= a 7 I 5 Es Ss Be} S Ry eo 5 g a 6ja Muratagi¢ ‘Tuna ja Dh-Sarenkapié \Imir Zalihi¢ Dazdarevié vni urednik jija Dh-Sarenkapi¢ dgovorni urednik mir Zalihié zdavacki savet Milika Pavlovié wi Pazar, Mitrovacka 8 izdavacs ban Sarenkapié izlazi Sest pula godisnje. ovog broja iznosi 6.000 dinara. racun 62600-603-6-1578 (za Mak) > »Damad« Novi Pazar. umpa »Jedinstvo« DD, Novi Pazar o SADRZAJ mak dizdar D modra rijeka, 2 llmak dizdar O marginalije o jeziku i oko njega, 3M alija isakovié Oslovo o bosanskom jeziku, 10 Misu- Jojman tabakovié O iz divana, 14 lm hasnija muralagi¢-tuna Qo tautoloskim jezitkim izra- , 15 Msinan gu Ograda za pripo- vetke, 20 ml husein bai¢ O ima bosne, 21 i enes dazdareviéO nizamski rastanak, 22 Mlesad_ rahié O srednjovjekovna bosna,24 ll josip osti i zid u sarajevu zid je placa, 28 Ml rizo inac O ukrotitelj patuljaka, 29 ml kadrija cbegovié O mudraceva stabla, 31 ml refik 32 Mi bajram ibrahim Omrivo cvece, 36 Malmir zalihié Ddjevojkat. © d., 37 Malisher newai Qo ugodnosti proljeca, 40 Ml robor! frost O) pogibelj nade ml clisavette ritchie O tri pjesme, 42 Ml abu ali ibn sina tubaije, 43 Ml olga zirojevic O gazi husrev-be-. gove sarajevske zaduzbine, 45 Ml enes kisevi Obosna, 46 m dzevad karahasan O opisi stra- ha, 47 m@ mcho barakovié D zapis iz, hotelske sobe 303, 49 Mi mile stojié O pusta zemlja, 50 @ muhamed abdagié D iza moreno, 51 Ml Sejh muhamed uzi¢anin 0 poslanice, 52 Ml ex li- bris, 58 ismet rebronjaemela mtNije vise pitanje kakvim se kodom treba koristiti, veé kakvim se kodom zaista korislimo. pojava spri fenomena koji s , Slo smo ga namrli kao nasu najdr 1u, ostavimo sve na stranu bar toliko vro- coliko je potrebno da se iskori wdu, za koju smo se i borili zato da bi mogla arena. con sjajnog perioda pismenosti ikn em dvanaestog vijeka, u kome se pojavl} povelja Kulina bana i evandelje knoza Mi- Kulinovog zeta, jonjava pisana rijed jer su lasili Zudnom, sumnjivom, heretickom. U eéem stoljecu nastale su raznovrsne hajke, pa $i od Bilinopoljske abjuracije na rijeci Bo- 4. god inkvizi ‘a knjige na narodnom pi jedo. ‘Tamjan je sve ja¢e Stipao nosnice, us 9 zvekel ora, a of grizao dim sa zgarista njena je »bosanska kuga«. Do pedesetih tog vremena napisano je nekoliko povelja oru progonjenog hogumila Mateja Ninoslava ka kneza Miroslava — kneza Andrijo i adoslava), te nekoliko natpisa u kamenu. U polovini trinaestog stoljeéa, zajedno sa pata- nama u brda se sklonila narodna ‘a novi vladari, namjesnici nad zemljom, Su- ‘uveli su u svojoj dvorskoj kancelariji i s ima komunikacija latinsko pismo i latinski ‘Utim burnim, mutnim i skrbnim vremenima io se na kraju Stjepan Kotroman, a za njim i svi koji su nosili Gistu dusu, istinsku misao i pravi, ‘odni jezik. Rodiv3i se u sretnoj historijskoj kon- ‘stelaciji, u dobro razgranatim medunarodnim via~ rrskim vezama, njegov sin Stjepan Druginesamo da je uspostavio veze sa predstavnicima Crkve bo- ‘sanske, nego su ina njegovom dvoru jove prisutnosti i privole nije se mogao Jp sHlopitinikskov ugovor izmedu domacih feudala- “ca, niti se mogao sadiniti bilo kakav medunarodni ugovor u formi povelje. Iz tog vremena saguvane su do danas rijetke i prekrasne povelje na gistom narodnom jeziku, u éistom narodnom duhu. Lije- pim sluéajem do nas je doprlo i jedno prekrasno evandelje toga doba — Knjiga DivoSa Tihoradiéa, sa velikim brojem iluminacija, sto nam rjecite go- yore o znatnoj pisarskoj i slikarskoj vjestini, o tradi- ciji koja je o€uvala Ijepote ranijih glagoljskih i ciri- ligkih spomenika (pisanih posebnom, bosanskom vrstom glagoljice i cirilice).. ‘Tlaéena, gazena, stavljana na lomacu, Crkva bosanska je oévrsla i radikalno se bori za svoje ci- jove, mada opkoljena krvozednom evropskom erk- ‘venom hijerarhijom i maginerijom. Sireci granice svog uticaja ona u srcu Bosne onemoguéava kato- lickog biskupa, koji iz.svog sjedista u Brdu kod da- naSnjeg Sarajeva bjezi Gak u Slavoniju gdje i ostaje za vrijeme éitave bosanske samostalnosti, a pravo- slavni episkop iz Stona mora takoder da se seli — ostavgi bez vjernika on odlazi u dolinu rijeke Lima. ‘Apokalipsa i drage knjige Novog zavjeta prepisuju se na narodnom jeziku, Gitaju se apokrifne biblijske e, roman o Aleksandru Velikom, magijske mo- Wvo kao Ijekarije, itd. Zahvaljujuéi napustanju nerazumljivog, pa pre- ma tome i nenarodnog jezika, od tada neprestano © raste pismenost i knjizevnost bosanska sve do pro- pasti zemlje 1463, odnosno 1482. godine. Ljepota autohtonog narodnog govora njeguje se medutim i kasnije, za vrijome turske okupacije, narodito wma nastitskim kronikama i drugim radovima vrijednih Franjevaca, sve u alhamiado knjizZevnosti bosan- skih Muslimana (arapsko pismo i narodni jezik), Koji su u svojim domovima saéuvali sve do nash dana i bosansku éirilicu (bosanéicu). ‘Veoma je vazno i potrebno ponovo podvuci da je ta knjizevnost — knjiZevnost narodnog jezika, narodnog govora, kakav je u zapadne krajeve pro- dro nesto kasnije, a uistoéne krajeve tek u proslom sloljeéu, pobjedom Vuka Karadziéa. Narod Bosne i Hercegovine dobio je dakle davno, najranije od svib, 1u vjeditu bastinu najveci dar koji jedan narod moze dobiti — bogati narodni jezik, na kome su stvorene { objavljene najljep3e juZnoslavenske narodne pje- ‘sme, pogotovo one lirsk Uzimajuci naéelo Pisi kao Sto govoris, vee u dva- naestom vijeku su bosanski dijaci izmisljali orto- grafiju koja je najbolje odgovarala pojedinim glaso- vima i skupinama glasova Sto su se éuli u naro- nom govoru, Kako je na primjer glasovnu skupi- p lin‘nu &f narod stapao u jedan glas é, dijaci su za taj fonem nafli poseban znak, pa je nekadagnja tijec tisonita, napisana kao tisonéa, odnosno tisuéa, a rijeé opStina napisana je kao opdina. Dubrovacku komunu svi bosansko-humski dijaci nazivaju veé ‘od kraja XII vijeka opcinom, a komuna Popova po- Jja takoder se naziva Opcina Popovo polje.lz mog izhora Stari bosanski tekstovi (»Svjetlost«, Sarajevo 1959) vidi se da je stapanje glasova St u ¢ (sa nezna- tnim iznimkama, koje su nastale prepisivanjom sta- roslovenskih tekstova) evidentno i u drugim izve- denicama kao Slo su »opéeno dobro, »opéiti, itd. ‘Takav rezultat u ponarodnjivanju pisma doSao je preko franjevackih kroniéara i muslimanskih pi- saca turskog perioda sve do nas. Opéinom su zvali komunu u kojoj sam se rodio i ja i svi njeni stanov- nici, bez obzira kojoj vjeri pripadali Putica, hri8éanin Milan Kovac suf Somié, predsj i vas narod tog kraja). Nazi na bio je prirodan inormalan, pa ni Sostojanuarska diktatura od 1929. godine nije uspjela da tu tradiciju dokine, (Ipak jeu jednom uspjela — uvezenu rijeé srez uvela je um- jesto domaéeg naziva kotar, za koji se zna jo iz mnogih bosansko-humskih povelja). Obigno se tvrdi da su dubrovacki pjesnici svoj jezik erpili iz svog hercegovackog zaleda. ‘To je ta- Eno, samo nam valja.znati da je hercegovatko za- Jede tog vremena (XV i XVI vijek) u pogledu jezika bilo blize bosanskim govorima nogo sto je danas. ‘To proizlazi iz Ginjonice da su se u meduvromenu dogodile mnoge migracije i da je skoro sva istotna Hercegovina nasoljena novim stanovnistvom, pri- doilim iz istoénih krajeva, kao Sto:su i novim sta- novnicima iz tih krajova nasoljeni (i u novije vri me od prije 100-200 godina) veliki predjeli Bosne, kolonizacijom Sto su je sprovole turske viasti. Osim toga, dubrovatki gradani imali su veoma Ziv kon- takt sa Sarajevom i drugim bosanskim gradovima injihovim stanovnicima, pomocu kojih su bogatili svoju leksiku. To je narovito primjetno u Dervisija- di Stjepana Durdevica, a uticaj bosanske narodne pjesme na noke dubrovacke pjesnike je o¢igledan. Dubrovéani nisu jedanput hvalili bosanski jezik, a to su éinili i mnogi drugi putnici kroz Bosnu. Kato- iGki misionar Bartol Ka8ié, koji je odliéno pozna- vao juZnoslovenske narodne govore, vise puta je isticao prednost bosanskog jezika,u prvo} polovini sedamnaestog stoljeca. Talijanski isusovac Jakov Mj- kalja usporeduje bosanski jezik sa jezikom Toskane kao najboljim talijanskim govorom (1651). Za Mu- Ta Mustafu Bageskiju, koji je vrlo dobro poznavao bogate orijentalne jezike, bosanski jezik je najboga- liji i najljepsi. Prednosti bosanskog govora isticali su u posljednje vrijeme mnogi njegovi poznavaoci, ‘ najiskrenije komplimente daée mu veoma Skrti pisac u komplimentima — novosadska knjizevni- ca Isidora Sekulié. A clo, taj bosanski jezik, taj bosanski govor i raz~ govor, dofivio je da ga pojedinci kastriraju, i da tu kastraciju proglase nauénom i zakonilom. Ono Sto smo govorili o oficijelnom nazivu op¢i na nije samo rezultat dekreta administracije i savi jesti lingvista koji poznaju historiju i razvoj govora ove sredine. Naslanjajuci se na Vuka i na njegove: taéno-hercegovatke govore, oni su iz njih izveli akone éiju su vrijednost protegli i na ovu republi- ku, koja ima drukéiju tradiciju. Valja napomenuti da ti govori na koje se pozivaju i i govori sadaSnje istoéne Hercegovine, nego zapravo crnogorski govori, Sto vjerovatno sasvim odgovara- ju tim krajevima, ali ne i nama ovdje. Preko svojih lignih poltrona, pozivajuéi se drsko na najnovija nauéna dostignuéa, na Marksa i Lenjina (samo ne jo ina Boga) oni su u redakcijama izdavackih pre- duzeéa, listova i asopisa, radija i televizije, napra- vili dar-mar u jeziku, pa sada, trljajuéi zadovoljno ruke, propovjedaju (kao — demokratski) prirodni i spontani razvitak knjizevnog jezika u nas. Jezicki diktatori pretvorige se (na rijeci, naravno) u jeziéke demokrate. Oni su do jucer tjerali nagu djecu (ako nisu mogli natjerali nas) da usvoje takve rijeci kao Ho su upraznjavati, djejstvo, prevashodno, umjes- to svoje rijeti natjerali ih ubjedivanjem (jer u nas ubijediti znaci natjerati, prisiliti), a nisu ni pokuali da ih uvjeravaju i uvjere. Takvim djejstvom (djelo- vanjem) mogli su samo da naprave medvjedu uslu- gu i dréavi i drustvu, na koje vole gesto da se pozi- vaju. Zahvaljujuéi njima mi vise ne mo%emo da rje- Savamo krizaljke nego samo ukritenice, ne moze- mo da palimo Zarulje nego samo sijalice. Da nije njih ne bi nikome Zivom novinaru naumpalo da naslov televizijske drame Kruh Cede Price prekraja u Tiljeb (u dva sarajovska dnovnika, u »Oslobode- njue i »Veéernjim novinamag). Iz tako nametnute logike ja bih trebao svojoj supruzi, kao i svojojdjeci, koji svakid dan kupuju kruh narediti da kupuju hijeb (kako ga ja ligno nazivam od kako sam progo- vorio, ali ga eto ne nazivaju moja éeljad u kuéikruhom, hijeli mi ili no). U nagim skolskim udz- enicima, kao i u novinama, nema uopée oloka go samo ostrva, mada ne znam da igde u Bosniii 3 incato ostrvo, ja znam. 1 Karaotok blizu mog rodnog mjesta, i znam za ‘mnogo otoka (pa i u Zenskom rodu, kao Sto je Otoka od Bihaéa — malo dalje su i dva Otogea, ili loka Ganog »Oslobodenjas), ali gdje ima lektora ta Wie sroéna nova godina i rudari idu u svejo ja- ¢ sa uzvikom Sreéno! umjesto uobiéajenim S: o! Itd., itd. Imam nogdje u svojim liénim arhivalijama mno- primjera koji govore o unakaZivanju je: edine. Ali, nemam mnogo vremena i neéu traziti € mnogobrojne zabiljeske na zaturenim listicima, use osloniti na svoje paméenje, koje vise nije malo. Kao jednu od nemilih pojava u jeziékoj prak- si, danas éesto moZemo u novinama proéitati neu- _ obiéajenu, nama stranu tvorbu hipokoristika. Um- " jesto Pero, Jozo, Ahmo, Vlado, mi gitamo Pera, Jo- fa, usa, Jusa, Vlada, itd. Deklinacija kod ovih ime- ‘na glasi: Pera, Pera, Peru, Pera, Pero, Perom, Peri ‘umjesto Pero, Pere, Peri, Peru, Pero, Perom, Peri.. U nas u Bosni pravu mjeru je nasla upotreba ‘infinitiva i njegove zamjene sa tvorbom da + pre- zent, Medutim, ta skladnost u posljednje vrijeme se "sve vise naruava forsiranjom upotrebe namjernog da + prezenta umjesto infinitiva, Sto predstavlja ~ slugaj koji nije ni malo bezazlen. Mi nismo za gu- - Dljenje infinitiva tamo gdje mu je mjesto, kao Sto __nismo isto tako za odrZavanje infinitiva pod svaku "Gijon — onoga koji naruSava Ijepotu i bogatstvo _ recenice. —— Zastranjivanja u jezi¢koj praksi unasimamno- goali u rugenju tradicije, najbolji je primjer upotre- be glasa h. Zato 6u 0 tome ovdje i ovom prilikom i govoriti. Prougavajuéi pismenost i knjiZevnost juZnosla- venskog, posobno bosanskog Srednjovjekovlja (evan- delja, povelje, pisma, natpise, zapise, itd), naigao sam na puno prisustvo suglasnika h, kao i njegovu pravilnu upotrebu s obzirom na staroslovensko po- rijeklo tog fonema. On je prisutan svugdje u imeni- cama, zamjenicama, glagolima, itd. (Him, Hum, humka, Hvojnica, hvoja, HIrenovica, hren, Cehoti- na, Hvao, Hval, Hrvatin, hrabren, hrabar, haba, haran, hiéenije, hitrost, hitrec, hiza, hodatajiti, ho- dataj, hoditi, hotenje, hrapav, hud, hudoba, huliti, hula, husiti, husa, itd.). Glas h je oGuvan u pisanim. spomenicima, kao i narodnom govoru kroz citav turski period u kronikama manastirskim; u alha- mijado pisanim pjesmama muslimanskih pisaca, u skolskim udzZbenicima koji su se Stampali u Sa- rajevu za vrijeme stare Jugoslavije. Medutim, u po- sljednje dvije decenije isforsirana je u praksi svako- dnevna zamjena glasa h sa glasovima v ij, tako da je u jednom izdavaékom preduzeéu (u kome se izdavala usput reéeno sva strana literatura u ekav- skom izgovoru), svako h pretvarano uv ilij, takoda je i svako uho pretvoreno u uvo, svaka snaha snaju,svaki gluhaé u gluvaéa,svaka streha u streju, itd. Takva praksa se sve vige uvodila u novinama, na radiju, na teloviziji, u Skoli. Dolazilo je do vrlo Zalosnih i smijesnih situacija, zbog kojih kao da nikoga nije zaboljela glava. Evo neKoliko primjer Ujednom ijekavskom tekstu u dnevnoj stampi pronagao sam da pisac umjesto lijeha (kako glasi i njen jo staroslavenski oblik) pie leja. ‘Ujednoj pjesmici napisano je kako je neka ptica prnula sa grane, umjesto prhnula, Gemu su se od srca i zlurado smijala sva naga djeca. U velikom dijelu élanaka 0 domacinstvu (ku- éanstvu) umjesto kuhinja pisano je kujna. To nije ni udo kada je svaki kuhar pretvoren u kuvara, a svaka kuharica u kuvaricu. Zbog takvog kuvanjai zakuvavanja dobio sam od svoje rodice iz. jednog malog miesta pismo, u kome pige da ona ».. ne moje vie biti kuvarica!