BRUNISLAV MARJANOVIC ZNACENJE NERETVE U PROSTORNOM RASPOREDU PRAPOVIJESNIH KULTURA IMPORTANCE OF NERETVA IN THE SPATIAL DISTRIBUTION OF PREHISTORIC CULTURES UDK 903(282.24 Nerewwa) Brunislay: Marijanowig nje na znanstvenom skupur IR - 23000 Zadar ~ Hrvatska Filozofski fakulte, Odksjek za arheologiju (Oba kraj Petra Kresimira IV 2 ba Conference paper U arheolosko] je literaturi uobigajeno da se rijeka Neretva iziednagava s hajvaznijom prirodnom komunikacijom izmedu jadranskog podrugja i unutra- njosti, Medutim, danaSnje stanje istrazenosti omoguéava odredenu korekciju takvog njezina shvaganja, Osnovu za to pruzaju objektivno iznimno slaba proho- dnost njezinim tokom, nedostatak odgovarajucih nalaza i nalazista koji bi po- dupiralitakvo shvaéanje, prostori raspored kulturnih entiteta, te njihov adios prema toku Nereive. Zbog toga je rijekuy Neretvu potrebno promatati vise kao prirodnu granicu koja razdvaja pojedine kulture, njihove varijante i stilove, ddok karakter komunikaeije ima Sire i lakSe prohodno podrugje istocno i zapad- no od njevina toka, Potvrda takvog znavenja Neretve jasno se uodava vee u neolitikut koji je obiljezen znaéajnim stilskim razlikama na podrugju istocno, ‘odnosno zapadno od njezina toka, premda oba podrugja u kulturnom pogledu pripadaju istovesnim manifestacijama: impresso, danilsko} i hvarskoj (ha ‘koj) Kultur sko-i Veé skoro pola stoljeca u arheoloskoj je literaturi uobigajeno, gotovo do razine aksioma, da se najveéi i najznatajniji vodotok u Hereegovini - rijeka Neretva - izjednagava s najvaznijom prirodnom komunikacijom izmedu jadranskoga i kontinentalnoga prostora, kojom su se tijekom svih prapovijesnih razdoblja odvijali eko- nomski i kulturni kontakti tih podrugja, a kulturni utjecaji s Jadrana Sirili prema unutrasnjosti.' Nema nikakve dvojbe © postojanju ekonomskih i kulturnih vera jadranskoga i kontinentalnoga podrugja, Sto je vie Sestruko potvrdeno jasnim arheoloskim malazima,’ jed- nako kao sto nema dvojbe ni o ulozi Sire shvaenoga netetvanskoga podrugja u tome smislu, Stoga bi potpu- no odbacivanje i takve uloge Neretve u asnovi bilo po- sve pogresno, Medutim, danas, kada je grada televant- na za razmatranje toga pitanja i brojnija i raznovrsnija, zastupanje ranije posve razumfjivo prenaglasene takve uloge uzega neretvanskoga prostora bez ikakve promjene, bilo bi, Gini mi se, jednako pogresno ili u najmanju ruku jednostrano, Protiv takvoga prenagla- Savanja danas govore najmanje éetiri vrlo vazna razlo- ga. I. Podrugje Neretwe do Mostara u najuuzem je smislu in- tegralni dio jadranskoga prostora, pa taj njezin dio. ako i ima karakter komunikacije, t0 svoje znacenje vadriava unutar wega jadranskog pod jopisnome iu kultumo-povijesnom smislu, IL. Uostalome dijelu svoga ne narotito duga toka, Ne- retva injezina obala posve su neprohodne ine ispunja- vaju minimalne zahtjeve ni obigne stazice, a pogoto- vo ne pruzaju uyjete 7a uspostavljanje dugotrajinoga magistralnog pravea na relaeiji sjever - jug. Naime, codimah iznad Mostara, dotad costa Siroka i lako proho- dna, dolina Neretve pretvara se u uzak, dubok i prak- 4iéki neprohodan kanjon’ koji je u punom komunika- cijskom smistu svladan tek u suvremeno doba. IL, U citavom toku Neretve sieverno od Mostara nije poznato nijedno arheolosko nalaziste niti nalazi* koji bi podupirali njezino obiljeZje najvaznijega komunika- cijskog smjera. Iznimku u tome smislu dine samo Li- ali oni i ne ulaze u kontekst ove problematike. Oni nisu medustanica na relaciji sjev dio kultumoga sadrZaja kasnoga neolitika here vackoga, odnosno Sireg jadranskog podrugjaZosatene N {ve u prostomon rasporeda prapovijesnih kultura LV. Prostomni raspored i medusobni odnosi prapoviie snih kultura danas vrlo jasno pokazuju da je znagenje Neretve znatno kompleksnije i da joj osim uloge va7ne komunikacije, shvaéene uvjetno iu siren) smislu, treba dodati joS jednu dimenziju