klju za svu asir-sfco-babilonku kulturu.
Sastavljena je sistematski. Jedan dio ploica kralj je dao od onih, koje je
lino posjedovao, a najvei dio sastoji se od prepisa, za koje je naredio
da se zgotove i naprave u svim okrujima njegove zemlje. Jednog od
svojih inovnika, izvjesnog Sadanua, poalje u Babilon i uputi ga ovako:
U dan, kada dobije moje pismo, povedi sa sobom uma, njegovog brata
Bel-etira, Apla i umjetnika iz Borsipa, koje pozna, i donesi ploe koliko
ih god u njihovim kuama ima, i sve one ploe koliko ih ima u hramu
Ezida!
Pismo zavrava ovako:
,Skupocjene ploe od kojih nema prepisa u Asiriji, potraite i donesite ih
meni! Sada sam pisao predstojniku hrama i gradonaelniku Borsipi da ti,
Sadanu, treba ploe da uva u svojem skladitu i nifco ti ne smije ploe
da uskrati. Ako gdje nae kakvu plou ili kakav obredni tekst, to bi
pristajao za palau, onda traite, uzmite ih i poaljite ovamo!'
Osim toga za Asurbanipal su radili uenjaci i itava skupina umjetnika u
pisanju. Tako on sastavi biblioteku, to predstavlja cjelokupno znanje
ondanjega vremena, a to je znanje bilo odreivano magijom, mranim
vjerovanjima i arolijama; s toga
iSaoherifo ivio od 705. do 681. godine prije nale ere.
** Asrtinbamiipal ofd 668. do 631. godine pnige mae ere.
je najvei dio biblioteke ispunjen djelima znanosti zaklinjanja, obreda i
znamenja.
Ali, u Asirbanipalovoj biblioteci bijae i obilje medicinskih djela, koja su
imala dosta medicinskoarolijskog, kao i djela filozofije, astronomije,
matematike i filologije.
Napokon, tu se naoe i spiskovi sumersko-iba-bilonskih kraljeva,
istorijske zabiljeke, politike biljeke sa dvora, pjesnika knjievnost,
epko-mitsfce prie, pjesme i himne!
A meu tim glinenim ploama, starim vie od dvije i po hiljade godina,
Lijard je otkrio i prvi veliki ep u svjetskoj istoriji, sagu o divnom i
stranom Gilgameu... (C. V. Ceram: Bogovi, grobovi i uenjaci).
Da kojim sluajem nije otkrivena Asunbanipalova biblioteka, nauka bi
danas daleko manje znala o sjajnoj sumerskoj kulturi iji prapoeci
zadiru ak u esti, pa i sedmi milenijum prije nae ere.
Slinih senzacionalnih otkria u prolosti nije, naalost, bilo mnogo.
Ipak, sjetimo se siromanog palestinskog beduina Mohameda Dime,
uvara koza, koji je 1947. godine u peinama Ain Feha (dananji
Kumran), nedaleko od samih obala Mrtvog mora, otkrio veliki broj
glinenih posuda u kojima su bili pohranjeni veoma vrijedni jevrejski
vjerski i isto-rijski rukopisi i zapisi.
Ne samo da su to bili drevni zapisi hebrejske Biblije, nego ak najstariji
za koje se danas zna. Kumnanski rukopisi, ikako ih u svijetu nazivaju
(prevedeni su i na na jezik), vremenski prelaze sva ranija otkria skoro
za hiljadu godina!
Ipak, miljenja strunjaka su varirala: zakljueno je da su svici napisani u
drugom stoljeu prije Krista, a radiolokim ispitivanjima lanenog platna,
dolo se do zakljuka da, zapravo, potiu iz trideset i tree godine nae
ere.
Meu rukopisima, naena su dva iprva poglavlja 'knjige Haibakuka
'(proroka iz Judeje), gotovo kompletan tekst knjige proroka Izaije, te
dvije do tada nepoznate knjige Dokumenti sekte i Lame-kova
knjiga, i jo dvije, takoe, nepoznate knjige iRait djece svjetla protiv
djece mraka (?!), te Himne zahvalnice.
Meutim, moda je najznaajnije otkrie u piljama Ain Feha ili
Kumrana, bilo pet fragmenata Levitikusa '(Leviticus). Bili su to
fragmenti iz jedne od najpoznatijih knjiga prava u Starom zavjetu, a
pisani su, ne hebrejskim pravokutnim slovima, nego ranim fenianskim,
odnosno takozvanim kanaitskim pismom. Sve ostalo, osim Lamekova
dokumenta na aramejskom, ibilo je napisano staro-ihebrejskim pismom.
Bio je to, zapravo, prekrasan depni prirunik, prvi te vrste u povijesti, a
mogao je, sudei prema literarnoj vrijednosti, poticati od izraelskih
proroka ili kraljeva!
Kada sam prije dvije godine posjetio Kumran, iznenadio sam se velikim
brojem pilja u crvenom stijenju to se nadvija nad Mrtvim morem.
Ovuda, pored tih stijena, stoljeima su vodili putevi prema Jerusalemu.
Tu, u stijenama, esto su se skrivali mnogi ueni ljudi daleke prolosti.
Pred najezdama osvajaa, u kumransko stijenje sklanjale su se i itave
porodice, jevrejsko svetenstvo i itave sekte. Meu njima, dakako, bio
je i velik broj, u to vrijeme najuenijih ljudi. Zbog toga, mnogi
savremeni arheolozi svijeta smatraju da bi se detaljnom pretragom, u
kumranskim peinama, moda, nalo jo neko vrijedno kulturno blago,
izraeno u rukopisima od neprocijenjive vrijednosti.