« Kad sam je upitao pri prvom susretu — od kada je ona podela da govori kuvarica i kuvati — ona mi odgovori da nikada tako nije ni govorila, ni ona ni niko u njenom mjestu, ali da su joj u opéini gdje je daktilograf rekli kako mora pravilno pisa Da sluéaj sa tom mojom rodicom nije sluéajan govori mi i sluéaj moje svastike — uéiteljice. Je- dnog dana doéla mi je sva usplahirena — inspek- torka je bila na njenom predavanju i dala joj mnoge zamjerke na ispravkama koje je uéinila uv dackim tekama. Zapravo, zamjerke su ispravke koje nije ia. Naime, radilo se o tome da je uciteljica, sto je sasvim normalno, dozvoljavala pravilnu upotre- ornica je hijela da se umjesto h upotrebljavaju glasovi v ij. Kakav lektorski pritisak viada u redakeijama no- vina vidi se po primjeru »Oslobodenjas. Ako Gitate 5 &oglase u tom listu vidjeéete da sva preduzeca koja imaju vlastite kuhinje, ili hoteli, uvijck u oglasima traze kuhare i kuharice, ali u samim tekstovima mojete naiéi samo na kuvanje, kuvare i kuvarice. Jedna uéiteljica u Skoli na Bistriku u Sarajevu izdala je nckom Husi svjedodZbu, u kojoj je njego- vo ime prekrojila u Uso, a sud u Sarajevu pozvao je kao svjedoka nckog /Juroma, ali se nije htio odazva~ Ai, jer su mu prezime pisali kao Urom. Imao sam priliku da nekoliko puta postavim pilanje nekim Icktorima 0 njihovoj praksi, odno- sno samovolji u preinagavanju glasa h u njegove erzace v i j, nasto bi lektor obiéno odmahnuo ru- kom, objagnjavajuéi da se radi o jodnoj beznagajnoj sitnici, Kada sam uporno inzistirao na tome da u- pravo oni, Iektori, ne misle da je to silnica jer se sami sluZe uvijek intervencijom mijenjanjem glasa h u druge glasove dobijao sam nov odgovor — da to nije njihova stvar, a je to uhodana praksa. Kao primjer navodili su sluéaj da se savez gluhih slu- Bbeno zove Savez gluvih Jugoslavije i u sarajevskoj podrusnici da se preduzeée za prodaju duhanskih preradevina naziva Duvan,kao i sve njegove filijale u republici, itd. Obiéno bi napomenuo da je to re- idiv iz administrativnog upravljanja ali da tu nije lijeka, da je to tako — i kvil! Zato sad nema u nagoj Stampi vise ni snaha,ni stuha,ni promahe, ni puha- nja ni puhadZija,ni protuha, nego su to snajo, stu- ve, protuve, promaje, duvanja, pivadéije i tome sli- éno. Radi li se zaista o sitnicama? : Naravno dase ne radi, pa o tome treba jo ozbi nije progovorit Poznato je naime da Vuk Stefanovié Karadziéu svom istoéno-hercegovatkom govoru, koji je us- tvari jedan od crnogorskih govora, i dije se podrudje ne poklapa sa sadasnjom Hercegovinom, nije imao glasa h inije ga niStampao u svojim prvim djelima, ‘Tok dolaskom na periferiju prave Hercegovine i u Dubrovnik on je Guo redovno taj glas na njegovom, pravom mjestu — i unio ga je iu alfabet i u knjige Vuk je usvom kraju mogao da cuje zamjenu sugla- snika h ne samo sa suglasnicima v ij, nego i sa gi k. Tako ljudi iz tih krajevba i danas govore umjesto odoh odok, umjesto njih njig,itd. Znam jednog uéi- telja Sto pise i historijske romane, koji tu zamjenu i sada, posto je progao nauk, tako vrsi. Kada bih ga susteo obiéno bi me pitao za razne stvari, pa, izme- du ostalog, i ovo, i ovako: = Akako nam je jo’ Kamza Kumo? — Kako se dre mladi pisci? Ima li ig mlogo? — Gitao sam jednu dobru priéu Knuta Kamsuna! ‘Tamo, kao ina znatnim podruéjima ostale Crne Gore, Srbije i nekim drugim manjim podrugjima, h se veoma rijotko Guje, pa je izgubljenoi ugenitivu mnoZine pridjeva, zamjenica i brojeva (promjenlji- vih): dobri’, bolji’, gor’, slatki ', mali’, moji, nasi’, svaki’, podes'ti’, umjesto dobrih, boljih, gorih, slat- kih, malih, mojih, svakih, pedesetih, itd. Takoder se to deSava iu imperfcktu i aoristu prvog lica pre- zenta: vida’, govora’, Gita’, reko’, vezo" umjesto: vi- dah, govorih, éitah, rekoh, vezoh, ukoliko se ne izgovara kao: vidak, govorak, citak, rekog, vezol U suglasniékom skupu hv éesto se izostavlja h, ili se hy pretvara u f. Naravno, u pisanju seh u ovim sluéajevima mora stavili tamo gdje mu je po etimo- logiji mjesto, ali se ni to ne éini uvijek. Pravopis srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezi- ka (izdanje Matice srpske u Novom Sadu ili Matice Hrvatske u Zagrebu) dopusta dvojako pisanje glasa h. Tako se moe pisati uho i uvo, muha i muva, duhan i duvan, buha i buva, protuha i protuva, pastuh i pastuv, kuhar i kuvar, its. Bilo bi logiéno da se rijegi sa h pigu tamo gdje je h udomaceno, gdje se po tradiciji pie taéno tamo gdje mu je mjes- to po étimologiji Sto je sluéaj sa Bosnom i Hercego- vinom (sa malim izuzecima u neznatnom dijelu zemlje gdje se govor u izvjesnoj mjeri razlikuje, jer se radi 0 novim stanovnicima a ne starincima). Medutim, u javnim komunikacijama se Gini upra- vo obrnuto od onoga 3to bi se moglo oéckivati, pa kao &to se ne piSe opcina (o €emu smo ranije govo- rili) ne pie se ni uho nego uvo, pastuh nego pastuv, duhan nego duvan. Gak se h ispusta i tamo gdje se po Pravopisu ne smije ispustiti ili zamijeniti: koZuv umjesto koZuh, kujna umjesto kuhinja, ruvo um- jesto ruho, snaja umjesto snaha, streja umjesto stre- ha, kinuti umjesto kihnuti, usanuti umjesto usa~ hnuti, itd. Zasto i dokle? Do koje se mjere u jeziku s nama pravi komedija najbolje Ge pokazati nekoliko primjera iz Zive prakse: Govoreéi jo 1955. godine u reviji Odjek urubri- Gi »Nai jezike (br. 9, septembar) o glasu h porofesor naSega jezika i lektor M. Bubié dosta se stidljivo ali odluéno pobunio protiv izvjesne prakse u tretma- nu jezika u naioj sredini. On je branio jedno izda- vatko preduzeée Sto je jednoj od svojih edicija dalo ime Narodni kuhar, a ne Narodni kuvar. Vrlo priv- rien pristalica A. Beliéa nije mogao a da ne pruzi 6tpor zloupotrebi u izostavijanju glasa h, pa je na- primjor da je narocna poslovica »Pomalo Mu- - sjutra Ge suho« napisana u jednom sedmi- listu kao »Pomalo muvo — poslije éo3 suvo!« jivi novinarski Garobnjak koji pretvara svaku tumuvu, ovog pula je viastito ime Muharem. ihipokoristiku — Muho) pretvorio u muvu! bosanskohercegovatki pisci od najstarijih a (sa neznatnim izuzetkom u posljednje do- rapsku imenicu duhan pisu dosljedno duhan, duvan, paso ipak glavno preduzece za prodaju a zove Duvan. Od svih fabrika (ili tvornica) ‘a.u Bosni i Hercogovini, inko su se od svog itka ranije zvale Tvornice (ili fabrike) duhana, nosi staru firmu samo Tvornica duhana u | Hume — svi puge duhan. H Dizdar objavio je je rata i poslije rata odlomke iz svojih proza koji nosili zajednicki naslov Duhan. Scljak, sadilac na iz Donjeg Poplata kod Stoca, Mirko V. Mi- é, Stampao je odlomke iz romana Duhan (a mo- ‘bi danas imali i cijelo djelo pod tim naslovom ‘Mihié nije poginuo vraéajuci se sa Sutjeske 1943, oiline, kao prezivjeli partizan). Radnik-pisac Huso algié objavio je u predratnoj Jugoslovenskoj posti 'u Gasopisu Pulokaz nekoliko reportaza iz ciklusa whan: Taj naziv pisci su davali bez ikakvog razm Kjanja, jer drukéije duhan ne bi mogli ni nazvati duhanom. Pa ipak, u malim hercegovackim “mjstima danas postoje preduzeca za otkup i pre- “radu duvana, a ini mi se da Institut u Mostaru ima ‘usvom imenu oblik duvan. Jedino Drustvo proi- ‘zvodaéa duhana jer se radi.o proizvodacima, ane “wStavljenim birokratima, nije bjeZalo od toga da yb nazove bobom a popa popom. Zao je tako? | dokle ée tako? -_Jedna lijepa domaéa staroslovenska rijo koja je _ ostala u Bosni i Hercegovini u upotrebi do danas, ___ grah, izbaéena je iz. vokabulara nage stampe i ugos- -titeljstva. Umjesto nje uvezena je ovdje napoznata, ili vrlo malo poznata, strana rije¢ pasulj. Rije grah se ouvala kod Bugara i Hrvata takoder, au Make- doniji se upotrebljava u obliku grav. : : jelimo da grah ponovo ude u nase restorane i Stampu, jor se nalazi u svakodnevnoj upotrebi i u ~ nagim kucama, kao grah sa suhim mesom, krajiski - grah, tetovski grah, salata od graha, i tome sliéno. ~~ Mnogi pisci iz SR Srbije nastoje da u svojim rukopisima glasu h daju mjesto koje mu etimoloski pripada, pa pisu gluho doba, itd. Ima preduzeéa, kao »Crvena zvezda« u Kragujevcu, koja svoje pro- izvode reklamiraju ostav)jajuci u njima glas h (su- hhomesnati proizvodi). Moda je to proizaslo iz svi- jesti pojedinaca o tome da je u staroslavenskom, pa iu starosrpskom, taj glas postojao tamo gdje mu je mjesto. Kako bilo da bilo, u poslijeratnom periodu iz boogradske Stampe sve vise iSéezava glas h, osim na onim mijestima boz kojih se bez njega ne moze. Zato se tamo pike duvati, gruvati, proja, promaja, uvo, muva, duvan, pastuy, itd. Turcizmi se upotre- bijavaju u oblicima vajat, jendek, aZdaja, tan alva, itd. ‘Tako je i u SR Crnoj Gori. To je sluéaj i sa SR Makedonijom i makedonskim jezikom, gdje je h nestalo i u domaéim i u pozajmljenim rijotima: grav, an. Kanoniziranje ovakve prakse je pravo tih bratskih republika i njihovih naroda. ‘Takve glasovne promjene nisu se medutim do- godile u svim juznoslavenskim zemljama i krajevi- ma. Na primjer, u bugarskom knjizevnom jeziku b je ostalo skoro nedotaknuto. Uzmimo samo rijeti koje podinju sah: habja, hazain, hazna, havier, ha ka, halosvam, halosnik, haltav, haresvam, harizan, hattija, hvala, hvalba, hvalebstvije, hvastam, hvoj- na, hvost, hmel, hodilo, hora, horo, hubay, hrast, suha hrana, hulitel, hlm, itd. Bugarski turcizmi ta~ koder su oguvali osobine originala: haber, havan, hair, hajduk, hajva, hala, halal, halva, halvadzija, haramija, haraé, harem, haré, hendek itd. Glas h saéuvan je isto tako dobro uslovenskom {slovenatkom) jeziku i nije ovdje potrebno da bilo Sta citiramo. U SR Hrvatskoj se glas h u vedini kra~ *jeva, takoder vrlo dobro odrZao. Zato u hrvatskom: knjizevnom jeziku suglasnik h ima punu prednost pred njegovim erzacima (osim u ponekom knjizev- nom djelu u kome hoée da se naglasi kolorit govora jedne lokalne sredine). “Takav sluéaj je i sa SR Bosnom i Hercegovinom. Glas h je saduvan u voéini krajova republike gdje stanuju starinci, koji kazu samo gruhati, puhati, Kihati, kruh, hijeb, hladovina, proha, promaha, grab, pastuh, ruho, snaha, streha, itd. Ovdje su saéuvane iveoma stare staroslavenske rijeci kao Sto je vetho (vehto). Zato su i geografska imena sacuvala svoj prvobitni oblik: Hum, Grahovo, Jahorina, Cehoti- na, Hrenovica, usptkos pokugajima da se pretvore u Gaovo, Javorina, Ceotina, Renovica,i sliéno, Sa~ svim je onda prirodno, kada su veé tako odluéno zadrzali staro h u svom govoru i jeziku, da su Bo- sanci i Hercegovei mogli da saéuvaju h i wrijeimaprimljenim iz orijentalnih jozika, NaveScemo one iste rijedi koje su se u istom obliku saguvale u bu- garskom: haber, havan, hair, hajduk, hajta, hala, halal, halva, halvadzija, hamal, hambar, hamam, han, handéar, handiija, haramija, haraé, haré, hen- dek. U Bosni i Her ne znaju za glas h samo oni novi stanovnii su tokom posijednjih de- cenija, pa i posljednja dva stoljeéa, stigli iz krajeva gdje se glas h izgubio, odnosno zamijenio sa v, j, pa isa gi k. U odnosu na bosanskohercegovatke sta- ince (sve tri vjere ili imigranti predstavljaju manjinu i oficijelni pravopis kojim se sluzi stampa izdavacka djelatnot, radio i telovizija, ne moze biti prilagoden manjini, nego treba da se sluzi potre ma vecino. Do sada je to bilo obratno, ali ne bi smijelo vige da bude tako. Sludaj sa suglasnikom h je indikator za citava dijagnozu o kojoj je rijeé, pa ne mozemo a da ne spomenemo ishitrenu tvrdnju jednog poznatog lin- gviste rodenog ovdje, ali nazalost dugo vremena tudaljenog od naroda u kome se rodio. U jednom Glanku prije izvjesnog vremena objavljenom on br- zopleto kaze da jo glas h kod bosansko-hercegovac- kih Muslimana veoma oéuvan zahvaljujuéi orijen- talnim jezicima, éija je leksika prodrla u njihov go- vor. Kakve li netaénosti i kakve li nepravde! Jer, bosansko-hercegovacki Muslimani kao autohtoni starinci vuku svoj govor sa izvora, iz joziéne malice davnine, iz jezicke bastine, i zahvaljujuci samo to- me oni su mogli da saéuvaju to nesretno hi usvo- jim turcizmima i arabizmima. Da je tako govori primjer Bugara, koji su bez posredstva domacih muslimana sacuvali glas h, dok su albanezi i Ma- kedonci iu svojim i orijentalnim rijecima izgub taj glas. Cak onikazu i pisu viastita imena bez glasa h — Memet, Amet, itd. Dosta znamo o dvije varijante srpskohrvatskog jezika, odnosno varijantu zapadnu ili hrvatsku, is- totnu ili srpsku. Svaki gradanin ima pravo da pige jednom od njih, pa igradanin Bosne i Hercegovine. 1:4, bez idije presije. Iz iznesenih podataka vidi se Ja nv kako su protagonisti istotne varijante udinili stv da ona, bar u nekim vidovima, prodre na po- drudje Bosne i Hercegovine. Naravno, ona to ne moie niti smije. Za prodiranje zapadne varijante nema nikakvih realnih uslova, bez obzira na pone- ke i netije pretenzije. Ovdje se danas govori o mo- guGnosti jedne meduvarijante, koja bi se koristila lekovinama iz obe varijante. Govori se 0 prozima- nju varijanti. Govori se na razne naéine i sa raznim ciljevima. Medutim, ta specifiéna jezitka situacija 1 BiH »koja je nastala kao rezultat posebnih uslova u kojima se razvijao standardni jezik na ovom, bo- sansko-hercegovackom terenu, trazi drukéija rese- nja. Autohtoni, standardni jezik ovdje nije poduda- ran sa jezikom dviju varijanata i njegova eventual- na kanonizacija tradi zato i specifiéan pristup i po- sebno rjegenje. Leksiéko blago za svoj vokabular jezi¢ki eksper- ti crpice iz bogatih viastitih izvora. Leksika Bosne u svojoj glavnini ima dosta istovjetnosti sa leksi- kom zapadnih nasih krajeva, odnosno zapadne va- rijante. Sintaksa joj je pribliZnija istoénoj varijanti, ako se odbaci izhjegavanje infinitiva, Sto je sv stveno istoénim govorima. Sa istotnom varijan- tom zajedniéki je i futur u naginu pisanja (radiéw umjesto radi éu), jos od vremena kada je to usvo- jila jedna komisija Bosanskog sabora, revidirajudi Brozovicev pravopis. Pravopis namijenjen stanov- nigtvu Bosne i Hercegovine neée se osvrtati na p« dudarnost sa pravopisom u jednoj ili drugoj va janti, nego ée se sluZiti onim loksemama koje su Zive u jeziku, Tako Ce se dogoditi da se uvedu mno- gi dubleti kao Sto su val i talas, vijek i stoljeée, kruh i hljeb, nogomet i futhal (fusbal), utisak i dojam, stroj i masina, fabrika i tvornica, zrak i vazduh, kat i spral, plin i gas, tlak i pritisak, ulje i zejtin, papiri hartija, domaéinstvo i kuéanstvo, preduzeée i po- duzeée, tabak i arak, januar i sijecanj, hiljada i tisuca, gnojivo i dubrivo, itd. Vjerovatno ée to isto biti isa rijegima istog korijena, doma¢im i stranim, kao to su barbar i varvar, hemija i kemija, kaos i haos, azdaha i azdaja (mada je pravilno azdaha s. obzirom na staroperzijsku rijec azdahaka). U Bo- sni je obignije i uobiéajenije demokracija nego de- mokratija, placa nego plata, sretan nego sreéan, ali ée prvi oblik imati mozda samo prednost nad dru- gim. U pogledu turcizama trebalo bi napraviti pu- nu reviziju. Po Pravopisu nagih matica orijentali- zmi kao Sto suazdaha, hendek, halva, pigu se samo kao azdaja, jendek, alva, sto predstavija pravi pa- radoks, jer se te orjentalne rijedi ovdje upotreblja- vajut uvecini sasvim izvorno pravilno, isto tako! 10 Sto se rijet proha i promaha izgovaraju izvorisy i pravilno, a u rjeéniku Pravopisa propisuje se, ne znamo zbog kakvog éuda kno proja i promaja! Na Kraju bih rekao da su razni lingvisti¢ki hitre- ci u svojoj prehitroj i spretnoj hitrosti uklanjanja iz upotrebe samoglasnika h — da ne bi bila dovoljna 8jlava knjiga od nekoliko tabaka za njihovu golu gistraciju. Zalo Gu i zavrsiti ovo svoje razmatra- snapomenom da bih radije pisao svoje stihove ostalo Sto pifem na nekom drugom je iSem onako kako me majka uéila, aza éiju bilo i volju, Jer ispustiti glas h iz svoga slova bilo isto kao Sto bi neki kompozitor izbacio upotrebu wdne note iz, muzicke skale, ili jedan kemicar bilo i element iz Mendoljojevog sistema, ili jedan gra~ iteljednu stopenicu u stubistu jedne