vis) en Gim bi se ujutro oglasilo prilitno glasno sjeme- aiino zvono, Sto visi na kapiji kijevskog Bratskog ma- pastira, odmah bi sa svih strana hrpimice graull act { bursaci’). Gramatiari, retoriéari, filozofi i bogo” flovi#) polako su se vukli u Skolu s biljeznicama pod pamhom. Gramatigari su jo8 bili vrlo mali, w hod su se gurali i svadali najsitnijim diskantom; skoro svi su bili u poderanim i prijavim odijelima, a d#epo- yi im vjetno puni svakojakih drangulija, kao: piljaka, pistaljki napravijenih od pera, natetih _komada pite, f nekada j malih vraptiéa, od kojih bi neki usred me- obifne 1igine u razredu odjednom zacvrkutao i time svomu, vlasniku pribavio Ijudske packe po obadvjema rukama, a gdjekada i viinjeve Sibe. Retorivari su veé bili colidniji: odjeéa im je éesto bila posve titava, ali zato su na licu skoro uvijek imali kakav ulkras u obli- narodna legenda, Ja je nisam nista mij oe gotovo isto ne jednostavno, k: goljeva napomena), Re Ca 3) Bursaci — uéenicl kijevske 4) U sjemenistima (bor uéenici da zvali su se gram nici visih razreda £11a: ili im se jedno oko se jedn Pomakl ’ njsto usne imali cio mjehur, ilj mn Zje; ovi su se razgovarali i kleli u tenon. su imali glas za cijelu oktavu nizi; » oe imali es or listova jakoga dune sn wae zalihe, veé odmah pojeli sve, bi dos; Hatkada se od njih tako dalcko cai : rae, da bi zanatlija, koji bi proauo eo sta0 i jo8 dugo njuBio zrak kao lovatiki ee ‘to se dota obitno pijaca tek polako podinjala Prodavatice devrelka, Spica od lubenica i ma 5 = Bs een hhvatale za Skutove ka- z pe iti bili od tanke dohe ili od da gospodo! mlada gospodo! 0 f fe Ovamp,-cyas vikale su ee stran: la. — Evo devreka, ey Hitucica, finth zemiéaka! Bogami, fine su! om! Sama sam ih pekla! i Bi digla neSto dugatko, savijeno od tijesta ees gospodo, kupite sisaljku! as ni§ta Kod ove: gledajte, kakva je 8 je i ie muzan, i ruke su joj prijave... bogoslove su se bojale dirati, jer su Uvijek voljeli uzimati samo »da odmah punu Saku, SjemeniSte, cijela bi se ta gomila Koji su se nalazili u niskim, ali as malim prozorima, Siro- idupama, Razred bi se od- i jednom ispunio raznoglasnim zujanjem: auditorit) su jppitivall svoje weenie. Zwonki je diskant gramatita- ov bag bio ugoden na zvulk stakla u malim prozori- fo, te ie staklo odgovaralo gotovo u istom tons. U Bie je mumljao jedan retoriar, éija su usta i debe- Je usne morale pripadati barem filozofiji, Mumljao je 4 bas, pa se izdaleka Gulo samo: ‘bu, bu, bu, bu... Tauditori su ponavljajuéi zadaéu sa svojim podéinjenim pursakom jednim okom Skiljili pod klupu, gdje mu je iz déepa virila zemitka ili varenik ili Spice od bundeva. Kad bi se desilo, da cijelo to uéeno dru8tvo malo ranije dode u Skolu, ili kad se malo, da ée profesori fosi neSto kasnije nego obiéno, onda bi sa syeopéim prstankom upr' vali bitku, u kojoj su morali su- djelovati svi, ak i cenzori, Kojima je bila duznost da page na red i éudorednost cijelog datkog staleZa. Obigno su dva bogoslova odluéivala, kako da teée bit- ka: hoée li se svaki razred boriti za se, ili ée se svi podijel'ti na dva tabora — na bursu i sjemeniSte*). U svakom sluéaju su gramatigari potinjali prvi, no Him bi se umije¥ali retorivari, oni bi utekli i stali na kakvo vise mjesto, odakle bi motrili bitku. Nato bi ugla u borbu filozofija s dugatkim crnim brkovima, 2 najzad i bogoslovija u stralovitim Salvarama i 8 cbelim vratinama, Obiéno se svréavalo time, da bi bogoslovija potukla sve, @ filozofija, tesuti se po Te ima, uzmicala u tazred i sjedala na klupe, da se od- stariji ii bolji daci, koji ispituju 1) Auditori — poly ike, korepetiraju s njima i pregle- mlade ili slabije uteni davaju im zadaée. . 2). j, na interne (koji { stanuje u burs!) 1 na ekster= ne (koji samo pohadaju Skolt), pe ABr, Koji bi uSao u razred, a nekog je i yao u takvim bitkama, za tili as bi po ra. obrazima svojih sluSaéa zakljutio, da bitka ni joSa i dok bi on Sibom mazao prste retoric;, “bi w drugom razredu drugi profesor drvenom atkom voStio ruike filozofiji. S bogoslovima se opet ma sasvim drugi natin: njima bi se, kako Zavao profesor bogoslovije, sipnula stanovita slaupnoga graSka«, koji se sastojao u kratkoj atoj nagajki s olovnim kuglicama na krajevima, Svetane dane i na blagdane seminarci su i bur- obilazili po ku¢ama s vertepima‘), Gdjekada su rali komediju i u takvim zgodama uvijek hi se ista. ‘neki bogosloy rastom tek neSto nizi od kijevskog Ka, Koji bi glumio Herodiadu ili Putifarku, su- ugu egipatskog kraljevskog dvoranina. Za nagradu dobivali komad platna, vre¢u prosa ili pola kuhane gu 1 tomu slitno. Sav taj utenj svijet, kako semi- tako i bursaci, koji su jedni prema drugima ga- Mjeno neprijateljstvo, bio je izvanreduo siro- 0 Se tite sredstava za Zivot, a usto neobiéno tako da bi bio sasvim jalov posao, kad bi iti, Koliko pojedini od njih moze haluski er; zato im ni dobrovoljni prilozi imué- nisu mogli dostajati. Tako bi onda se- ajao od filozofa i bogoslova, poSiljao _tetorigare pod vodstvom jednog filo- kada bi se i sam