H E R B E R T MARCUSE

EROS
I CIVILIZACIJA
Filozofsko istraivanje Freuda

Drugo izdanje

Preveo
TOMISLAV LADAN

naprijed

Z A G R E B 1985
 .Naslov izvornika
Herbert Marcuse
EROS AND CIVILIZATION
A Philosofical Inquiry into Freud
VINTAGE BOOKS, New Yotlt, 1962
19S5. 1966 by BEACON PRESS. Bo.ton
Redaktor prijevoda
Dr DANILO PEJOVI
SADRAJ
Predgovor izdanju Vintage
Predgovor
Uvod
P r v i di o
POD VLADAVINOM NAELA
ZBILJNOSTI
SKRIVENI SMJER U PSIHOANALIZI
Naelo uitka i naelo zbiljnosti Genetiko i
individualno potiskivanje Povratak potisnu
tog u civilizaciji Civilizacija i oskudica: ra
cionalizacija odricanja Sjeanje na prole
stvari kao sredstvo osloboenja
PODRIJETLO POTISNUTOG INDIVIDUUMA
(ONTOGENEZA)
Duevni aparat kao dinamino jedinstvo suprot
nosti Stadiji Freudove teorije nagona Za
jednika konzervativna priroda prvobitnih nago
na Mogua prevlast naela Nirvane Id, ego,
superego Korporealizacija psihe Reakcio
narni karakter superega Vrednovanje Freu
dove osnovne koncepcije Razlika izmeu po
tiskivanja i viak-potiskivanja Otueni rad
i naelo izvedbe - Organizacija spolnosti: tabui
na uitak Organizacija razornih nagona
Fatalna dijalektika civilizacije
PODRIJETLO REPRESIVNE CIVILIZACIJE
(FILOGENEZA)
Arhajska batina individualnog ega Indivi
dualna i grupna psihologija Prvobitna horda:
pobuna i ponovna uspostava dominacije Dvo-
 Naslov izvornika
Herbert Marcuse
EROS AND CIVILIZATION
A Philosofical Inquiry into Freud
V I N T A G E B O O K S . N e w Yotk, 1962
1955. 1966 by B E A C O N P R E S S . Boston

