SAOBRAAJNO PRAVO

1. Pojam i vrste pravnih normi.

Pravna norma je pravilo o ponaanju ljudi sankcionisano monopolom fizike prinude
kojom raspolae drava. Pravne norme su najprostiji inilac prava (atom prava) i ne
mogu se dalje razloiti na sastavne dijelove.
Pravne norme se dijele na 2 osnovna kriterija:
a) prema kriteriju uslovnosti: uslovne i bezuslovne
b) prema kriteriju broja subjekata kojima su upuena (adresati)
mogu biti: opte i pojedinane

2. Elementi pravne norme.

(Uobiajeno je trodjelna struktura/dispoz: prekraj i sankcija) ili etverodjelna
struktura, gdje postoji i hipoteza (pretpostavka) dispozicije.
A) Hipoteza (pretpostavka dispozicije) je element pravne norme u kome se odreuju
uslovi pod kojim se pravna norma primjenjuje. Ona se u samom tekstu pravne
norme lako zapaa, jer sadri opis injenine situacije na koju norma treba da se
primijeni. (Npr. Svi koji ostvare prihod, duni su da plate porez).
B) Dispozicija pravne norme. To je primarno (osnovno) pravilo ponaanja, koje
predstavlja nalog jedne volje upuen drugim subjektima u drutvu da se tako
ponaaju.
Dispozicije mogu biti kategorine (precizno definiu naredbu, zabranu ili
ovlatenje) ili dispozicije koje potrebnu radnju ne definiu na izrazit, kategorian nain.
Stoga se dispozicije, s obzirom na stepen odreenosti same radnje predviene njima
dijele na:
a) Dispozicije sa nedovoljno odreenim pravnim pojmovima
b) Alternativne dispozicije
c) Dispozicije sa diskrecionom vlau
d) Dispozitivne dispozicije v
 3. Pojam i elementi pravnog odnosa

Pravni odnos je drutveni odnos regulisan pravom.

Elementi pravnog odnosa su:
a) Pravno ovlatenje predstavlja pravom zatienu mogunost jednog subjekta prava
da se ponaa na odreeni nain.
Vrste pravnih ovlatenja:
1) subjektivna prava
2) nadlenost
b) Pravna obaveza je pravom propisana dunost jednog pravnog subjekta da se
ponaa na odreen nain; da neto ini ili ne ini.
c) Pravne injenice su injenice to ih pravne norme postavljaju u poetnoj
hipotezi i u odreivanju delikta (sekundarnoj hipotezi), kao uslove za nastanak,
primjenu ili pak prestanak pravnih ovlatenja i pravnih obaveza.

4. Subjekti i objekti prava.

Subjekti prava su ljudi i drutvene tvorevine koje imaju pravne obaveze i pravna
ovlatenja s obzirom na neke pravne objekte. To su fizika i pravna lica. Dakle,
subjekti prava su ljudi kao pojedinci, kao i brojne institucije kojima pravni
poredak priznaje svojstvo subjekata prava, tj. posebna pravna ovlatenja i pravne
obaveze.
Objekti prava pod objektom prava se obino podrazumijeva stvar, dio spoljnog
materijalnog svijeta i kojim ovjek moe gospodariti, upotrebljavati ga. Tako npr.
objekt ugovora o prodaji je maina koja se kupuje; objekt zajma je novac itd.

5. Pravna i poslovna sposobnost fizikih i pravnih lica.

Fizika lica postaju subjekti prava, tj. stiu pravnu sposobnost momentom roenja, a
momentom smrti se gubi svojstvo subjekta prava, tj. pravna sposobnost.
Poslovna sposobnost fizikog lica se odreuje kao sposobnost da se svojim
vlastitim izjavama volje preuzimaju obaveze i realizuju prava, tj. zasnivaju, mijenjaju i
prekidaju pravni odnosi. Potpuna poslovna sposobnost stie se punoljetstvom.
Pravna lica imaju i pravnu i poslovnu sposobnost.

6. Pojam i drutveni znaaj saobraaja.

Saobraaj predstavlja vremensko, prostorno i komercijalno savlaivanje
udaljenosti izmeu sirovinskih i proizvodnih centara i mjesta potronje dobara.
Saobraajem se zadovoljavaju ne samo proizvodne, ekonomske, kulturne,
odbrambene, nego i mnoge druge drutvene potrebe.
Saobraaj predstavlja javnu djelatnost od posebnog drutvenog interesa,
jer je neophodan inilac drutvenog ivota, koji istovremeno predstavlja
samostalnu saobraajnu privredu.

7. Osobine savremenog saobraaja.

Tri osnovne osobine savremenog saobraaja su:
1. ekonominost (ostvarivanje prevoza na to jeftiniji nain);
2. brzina (znai utedu u vremenu, ali ne i transportnim trokovima);
3. sigurnost (najznaajnija osobina).

8. Pojam saobraajnog prava.

Pod saobraajnim pravom kao posebnom granom prava jedinstvenog pravnog sistema
nae zemlje podrazumijevaju se pravni odnosi u saobraaju. U okviru saobraajnog prava
prouavaju se samo specifini pravni odnosi u saobraaju, koji oslikavaju prirodu i
karakter drutveno-ekonomskih odnosa u ovoj drutveno-ekonomskoj djelatnosti.

9. Izvori saobraajnog prava.

1. Izvori saobraajnog prava su raznovrsni i brojni i uglavnom se izraavaju u
istovremenom postojanju meunarodnih i unutranjih izvora saobraajnog prava.
2. Specifinost u pogledu izvora saobraajnog prava predstavljena je u osnovnom
pravilu da se za svaku posebnu granu saobraaja prvenstveno pojavljuju posebni
izvori prava, pa je stoga ispravnije razmatrati pojedine izvore saobraajnog prava
po pojedinim granama saobraaja.