S druge strane, najpoznatiji istraivai svijeta, smatraju da, nita manje
vrijedni rukopisi i svje-
doanstva, koja bacaju jasniju svijetlost na nau praistoriju i kulture koje
su u njoj stasale, lee ne otkrivena u mnogobrojnim svetitima Azije,
naroito na Tibetu, Srednje i June Auerike, u Vatikanu i u Africi.
Ali, poneto se, ipak otkrilo .. .
Ako je vjerovati kineskim izvorima, a nema razloga da u njih sumnjamo,
1938. godine, arheolog Ci Putei doao je do zanimljivog otkria, koje, na
alost, nikada nije smatrano ozbiljnim i za nauku vanim. Te godine je
kineski arheolog u peinama {opet u peinama!) Bajran-Kara-Ula, na
Tilbetu, otkrio niz grobova u kojima su leali neobino mali skeleti,
kojima su dominirale nesrazmjerno velike lobanje. Zidovi peina bili su
ukraeni astronomskim i svemirskim slikarijama: crteima zvijezda,
planeta Sunevog sistema, ljudi u neobinim vasionskim
kombinezonima!
Meutim, po svoj prilici, sve to ne bi izazvalo izuzetno interesovanje, jer
su slina nalazita otkrivena i u drugim dijelovima svijeta, a naroito u
Japanu, da nije, navodno, bilo otkriveno i sedamsto esnaest ploa
okruglog oblika, debljine dva centimetra, koje su bile ispisane
nepoznatim klinastim pismom!
Profesor Tsum Umnui, sa Akademije za praistoriju u Pekingu, dakle,
uvaeno i priznato ime nauke, tek 1962. godine deifrovao je neke od
zapisa sa neobinih ovalnih ploa. Rezultate svoje istraivake upornosti,
Tsum Uminui je objavio godinu dana kasnije pod, za smirenu i
racionalnu nauku, vie nego fantastinim naslovom: Klinasto pismo o
kosmiikim brodovima!
Prema prevodu kineskog profesora, inae specijaliste za praistoriju, na
ploama je, izmeu ostalog, bilo zapisano:
122
123

... Sletjeli smo sa neba naim letjelicama. Nai mukarci, ene i djeca,
skrivali su se deset dana u peinama. Kada su mjetani, konano, shvatili
nae znakove, razumjeli su da imamo miroljubive namjere ...
Dakako, djelo Tsum Umnuia, izazvalo je istinsku senzaciju u .naunim
krugovima svijeta, ali su nakon dva kritika osvrta u njemakom
naunom asopisu Das vegetarie Univerzum (Das wege-tarische
Univeirsum) i sovjetskom Sputnjaku, kineski arheolozi prestali da
govore o ploama i svemirskoj katastrofi staroj neto vie od dvanaest
hiljada godina!
Zbog ega?
Da li smo zbog kritike njemakih i sovjetskih naunika?
Poruke, poruke, poruke ...
Meu najuglednije svjetske autore, koji su proteklih decenija u svijetu
tragali za porukama, koje su, eventualno, na naoj planeti ostavili
davnanji posjetioci iz svemira, spada i ameriki istraiva Don Mekvej
{John M'Cvai). U svom opirnom tekstu apat iz svemira, Mekvej
navodi i nekoliko otkria, koja ibi, moda, mogla da budu svojevrsna
posjetnica naih kosmikih susjeda. Naravno, vidje-emo, ta otkria,
mogla 'bi da budu i poruke jedne superrazvijene civilizacije koja je u
dalekoj prolosti stasala na Zemlji.
Moda, recimo, Atlantide!...
Naravno, kako to istie i Don Mekvej, sve ovo treba shvatiti uslovno i s
rezervom, jer, ako danas za neki problem nismo nali tano rjeenje,
moda emo ga ve sutra pronai.
... Nae ispitivanje moguih svjedoanstava o doljacima iz kosmosa
kae Mekvej poeemo navoenjem velikih, tajanstvenih kamenih
kugli iz Srednje Amerike, a posebno onih iz Kostarike. Ve-
124
ina njih sainjena je od lave, granita ili nekog drugog veoma vrstog
kamena, a razmjere su im odista zadivljujue. U temeljima jedne zgrade
u San Ho-zeu, glavnom gradu Kostarike, nalazi se primjerak sa
promjerom veim od dvadeset metara. Zagonetke vezane za ove
neobine objekte mogu se saeti u sljedee etiri take:
Budui da u kraju gdje se kugle nalaze nema
nikakvih kamenoloma niti drugih izvora naroite
vrste kamena iz koga su one sainjene, sva je prilika
da su nekada dovezene na ovo mjesto.
U pojedinim sluajevima, ovi objekti su
otkriveni usred gustih prauma i dungli. Nalazi
nedvosmisleno ukazuju da su bili na tom mjestu
prije nego to je iznikla uma!
Kugle su savreno sferne sa uglaanim povr
inama, to iskljuuje mogunost da su nastale pri
rodnim putem.
Takoe, u izvjesnim sluajevima, kugle su
prenesene na vrhove pojedinih planina. Ma koliko
bile zadivljujue sposobnosti drevnih civilizacija
Asteka ili Maja, teko je povjerovati da su oni bili
kadri za jedan ovakav poduhvat.