SADRAJ

Predgovor izdanju Vintage

Predgovor
Uvod

Prvi dio
POD VLADAVINOM NAELA
ZBILJNOSTI
Redaktor prijevoda 1 SKRIVENI SMJER U PSIHOANALIZI
Dr DANILO PEJOVI Naelo uitka i naelo zbiljnosti Genetiko i
individualno potiskivanje Povratak potisnu
tog u civilizaciji Civilizacija i oskudica: ra
cionalizacija odricanja Sjeanje na prole
stvari kao sredstvo osloboenja
2 PODRIJETLO POTISNUTOG INDIVIDUUMA
(ONTOGENEZA)
Duevni aparat kao dinamino jedinstvo suprot
nosti Stadiji Freudove teorije nagona Za
jednika konzervativna priroda prvobitnih nago
na Mogua prevlast naela Nirvane Id, ego,
superego Korporealizacija psihe Reakcio
narni karakter superega Vrednovanje Freu
dove osnovne koncepcije Razlika izmeu po
tiskivanja i viak-potiskivanja Otueni rad
i naelo izvedbe - Organizacija spolnosti: tabui
na uitak Organizacija razornih nagona
Fatalna dijalektika civilizacije
3 PODRIJETLO REPRESIVNE CIVILIZACIJE
(FILOGENEZA)
Arhajska batina individualnog ega Indivi
dualna i grupna psihologija Prvobitna horda:
pobuna i ponovna uspostava dominacije Dvo-
 9 ESTETICKA DIMENZIJA 155
s t r u k i sadraj' o s j e a j a krivice P o v r a t a k po
t i s n u t o g u religiji N e u s p j e h revolucije Estetika kao znanost osjetilnosti Pomirenje
Promjene u likovima oca i likovima majke u i t k a i slobode, n a g o n a i u d o r e d n o s t i
E s t e t i k e t e o r i j e B a u m g a r t e n a , K a n t a i Schillera
4 DIJALEKTIKA CIVILIZACIJE 77 Elementi nerepresivne kulture Pretvaranje
Potreba za ojaanom o b r a n o m od razaranja r a d a u igru
Z a h t j e v civilizacije za s u b l i m a c i j o m (deseksuali- 10 TRANSFORMACIJA SPOLNOSTI U EROS 175
z a c i j o m ) S l a b l j e n j e E r o s a (ivotnog n a g o n a ) ;
U k i d a n j e d o m i n a c i j e U i n a k na s p o l n e n a g o n e
o s l o b o e n j e r a z o r n o s t i N a p r e d a k u proizvod
Samosublimacija s p o l n o s t i u E r o s Re
n o s t i i n a p r e d a k u d o m i n a c i j i P o j a a n e kon
p r e s i v n a s u b l i m a c i j a protiv s l o b o d n e s u b l i m a c i j e
t r o l e u i n d u s t r i j s k o j civilizaciji P r o p a d a n j e
Pojava nerepresivnih drutvenih odnosa Rad
b o r b e protiv oca Depersonalizacija superega, k a o s l o b o d n a i g r a l j u d s k i h s p o s o b n o s t i Mo
s m a n j e n j e e g a D o v r e n j e o t u e n o s t i Raspa gunost libidnih r a d n i h odnosa
d a n j e p o s t o j e e g n a e l a zbiljnosti
11 EROS I THANATOS 196
5 FILOZOFIJSKA MEUIGRA 99 N o v a i d e j a u m a : r a c i o n a l n o s t zadovoljenja
F r e u d o v a t e o r i j a civilizacija u t r a d i c i j i z a p a d n e L i b i d n a u d o r e d n o s t B o r b a p r o t i v t o k a vreme
filozofije E g o k a o agresivni i t r a n s c e n d i r a j u i na P r o m j e n a u o d n o s u i z m e u E r o s a i n a g o n a
s u b j e k t Logos k a o logika d o m i n a c i j e Filo smrti
zofski p r o t e s t p r o t i v logike d o m i n a c i j e B i t a k
i bivanje: p e r m a n e n c i j a protiv t r a n s c e n d e n c i j e EPILOG
Vjeno v r a a n j e u Aristotela, Hegela, Nietz- KRITIKA NEOFROJDOVSKOG REVIZIONIZMA 209
schea Eros kao bit bitka
KAZALO I M E N A 241
Gvozden Flego:
Drugi dio E R O S V E R S U S LOGOS? 243

S O N U STRANU
NAELA Z B I L J N O S T I

6 POVIJESNE GRANICE POSTOJEEG NAELA

ZBILJNOSTI 119
Zastarjelost oskudice i dominacije Hipoteza
n o v o g n a e l a zbiljnosti N a g o n s k a d i n a m i k a
p r e m a n e r e p r e s i v n o j civilizaciji P r o b l e m veri
ficiranja h i p o t e z e
7 FANTAZIJA I UTOPIJA 128
F a n t a z i j a protiv u m a u v a n j e a r h a j s k e pro
losti I s t i n o s n a v r i j e d n o s t fantazije Pre
d o d b a o ivotu bez p o t i s k i v a n j a i t j e s k o b e
M o g u n o s t i s t i n s k e s l o b o d e u zreloj civilizaciji
P o t r e b a za r e d e f i n i c i j o m n a p r e t k a
8 LIKOVI ORFEJA I NARCISA 143
A r h e t i p o v i l j u d s k e egzistencije p o d nerepresiv-
n o m civilizacijom Orfej i N a r c i s protiv Pro-
m e t e j a Mitologijska b o r b a E r o s a p r o t i v tira
nije r a z u m a - p r o t i v s m r t i P o m i r e n j e ovjeka i
prirode u osjetilnoj kulturi
EROS I CIVILIZACIJA