vaznu za razumijevanje prostornoga odnosa pojedinih kultur= nih skupina, njihovih varijanté ili stilova, Svrha ovo- ga suopéenja je upravo u tome da ukaze i na tu di- menziju u znagenju Neretve. Bit takva znacenja, dakle, nije u porpunom odbacivanju njezina dosada Snjeg shvaéanja kao najyaznije komunikacije izme- du jadranskog podrugja i unutrasnjasti, Medutim, a razliku od takvoga shvaéanja ovdje se kao kom: nikacijski smjer ne uzima onaj najuzi neretvanski prostor nego Sire i znatno prohodnije podrugje istot no i zapadno od Neretve, dok se ona sama, po mome miSlienju, mora promatrati vise kao prirodna grani ca na kojoj se razdvajaju kulturni entiteti koji se ravvijaju na podrugjima istogno i zapadno od njezi- na toka, Moda bi se ovdje, kao najilustrativniji pri- jer takva njezina znavenja, odmah mogla navesti dobro poznata situacija s kraja prapovijesti, kada je s nekim manjim odstupanjima Neretva zasigurno razdvajala dva etnokulturna entiteta: Daorse s jedne i Delmate s druge njezine strane. No, danasnje stanje istra7enosti i u7ega i Sirega nerewwanskog podrudja dopusta da se takvo njezino znagenje promatra w duzem vremenskom slijedu Ostavljajuci po strani paleolitik i mezolitik zbog jos uvijek nedovoljne istrazenosti. ali i zbog toga Sto se oba razdoblia i pripadajuce kulture ipak moraju pro- rmatrati u okvirima Sirih tehnokompleksa, pa sami time i ne ostavljaju uvijek moguénosti za suptilnija terito- rijalna difereneiranja, prvo ovakvo vidljivo znacenje Neretve verano je za vrijeme neolitika, Naime, kao Sto je dobro poznato, ditavo to razdoblie u znaku je evi- dentne podvojenosti pojava od kojih su neke karakte- ristigne za prostor istocno, a druge 7a prostor zapadno od nie. Veé nakon iskopavanja u Zelenoj peéini, a pogo- tovo nakon iskopavanja Smiléiéa i drugih nalazista impresso kulture na jadranskoj obali.* postalo je o¢i- gledno da stariji neolitik Hercegovine, odnosno Zele- nu peéinu III, karakterizira znagajna osebuijnost prema ‘odgovarajuéim pojavama na obali i otocima, a nedo- statak prostorno blizih analogija uyjetovao je da se karakteristigan ormamentalni stil Zelene pecine {II i kulturno pove7e sa slignim, ali, ipak, veoma udaljenim Pojavama u srednjem i zapadnom Sredozemlju.’ Me- dutim, iskopavanja u Cairima kod Stoca,’ peéini J novati i Hateljskoj pecini* danas pokazuju da Zelena pecina IIL nije usamljen primjer koji nuzno treba pro- natrati w suodnosu prema slicnim pojavama u Sredo- zemlju, nego na to da je dio osebujna ornamentalnoga stila koji se razvijao na podrugju istocno od Neretve, ukljucujuéi tu i nalazista na emogorskome podrugju.” Stovige, nakon iskopavanja Hateljske peéine, Zelenu peéinu IIT vise nije moguce smatrati ni tipskim pre staynikom toga stila, nego njegovim najzapadnijim izra- vom. Najzapadnijim 7bog toga Sto stariji neolitik na podrugju zapadno od Neretve, takoder, ima svoje po- sebnosti. Kako to pokazuju Ravliéa pecina 1. Vukove jive" i Zukovicka pecina, amo posve nedostaju po} ve toga tipa, jednako kao sto posve nedostaju ne samo pojave koje karakteriziraju stariji neolitik na podrugju istoéno od Neretve nego isto tako i one koje karakteri- ziraju ukrasni sustav starijega neolitika w7ega obalno prostora i otoka, Pritom mislim posebno na ukrase izve dene utiskivanjem ruba skoljke Cardium. $ obzirom, na te Ginjenice, moze se reéi da je ukrasni sustay na keramici starijega neolitika zapadno od Neretve jed- nostavniji u izrazu i sitomasniji u sadrZaju, Gledano cjelini, ukrasni sustav na keramici toga podrugja jed-~ nostavniji je w izrazu i siromasniji u sadrZaju i od ono- ga istocno i od onoga na uZem jadranskome prostoru. Urimajuei u obzir takav prostorni odnos pojava u ukra- sda da se w tz snom sustavu starijega neolitika, i Kontinentalnoj varijanti impresso kulture treba racuna- tis dvije stilske koncepeije, a da u njihovom prostor nom razdvajanju najvazniju ulogu ima rijeka Neretva. Srednji neolitik, odnosno danilsku kultura istoe- no od Neretve karakterizira posvemasnja odsutnost jed- ne od najva7nijih znagajki njeina ormamentalnoga su- stava ~ slikane keramike. Ona je, istina, ¢jelini zastu- pliena nesto skromnije od impresso kulture, ali je ina temelju danilskih nalaza iz Zelene pecine III." danil- skog sloja sa Caira,'* cmogorskih nalazista.'