10. Vrste odgovornosti prevozioca u transportu robe.

U prevozu stvari teta u toku prevoza moe da dovede do: gubitka (potpunog ili
djeliminog), oteenja stvari ili teta zbog zakanjenja
Pojam gubitka stvari razlikuje se od pojma propasti (unitenja) stvari. Gubitak
postoji kada stvar izae iz faktike vlasti imaoca i neizvjesno je da e ikad da se
vrati, a kod propasti se radi o tome da stvar potpuno nestane ili izgubi identitet i
vie ne moe da se dovede u preanje stanje.
Odgovornost prevozioca za tetu traje za vrijeme izvrenja obaveze
prevoza. Odgovornost prevozioca postoji i za lica koja su po njegovom nalogu
radila na izvrenju prevoza.
Odgovornost prevozioca moe biti: objektivna (bez krivice) i subjektivna
(zasnovana na krivici).
 11. Vrste saobraaja
U pravnoj teoriji prvenstveno se razlikuju unutranji i meunarodni saobraaj.
Meunarodni saobraaj se dalje dijeli na: saobraaj izmeu dvije drave ili
izmeu vie drava; transportni saobraaj i pogranini saobraaj.
Unutranji saobraaj se dijeli na: gradski ili mjesni, lokalni-prigradski i
meugradski ili meumjesni saobraaj.
Saobraaj se moe podijeliti i na: saobraaj putnika i prtljaga i saobraaj
robe.
Prema teritoriji na kojoj se ostvaruje, saobraaj moe biti: a) saobraaj na
kopnu; b) saobraaj na vodi; c) vazduni saobraaj; d) potansko-telegrafsko-
telefonski saobraaj i e) radio saobraaj.
Saobraaj na kopnu se dijeli na: a) drumski, b) eljezniki i c) saobraaj
cjevovodima.

12. Pojam i odlike pomorskog prava.

Pod pojmom pomorskog prava podrazumijeva se grana prava koja na iri ili ui nain
regulie drutvene odnose u vezi sa odreenim ljudskim aktivnostima na moru.
Iako pomorsko pravo pripada cjelini saobraajnog prava, ono ima neke osobenosti koje
se sastoje u dva bitna elementa, predmeta regulisanja ove grane prava i to: a)
saobraajnom putu, na kome se odvija pomorska plovidba i b) saobraajnom sredstvu,
kojim se plovidba ostvaruje.
Druga specifinost je da pomorsko pravo ima univerzalni karakter, jer postoji
jedinstvenost instituta i odredaba pomorskog prava u razliitim zemljama svijeta.
 13. Izvori pomorskog prava.
Izvore pomorskog prava, kao i drugih grana prava, moemo promatrati u
materijalnom i formalnom smislu.
U materijalnom smislu, to je volja vladajue klase u jednom odreenom drutvu, a
u formalnom smislu, to su oblici u kojima se ova volja ispoljava.
Na vrhu liste izvora pomorskog prava nalaze se zakoni, kao najei oblici donoenja
odredaba kojima nacionalni zakonodavci reguliu odreene odnose u pomorstvu. To su
ponekad samostalni pomorski zakoni, a nekad trgovaki zakoni ili zakonici, koji reguliu
i odnose iz pomorskog prava.
Pomorsko pravo je sadrinski vezano za obiajno pravo, kao dopunski izvor prava, koji
se koristi uvijek kad nema ugovorne ili zakonske odredbe. Mogu biti lokalnog, opteg i
meunarodnog karaktera, prema tome dali se njihova primjena odnosi na jedno mjesto,
iru teritoriju ili meunarodnu zajednicu.

14. Pojam i individualizacija broda.

Brod je plovni objekt, sposoban za prevoz ljudi i stvari, na moru i unutranjim
vodama. U pravnom smislu, brod je objekt brojnih pravnih odnosa, koji se zasnivaju u
pomorskom pravu.
Zbog svog izuzetnog znaaja, kao prevoznog sredstva, a posebno zbog
materijalne vrijednosti, koju predstavlja, brod uiva poseban pravni reim.
Naziv ili ime broda je najbitniji element individualizacije broda. Smisao davanja imena
brodu je u funkciji lakeg prepoznavanja broda u plovidbenom i pravnom prometu,
posebno kada se radi o istim tipovima broda. Brod zadrava ime i kada promijeni posadu
i zapovjednika ili kad mu se u tehnikom smislu izmijene pojedini dijelovi.
Pomorski brod mora da nosi ime luke upisa, a brod unutranje plovidbe ime
pristanita upisa. Luka upisa broda, odnosno pristanite upisa broda unutranje plovidbe
oznaava mjesto u kome je brod upisan u upisnik, a to znai i mjesto, prema kome se
odreuje teritorijalna nadlenost u sluaju spora u vezi sa brodom i reguliu drugi pravni
odnosi.
15. Dravna pripadnost broda.
U najirem smislu, dravna pripadnost broda moe se definisati kao veza izmeu
broda i drave u kojoj je brod registrovan.
Na otvorenom moru ni jedna drava nema pravo suvereniteta, pa prema
tome ne moe izvravati ni prava jurisdikcije nad brodovima, koji viju tuu
zastavu.
Dravna pripadnost broda odgovara pojmu dravljanstva fizikih lica.
Konvencija o otvorenom moru iz eneve (1958) predvidjela je da brod bez
dravne pripadnosti, koji plovi na otvorenom moru, potpada pod jurisdikciju svih
drava.

16. Brodske isprave i knjige.

To su dokumenti koji sadre injenice i dokaze o identitetu broda, sposobnosti za
plovidbu, kao i podacima o dogaajima u toku plovidbe.
Brodske isprave slue za identifikaciju broda i po svom karakteru
pripadaju kategoriji javnih isprava. Najznaajnija brodska isprava je upisni list,
kojim se dokazuje dravna pripadnost broda.
Brodske knjige, meutim, ne sadre objektivno utvrene injenice, ve
konstatacije i opaanja u vezi sa plovidbom. Najznaajnije su brodski dnevnik,
zdravstveni dnevnik, knjiga tereta, knjiga pregleda i nadzora i druge.
 17. Luke i pristanita.
Termin luka upotrebljava se u pomorskom saobraaju, a pristanite u
saobraaju unutranjim polovnim putevima.
Luka, odnosno pristanite je vodeni i sa vodom neposredno povezani
kopneni prostor sa objektima za pristajanje, sidrenje i zatitu plovnih objekata,
kao i ukrcavanje i iskrcavanje putnika i robe.
Sve luke i pristanita mogu se prije svega podijeliti u dvije osnovne grupe:
trgovake i ratne.