zgrade. ~ Uncjeni tradicije, koja se u svakom sluéaju mo- a postovati, biée raznovrsnih shvatanja. Inzistira~ diciji poncko éc suprotstaviti Kompromisna rjosenja, narocito u pitanjima ofi- ko se ne mogne odlu- 1¢ i opstino, zaéto se ne bi “uzeo izraz komuna, koji asocira na najstariju so " jalistiéku tekovinu u historiji drudtva, a u potpu- nosti odgovara nagem drugtvenom biéu? Ili, da spo- _ menemo jedan drugi primjer — teatar. Po éemu bi Bosni imao prednost naziv teatar kao pozoriste ‘nad kazaligtem, pa i gledalistem? Jo’ je (do sada ezamjenljivi lingvista) 'T. Mareti¢ predlozio klasi- “Eno imeteatar, ali bez odziva. To je veoma pogodan izrazi za nas, ali mi imamo jos bolje rjesenje. Za3to mi u Bosni ne bismo uzeli jedan narodni, jo3 neis- _ korigéeni izraz, proistekao iz starog jezika, a Ziv i _ dan-danas u narodu. U nas se od daynina glumilo _{jo8 u srednjem vijeku), pa su bosansk ji ~u Dubrovnik da kao gosti glume na godignjoj po- __ Kladskoj fe8ti. Kr: junak Osmanaga pre: ~ Glumac, a takvih prezimena zaclrZalo se sve do sa- da. Mjesto gdje su glumci davali predstave naziva- na su glumistima, pa zaSto mi ne bismo sada u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Banjaluci ji imal narodna glumista,umjesto narodnih pozorista ili Kazali8ta, kada je glumiste izvornije, narodnije i Ijepie? Ovakvom praksom, nauéno fundiranom, _ doSlo bismo do odliénih rjesenja, sto bi zadovolji razne Zelje i ukuse. Nalazimo se u eri pune specijalizacije u svim “podlrudjima ljudske djelatnosti, to predstavija logi- Ean ishod teZnje ka punom ovladavanju u proizov- dnji i mi8ljenju. Ali, noma takvog specifikuma éija » bi vrata bila zatvorena za entuzijaste, Zeljne da i sami doprinesu svoj udio u otkrivanju tajne nekog fenomena ~ osim na podrugju danas veoma cije- njene i sve popularnije lingvistike. Jer, u nas, sada, i ovdje, nastoji dase pokrije velom raznovrsnih ezo- teriénosti, A upravo je lingvistika ona znanost na koju ima prava cjelokupan Ijudski rod, jer je jezik primarna ljudska odredbenica — éovjek je jedino Zivo biée Sto posjeduje govor i mo¢ da ga sistemati- zira u jezik. U nagem, jugoslavenskom drustvu cini se sve (ui granicama materijalnih i kadrovskih mo- guénsoti) da se suma savremenih znanja Sto vise i Sto bre pribliZi obiénom Covjeku, kako bi njogov prirodni dar doSao Sto vise do izrazaja i moguénosti ‘wosvajanju istinske ljudske egzistencije, a time ido Zbijanja svakovrsnih alijenacija. Svjedoci smo, i pored relativnih moguénostéu razvijanju proizvo- dnih snaga, mnogih napora na tom planu. Nagi Jjudi ne stiéu samo znanja u ovladavanju oruzjem i drugim sredstvima za odbranu zemlje nego i ta- va znanja koja mu mogu pribliviti i svemirske prob- Ieme. Biologke znanosti danas sve vie nalaze zaje- dni¢ki jezik sa tchnikom, kao i medicina, koja je do juéer u mnogo éomu prodstavljala njenu suprot- nost. Kako stoji s lingvisti¢kim znanostima? U po- gledu jezika, tog opéenarodnog dobra, ne stojimo ako. lako se ledena kora nepristupaénosti sa neki lingvistickih struénjaka potela da topi, jo8 uvijek mnogi od njih ne daju nikome da zine ako nije iz njegovog esnafa, bolje reci klana. Jezik je tabu Eak i jizevnike, koji koliko ja znam ne samo da se sluze jezikom kao osnovnim sredstvom u svom specifiénom radu, nego troSeéi ga oni ga u isto vri- jeme i bogate a najbolji medu njima i stvaraju. Svi oni koji su provukli nos u lingvistiéki hrarh, umjes- to tamjana iz linvistickih kadionica obasuti su ana~ tomama sa posveéonih oltara. Proglaseni su odmah. uljezima, diletantima i amaterima. Nisu tako lose prolazili samo benevolentni knjizevnitki volonteri nego i struénjaci koji nisu spadali u klan. Kvalifika- tivi kojim su se oni nalijépljivali jo8 su bili tezi, a zna se zaSto — svaki inkvizator mora pronaéi za sebe herezu sto ée je proganjati, uz pomoé svojih aminaga i egzokutora. Pustinju koju su stvorili mi treba sada da pre- mostimo.slovo o bosanskome jeziku alija isakovié oO é rijec otvara! Anonim, 1836. Nai jezik jo na’ moral, ine treba osobit trud di bismo objasnili pojam: bosanski jezik. »Sama éi njenica da jo jodan objeklivan, neemocionalan stru- ni termin potreban s odnosenjem na jednu vrstu jezikac jeste, u scbi, indikacija da izraz vjezik esto nosi u sebi vrijednosni sud, da je to termin koji je indikativan za odredenu cmociju i nazor, a usto i termin koji mami emociju i nazor.«' Bosanski jezik nije nastao ni u okrilju srpskoga niu okrilju hrvatskoga jezika, nije njihova izvede- nica, voé jecna od objektivnih naporednosti. Bo- sanski jezik imao je i viastiti tok do pocetka XX vijeka, kada su politicke prilike izmijenile njegov javni status, Muslimani—Bosnjaci, kao zascban kul- turni sloj u vigestoljctnom bosanskom drustvu, stok- lisu-vremonom drukéija iskustva od svojih susjeda to, kada je u pitanju prirodno pravo na materinski jezik i njegovo ime, nije bitna kolicina razlika. Da je bosanski jozik Gist proizvod dvokomponentnos- ti, anije, itada bi biou svojoj cjelovitosti, kao Sto su stpski i hrvatski, jer ta komponentnost nije izzazona naginom A + B + (A + B) nego A +B + (AB + C),? gilje je C osobena upotreba glasa h. »Jezik naroda ne moze bili predmet dogovora«, pike Radoslav Ka~ tigié rezimirajuéi poloZaj hrvatskoga knjiZovnog j zika u brvatskosrpskoj / srpskohrvatskoj, hrvatskoj ili srpskoj terminoloSkoj zavrzlami. »Naziv jezika po imenu naroda izsige nesto po sebi jednostavno i &ito: postoji narod i taj narod ima jezik. Sto je naravnije nego jezik kojega naroda nazvali bas po tom narodu koji ga ima, bez obzira na sve drugo. U tom, najtemeljitijom, smislu nema naroda kojega se imenom ne bi mogao nazvali njegov jezik, kako se god taj jezik inaée jo8 zvao (...) Zamrdenije pos- taju stvari onda kad vie naroda ima isti jezik. On se tada prirodno naziva imenom svakog od naroda koji njime govore i piu kada se uzima u vezi s upravo tim narodom.° Naime, ako Srbi, Hrvati, Muslimani-Boinjaci i Crnogorci govore, u osnovi, jednim jezikom, tada je bosanski jezik sociolingvisticki objainjen analo- gnim pojmovima: srpski jezik, hrvatski jezik, cmo- gorski jezik. Jer, nestajanje bosanskog jezika i gvistiéke terminologije XX vijeka nije nikakva lin- gvisticka uzroénost, kao Sto nestajanje Bonjaka— Muslimana iz jugoslovenske sociologije XX vijeka nije uzrokovano bioloskom éinjenicom veé politié- kom igrom. Vromenom, razumije se, sve dode na svoje mjesto. Kada Cujote da nv :0 kaze: Nazuj ta- rape, obuj cipele, obuci odijelo, : -takni kaput; kada va sagovornik kaye: Kosa se s: niva, lice umiva, ruke peru, lijelo kupa; kada nel zapjeva: Nit sam Zennet nit dZennelska hurija!; ‘.ada vam se neko povjcrava: Necu s njime kahve:i':ati, ja sam obra- alil; kad sirotica, posvojée, sazn \ svoj Zivot u rece- nicu: Nisam ni gladovala, ni ge ‘>vala!; to nije sa- mo Ieksika, to nije samo stil Narod koji je u prvotnoj geopolitickoj zajednici spontano imenovao svoj jezik, kako to éine svi sa~ mosvjesni narodi — i najveci i najmanji, u bilo kome historijskom trenutku, nije iSéezao, nije izum- 10, nije se rasclio, nije se pretopio u druge narode. Potomei davnih Bognjana i danas Zive u bosansko- me jeziku koji je ostavio intenzivan trag, bezmalo — savréen kontinuitet, ostavio u svome jeziku ka- zivana i pisana djcla ncosporne knjiZevne i znan- sivene vrijednosti, dostojne svekolikog postovanja i modernoga lingvistickog elaboriranja. »Mada je toren predmigracionoga zapadnosto- kavskog narjegja u toku nekoliko vijekova turske vladavine bio i8aran migracijama, muslimansko slanovnistvo je u demografskom smislu ostajalo relativno stabilno, manje pokretljivo od drugih kon- fosija i vecim dijelom vezano (ne raéunajuci este iduge boravke muslimanskih ratnika u sultanovoj vojsci) za svoju slovensku bastinu predturskoga pe- rioda (...) Kontinuitet knjiZevnog stvaralastva bo- sanskih Muslimana na maternjem jeziku Guvaju vrlo bogata narodna lirika i epika, pa i drugi vidovi usmene literarne tradicijo. Muslimanska narodna poezija nastaje i razvija se kao dio sireg epsko-lir- skog novostokavskog areala, na kojem se vremo- nom uspostavlja neka vrsta poetskog interdijalek- ta... Ta koine igra znaéajnu ulogu u pogetnoj fazi stvaranja srpskohrvatskoga knjiZevnog jezika, a vi- dan je, mada jo nedovoljno istrazen, udio jezika muslimanske narodne poozije u tim procesima. Ova poezija svjedovi o vezanosti Muslimana za rodno tle i jezik, bez obzira na snane veze sa orijental- nom knjiZevnojeziékom komponentom. Ona po- kazuje i visoke umjetnicke domete narodnog jezika iz njegove predstandardne faze i njegovu aktivau ulogu u ofuvanju kulturnog identiteta. U tom smi- slu posebno mjesto zauzimaju, i jezitki veoma us- pjele, umjetnicke fvorevine kakve su Guvene bala- de Hasanaginica i Smrt Omera i Merime, zatim sev- dalinke, pa epika krajiskih Muslimana, sandzacki 10unatki ep Zenidba Smailagi Mehe itd., pise Dze- ee 1990." Jo, za razliku od onoga Sto se danas podra- eva kao srpski knjiZovni jezik i hrvatski knji- ni jezik, bosanski jezik je imao najmanje kultur- lorijskih razdjclnica, meandriranja, unutar- - opiranja, rogionalnoga i stranog uplitanja, i “ najmanju raziiku izmedu narodnoga i knjizevnog zika. ,BoSnjaci su nosto poschno i njihov je jezik me u 1631. god » Jezik ovoga alhamijaco pjesnika i bosanski je- “ njegovom tursko-bosanskom rjeéniku Potur- jja (Makbil _v,, jezik u baladi »Hasanaginicas, objavljeno} |. u Veneciji, jezik Mustafe Firakije u njegovoj ticiji »Mahzar pie bosanska fukarac iz 1815, jo- ‘u poeziji Umihane Cuvidine iz prve polovice .y.,8 izuzetnim progresivnim kontinuitetom pro- Wava se u jezik bosanskomuslimanskih pisaca s Getka ovoga vijcka (E. Mulabdié, S. BaSagié, M. G, Catié), éak u jezik pisaca koji su nasi savremeni- (A. Nametak, S. Kulenovié, M. Dizdar, R. Kadié) azumijevajuci i najmladu generaciju (N. Ib ié, N. Alispahié, R. Mahmutéehaji¢, J. Musa- Wig, N. Agié, Dz, Latie), preskacuci ovdje broj- sdodatne potvrde u vigejeziékim rjeéni osanskoga, od O. Blaua »Bosnisch-titr Sprachdenkmvilers, Leipzig 1868, »Bosansko-tur- oga uditelja« Ibrahima E. Berbica 1895, dakle — e gramatike, do »Malog tursko-bosanskog rj ikaw A. Kulondera, Monastir (Bitolj) 1912, Sto s “dijelom, vidi iz citiranih izvora za ovaj Rjeénik. Iguzimajuéi hrvatske (dubrovacke) pis ‘Jom, ctnogorske, svi ostali jezicki tokovi u juzno- _slovenskom prostoru imali su teZe knjizevnojezic- ke porodajne muke, veéa tradicijska govorna nesu- glasja, kako u narodnim govorima tako i u knjii Tosti, kako u govoru maso, ako u govoru elite. tx ‘tih razloga reforme vuka Karadiiéa i iliraca imaju "_presudan znagaj za moderan tok srpskoga i hrvat- "+ skoga jezika, i samo izvjestan zna¢aj za razvitak __ bosanskoga jezika, prvenstveno znaéaj koji je pro- _istekao iz beckog Knjizevnog dogovora 1850, kada je prihvaéena ijekavica (juzno narjegje) za knjizev- no kao »najpravije i najbolje«, kada je uveden glas __ htamo gdje mu je mjesto, Vukov fonetski pravopis ioba pisma (éirilica i latinica), uz postojecu bosan- Gicu i arebicu kao tradicijska pisma bosanskih Mu- slimana. »Na osnovu dosadasnjih ispitivanja sa si- ize sofle iz u gurnoSéu se moze re¢i da je na bosansko-hercego- vackom tu i prije Vuka i iliraca bio u upotrebi cist narodni jezik u pisanoj rijedi, da je, drugim rijecima kazano, bilo na snazi pravilo: pi8i kao Sto govoris... Vukova reforma naéeg jezika i irilica ovdje je nai- sla na vrlo dobar prijem. Ta je reforma, upravo, samo polvrdivala veé postojecu pisanu tradic Prirodno, usvajanjom Vukvih pogleda o jeziku i pi- smu na tlu Bosne i Hercegovine prihvacena je ije- kavStina kao jedino knjizZevno narjedjo, a iz pisama su otklonjene grafome za koje nisu postojale fone me u Zivom narodnom govoru. Sliéno je postuplje~ no is latinicom. Prihvaéena je reforma ovoga pi- sma koju su kod Hrvata izvrSili Gaj iilirci«, pide A. Peco.* Te reforme su svakako koristile i bosanskom jeziku, a govor bosanskih Muslimana bio je istican isa srpske is hrvatske strane, kao knjizevnojeziél uzor. Izostavljanjem ikavice iz knjiZevnog stat da i prihvaéanjom turcizama kao nezamenljivog, leksikog korpusa, bosanski jezik je odmah postao ona mjera koja je i danas, podrazumijevajuéi priro- dne promjene. »Nijedna gramati¢ka kategorija naSega jezika.ni- je o8tecena pritiskom turskih jezickih elemenata, nili je u toliko dugom vremenskom periodu izgubi- Ja svoju slavensku strukturu, bazu i boju.«® Premda na Knjizevnom dogovoru niko neposre- dno nije zastupao bosanske jeziéke interese, Vuk je praktiéno ozakonio ono 3to je, u prociséonom obli- ku, dalo usmeno stvarala3tvo, na prvom mjestu bosansko i hercegovatko. »Z.na se ipak toliko da su Bosna i Hercogovina igrale najvazniju ulogu u éu- vanju i negovanju nage narodne pesme, junacke i litsko«, pie J. Kr8i¢, objaSnjavajuci »pripovjedaéku Bosnu«, 1928. »Kad je u devetnaestom veku, zaslu- gom Vuka Karadziéa, probuden nauéni i knjizZevni interes za pesnicko blago naseg naroda, i kad se ono poéelo prikupljati, pokazalo se da je najve¢i i najbo- ji deo narodnih pesama saéuvan u Bosni. Taj fakat se moze uzeti kao nepobitan dokaz da, specijalno w Bosni, u nepismenim seoskim masama, postoji ne samo umetnicki interes nego i jaka tradicija knji- Zevnog stvaranje kao vaZan uslov kulturnog razvo- ja«.” Tako piscima i Gitaocima u Bosni i Hercegovi- ni, bez obzira ne vjerske podjele, nije bilo tesko ni zazorno da takav (fonetski) pravopis prihvate (i) kao svoj, a Vuk se s vie podtovanja, nego svi kasniji pravopisci i autori rjeénika, odnosio prema musli- mansko} jezickoj tradiciji, njenim svojstvima i lek- sici. Poznata je njegova tvrdnja iz 1845. godine dase najpravilnije govori u Bosni i Hercegovini, »isti- na da onamo po varosima i po gradovima ima mno- go lurskijeh rijedi, ali bi se golovo moglo roéi da u ostalome ona braéa naga zakona turskoga govore ‘oga i timskoga zako- IjepSe srpski od seljaka grél nac.® Razumije se, de i je inicijalni poriv pism: »Naziv bosanski (hoSnjacki) jezik, bio je, medu- tim, veoma rasiren; on kod Muslimana ima najdu- Ze ladicije. Njime se na orijontalnu knjiZevnojezicku tradiciju i potvrdi- vala stvarna etniéko-jezicka slavenska pripadnost. ‘Taj naziv odnosio se na jezicki prostor Siri od onoga na koji se samom odrednicom upucivalo. (potcrtao preciziranu sredisnju stokavati nu, koja je odranije, i prije reformi XIX v., imala uslove da postane osnovicom zajedniékoga knj Zevnog jezika.«? Osim Tuzlaka M. Hevaije (1601 — poslije 1651), mnogi slariji i noviji autori, iz raznih jugoslaven- skih sredina, skrecu nam paznju na bosanski jezik. Sarajlija M. M. Bageskija (u. 1809), autor znameni- tog Ljetopisa, Stoéanin H. Hrle (u. oko 1855),prevo- dilac s arapskoga, Mostarac O. Humo (u. 1880), autor prve u nas Slampane knjige arebicom i Bo- sanskog rjecnika (Lugati bosnevi), NikSiGanin S. Gasevié (u. 1899), autor poznatog spjeva o Muha- medu (Molise me kolaSinski prvisi, Mevlud nami daj bosanski napixi), Z (1773-1821), itoliki drugi. Evlija Celebi, kada je doSao u Sarajevo 1660, biljeZi: »Narod se u ovim krajevima u pu- kom govoru zove Bosnjaci. Samo, draze im je kad se kaZe Bosanci. Kao sto je ¢i »tako su, zaista, i oni sami bistri Ijudl ravno pro- suduju. Jezik im je blizak latinskomé.