* te nakaza iz ReStana i Ustja na Drimu." jedno ulaze u {aj kontekst, nedvojbeno da tu kultura karakterizira potpuno prevladavanje urezanih pravoertnih ukrasa, te potpun nedostatak ne samo slikane keramike nego i krivoertnih motiva, posebice udubljenih spirala, Potpu- na usporedba s danilskim pojavama u zapadnoj Here: govini u ovome trenutku nije moguéa jer s toga po- drugja nema odgovarajuéih nalaza, Medutim, ako je suditi na temelju danilske tradicije uw Ravliéa peéini IIA." gdje je u pojedinaénim primjercima zastupljen i jedan mali dio klasiénoga danilskog ukrasnog reperto- ara, mo7e se pretpostaviti da je tijekom srednjega neo- litika situacija vjerojatno vrlo bliska onoj u tijeku ra- noga neolitika. Napokon, najostrije i najotiglednije razlike ove viste donosi mladi neolitik, Kao Sto je poznato,tipski predstavnik te faze neolitika veé odavno je nalaziste uLisigigima, koje se u okviru hvarske kulture odmah izdvojilo svojim ukrasnim sustavon u kojemu potpu- no prevladavaju urezani ukrasi, dok je slikana kera- mika zastupljena vrlo skromno, i (o u crusted tehnici* Posve je jednaka situacija i u Zelenoj pedini II.” a oba se nalazita preko Hateljske peéine IF? danas poveruju $ ernogorskim lokalitetima®’ koji pokazuju iskljudive poznavanje urezanih ukrasa. Nasuprot tome, u Ravliga peéini IIB gotovo i ne postoje urezani, a dominiraju crusted slikani oramenti.” Ostavljajuci po strani pi- {anje odnosa mladega neolitika u Hercegovini prema odgovarajuéim nalazistima na jadranskoj abali i otoci- ‘ma, posebice na Hvaru, i ova usporedba sasvim jasno pokazuje da je Neretva i tijekom kasnoga neolitika imala znaéajnu ulogu u prostomom razdvajanju dvaju stilskih iztaza, jednoga na istoénoj, a drugoga na zapa- ddnoj strani, Istina je da nalaziste u Lisitigima, proma- trano u strogo zemljopisnome smisht, pripada zapad- noj Hercegovini pa na izgled ne podupire ovakwu tvr- dnju. Medutim, kao Sto je poznato, ono je bilo smjeste- no na samoj obali, jedinom pogodnom prostoru u tome dijelu toka Neretve koji je sasvim sluéajno lociran uz desnu, a ne uz lijevu obalu, No, puno vaZnija od toga je¢injenica da su u svome ukupnom izrazu Lisiéigi puno bli2i Hatelskoj pecini IT nego Ravliga peéini IIB, a to potvrduje prethodnu konstataciju. Pocetak eneolitika donosi prividno ublazavanje tih razlika izmedu zapadne i istocne Hereegovin ravno, ako je suditi na temelju osnoyne i najvaznije pojave ranoga eneolitika — kanelirane keramike — koja je priligno ujednaceno zastupljena u oba dijela neretwan- skoga prostora, No. to je posljedica éinjenice da je ka- nelirana keramika izraz priligno Sirako rasprostranjene mode koja je zavladala na podetku encolitika, dok jes dnuge strane i posijedica procesa devintegracije starih neoliti¢kih kultura, No, taj proces nema posve ujed- naéen karakter na oba dijela neretvanskoga podrucja, Kako to izgleda na temelju kulturne fizionomije Laza- ruse Fj dalje Odmuta HIP', te Spilje Ha u Perastu.?* njihove veze s lokalitetima Hisar, odnosno Tren i Ma- lig, na podrugju istogno od Neretve, taj je uktas pov zan sa Sirim utjecajima derivata kompleksa Salcuta- Bubanj-Hum.