18. Ugovori o iskoritavanju broda

To je zajedniki naziv za grupu ugovora, koji se mogu zakljuiti u vezi sa eksploatacijom
broda. Za sve njih je zajedniko da im je predmet brod, odnosno najee privredna
djelatnost u vezi sa brodom (npr. prevoz robe).
Lica koja se mogu pojaviti kod poslova u vezi sa iskoritavanjem broda su:
1. Brodar je fiziko ili pravno lice, koje je, nosilac plovidbenog poduhvata
2. Naruilac usluga je ugovorna strana koja od brodara naruuje prevoz stvari, lica
ili obavljanje drugog plovidbenog posla
3. Krcatelj je lice koje na osnovu ugovora o prevozu stvari predaje stvari brodaru
radi prevoza
4. Primalac robe je lice ovlateno da primi stvari od brodara na osnovu prevozne
isprave (teretnica ili konosman).
5. Putnik je lice, koje na osnovu ugovora o prevozu, ima pravo da se preveze
brodom iz jedne luke u drugu.

19. Podjela ugovora o iskoritavanju broda.

Ugovori o iskoritavanju brodova su:
1. ugovori o plovidbenom poslu,
2. ugovori o zakupu broda.
Ugovori o plovidbenom poslu se dijele na:
1. ugovori o prevozu stvari morem ili unutranjim vodama,
2. ugovori o prevozu putnika morem ili unutranjim vodama,
3. ugovori o tegljenju morem, odnosno ugovor o potiskivanju na unutranjim
vodama,
4. ugovori koji se odnose na druge plovidbene poslove.

20. Ugovor o prevozu stvari brodom.

Ugovor o prevozu stvari brodom je dvostrani pravni posao, za iji nastanak je
potrebna saglasnost volje naruioca prevoza i brodara o bitnim elementima posla,
a to su: stvari (roba) i prevoz (prevozni put) brodom.
Ako je roba predmet prevoza ona mora biti odreena ili odrediva. Njena
individualizacija se postie vrstom i koliinom, a koliina se precizira po teini,
veliini i broju komada.
Prevozni put, kao odreeniji pojam prevoza, mora biti dovoljno
individualizovan saglasnou volje brodara i naruioca (npr. poetna i zavrna
taka puta, luka polaska i sl.).
U pravilu radi se o neformalnom ugovoru, ali se u novije vrijeme
zakljuuje esto pomou formulara, to omoguava lake sporazumijevanje
brodara i naruioca, ak i kada su na velikoj udaljenosti. Zavisno od toga ta je
najvaniji element ugovaranja: brod ili stvar, razlikujemo: brodarski i vozarski
ugovor.

21. Klauzule o ukrcavanju stvari na brod.

Klauzule o ukrcavanju robe na brod su:
 a) klauzula FAS (slobodno uz bok broda ili pod ekrk) naruilac je
duan da na sopstveni troak i rizik postavi robu na brod, na dohvat
brodskih dizalica, a preuzimanje robe na brod je obaveza brodara.
Prelazak rizika sa jedne ugovorne strane na drugu je trenutak kada dizalica
podigne robu sa obale i ponese na brod;
b) klauzula FIO (slobodno u brod i iz broda) krcatelj i primalac
prihvataju dunost da sami i o svom troku obave ukrcavanje, odnosno
iskrcavanje robe;
c) klauzula FIOS (ukrcano, iskrcano i sloeno) dopuna prethodne
klauzule, kojom se odreuje da e krcatelj snositi i trokove slaganja robe
u brodu;
d) klauzula FIOT (slobodno na brod i iz broda poravnato) identina
klauzuli FIOS, s tim to se upotrebljava za prevoz rasute robe, a kod
klauzule FIOS pakovana ili denana roba;
e) klauzula o tekim teretima obaveza krcatelja, odnosno primaoca kod
iskrcavanja da snosi rizik za robu, pod uslovom da je teina pojedinog
koleta preko 2.000 kg. Klauzulom se zapravo rizik prenosi sa brodara na
krcatelja.

22. Vrijeme ukrcavanja stvari na brod.

Vrijeme ukrcavanja stvari (stojnice) je redovno vrijeme odreeno za ukrcavanje
i iskrcavanje tereta (klauzula primjereno vrijeme).
Brodar je zainteresovan da se roba to prije ukrca na brod, da bi imao
manje trokove, zbog zadravanja broda, a krcatelj uri sa ukrcavanjem da bi
izbjegao ili smanjio izdatke uskladitenja robe u luci. Stojnice poinju da se
raunaju od trenutka kada je brod stigao na mjesto ukrcaja, dobio znak slobodan
saobraaj i poslao pismo spremnosti. Raunanje stojnice moe biti: a)
odreivanjem broja dana ili sati za ukrcavanje robe; b) koliina tereta koja se
mora ukrcati ili iskrcati za odreeno vrijeme; c) po klauzuli onako brzo kako
brod moe primiti.
 Stojnice se raunaju prema tekuim ili radnim danima (bez nedjelja i
praznika).
Do prekida u raunanju moe doi zbog objektivnih razloga (npr. via sila)
ili zbog smetnji koje je prouzrokovao brodar (npr. nespremnost broda zbog
nedovoljne opreme). Taj prekid se ne uraunava u stojnice.

23. Ugovor o prevozu putnika morem i unutranjim plovnim

putevima.
Ugovorom o prevozu putnika brodar se obavezuje naruiocu da e prevesti
jednog ili vie putnika, a naruilac da e platiti prevozninu. Putnik je lice koje se
prevozi brodom na osnovu ugovora o prevozu ili koje prati vozilo ili ive
ivotinje koje se prevoze na osnovu ugovora o prevozu stvari.
Lice koje se nalazi na brodu, a nije zakljuilo ugovor o prevozu i bez
saglasnosti brodara se nalazi skriveno na brodu (tzv. slijepi putnik) ne moe se
koristiti pravilima o odgovornosti brodara za tjelesni integritet putnika.

