Professional Documents
Culture Documents
Ka Svetioniku PDF
Ka Svetioniku PDF
1. Uvod
Prema teoriji urbanizma, stan zgrada namenjena stanovanju
elementarna je jedinica urbane forme (Bogdanovi, 1990: 103). Najvei broj
zgrada u nekom gradu je namenjen stanovanju (Bogdanovi, 1990: 103), te tako
grad u fizikom smislu nastaje grupisanjem zgrada za ivot. Vanost stana
poiva, pre svega, na fizikoj zatiti koju prua oveku, odnosno omoguavanju
ivota zatienog od prirode. Meutim, stan ima i nematerijalne implikacije za
ljudsko bie: on je mesto gde se odvija ivot porodice (Bogdanovi, 1990: 103);
on je, dakle, simbol idealnih porodinih odnosa, roditeljske ljubavi i emotivne
zatite. Svetla nekog naselja u noi navode oveka koji taj prizor posmatra iz
daljine na pretpostavku o takvom idealu. Ta siuna treperenja u ljudskoj svesti
bude asocijaciju na svetla iz stambenih kua u kojima se ljudi odmaraju od
napornog dana, u krugu najmilijih.
Urbanistika teorija kae da se svaka graevina odlikuje formom, to jest
fizikom izgraenou, s jedne strane, i funkcijom kojoj je ta forma namenjena,
sa druge. Meutim, osim funkcionalne denotacije, svaka forma ima i simbolinu
konotaciju mogunost drutvenog korienja koja nije nuno poistoveena sa
njenom funkcijom. (Bogdanovi, 1990: 75-76).
U ovom radu, baviemo se simbolinim znaenjima morske graevine koja
je lajtmotiv romana Ka svetioniku1 (To the Lighthouse, 1927), jednog od
*
Visoka kola strukovnih studija Sportska akademija, Vjekoslava Kovaa 11, 11000 Beograd, Srbija;
e-mail: ena.ena211@gmail.com
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 188
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
1
Prema naem miljenju, imenicu iz naslova romana trebalo bi prevesti tako da sadri veliko poetno
slovo (Ka Svetioniku). Ta se re, naime, doslovno kroz roman pie velikim poetnim slovom, te se ne
radi samo o potovanju pravila pisanja velikog slova u engleskom naslovu (videti izdanje u originalu,
npr. Woolf, 2005). Meutim, s obzirom na to da je u prevodu koji smo koristili naslovna re napisana
malim poetnim slovom, kao i da se (iz nama nepoznatih razloga) roman tako najee prevodi na
srpski, dok kritiari romana naslovnu imenicu i van naslova piu malim poetnim slovom, i mi emo,
radi usaglaenosti, ostati dosledni toj praksi.
2
Videti Lighthouse. (2012). Encyclopdia Britannica. Preuzeto sa:
http://www.britannica.com/EBchecked/topic/340721/lighthouse
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 189
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
jedno dugo razmatrano pitanje, tanije na arku elju dece Remzijevih da, u toku
letnjeg raspusta koji provode na ostrvu Skaj odu na izlet na svetionik. Odgovor
majke, zapoet snanom podrkom i ispunjen voljom da ugodi deijoj elji,
ukazuje na pozitivan odnos koji deca, a pogotovo mali Dejms, sa majkom
ostvaruju. Majino ali ne znai prepreku, ve jo vie budi nadu da e biti lepo
vreme i veru u to da su jedino predstojea no i muka ranog ustajanja ti koji dele
elju od ispunjenja. Dete je spremno da se rtvuje ustajanjem u zoru, jer rtva je
zanemarljiva ako slui ostvarenju dugotrajnog sna doticanja tla na kome se
nalazi udotvorna, daleka i nepoznata, te tako zanimljiva radoznaloj mladoj
svesti, kula:
Ali, ree njegov otac, zastavi pred prozorom salona, vreme nee biti
lepo. (Vulf, 2004: 8).