* dok na prostoru zapadno od Neretve, kako to pokazuju nalazi u Ravlica pegini HC.” u tome procesu treba raéunati i s odredenim utjecajima baden- ske kulture, Te su razlike posve razumfjive kada se u vidu ima Ginjenica da ta dva dijela Sirega neretvanskog podrugja u svome zaledu tijekom ranoga eneolitika imaju razlitite kulturne fenomene, pa svaki oblik kon- takta koji nuzno ukljucuje i medusobne utjecaje neizbjezno dovodi i do razlika w njihovome manifesti- ranju, Medutim, odsutnost finoga ujednaéavanja tih anja HAD-0 22:2003,, 321-328 razlika na Siremu neretvanskom prostoru, odnosno u Hercegovini, a time i na. jadranskom podrugju u ¢jeli- ni, sama po Sebi znadi da je rijeka Neretva i u ovome slucaju imala znaéajnu ulogu, Razvijeni eneolitik ponovno donosi jos zmataj- nije razlike u tomu pogledu. Istina je da su dvije najz- nacajnije keramicke viste - pasude sa zaobljenim tr- buhom, cilindrignim vratom i prstenasto zadebljanim obodom, te koniéne zdjele s prosirenim i koso zasjece- nim obodom - rasprostranjene na oba podrucja. Medu- tim, to ne vrijedi za druge vazne pojave ovoga krono- loskoga odsjeka eneolitika, Vrlo vazna pojava ovoga razvojnoga stupnja, tzv. Zlijebliena keramika dobro je zastupljena u istocnoj Hercegovini, juzno} Dalmaeiji, Cmoj Gori i Albani dok je u zapadnoj Hereegovini i srednjoj Dalmaciji s otocima prisutna uw pojedinac- nim primjercima ili je wopée nema, Kako toj keramickoj visti nije moguée naéi izvore u lokalnoj keramickoj tradiciji, a buduci da joj starije analogije postoje u kul- turnim skupinama na istognom Balkanu, vjerojatno i njezino podrijetlo treba tra7iti u tom smjeru.”” Njezina rasprostranjenost istogno od Neretve i odsutnost na podrugju zapadno od nje, toj rijeci daje znacenje gra- nigne erte njezina prodora. Ista konstatacija vrijedi i za ‘Schnur”-keramiku koja se od Zelene peéine 1.” Laza- ruse H1,"! tumula u Ljubomiru,” preko Odmuta VI moze dobro pratiti u Albaniji i sjevernoj Grékoj."* Na- suprot tome, u zapadnoj Hercegovini i srednjoj Dal- maciji poznat je jedan jedini ulomak te keramike, onaj iz Rumina Biteliéa."* Premda se ni istogno od Neretve ne moze dokazati znacajnija prisutnost autenticnih no- sitelja “Schnur"-keramike, evidentno je da je ona u sta- novitoj mjeri tamo veé postala dijelom ukupnoga kul- tumoga sadr7aja, dok je njezina prisutnost dalje na 7a- padu. ipak, posliedica sluéajnosti, S druge strane potpun nedostatak te keramicke vrste u hereegovackom zaledu, odnosno u Bosni, posve jasno pokazuje po- drugja, odnosno smjerove kojima je ta keramika jedi- no mogta uéi u kulturni sadr2aj eneoliti¢kih populacija istoéne Hercegovine: Kosovo-Crna Gora i Makedonija- Albanija-Cra Gora. S obzirom na (0, ponove se na- meée zakljuéak o Neretvi kao prirodnoj granici iu tome pogledu. Isto vrijedi i za pokapanje stepskoga tipa pod. tumulima koje je, takoder, potvrdeno u istoénoj Herce- govini, u tumutima u Ljeskovoj glaviei”* i Oran," dok zapadno od Neretve takvih nalaza uopée nema. Ono Sto na izgled évrsto povezuie podrudja ist no i zapadno od Neretve svakako st. pojave koje se u literaturi obuhvaéaju poimom ukrasi u stilu Hubljan- ske kulture.’* Istina je da se keramika s tom vrstom, ukrasa nalazi na velikome broju nalazista s obje strane Neretve, ukljucujuci tune samo ernogorske nego i oneZoaéenje Neretve u prostomom rasporedu prapovijesnih kultura iz vrlo udaljenoga Dikili Tasha.” No, isto tako je injenica da je kvantitativni odnos tih nalaza istozno od Neretve prema drugim nalazima bitno drukéiji od odnosa koji u tome smislu postoji na podrugju zapad- no od Neretve. Naime, izrazeno u postocima toj vrsti ukrasa na istoku ne pripada ni 1% nalaza, nema nijed- noga nalazista na kojemu je ta keramika nositelj stila iti je zastupljena u samostalnim slojevima."