24. Ugovor o prevozu prtljaga.

Obaveza brodara da preveze prtljag postoji ako je zakljuen ugovor o prevozu putnika, na
osnovu kojeg je prevozilac obavezan da preveze lice iji je prtljag u pitanju. Ukoliko
ugovor o prevozu putnika nije zakljuen, prevozilac moe da bude obavezan da preveze
stvari naruioca prevoza, samo na osnovu posebnog ugovora o prevozu stvari. Za prevoz
prtljaga brodar je duan da, na traenje putnika, izda prtljanicu. U ovom sluaju
smatrae se da se prevoz prtljaga vri na osnovu posebnog ugovora, koji je akcesoran uz
ugovor o prevozu putnika.
Brodar odgovara za oteenje, manjak ili gubitak prtljaga, kao i za zakanjenje u
predaji prtljaga po kriterijumu pretpostavljanje krivice.
 25. Ugovor o tegljenju.

Pod ugovorom o tegljenju u pomorskom pravu podrazumijeva se ugovor na

osnovu koga se brodar tegljaa, odnosno potiskivaa, obavezuje da svojim
brodom tegli ili potiskuje drugi brod ili objekat do odreenog mjesta, ili za
odreeno vrijeme, ili za izvoenje odreenog zadatka, a brodar tegljenog,
odnosno potiskivanog broda, obavezuje se da za to plati tegljarinu. Jedna stranka
ugovora uvijek je brodar broda tegljaa koji treba da obavi glavnu ugovornu
inidbu, dok se na drugoj strani kao subjekt ugovaranja moe nai brodar
tegljenog broda, kao i vlasnik i korisnik bilo kog tegljenog objekta

26. Uloga i znaaj eljeznikog saobraaja.

Razvoj eljeznice uslovljen je potrebom za masovnim prevozom, koju diktira
industrijski razvoj. U veini zemalja eljezniki saobraaj je najznaajniji vid
kopnenog saobraaja, a od stepena razvijenosti eljeznikog saobraaja, u velikoj
mjeri, zavisi mogunost daljeg privrednog razvoja te zemlje.
eljezniki saobraaj je relativno nova grana saobraaja, iji je znaajniji
razvoj poeo u drugoj polovini 19-og vijeka. U strunoj literaturi obino se istie
da pojava i razvoj eljeznice upravo u Engleskoj, koja je u to vrijeme, prema
stepenu industrijske razvijenosti, bila jedna od vodeih zemalja u svijetu, nije
rezultat proizvoljne sluajnosti. Bilo je neophodno da se u Engleskoj, pored
veoma razvijenog pomorskog saobraaja, razvijaju i moderniji oblici kopnenog
transporta robe. Ovu drutvenu i privrednu potrebu u punoj mjeri zadovoljila je u
to vrijeme upravo pojava i razvoj eljeznice

27. Meunarodno-pravno regulisanje eljeznikog

saobraaja.
Prva meunarodna konvencija kojom se regulie meunarodni eljezniki prevoz
robe zakljuena je 1890. godine u Bernu (deset potpisnica).
 Bernska konvencija je donijeta ubrzo poslije pojave i masovnog iskoriavanja
eljeznikog saobraaja. Zbog organizovanog prilagoavanja nastalim potrebama u
meunarodnom eljeznikom saobraaju i osavremenjavanja ove konvencije, Bernska
konvencija esto je mijenjana i dopunjavana, u Parizu 1896. godine, u Bernu 1905.
godine i 1923. godine, u Rimu 1933. godine i ponovo u Bernu 1952. godine, 1961.
godine i 1970. godine. Bernska konvencija se u poslovnoj praksi i strunoj literaturi
naziva CIM. Jugoslavija je potpisala i ratifikovala reviziju Bernske konvencije 1970.
godine u Bernu.
Bernska konvencija o meunarodnom eljeznikom prevozu robe ima veliki broj
priloga u kojima se razrauju pojedine njene odredbe. Ti aneksi (prilozi) su:
- Meunarodni pravilnik o prevozu robe eljeznicama (RID);
- Pravilnik centralnog biroa za meunarodni eljezniki transport (OCTI);
- Statut revizione komisije i komisije strunjaka;
- Meunarodni pravilnik o prevozu privatnih kola (RIP);
- Meunarodni pravilnik o prevozu kontejnera (RICO);
- Meunarodni pravilnik o prevozu ekspresne robe (RIEX) i
- Pravilnik o arbitrai.

28. Ugovor o prevozu stvari eljeznicom.

Ugovorom o prevozu robe eljeznicom se, u stvari, eljeznica obavezuje da
prevoze robu koju je u otpremnoj stanici predao poiljalac robe, da je za vrijeme prevoza
uva i da u uputnoj stanici preda robu primaocu. Iako primalac robe u kasnijoj fazi
eljeznikog prevoza svojom saglasnou stie odreena prava i obaveze, ugovorne
strane kod ovog ugovora su eljezniki prevozilac i poiljalac robe. Ugovor o prevozu
stvari je zakljuen kad prevozilac primi na prevoz stvar sa tovarnim listom.
Tovarni list sadri:
1. mjesto i datum njegovog sastavljanja i izdavanja;
2. naziv uputne stanice, prema imeniku eljeznikih stanica;
3. ime i prezime, odnosno naziv primaoca i njegovu adresu;
4. naznaenje vrste i mase stvari;
 5. broj kola;
6. ime i prezime, odnosno naziv poiljaoca, njegovu adresu i potpis, koji moe biti
zamijenjen svojerunim potpisom i peatom;
7. ig otpravne stanice;
8. prevozne i druge trokove;
9. spisak isprava koje se prilau za tovarni list.