«'® ‘Tako jezik imenuje i M. Divkovié, a A. Kaci¢-Miosi¢ (1704-1760) ou bosanski jezik« prevodi svoju Korabljicu s latin- skoga i italijanskog. Ni Dositej (Pismo Haralampi- ju, 1783) ne istiée nikakve razlike u jeziku: »Govo- Te¢i o narodima koji u ovim pokrajinama ive, ub- tojio sam koliko pripadnike gréke crkve toliko i ka- tolike, ne iskljucujuci ni same turke BoSnjake i Her- cogovce, buduéi da zakon i vera moze se promeniti, a narodnost i jezik nikada. Boinjak i Hercegovac turdin, on se turéin po veri zove, a po narodnosti i 1, kako su god bili njegovi éukundedovi, tako ée biti i njegovi poslednji unuci: BoSnjaci i Hercegovci dokle god Bog svet dr¥i.« F. Krauss u pogovoru epu »Smailagié Mcho« (1886, 84) tvrdi da Bosanci i Hercegovci »kaZu wopée govore »bosan- skic ski jozik i stile, 1937. zakljuéu; sumnije da je bosanski jezik, zajodno sa Vukovim horcogovatkim i Danigiéevim vojvodanskim, na- rodna osnovica naseg knjiZevnog jezika.«’? Razumije se da je taj i takav jezik, ma kako ga danas zvali, i ma koliko mu pridavali znaéaj, bio jezik svih Bosanaca i Hercegovaca, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, Upravo taj jezik éesto su hvalili i judi koji nikad nisu Zivjeli u Bosni i Hercegovini. Ponckad je vidljivo da se te pohvale odnose i na govor bosanskih Muslimana. »Ali niko ‘od toga Sarenog stanovnistva nije mogao da jezik bosanski iznevori, drukéijom strukturom i psiholo- gijom ga ukrsti, snizi ga, izopadi. Svi Bosanci so- bom loZe onu tamnu vatru koja u njihovom jeziku i stilu nikada ne dogoreva... Jezik i stil Bosne, to je jedna kolektivna umetnost Giste genijalnosti, od ran- ga narodnih umotvorina, ali koja nije samo éudo sti, nogo i Eudo sadagnjosti«, pi8e Isidora Se- kulié.?? Jo8 je Jakov Mikalja (1600/01-1654), u svome hrvatsko-italijansko latinskome rjeéniku tvrdio da je bosanski jezik najljep$i medu nagim dijalektima (la lingua Bosnese la piu bella). Tako su se A. Kani- 4ié (1699-1777), Katanéié, Appendini i I. Popovié, »u nastojanju za knjiZevnim jedinstvom Juznih Sla- vena, zalagali za usvajanje bosanskog govora kao ‘opéeg knjizZevnog jezika jo mnogo prije manifesta iz 1850.«,'’ Slavonski franjevac M. P. Katanéi¢ (1750- ~1825) istide (Specimen philologiae, 55)»Bosnese pu- ritate atque elegantia eminent« — bosansko narjeéje medi svih drugih odlikuje se istotom i ljepotom, i zato je Sveto pismo (Budim, 1831) preveo u »jezik slavno:illyricski izgovora bosanskoge. U »Putovanju po Bosni«, 1858. 1. Kukuljevié twrdi »Ali nije ni turski BoSnjak turdin jor nauk Muhameda nije satro u nje- miu narav i Gud slavensku, ni Ijubav k obiéajima i jeziku pradjedova svojih. Ja birekao da turski BoSnjak jo uvijek najéistije govori bosanski, samo kad hoce dane mijeSa turske rijeci.«'* Fehim Spaho, objainja~ vajuéi otkud nasi narodni nazivi mjeseci (siéanj, veljaéa, oZujak...) u kalendaru iz 1550. pide: »Poda- ci, koji su u ovoj radnji sabrani, pruzili su nam dokaze kako su naéi Ijudi, koji su se inaée sluzili turskim jezikom i pismom, voljeli da upotrobljava- ju svoja narodna imena mjeseci, pa su u rukopisi- ma — koje su pisali Turci i Perzijanci, naknadno dodavali, dok su im u svojim izvornim rukopisima davali uvijek prvo i najupadljivije mjesto.«® Spo- 12nuli Ijetopis Sarajeva Mula Mustafo Bi ‘na turskom, hvali svoj matern} pik ma tjerivas ik je bogali Evo, na primjer, u arapskom jeziku za naju svega tri oblika: ik je opet u tom pogledu najsi 1 iéi imaju samo iz se :k. Medutim, u ma etrdese el izraza. Pt Oras Humo, @ pjesmi »Stihovi za- e bosanskom jeziku« (1865), pjeva: »Prez Sub- » (sumnje) je babib je: Jani, / Svatko njime na vikom besidi, / Slatka braéo Bo8njaci.«"” Za- imiljive svjodoconje iznost iJ. Tudié w svome tok- iga, bos- iz Zvornika primio je ‘(lubrovacke) poklisa~ \jubaznije i ukoliko se s nama zadrZao, uvek orio nagim jezikom, o kome rece: Ja se njime nosim i uzivam s Vama razgovarali ovim j m. Tako, dok budete u audijenciji kod Njegova iéanslva, nemojte govoriti talijanskim, nego ovim sanskim jezikom.< Odgovorismo: ‘Tako i Gini o!«’® To je bio bosanski jezik za Porti, ‘Na Zalost, u vrijemo Vuka i iliraca ukupne dru- yene prilike. Bosni i Epa bile su apsolu- miranja sir Be peann Gradagéoviéa surovo ugusen u valu anskog antibosanstva oligenog u zlom duhu Omer-pase Latasa. Ulaskom, pak, u drZavnoprav- "nui krSGansku Evropu okupacijom austrougatsk ipa 1878. god, pred muslimanski narod posta Kjeno je pitanje duhovnog i fiziékog prestrojavanja ipitanje otpora hrvatskim i srpskim mladim naci- “ onalnin aspiracijama na Bosnu i Hercegovinu zanim silnom kampanjom za nacionaliziranje 7 ~vjestan BP iit | danas kao ivelokoroi balkate ki endem, Ukidanje javnog imenovanja i jayne -upotrebe balkanskog jezika aktom austrougarskil ~ vlasti od 4. oktobra 1907. bez obzira Sto je Zemalj- ska vlada drugim aktom dozvolila bosanski jezik w “muslimans! 1ma, ova zab- Gaia olakala je politickim vlastima (u Kraljevini jo Drugog svjetskog rata) da so bo- ékih dogovaranja, u “beznadezZnom iséckivanju da se Muslimani—Bos- ‘njaci nacionalno opredijele, da kaZu da jesu ono Sto Kao narod nikada nijesu bili. Tako je ‘sanskog jozika, kao najvaznije narodonosne duhov- ne odrednice, bilo u sluzbi jugoslavenske politike nacionalnog negiranja bosanskomuslimanskog na- toda, Gak i nakon prvih poslijeratnih popisa stanov- nigtva (od 1948), kada je ogromna vecina toga na- toda rekla Sta nije — iskazujuci time Sta jeste. ‘Tek popisom 1971, bosanskomuslimanski narod dobio. je ravnopravnu popisnu nacionalnu kategoriju, a 1991. i pravo da imenuje svoj jezik i iskaZe ga u popisu.”” Moze nekome sa strane izgledati da je sve to postignuto sa znatnim zakaSnjenjom, medutim, fenomen nacionalne i jezicke teznje ne moze se vromenski ni prostorno kodificirati. »Mnogi stude- nii francuske Kanade protive se tome Sto se engles- ki i dalje upotrebljava kao medij obrazovanja u dr= Zavnim Skolama provincije Kvibek (Quebec). Mno- gi Flamanci u Belgiji buéno protestuju sto holan- dski u podrugju Briscla u najmanju ruku ne uziva puinu jednakost. Neki vel8ki nacionalisti premazu- ju engleske oznake na glaynim putevima u Velsu, a mnogi itski preporoditelji, radi restauracije irskog, traze snaZniju viadinu potporu od one koja je dava- na tokom pola vijeka irske nezavisnosti«, pige J. A. Fishman u svojoj »Sociologiji jezika«.?? Te drudtvene prilike u Jugoslaviji, ta korelacija nacionalnoga i jozi¢kog eskomuniciranja, bile su razlogom Sto ni jedan Musliman nije sudjelovao u Novosadskom dogovoru iz 1954, priizradi Pravopi- sa iz 1960. ili bilo kojog drugog pravopisa. Tako nije Gudno Sto je Pravopis Matice srpske i Matice hrvat- ske polpuno ignorirao osnovne znaéajke bosans- kog jezika, zapravo — udjela bosanskoga jozika u ajodniékom joziku. Tada je veé bilo kompetentnih a w nagem narodu. I pri izradi Sestomnog a srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog knjizev- nog jezika, u izdanju Matica (1976-1976), izostav- jeni su knjizevni izvori mustimanskih pisaca (sve- ga 1,8%), a njihova karaktoristiéna leksika, registri- Tana samo u tragovima, proglaSavana je neknjizev- nom, provincijalnom, neuobiajenom, iznevjera- judi tako i samog Vuka Karadzi¢a koji je, u ova~ kvim prilikama, sveden samo na deklarativni uzor. ‘Takosu brojne nage gencracije, osobito posljed- njih pedesetak godina, jezi¢ki odgajane u unitaristi¢- koj koncepciji zajednickog standardnog jezika (srp- skohrvatskog / hrvatskosrpskog, hrvatskoga ili srp- skoga), odgajane u suprotnosti s viastitom knjizev- nom baStinom, u znatnoj suprotnosti s majéinskim jezikom, njegovom toplinom, mehko¢om i prefi- njenoscu. prvi je pokugaj da se to ispravi ida se na zajednicki jezik — kojisvako imenuje premasvojoj tradiciji, obogati onim Sto mu nudi njegov, vrlo znagajan, bosanski udio. Ako se, pak, vreme- nom, ti nacionalni jezici uveliko razluce napusta- juéi dogovoreni standard, bosanski jezik — naro- dni i knjizevni — ostaje ono Sto je bio u bosansko- muslimanskome narodu: njegov moral, njegova du- Sovnost i njegovo utoziste. Napomene: 1. Joshua A. Fishm: slr. 35. 2. V. A. Isakovié, Varijante na popravnom ispita, Zivot, XIX/1970, 11-12, 54-71. '3.R. Kaiti, Ohrvatskom knjiéevnom jezik, jezik, 95/1987, 2, str. 33-38. 4. Dievad A: Jahi¢, O narodnom i ki sanskih Muslimana, Progled (Sa sir. 959, 5. Asim Peco: Jedan aktuclan problem nage fonetike (i govor i pisanje foneme h), Nas jezik, N. 8. XVIIV1971, 4-5, 201. 6. Ismet Smailovi (Sarajovo) 8. V 1970. 9. zamagljenih. Pripovietke, Sara- Sociologija jezika, Sarajevo 1978, iZevnom jeziku bo- jevo) 1990, maj-jun, jevo 1928, st 8, M. Popovie: Zi¢, Beograd 1964, 355. 9. Dievad A. Jahié, Nav. djelo, str. 374. . B. Celebi: Putopis, Sarajevo 1979, str. 121. 11. Nas jezik, V/1937. 3, 68. 12. »Bosanski jezik, govor i stile, (Govor i jezik, N 1966, 1969). 13. Muhamed Hadlzijahié, Od tradicije do idemiteta, Sa- rajevo 1974, str. 31. 14. 1. Kukuljevié Sakcinski, Putovanje po Bosni, Zagreb 1858, str. 114. 45. »Narodni nazivi 2a mjosoce, Naprodak (kalendar za 1935), Sarajevo 1934, 42. 16. Joshua A, Fisman, Nav. djelo, str. 25. 17, Abd. Nametak, Hrestomalija bosanske alhamijado knji- Zevnosti, Sarajevo 1981, str. 244. 18. »Dubrovnik 2a vreme Diva Gunduliéas, Srp. knjiZev- ni glasnik, 1. 11 1939, str. 280. 19. Na posljednem popisu stanovnisiva (1991) bosanski jezik kao maternji upisalo je oko 90% Muslimana u Bill. 20. Joshua A. Fisman, Nav. djelo, str. 25. iz divana sulejman tabakovié o Scher bio ovaj Pazar A danas je velik bizar 5to nastade mlogi kozar Kakav nasta sad avam Niofta hi nije sram No se jagmu za haram KaZuju se potamam Da su bolji no imam ‘Te prosiplju sve jordam A alo gradu ko hudam Te hisapu to je nam ‘Takijem je sad ejam 14 1861/62.08 od XVIII voka vodile su se rasprave 0 mesa- jezicima, odnosno o tome da li oni postoje ili \jvoi lingvisticki autoriteti XIX veka, kao Sto a je tvrdio je Hugo St om polju najvise dao. Poznate su njego ke studije« u kojima je obradio ah zalski, indo-portugalski, malenez nalajsko-Spanski. U knjizi Slawo-deutsches und slaliensches opisuje meSavine stvorene u kon- nemaékog sa slovenackim, éeskim, poljskim. 0 italijanskog sa slovenskim govorima. Na wu vrlo opsoZnih istrazivanja zakljucio je da @ tog jozika koji nije bar malo mesan.«! Umesto »mosani jezici« u lingvistici se upotre: faju i drugaéiji termini, kao »kontaktni jezici«, iu kontaktug, »interferencijac, »pozajmljiva- Bilo je pokusaja da so moSanje (pozajmljiv izjedanéi s pojmom bilingvizam, »medutim, kao Sto naglaSava i Havrdnck, te dve pojave niposto she mogu izjednacili, jer bilingvizam je po svojoj irocli individualan. Pojedinac govori dva jezika 10 kolektivnog sredstva za sporazumevanje«.” je da sc meSanja glasovnog sistema, takse roda, a laka i esta mesanja jezika pre svega se ogledaju na leksi¢kom (re- siékom) planu. Leksi¢ka me8avina karakteristi- jje za engleski (Iatinski + skandinavski + fran- ski), rumunski (latinski + slovenski), albanski, indoneZanski itd. Mnogi prouéavaoci jezikih dodira (u mnogim iruénicima govore o nuznim i luksuznim posu- ma. " Jezitki kontakti (prodor kalkova i tudica) postali tt predmet sociolingvistickih prougavanja. Nai je- ic ee na " : "ik lokom svoje istorije bio je podlozan razliéitim - eksi¢kim uticajima »od praslovenskog u kojem je bilo (..) najvige gormanskih pozajmica, preko onih ~ vremena kadla su Sloveni stigli na Balkan i prihvatili _ poxamice iz poznolatinskih govora i grékog, pa do ‘{ratnog) suéeljavanja krajem XIV veka s Turcima ka- da se susreo sa pozajmnicama iz turskog jozika.« Ferdinand de Sosir je smatrao da tudice nisu " postojani elementi u Zivotu jezika; svakako da nije bio u pravu. Vecina lingvista smatra da je »pozaj- mljivanje« posebna lingvisticka kategorija kojoj va- __ Ija brizljivo pridi i nauéno je tumaciti sa vise aspe- kata. Tudice raznih vrsta upotrebljavaju se i u knji- kim kodom stvaraju razlidite efekte (kolorit sredine i vremena). Medutim, pokatkad se strane reéi upo- trebljavaju kada se Zcli govoriti s namerom da se nista ne kazo, ili iz snobizma i nedoutenosti. Problem tudica je aktuelan i ne moze se tek tako resiti, pogotovu u danaSnje vreme kada je pri- rodno da veze medu narodima jaéaju zbog kultur- nih, trgovackih, nauénih i drugih veza. Strane regi nisu smetnja sporazumevanju (ka- ko je tvrd ia Stanéié u Jeziku, 30. godiste), strane regi nisu ni otmenije od nagih (Inoslav Be- kar, Vjesnik, oZujak 1984), njihovom upotrebom se jezik ne internacionalizuje i ne postaje razumlji- viji (Stevo Simié, Vjosnik, oZujak 1984), one nisu nakaradice; a o tome da obogaduju jezik mozemo se sloziti (Mladen Zvonarié, Vjesnik, veljaéa 1985). Nisu u pravu ni oni koji se zalazu za »protjeri- vanje« tudica jer one Zive u govoru onoliko koliko za njima ima potrebe (dok se, gie je to moguée, ne zamene doma¢im recima). Sasvim je lepo i isprav- ‘0 koje daje Bogdana Dabié u sarajev- jeziku, br. 1., 1981. gde kaze: »Kulturan i obrazovan Govjek treba da zna Sto vise stranih rijedi, ali da ih upotrebljava Sto manje.« Neosporno je da so tude re¢i upotrebljavaju a ‘mnogim jezicima sveta, pai u nasem, ina nama je da utvrdimo razloge njihove upotrebe, odnosno fun keiju kakvu u joziku vrke. Na jezik se mora gledati kao na organizam, »on istiée funkciju i vrednuje se prema ofikasnosti sa kojom tu funkciju vr8i. Jezik je stvorio Govek. On pripada zajednici i, kao i drugi drustveni obi¢aji, pot&injen je normama koje vla- dajuu zajednici.«® Naime, zapazili smo jednu vrlo interesantnu pojavu u vezi satudicama. Radi se o tome da veliki broj pisaca u svojim delima stavlja u isti kontekst tudu i domaéu reg jednu pored druge i onda kad obe znaée isto, i ne samo oni. Istu pojavu zapazili smo i u govornom jeziku. Mogli bismo ih tretirati svojevrsnim sinonimima s posebnom funkcijom, uslovijenim drugtvenoistorijskim i kulturnoistorij- skim prilikama s razliditim asocijativnim vezama. Nai jezik je takode bio pod snaznim uticajem drugih jezika (najvige turskog). Rezultat tog uticaja je prisustvo velikog broja reci stranog porckla koje se, i pored toga Sto kod nas »dominira stav da se treba maltene frontalno suprotstavljati prodoru sstra- necrijeéi ako veé imamo nagu rijeé za istu pojavug? {te kako upotrebljavaju. Stvoreni su brojni parovi reti — sinonimi.Pojam sinonima niti jo odreden nili jasan, pase jo8 uvek postavlja pitanje da li postoje pravi sinoni- Neki tvrde da dve regi doma¢e provenijencije ne mogu biti sinonimi jer sinonima nema na se- mantickom planu. »Postoje samo kvazi sinonimi kad je jedan od dvaju ili vise navedenih sinonima stranog porijekla« — tvrdi Zeljko Muljagié.” Isto nalazimo kod M. Laleviéa. Naime, on kaze da pos- toje pravi sinonimi samo »medu recima razliénih jezika (pai dijalekata i govora istoga jezika)«.