° Nasuprot tomu, zapadno od Neretve ona, ipak, Gini zna¢ajniji postotak grade na svakom nalazistu, a barem na jedno- me ~ Vrtaéa I u Otisiéu" — gotovo je nositelj stila i dominantna pojava. No, puno je vaénija ginjenica da je ukupan sadr2aj razvijenoga eneolitika istogno i za- pacino od Neretve evidentno razligit, te da one pojave koje su zajednitke za oba podrugja — posude sa za0- bljenim trbuhom, cilindrignim vratom i prstenasto za- debljanim obodom, te koniéne zdjele s prosirenim i koso zasjevenim obodom, ukrasi u stilu ljubljanske kulture —imaju razligite prateée pojave, te da i one same, dolaze u medusobno razliditim odnosima. Razlike koje se mogu uotavati od potetka neoli- tika pa do kraja eneolitika postaju jos izrazitije tijekom bronéanoga doba. One se o¢ituju kroz postojanje vise razlicitih, dosta dobro izdiferenciranih kultura koje se ‘medusobno razlikuju prema nekim stilsko-tipoloskim znagajkama svoga kulturoga sadrZaja, ali jednako tako i prema karakteru procesa koji dovode do njihova for- miranja. Ramska kotlina i gornja Hercegovina, kako je to uyjerljivo pokazao B. Covié,” podrugje je raspro- stranjenosti kulture tipa Varvara A2-3, dok je sredisnji dio zapadne Hercegovine, posebno podruéje Posusje- Grude-Ljubuski-Neretva, prostor na kojemu se razvija posuska kultura stupnja Netajno i Soviéi, druga kultu- ra ranoga bronéanoga doba zapadno od Neretve.*” Na- pokon, juzni dio zapadne Hercegovine, koji Gini nepo- sredno jadransko zalede, pripada cetinskoj kulturi.** To prostorno-teritorijalno razgranigenje navedenih kultu- 1a, prije svega cetinske i posuske kulture, treba prihva- titi uvjetno, s obzirom na razliite stupnjeve istrazenost ali i zbog toga Sto teritorijalni dodiri u grani¢nim po- drugjima nuzno podrazumijevaju mijeSanje i postojanje zajedni¢kih pojava stilsko-tipoloskoga karaktera. No, bitne tipolosko-stilske odrednice koje se dosta jasno uotavaju u postojeéoj arheoloskoj gradi, ponaiprije u keramiékim nalazima, posljedica su samosvojnosti tih kultura, s jedne strane, a s druge i razligitih procesa u njihovu nastajanju, Varvara A-2, a kasnije i Varvara A- 3, posljedica je, prije svega, prisutnosti novoga stano- stva,** dok i cetinska i posuska kultura nastaju pri- 324 mamo kao rezultat autohtonoga razvoja temeljenog na eneolitigkom supstratu." Ono Sto je posebno vazno jest ijenica da nijedna od tih kultura tijekom ranoga bronéanoga doba nije rasprostranjena na prostoru istoe- no od Neretve,” ili bolje reéi to podrudje nije integral- ni dio teritorija nijedne od tih dviju kultura, Tamo jos uvijek traje kultura koju najbolje predstavija Hateljska pecina IVa, koja kronoloski pripada ranome bronéa- nom dobu A-1 u srednjoeuropskom smislu, ali koja je u kulturnom smislu samo produzetak eneoliticke Ha- teljske pecine IIL Srednje i kasno bronéano doba Ramske kotline i gorje Neretve obiljezeno je daljnjim razvojem kultu- re Varvara stupnja B i C," ali se u juznom dijelu zapa- dne Hercegovine i dalje prema srednjoj Dalmaciji krajem ranoga bronéanoga doba odvija proces gaSenja cetinske kulture s jedne strane, a s druge, proces na- stajanja dalmatske kulture kasnoga bronéanoga doba u formulaciji $. Batoviéa."' Taj drugi proces vjerojatno Je razlog zbog kojega tijekom srednjega bronéanoga doba § toga prostora postupno nestaje posuska kultura koja je u kasnoj fazi svoga razvoja (faza Gagrice-Ha- tel) primamo vezana za podruife istotno od Neretve. S tom promjenom Neretva i dale zadrZava znacenje prirodne granice na kojoj se razdvajaju kulturni feno- meni s jedne, odnosno druge njezine strane. Doduse, za razliku od podrudja zapadno od Neretve, gdje je kasno bronéano doba uz Varvaru C najveéim dijelom, predstavljeno dalmatskom kulturom, na podrugju istos- no od Neretve, zbog nedovoline istrazenosti, joS uvijek nije moguée jasno definirati ekvivalentan kulturni en- titet. Medutim, nema nikakve sumnje u njegovo po- stojanje ako se na umu ima Ginjenica da se dalmatska kulturna skupina kasnoga brontanoga doba tijekom Zeljeznoga doba transformira u srednjodalmatinsku kulturu® éiji su nositelji Delmati, te da se istovjetan proces tijekom kasnoga bronéanoga doba morao odvija- 41 i na onome podrugju koje u Zeljezno doba pripada Daorsima, dakle istoéno od Neretve. Iznesena gledista, naravno, zahtijevaju daleko minuciozniju analizu od one koja je u ovakvim prigo- dama moguéa. Osim toga, ovakvo shvaéanje znacenja Neretve tijekom