Najmanji od ovih objekata imaju promjer od svega nekoliko centimetara,
dok najvei dostiu u preniku i dva i po metra, teei pri tome vie
tona!
Njihov raspored po terenu je u toj mjeri neobian, da se stie utisak da su
tvorci ovih neobinih kugli eljeli tim putem da ostave neku poruku.
Premda ne postoje nikakvi oigledni dokazi da ovi zagonetni predmeti
predstavljaju plod pregalatva gostiju iz svemira, oni se isto tako teko
mogu da pripiu domorodakim iteljima tog kraja. ak ni uz upotrebu
nae najsavremenije tehnologije, stvaranje i distribucija kugli nipoto ne
bi predstavljalo lak i jednostavan zadatak.
Juno od Kostarike, u drevnoj zemlji Inka, pronaeno je jo jedno
opinjavajue i zbunjujue svjedoanstvo neobini zapisi na ravnici
Nake. Njihov pravi dojam moe se stei jedino iz vazduha, a u osnovi
predstavljaju dugake i iroke usjeke koji se kilometrima pruaju,
uglavnom paralelno. Postoje, takoe, mnogobrojna stjecita, a na .ostrvi'-
ma' normalnog terena izmeu linija mogu se razabrati neobini crtei
figura slinih ivotinjama.
Posmatrani sa nivoa tla, ovi usjeci predstavljaju iroke -brazde koje
otkrivaju blijedo-ukasti teren koji lei ispod gornjeg sloja smeeg
pjeka ove gotovo pustinjske Oblasti. Kako su ove brazgotine sasvim
je umjesno upitati se uspjele da preive tolika stoljea?
Odgovor nije teko nai: zahvaljujui odsustvu kia. Klima {je tu, naime,
suha i veoma topla, ak i kada pada kia, ona je koliinski beznaajna
{prema jednom izvjetaju, lokalne pada vine traju u prosjeku 20
minuta godinje!). Jedini aktivni meteoroloki inilac u dolini Nake
jeste vjetar, ali svako njegovo ozbiljnije dejstvo osujeeno je po-
stojanijem neobine zatitne pokorice, svojevrsnog dksidisanog gornjeg
sloja tla koji prekriva usjeke.
Ko je (bio odgovoran za ove neobine zapise u tlu i zbog ega su oni
nainjeni?
Iz vazduha, cio kompleks veoma podsjea na veliki i moderni aerodrom
sa sistemom poletno-^sletnih pista, ukrtenih puteva i parkiranih mjesta.
Ustrojstvo je u toj mjeri sistematino i simetrino da je teko odoljeti
utisku da ono prethodno nije bilo projefctovano u anatno manjim
razmjerima, a tek potom prenijeto na konkretan teren ... Ako je ovo
stvarno bio sluaj, onda je za realizaciju kom-
pleksa bio neophodan veoma sloen sistem osmatra-nja i nadzora iz
vazduha a ako neto ni u kom sluaju nisu mogli da ostvare lokalni
itelji iz pradavne prolosti. Osim toga, kakva je svrha bila cijelog
projekta? Da nije moda bilo posrijedi prista-jalita iz vazduha?
Indikator sezonskog izlaenja i zalaenja izvjesnih zvijezda? Da li je u
pitanju domorodaka /tvorevina ili, moda, rukotvorina van-
zemaljskih bia?!...
Poznato je da se u oblasti Kvito (dananji Ekvador) dugo prije dolaska
panaca govorio jedan jezik veoma slian maarskom! Kako je mogue
da se ak tu nae govor naroda iz Srednje Evrope? Uprkos ogromnom
okeanskom prostranstvu, koje razdvaja dva kontinenta, zabiljeena su
gotovo istovjetna prezimena i nazivi mjesta. Koliko nam je poznato,
preci dananjih Maara, nisu imali nikakve kontakte sa drevnim iteljima
Latinske Amerike. U to doba, naime, nisu postojala brza prevozna
sredstva, ba kao i elektronsko-telekomuniciranje ili, moda, jesu?!...
Pogrebni obiaji, takoe su gotovo istovjetni. U ovom pogledu, jedna
karakteristika je naroito znaajna. Zavrne rijei maarskog pogrebnog
govora glase:
Oni e nestati u zvijezde Velikog Medvjeda!
U izvjesnim junoamerikim dolinama, raspored humki na lokalnim
grobljima je takav da predstavlja taan odraz ovog uvenog i
legendarnog sazvje-a. Da li je rije o pukoj sluajnosti? Moda. U
svakom sluaju, na itaocu je da donese vlastiti sud o ovoj podudarnosti.
Jo interesantniji je neobian predmet otkriven u jednom veoma starom
egipatskom grobu (trea ili etvrta faraonska dinastija) krajem
devetnaestog stoljea. Na prvi pogled, posrijedi je bio komad izglaanog
bakra, za koji se pretpostavljalo da je sainjavao sastavni dio velikog
bakarnog ogledala. Tako je predmet, konano, dospio u kairski muzej.
Kada je, napokon, dobio svoje mjesto u vitrinama, dogodilo se da ga je
sluajno obasjao zrak sunca, nakon ega se, na ogromno iznenaenje i
zanimanje svih prisutnih, na tavanici pojavila savrena projekcija
spektra!
Podrobnijim ispitivanjem predmeta otkriveno je da se na njegovoj
povrini nalazi ispisan veliki brotj sasvim tanko usjeenih linija. Objekat
je, u stvari, predstavljao difrakcionu reetku!