* Cesto se u jednom jeziku nadu dve revi istog zn »kao rezultat pozajmljivanja iz drugog jozika (...) posle izvesnog vremena dogada so da se jedna od njih vise ne upotrebljava jer sc na semantickom planu ne razlikuje od one druge. (Po principu j ke ekonom moraju imati odredeno keiju).? Kako dolazi do de! Najpro, prilikom upotrebe strane redi pojavljuje se domaéa reé kao objagnjavajuéa dopuna (na so- mantickom planu), sto mozemo videli iz sledecih primera nadenih kod M. Sclimovica uromanu Der- vis ismrt, Boogradski izdavacko-graficki zavod, 1986: nosli sve reéi moraju biti »uposljenes, ‘enje i odredenu fun- — Nije to njegov posao, ali su:mu rokli da haczi Sina- nudin neée plati ri — imdadije,"° ratnu pomoé ). — Sahin," . S0ko, ne uplasi se opasnosti (211), ~ Sine je jokin, ? sigurno scrznanjo (16). Isto nalazimo kod H. Basia u romanu Tade gnijezdo, »Svjellost« Sarajevo i »Pobjeda« Titograd 1980: Wi zashuti Tursk Evo Ibrahime.™ sveti éovjoce, jest imo, ili si uzeo neétie tude (75), — Idi a da mi zamijeni8 u asker. Zaima. Da postane bedel, a” zamjenik njegov, platiéu dobro (33). ~ Dzumah’® blagi dan (12), — To je Zulfikan'® Mads dvje ostrice (76), zatim kod Jakova Ignjatoviéa u Vecitom mladoze- nji, Kultura, Beograd 1962: Dajote toja,'? éaja (141), — siéu da Gete i vi doéi k men ruski fo, 60) (139), — Fi skal, pravi Gestiti advokat zove se {iskal" Domaéu reé kao objaénjavajuéu dopunu (ali nes to drugaéiju) imamo iu sledesoj reéenici: = Podvukao je granicu iziedu nas, ja sam dusma- nin,” odmetnik, on svemoéni carski prst koji surovo kaYnjava prestupnike (11. Basié, Tude gnijezdo 55), ali reé odmetnik nije samo dircktan prevod reti duémanin (dugman je persijska ret, znaci neprija- tolj, odmotnik**), oseéa se izvesna razlika u znaée- nju ovog Ieksi¢kog niza. Za nosioce naseg jezika ree dugmanin je »rezervisanas za reé neprijatelj, a reé odmetnik upotrebljavamo u znaéenju »onaj koji se cod Koga ili Gega odmetnuo, otpadnik; buntovnik (protiv vlasti, poretka i sl Reénik MS). Otuda ih shvatamo kao redi sa posebnim znaéenjem. Imamoi obrnulih slugajeva. Najpre stojidomaéa ree, zatim strana. Takvi leksi¢ki nizovi po svom poj- movnom sadrZaju su isti; razlikuju se po svojoj afck- tivnoj — emocionalnoj obojenosti. Evo primera: ~ Glavna kuéa mu je bila na jedan kat. Njegov stan je éeliri sobe. Jedna soba za posetu avizitue! (). Voditi mlad ..7). — Profit moli za do- nodeljom posle méka poro- ici posele, sviziten Zenja, 89), — Iskrsao mi jeodnck: i njegov zimogr det? kupljon za pare (1. BaSic, Tude gnijezto, 87), — irotinja jodna. Najamnik, hambal?? siti Ibra- zalo, 32). Reé je o specificnom tipu apozicije, javlja se kod pisaca koji vole da izra jansi, Na ovaj nagin vraéaju se istom motivu na raéun jeziéke olastiénosti. Ponckad su to samo go- tovi modeli uobiéajeni za sredine u kojima se pored strane redi kao nasledstva proslosti, naporedo upo- trebljavaju date konstrukeije u provodu, Takve na- imo i kod Camila Sijarici Zavaju sadrzaj Sto vise ni- skim odmetnicima, ona je oprostila sve Sto su poginili (Ram-Bulja, Veselin Ma- sleSa, Sarajevo 1981, 38), — Predajom Kamber Kuki- nom bio je kraj felefatu, vremenu koje je znaéilo pro- past (Ram-Bulja, 39), — Korduni. turskigranigari, spa- lili su sve firarske kuée (Ram-Bulja, 42). Inaée, jezik proznih dela nije nigta drugo veé govor- ni jezik prenesen na podrugje umetnickog stvarala- Siva, u njemu je ponavljanje (repeticija) veoma pri- sutno, ima specifiénu umetnicku funkeiju. Javija se kao stilisti¢ka kategorija. Ponavljanjem se poja- ava aktualnost sadrZaja Sto doprinosi ekspresiv- nosti izraza. Intonacijska linija je zatalasana, ima duboke cezure, visok uspon tona i intezitet glasa uslovljen uzlaznom gradacijom. Gradacija se pose- bno oseéa u primerima koje smo zapazili u razgo- vornom jeziku ili knjiZevnom delu: — Ako bog da, ingala(h),”* — Sofra (je) kad sedi sa svojom glavom na prsima, lep, impozantan®? Sovek 16gnjatovié, Veciti mladogenja, 7). — olo cuclak™® (...) kao na dlanu (11. Bai lia, Grafitki zavod, Titograd, 50), na reé imala za cilj dau jazoj meri izrazi se kazuje domacom reéi. Druga red, ree porekla tonski so intenzivira. om upotrebom domaée i strane reéi u no- om kontaktu uticalo je na to da se granica yjima ne oseéa i da se shvataju kao jedan su kao posledica neznanja stvoreni nizo- isne”” usluge. empirijsko"* iskustvo, me- # paméenja, pokusaj atentata,”” gledati se- Potpuno gola ié. Nevide- ekad se piscu udini nedovoljnim to Sto daje pojma u neposrednom kontaktu, pa izna- nadine da jedan od njih posebno istakne. tako Sto ispred isti¢ eS6i, strani Ijubay srea da gane. eztivo napustene vede, a je epilog," tu kre. ce »Savremena arapska pocz », Krugevac 1990, s18). = Sto Sala, Sto maskara:™ — dati cane i éesaru:™* — a hair” i na dobro: 8 ak i gnome: = Comu vakat.’” tome, je i vrijome. Sto ne dag na _mosta, daée8 na éupniji. Ima primera u kojima se u istom kontekstu upo- ebljava strana ret kao opti pojam, a domaca kao ote: jadan ne zna govoriti, al! Markove razaimije fot [pa on Marku iSaretom"’ kaze, iSaretom, Klimajuéi glavom. {Iz narodne pesme Smrt Luke od Primorja /Naro- ine pjesme Muslimana u Bosni i Ilercegovini, sa- _ kupio ih je Kosta Hérmman, 1888-89/, »Svjetlost«, "Sarajevo 1990, 185). Na stanicama se sretasmo, pismo éaj"” i nanu. {Iz zbirke Savremena arapska poezija istoka, Bag- dala, Krugevac 1980, 48). — U Poljskoj je vino vrlo skupo, pa da ponesemo jednu petorku vina, ne vina nego »auspruhas, i to starog (J. Igniatovié, Veciti mladozenja, 28). Poscban poetski prizvuk imaju oni leksi¢ki ni- zovi u kojima je strana re¢ istog znaéenja (kao do- maéa koja joj prothodi ili sledi) ali samo formalno iztog znaéenja. One se razlikuju po svojoj afektivno — emocionalnoj obojenosti. Upotrebljene na pra- vom mestu i u pravo vrome, imaju stilistiéku vre- dnost. Oni koji oseéaju nijanse svake redi jezika kojim se sluZe, znaju da ovakvi skupovi nisu balast voé imaju dodatno znacenje, i tanane razlike koje se mogu uoéiti: ~ Ja imam otpust i smrtnu presudu, glas koji je vet i stigao sa mnom i da sam izdajnik i mustatin, (UH. Basié, Tude gnijezdo, 270). — Omey-pasa BoSnjak bio (je) mnogo bezopasniji kao ree slarac, no kao moguéi pobjednik i gazi- ~ Usli smo u zasjedu kao Sto ovee ulaze u tor uz vik ihalak.®* (1. Basid), Tudo gnijezdo, 88). ~ Pa, ete (;) poje si pesne, oneja Sto su od Jjubav i asikovanje. (S. Sremac, Zona Zamfirova, 80). — Primade proda se bednu svoju veteru, komad hle- ba (..) prokrsti se i pose voserati, razmisliajuéi i ho- sapeéi.”® (S. Sremac, Zona Zamfirova, 9). — Komu Ge da kaZem muke i dertove.*® {S. Sremac, Zona Zamfirova, 43). — Glas jedared raSizen, ostao jo, i niko ga vie nije mogao demantovati"” i povratiti natrag u usta kleve- tnicima, (S. Sremac, Zona Zamfirova, 159), (I uopste kod Stovana Sremca nalazimo puno ovakvih primera. Posluzio mu je i kao nadin za ka- rakterizaciju govora jednog lika /Taska/ u Zoni Zam- firovoj. Ona, naime, gotovo uvek upotrebljava istov- 17remeno reéi spram irozilak od ar. — tur. roéi roziluk sramota, bruka, blamaza: — Bilo je, a ma u sto godina jedanput ako iskoti bruka i rezilak, 52)."* Iznavedenih primera se moze videli da se stra~ na reé sasvim izdvaja sa svojim znacenjem, posta nesto posebno. To vige nije rod s bukvalnim provo- dom njenog ekvivalenta u nagem jeziku. Ona na nagem terenu postaje reé sa sasvim novim znace- njem, postaje nova reé. Svako od nas razlikuje mu- ku od derta (dert je pre svega ijubayna patn bay od a8ikovanja (agikovanje j tigna za jedan stari vakat koji Zivi jo8 samo u d ma nekih nagih pisaca, i soéanju nagih starijih). Dakle, domaéa i strana reé nisu sinonimi. One os- taju regi sa novim znagenjem. Neke reti stranog porekla toliko su se odomaéi- a, vrlo Ie da se njihovo porcklo sasvim gubi Eesto se upotrobljavaju kao objasnjavajuc nje poznatih, lakode stranih redi, ali i da joj daju vecu vaznost: — Ako gu on ne bude ekimin"? i doktur®* i ne opraji j,o6u si batalim duvan (S. Sremac, Zona Zamfirova, 175), — IspiSe se munta®' licitacija®* na zaplenjenog Konja . Ignjatovié, Votiti mladozenja, 147). Ima i obrnutih sludajova, Dve strane rezi stoje uistom nizu, ona druga, manje poznata, sledi posle poznate redi | istiée je po intenzitetu. Najéesce su iz istog stranog jezika: — Tamo su samo razrovani hendeci®* i metorizi** (II. Basie, Tudo gnijezdo, 17), ~ Ukopace ga ko Soh da je,ostno Ziv, proglasili bi ga éafirom®® i murtat- znom?® (I. Basi E — Jeli respija’” i prohojgora, kahpija®® koju je pre: ~ 180 i odbacio éak i matori delat Hajdar (11. Basi, Tude gnijezclo, 251), — Kao da nije pred nama bio Ziv Eavjek (..) vo6 ibliz,® prerusen u njegov lik, Sejtan® Koji je doSao da nas iskusa i prevari (H. BaSi¢, Tude gnijezgo, 29). ude gnijezdo, 13 Posebno su interesantni primeri gde se daje niz domacih reéi sa istim znaéenjem, a zatim sled ree stranog porekla koja objedinjuje znazenja revi koje joj prethode é me strah zaveo ovdie, usted uskomiSanog gro- bija, namamio me i prevario, ili je suenii dan, smak svijota, kijamot® jednak i poguban za sve (H1. Basié, Tade gnijezdo, 146). Iste regi (strane i domaée) mogu sc upotrebiti éak i za suprotstavljanje, kako je to lepo uocio Kru- noslay Pranjié kod Matoga u »Uskrsnucu bez Us- krsave (Djela A..G. Matosa, izd. Binoza, Zagreb 1935~ -1940), na 278. strat — A kojim se pravom digis (..) zarzato, 5to ti je patri- otizam masni dohodak u zemiji gdje je rodoljublje vjeéno i grozno osiromasivanje. Svaki reénik bi, s pravom, internacionalizam, pa- triotizam preveo rodoljubljem kao ckvivalentom, ali »Matoé ta dva pojma dovodi u opoziciju prido- dajuéi im zajedno uz imanentnu ekspresivnu i uv- jetnu kontckstualnu, visoku impresivnu vrijednost konfrotirav3i ih; strana rijeé (patriotizam) oznaéuje »odoljublje« frazersko (...), ligava je etickog digni- eta pojma, koji dignitet ostavlja nedirnutim (...) domacoj: rodoljublje- Patriotizam bi bio — utilita- rizam, rodoljublje — (cti¢ki) idealizam.«® Uradu se nismo bavili iskazima kakve lik izgo- vara na nekome stranom jeziku a potom ih pisac prevodi i njihov prevod daje u fus-noti. Drzimo da olezavaju gitanje, Zitalac éesto mora da trazi pre- vod da bi razumeo ono Sto je reéeno (jer mnogi taoci ne znaju strane jezike) tako da preseca kon- inuitet Gitanja i razumevanja, odnosno uzivljava- nja u knjiZevno delo. Otuda je mnogima bar izmo- je goneracije, KrleZa, na primer, bio veoma tezak za Gilanje. Ovde se radi o direktnom prevodenju stra- nih reci. Iz svoga pokazanog moze se zakljuciti da su pra- vila kojima se ureduje odnos jezickih elemenata emu komunikacije vrlo sloZena. U njima se o- ajui ulicaji posebnih istorijskih i drugtvenih pri- Tika, ali postoje odredene granice éijim se narusa- vanjem zapada u greske. Nije dobro kada se u pisa- nju mesaju osobine razliditih jezika," ali svako me- jezika ne mora biti groska, to smo mogli videti primera. ‘To su jednostavno spojevi koji se nalaze u govoru naroda i kao gotove forme prenose se u knjizevno umetnicka dela. Postojanje spojeva strana reé + domaca sa is- tim znagenjem, u istom kontekstu, moze se shva- titi ikao neka prelazna faza od tude reéi kada se kao nepoznata morala prevoditi da bi se samo razume- do njonog osamostaljivanja, odnosno odomadi- vanja, ali ne samo u onom znaéenju kakvo jeimala u jeziku, iz kojeg dolazi, veé se ukolvljuje s pose- bnom nijansom znaéenja. Sa normativnog stanovista posmatran, jezik ni- je homogona celina, tvrdi R. Simié™ i dodaje »ska- Jama divergentnih obel 18parcelige u delimigno suprotstavljene sku- nica, Sve so te skale ipak projektuju na sno} zajednickoj matrici koja ini jezicki (dijasistem). ‘Tri su osnovne linije: dijahro- dijatopijska i dijastratska (...) Po prvoj od He se lestvica vrednosti na cijem je je- krajut »athaizam«, a na drugom — »ncologi- inove redi, ono koje izlaze iz upotrebe, e u jezik ulaze (dvorac—palata/palaéa, (ol, Sogrt— pomoénik) izvesno vreme vo- istemu (...)° ali su i stare i ilisti¢ka izraZajna sredstva. »Svi su oni, ako od izvesne vremenske lacke, istovremeno ia’ principu jezizke ekonomiénosti jezi kao dobar »stedisa«, »uposljava« sve raspolo- Je ne dozvoljavajuci im da »besposli¢a- obada se svega onoga Sro je izgubilo svoju » Stedeéi lingvisticki prostor za jezitke ino- ‘koje su neophodne svakom jeziku.” Medu- ilici smo da Gesto procitame, ili éujemo, jene joziéke izrazo, odnosno, sinonimne pa- i od kojih je jedna strana, druga naga, To jednom ilustrovati primerom iz nove knji- ‘nam se slucajno nasla u rukama u vreme ‘ovoj pojavi pravimo zakljuéak (liéno i perso- — No Sta zapravo znati »sluziti Ijudima«? Da li savali ih od grehova i privoditi u raj, udZenet?* \ sasvim je suvisno govoriti da ovakve kon- je nikada u nagem jeziku nisu izazivale zbr- 10s." Verujemo ni u drugim jezicima sveta. edeno delo, 243. Botovié, Tudice kao bogatstvo jezika, li), Beograd br. 2, 153-154. R. Simié, Uvod u filozofiju stila, Svjetlost, Sarajevo 1, 124. |. Ridanovié, Jezi¢ki kontakti i jezitka ckonomija (Je- nite kontakto vo jugoslovenskata zednica), Skopje ié, Ostilisti¢kom aspektu Ieksickog posudiva- god. XIV, bro 1-2, Zagreb 1970, 19 9. M. Ridanovié, Jezitki kontakti ijeziéka ckonomija e- zitnite kontalli vo jugoslovenskata zacdnica), Skopje 1984, 23. 10. Indat, imdat (hindat) — ata m lar) pomoé (bilou nov- cu, hrani, Ijudstvu, vojnoj opskrbi i sl.) — A. Skaljié, ‘Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, »Svjetlost« 1989. 11. Sahin je tursko ime od persijanskog »soko« (A. Ska- hig). 12. Jekton (porsijsko turska red) sasvi lig. ¢ 13. Ibrahim < jovrejskog Avram, svetac (I. Smailovié, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i er- cogovini, Institut za jezik i knjievnost u Sarajevu, Sara- jevo 1977). 14. Bedel (bedelj) m (ar.), zamjenik (A. Skaljié). 15. Dauma (ar.), podnevna svegana molitva, petak (A. Skaljié). 16. Zulfikar (ar.), vrsta sablje (A. Skaljic 17. Tej (frac. the, nem Tee), aj (M. Vujaklija, Leksikon stranih reéi i izraza, Prosvela, Beograd 1980). 16. Fifkal (lat fiskalis), advokat (Re&nik MS)- 19. A. Skaliié, Tureizmi u srpskohrvatskom jeziku, Svje- tlost, Sarajevo 1980. 20. A. Skaljié, navedeno delo. 21. Vizita (franc.), posetilac, pohoda (J. Vujaklija, Leksi- kon stranih reéi i izraza, Prosveta, Beograd 1980). 2, Vidi napred. 23. Hambal (A. Skaljié ne tumadi ovu reg), nalazimo jew ‘Tarkge sdzlik, Yeni matbaa, Ankara 1959, znadi najam- 24. Inala (ar.), akobogda (A. Skaljié). 25. Impozantan (fr.), koji pravi utisak, nadmoéan, ugle- dan (M. Vajaklija). 26. Cullak (alb,), go, (Fjalor, serbokroatisht shqip, Pris- tind). 27. Servis (fr), sluditi, posluditi (M. Vujaklija). 28. Empirijsko (gr), iskustven (M. Vujaklija). 29. Momorija (lat), seGanje, paméenje (M. Vujakli 30. Atentat (lat), napasti, pokusati (M. Vujaklija)- 31. Shir (ar.), gledanje (A. Skali¢. 32, Bpilog (gr) zavréni govor na kraju, zavréetak (M. Vi- jaklija). i 33. Lezet (ar. slast, uzitak (A. Skaljic) 34. Maskara (tur), Sala, sprdanje, ruganje (Reénik MS). 