Prognoza jednog nauno usmerenog uma nije samo olienje razuma koje
sputava ljudsku elju, niti samo oeva upornost da zagospodari sudbinom svoje
porodice proricanjem budunosti, to jest kinog vremena. Oevo ali podstie
deaka na unutranji gnev koji nam kazuje da to nije prvi put da se otac protivi
deijim eljama, a verovatno ni poslednji. Oev stav nam govori i o Dejmsovoj
nemogunosti da verbalno izrazi svoje nezadovoljstvo prema ocu i jednakoj
nemoi majke da odri svoje obeano da, naravno. Oevo implicirano ne
naspram majinog da slika je porodice u kojoj se stavovi razilaze, a oeva re
mora biti prihvaena kao zakon:
Da mu je bila pri ruci neka sekira, ara, ili ma koje drugo orue koje bi
probilo grudi oeve i ubilo ga na mestu, Dejms bi ga se latio. Takve su bile
preteranosti oseanja koje je Remzi izazivao u grudima svoje dece samim svojim
prisustvom; stojei, kao sada, pljosnat kao no, uzan kao njegova otrica, cerei
se, sarkastino, ne samo od zadovoljstva to razbija iluzije svoga sina i pravi
smenom enu, deset hiljada puta bolju od sebe u svakom pogledu (prema
miljenju Dejmsovom), nego i zbog svoje potajne uobraenosti u nepogreivost
svoga suda; ono to on govori tano je. Uvek je tano. On je nesposoban za
neistinu [] (Vulf, 2004: 8).
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 190
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
3
Lena Sundin (2004), meutim, ne ukazuje na svetionik u ovom znaenju kao na pojmovno stecite
ideala niti simbol budueg. Ipak, prema njenim reima, svetionik je graevina podignuta u
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 191
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
njegov bolesni sin sirot[i] ljud[i] kojima mora da je strano dosadno sedeti po
ceo dan i ne raditi nita ve samo glaati lampu i podrezivati fitilj ili grabuljati po
komadiu vrta (Vulf, 2004: 9).
Svetionik, meutim, nije objekat iskljuivo deije elje. Majka Remzi koristi
ovu graevinu kao stecite svih svojih najlepih oseanja i nada. Svetlost
Svetionika, koja svake veeri dolaz[i] tano preko talasa, najpre [u vidu] dva
brza snopa svetlosti a onda jed[nog] dug[og] i postojan[og] (Vulf, 2004: 68),
sredite je svakog njenog pogleda ka puini i objekat koji po danu doprinosi
lepoti morskog predela:
Oh kako je lepo! Jer pred njom je bila ogromna ploa plave vode; usred te
vode sivi, otri, daleki Svetionik; a udesno, dokle god pogled dopire, zelene
peane dune [sic], obrasle bujnom, divljom travom, gube se i ile u malim
blagim naborima, i ini se kao da iezavaju u neku pustu, meseevu zemlju,
nenaseljenu ljudima. (Vulf, 2004: 17)
mitolokom vremenu koja dovodi u jednu vanvremensku ravan prolost i sadanjost (Sundin, 2004:
45-46, prev.aut), ali i prolost i budunost (Sundin, 2004: 63, prev.aut, kurziv pridodat).
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 192
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
arapice koje majka trika za dete u kuli svetionika, a koje meri prema
Dejmsovim nogama, takoe odslikavaju enju slinu deijoj za drugom,
idealnom porodicom na dalekom mestu, koju plete sama sebi u vidu neeg toplog
i zatitnog za telo. Meutim, arapa koju prislanja uz Dejmsovu nogu nekako je
uporno i suvie [] kratka (Vulf, 2004: 33). Pletenje se konstantno ini
nedovoljnim, ba kao to e se i njen trud da se izlet realizuje ispostaviti
uzaludnim. Uprkos tome, majina upornost ne jenjava lako, jer, pored lepote
kojom je okruena, i sama zgrada svetionika stara i postojana simbol je
emotivne i porodine stabilnosti koja joj nedostaje. Svetlost sa kule je za majku
konstantno podseanje na to da negde postoji ivot sa vie sjaja. Konano,
prisutan je jo jedan razlog to i ona eli da ode na izlet i to nastavlja da se nada
da e se ostvariti elja Dejmsu njeno[m] najmlae[m], njeno[m]
ljubime[tu] (Vulf, 2004: 31). Majka se nada sunanom vremenu i izletu jer zna
da i njen mu, ma kako ponosan na svoj fabrikovani stav, voli pogled na zaliv i
eli da se izlet ostvari:
Majka zna da i njen suprug voli tu lepotu koja kao da dolazi sa drugog
sveta, taj raj za oi, samo da to nije u stanju da prizna. Ona nam otkriva jo na
poetku da je Remzi zapravo veliki licemer, koji oseanja ima, ali ih krije. Uprkos
injenici da svaka tenzija u kui mora zapoeti njegovom ljutitom konstatacijom
da je neko od ukuana zgreio, ona se ipak zavrava oevom alom ili postupkom
kojim on pokazuje da mu je ao. Naredni citat prikazuje jednu takvu situaciju:
Podrhtavao je; tresao se. Sva njegova sujeta, sve njegovo zadovoljstvo u
sopstvenom sjaju jaui padoe kao grom, pomamno kao jastreb na elu svojih
ljudi kroz dolinu smrti, bili su smrvljeni, uniteni. [] [T]raio [je] skrovite u
kojem bi uspostavio ravnoteu, [] bio [je] povreen i na mukama. [] [K]ada
je ponovo naiao i zastao namerno pored prozora, savio [se] podrugljivo i
udljivo da zagolica Dejmsovu golu nogu nekom granicom [] (Vulf, 2004:
36).