pridruzio — s vreéa- Pustoe tude baste. Tad bi se u aslovno: spilja. Sanduk s marionet- mu su se prvobitno prikazivali jem Boziéa i uopée duhovno- . pursi pojavijivala Kaa od bundeva, Senatori bi se ta- ko prejeli lubenica i dinja, da bi sutradan ouditori fuli od njih dvije zadaée mjesto jelne: jedna je dola- fia iz usta, a druga je kruljila u senatorovu Zelucu. Pitomci burse i sjemeniSta nosili su neku vrstu du- @iih kaputa, koji je sezao >do dana danainjegac — fo je tehni’ki termin, koji zati: sve do pete. Najsvetaniji dogadaj za sjemeniste bile su feri yrijeme od potetka lipnja, kad su bursu obitno ri pustali kuéi, Onda su svi glavni drumovi bili posuti gramatifarima, filozofima i bogosloyima. Tko nije fnao viastitoga doma, taj bi poSao komu od drugova. Bilozofi j bogoslovi wwimali bi da pouéavaju ili pripremaju djecu imuénih roditelja i za to bi dobivali godiinje par novih ¢izama, a kadSto i novaca za nov kaput. Cijela se ta rulja vukla zajedno kao éerga’i, zajedno varila kaSu i no- Giyala pod vedrim nebom. Svaki je na ledima nosio yreéu, u kojoj je imao koSulju i par obojaka. Bogo- slovi su bili osobito Stedljivi i uredni: da tizme ne pohabaju, skidali bi 3h, vjeSali ma Stap i nosili na ra- menu, osobito kad je bilo blato. Tad bi zasukali tak- Bire do koljena i neustra8ivo gackali po mlakama, Cim bi po strani spazili zaselak, odmah bi skrenuli s glay- noga druma, pribliZili se kuéi, koja je gradena malo Iepke od drugih, stali u red pod prozorom i u sav glas zapjevali erkvenu pjesmu. Kuéegazda, obiéno kakay stari kozak-seljanin, dugo bi ih sluSao podni- mivsi se na obadvije ruke pa bi onda gorko zaplakao i rekao svojoj Zeni: »Zeno! To, Sto Skolarci pjevaju, mora da Hier pametno; ded im iznesi malo ‘slanine i tega jo’ imamo u kuéileL Bi Se naSao i prilivan komad slan} : 1 slanine, i ice 5 Katkada j svezana kokos’ pose ie ae eon, Sramatiéari, retoriga M4 i ogo fenuli Bi dalje. No Sto su dai ‘im se vise umanjivala deta, Svi su oo Co? ; Svojim kuéama, te su ostajali samo oa Je roditejski dom bio udaljeniji nego doueine cee ae rie oe krenu v anu, da se u prvom za Koji naidu, opsirbe Zivezem, jor im je rren, 36 ena To su bili bogosloy Haljava, foma Brut i retorivar Tiberij Gorobes. a Dio stasit Pleéat muSkarac i imao iz- erie Marav: Sto mu god dode pod bezuy; = Sve ukrade. Inate mu je éud bila crabs; ied i se opio, sakrivag se u korov, te imalj sto muka da ga nadu. Brut bio je vesele éudi, jako je voli r vese , jako je volio a A kad bi pio, svagda bi najmio @ tepak. Cesto puta je iskusio mje_ raskas, ali s filozofsk'm m‘rom, i ig ‘kome sudeno, tome se ne moze } JOS nije imao pravo da nosi br- iju i pusi lulu. Samo je nosio perdin, iter nije bio dovoljno ra- keyrgama na glavi, s ko- ‘Tazred, moglo se zakljuditi, Vojnik. Bogoslov Haljava li za éubu u zak syo- njim kao svojim po- i se zdjcla varenixa Sasula u vreé, Pr uu. § t + yeé je bilo omrklo vete, kad su skrenuli s glav- oga druma. Sunce je upravo zalo, pa se u zrale fos osjeéala danja toplina, Bogoslov i filozof hodalt su Hiteéi i pusili lule; retoritar Tiberij Gorobee je Sta- pom odbijao glavice Gkalju, Sto je rastao kraj puta. Put je vodio izmedu porazbacanih skupina hrastova { eskovih Sikara, Sto su prekrivale livadu. Tu i tamo yaynicu su prekidali blagi humei i omanji bregovi, feleni i okrugli kao kupole. Na dva se mjesta poka- qake njive, na Kojima je sazrijevalo Zito, iz Sega se moglo zakljuditi, da se uskoro mora pojaviti neko elo, No hodali su veé dobra dva sata, otkako su proili ta Zitna polja, a jo8 uvijek ni traga bilo kakvom Jjudskom naselju. Veternji je suton veé sasvim za- mragio nebo, tek se jo$ na zapadu vidio blijed ostatak crvene svjetlosti. — Koji je to davo! — rete filozof Homa Brut, — Ypgledalo je sasvim tako, kao da éemo odmah doéi do nekoga zaselka, Bogoslov ne rete nikta, ogleda se na sve strane, pa onda opet turi lulu u usta i svi nastaviSe put. — Bogami — opet ée filozof i stane — ne vidi8 ni vrazje matere. ee — Mo%da éemo dalje ipak naiéi na kakav zase- lak — re%e bogoslov ne vadeéi lulu iz usta. U tom stigne i noé, i to priliéno tamna. Omanjt oblaci jo3 pojataSe mrak i sudeéi po svim znacima nije se moglo ovekivati, da ée biti mjeseca ili zvijezda. Bursaci sada primijetiSe, da su zalutali i da veé odayno ne idu putem. fe Filozof potapka nogama na sve strane, pa ée naj- zad zapinjuéi: - — Pa gdje je put?War ode u stranu i poku%a da puzeéj ij Tuke su mu zapadale samo vey es bila pusta stepa, po kojoj valida ni ziva due; Putnici uéinige joS jedan napor, da a naprijed, ali svagdje je bila ista pustos, Fj. musa dozivati, ali glas mu se izgubi u pro. ime dobj nikakva odgovora. Tek se malo zatuje slabo stenjanje nalik na vutje zavijanje. n Sta da sad radimo? — reéi ée filozof. if Ostat emo tu i zanotiti u stepi — od ov i ma&i seu dep, da izvadi ognjilo pa Zapui lulu. Ali filozof nije mogao pristati na imao navadu da prije spavanja jo smaze a Jeruha i jedno éetiri funte slanine, te je me Zelueu osjeéao neku nesnosnu prazinu. wof, za svi svoju