Napisano u spomen
SOPHIE MARCUSE
19011951
 PREDGOVOR IZDANJU VINTAGE

Sama ideja nerepresivne civilizacije, shvaena (kao zbiljska

mogunost postojee civilizacije U sadanjem stadiju, ini
se beznaajnom. ak ako i dopustimo tu mogunost iz teo
rijskih razloga, kao proirenje dostignua znanosti i teh
nike, moramo biti svjesni injenice da se ta ista dostignua
upotrebljavaju i u suprotnom smislu, naime, da slue inte
resima neprestane dominacije. Oblici dominacije su se pro
mijenili: postali su sve vie tehniki, proizvodni, pa ak i
blagotvorni; otuda su se, u najnaprednijim oblastima in
dustrijskog drutva, ljudi uskladili i izmirili sa sistemom
dominacije u do sada nepoznatim razmjerama.
Ali, u isto vrijeme, sposobnosti ovoga drutva i potreba
za sve veim porastom proizvodnosti, stvaraju snage koje,
ini se, podrivaju temelje sistema. Te razorne snage naj
vie se oituju u automaciji. Automacija prijeti moguno
u obrata odnosa izmeu slobodnog i radnog vremena na
kojem poiva postojea civilizacija: mogunost radnog vre
mena postaje granina, a slobodno vrijeme postaje puno
vrijeme. Ishod bio bi temeljito prevrednovanje vrijednosti
i oblik egzistencije koji je nespojiv s tradicionalnom kultu
rom. Moderno je industrijsko drutvo u stalnoj mobiliza
ciji protiv te mogunosti.*
Tako je .pojam nerepresivnog oblika egzistencije upotri
jebljen u ovoj knjizi s namjerom da se pokae kako prelaz
u novi stadij civilizacije, koji sugeriraju mogunosti sada
njeg stadija, moe znaiti ruenje tradicionalne kulture,
intelektualne kao i materijalne, ukljuujui oslobaanje na-

* Dijalektika modernog industrijalizma bit e predmet moje knji

ge koja je na pomolu: The Technology of Self-Consumption: Studies
in Advanced Industrial Society.