35. Cesar (misli se na austrijskog cara). 36. Hair (ar.), dobro (A. Skaljié) 97. Vakat (ar.), vreme (A. Skaljié). 38. Cuprija (gr.), most (A. Skaljié). 39. Red je arapskog porekla, znadi gestikulacija (biloda se ‘vrSi kretanjem ruku, prstiju, tela ili mimikom), A. Skaljié. 40. Kineskog je porekla, vidi napred. 41. Arapskog je porekla, znadi izdajica (otpadnik od ve- re), A. Ska 42. Red je arapskog porekla, znadi heroj, ratnik, junak, pobednik (A. Skalj¢). .potpuno (A.Ska- A43. Red je arapskog porekla, znaZi vikati. derati se, gala- miti (A. Skalji). 44. ASikovanje (ar.), ljubav (A. Skaljié). 45. Od ar. esab, ragunali, misliti, smatrati ( 46. Dert (pers.) = briga, muka, bol (A. Skalj 47. Francuskog je porekla, znaéi opovrgavanie, odricanje, poricanje, ispravijanje ncke neistine ili netaénosti (M. Vujaklija). 48. [jo na stranama 28, 31, 145, 147. 49. Arapskog porekla — doktor, lekar (A. Skaljié 50. Latinska reé, znaéi uéen Covek, lokar (M. Vusiaklija). 51. Talijan. porekla, u Reéniku MS se objaénjava kao li tacija. 52. Licitacija je latinskog porekla, javna prodaja (M. Vuja- Klija). 53. Persij. re’. znadi rov ee oko zidina (A. Skaljic). 54. Persij. ret, znadi rov (A. Skaliié). 55. Arapskog porekla, znadi nevernik (A. Skalj 56, Murtatin je takode roé arapskog porekla jica (A. Skaljic). 87. Robe peri. porckla, nad prostivtka (A. Skaljie), 58, Arapska reé, znadi bludnica, kurva (A. Skaljié). 59. Arapskog porekla, znadi davo (A. Skaljié). 60. Sejt Seret je jevrejskog porekla, isto znaéi davo kaljig). jtan {A. Skalji¢). ~ 61. Arapskog porekla, znadi sudnji dan (A. Skalj 62. K. Pranjié, Mutoseve leksicke varijante (stilisti¢ke}, Jezik, 5, Zagreb 1966-1967, 131-132. ik istolkovan... Vuk Stefanovid, u Becu 1818. Uvod u filozofiju stila, Svjotlsote, Sarajevo 1991, 132. 65. R. Simié, Navedeno delo, 132. 66. R. Simié, Navedeno delo, 264. 67. M. Ridanovié, Jezik i njegova struktura, »Svietlost«, Sarajevo 1985, 29. 68. R. Simié, Navedeno delo, 261. 69. Haos od gré. chaos — zbrka, nered, darmar (M. Vuja- Klija). grada za pripovetke sinan gudzevié Oo bistra kv Rodenu moju sestru Sadiku Ukrao je neko iz pelena Za vreme rata Otada naovamo Majka je radala samo sinove I danas se po selu Suska Da jedan je éovek nag zet Nas éotiri brata Skupimo se loti i veamo Gde bi nam mogla biti sestra I nikako da i8ta doznamo Protiéu godine i krv sve vise postaje voda javna kuéa Opet isto tvrdim Posle tolikih godina tvrdim isto Omladinu mog voljenog gradiéa Spasili moze Jedino javna kuéa Dosta je bilo popravnih domova Dosta udate i oZenjene dece Dosta pravdanja zemljopisom Vrome je za temelje Mladim momeima Mukko seme prokljutalo Veé uveliko na usi curi Mene ako ko pita Voé vidim lice zgrade I spasonosnu guZvu za ulaznice 20ima bosne husein basié a vrednost stari most u mostaru Alahovog poslanika Ise Nilagum, ‘prase odosa Ni zorzela, temelj dzamije Ni ina nepogoda No pomjerise ga s mjesta. ne imade kud Kad ga opleto’e Mr&njom i olovom, Kad pruzise granice po njemu, Najdonji kamen u temelju mu pude. so dozvoljava jesti olovina svinjskog tela ogeSala 0 bogomolju Rugioci Mosta su mrtvi, taéno ne znade Zivi su njogovi graditelji. ‘to leva ili desna strana svinje ah bi srdit ret samih Muslimana tice arslanagiéa most postujuci zapoved na dva dela Ostaj zbogom Trebinje nase... , : Otislo je sve sto je bilo tvoje... Sto se ogadise svinje (ic gp juse obema polovinama Ne znam za8to ga postedjo%e, a imali su sv za Tusenje, Ime i neimare iz pustog turskog Sto sagradise most u ovoj divljini Da preko njoga ide ko se krsti i klanja? Ne znam Sto nijosu s njim kao s Begovom kucom, Kao s dZamijom Osman-pase Resulbegoviéa, Kao s Gradskom éesmom, ane Fitilj u temolj i oganj; : ‘Ako mu prah nijesu ostavili Za neku veéu svetkovinu Kad ée trebati opet da ruse? Promijenige mu tek ime samo (Da ih ne podsjeéa na Mehmed-pasu, na Arslan-agu) Kao kad konju nadjenes ime mia. i ga ostavi8e za kraj rata, Za nova i vota éudodelstva? Do tada zvaée ga kako ko ho¢e: Migja Cuprija i Kozji most, 21Veé kako kome bude mrsko izgovarati mu pravo ime, I modda vise i NaruBili su se dosta? ima bosne (apis 0 zemlji kojoj su kidisali, da je nema po M. Dizdaru) Bosna da prosti§ jedna zemlja imade Tposna i bosa da prostis Thladna i gladh Tk tomu je Da prosti§ Prkosna Od Sna Ima i biée Bosne ako i ne oprosti8 Bosne za pticu gnijezdo da svije Ima Bosne sunce da izgrijo Ima vode lice da umije’ Srce da ugrijes Ima Bosne Ima Boga Dok Bosne ima Ima Bosne da poljubi Ima Bosne da zacijeli Ima Bosne da zapamti i vrati Ima Bosne da se iz krvi okopiri Ima Bosne da Zivi i da oprosti nizamski rastanak enes dazdarevié »Dao si mi zumbule prvi put pre godinu dana, zvali sume Devojka sa zumbulima.« Pije sam, Fortinbrase; RuZan obitaj, vele. O velikoj izdaji govorim, Prekr8eno je obeéanje jutra — Veliki tvoj dan nije lep. Kako izgledao si snazno U trenutku od svih najslabijem. San tvoj ostvarljiv lako Pusto8 duge naselio mizerijom. Ona je biljka, Spijun flore; Njeni éudni nestanci u jesen Strah su od gubitka mirisa, Ve8tina doba da ulepSava surove. II »No kad smo se vratili, kasno, iz Vrta zumbula, Ti punih ruku i mokre kose...« Jato golubova na beogradskom ploéniku, mirno. Nervoza je u nogama palanéanina. U hotelu prve mrtvacke zore, zaéuh: Kavez uma bese napusten. Pikavaca moje politike dimne Masovna na stolu grobnica. A 3to je Drini ponestalo duge Neka to ne bude sreéa za tebe. Poruéi da smrt me spasi, Na putu, od jo8 jedne prevare. Kao kada san povredi glavu Ja sopstvenu videh krv kako se uliva u Savu. it >... nisam smogao ni reéi, oi me izdale, nisam bio ni Ziv ni mrtav...«ii nema lepSe, Forlinbrase, svitanju nad mokrim plotnikom. ju andela da otvore kioske, plazeni miris jutarnje Stampe. 1d 70 000 Ijudi ima isti nisti imperaliv. cigarote i, ji, spomenik su muke. ani mlekom kravooke Evropo, ni muzikom peraéa krvi. putnici ulapaju dusu inu suze koju nisu pustili, ini8ta nisam znao zagledan usrce svetlosti, tisinu.« > ara se rana neba uZasnulog Zeljama uveliko ostvarenim. ana Zivol, pruzenu ruku proleéa. orav mene neguje, krivanja od sunca vostine i Kristali bola pod jednim okom. rbii nema lepse, Fortinbrase svitanju nad mokrim plocnikom. »Madame Sosostris, uvena clairvoyante bege strasno nazebla; svejedno, poznata je kao najmudrija Zena u Evropi.« risanje tragova tvoja je higijena; ino negovanje obicnih trage ‘Zio u semenu ditnog nam uda z _ Naslede je nage jedino sigurno. Prolamali te aplauzi, Fortinbrase; ‘Tvoja se pljostila misao Silinom dlanova odugevljenih. Viadati sobom nisi znao: Plen konobarskih arogancija Uhvaéen na pogresnu udicu dvosmisla. Kada na éelo drZave si stao Svanuo je prvi dan zbunjenog regruta. Onda ostvaruje se Zelja postednja. Onda u Gasthof zum Pommer ‘Tok iz. treéog pokusaja Aleuza Hitlera, Jodnog aprila, zaplakace Dete iz Braunaua (Velo da jedna suza njegova “Tozila je koliko i vagon Jevreja, zajedno s molitvama). vi »Vidim gomile Ijudi, koraéaju u krugu. Hvala. Ako vidite dragu gdu Ekviton Recite joj sama budem donela horoskop-« Jato golubova na beogradskom ploéniku, mirno. Nervoza je u nogama palanéanina. U hotelu prve mrivacke zore, zacuh: Uéili se zanatu mladi krvnici. Mislio sam — najgore je éekati Zenu dok sminkom nosretno Bozje prepravlja radove. Porudi da smrt je na meni Svoje poducavala uéonike! Kao kada san povredi glavu Ja sopstvenu videh krv kako se uliva u Savu. * ‘Thomas Stearns Eliot: Sahrana mrtvacasrednjovjekovna bosna esad rahié Oo. U Zagrebu je 2. avgusta 1988. godine umrla dr Nada Klaié (Zagreb, 1920), redovni profesor hrvat- ske povijesti srednjega vijeka na Odsjeku za po jest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Njen Zivot i djelo protekli su u znaku beskompromisne borbe za historijsku istinu, zbog éoga su njene tvrdnje i ona ligno éesto bili predmet osporavanja, polemi- ka, roplika i napada. Jedan od najtezih perioda u Zivotu Nado Klaié svakako je doba tzv. maspoka, kada se nagla na meti uvredljivih kritika, samo zhog toga sto je tvrdi- Ta da su se neki »predstavnici Srba« pojavili na Sp- litskom saboru 925. godino. Dio hrvatske javnosti je uvijek, a narotito tada, trazio od hrvatske histo- riografije da kriterije znanstvene istine podredi »in- terosima domovines, to jost da se izvrsi instrumen- talizacija historiografije u ime ekstromnih nacional- nih ciljova i sumnjivih politickih interesa ‘Trebalo je, recimo, bezpogovorno sloviti se s te- zom da je prva hrvatska knjiga — Misalpo zakonu timskoga dvora iz 1483. godine — tiskana u selu Kosinj, u Lici, a ne nogdje drugdje, mozda izvan gra- nica Hrvatske, Sto je daleko vjerovatnije. Ili, da se legendarni hrvatski kralj Petar, koji je poginuo u bici protiv Madara na Gvozdu 1097. godine, preziva Sva- 6ié, kako govori narodno predanjo, a ne Snadié ili Znakié, kako je zapisano w historijskim izvorima. 1u tim teskim godinama, punim iskugenja i opasnosti, N. Klai¢ je i daljo odluéno istrajavala u stavovima koji se évrsto temelje na historijskim i- zvorima, istrajavala boz obzira na posljedice. Njene tvrdnje da su povelje iz razdoblja hrvat- ske narodne dinastije (do 1102. g.) falsifikati, da ninski biskup Grgur nije bio pobornik uvodenja gla- goljice i obreda na narodnom jeziku, nogo upravo suprotno, da se borio protiv njih, éime mu je nogi- tana uloga »narodnog borca«, da je dokument 0 Pakti conventi falsifikat, sto odavno tvrde madar- ski historiéari, iz Gega proizilazi da hrvatska nije dobrovoljno prihvatila Kolomanovu vlast ina osno- vu vazalnog ugovora, ve¢ da je jednostavno osvoje- na i pokorena, zatim da kralj Zvonimir nije ubijen od svojih hrvatskih podanika, veé da je umro priro- nom smréu, éinjenica da je dovela u pitanje Tomi- slavljevo proglasenje kraljem i zauzimanje Slavo- nije i dalmatinskih gradova i jo’ mnoge njone tvrd- nje su od strane »domoljuba« progla’avane kao yhe- rotiéke teze« koje zasluzuju najvecu osudu, Kruna njenog bogatog znanstvenog rada svaka- ko je njeno poslednje djelo: »Srednjovjekovna Bo- sna — politi¢ki poloZaj bosanskih vladara do Tvrt- kove krunidbe (1377. g.)« u izdanju Grafickog zavo- da Hrvatske, 1989. g. Potpuno oslobodena predrasuda koje su do ta- da viadale pri prouéavanju historije srednjovjekov- ne Bosno, a opéinjena iskljudivo teznjom da svjetlo historijske istine, na osnovu raspolozivih historij- skih izvora, izvuée iz tame bosanske proslosti, gos- poda Klaié je uspjela da napige djelo koje po svom znaéaju i dostignucima daloko prevazilazi sve ono to je do sada napisano o srednjovjekovnoj Bosni. Ova izvantedna studija oznaéava poéetak nove ere u prougavanju i interpretaciji bosanske srednjov- iekovne historije. Gospoda Klaié jo, izdignuvsi pro- Slost srednjovjekovne Bosne na tron historijske isti- ne, uspjela rastjerali guste magle jednoipovjekovnih historiografskih zabluda koje su vladale nad proélo- cu Bosno, smjestivii pritom mnoge dogadaje i li- Enosti u sasvim drugatije povjesne okvire. Ovim dje- Jom problem politiékog razvitka srednjovjekovne Bos- ne postavljen je kao iskljudivo znanstveni problem, bez bilo kakvih zlonamjernih primjesa. Uskladu s tim gospoda Klaié kaze: »Sto s Bosne, problem njezina politiékog razvitka rijetko je postavljen kao iskljucivo znanstveni problem. ‘Taéno je da je nedavno napisana »Istorija‘srednjo- vekovne bosanske dréave« (dr Sima Cirkovié, SKZ, 1964. g.), ali je u njoj rijeé stvarno o viadarima i njihovom vladanju, a ne o drZavi, DrZava kao po- seban, prije svega pravni problem, nije postavljen. Cini mi se da bosanske zemlje jo nisu dobile svoju ustavnu povijest, i to u prvom redu zato Sto histo- rigari i pravnici problem nastajanja drZave opéeni- to iu juznoslovenskih naroda posebno jos nisu oz- Diljno ni postavili. A ipak treba priznati da bi upra- vo radanje srednjovjekovne bosanske drzave mo- ralo pobuditi posebnu paznju i to ne samo zato Sto je ona, izgleda, medu svojim susjedima najstarija, nogo i zato Sto se hrvatska i srpska »formula« nika- ko nisu dale primjeniti na Bosnuc. Nada Klaié jo3 na pogetku odluéno odbacuje marksisti¢ki obojene teorije nagih pravnih histori- Gara, prema kojima »se drzava javlja tobo%e kad je uklasnom drustvu »aparat sile«... Takva shvacanja sa stvarnim historijskim razvitkom uistinu nema- ju nikakve veze. Isto je tako, po mom uvjerenju, potpuno bespredmetno traziti kao preduvjet ili kao podlogu za nastajanje politike vlasti ili drzave ne- ko klasno diferencirano drugtvo! Ta kada drustvo nije bilo diferencirano? 24 | ame dolazimo rilazilo bi da, dok 06 uw VIL IX a erenciranog dru- coje ih vodi u vode drzavnosti, drugi se juzno- snski narodi jo stoljecima zadovoljavaju nckim jim, andeoskim besklasnim drustvom, oces ne mofe ograniciti nikakvim datumom. izvornim podatkom, onda se kao rozultat dobi- e vigestoljetno dréavno-pravno uredenje ko- for u skladu sa svojim pretonzijama svojovol inje i zavréava, jer nema nepristrasnog mj la pri svom radu. “Taj marksisticki recept za otkrivanje driave o- sno je posluzio pojedinim historiéarima i prav- ada proizvoljno i pristrasno, u skladu sa vla nacionalnim potrebama, vaskrsnu svoje drza- zac © odgo- Jjno drzavnost svog u Sto dalju historijsku proslost, a narodle uéiniti dréavotvorno znatno mladim roda u srednjem vijoku. ‘Nada Klaié sa ironijom govori o svojevrsnoj utr- edu jugoslovenskim pravnim historiéarima i Slovenaéki su historigari i pravnici u tom poslu lisli najdalje, jer su potrebnu di jaciju za dra {neslobodu s jedne i domaée plemstvo s druge ane) nasli veé u VIII stoljecu. Hrvati su prosli eSto lobijo, jor se kod njih vladajuci sloj i potrebna erencijacija javljaju ck w IX stoljecu. Slovenacki atski prijediozi za prepoznavanje posetka svo- Irfavnosti bili su toliko boznadno namjesteni da n nije bilo moguée prihvatiti niti tada kada bi se _ seoba Slovena stavijala u VII stoljeée. ___ Narayno, Bosna u takvim »naprednime drustvi- "maj dréavama nije po misljenju istih autora imala = - Sto traziti. Tako su ponajviie slovenacki pravnict i histori- Gari insistirali da kriterijumi za viastitu dravu bu- du osim drustvene diferencijacije postojanje vlasti- an knoza i domaéeg plemstva, najnovija istraziva- __ ja pokazuju da upravo Karantanija nije raspolaga~ Pomenutim elementima za drZavnost. Pri pro- ugavanju ovog pilanja namjerno su zapostavijeni nezaobilazni avarski clement pri toboZnjom radanj prve juznoslovenske driave — Karantanije. Najpti je izbrisana politika uloga (drZavotvornost) Avara, koji su proglageni za Slovene »s avarskim naéinom Zivotag, da bi se dobila drZavotvornost Karantanaca. Medutim, istina je sasvim drugacija, Karantanci su od svogdolaska u Alpe Zivjeli u avarskoj dréaviiimali avarske »drZavnike«i éinovnike. Vladaoci Karantani- je nisu bili domadi knozovi, veé avarski kakani, koje je biralo ne domaée plemstvo, jer njega nema, ved avarska druzina, to jest tzv. kosezi ili kazezi. Filozofi tvrde da imena prvih nama poznatih karantanskih knozova nisu slovenska, veé avarska (turska), na primjer Gorazd. Nada Klaié skreée pa%nju da se mora pri pro- uéavanju ne samo ranosrednjovjckovne historije karantanskih Slovena veé i svih ostalih juznoslo- venskih naroda, posveliti izuzetna paznja uticaju Avara na razvoj juznoslovenskih naroda, a prije svoga na to kakve je posljedice ostavila avarska po- litigka organizacija, koja je nuzno stvarana odmah nakon avarsko-slovenskog doseljenja u Panoniju i na Balkan, to jost u periodu dvestogodiinje avar- sko-slovenske simbiozo. U tom pogledu posebno mjesto zauzima srednjovjekovna Bosna kao koli- jevka dva bivéa avarska banata (Bosna i Usora). Historiografija i filologija su u mnogim pitanji: ‘ma, koja se narotito odnose na tzv. tamna stoljeca (VIL i VIII st.), toliko napredovale da smo danas u moguénosti mnogo drugaéije da posmatramo bo- sansku i uopite juznoslovensku proslost u tom ra- zdoblju. Avarski uticaj se ogledao i u sljedeéem: ne sa- mo da su slovenske vode nosile avarska (turska) imena, veé i nakon propasti Avara bile su stoljeci- ma uupotrebi avarske titule. To su prije svega titula ban/bajan (na mnogim turskim jezicima znaéi »bo- gat, posjednike), zatim kagan/kan (sluzbena titula avarskog vladara, koja na turskim jezicima znagi »voda, viadar«), potom gaziz/chazid/haziz/kasezi, Sto znaéi »prijatelj ili draga osoba«, odnosno kaga~ nova ili banova druZina) i Zupan/jopan/supan/sup- pan (moZda se radi o sloZenici s rjegju ban, a mo- guée je i to da je nekada Zupanska ast bila nadre- dena bansko)). Nadovezujuéi se na prethodna saznanja gospo- da Klaié kaze: »Bosanske zemlje — namjerno govo- rim u mnojini — imaju u avarsko doba istu svoju viasti kao i svi drugi Slaveni koji su senadli u okvirima avarskog carstva. To drugim rije- &ima znavi da su imale avarske b pane u postojanje koj tko sum- 10 onako kako su u Raskoj nekad avarski Zapani postali vladarima tako je sve do Tvrtkove krunidbe 1977. g. naslov nekadasnjeg avarskog na- jodliénijeg dinovnika sluzio hosanskim vladarima i za vladarski naslov.