29. Prava i odgovornost eljeznikog prevozioca.

eljezniki prevozilac odgovoran je za tetu nastalu u toku prevoza, zbog potpunog ili
djeliminog gubitka, ili oteenja stvari, kao i za tetu nastalu zbog prekoraenja roka
isporuke. eljezniki prevozilac u potpunosti odgovara za tetu koju prouzrokuju lica
koja su po njegovom nalogu radila na izvrenju prevoza.
eljezniki prevozilac moe se osloboditi odgovornosti za gubitak ili oteenje robe i za
prekoraenje roka isporuke ako dokae da je teta nastala zbog:
1. radnji ili propusta korisnika prevoza,
2. svojstava stvari, ili
3. vie sile, tj. drugih uzroka koji se nisu mogli predvidjeti, izbjei ili otkloniti.
eljezniki prevozilac ima i sljedea prava:
1. pravo na prevozninu (prevoznina je, ekonomski reeno, cijena prevoza),
2. pravo na naknadu trokova (samo na izuzetne, nune i korisne trokove za
korisnika prevoza),
3. pravo retencije i pravo zaloge u cilju obezbjeenja ugovornih zahtjeva (ova prava
omoguuju eljeznici da moe, pod odreenim uslovima, da proda stvari u cilju
podmirenja ugovornih zahtjeva iz ugovora o prevozu stvari eljeznicom).
 30. Ugovor o eljeznikom prevozu putnika.

Ugovorom o prevozu putnika eljeznicom prevozilac se obavezuje da uredno i na

ugovoren nain putnika preveze do odreenog mjesta, a putnik ima obavezu da
prevoziocu plati za izvreni prevoz odgovarajuu prevozninu.
Kod nas se putnikom smatra svako lice koje na osnovu ugovora o prevozu ima
pravo na prevoz.
Vozna karta je jedino dokaz da je zakljuen ugovor o prevozu putnika eljeznicom i
postojanje vozne karte ne uslovljava punovanost ovog ugovora.
U praksi se najee prevoz putnika detaljnije regulie eljeznikim tarifama. Primjena
eljeznikih tarifa, kao i drugih optih uslova poslovanja, mora biti izriito ugovorena, a
mogunost primjene tarife uslovljava se i javnim objavljivanjem tarife na uobiajen
nain.

31. Uloga i znaaj drumskog saobraaja.

Kopneni prevoz robe u svojim prvobitnim oblicima pojavljuje se veoma davno.
On je znatno stariji od pojave prvih graenih drumova. U strunoj literaturi esto
se navodi da je prvi poznati izgraeni put tzv. Kraljevski drum Darija, koji je
povezivao Perzepolis u Persiji sa Sardom i da je izgraen u estom vijeku prije
n.e. U istoriji su kopneni prevozi poznati znatno ranije od pojave ovoga druma. U
staroj rimskoj dravi bili su izgraeni mnogi putevi koji su znatno kasnije, u
srednjem vijeku obnovljeni. Karavanski kopneni prevoz sa upotrebom zaprene
stoke bio je do pojave eljeznice osnovni vid kopnenog prevoza, uz rijene
prevoze iji su nedostatak prije svega, ograniene prostorne i vremenske
mogunosti.
Jo u ranom srednjem vijeku najee su trgovci sami prevozili svoju robu
sa jednog na drugo trite, a vlasnik robe je najee istovremeno bio i
 transporter. U kasnijoj fazi razvoja kopnenog prevoza u srednjem vijeku ee se
pojavljuje kopneni prevoz tue robe u cilju zarade, odnosno kopneni prevoz kao
samostalna i specijalizovana privredna djelatnost.
Interesantno je istai da je u srednjem vijeku bila razvijena i jo jedna
privredna aktivnost u cilju sticanja zarade, a koja se sastojala u postojanju
samostalnih vodia karavana, najee preko alpskih prevoja izmeu Italije i
vajcarske, koji su svojim znanjem omoguavali trgovcima da prevezu svoju robu
iz jedne u drugu zemlju.
Sa naglim razvojem tehnike i izgradnjom motornih vozila krajem
devetnaestog vijeka i poetkom dvadesetog vijeka poinje da se formira
savremeni drumski prevoz robe.
U odnosu na druge oblike kopnenih prevoza robe, drumski prevoz robe
postaje sve znaajniji oblik prevoza tek poslije Drugog svjetskog rata, jer je do
tada, a u mnogim zemljama i danas, eljezniki prevoz robe prema privrednom
znaaju bio iskljuivi monopolski oblik kopnenog prevoza robe. Poslije drugog
svjetskog rata drumski prevoz robe postaje sve ozbiljniji konkurent eljeznikom
prevozu robe i eljeznica, upravo zbog naglog razvoja drumskog prevoza robe,
postepeno gubi svoj monopolski poloaj.

32. Ugovor o meunarodnom drumskom prevozu stvari.

Ugovor o meunarodnom drumskom prevozu stvari je neformalan ugovor koji je
zakljuen kada se ugovorne strane saglase o bitnim elementima ovog ugovora.
Bitni elementi ugovora o meunarodnom drumskom prevozu stvari su predmet i
cijena prevoza. Predmet ugovora odreuje se vrstom i koliinom stvari koja treba
da se preveze kao i mjestom otpreme i uputnim mjestom. Sporno je da li postoji
ugovor o meunarodnom drumskom prevozu stvari kada ugovorne strane nisu
odredile cijenu prevoza. Striktnim tumaenjem znaenja bitnih elemenata ugovora
dolo bi se do zakljuka da ugovorne strane nisu zakljuile ugovor, ako se saglase
samo o predmetu ugovora. Meutim, u poslovnoj praksi smatra se da je visina
vozarine u drumskom prevozu odrediva kategorija i da su ugovorne strane
 preutno pristale na tu odredivu visinu vozarine kada se nisu u ugovoru izriito
saglasile o visine cijene prevoza.

33. Ugovor o drumskom prevozu stvari.

Ugovorom o prevozu stvari drumski prevozilac se obavezuje da stvari preveze od
mjesta otpreme do mjesta opredjeljenja i da u tom mjestu stvar preda primaocu ili
drugom licu koje primalac odredi, a poiljalac se obavezuje da prevoziocu isplati
ugovorenu prevoznicu.
Prilikom utvrivanja pojma ugovora o drumskom prevozu stvari znaajno
je ukazati da je upotrebljeni termin stvari iri od termina roba i da prvi termin
u potpunosti obuhvata u sebi i ovaj drugi termin. Naime, svaka roba koja se
prevozi u cilju zarade je istovremeno stvar, dok ima stvari koje se takoe prevoze
u cilju zarade, a koje nemaju svojstva robe.
U prvom redu, potrebno je razlikovati drumski prevoz sopstvenih stvari od
drumskog prevoza tuih stvari u cilju zarade, tj. samostalne privredne djelatnosti.
Samo drumski prevoz od strane specijalizovanih privrednih organizacija, kao
samostalna privredna aktivnost je posao drumskog prevoza stvari koji se posebno
reguliu ugovorom.