Uiprkos vinosti starih Egipana da se koriste metalima, zanemarljivo je
malo vjerovatno da su oni bili kadri za tako visoko precizan tehnoloki
poduhvat kao to je proizvodnja besprekorne difrak-cione reetke. ak i
da su praktino mogli da ga izrade, .teko da bi to uinili, iz prostog
razloga to u njihovo vrijeme nije bila poznata priroda svjetlosti!
Ako je, s druge strane, predmet proizveden na Zemlji mnogo stolje&a
kasnije, kako je onda mogao da se nae u jo neotkrivenom grobu?! . . .
Godine 1919. Amerikanac arls Fort (Charles Forth) objavio je za
tadanje prilike neobino djelo pod naslovom ,Knjiga ukletih', u kojoj je
naveo nekoliko sluajeva moguih posjeta gostiju iz svemira. Jedan od
njih odnosio se na rudnike bakra nedaleko od Gornjeg Jezera u Kanadi,
'koji su me-todino i obilato bili eksploatisani znatno prije dolaska
bijelog ovjeka na ameriki kontinent!
Naravno, .po meni, nisu morali u Kanadu stizati rudari iz svemira da bi
vadili rudu bakra. To su, konano, mogli initi i Atlantiani, pogotovo,
to znamo da je, prema Platonovim opisima, na Atlan-tidi bilo veoma
razvijeno rudarstvo i metalurgija.
Ali, to su samo pretpostavke.
Pretpostavke!?
Kako u otkrivanju postojanja Atlantide, krenuti dalje od njih?
Kako otkriti neki vri dokaz, neku zraku ili neki biljeg, koji neosporno
potvruju postojanje u dalekoj prolosti legendarnog kopna?!. . .
ne gasite snove
Kako je okonano ledeno doba? * ta se dogodilo prije 12.000 godina? *
O emu svjedoe jegulje? * Gdje su skrivena drevna znanja? * Zato je
propao Piramida projekt? * Da li su egipatske piramide sluile samo
kao faraonske grobnice?
Atlantida je ono podruje na naoj planeti, u ,kome je ovjeanstvo prvi
put zakorailo iz divlja-tva u civilizaciju. Tokom vremena pretvorila se
u snanu i cvjetaj udu dravu, iji se kulturni uticaj proirio na obale
Meksikog zaliva, ua Misisipija i Amazona, zatim na pacifiku obalu
June Amerike, na Sredozemno more, zapadnu obalu Evrope i Afrike, na
podruju Baltikog, Crnog i Kaspijskog mora.
Atlantida je bila pravi prepotopski svijet, raj na Zemlji, vrtovi Hesperida,
ostrvo blaenih, Alki-nosovi vrtovi, Olimp grkih bogova. Ona je za
sobom ostavila univerzalno sjeanje na zemlju u kojoj je ovjeanstvo
dugo ivjelo u srei i miru. Bogovi i boginje starih Gfka, uenik
Feniana, kulturnih Indijanaca i Germana nisu nita drugo do kraljevi,
kraljice i junaci Atlantide, a podvizi koji im se pripisuju u uzbudljivoj
mitologiji, predstavljaju samo nejasna sjeanja na stvarne istorijske
dogaaje. Mitologija Egipana i Inka predstavljala je prvobitnu religiju
Atlantide u kojoj se, kako znamo, gajio kult Sunca.
Najstarija kolonija Atlantide, po svoj prilici, bila je Zemlja faraona,
Egipat, ija kultura i civilizacija po mnogo emu, odgovara atlantskoj.
I fenianska azbuka od koje je nastala evropska pismenost, vodi
porijeklo sa Atlantide!
Uasna prirodna katastrofa unitila je itavo ostrvo i ono je zajedno sa
svojim stanovnicima potonulo u more. Malobrojni Atlantiani,
kraljevska porodica, velikodostojnici, visoki svetenici i uvari znanja,
uspjeli su da se spasu brodovima i splavo-vima, tako da su narodima
Istoka i Zapada prenijeli vijest o mranoj kataklizmi, koja je odnijela
njihovu zemlju!
To je, ukratko, sadraj jedne od najpoznatijih knjiga posveenih
legendarnoj civilizaciji. Naslov joj je Atlantida, prediluvijalni grad,
objavljena je daleke 1882. godine, a napisao ju je Ignacius Doneli
(Ignatius Donnellv), koga i dan-danas citiraju mnogi svjetski istraivai i
autori.
U svom opirnom djelu Doneli pominje i u meuvremenu potonuli plato,
koji je nekada povezivao Evropu, Afriku i Ameriku, tako da je
omoguavao imigraciju biljnog i ivotinjskog svijeta. Istovremeno, taj
hipotetiki plato, a njega pominje i Oto Muk, spreavao je kretanje
morskih struja u pravcu sjevernog Atlantika. Sve dok je Atlantida
postojala, golfska struja nije kruila okeanom, a sjeverni dio Evrope bio
je prekriven debelim slojem leda.
Dugogodinja hladnoa naprosto je bila okovala veliki dio evropskih
ravnica i spustila se ak sve do Francuske. Istovremeno, umsko rastinje
povuklo se daleko na jug, a bijelim i studenim prostranstvima Evrope,
pogotovo u njenim sjevernim predjelima, besciljno su lutala golema
stada krupnih sisara bizona, mamuta, nosoroga sa krznom, jelena, di-
vljih konja i drugih ivotinja.