« Geneza banske viasti u avarsko i postavarsko doba po misljenju dr Klaié je tekao ovako: »Najodli- Eniji avarski prodstavnik iz »periferija« novoga vla~ dara sjeda najprije uz njega na prijestolje da bi ga na kraju s njega i istisnuo. Mozdla se i ovaj usorski ban premjestio u »zemljicu Bosnu« jer se jedino u bosanskim zomljama smio pozivati na kontinuitet politike vlasti i u doba kad je avarske vlasti davno nestalo, Ta to je bila zakonila podloga na kojoj je izrastala bosanska drZava! I to na posve samostal- noj osnovi od kraja VIII stolje¢a kad su franci sruaili, avarsku viast. Nikakvo pleme, a jo manje plemen- ski savez, nisu kumovali ovom osamostaljonju ban- ske vlasti od avarskih pogana. Uostalom posve je na mjestu pretpostavka da su se periferni banati posvuda po ogromnom avarskom carsivu vjeroja- tno i prije dolaska fr Sto o tom procesu ni sko pero.« Kritikujuéi nasu pravnu historiografiju gospo- da Klai¢ ukazuje na to da je njon najveci nedostatak »to Sto kriterij za prepoznavanje tih svojih drzava neée uzeli iz polilikog Zivota, inko je on jedino mierilo za utvrdivanje postanka javne vlasti. Ta da u se pravnici hijeli pitati kad se u Juznih Slavena javija javna viast, ne bi udinili toliko nepravde up- Tavo onim zemljama kao Sto je Bosna za koje su pismeni podaci — njihov, ponavljam, jedini krite- = izvanredno rijetki. A u prilog tvrdnji da jedi- no organizacija javne viasti moze biti »znak prepo- znavanjac, za politicki individualitet neke zemlje govori neprijoporna éinjenica da u ranom srednjem vijoku Balkana i Podunavija, kao i u historijskom razvitku uopée ne postoje politicki prazni prostori! Svako selo zna kojoj dr7avi pripada, a i pasnjaci i Zume su takoder vrlo pomno podijeljoni. Drugim rijecima, trebali bi pravni histori¢ari koji su poput Jankovica posudili za scbe neupotrebive kriterije iz drustvenog i ekonomskog Zivota vodedi raéuna u prvom redu o politigkom razvitku Juznih Slavena i traziti trenutke kad se potela organizirati kod njih javna vlast. Da tako Gino, no bi so moglo dogoditi da daju prednost Slovencima, Hrvatima, Srbima iMa- kedoncima, ada zapostave Bosnu u kojoj je po sve- mu izgleda, stvorena politicka vlast prije hrvatske i srpskol« Svi oni koji su tvrdili poput V. Klaiéa, S. Cirko- jiniéa i D. Jankoviéa da je Bosna oko éetiri la samo obiéan »geografski pojame ili »ob- ast« u kojoj so »proddrzavno plemensko uredenjo« odrzalo duze nego u drugim juZnoslovenskim zem- Jjama, nemajut odgovor na pitanje: kako to da hrva- tski i srpski susjed, koji je »ve¢ formirao svoju dr2a- vug, stoljecima ni najmanje ne smeta toj »oblasti« koja se nesmetano drustveno i politicki razvija i uspijeva da ostane samostalna — bosanska Bosna. Nada Klaié podrzava one historiéare (Margeti¢, Kronitajern...) koji smatraju da se seoba Hrvata:i Stba na balkanske (dinarske) prostore odigrala tek krajem VIIL i poéetkom IX stoljeca. ZavrSavajuéi poglavlje o nastanku srednjovjekov- ne bosanske drZave Klaiéeva kaze: »Ovoj prekrasnoj i bogatoj planinskoj zemlji majka je priroda stoljeci- ma pomagala ne samo da se odrZi nego i obrani od nepofeljna gosta izvana. Ako je ikad bosanski ban morao ponekad dopustili da se susjedni vladari pro- SoCu njegovim podrugjem, pa ako je, Stovise, morao priznati njihova vlast, onda takvi »izletic ili »podjar miljenja« nisu u srednjom vijeku znacili nista. Ali istogni ni zapadni car ne stiZu do bosanskih planina. Potpuno je suvi8no razbijati glavu zbrajanjom godina ‘ukojima su susjedni vladari u ranom srednjem vije- ku mogli viadati Bosnom. Oni su doili i otisli, a bo- sanski vladari bi ostajali bore¢i se i dalje za samostal- nost svoje zomljo. Tako je Bosna kao samostalna zem- Jja dogckala XIIst. kad su so u njenu susjedstvu zbi- vale znaéajne promjene koje su na kraju ipak ostavi- Ie tragove i u njezinom politi¢kom Zivotu.« Jugoslovenski historiéari su do sada historijsku predstavu o Bosni, kao i ostalim juznoslovenskim warali crpeci podatke (najées¢e pristra- iki) iz, sljedeca tri, vrlo nepouzdana izvora: »Anali« franackog pisca Ajnharda iz VIII stoljeéa, zatim »De administrandio imperio« Kon- stantina Porfirogenita iz X stoljeéa i »Ljetopis popa Dukljaninac iz XII stoljeca. Nada Klaié je pazljivom analizom historijskih izvora uspjola da argumentovano pobije mnoge tvrd- nje koje veé vige decenija dominiraju u naioj histo- riografiji kao »neprikosnovene istine« o bosanskoj ‘Osim dokaza da srednjovjckovna Bosna stoljoéa nije bila obiéan »geografski po- 26{éeva je opovrgla i sljedoce dogme o sre~ moj Bos: ovu Ajnhardovih Anala i djelimiéno po- ‘0 Sklanivijama koje nam it, S. Cirkovié i drugi srpski historiéari su mija u kojoj navodno Zive Srbi. Govoredi ‘Ljudevita Posavskog, Ajnhard kaZe da »Lju- avi grad Sisak i bezeci pode k Srhima, na- Koji se kaze da dri veliki dio Dalmacije«. iSu¢i ovaj podatak Klaiceva kaze: »Ta Cir- raguna 0 tom da su Srbi na koje navki kronigar danaSnji Srbi na poznatom n unskom putu koji ne samo da dini u n vijeku posebnu hrvatsku Zupu, nego pos- 1a istom mjestu do danast« -nelagna je tvrdinja da je erkva bosanska bila adriava u drdavi«, arbitar izmedu vlastele i da je imala pravo da sudi bosanskoj vaste i Boshi. Nit djed, iti bosanskoj vlasteli, dostojanstvenicima crkve bosanske dase uvu- no vijece i postignu na taj nadin bilo kakav ki polilicki polozaj. To je njihova izrazita prednost r ima koji su precesto srkveni velikodos- oderje netaéna tvrdnja da je crkva bosanska V stoljecu doila u daleko nepovoliniji polozaj g0 Slo ga je imala prijo, toboze zato sto vise nij a jedina »crkva bozja« u bosanskoj drzavi. Ona oboze u to doba stckla suparnike, pri Gomu se ‘prije svega na suparnistvo franjovaca, koji su 0 podigli uz podrsku vladara svoje samos- : Bosne u XIV, pa i u XV stoljecu postoji samo cerkvena organizacija, tzv. crkva bosanska, ja évrsto stoji uz bosanske viadare i njihovu po- |. Ibosanski vladari su se prema njoj ophodili lovanjom. U takvom duhovnom dvojstvu ona ‘mogla biti drugo do bosanska crkva, viadarska, ledna i nenametijiva, crkva s kojom su bosans! mogli saradivati bez bojazni da ée ih njeni iti istjerati s prijestolja. | veliki djedovi ove crk- ¢su dobro znali od poéetka XIII stoljeca da polozaj su stekli pod za’titom bosanskih viadara nisu i imati ni u jednoj susjednoj zemlji ili drzavi. 27 Zabvaljujuéi mudrosti i diplomatskoj vjestini bo- sanskih viadara, u Bosni se nije mogla ni u XIV stoljoéu udomiti nijedna katolicka crkvena organi- zacija. | franjevacki vikarijat i tzv. bosanski biskup sa sjedi8tem u Dakovu svoje crkvene organizacije su smjestili silom prilika na tlu Slavonije, dakle ugarske kraljovine, pod neposrednom vlaséu ugar- skih viadara, i nisu smjeli oticu u Bosnu, jr ih je tamoénje stanovnistvo gledalo s prezirom i odboj- noséu. Isto tako, nije taéna tvrdnja da je srednjovjekovna Bosna éesto bila popriste krstaskih pohoda protiv nje- nih patarena. Svi krstaski ratovi su potinjali i zavréa- vali se iskljuéivo u prepisci uzmedu pape i ugarskib vladara. Bosanski viadari su putem pregovora { izja~ va uvijek uspijevali da vjesto izbjegnu moguénosti krstakog pohoda protiv njihovih heretika. lako su potencijalni krstaski pohodi bili nominalno odjeveni uruho akcije vjerskog karaktera, u njihovoj biti krile su se osvajazke ambicije ugarskih kraljeva u odnosu na Bosnu. Takoder, u to vrijeme bila je Gesta pojava da pape i ugarski kraljevi olako, svojim politi¢kim protivnicima, lepe otiketu heretika. Jedina poznata katoliéka akcija protiv bosanskih patarena bio je do- gadaj na Bilinom polju 1203. godine, kada su se pri- padnici crkve bosanske zakleli pred svojim banom (takoder heretikom) i predstavnicima »svete rimske stolice¢(patarensko uéenje ne priznaje kult zakletve) da Ge napustiti svoje udenje i prigrliti katolicizam, a im su papini poslanici napustili Bosnu nastav' po starom. Otiglecno, ni ovaj put nije bila u pitanju vojna akcija. Srednjovjekovna Bosna nikada nije bila ugarski vazal, to jest pod vrhovnom ugarskom viaséu. U do- sadanjoj historiografiji preovladavalo je misljenje, koje je maltene dobilo karakter dogme, da je srednjo- vjekovna Bosna od bana Borica pa sve do bana/kral ‘Tvrtka kontinuirano bila ugarski vazal. Da to nije taéno potvrduju historijski izvori. Na primjer, iako vizantijski historiéar Cinam istiée da je prvi nama poznati bosanki ban Borié »medu saveznicimac ugar- skog kralja u ugarsko-vizantijskom ratu 1154-1155. jodine, ipak su ga srpski i hrvatski historiéari progla- sili bez argumenata za ugarskog vazala. Ili, poéetkom XIII stoljoca ugarski kralj Emerik je intorvenisao u Srbiji u korist svog zeta Vukana, a protiv velikog Zu pana Stofana Nemanjica, koji je tada zbaéen sa veli- kozupanskog prijestolja. Ugarski kralj je uzeo u svojoj tituli naslov viadara Srbije (iako stvarnu viast u njoj nije imao) ion ée da kraja postojanja stednjovjekovneugarske drZave ostati sastavni Io ugarskih kra- Vjova. Kako se moglo dogoditi da je ban Kulin (navo- dni ugarski vazal) napao u to vrijome Srbiju (zemlju koju Emerik smatra svojom) i izvrsio pri tom znacaj- na osvajanja? Sve Sto je ugarski kralj mogao da udini protiv bana Kulina bilo je to Sto se bespomoéno Zalio papi na ovu drskost hosanskog bana. Navodni ugar- ski vazal, ban Matija Ninoslav (1233-1250) oteo je ‘ugarskoj kraljovini grad Split, a da ne govorimo tek 0 osvajanjima Stepana Ili Tvrtka I na racun ugarskih teritorija. Ina kraju, Bosna nikada nije bila pod vlascu moéne hrvaiske velikaske porodice Bribiraca. lako je Mladin | formalno imao titulu »ban bosanski« od 1302. godine (poginuo je u Bosni 1304.g), njogov moéni brat Pavle nakon njegove smrii titulu »gos- podar Zitave Bosne«, te njegov sin Mladin I »ban bosanski«, Bosna uistinu nikada nije bila pod vla- 3cu porodice ki izvori govore sljc- deée: Bribirci su pomogli bosanskom velikagu Hr- vatinu da otme bosankom banu jedan dio Usore, i to Izv. Donje krajeve, u kojima se on proglasio za _ kneza pod protektoralom Bribiraca. Historijski je utvrdeno da je Pavle imao neposrednu vlast samo u dyjema Zupanijama iz sastava Donjih krajeva: u Banici i Vrbanji. Bribirci osim Hrvatina nijesu us- pjeli da na svoju stranu privuku nijednog vise bo- sanskog velika’a. Kasnije Ge Hrvatinov sin Vuko- slav napfustiti Bribirce i priznace vlast bosanskog bana Stepana II. Ovo nije jedini primjer da su poje- dini vladari ili velikagi u svojoj tituli nosili prazne naslove. Ugarski vladari poéevsi od Bele Ill nosilu su titulu »reges Ramee iako nisu imali viast nad ‘ovom oblaséu; ugarski princ Ladislav je od 1139. godine nosio titulu bosanskog vojvode iako nije imao nikakvu vlast u Bosni; ugarski vladari su od poéet- ka XIII stoljeéa sebe nazivali, izmedu ostalog, kra- Vjovima Srbije i Bugarske, boz stvarne vlasti u nj ma, a bivai srpski kralj Dragutin je dobio tzv. ma- évansko-bosansko vojvodstvo i navodnu viast nad Maévom, Beogradom, Braniéevom, Usorom i Soli- ma, mada stvarnu viast nad Usorom i Solima u to vrijome ima njegov zet, bosanski ban Stepan I. Nakon éitanja ove izuzetne studije, nase dosada- &nje predstave o srednjovjekovnoj Bosni i osrednjov- jokovnoj historiji juznoslovenskih naroda wopte, nag- Jo so ruse pred plimom snaznih argumenata i p. taka, kojima ovo djelo raspolaze u obilju. svaki zid u sarajevu zid je placa josip osti Oo Proplakao sam detinjstvo plakao sam kada mi je maéka pojela goluba kada mi je matku razderao pas kada su psa odveli Sintori... Plakao sam kada sam éitao »hajdi« plakao Gitajuéi »cia tominu kolibu« Eitajuéi »djetake pavlove ulice« adjecaka motlac... nozaustavijivo sam plakao kada god sam gledao film »lesi se vraéa kuci« gdje je sada djevojéica u koju sam se prvi put zaljubio gdje jo kuéa u kojoj sam nekada stanovao gdje su djetaci iz moje ulice gdje je plavokosi djecak kojeg gledajuéi se u ogledalo vige nisam prepoznavao je lise pas koji lezi ubijen htio vratiti kuéi hoée li se htjeti i modi kui vratiti oni koji su iz kuéa svojih istjerani joni koji su kao mrtvi bez groba bez krova nad glavom ostali proplakao sam djetinjstvo ine prestajom plakali moje suze ulijevaju se u suzu koja potapa svijet 4 4 4 'rotitelj patuljaka wok koji je, izvukavai se iz rake, rutinski znoj sa éela, blatnjavu prekrio prasnja- kom na vrhu lopate i na njih legao pod- , prisustvovao je najkracem pogrebu 1u. Uéinilo mu se da to dva mornara polope le, pre nego Sto brod potone. ‘ud, kao sa pramca, jedna je Zona poku- suzama bar malo razblazi uzburkani soli, I kao da su svi u grobnoj gomili videli trogan, prevrnut Gamac. ostinu Sas su sa tog mosta odvukla dva a momka koji su Zurili ka Satrama da 1¢ zveri, Sa provrnulog camca vetrovi ‘donosili odjek reci kojima je klovn Sos nekrolog za Serbera: »Mortem effugo- potest«. Svaki velar joj je dovlatio druge boje. Umosto Sosa slusala je og- hor klovnova éiji Glanovi postaju sve ii, ali i sve manji kako bi se svi raspore- ‘oko njenih usiju. Hor je samo za nju iz siva Hipnoa prizivao jedan stari san. Bila je lavna pria, éesto prepri¢avana i ponavlja- snovima, o tome kako je Sos dobio artis-