4
U prevodu koji je korien napravljena je greka dragog njenom muu (Vulf, 2004: 17).
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 193
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
Oca ipak najvie boli mrnja njegovog sina, koju kao da i on sam, svestan
Dejmsovih postupaka i razloga koji ga na njih navode, razume i opravdava
(dodue u istoj meri u kojoj opravdava i sopstvenu upornost da prekine idilu
odnosa izmeu majke i sina):
Ali sin ga mrzi. Mrzi ga zato to je doao do njih, zato to se zaustavio i gleda
ih; mrzi ga zato to ih prekida; mrzi ga zbog egzaltiranosti i uzvienosti njegovih
gestova; zbog velianstvene glave; zbog prisiljavanja i egotizma (jer eto,
zapoveda im da ga sluaju); ali najvie od svega mrzi zujanja i brujanja oeve
emocije koja, vibrirajui oko njih, uznemiruje savrenu jednostavnost i zdrav
razum njegovih odnosa sa majkom (Vulf, 2004: 42).
Otac osea i svoju otuenost od supruge, za koju je takoe sam kriv. On,
meutim, tu udaljenost pokuava da interpretira kao njenu bolest:
Dejms ni Kem ne ele da idu. Oni su jo uvek vrlo mladi, ali su ipak dostigli one
godine od kojih je strahovala njihova majka doba u kome e nestati arolija
detinjstva koja je obine i male stvari znala da uini posebnim i velikim. Meutim,
oeva elja je veoma snana, a on i dalje autoritet porodice bez premca. Shodno
tome, deca ponovo bivaju naterana da se povinuju njegovoj volji, primorana da
rade ono to su nekada arko elela. Putovanje ka svetioniku amcem u koji se
deci ne ulazi, pa jo i ruku punih upakovanih sendvia koji im se ne jedu ipak
se ostvaruje:
5
U prevodu koji je korien napravljena je greka njima(Vulf, 2004: 177).
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 196
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
Dejms, pak, do samog kraja putovanja osea da tiranin koji je unitio staru
elju i itavo detinjstvo nee moi da se iskupi zakasnelim izletom. Jedan je
svetionik postojao nekada udaljen, sjajan i eljen, a sasvim drugi postoji sada
ogoleo, vidljiv izbliza i neprivlaan:
6
O Lili Briskou kao impersonalnom umetniku, koji radi ostvarenja potpune vizije mora odbaciti
svaku personalnost i egoistinost, videti Daiches, 1945: 85-86.
7
Od znaaja je i to da Lena Sundin, govorei o trouglu kao geometrijskoj simplifikaciji [...] onoga to
Lili vidi: gospoe Remzi koja ita Dejmsu u okviru prozorskog okna, [...] kao [] ikonine Madone sa
Detetom (Sundin, 2004: 51, prev.aut.), opisuje ovaj proces kao pictorial scaffolding of an idea, to
jest prenoenje jedne ideje u slikovnu sferu (Sundin, 2004: 51, prev.aut.). Upotreba rei scaffolding
(skela), koja jasno asocira na gradnju kue, takoe nam kazuje da je pojam duhovne izgradnje
jedna od osnovnih niti ovog romana.
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 198
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
3. Zakljuak
Analiziraui svetionik kao latmotiv romana Ka svetioniku, a poavi od
urbanistikih definicia zgrade i stana, koe sugeriu njihovu funkcionalnu
denotaciu stanovanje porodice i simboliku konotaciu zaednitvo porodice
ukazali smo na brona simbolina znaenja ove graevine, pa na osnovu njih
uoavamo i njen sveukupni tematski i strukturni znaa unutar ovog
modernistikog dela.