34. Prava i odgovornost drumskog prevozioca.

Drumski prevozilac je odgovoran za gubitak ili oteenje stvari koju je preuzeo na prevoz
kao i za tetu zbog zakanjenja u prevozu, osim ako dokae da je teta nastupila zbog
radnji ili propusta korisnika prevoza, zbog svojstva stvari ili zbog vie sile. Dakle,
osnovno je pravilo da je prevozilac odgovoran po principu objektivne odgovornosti, bez
obzira da li je kriv za nastalu tetu.
Drumski prevozilac iz ugovora o drumskom prevozu ima sljedea najvanija
prava: 1) pravo na prevoznicu, 2) pravo na naknadu nunih i korisnih trokova, 3) pravo
retencije i pravo zaloge.
 35. Ugovor o drumskom prevozu putnika.

Ugovorom o drumskom prevozu putnika prevozilac stie osnovnu obavezu da uredno i na

ugovoren nain preveze putnika do odreenog mjesta, a putnik obavezu da prevoziocu za
izvreni prevoz plati odgovarajuu prevoznicu. Kod nas se putnikom smatra svako lice
koje na osnovu ugovora o prevozu ima pravo na prevoz.
Postoje dvije osnovne vrste ugovora o drumskom prevozu putnika:
1. kada se zakljuuje direktni ugovor izmeu prevozioca i putnika i
2. kada se ugovor zakljuuje izmeu prevozioca i naruioca prevoza

36. Ugovor o drumskom prevozu prtljaga

Ugovorom o drumskom prevozu prtljaga prevozilac se obavezuje da preveze prtljag, po

pravilu istim vozilom kojim putnik putuje, a putnik se obavezuje da prevoziocu isplati
odgovarajuu naknadu. Ugovor o prevozu prtljaga je akcesorne prirode u odnosu na
ugovor o prevozu putnika, jer postojanje ovog drugog ugovora uslovljava sticanje
svojstva putnika, a time i postojanje ugovora o prevozu putnika. Iz ugovora o prevozu
putnika proizlazi i obaveza prevozioca da preveze putnikov prtljag, i u ovom ugovoru
moe biti izriito predvieno da je prevozilac duan da preveze prtljag bez prava na
naknadu.
Prtljag su stvari koje putnik ima pravo da ponese sa sobom u toku
putovanja, na osnovu ugovora o prevozu putnika. Za prtljag primljen na prevoz
prevozilac je duan da izda putniku prtljanu kartu, koja sadri broj i vrsta koleta.
Od prtljaga treba razlikovati runi prtljag, odnosno stvari koje putnik nosi sa
sobom i koje se mogu unijeti u vozilo i smjestiti na odreeno mjesto, a koje
putnik sam uva. Drumski prevozilac je duan da preveze runi prtljag bez
posebne naknade
37. Uloga i znaaj vazdunog saobraaja.
Vazduni saobraaj je najmlai vid saobraaja, koji se poeo snanije razvijati u
prolom vijeku iako ovjekova tenja da leti datira od davnina. Poznate su
legende o Ikaru, kao i da je Leonardo da Vini (1452-1519), poznati italijanski i
svjetski slikar, jedan od najveih umova renesanse, radio i na spravi za letenje.
Vazduna pota javila se oko 2000. godine prije nove ere u junom Iraku u
okviru sumerske civilizacije, a Egipani su jo u 12. vijeku prije n. e. koristili
golubove za prenoenje vojnih izvjetaja.
Prvi diplomatski dokument u vezi sa meunarodnim vazduhoplovnim
pravom datira iz vremena francusko-njemakog rata, 1870-1871. godine, u kome
su obje strane upotrebljavale balone, naroito za vrijeme opsade Pariza.
Maksima Cuius est solum, eius est usque ad coelum (ko je vlasnik
zemljita, vlasnik je i prostora iznad njega do u beskraj) uvijek je izazivala i
izaziva pravnike rasprave na polju nacionalnog i meunarodnog prava.
Prvi vei meunarodni vazduhoplovni incidenti dogodili su se na rusko-
njemakoj granici 1904. i kasnije 1910. godine.

38. Izvori vazduhoplovnog prava.

Na vrhu liste izvora vazduhoplovnog prava nalaze se zakoni, kao najei oblici
donoenja odredaba kojima nacionalni zakonodavci reguliu odreene drutvene
odnose u vazduhoplovstvu.
Pored trgovakih zakona, meu izvorima vazduhoplovnog prava nalaze se
i zakoni javnog ili administrativnog prava, koji sadre i odredbe vazduhoplovnog
prava.
Stalno nastojanje meunarodne zajednice da se odnosi iz meunarodnog
vazduhoplovnog prava reguliu meunarodnim konvencijama nastalo je kao
posljedica sve veeg znaaja meunarodne razmjene dobara, stalnih istraivanja i
drugih oblika korienja vazdunog prostora, porasta turizma i masovnog
komuniciranja savremenog svijeta uopte.
 Meunarodne konvencije, kao izvori vazduhoplovnog prava su veoma
brojne i spadaju u red najprihvaenijih meunarodnih konvencija uopte.
Najvanija meunarodna vazduhoplovna konvencija javnog prava je
Konvencija o meunarodnom civilnom vazduhoplovstvu, donijeta u ikagu 1944.
godine, poznatija pod imenom ikaka konvencija.