veselu éud, malko bo- iyo, to ne ide — rede on. — Kalo ée8 Se nitim ne okrijepi§, i ledi kao pas? moZda éemo nabasati na kakvo n: e laveZ, Oni poslusaju, s bre i zamalo ugledaju Njegovo ga nagadenje ne prevari: uskoro doista spazige omanji zasclak, koji se sastojao od svega dviju kuéa, sagradenih u jednome dyoristu. Kroz prozore se vidjelo svijetlo; kraj plota je stajalo desetak Sljiva. Bursaci zavire kroz raspuklu daséanu kapiju i opaze, da je cijelo dvoriste puno kirijaSkih kola. Sada tu i tamo zasjaSe zvijezde na nebu. — Pazite, bra¢o, ne dajmo se! PoSto poto mo- amo dobiti noviste! Tri utena muza slozno udari&e po kapiji i zavikaSe: — Otvori! U jednoj ku¢i Skrinu vrata i zatas bursaci ugle- daju pred sobom staru Zenu u koZuhu. — Tko je? — zavikne ona muklo kadljuéi. — Pusti mas, bakice, da preno¢imo. Zalutali smo. Vani je tako gadno kao u gladnu trbuhu. — A kakvi ste vi ljudi? — Pa bezazleni smo ljudi: bogoslov Haljava, fi- lozof Brut i retoriéar Gorobec. — Ne moze se, — promrlja stariea — puno mi je dvoriste svijeta, svaki mi je kutié u kuéi zauzet. Kuda da vas smjestim? Pa joS ovako stasite i krine momke! Ta i kuéa bi mi se razvalila, da ovakve pu- stim unutra. Znam ja te filozofe i bogoslove. Ako ta— eve pijance poéne’ primati u kuéu, skoro ée¥ ostati bez kuée i kuéita, Odlazite, odlazite! Tu nema mjesta Za vas! ner — Smiluj se, bakice! Pa zar to moze biti. da bi Jer8éanske duke stradale ni krive ni duze? Smijesti nas, gdje hoéeS. A ako utinimo Stogod, kakogod ovo ili ono — nek nam se ruke osuge, neka nas snade, Sto” sam bog zna. Eto tako! “ Ginilo se, da se starica malo umeon, i8lja. — Pustit mo éu svakoga od vas smjestiti a i sree ne bi imalo mira, da lezite 2a. @, — Tete filozof iduéi za staricom @ se kaze... bogami, tako mi krulji ‘se etko u kolima voza. Od jutros ‘u ustima, ! — rege starica. — Nemam }: f _ am. ja, wisim ni peé lozila danas. eo filozof — sutra poSteno {— am sebj nastavi: — Vrazju 1 budite zadovoljni onim, sto Mi je davo nanio fine gospodi- jsuhe ribe. On zirne na éaksire ga, i opazi, da mu iz . Bogosloy je ved stigao A kako on to nije uti- lo iz navike, te veé sa- a i veé se ogledavao, Sto omljen totak, to kao w svoj vla- dade leziSte 0: a filo- Gim je filozof ostao sam, u tren oka pojede ka- fazgleda pleterni zid Stale, udari nogom rado- rata svinjaku njuSku, Sto je provirila iz druge Stale, fokrene se na desnu stranu, da zaspi eo mrtay. Na- jednom se otvore niska vrata iu Stalu ude starica sva gerbljen2. = Sta je, bakice, Sta hoéeS? — upita je filozof. ‘Ali starica je raSirenth ruku i8la ravno prema njemu. — Ehe, he! — pomisli filozof — ali badava ti je, golubice! Prestara si, (Qn se odmakne malo dalje, ali stariea ne hajuét nj za Sto opet mu pride blize., __ Slnkaj, bakice! — reve filozof — Sada je post, a jo sam takav Zovjek, da se ni za tisuéu dukate ne bih omrsio. No starica je Sirtla ruke i hvatala ga ne govoreét ni rijedi. Filozofa spopane strah; pogotovo kad je opazio, da su joj se od zakrijesile nekim neobiénim sjajem, _. Balice, Sta to radi8? Odlazi, odlazi s milim bo- gom! — zavikne on. ‘Ali starica nije govorila ni rijeti, i samo ga je hvatala rukama. ‘On skoti na noge, da utekne, ali starica stane na vrata i uperi u njega svoie blistaye oi, te menovo potne prilaziti k njemu. i Pilozof je htjede odgurnuti rukama, ali na svoie zaprepastenje primijeti, da ne moze diéi ruke, da mu se noge ne mitu, te sav prestravijen osjeti, da ga | @ak i glas izdao edi su mu se bez micale usnama. Samo je éuo, jako mu sree kuca; Kako mi je baba prisie, ellopila, mu pul rasa, BN. Y. Gogoli: Pripovijetke‘kao matka skotila na } Je posta: kao tact 2 we se to odigr, Jedva_mogao snadi; a 2 ae es da zaustavi noge, ali se al . ali se da mu se noge dizu protiy Njegove voli Ire nego terkestci triagii kon}, teen i ispred njih pukla ravna doling | prostrla Suma crna kao uglien, istirt famiSeBI: 200, pa to je vjeSticac, je mijesetev srp svijetlio na nebu, Svietlost poput prozirna pokrove et pusila po Zemlji, Ginilo se, kao da BPO), doline — kao da sve to spava otvo- pM dje da bar na trenutak popuhne po- moénoj Se syjezini osjeéalo nesto vlaino. su i grmlje kao komet; u Siljastim na Plage uzvisine ravnice. Takva je Homa Brut jurio sa syojim ina ledima, Sree mu je obuzimao dni j ujedno slatki osjeéaj. Oborio ‘ava, koja mu je bila uprayo © da taste duboko i daleko i ‘oda bistra kao gorskci iz- dnom nekog svijetlog ‘dubine; bar je jasno vi- ava zajedno sa staricom, © je, kako tamo dolje mee; Zuo je, kako avo; glavice. Vidio je, Se svjetlucaju od Ljeska~ ) Udarila konj ponese F | ge lice sa svijetlim, plistavim, oStrim otima, s pjeva- jnjem, koje prodire u duSu, veé priblizava k njemu, yeé je na povrsini, sada drhti od treptava smijeha i pdaljuje se — eno Se preokremula na leda | eteriéne joj (mudi, besjajne kao porculan bez glede, prema suncu ge vide naskroz na rubovima njihove bijele elastitno- njeme obline. Voda ih obasipa sitnim mjehuriéima, kao biserjem. Ona sva drhée i smije se u vodi Vidi li on to ili ne vidi? Je li to java fli san? Ali Sta je ono tamo? Vjetar ili muzika jeti, jeti i dize se, jpribliZava se i prodire mn u duu kao nepodnosiv triler... »Sto je to?