prapovijesti nikako ne treba uzeti po- sve kruto jer je zbog razli¢itih povijesnih okolnosti w tome smislu sasvim siguno dolazilo do stanovitih od- stupanja. Napokon, takva odstupanja nameéu i realni Zivotni tokovi i razvojni procesi. No, granice kulturnih i etnokulturnih entiteta uvijek su uyjetovane prirodnim pogodnostima i ogranigenjima, a Neretva ima i jedno i drugo znatenje."A, BENAC, 1957,, 81 A. BENAC, 1958., 62.; A, BE- NAC, 1970., 188: A. BENAC, 1971., 238.; A, BENAC, 1973a,, 88, 90; A. BENAC, 1979a., str, 18.; $, BATO- VIC, 1978., S4.: 8. BATOVIC, 1983,, 357. A. BENAC, 1971., 109-113,, 129-132,, 136-137.: A. BE- NAC, 1973a., 41-53, 55-56, "Na to upozorava i sam A, Bene: “Dolina Neretve se jed- nim dijelom izmedu Lisigiéa i Mostara toliko suzava da tori gotove kanjone. Na tim mjestima se rijeka probija kroz stijenje i protaz pored korita je jako oteZan, Ali nijje nemogué.” A. BENAC, 1958., 62. "A, Benac, lakoder. upozorava na nedostatak odgova- rajucih medustanica; A. BENAC, 1977,, 18, °S, BATOVIC. 1966. 61-68 "A. BENAC, 1957., 74-77. To je, naravno, otvorilo pro blem odr7avanja realnih komunikacijskih veza s tim po- drugjima, ali taj problem nikada nije temeljito razmo- tren, ATANACKOVIC-SALCIC, 1973., 16-19, *B, MARIIANOVIC, 2000, 71-78., 109-112. i biljeska br. 5, "A. BENAC, 1957a., 27-32.; C. MARKOVIC, 1985... 21- 2. 38-40, "B. MARUANOVIC, 1981, 19-23 B. MARUANOVIC, 1979., 11-13, 2B. MARUANOVIC, 1979,, 5-10. A. BENAC, 1957, T, XIIL, 5-6. \'Materijal nije objavljen, ali: mi je poznat iz osobnoga vida, "A, BENAC, 1957a,, 43-44: C. MARKOVIC, 1985., 22. "A, BENAC, 1979, 457-458., 460-464, 'B. MARUANOVIC, 1981,, 24-26 "A. BENAC, 1958, "A. BENAC, 1957,, 67-68 B. MARIANOVIC, 2000,, 78-81 A.BENAC, 195) 27; . MARKOVIC 1985,, 22- 8 © B, MARANOVIC, 1981. 28-32 B, MARIIANOVIC, 2000., 15 *C. MARKOVIC. 1985,, 40. ISTI, 26, *B. MARIIANOVIC, I981., 35., SI © B.MARIIANOVIC, 1981., 49. *B.COVIC, [991., 69. idalje: B. MARLIANOVIC, 24-25., 29-43,, 154-158 "B, COVIE, 1991., 69. idalje: B. MARUANOVIC, 2000. 24-25., 29-43., 154-158 “A. BENAC, 1957., T.II,1.; B, COVIC, 1977., 37. i dalje. “'B, MARIIANOVIC, 2000., 156-158. ®B. COVIC, 1977, C MARKOVIC, 1985,, 42 B.COVIC, 1977, 35, i da *A. BENAC, 1964,, 156-157. *B, COVIC, 1977., 3537. 000., ledanja HAD-0 22:2003,, 321-328 “B. COVIC, 1982., 7. i dalie, 8, DIMITRUEVIC, 1979,, 317.1 dalje B. MARLIANOVIC, 2000, 170. ®B. MARUJANOVIC, 1991., 123-128 “A. MILOSEVIC-B. GOVEDARICA, 1986,, 61-64. © B, COVIC, 19834,. 182 “B, COVIC, 1989, Ovako odredeno podrudje raspro- stranjenosti posuske kulture nije posve sug Sljenjem B. Covica, Medutim, i sam B. Covié nije iznio posve odredeno mislienje o njerinoj gran u smjert zt- pada. Autor. daduse, ostavlia moguénost da je ona bila ta- sprostranjena i znatno dale proma Zrmanji, ali upozorava da je ts moguénost u ovo} faz istrazenostiutemeljena na sao oskudnim povrSinskim nalazima, pa problem ostalia cotvorenim: B, COVIC, 1989, 69, Pri jeSavanju toga pi- ‘anja vala imati na uma i Einjenicu da su posuska i cetin- ska kultura djclomigno sinkrone maniestacje, te da se i prostormo dodiruja, a u stanovitom smislu + teritoijano preklapaju, pa je njthovo jesno tertorjalno razgranicenje objektivno tesko provest “1 MAROVIC- B, COVIC, 1983., 192-193, Ni ovdjese ne smije izgubiti iz vida problem teritorijalnoy odnosa jer se nalaz cetinskog tipajasno uoavaju ne samo na waem istoo- noneretvanskom podrag nego ina jug Balkanskoga po- Iuotoka. U tom kontckstu, medutim. treba iat na um tieSenje koje je velo lucidno naznacio B. Covié: B. CO- VIC. 1989.95 +B, COVIC. 1983a.. 185 “1, MAROVIC B.COVIC, 1983,. 1989, 92 i dalje “sam B, Covié vrlo oprezno ostavlia samo moguénost dt bi se faze Netajno i Sovigi posuske kulture mola ukliuit najbliza nalvista na stosnoj strani Neretve Aladinsko bred, Jasocka gradina i Prenjsko-Opligi¢ka gradina ~ i to bog pojedinatnthnalaza “Litzen” keramike: B. COVIC 1989.. 