11
 gonskih potreba i zadovoljenja koji su do sada bili tabu
ili potisnuti. Moja je hipoteza bila podvrgnuta krivim tu
maenjima; najgore on njih se tie mogunosti i predu
vjeta nastanka takvog novog stadija.
Ve sam u poetku svoje knjige naglasio da, u suvreme
nom razdoblju, psihologijske kategorije postaju politike u
onom stupnju u kojem privatna, individualna psiha posta
je manje ili vie voljno spremite drutveno poeljnih i
drutveno potrebnih tenji, osjeaja, poriva i zadovoljenja.
Individuum, as njim i njegova prava i slobode, predstav
lja ono to jo treba da se stvori, a to se moe stvoriti
samo putem razvoja kvalitativno razliitih drutvenosnih od
nosa i ustanova. Nerepresivna egzistencija u kojoj se radno
vrijeme (tj. teki rad) svodi na minimum, a slobodno vrije
me se oslobaa svih onih aktivnosti i pasivnosti dokolice
koje mu se nameu u interesu dominacije, takva egzi
stencija, ako je uope mogua, moe samo biti rezultat kva
litativne drutvene promjene. Pa ipak, svijest o toj mo
gunosti i korjenito prevrednovanje vrijednosti ikoje ona
zahtijeva moraju upravljati takvom promjenom od samog
poetka, i moraju ak djelovati u izgraivanju tehnike
i materijalne osnove. Samo je u tome smislu ideja poste
penog ukinua potiskivanja ono a priori drutvene pro
mjene u svim ostalim, aspektima, ona moe biti samo
posljedica.
Dakako, nerepresivnost se moe provoditi u okviru pos
tojeeg drutva: od trikova s oblaenjem i svlaenjem- do
razuzdanih parafernalija strasnog ili bezstrasnog ivota. Ali
se u postojeem drutvu, takav protest pretvara u sred
stvo stabilizacije pa ak i konformizma, jer on ne samo da
ostavlja netaknuto (korijenje zla nego takoer svjedoi o
linim slobodama koje su provedive u okviru opeg ugnje
tavanja. to su te privatne slobode jo provedive i to se
jo provode, to je dobro no unato tome, ope im pot-
injavanje daje sadraj potisnutog. Nekada je otereenje
od potiskivanja bilo, u normalnim uvjetima, iskljuiva po
vlastica malobrojnog gornjeg sloja; u izuzetnim uvjetima
se ono doputalo i provodilo i meu najnepovlatenijim
slojevima puanstva. Nasuprot tome, uznapredovalo indu
strijsko drutvo demokratizira otereenje d potiskivanja
to je nadoknada koja slui jaanju vlasti koja to do
puta i ustanovama koje upravljaju tom nadoknadom.
U ovoj knjizi predlaem pojam nerepresivne sublima
cije: spolni poticaji, ne gubei svoje erotske energije, na
dilaze svoj neposredni predmet i erotiziraju normalno ne-
12
-erotske i protu-erotske odnose izmeu pojedinaca, i izme
u njih i njihove okoline. A obrnuto, moe se govoriti o
represivnoj de-sublimaciji: otereenje spolnosti u vidovi
ma i oblicima koji smanjuju i slabe erotsku energiju i u
tome procesu spolnost prelazi u ranije zabranjene dimen
zije i odnose. Meutim, umjesto da se ponovo stvore te di
menzije i odnosi U predodbama Naela Uitka, uvruje se
suprotna tenja: Naelo Zbiljnosti iri svoju vlast nad Ero-
som. Najoitiju ilustraciju toga prua n a m m e t o d i n o uvo
enje spolovitosti u poslovne odnose, politiku, propagandu
itd. U onoj mjeri u kojoj spolnost dobiva odreenu pro
dajnu vrijednost ili postaje znak ugleda i ponaanja pre
ma pravilima igre, ona se sama pretvara u orue drutve
ne kohezije. S teitem na toj uobiajenoj tenji moe se
osvijetliti dubina rascjepa koji razdvaja ak i mogunosti
oslobaanja od postojeeg stanja stvari.
Ako postoji nain na koji se samo pojavljivanje tih mo
gunosti moe najaviti prije osloboenja, bit e to prije po
rast nego smanjenje potiskivanja: ogranienje represivne
de-sublimacije. Posljednje otkriva jedno posebno regresiv
no obiljeje, naime, estoko i esto metodino i svjesno od
vajanje nagonske od intelektualne sfere, uitka od misli.
To je jedan od najodvratnijih oblika otuenja koje dru
tvo natura pojedincu i koje on zatim spontano ponav
lja kao svoju vlastitu potrebu i zadovoljenje. Daleko od
toga da opravdava tu vrstu razdvojenosti, Freudov pojam
sublimacije proglaava sklonost takozvanih viih ovjeko
vih sposobnosti realizaciji naela uitka iako takva rea
lizacija pretpostavlja, u krajnjoj analizi, kvalitativnu pro