« — pomisli filozof Homa Brut gleda- “juéi dolje, dok je- jurio trkom, Znoj je curkom curio 's njega. Obuzimalo ga neko vra8ki slatko éuvstvo, | osjeGao je neki muéno-straSni uvitak. Na mahove mu 7 se priginjalo, da uopée nema vise srea, pa se prestra- Seno rukom maSao za nj. Sav izmemogao i smeten on _ | se stane prisjeéati svih molitava, Sto ih je mao. Po- nayljao je sva zaklinjanja duhova te najednom osjeti, da mu je nekako odlanulo; osje¢ao je, da mu se ko- rak pomalo usporava, a vjeStica kao da mu se laba- vije drzi na ledima. Gusta ga je trava dodirivala, te sada nije vise u njoj vidio ni&ta neobiéno, Sjajni je $rp svijetlio na nebu. * $ »Onda dobro!« — pomisli filozof Homa u se stane gotovo naglas izgovarati zaklinjanja. sljetku munjevitom brainom iskoti ispod babe | on skoéi njoj na leda. Baba sitnim kratkim k zagrabi tako brzo, da je jahaéu gotovo | daha, Zemlja se jedva razabirala pod nj dobro vidjelo na mijesetini, iako nije osvijetljeno, Doline su bile ravne, ali zbogtu je pred ofima promicalo nejasno j _ Homa dobvatitoliag, ito je lala ea 283 a stane njome milatiti babu, Ona udari ) o2¢0™ Hing, ama Je to jaukanje bilo rjutito i bing oe es ra onda je postajalo sve slabije, ugodnie, Shite a ba lraju ve6 sasvim tho, jedva je jeder Di eins mn *WoRBidl, te mm paralo sree; i nehotne ao hs zbilja baba? a Didone ee MOS viSe! — irustt ona ova ienemogte On skoti na noge i pogleda joj u ee ee aoe su se Dlistala hee initia i njim je le¥ala 1j : Terbarufene oso, Beets kan. ‘9 Je rasirila bijele gole ruke i stenjal, __ ete ovojim ofima punima suza, : r oma zadrSée Kao list na drvetu. Obuze ga : 2 . Obuze ga sa lost, Beg Beopitno Urbudenje i plahost, koju sam nije oe as ee te nagne bj fati Sto su ga noge no- east mapas Mu {2 Stee nemieno kacato, i nikako ni : Heateam tamatit, Kakay ga je to dudai, ne- es Pace enya: Nile vibo imao votje aa ide ce Pe Mo u Kijev i cijelim putem premi. mM nepojmljivom dozivijaju. e oan aod PursakA nije bilo u gradu. Svi a pe eatina ili »na kondicijes, ili naprosto eS rapes 12 Bo maloruskim zaseleima So east! Dalusii, sira, kajmaka i vare- » a da ne plati ni groda. Velika » U Kojoj se nalazila bursa, bila je sa- @ Je 80d filozot pretrazivao svaki p pe i pukoti sma; ni Komadica slanine ii bores tica divne relice. Be- la gledajuéi staroga Kruha, Koji su bursact obiéno sakrivali na tim mjestima. ‘Ali filozof se brzo domisli, kako ée se iskopati iz te nevolje: on zvizduéuéi prode dva-tri puta pijacom, sasvim na kraju stane ofijukati s nekom mladom udo- com u Zutoj poculici, koja je prodavala vrpee, sagmu }totkove — i jo8 istoga dana bi nahranjen pSeniénim qarenik'ma, pe€enom kokom... ukratko, ni nabrojiti se ne moze, Sto je sve imao na stolu prostrtom u ma- joj nabijenoj kuéici sred vi8njika. Iste veteri vidjeli su filozofa u krémi: leZao je na klupi i po svojoj navadi puso lulu, te naotigled sviju krémaru Zidovu dobacio poludukat. Pred njim je stajao vr’. Ravnodusno-zado- voljnim je pogledom promatrao goste, Sto su dolazili { odlazili, te nije vise mi mislio na svoj neobiéni do- tivljaj. Medutim se svuda pronio glas, da se kéerka jed- noga od najbogatijih sotnika, éiji se posjed nalazio na pedesetak vrsta od Kijeva, jednoga dana vratila sa Setnje sva izubijana i jedva smogla snage da se dovuée do ofinske kuée; da je sada na umoru i da je pred smrt izjavila Zelju, da predsmrtnu molitvu i mo- litve u toku od tri dana poslije njezine smrti Gita Iki- jevski seminarac Homa Brut, Filozof doznade za to od samoga rektora, koji ga je posebno pozvao u svoju sobu i naloZio mu, neka bez odlaganja Zurno krene na put, jer je ugledni sotnik éak poslao po njega Svoje ljude j kola. Filozof zadr8ée od nekog nesvijesnog osjeéaja, koji nije ni sam sebi mogao protumatiti, Neka mu je mrac- na slutnja govorila, da ga teka neSto zlosretno, Ne 485rede mu rektor lo aio eradaran vase hima) — ni vrag te ne pit i Gu ti samo toliko. nye , dat &u te mladom tree poéese iza uha odlukom, da Se kod prve pogodne ee Zamiiljeno je silazio nig ie A Yodilo uw dvoriste, unaokolo za penis zastade, Kad zatuje pri- ae koji je davao naloge a Mage ekomu, werojatno jednomu 2 Ik poslao po filzofa. Panu ha krupici i jajima, — i ‘Kadi mu, tim budu gotove imnfigeee Mah pod — Je stajala na pragu i rukom podu- Ova je opomena dobro djelovala. Starica uButi i ni- jedamput nije vise upadala u rijeé. Doro nastavi: — A u zipei, Sto je visjela nasred sobe, leZalo je dijete od godinu dana, — ne znam vie, je li bilo mu- ko ili Zensko. Lezi Septunka, kadli @uje, kako napolju : neko pseto struze po vratima i zavija, ma upravo da pobjegnes iz kuée. Ona se upla’i, jer su Zenske glu- pave: dosta je da im podvete iza vrata isplazi8 jezik, 7 pa im odmah srce ode w pete. Ali ona ipak pomisli: ? hajde da prokletu psinu odalamim po njuSki, valjda ée prestati zavijati — pa uzme Zaraé i pode da otvori yrata, Tek Sto ona od%krine vrata, pseto jurne izmedu njenih nogu pa ravno dje¥joj zipei. I vidi Septunka, da to nije viSe pseto, veé naa gospodica. Pa da je gospo- ica barem na izgled bila onakva, kakvu ju je pozma- + yala — ni pd jada; nego stvar je u tome, da je bila sva modra, a oti joj gorjele kao Zeravica. Gospodica zgrabi dijete, pregrize mu grlo i stane mu piti krv. Septunka samo vrisne: »Joj, kuku mene!