U tini neobinim uslovima, to danas potvruju i paleografi Sovjetskog
Saveza, koji su ak uspjeli da rekonstruiu prolo ledeno doba i da izrade
atlas Evrope, u vremenu kada je bila pod ledom, na predak ovjek
kamenog doba, vodio je estoku borbu za opstanak.
Podaci iz posijednjifa godina, kako je prije izvjesnog vremena pisala
sovjetska Pravda, dokazuju da su ljudi uspjeli da se priviknu na surove
uslove ledenog doba. Njihova kultura je (bila na prilinom nivou. Umjeli
su da iju toplu odjeu, da prave naseobine od koa i kostiju ivotinja,
poznavali su tajnu kremena. U naseobinama su pronaeni i predmeti
prvobitne umjetnosti figurice od mamutovi kljova, crtei ljudi i
ivotinja. Lovci kamenog doba u dubine tundro-stepskih oblasti slijedei
stada divljih ivotinja.
Atlas sovjetskih paleografa govori u prilog injenici da je prije dvadeset-
trideset hiljada godina, ivot u Evropi tekao po, za nas, udnim
zakonima. Uspostavljena prirodna ravnotea bila je naruena naglim
otopljavanjem klime. U toku samo nekoliko hiljada godina raspao se
ledeni pokriva, iji su posljednji ostaci nestali na Skandinavskom
poluo-strvu iprije, otprilike, devet hiljada godina.
Sta se to tako nenadano i tako estoko dogodilo u periodu od prije
12.000 godina?
U sredini Atlantskog okeana potonula je Atlantida! Nestalo je kopna,
koji je milenijumima spreavao golfsku struju da krene sa toplim
vodama prema ledenom sjeveru i da uini kraj ledenom dobu.
Kada se dogodila kataklizma i Atlantida potonula na morsko dno, tople
vode, vulkanske erupcije, duge blatnjave kie, sve je to uticalo da se,
najednom (?!), promijene ivotni uslovi u ovom podneblju. Naglo je
porasla ne samo temperatura, nego i vlanost vazduha. Otopljene ravnice
prekrile su se gustim umama. Za ivotinje navikle na ledena
prostranstva bilo je sve manje mjesta. Njihov broj se drastino
smanjivao. Zajedno su nestali starosjedioci ledenog doba kao to su
mamuti, nosorozi sa krznom i mnogi drugi. Dogodilo se eto, tako, da
planetarno proljee nije donijelo samo radost!
Nestanak Atlantide, vidjeli smo, uticao je na kompletan ivot u Evropi, a
da se njeno potonue odista i desilo, to. kako tvrdi istraiva Oto Muk, i
danas potvruju jegulje!
Zagonetno ponaanje ovih riba, zapravo, intrigira nauni svijet jo od
vremena antike Grke. Njihovim tajanstvenim ponaanjem bavio se i
znameniti filozof Aristotel, ali kako je on bio Platonov ljuti protivnik, i
kako je svakodnevno pobijao istinitost prie o Atlantidi, dabome, nije
mogao ni da pretpostavi da je upravo Atlantida klju za rjeenje
zagonetnih seoba jegulja.
134
Za vrijeme svog dugogodinjeg istraivakog rada, Oto Muk je pratio
jegulje sve do nekadanjeg Sargakog mora, dakle, sve do toplih voda,
izmeu Sjeverne i June Amerike, u ijim podvodnim umama od
morskih algi, jegulje slave svadbu i dolaze na svijet. Posmatrajui to
neobino njihovo ponaanje, Muk smatra da je upravo to dokaz da su
dananja Azorska ostrva, zapravo, ostaci nekadanje Atlantide.
Ukratko Mukova teorija glasi: u kvartarnom dobu Atlantida je
predstavljala barijeru za toplu golfsku struju i izazivala neobini vrtlog u
Sargaskom moru. Ovo more, koje je veliko otprilike kao Srednja Evropa,
bilo je prvobitna postojbina jegulja. Poto bi se tu izlegle preputale bi se
morskoj struji, koja bi ih odnijela do najbliih obala, do ua atlaritidskih
rijeka, a odatle bi nastavile dalje put sve do ibistrih jezera, kojih je bilo
veoma mnogo na Atlantidi, uostalom, kao to ih danas ima i u Srednjoj i
Sjevernoj Americi!
Propau legendarnog kopna, taj kruni put jegulja od slane ka
slatkovodniu vodama i obratno foio je naglo prekinut, ali su one,
jednostavno, ostale vjerne svom praiskonskom instinktu!
One ni ne slute da Atlantida vie ne postoji i da je vrtlog struje u
Sargaskom moru ve odavno prekinut... A jegulje, ini se, imaju bolje i
due pamenje od ovjeka. Za njih, njihovo prastaro utoite na istoku
nije izgubljeno. I zato jegulje evropskog porijekla, umjesto plivajui na
zapad da kraim putem stignu do slaitikih voda, one se, protivno svakoj
logici, upuuju na istok ka obalama daleke Evrope, mada ih na njihovom
tri godine dugom putu oekuju brojne i mnogo vee opasnosti. Svaka
jegulja je, dakle tvrdi Oto Muk nijemi svjedok nekadanjeg
postojanja Atlantide!
135

Zagonetna kruna putovanja jegulja, svakako, mogu se uzeti kao jedan

od ilustracija da je Atlan-tida odista postojala. Ali, kako otkriti vre
dokaze?