mjenu u postojeem naelu zbiljnosti. Otuda nagonsko os
loboenje ukljuuje intelektualno, i to tim vie to je
borba protiv slobode misli i zamisli postala snano orue
totalitarizma, demokratskog kao i autoritarnog. Represiv
na desublimacija prati suvremene tenje prema introjekci-
ji totalitarizma u svakodnevni ovjekov posao i dokolicu,
u njegov trud i u njegovu radost. To se pokazuje u svim
raznovrsnim zabavama, odmoru i skupnosti koji dovode do
razaranja privatnog ivota, prezira prema obliku, nespo
sobnosti da se podnese tiina, i do oholog razmetanja okrut-
nou i nasiljem. Sve je to otereenje od potiskivanja, os
lobaanje tijela od liavanja zbog tekog rada oteree-
nja ak jednog posve osjetilnog tijela koje uiva tekovine
tjelesne higijene i udobne odjee. Ali je to ipak oteree
nje potisnutog tijela, orua rada i razonode u jednom dru
tvu koje se organizira protiv njegova oslobaanja.
13
 Dovoljno sam (a moda i prekomjerno) naglasio one as
pekte toga razvoja koji su napredni i pruaju nadu, da
imam pravo naglasiti ovdje i negativnu stranu: dogaaji
posljednjih godina odbacuju svaki optimizam. Neizmjerne
sposobnosti modernog industrijskog drutva sve se vie mo
biliziraju protiv koritenja njegovih vlastitih sredstava za
uspostavljanje mira ljudske egzistencije. Sav se razgovor o
ukidanju potiskivanja, o ivotu protiv smrti i tako dalje,
mora smjestiti u stvarni okvir porobljavanja i razaranja. A
unutar toga okvira, ak i slobode i zadovoljavanja indivi
duuma sudjeluju u opem zatomljivanju. Njihovo oslobo
enje, instiniktualno kao i intelektualno, politiki je pro
blem, i teorija prilika i preduvjeta takvog osloboenja mo
ra biti teorija drutvene promjene.
Pariz
Listopad, 1961.
H. M.
PREDGOVOR
U ovome se eseju upotrebljavaju psihologijske kategorije
zbog toga to su postale politikim kategorijama. Poloaj
ovjeka u dananjem vremenu doveo je do toga da su za
starjele tradicionalne granice izmeu psihologije na jednoj
i politike i drutvene filozofije, na drugoj strani: ranije
autonomne i raspoznatljive psihike procese preuzima funk
cija individuuma u dravi njegova javna egzistencija.
Psihologijski problemi pretvaraju se stoga u politike: osob
na tegoba odraava neposrednije nego ranije tegobu cjeli
ne, i lijeenje osobne tegobe ovisi neposrednije no ranije
od lijeenja ope tegobe. Ovo razdoblje tei da bude tota
litarno ak i tamo gdje nije dovelo do stvaranja totalitar
nih drava. Psihologija se mogla razraivati i obavljati kao
posebna disciplina sve dok je psiha bila u stanju oduprijeti
se silama javnosti, kad je osobni ivot bio stvaran, stvar
no poeljan i oblikovan sam sobom; ali ako individuum ne
ma ni sposobnosti ni mogunosti da bude sam za sebe, ter
mini psihologije postaju termini drutvenih snaga koje od
reuju psihu. U tim okolnostima, primjenjivati psihologiju
pri analizi drutvenih i politikih dogaaja predstavlja upra
vo onakav pristup koji bi ti isti dogaaji proglasili nevri
jednim. Zadatak je prije upravo suprotno: razviti politi
ku i sociologijsku supstanciju psihologijskih zamisli.
Nastojao sam da iznova formuliram stanovita temeljna
pitanja i da ih slijedim u smjeru koji jo nije potpuno is
traen. Svjestan sam pokusne naravi toga istraivanja i
nadam se da u primjerenije pretresti neke od tih pro
blema, naroito one koji se odnose na estetiku teoriju,
u bliskoj budunosti.
15
 Ideje izloene u ovoj knjizi prvo su se pojavile u nizu
predavanja na Washingtonskoj psihijatrijskoj koli od 1950.
do 1951. godine, e l i m zahvaliti gosp. Josephu Borkinu iz
Washingtona, koji me je savjetovao da napiem ovu knji
gu. Duboko sam zahvalan pokojnom profesoru Clvdeu
Kluckhohnu, Barringtonu Mooreu, mlaem, s Harvardskog
sveuilita, i doktorima Henry i Yela Loewenfeld iz N e w
Yorka, koji su proitali rukopis i dali mi vrijedne suges
tije i stavili kritike primjedbe. Za sadraj ovog eseja ja
snosim svu odgovornost. Sto se tie mojeg teorijskog sta
va, dugujem m n o g o svojem prijatelju profesoru Maxu UVOD
Horkheimeru i njegovim suradnicima u Institutu za soci
jalna istraivanja, sada u Frankfurtu.