< pa bjeZi iz kuée. Kad ono — vrata u trijemu zakljutana. Ona na tavan: sjedi i drhti luda Zenska, kadli vidi, gdje gospodica ide za njom ma tavan; baci se na nju te stane ludu Zensku gristi, Istom ujutro skine Septun Svoju Zenu s tavana svu izgriZenu i modru. A sutra- dan umre glupa Zena, Hto kakve se gode i Garolije do- gadaju! Pa da, makar je gospodskog roda, ali kad je vjeStica, onda je vieStica. ; Poslije tog svog pripovijedanja Doro se zadovoljan sobom ogleda unaokolo i turne prst u lulu, da je oisti i nanovo napani duhanom, Tema o vjeStici bila je ne- iscrpiva. Svi su se od reda jagmili da pripovije Stogod. Jednomu je vieStica u podobi plasta sijena doSubaru ij juny, la kosu, nekims odrezal, ‘Se cijela druzina prene i uy brbljala, jer se napolju ved sc, ** © veb s for ; asvi é Dee WP SO! nosis, koja ay we : uhinji, u Supama i] Se na. nasred dvori; - No pane Homo, sad je i n, oe neobiéne zgode. da. se J05 vie uzvaci 'n Plota i pod drveéem mal : an a, eee Naposljetku produ tro%nu crkve- ome Seed dvoristu, i. kojega el atess Stabalea, veé se prostiralo samo i livade Sbavijene noénim mrakom. ‘Tri stépenicama uzidu na pritrije- Tu ostave filozofa, zazele mu da ae te po gospodarevu nalogu za- jegova mata, lo prorijedi, te sam. On najprije zijevne, pa se pro- U Obadvije ruke pa se tek once fve stajao je crni lijes. Pred tamnim Svijeée, Njihovo je svijetlo osvje- neSto malo sredina erkve. dijela erkve bili su za- ikkonostas veé je izgledao ek . plaho pogleda umrloj u lice, malo zadrSée i ne izdrZa mo trofan; Sipkasta mu se, zlatom pokrivena rez- parija jo8 samo mjestimice svjetlucala, Na nekim se mfestima pozlata odlupila, na drugima je sasvim po- cmnjela; veé sasvim potamnjeli likovi svetaca gledali su nekako mratno. Filozof se jo8 jedamput ogleda, »Pa ia, — rece on sam sebi — %ega se ja tu imam bojati! Ziv éoviek ne moze uéj unutra, a protiv mrtvaca i sa- plasti s onoga svijeta imam svoje molitve; tim ih pro-. “éitam, ni prstom me se ne ée dotaéi. Ni8ta to nije! — ponovi on i mahne rukom — ¢itat éemo!« — Prilazeéi ’ pojnici spazi nekoliko sveZnjeva svijeéa. — »To je ’ dobro, — pomisli filozof — treba da rasvijetlim cijelu erkvu, tako da se vidi kao po bijelome danu. Samo Steta, Sto se u bozZjem hramu ne smije zapuSiti lulica!« T on se lati da na sve vijence, nalonje i ilkone lijepi vostanice, nimalo ih ne Stedeéi, te se zamalo cijela erkva ispuni svijetlom. Samo gore kanda je tmina sada bila jo8 jata, pa su mratni likovi joS tmurnije gledali iz starinskih rezbarenih okvira, na kojima se tu i tamo jo8 svjetlucala pozlata, Tada pride lijesu, da ne zaimiri; takva straSna, bljestava Ijepota! On se odvrati i htjede otiéi od lijesa; ali od neke neobiéne radoznalosti, od nekog neobiénog osjeéajal prkosa samomu sebi, koji éovjeka obuzme, osobito, kad ga je strah, nije mogao izdrZati da je na odlasku ne Pogleda, a onda, kad je osjetio isti onaj drhat, kao Gas prije, jos jedamput pogleda na nju, Doista, izrazita lje- Pota umrle doimala se straino. MoZda ne bi izazvala takav panitki u%as, da ‘je bila neSto manje u criama njezina lica nije bilo nivega mutnoga, mrtvatkoga. To je lice bilo zivo. Gnilo, kao da ga ona motri zatvorenih ofi knjigu i da se vike ‘a0 glasnije. Glas my a, koji su veé odavng _mu se bas bez odjeka Sini, te se i samomu ai. . »Cega da se bojim? — Ta ona ne moze ustati iz je. Neka samo lexi! Pa da se bojim? Valjda sam po. a mi se zato sve prit‘nja stra- i malo duhana. Eh, Sto je fin ; 1 Odlitan duhan!< Ali prelistava- anici po stranicu ipak je ispod oka pogledavao Tupravo kao da mu je neki nesvijesni osjeéaj uavao: eto, sad ¢e ustati! eto sad ée se pridiéi, - proviriti iz: lijesa! __ Alii dalje je bila mrtva tiSina. Lijes je stajao nepo- . Svijeée su razlijevale more svjetlosti. Stra’na je jetljena erkva po noéi, kad u njoj lezi mrtvo nigdje Zive duse, G glas filozof poine pjevati u raznim to- ma, da zatomi u sebi ostatak bojazni. Ali svaki aCao pogled na lijes, kao da se nehotice pita: ako ona ustane?< ne mate. Pa da se tuje ma i najmanje Se oglasi bilo kaltav Zivi stvor. pa makar Samo se ovda-onda éulo tiho pucke- Svijeée ili lako udaranje vyo3tane Uto ona pridigne glavu... On prestravijeno pogleda i protrlja oti. No ona doista ne leZi vise, veé sjedi u svome lijesu. On odvrati pogled od nje, ali za&as opet pogleda na lijes. Ona je yeé ustala, zatvorenih otiju hoda po erkvi i neprestano Siri ruke, kao da hoée nekoga uhvatiti. Ide ravno prema njemu. On u strahu oerta oko sche krug. S velikim naporom stane opet ¢itati molitve { govoriti zaklinjanja, Sto ih je naudio od nekoga mo- naha, Koji je cijelog svog vijeka vidio vjeStice i zle duhove. Ona se zaustavi gotovo ma samoj erti. Bilo je odito, da nema snage da je prekoradi, i sva je pomodrila, kao Govjek, Koji je veé nekoliko dana mrtav. Homa ynije imao smjelosti da je pogleda. Bila je stra&na, Zubi joj zacvokotage i ona otvori svoje mrtve oti, ali one nisu nista vidjele; nato se sva bijesna — to jof je izraZavalo drhtanje u lieu — okrene na drugu stranu raSirenih ruku, obujimajuéi njima svaki stup, syaki ugao, nastoje6i da ulovi Homu, Napokon stane, zaprijeti prstom i legne u syoj lijes. 