Prisjetimo se rijei egipatskog svetenika Son-hisa (Sonchis) upuenih
grkom zakonodavcu i filozofu Solonu:
... Vi ste mladi u dui, jer u njoj, jo uvijek, ne posjedujete dovoljno
iskustva i starih tradicija...
Sanhis je 'bio u pravu, jer su drevni Egipani, za razliku od Grka, imali
zabil jeke o milenijima unazad. Upravo, iz tih zaibiljeki su i saznali za
priu o Atlantidi.
Cicero (106 43. prije nove ere) 'biljei u svom De Divinatione (O
boanstvu) da su, recimo, babilonski svetenici tvrdili da posjeduju
spomenike, koji zahvataju period od 470.000 godina!
Prije vie od dvije hiljade godine Strabo je zabiljeio da Iberi iz panije
posjeduju knjige posveene istoriji njihovog naroda, poeme i zakone
izraene u stihovima, koji su stari est hiljada godina!
Diogenes Laertius pisao je u treeg stoljeu da su drevni Egipani
zabiljeili u svojim hronikama 373 solarna i 832 lunama zamraenja.
Drugim rijeima, njihove hronike zadirale su deset hiljada godina
unatrag!
Vie od etiri hiljade star ep o Gilgameu tvrdi da je Gilgame, dvije
treine bog, jedna treina ovjek, bio mudar i da je poznavao mnoga
tajna znanja, da je donio priu o danima prije potopa, a kada se umorio, u
kamen je urezao sve to je znao i ostavio ga dalekim pokolenjima!
Gdje se sada nalazi taj kamen, Ikoji po mnogo emu podsjea na
vremenske kapsule, koje smo mi 1965. godine zakopali u tlo
Njujorka?
136
Vratimo se ponovo u faraonski Egipat. Pred nama je Maneto (Manetho),
svetenik i uvar svetih arhiva hrama Heliopolisa. Vrijeme: trei vijek
prije nove ere. Poznato je da je Meneto svoje zanimljive prie o dalekoj
prolosti izvlaio iz stupova (ispisanih od podnoja do vrha!), koji su se
nalazili u tajnim podzemnim hramovima nedaleko od Tebe i zvune
statue Memnona. Eusebius (265340) je zabiljeio da je Meneto,
zapravo, prouavao prastaru istoriju iz tekstova na stupovima, koje je
napravio Tot (Thoth), odnosno Hermes. Poslije Potopa, te zabi-ljeke je
preveo i na pergament prepisao Agatoda-emon, drugi sin Hermesa, a
onda ih pohranio u riznicu nepoznatog hrama!
Mnoga stara predanja, ikako u svojoj knjizi o Atlantidi tvrdi engleski
istraiva Endrju Tomas, upuuju nas da su ta tajna podzemna spremita
izgraena po nareenju mudraca sa Atlantide, koji su znali da Zemlju
povremeno zahvataju strane kataklizme.
Bizantiski istoriar Dord Sinkelus {Georg Syn-cellus) zapisao je da su
Egipani posjedovali hronike stare 36.525 godina, a Crantor, koji je
ivio oko tristote godine prije nove ere, tvrdio je da u Egiptu postoje
stupovi na tajnom mjestu, koji sadre kompletnu istoriju Atlantide!
Prije oko dvije i po hiljade godina Herodotu su pokazane 345 statua
egipatskih visokih svetenika u linijskom slijedu sve do 11.340 godina
prije njegovog vremena. Herodot nas takoe izvjetava da se Oziris,
zapravo, pojavio petnaest hiljada godina prije Amasisa, koji je, kako nam
je poznato, vladao izmeu 570. i 526. godine prije nove ere, i dodaje
u Egiptu tvrde da su sasvim sigurni u ove datume, jer su uvijek tano
vodili sve pisane zalbiljeke o prolasku vremena!
Gdje bi trebalo traiti riznice drevnih znanja?!Na ovo pitanje, ini se,
postoji samo jedan odgovor: ispod ili u blizini piramida, odnosno sfinga!
Ukoliko tajna spremita nisu unutar ili ispod piramida, njihov poloaj i
dubina pod zemljom, mogli bi se doibiti jedino pronalaenjem neke vrste
geometrijskog ablona u planu sfinge i piramide Khufu. Moda klju lei
u matematikim proporcijama struktura?!...
Da bi se otkrio klju treba iskoristiti i najmoderniju naunu opremu, to
je ve uinjeno u zanimljivom egipatsko^amerikom Piramida proje-
ktu.
Ideja o Piramida .projektu pala je na um amerikom nauniku Luisu
Alvarezu sa Univerziteta u Kaliforniji, inae proslavljenom fiziaru i
dobitniku Nobelove nagrade. Alvarez je vjerovao da ispod tri egipatske
piramide i Sfinge postoje podzemni hodnici, koji omoguavaju
komunikaciju izmeu samih piramida i ulaza u tajne odaje, u kojima bi
se magle da nalaze arhive sa tajnim znanjima egipatskih svetenika.
Za temeljito ispitivanje piramide Kefren (Khep-hren) u Gizi, blizu Kaira,
Alvarez je predloio da se iskoriste kosmiki zraci, koje je jo 1911.
godine otkrio austrijski naunik Hes (Hess) a koji imaju izuzetnu
sposobnost prodiranja. Alvarez je smatrao da treba postaviti detektor
kosmikih zraka, takozvani Spark ambers (Spark chambers),
elektronsku opremu koja je privukla najvie panje na nju-jorkom
Svjetskom sa junu tehnike 1965. godine, u unutranjost Kefrenove
piramide i da e on regi-strovati razliit stepen radijacije ukoliko je
usmjeren prema stranama ili prema uglovima, u zavisnosti od razlike u
debljini kamenih zidova.