H. M. T v r d n j a S i g m u n d a F r e u d a da se civilizacija temelji na ne
p r e s t a n o m podjarmljivanju ljudskih nagona uzeta je kao
gotova injenica. Njegovo pitanje, da li je patnja koja je
t i m e n a n e s e n a pojedincima vrijedna blagodati k u l t u r e , ljudi
n i s u primili previe ozbiljno to manje j e r je i s a m
F r e u d s m a t r a o taj p r o c e s n e m i n o v n i m i neizmjenjivim. Slo
b o d n o zadovoljavanje ovjekovih nagonskih p o t r e b a nije u
s k l a d u sa civiliziranim d r u t v o m : odricanje i odgaanje za
dovoljavanja preduvjeti su n a p r e t k a . Radost, r e k a o je
F r e u d , nije nikakva k u l t u r n a vrijednost. Radost se mo
ra podvrgnuti disciplini r a d a k a o zanimanja u p u n o m vre
m e n u , disciplini m o n o g a m n o g razmnoavanja, postojeem
s i s t e m u zakona i p o r e t k a . M e t o d i n o rtvovanje libida, k a o
i s o k r u t n o u n a m e t n u t o podvrgavanje libida d r u t v e n o
k o r i s n i m d j e l a t n o s t i m a i izrazima, jeste kultura.
Ta se rtva d o b r o isplatila: u tehniki n a p r e d n i m po
d r u j i m a civilizacije, p o b j e d a n a d p r i r o d o m j e p r a k t i k i
p o t p u n a i zadovoljava se vie p o t r e b a veeg broja ljudi nego
i k a d a ranije. Ni mehanizacija ni standardizacija ivota, ni
d u h o v n o osiromaenje, ni sve vea razornost dananjeg na
p r e t k a ne p r u a j u dovoljno razloga da se dovede u pita
nje naelo koje upravlja n a p r e t k o m zapadne civilizacije.
Stalni p o r a s t proizvodnosti n e p r e s t a n o ini sve realnijom
n a d u ak j e d n o g boljeg ivota za sve.
M e u t i m , pojaan n a p r e d a k izgleda da je povezan s po
j a a n o m n e s l o b o d o m . i r o m cijelog svijeta industrijske ci
vilizacije r a s t e dominacija ovjeka po ovjeku i po opsegu
i po efikasnosti. Usto se ta tenja ne pokazuje kao sluajan,
prelazni u z m a k na p u t u n a p r e t k a . Koncentracioni logori, ma
sovna istrebljenja, svjetski ratovi i a t o m s k e b o m b e nisu ni
kakav povratak u b a r b a r s t v o , nego n e p o t i s n u t a implemen-