3 Filozof jo8 uvijek nije mogao doéi k sebi te je pre straSeno pogledavao na vjestiéin tijesni stan, Uto se lijes naglo trgne sa svoga mjesta i sa zviZdukom stane letjeti po cijeloj erkvi krstareéi zrakom u svim smje- rovima. Filozof ga je vidio gotovo nad syojom glavom, ali je primijetio i to, da lijes ne moze dodirnuti krug, 8to ga je on ocrtao, pa jo3 pojata svoja zaklinjanja. Tad se lijes stropo8ta nasred erkve i ostade nep tan, Le& se opet digne iz njega sav modar, Ali uto se u daljini zaéuje kukurikanje pijde filozof do8ao na svoje udalj . x Fs laljeno iS ees ee ali ga shrva cae aes a, Kad se probudio, pritinjalo mjao s2¥ ovaj noéaini dozivlja). Dadose EH om , eee Kod ruéka ubrzo cae fri amo dobaci koju primjedbu i skoro sam : Eee liko Prase; ali neki mu nesvijesni Bike Mito da govori o svojem noéasnjem doziy- By fe aeadegiPitania matizelin odgovaran bilo je svakojal a, Filozof je bio jedan 7 et ¥ Kojima se budi neobi’na filantropija se najedu, Tako je i sada leZao s lulom 4 Bledao sve prisutne i neprekidno te je ‘Sstranu. tutka filozof je ved bi j 2 Je veé bio u najboljem s je eo cijelo naselje i da ao oil +42 dviju su ga kuéa dak i istjerali, Je oOo SnaSa ljudski maznula lopatom eee uzeo pipkati, da vidi, od kakve aa i plahta. Ali Sto se vike primi- Boat Postajao sye zami8ljeniji, Sat S¢ sva druzina okupila da se igra neke vrsti kuglanja, u kojoj se momka, Koji se sav sastojao od bord, Drugi put bi wedar podmetnuo leda, a Doro’ bi skotio na njega . fsvaki put rekao: »Sto je jak bik!« Na kuhinjskom pragu Sjedili su oni poodmaklijih godina, Pusili su syoje lule i jako ozbiljno gledali preda se, éak i onda, kad bi se mladarija od srea smijala kojoj govedarovoj fli Spiridovoj masnoj Sali. Homa se uzalud trudio da se umijeSa u igru: neka mu se mragna misao kao Zavao zabila u glavu, Kod vetere koliko je god na- stojao da se razveseli, sve jade ga je hvatao strah, Sto je vise mrak zastirao nebo. / —E, vrijeme nam je, pane bursate! —— reéi_ée mu poznati nam sijedi kozak ustajuéi zajedno 8 Do- roSem — Hajdemo na posao! Homu isto kao progle veteri odvedose u erkvu; opet ga ostavise sama i zakljutaSe vrata za njim. Cim je ostao sam, ponovo mu se stade strah uvlagiti u duSu- I opet ugleda tamne ikone, sjajne okvire i poznati ami crni lijes, Sto je u zloslutnoj ti8ini nepomiéno sta- jao nasred erkve. »Pa Sta, — reée on.sam sebi — sada mi to éudo ie vise neobitno. Samo je sprvice straino. Da, samo je sprvice stra&no, a poslije nije vie straSno; nije mi- malo straSno«. On brzo stane na pojnicu, ocrta oko sebe Krug, jzree nekoliko zaKlinjanja, i potne glasno @itati, s @vrstom odlukom, da ne ¢e podizati ofiju s knjige t da ne ée obraéati paznju ni na Sto. Veé je éitao skoro cio sat pa se pomalo pogeo umarati i kaSijueati, Tad —~ izvadi iz déepa rozié s burmutom i prije nego Sto G2 purmut prinijeti nosu plaho svrne pogled na : Srce mu se sledi. ninj pa 2aéuje, kako le§ oj 2 4 pet i pesems, Wa ga ubvati, Ali kad Skiline onesd lovi tamo, gdje on okna erkvenih prozora i u Zelj ae Brebu po Zeljezu ae pee 2 e vrata i hoée da ih provali. Sree pani ete Beil to vrijeme; zatvorenih L Sai niania i molitve. Napokon aan ee ag laljini — to je bilo daleko “qumuteni filozof stane i odahne © dodo&e da ga zamijene nadose ga jedi er Na zid, izbuljio of ou eee koji su ga gurali, Morali seniietl 4 ljelim putem podupirati. Kad Eiko avoriste, on se pribere i zaiste : takije, Kad ju je popio, pogladi okvire, kako ezbrojna ne- ‘Smeéa ima na svijetu! A i takvih — i pritom filozof mahne rukom. eee nikom ponikoSe, kad use i mali djetak, Kojega je sva jetjad smatrala ovlaétenim da je zamjenjuje, kad se radilo o tom, da se Uisti Stala ili nost voda, ak i taj derantié razjapi usta. Uto prode kraj njih zgodna Zenska 1 najboljim go- dinama u tijesno saSivenoj haljini, Koja je istieala njezin obli i bujni stas, pomoénica stare lnharice, imate strahovita namigu’a, koja se vazda domisljala fa pribode Stogod na svoju poculicu: bilo komadié Qrpee ili karanfil, pa makar i kakav papirié, ako se ne bi naSlo Sto drugo. _ Zaravo, Homo! — ona ée, kad spazi filozofa. Jo}, joj, joj! Sta je to s tobom? — usiklikne ona i pliesne rukama. : — Sta bi bilo, luda babo? — Jao, bode dragi, ti sav si posijedio! — Bogami, jest! Istinu kaze! — potvrdi Spirid motreéi ga pomnije, — Zbilja si posijedio kao nas stari Javtuh. Kad je filozof to uo, kao strijela otréi u iuhinju, gdje je na zidu vidio prilijepljen trokutni komadié