Shodno tome, ukoliko piramida posjeduje u zidu neku tajnu prostoriju,
detektor e registrovati vei
stepen radijacije, zbog upljine u zidu. To je bila odlina zamisao i, kao u
sluaju radioaktivnog ugljenima prilikom procjene starosti kalendara
Maja, svi su bili ubij edeni da e misterija piramida na taj nain,
napokon, biti rijeena.
Izmeu 1966. i poetkom 1967. godine oprema za mjerenje kosmikih
zraka precizno ie instalirana u pogrebnoj odaji, koja se nalazila u dnu
piramide Kefren. I kada je sve bilo spremno, naunici su receptor
kosmikih zraka lagano okretali u svim pravcima, snimajui rezultate na
magnetske trake, koje su zatim poslane u Kairo, gdje je trebalo da budu
deifrovane.
Meutim, u Kairu je, na opte zaprepatenje, konstatovano da je Spali
Cambers registrovao i nama neke nepoznate tajanstvene radijacije, koje
su do te mjere pobrkale ostale da ih je bilo naprosto nemogue
deifrovati. Zbunjeni naunici su tada prenijeli cjelokupnu aparaturu u
Kairo i ponovo je, u novim uslovima detaljno isprobali. I sve je 'bilo u
najboljem radu kada je Spak embers radio izvan Kefrenove piramide!
Naravno, ameriki i egipatski naunici sa Ein Sams univerziteta u Kairu i
Univerziteta iz Kalifom! je, predvoeni Lusom Alvarezom, nisu odmah
odustali od Piramida projekta. Naprotiv, ponovo su instalirali
detektore u Kefrenovoj piramidi i ponovo poeli da snimaju. Ovoga puta,
elektronska oprema zabiljeila je jo nerazumljivije radijacije, koje su
bile sasvim drugaije nego one iz prvog snimanja. Nekoliko puta su
ponovili snimanje, ali su svaki put dobij ali drugaije rezultate!
Bio je to dogaaj, koji je privukao na lice mjesta i amerikog novinara
Dona Tanstela (John Tan-stoll). U svom izvjetaju iz Kaira objavljenom
u subotnjem izdanju Tajmsa (Times), u broju od 26. jula 1969.
godine, Tanstel pie:
Dr Amr Goheda, egipatski naunik zaduen za instalacije u Kefrenovoj
piramidi, pokazao mi je novu IBM 1130 mainu okruenu sa stotinama
zabi-1 jeki iz piramide, koje su bile sloene uredno, po datumskom
slijedu. Iako je u poetku oklijevao, konano mi je ispriao o orsokaku
u koji je upao ,Piramida projekat'.
Ovo pobija sve poznate zakone savremene
nauke i elektronike rekao je odluno uzimajui
neke zalbil jeke napravljene jo u oktobru 1968.
godine. Stavio je traku u kompjuter koji je na pa
piru ostavio sliku djelia kosmikih zraka. Potom je
u kompjuter stavio drugi snimak, nainjen pod
istim uslovima, ali nekoliko dana kasnije. Ovoga
puta snimljena slika je, meutim, bila sasvim dru
gaija. Istaknute take, koje bi morale da se poja
vljuju na svakom snimku, jednostavno, nisu vie
postojale.
Ovo je nauno nemogue! rekao mi je dr
Goheda ne skrivajui svoju zbunjenost.
Znai li to da je svo vae nauno znanje
beskorisno i da ga, jednostavno, neka sila, radijacija,
ili neto tree to je van naeg poimanja, potpuno
obara?
Dr Goheda je dugo oklijevao sa odgovorom.
Ili smo mi pogreno izraunali geometriju
piramide, a to je gotovo nemogue, ili postoji zago
netka koja se nauno ne moe objasniti. Nazovite
to kako hoete: okultizam, prokletstvo faraona, a
robnjatvo ili magija, jednostavno postoji neka
sila u piramidi koja pobija zakone nauke i to je
neosporno, kao dva i dva da su etiri!. ..
Ameriki novinar, iznio je u svom tekstu i jednu zanimljivu opservaciju:
Prije oko hiljadu godina, Egipani su pisali o pokretnim zidovima u
galerijama piramide i tajnim,
debelim i kamenim vratima, koja otvara nepoznata sila. Postoje i zapisi,
koji se odnose na prastare robote, koji uvaju tajna blaga, a pominju se i
bljesci blistave svjetlosti u dubinama egipatskih piramida. Ukoliko to,
sve skupa, nisu prie iz ,Hiljadu i jedne noi' i ukoliko su egipatski
hroniari biljeili tano i istinito, tada moemo pretpostaviti da ispod
piramida postoje instalirani generatori velike snage, koji i dan-danas
proizvode udesne fenomene . . .
Bilo kako mu drago, nakon neuspjeha Piramida projekta, Luj Alvarez
je odustao od daljnjeg istraivanja, vratio se u Kaliforniju i posvetio
drugim poslovima.