70., 75. Sto se tie cetinske kulture, nalaze koji u stlsko-tipoloskom pogledu pripadajnierinome kulturom inventarw treba promairati na dva nagina, Prva, kao po- sliedicu privrede i natina Zivota njezine populacije, kako je to vrlo uvjerljive obrazlozio B. Covi (B. COVIC, 1989, 94.95), Sta ukljuéuje mogucnost privremene iti povrem ne prisutnosti mani dijelova njezine popatacijena dijelu tudega teritorija, ali ne podrazumijeva nuzn0 nj ukljutivanje u sivamo podrugje sje rasprostanjenosti. drugo, kao posiedicu diclomignog ujednagavanja ukup- noga kullumoga sadr7aja, adnosno medusobnih kulturth 3. idalje: B. COVIC, utjecaja, ; ™B, MARIIANOVIE, 2000, 132 "B. COVIC, 1983a, 392. 1 dalie I, MAROVIC ~ B. COVIC, 1983,, 194-200, “18, BATOVIC, 1983a., 331. i dalje, B. COVIC, 1989, 78: B. MARIIANOVIC, 2000., 132. i dale *B. COVIC, 1987, 442,Zoavenje Neretve u prostornom rasporedu prapovijesnih kultura LITERATURA ATANACKOVIC-SALCIC, Vakosava 1973 Stolac, Cait Hercegovina, AP, IS. Beograd, 1973 BATOVIC. Sime 1966 Stariji neolit u Dalmaciji, Zadar, 1966. BATOVIC, Sime 1978, Origines du néolithique & TAdriatique et les rapports avec la Méditerranée occidentale, Godisnjak Centra 7a balkanolo- Ska ispitivanja, XVIL4., Akademija nauka i umj Sarajevo, 1978, BATOVIC, Sime 1983 Kasno bronzano doba, Jadransko-zapadnobalkanska rej, Iuanopeimorska skupina, PIZ IV., Sarajevo, 1983, BATOVIC, Sime 1983 Kasno bronzano doba, Jadransko-zapadnobalkanska regija, Dalmatska kulturna skupina, PAZ TV. Sarajevo, 1983, BENAC, Alojz 1957 Zelena peéina, GZM. n. s. XIL., Sarajevo, 1957. BENAC, Alojz 19572 Crvena stijena, GZM, ns, XI, Sarajevo, 1957 BENAC, Alojz 1958 Neolitsko naselje w Lisiéigima kod Konjiea, Naugno drustvo Bil], Djela X/6.. Sarajevo, 1958. BENAC, Alojz 1964 Studije 0 kamenom i bakrenom dobu u_ sieverozapadnom Balkanu, Sarajevo, 1966, BENAC, Alojz 1970 Les groupes néolithiques en Yougoslavie, Actes du premier Congres international des études Balkaniques et sud-est Eu ropénes, Academie Bulgare des scignees, Sofia, 1970. BENAC, Alojz 1971 Obre I., Nalaziste butmirske kulture na Gornjem polju, GZM, 0.8. XVI, Sarajevo, 1971 BENAC, Alojz 1973 Sirenje neolitskih kultura dolinom Neretve, VALID, LXVI- U1, Split, 1973, BENAC, Alojz 19734 Obre [,, Nalaziste stareevatko-impresso i kakanjske kulture nna Raskrégu, GZM, n, 8. XXVIXXVIIL, Sarajevo, 1973, 326 BENAC, Alojz 1977 Sirenje neolitskih i eneoltskih kultura dolinom Neretve, Doli- na rijeke Neretve od prethistorije do ranog stednjeg vijeka. ‘Znansiveni skup (Metkovie 4.-7. istopada 1977.) Split, 1980. AC, Alojz 1979) Prelazna zona, PIZ, 1V., Sarajevo, 1979. BENAC, Alojz 19794 Neki pokazatelji o KoriStenju prostora u praistorijskom i an= tickom dobu, Akaclemija nauka i umjetnosti Bill, Posebna izdanja, XLIVIB.. Sarajevo, 1979. COVIC, Borivoj 1977 Schnur» i «Litzen» keramika na podrugju Neretve, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Znan- stveni skup, Metkovié (4,-7, listopada 1977.), Split, 1980, COVIC, Borive) 1978 Velika gradina u Varvari, I dio, GZM n. 5, XXXII, Sarajevo. 1978, COVIC, Borivoj 1982 Praistorijski tumuli sa stednjoyjekovnim ukopima uw Orahu kod Bileéa, Tribunija 6., Trebinje, 1982. COVIC, Borivoj 1983 Regionalne grupe ranog bronzanog doba, PIZ LV, Sarajevo, 1983, COVIC, Borivoj 19 Jadransko-zapadnobalkanska regi Sarajevo, 1983, Prolazna zona, PIZ WV COVIC. Borivej 1987 Srednjodalmatinska grupa, PIZ, V, Sarajevo, 1987. COVIC, Borivaj 1989 Posuska kultura, GZM n. s. 44., Sarajevo, 1989. COVIC. Borivo} 1990 Vepéusto ukraSena keramika na istocno jadranskoj obali, Starinar XL-XLL, 1989/90, Zbomnik M. Garasanina, Beograd, 1991 COVIC, Borivoj 1991 Eneolitska 2lijebljena keramika na istocnoj jadranskoj obali Zoomik radova posveéenih A. Bencu, Posebna izdanja ANU- BIH, XCV,27,, Sarajevo, 1991 DIMITRIEVIC, Stojan 1979 \Vusedolska kultura i vugedolski