dgledala sav zagaden od muha, okiéen potoénicom, zimzelenom pa éak i eijelim vijencem od maslatica, Sto je sviedotilo, da KicoSkoj namiguéi slwZi kod to- alete, On se zgrane, kad se uvjeri, da su mu istinu kazali: doista mu je poloviea kose posijedjela. ‘Homa Brut pokunfi glavu i zadube se u misli- — otiéi éu panu, — rete najzad — ispripovjedit éu mu sve i kazat éu mu, da ne éu vike da Gitam: Neka me odmah poSalje natrag u Kijev. § takvom nami8lju on se uputi prema pritrijemiu gospostijske ku: Sotnik je sjedio gotovo nepomigan u svojo lice mu je jo8 uvijek odavalo onu istu ne ray filozof i prije opazio na nj . : as. njemu. s; vie upali. Vidjelo se na njemu, dent ane, a mozda je se i ne dotive. Neobitna mae @ davala mu je upravo neki kameni ukote; ni bokée! — /prozbori on, k, : I , kad “gaje je stao na vratima sa Subarom u rus; ti ide posao? Je li sve u redu? = | — Zasada je u redu. Nego takve : ee se paki ri dogadaju, da bih najradije zgrabio Subary bjezao, kud me noge nose. : = Kako to? > Pa vaSa kéi, pane... Po zdravome razboru, da- ‘Ona jest gospodskoga roda, to joj nitko ne moze $ ali memojte mi zamjeriti, box joj dao dusi : a &ta je s mojom kéerkom? Jpustila se s davlom. Takve es Tee strahote radi, da — Samo ti fitaj! Nije ona badava tebe zvala. Bri- Se ona, golubica moja, 2a dusu svoju pa je htjela olitvama istjera svaku nedistu namisso. U vaSoj sam ruci; ali, bogami, vise ne mogu! Gitaj, Gitaj! — nastavi sotnik, isto takvim _tonom. — Ostaje ti jo’ samo jedna noé. ESéansko djclo, a ja éu te nagraditi. akva god bila nagrada... Kako te volja, ine Gu viée Gitati! — rede Home odlutno, filozofe! — na to ée sotnik i glas mu _Stozan. — Ja me volim te kerefeke. tamo u svojoj bursi, ali kod mene drugatije lemam nego tyoj rektor. zatki koZnati bié? _ Kako ne bih znao! — odgovori filozof ti8im glasom, — Svatko zna, Sto je koZnati bi’; kad je veéa poreija, ne moze se izdriati. Tako je. Ali ti jo8 ne zna3, kako moji momei umiju devetati! — reée sotnik prijeteéi i ustane, a Tice mu poprimi neumoljiv i svirep izraz, koji je oda- yao svu njegovu neobuzdanu narav, Sto mu je pri- yremeno mirovala od velike Zalosti. — Kod mene naj- prije izdevetaju, zatim poliju rakijom, pa onda udri nanovo. Idi, idi! Obavijaj svoj posao! Ako ga ne oba- vis, ne 6% se vise diéi; a ako ga obavi8, dobit ée8 hi- Yadu dukata! »Oho-ho! Pa to je vra8ki Zovjek — pomisli filozot izlazedi iz sobe. — $ ovim nema Sale. Stani, stani, pri- jatelju moj: tako éu ti ja podbrusiti pete, da me ni sa svojim psima ne éek sustiéi.« : I Homa odluéi da svakako utekne. Cekao je samo yrijeme poslije ruéka, kad je sva druzina imala na- vadu da se uvuée u sijeno po Stagljima pa da otvo- renih usta udari u takvo hrkanje i piStanje, da bi t- jelo gospostijsko dvoriste bilo nalik na tvornicu. Napokon dode i taj as, Cak je i Javtuh zazmirio i ispruzio se na suncu, Filozof se strahujuéi i drséuéi odgulja u vrt, odakle je po njegovyu mikljenju bilo zgoduije { neprimjetnije pobjeéi u polje. Taj je wrt, Kao obiéno, bio strahovito zapusten i zato osobito po- godan za svaki potajni pothvat. Osim jedne jedine Staze ugazene radi gospodarstvenih potreba sve je ostalo bilo gusto zaraSteno visnjama, bazgom i Gi. kom, koji je sve do gore dizao svoje visoke stabljike, $ prionljivim ruzigestim glavieama. Hmelj je oj mree prekrivao vzhove te Sarene mjeéavine dry LHe grmija { tvorio nad ngjima lrov, Koji se popeo na plot 33N. V. Gogoli: Pripoviietkeii fe omeai u Koju kanda nite ravbila u komadiée, a2 Prilijepio za zemlju, kao el 0 da ga je tko pribi st “eh ie napokon presao preko plota, utint mo oe Zaglusnim zvizdukom zajetao u usi 2 »Kuda, kuda?< a Smugne u aptiku i pulug wtiku i nagne bjeZati ni miGudl { gaze nogama krtice. Vidio Picn 8 sptike samo treba da pretréi polje, emnjela trnova Sikara, u kojoj je driao M Opasnosti, a kad prode kroz nju, na- skoro sve do zemlj in % ie, a kraj nje se apap bistar kao srebro. Prvo je bilo ‘Pa da se napije vode, jer jo osjeéao — reve on bri8u¢i usta. — Tu sVrazji Javtuh! — srdito u sebi pomisli filozof, — gerabio bih te za noge... 1 gadnu bih ti njusien # sve, Sto ima’ na sebi, isprebijao hrastovom toljagom.« — Zaludu si toliko zaobilazio — nastavi Javtuh. _ Pumo bi bolje bilo, da si odabrao ovaj put, kojim gam ja doSao: rayno kraj Stale, A Steta ti je i ka puta, Od dobre je Zohe, Po Sto si platio rif? Ali dosta fmo se nasetali, vrijeme je da podemo kuéi, Gebuéi se po glavi filozof pode za Javtuhom, Sad ée mi ta prokleta vjeStica istom zabiberiti! — pomisli on. — A uostalom, Sta je na stvarl? Cega se pojim? Zar nisam kozak? TA dvije sam noéi Gitao, bozjom éu pomoéu i trecu, Prokleta vjeStica mora a ima puno grijeha na dudi, kad se metista sila to- liko zalaze za nju?