Ma kako to nevjerovatno zvualo, smatra istraiva Mori Satelen, ini
se, da su nai daleki preci predvidjeli ta bi moglo da se dogodi i da su u
riznicu drevnih znanja, smjestili odailja monih radijacija kako bi
omeli sve one koji bi pokuali da otkriju tajnu egipatskih piramida.
Ovu fantastinu tezu, kako sam svojevremeno pisao i u knjizi Tajne
iezlih civilizacija, dokazuju i neki drugi nita manje zanimljivi
primjeri. Postoji, naime, znatan broj veoma ozbiljnih ljudi, meu njima i
naunika, koji tvrde da su osjetili djejstvo udnih magnetskih sila, nakon
to su due vremena proveli u unutranjosti ili u neposredni]oj blizini
piramida. Dakle, gotovo da nema sumnje da u piramidama djeluju neka
tajanstvena radijacija, koju bi danas moda bilo mogue identifikovati
pomou savremenih elektromagnetskih ureaja. Ukoliko su piramide,
doista, na takav nain zatiene, sigurno je da postoji neto izuzetno
znaajne ispod tiih ogromnih gomila kamenja koje su tu vie od pet
hiljada godina!
Neki odmah pomiljaju na zalihe zlata i dragog kamenja. Meutim,
atelen vjeruje da se umjesto basnoslovnog blaga ispod piramida nalaze
metalne ploe ispisane hijeroglifima, koje sadre sve tajne ondanje
nauke i istoriju ljudi i naroda od vremena njihovog postanka na planeti
Zemlji. Te ploe su moda odista od zlata ili platine, zbog postojanosti
tih plemenitih metala, ali vrijednost te vrste je neznatna u odnosu na
njihovu naunu i istorijsku cijenu.
Poznato je, takoe, da mnogi naunici i istraivai vjeruju da su i Asteci,
u vrijeme panskih osvajanja, sakrili u podzemne odaje sve predmete
koji su imali kulturno-istorijsku vrijednost. Spominju se pedeset i dvije
zlatne ploe na kojima je bila ispisana cjelokupna njihova istorija i sva
nauna znanja do koje su doli... Bilo bi sasvim iznenaujue da
Egipani, koje su osvajali Asirci, Grci, Rimljani i Arapi nisu imali neko
tajno skrovite za svoja izuzetno vrijedna kulturno-istorijska dobra.
Ali, gdje poeti kopati?
Ukoliko se posmatra plan triju egipatskih piramida i Sfinge, razrauje
svoju teoriju Mori a-telen, pada u oi da su diagonale piramida Keopsa
i Sefrena na istoj osovini sjeveroistok-jugozapad, dok je jedna diagonala
od piramide Mikerinos paralelna. Ako produimo drugu diagonalu
piramide Mikerinos u pravcu sjeverozapad, ona e presjei osovinu
dijagonala prve dvije piramide u odreenoj taki X.
Ako sada posmatramo Sfingu, primijetiemo da se njen geometrijski
centar nalazi u produenju junog zida piramide efren. To produenje
ini ugao od pedeset stepeni sa osovinom Sfinge. Iz toga bi moglo da se
zakljui, kao, konano, i za hram u Karnaku, da je isto proteklo 1.080
godina, izmeu podizanja Sfinge i podizanja piramida. Ako se, meutim,
sada osovina Sfinge produi malo vie ka
142
zapadu, primijetie se da sijee produetak piramida u istoj taki X.
E>a li je to samo igra sluaja?
Tvrdim da nije kae atelen. I da sam arheolog, poeo bih da
kopam upravo na tom mjestu!
Naunici prastarih civilizacija nae planete, koje mi danas najee
nazivamo svetenicima ili recima, stoljeima, ako ne i milenijumima,
brinuli su se o tajnim znanjima do kojih niko nepozvan nije imao
pristupa. Ta znanja, a meu njima i sjeanja na Atlantidu i njena
dostignua, koja mi danas je.dva i nasluujemo, skrivana su na razne
naine i na raznim tajnim mjestima.
Veina ih jo uvijek lei u tajnim odajama tibetanskih i indijskih
bogomolja u koje je naunicima i istraivaima dananjice zabranjen
pristup, u skrivenim podzemnim hodnicima drevnog grada Tia-huanaka,
pod monumentalnim hramovima Palenke, ispod debelih zidina Mau
Pikua, u grobnicama Sumeraca, u Vatikanskoj biblioteci, duboko ispod
Balbeka i na dnu Atlantskog okeana.
Potonula su zajedno sa legendarnom Atlanti-dom!
Jednoga dana ako se pria o Atlantidi, poput prie o legendarnoj Troji,
pretvori u istinu, ako se otkriju zidine veleljepnih hramova zlatnog grada
Posejdonisa, ako na svjetlost dana izbije sva ona ljepota to su je u slavu
svojih kraljeva podigli najvjetiji neimari Atlantide, kaem, ako nauka
dobije dovoljno argumenata da potvrdi postojanje hipotetike
civilizacije, bie to i sretan i sjetan trenutak, istovremeno.
Sretan, zbog toga to emo, napokon saznati neto vie o civilizaciji,
koja je moda prethodila svim kasnijim kulturama i sjetan, zbog toga
to e svijet osiromaiti za jednu predivnu legendu koja, ak i da
nije bazirana na iistorijskim injeni^ ama (?!), obogauje ovjeanstvo
svojim zanimljivim i nezaboravnim sadrajem.
Ne treba gasiti snove. Oni nas ine mlaim i oni su, konano, iskljuivo
privilegija OVJEKA! ...