kulturni kompleks, PIZ 1 Sarajevo, 1979.MARUANOVIC, Brunislav 1979 Nova nalazista starijeg neolita u Hereegovini, GZM n. s. XXNII, Sarajevo, 1979, MARUANOVIC, Brunislay 1981 Ravliga pecina (Peé Mlini), GZM n. 35°36. Sarajevo, 1981 MARIJANOVIC, Brunislav 1991 LLjubljanska kultura na istoznoj jadranskoj obali, VAHD, 84., Split, 1991 MARUANOVIC, Brunistay 2000 Pritori za prapovijest u zaledu jadranske obale, Zadar, 2000, Vadlanja HAD-a 222003., 321-328 MARKOVIC, Cedomir 1985 Neolit Ce Gore, Beograd, 1985 MAROVIC, Ivan - COVIC, Borivoj 1983 Cetinska kultura, PIZ IV, Sarajevo, 1983. MILOSEVIC. Ante - GOVEDARICA. Blagoje 1986 Otikié, Vlake ~ praistorijska vrata 1, Godisnjak Centra za balkanoloska isptivanja, XXIV/22., Akademija nauk i umjetnosti BiH, Sarajevo. 1986, 327Znagenje Neretve u prostornom rasporedi prapoijesai kultura BRUNISLAV MARJANOVIC IMPORTANCE OF NERETVA IN THE SPATIAL DISTRIBUTION OF PREHISTORIC CULTURES (Summary) In archaeological Jiterature Neretva is usually considered as the most important natural communica- tion between the Adriatic area and the inland, Howe- ver, present level of exploration permits certain cor- rection of such approach. Grounds for the new con- ception of the role of Neretva in prehistory are: its, exceptionally narrow canyon, at places hardly passa~ ble: lack of corresponding findings and sites that would support such view: spatial distribution of cultural enti- ties and their relation to the flow of Neretva. That is, why Nerelva should be considered natural border di- viding separate cultures, their variants and styles; whe- reas its wider area (that is also easier to pass) east and ‘west of its flow would have communication character Confirmation of such view is observable as early as in neolithic, which is a period marked by considera- ble style-differences east and west of Neretva’s flow, though both areas belong to the same manifestations in the cultural sense: the Impresso, Danilo and Hvar (Hvar-Lisi¢iéi) cultures. ‘The beginning of encolithic reduces these diffe- rences because of the most important novelty of this temporal segment’s early part ~ grooved ware ~ that is present in both parts of the Neretva territory. But, the expansion of this kind of pottery in the territory east of Neretva was influenced by Saleuta ~ Bubanj ~ Hum derivatives, whereas west of Neretya another compo- nent is noticeable in this process ~ that of the Baden 328 culture. During the Advanced Eneolithie these difte- rences were accentuated ag in, manifesting in the pre sence of grooved ware, Sehmurkeramik and steppe-type burials under tumuli east of Neretva, and in the lack of these phenomena west of it, On the other hand, there are more characteristics of the Ljubljana culture orna ‘mentall system on this side of the river In the Bronze Age this dichotomy becomes even more prominent. During the Early Bronze Age (A1-2 in the Central-European sense), west of Neretva the Cetina and Posusje (phases Neéajino and Soviéi) cultu- res are formed and existing, and the culture of Varvara A2-3 type: whereas east of Neretva, at least during the earlier part of the Bronze Age (A1 in the Central-Euro- pean sense), the culture Hateljska pecina LV continues, its existence, marked by strong eneolithie traditions. ‘The Middle Bronze Age brings continuation of the cul- ture of Varvara type (Varvara B). extinction of the Ce lina culture and retreat of the Posusie culture (Gagrice — Hatelji phase) east of Neretva, The Late Bronze Age in the same territory is marked by formation of the Dalmatian culture, whereas in the western territory it is not possible to define clearly equivalent cultural en- tity, at least at the present moment Finally, during the Iron Age there is the sharpest division of these two territories, ethno-culturally cast one belonging to Daorses, and the west one to Delimats ‘Translated by: Marija Kostié