« Takve su ga misli zackupljale, kad je ulazio u go- spostijsko dvoriSte, PoSto se osokolio tim primjedbama, namoli Doroga, koji je s kljuéarevom protekeijom kat- Kada imao pristup u panov podrum, da mu donese © oku Klipare, te dva prijatelja sjedo8e pod Supom pa ispiSe malne pola vedra, tako da filozof najednor skodi na noge i zavikne: »Svirae! Svakako hoéu svi- rate! Ne dodekavsi svirate okrene na Gstini nasred dvorista igrati trepak. Igrao je sve dotle, dok nije oslo vrijeme uZini, a Geljad, Sto se okupila oko njesa, kako to veé biva u takvim prilikama, najzad pljune i ode rekavSi: »Sta taj Govjek dugo igra!< Napokon filozof leze na istom mijestu i zaspi; tek ga je ligan ¢abar studene vode bio kadar probuditi, da ide na veteru. Kod veéere je pripovijedao, Sto je kozak i da se kozak ne smije bojati nivega na svijetu. : — Vrijeme je, — rete Javtuh —Prokleta svinjot, je filozof neprestano pogié . glédao na sy vao da zapodjene razgovor sa svoin Javtuh je Sutio, e strane ae a Doro nije bio razgo. Noé ijao cio se, Kanda neSto drugo zavi ie n S . Ja: to nij Javtuh je Sutio, Filozof nije sine do erkve i stupise je pod troSni joj drveni Je Svjedotio, kako je viasnik imanja malo boga i za svoju dusu. Javtuh i Doro’ kao j odote, i filozof ostade sam. : , SVe je imalo onaj isti poznati mot zastade na éasak. Na sredini je zea ee Stajao lijes straine vjedtice. ee ati, bogami, ne cu se bojati! — kao i prije ocrta oko sebe krug i stane se Sah svojih vaklinjanja... TiSina je bila ae eee su treperile i polijevale svjetloséu ci- f okrene jedan list, onda okrene Gita sasvim ne&to dru: u . 8 praskom puée Ze- jesa, i mrtva se djevojka prid’gne. nego prvi put. Gornji joj je red ijoeao o donji, usne su joj gréevito pana se provorska stakla raspréiée ma ave strane, yrata se otkinue sa Karka i bezbrojna rulja tudo- Vista nabrupi u erkvu bozju, Strahovit Sum od loma- tanja krila i struganja pandéa ispuni svu erkvu. Sve je letjelo i IeprSalo okolo i svuda trayilo filozofa. Homi nestade iz glave i posljednji ostatak mamur- Iuka, On se samo krstio i prekxo reda éitao sve moguée molitve. Uto zaéuje, kako se netista sila vrze oko njega isamo Sto ga se ne dotie krajevima krila i odvratnih repova. Nije imao smjelosti da ih bolje pogleda; samo je vidio, kako duz cijeloga zida stoji neko ogromno Budoviste, koje se zaplelo u svoju vlastitu kosu, kao u Sumu; kroz mreZu kose straSno su gledala dva oka, a obrve su bile malo uzvijene, Iznad njega lebdjelo je u zraku negto nalik na ogroman mjehur, kojemu je iz sredine str&ilo tisuéu klijeSta i Skorpijskih bodlja. Na njima su visjeli grumeni erne zemlje, Syi su gle- dali na filozofa, trazili ga, ali ga nisu mogli vidjeti, jer je bio ograden tajanstvenim krugom Dovedite Vija! Tdite po Vija! — zaorige rijeti mrtvaca. I najednom nastade ti8ina u erkvi; u daljini se za- @uje vuéje zavijanje, i zamalo se razlijeze toptanje te&kih koraka, koje je odjekivalo po cijeloj erkvi; om zirne ispod oka onamo i opazi, gdje vode nekog zde- _ pastog, snainog, egavog ¢ovjeke, Sav je bio pokriven crnom zemljom. Njegove zemljom posute ruke i noge izgledale su kao Zilavo, évrsto korijenje. Tekko je stu: pao i svaki tas se spoticao. Dugatki su mu ogni kapei Sezali sve do zemlje, Homa wrasnut opazi,'da mu lice Zeljezno. Drzeéi ga ispod ruke dovedoke ‘ga ba’ pred ono mjesto, gdje je stajao Homa.‘= prifapne filozofu neki inltéa i pogleda, = zavikne vij i uperi n: sa , 2 Svi, Sto ih je god bilo, nas; z daha srusi na pod i od utarnji njega svoj rnuse na fi- itrave odmah a To je veé bio drugi eéull, PrestraSeni, navrat na nos j a Prozore i na vrata, da brie ini iko i ostadoSe zaglavljeni u vratim: jurnuse, ete, ali a i pro- ‘koji je ujutro ugao u erkvu i Oklevrnue Botjeg svetilista i ‘ne uscai astos uu takvoj prostoriji, Tako ta erkva @ vijeke s tudovistima zagls vijen'ma u ime obrasla Sumom, korijenjem, ko- Ijim trem, { nitko vite ne moze nad! put © tom dopro do Kijeva te je i bogo- uo, Kakav je udes stigao filozofa Ho- sat predade Tazmi8ljanju. Kod njega ‘Velike promjene. Sreéa mu se na- nauka bio je imenoyan zvona- ‘pa se skoro uvijek pojavijivao ‘drvene stepenice u zvoniku bile iljavo, dogodilo s Homom? — upita prvoga. | — Tako mu je od boga bilo sudeno — odgovori qvonar Haljava. — Hajdemo u krému, pa da ga se spo- menemo kojom ¢aSicom, Miladi filozof, koji se sa Zarom zaneSenjaka izdaSno oristio svojim pravima, tako da su mu i fakSire, i ka. put, pa gak i Subara zaudarali Spirom i ljutim duba- nom, odmah se najpripravnije odazva tomu pozivu. _ Krasan je toviek bio Homa! — ree zvonar, kad je Sepavi krémar postavio pred njega treéi vréié. — Silan je bio dovjek! I zaglavi prosto ni za Sto. — Ja mam, zaSto je zaglavio: zato, Sto se prepao. ‘A da se nije bojao, ni8ta mu vjedtica ne bi mogla na- dditi, Treba da se ovjek samo prekriZi pa da joj pljune na kraj repa, i niSta mu ne ée biti. Znam ja to ave. Pa sve nage Ikijevske babe, Sto prodaju na pijaci, — sve do jedne su viektice. Na to zvonar kimne glavom u znak poviadivanja. ‘Ali kad opazi, da mu jezik nije kadar izustiti ni jednu jedincatu rije’, oprezno ustane ‘od stola i teturajuéi desno i lijevo pode da se sakrije negdje na najudalje- nijem mjestu u aptici. Pritom ipak ne zaboravi da po svojoj staroj navici zdipi stari don od Gizme, &to je TeZao na klupi.