39. Meunarodni vazduni transport.

Varavska konvencija, govorei o domenu svoje primjene, odreuje meunarodni

transport putnika, robe i prtljaga kao svaki prevoz u kojem se, prema uslovima
ugovora, mjesto polaska i mjesto prispjea bez obzira na prekid prevoza ili
pretovarivanje, nalaze bilo na teritoriji dviju Visokih Strana Ugovornica, bilo na
teritoriji jedne jedine Visoke Strane Ugovornice, ako je predviena jedna stanica
na teritoriji pod suverenitetom, mandatom ili vlau druge drave, ak i kad ova
nije strana ugovornica.
Vrste meunarodnog transporta su:
- redovni meunarodni transport uz naknadu;
- besplatni meunarodni transport;
- sukcesivni meunarodni transport;
- kombinovani meunarodni transport;
- meunarodni arter transport (zakupljeni avion van redovnih linija).

40. Pravni reim vazdune plovidbe.

Pod pravnim reimom vazdune plovidbe u irem smislu podrazumijevaju se uslovi za

bezbjedno vrenje vazdune plovidbe, kontrola letenja, izvoenje vazduhoplova, traganje
za vazduhoplovom i spreavanje vazduhoplova, ispitivanje udesa vazduhoplova, pravilo
o korienju vazduhoplova, kontroli letenja i kontroli vazduhoplova, pravila o
aerodromima, posebni uslovi i posebna pravila o obavljanju vazdunih preljeta, kao i
posebno pravilo o izgradnji i registraciji vazduhoplova i aerodroma.
Vazduni prostor iznad jedne zemlje je nepovrediv, a svaka drava ima pravo da
propisuje pravila o meunarodnom vazdunom saobraaju, u kojima se obino utvruju
granino-ulazno-izlazni koridori koji se iskljuivo mogu koristiti radi prelijetanja strane
dravne teritorije u meunarodnom vazdunom saobraaju.
Osnovno je pravilo da je prelijetanje strane dravne teritorije doputeno po tano
utvrenim prevoznim putevima i koridorima, uz slijetanje i uzlijetanje samo na
aerodromima koji su otvoreni i registrovani za meunarodni saobraaj.

41. Ugovor o vazdunom prevozu stvari.

Ugovorom o prevozu stvari vazduhoplovom ugovorni prevozilac se obavezuje
naruiocu prevoza da e prevesti stvar vazduhoplovom, a naruilac prevoza da
e platiti prevozninu.
Treba razlikovati ugovor o vazdunom prevozu stvari koji se odnosi na
jedan ili vie prevoza od ugovora o prevozu na odreeno vrijeme, za cijeli
kapacitet ili za dio kapaciteta vazduhoplova. Kod ugovora o arteru su bitni broj
putovanja, tj. broj prevoza ili vrijeme iskoriavanja vazduhoplova u prevozne
svrhe, dok su kod vazduhoplovnog ugovora bitni podaci o stvarima koje se
prevoze.
Ugovori o arteru kod vazdunog prevoza stvari su punovani jedino ako
su zakljueni u pismenom obliku.
Ugovor o prevozu odreene koliine stvari ili odreene stvari je
neformalan ugovor. Kod ovog ugovora bitan je nain odreivanja koliine stvari.

42. Ugovor o vazdunom prevozu putnika.

Ugovor o vazdunom prevozu putnika obavezuje vazdunog prevozioca da
preveze putnika od mjesta polaska do mjesta opredjeljenja za vrijeme odreeno
 ugovorom ili redom letenja, a putniku stvara obavezu da plati odgovarajuu
prevozninu.
Umjesto putnika ugovorna strana kod ugovora o vazdunom prevozu
putnika moe biti naruilac prevoza i tada se vazduni prevozilac obavezuje da
pod ugovornim uslovima preveze putnike koje odredi naruilac prevoza. Ugovor
o vazdunom prevozu putnika je najee ugovor o arteru koji je punovaan
samo kada je zakljuen u pismenom obliku.
Putna karta mora da sadri podatke o mjestu i vremenu polaska i mjestu
opredjeljenja, bez obzira da li je vrijeme polaska odreeno ugovorom ili redom
letenja.
U naelu putnik ima pravo da odustane od ugovora o vazdunom prevozu
putnika prije nego to zapone vazduni prevoz i to u domaem saobraaju
najkasnije 24 asa prije poetka letenja, a u meunarodnom saobraaju najkasnije
48 asova prije poetka letenja. U sluaju odustanka putnika od letenja, uz
potovanje naprijed navedenih rokova, prevozilac je duan da putniku vrati
prevozninu ali ima pravo da na ime svojih trokova zadri najvie 10% od iznosa
prevoznine.

43. Ugovor o vazdunom prevozu prtljaga.

Prevoz prtljaga u vazdunom saobraaju je najee akcesorne prirode u odnosu na
ugovor o vazdunom prevozu putnika. Na osnovu ugovora o vazdunom prevozu putnika,
svaki putnik ima pravo da unese u vazduhoplov i da preveze, bez posebne naknade, svoj
runi prtljag o kome se sam stara.
Osnovno je pravilo da putnik sam uva runi prtljag i da prevozilac ne odgovara
za runi prtljag.
Od runog prtljaga treba razlikovati registrovani prtljag koji je prevozilac duan da
primi na prevoz i da o tome izda pismenu potvrdu. Registrovani prtljag mora ispunjavati
standarde u pogledu teine i dimenzija zbog ogranienih kapaciteta i potrebe maksimalne
racionalizacije prevoznog prostora u vazduhoplovu.
 44. Kombinovani prevoz.
Kombinovani ili mjeoviti prevozni dokument (kombinovani konosman ili tovarni
list) u znatnoj mjeri olakava izvrenje ugovora o kombinovanom prevozu robe.
Ispravno je shvatanje da prema korisnicima prevoza transporteri uzajamno
neogranieno solidarno odgovaraju, uz pravo uzajamnog regresa prema
transporteru koji je odgovoran za tetu. Posljednji transporter ima obavezu da
sauva i da realizuje prava obezbjeenja na robi za prethodne transportere, jer e
u suprotnom biti odgovoran za naknadu tete koja je rezultat njegovog propusta.