U prvom delu romana, elja dece Remzievih da izbliza vide svetionik,
zakljuili smo, ima viestruku simboliku. Svetionik e, pre svega, simbol
nedostupnih i udaljenih stvari koe idealizue i fiziki eli da iskusi svako dete.
Zatim, svetionik simbolizue savrenu porodicu kakvu bi deca volela da imau
dom u kome e bar ponekad pobeivati maina toplina naspram oeve emotivne
hladnoe. U tom smislu, ova graevina funkcionie i kao imaginarni cilj. Osim
dece, maka Remzi takoe koristi svetionik kao stecite svoih oseanja i nada.
Stara i uspravna, zgrada svetionika simbol e emotivne i porodine stabilnosti
koa maci nedostae, a svetlost sa te kule, koa uestalo sree main pogled,
este konstantno podseanje na to da negde postoi lepi i sanii ivot. Svetionik
i njegovo divno okruenje ne konotirau, dakle, samo deiu igru i uivanje
namlaih, ve i naintimie elje ene koa ezne za sreniim brakom i sloniom
porodicom. S tim u vezi, malo ostrvo sa kulom maku podsea na skrivenu
dobrotu njenog mua, a itaocima otkriva da otac Remzi takoe uiva u morskom
prizoru i eli da ode na izlet koliko i ostali lanovi njegove porodice. Uz to, maka
kao da pokuava da proisti svou porodicu od negativne energie time to planira
da nepotrebne stvari iz kue odnese uvarevo porodici na svetionik.
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 199
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
Literatura
Andri, I. (2011). Letei nad morem. U I. Andri, Prie o moru (str. 11-14).
Beograd: Laguna.
Bogdanovi, R. (1990). Urbanizam: urbane forme, urbanistiko planiranje.
Beograd: Saobraajni fakultet.
Daiches, D. (1945). Virginia Woolf, London: Editions Poetry London.
Dick, S. (2004). Literary realism in Mrs Dalloway, To the Lighthouse, Orlando and
the Waves. U S. Roe i S. Sellers (ur.), The Cambridge Companion to
Virginia Woolf (str. 50-71). Cambridge: Cambridge University Press.
Kettle, A. (1978). An Introduction to the English Novel 2, London: Hutchinson &
Co. (Publishers) Ltd.
Leti, M. (2006). Lajtmotivi u romanima Virdinije Vulf. U Radovi Filozofskog
fakulteta u Istonom Sarajevu 6-7 (str. 507-516). Pale: Filozofski fakultet u
Istonom Sarajevu.
Pri, J.: Simbolika morske graevine u romanu Ka svetioniku Virdinije Vulf 200
Komunikacija i kultura online, Godina V, broj 5, 2014.
Abstract
This paper deals with the symbolic meanings of the Lighthouse in To the
Lighthouse (1927), a novel about the Ramsay family, written by Virginia Woolf. We
start from the theory of urbanism, which defines a building as the elementary unit of
an urban form, that is, as a principal element from which a human settlement arises.
We acknowledge that this theory regards every building as having its own physical and
functional aspects, but also its symbolic connotation. Therefore, we reveal the
symbolism of the Lighthouse in this novel, concluding that it conveys many physical
and psychological meanings in the lives of the children, mother, and father Ramsay. In
this respect, we point out that, in the frst part, for the Ramsays, the Lighthouse as a
faraway sea construction symbolises a perfect (and as such unattainable) home they
do not have and functions as an imaginary goal for its members; this stance of ours is
confirmed by the fact that the Lighthouse is omitted from the second part of the novel
the one in which the Ramsays are gone as well; consequently, the final reaching of
the Lighthouse island in the third part symbolically refers to the revitalisation of the
Ramsay family by fulfilling an old, yet not entirely dead dream. We add that this effect
is enhanced by the idea of completing an old painting, which happens at the same
time as the Ramsays disembarkation. Following these results, we draw a conclusion
that the symbolic role of the Lighthouse is by no means negligible in this work, as it
helps the development of its theme and secures the stability of its tripartite structure;
that is, it strengthens the symmetry between the notions of instability, breakdown,
and recovery of a family.