You might also like

• It Ends with Us: A Novel

  

  From Everand

  It Ends with Us: A Novel

  Colleen Hoover

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (5841)
• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  From Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5819)
• The Perfect Marriage: A Completely Gripping Psychological Suspense

  

  From Everand

  The Perfect Marriage: A Completely Gripping Psychological Suspense

  Jeneva Rose

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (1137)
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• The 7 Habits of Highly Effective People

  

  From Everand

  The 7 Habits of Highly Effective People

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (353)
• The Art of War: A New Translation

  

  From Everand

  The Art of War: A New Translation

  Sun Tzu

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (3045)
• The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  

  From Everand

  The Subtle Art of Not Giving a F*ck: A Counterintuitive Approach to Living a Good Life

  Mark Manson

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (20105)
• The Handmaid's Tale

  

  From Everand

  The Handmaid's Tale

  Margaret Atwood

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (13282)
• Pride and Prejudice: Bestsellers and famous Books

  

  From Everand

  Pride and Prejudice: Bestsellers and famous Books

  Jane Austen

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (20479)
• Good Omens: A Full Cast Production

  

  From Everand

  Good Omens: A Full Cast Production

  Neil Gaiman

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (10972)
• Remarkably Bright Creatures: A Novel

  

  From Everand

  Remarkably Bright Creatures: A Novel

  Shelby Van Pelt

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (5781)
• Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  

  From Everand

  Never Split the Difference: Negotiating As If Your Life Depended On It

  Chris Voss

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (3313)
• And Then There Were None

  

  From Everand

  And Then There Were None

  Agatha Christie

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (9007)
• The Hobbit

  

  From Everand

  The Hobbit

  J. R. R. Tolkien

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (25285)
• Art of War: The Definitive Interpretation of Sun Tzu's Classic Book of Strategy

  

  From Everand

  Art of War: The Definitive Interpretation of Sun Tzu's Classic Book of Strategy

  Stephen F. Kaufman

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (3321)
• Freakonomics Rev Ed

  

  From Everand

  Freakonomics Rev Ed

  Steven D. Levitt

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (7879)
• The 7 Habits of Highly Effective People: The Infographics Edition

  

  From Everand

  The 7 Habits of Highly Effective People: The Infographics Edition

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2487)
• The Hobbit

  

  From Everand

  The Hobbit

  J. R. R. Tolkien

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (24589)
• American Gods: The Tenth Anniversary Edition

  

  From Everand

  American Gods: The Tenth Anniversary Edition

  Neil Gaiman

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (12956)
• Habit 3 Put First Things First: The Habit of Integrity and Execution

  

  From Everand

  Habit 3 Put First Things First: The Habit of Integrity and Execution

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2508)
• The 7 Habits of Highly Effective People

  

  From Everand

  The 7 Habits of Highly Effective People

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2572)
• Habit 1 Be Proactive: The Habit of Choice

  

  From Everand

  Habit 1 Be Proactive: The Habit of Choice

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2559)
• Habit 6 Synergize: The Habit of Creative Cooperation

  

  From Everand

  Habit 6 Synergize: The Habit of Creative Cooperation

  Stephen R. Covey

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (2499)
• How To Win Friends And Influence People

  

  From Everand

  How To Win Friends And Influence People

  Dale Carnegie

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (6699)
• American Gods [TV Tie-In]: A Novel

  

  From Everand

  American Gods [TV Tie-In]: A Novel

  Neil Gaiman

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (12556)
• Good Omens

  

  From Everand

  Good Omens

  Neil Gaiman

  Rating: 4.5 out of 5 stars

  4.5/5 (12072)
• Wuthering Heights (Seasons Edition -- Winter)

  

  From Everand

  Wuthering Heights (Seasons Edition -- Winter)

  Emily Bronte

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (9975)
• The Iliad: A New Translation by Caroline Alexander

  

  From Everand

  The Iliad: A New Translation by Caroline Alexander

  Homer

  Rating: 4 out of 5 stars

  4/5 (5734)