45. Znaaj i razvoj pedicije.

pedicija je struno organizovanje transporta robe od strane peditera u svoje ime i za
raun komitenta, uz nagradu. Svojom djelatnou pediter na struan nain titi interese
komitenta u saobraajnoj privredi. pediter, po pravilu, ne obavlja prevoz robe, on
angauje transportera i sve druge neophodne uslune organizacije u saobraaju radi
realizovanja transporta komitentove robe u svoje ime i za raun komitenta.
O postanku pedicije se moe govoriti tek kada se transportna djelatnost u potpunosti
odvojila od trgovake djelatnosti. U poetku pedicija je bila u tijesnoj vezi sa
komisionom trgovinom.
Poetkom dvadesetog vijeka nastaju struna udruenja peditera, prvo u lokalnim
razmjerama, a kasnije i nacionalna struna udruenja. Prva nacionalna struna udruenja
peditera stvorena su u Njemakoj i vajcarskoj, sa zadatkom da proue probleme u
stvaranju uslova za dalji razvoj pedicije. Posebno je znaajna aktivnost ovih organizacija
u stvaranju nacionalnih uslova poslovanja peditera.
U Beu je 1926. godine osnovana svjetska organizacija peditera FIATA, iji su
lanovi nacionalna struna udruenja peditera.
 46. Unutranja i meunarodna pedicija.
U Zakonu o obligacionim odnosima iz 1978. godine odreuje se pojam unutranje
pedicije, a u Zakonu o prometu robe i usluga sa inostranstvom iz 1977. godine, pojam
meunarodne pedicije. Ako se analiziraju oba pojma, uvia se da se oni sadrinski ne
razlikuju, to ukazuje da nisu potrebne dvije pravne definicije pedicije, jer se radi o istoj
pravnoj djelatnosti.
Meunarodnu pediciju treba razlikovati od unutranje pedicije jedino zato, to
se u posebnom pravnom poloaju nalaze privredne organizacije koje obavljaju spoljno-
trgovinske poslove, a meunarodna pedicija spada u spoljno-trgovinske poslove.

47. Ugovor o pediciji.

Ugovor o pediciji obavezuje jednu ugovornu stranu da organizuje otpremu stvari u svoje
ime, a po nalogu i za raun druge ugovorne strane, uz nagradu.
Ugovorna strana koja organizuje otpremu stvari u svoje ime, a za tui raun se
zove pediter ili rjee, otpremnik, a druga ugovorna strana, koja je izdala nalog i za iji se
raun organizuje otprema stvari, komitent-nalogodavac ili klijent.
pedicijom se bave specijalizovane organizacije za obavljanje pedicije i zbog
toga kada ispune dobijeni nalog imaju pravo na nagradu (proviziju). pediter nije vozar,
ve organizuje transportovanje stvari, ali sam ne prevozi stvari. Prevoz stvari obavljaju
vozari, odnosno transporteri. pediter organizuje transportovanje stvari, brine se o
blagovremenom obavljanju svih potrebnih radnji u vezi transporta robe i u tom cilju
angauje i prevozioca robe.

48. Transportno osiguranje.

Transportno osiguranje je onaj dio djelatnosti osiguranja u kojem se organizuje

ekonomska zatita od rizika koji nastaju u vezi sa saobraajem. Odnosi se na
 osiguranje robe koja se prevozi (bez obzira na vrstu prevoza), zatim osiguranje
brodova i drugih plovnih objekata, osiguranje vazduhoplova i drugih vazdunih
letilica, kao i druga osiguranja u vezi sa brodovima i vazduhoplovima (osiguranje
od odgovornosti, osiguranje vozarine i slino).
Osiguranje drugih prevoznih sredstava (motornih vozila, lokomotiva i vagona)
smatra se imovinskim osiguranjem, a osiguranje putnika smatra se osiguranjem
lica od posljedica nesrenog sluaja.

49. Vrste transportnog osiguranja.

Prema mjestu gdje se rizik moe ostvariti razlikujemo pomorsko, kopneno i
osiguranje u vezi sa vazdunom plovidbom. Pomorskim osiguranjem smatra se
osiguranje pomorskih brodova i osiguranje robe u pomorskom prevozu,
osiguranje u plovidbi unutranjim vodenim putevima, osiguranje brodova u
izgradnji, osiguranje stvari koje se prije ili poslije prevoza brodom nalaze u
skladitima ili na drugim mjestima, ili se prevoze drugim prevoznim sredstvima,
kao i druga slina osiguranja ako su zakljuena po polisama ili uslovima
uobiajenim za pomorsko osiguranje. Pod kopnenim osiguranjem podrazumijeva
se osiguranje robe u kopnenom prevozu (eljeznicom ili drumom), kao i
osiguranje drumskog prevozioca ili eljeznice od odgovornosti. Pod osiguranjem
u vezi sa vazdunom plovidbom podrazumijevamo osiguranje vazduhoplova, robe
koja se prevozi vazduhoplovima i osiguranje vazdunog prevozioca od
odgovornosti.
U naoj praksi podjela osiguranja vri se kombinacijom pomenutih kriteriju, pa se
razlikuju sljedee vrste transportnog osiguranja:
- osiguranje pomorskog kaska;
- osiguranje pomorskog broda od odgovornosti;
- osiguranje rijenog kaska;
- osiguranje brodova u izgradnji i osiguranje odgovornosti popravljaa
brodova;
- osiguranje vazduhoplova;
 - osiguranje odgovornosti vazduhoplovnog prevozioca prema putnicima i
treim licima;
- osiguranje meunarodnog karga;
- osiguranje domaeg karga;
- osiguranje odgovornosti prevozioca za tete na robi.

50. Ugovor o transportnom osiguranju.

Ugovor o transportnom osiguranju definie se kao ugovor kojim se ugovara osiguranja
obavezuje da osigurau plati odreeni iznos novca kao premiju osiguranja ili doprinos, a
osigurava se obavezuje da, ako se (u vezi sa obavljanjem prevoza) desi dogaaj koji
predstavlja osigurani sluaj, isplati osiguraniku ili nekom treem licu naknadu iz
osiguranja.
Ugovor o transportnom osiguranju spada u grupu dvostrano obaveznih ugovora.