17
 tacija dostignua moderne znanosti, tehnike i dominacije.
A najdjelotvornije podjarmljivanje i unitavanje ovjeka po
ovjeku deava se na vrhuncu civilizacije, kad se ini da
materijalne i intelektualne tekovine ovjeanstva doputa
ju stvaranje istinski slobodnog svijeta.
Ti negativni aspekti dananje kulture pokazuju moda
zastarjelost postojeih ustanova i pojavu novih oblika ci
vilizacije: potisnutost se moda to snanije odrava to
nepotrebnija postaje. Ako ona zaista mora pripadati biti
civilizacije kao takve, onda je Freudovo pitanje o cijeni
civilizacije besmisleno jer nema nikakve alternative.
Ali Freudova vlastita teorija prua razloge da se odbaci
njegova identifikacija civilizacije i potiskivanja. Mora se po
novo poeti s pretresanjem toga problema na temelju nje
govih vlastitih teorijskih dostignua. Da li zaista meuod
nos slobode i potiskivanja, proizvodnosti i razaranja, do
minacije i napretka tvori naelo civilizacije? Ili taj meu
odnos proizlazi samo iz specifine povijesne organizacije
ljudske egzistencije? Freudovim jezikom reeno, da li je su
kob izmeu naela uitka i naela zbiljnosti do tog stup
nja neizmirljiv da zahtijeva represivni preobraaj ovjekove
nagonske strukture? Ili se doputa pojam nerepresivne ci
vilizacije, zasnovane na temeljito razliitom iskustvu bitka,
temeljito drugaijem odnosu izmeu ovjeka i prirode, i te-
cmeljito drugaijim egzistencijalnim odnosima?
Pojam nerepresivne civilizacije nee se pretresati kao ap
straktna i utopijska spekulacija. Vjerujemo da diskusiju
opravdavaju dva konkretna i realistina razloga: prvo, sa
ma Freudova teorijska koncepcija izgleda da odbacuje nje
govo dosljedno poricanje povijesne mogunosti nerepresiv
ne civilizacije, i, drugo, ini se da same tekovine represiv
ne civilizacije stvaraju preduvjete za postepeno ukinue po
tiskivanja. Da bismo objasnili te razloge, pokuat emo
ponovo prikazati Freudovu teorijsku zamisao terminima nje
zina vlastitog drutveno-povijesnog sadraja.
Takav postupak sadri u sebi suprotnost revizionistikim
neofrojdistikim kolama. Nasuprot revizionistima, vjerujem
da je Freudova teorija u samoj svojoj supstanciji socio
1
logijska , i da nije potrebna nikakva nova kulturna ili socio
logijska orijentacija da bi se otkrila ta supstancija. Freu-
1 and Culture: Essays in Honor of Geza Rheim (New York: Inter
Za diskusiju sociologijskog karaktera psihoanalitikih pojmova,
vidi Heinz H a r t m a n n , The Application of Psychoanalytic Concepts
to Social Science, u Psychoanalytic Quarterly, sv. XIX, br. 3 (1950),
Clyde Kluckhohn, Mirror for Man (New York: McGraw-Hill, 1949),
18
dov je biologizam drutvena teorija u dubinskoj dimen
ziji koju su dosljedno smanjivale neofrojdistike kole. Pre
mjetajui teite sa nesvjesnog na svjesno, s biologijskih
na kulturne inioce, oni podsijecaju korijenje drutva u
nagonima i umjesto toga postavljaju drutvo na razinu na
kojoj se ono suprotstavlja pojedincu kao njegova gotova
okolina, bez ispitivanja njezina podrijetla i opravdanosti.
Neofrojdovska analiza te okoline podlijee tako mistifika-
ciji drutvenih odnosa, i njihova kritika se kree samo unu
t a r strogo odreene i dobro zatiene sfere postojeih usta
nova. Dakle, neofrojdistika kritika ostaje u strogom smi
slu ideologijska: ona nema konceptualne osnove izvan po
stojeeg sistema; veina njezinih kritikih ideja i vrijednos
ti dolaze od tog sistema. Idealistika udorednost i religija
slave svoje sretno uskrsnue: to to su one uljepane rje
nikom iste one psihologije koja im je izvorno poricala pra
vo opstanka, slabo prikriva njihovu istovjetnost sa slu
beno poeljnim i reklamiranim stavovima.2 tovie, vjeruje
mo da se najkonkretniji uvidi u povijesnu strukturu civi
lizacije nalaze upravo u onim idejama koje revizionisti od
bacuju. Gotovo cijela Freudova metapsihologija, njegova
kasna teorija nagona i njegova rekonstrukcija pretpovijes
ti ovjeanstva pripadaju tim idejama. Sam Freud ih je
smatrao obinim radnim hipotezama, koje su od pomoi pri
osvjetljavanju izvjesnih nejasnoa, pri uspostavljanju poku
snih veza izmeu teorijski nepovezanih uvida koje se
uvijek mogu dopuniti ili odbaciti, ako vie ne olakavaju
napredak psihoanalitike teorije i prakse. U razvoju psiho
analize poslije Freuda ta se metapsihologija gotovo posve
odstranila. Kad je psihoanaliza stekla potovanje u dru-
stvenom i naunom smislu, ona se oslobodila kompromi-
tantnih spekulacija. A one su zaista bile kompromitantne
u vie no jednome smislu: ne samo da su prelazile oblast
klinikog promatranja i terapijske korisnosti, nego su i
objanjavale ovjeka terminima koji mnogo vie vrijeaju
drutvene tabue nego Freudov raniji panseksualizam
terminima koji su otkrili eksplozivnu osnovu civilizacije. Slje
dea diskusija e pokuati da primijeni te zabranjene uvi-
i Heinz Hartmann, Ernst Kris i Rudolph M. Lowenstein, Some Psy
choanalytic Comments on 'Culture and Personality', u Psychoanalysis
national Universities Press, 1951).
2
to se tie specifinijeg razmatranja neofrojdovskog revizionizma,
vidi Epilog nie.
19
de psihoanalize (koji su tabu ak i u saanoj psihoanalizi)
na tumaenje temeljnih tenji civilizacije.
Namjera je ovog eseja da pridonese togod filozofiji psi
hoanalize ne samoj psihoanalizi. On se kree iskljuivo
u oblasti teorije i na odstojanju od tehnike discipline ka
kvom je psihoanaliza postala. Freud je razvio teoriju o
vjeka, psihologiju u pravom smislu. S tom teorijom se
Freud smjestio u velikoj tradiciji filozofije i pod filozo
fijske kriterije. Mi se ovdje ne bavimo popravljenim ili
poboljanim tumaenjem Freudovih koncepta, nego njiho
vim filozofijskim i sociologijskim implikacijama. Freud je
savjesno razlikovao svoju filozofiju od svoje znanosti; a
neofrojdisti su zanijekali veinu prve. Takvo se poricanje
moe savreno pravdati terapijskim razlozima. Meutim, ni P R V I D I O
kakav terapijski razlog ne smije spreavati razvoj teorijske
konstrukcije kojoj je cilj ne lijeenje pojedinane bolesti,
nego dijagnoza opeg poremeaja.

POD VLADAVINOM NAELA

Potrebno je nekoliko prethodnih objanjenja termina: ZBILJNOSTI
Civilizacija se upotrebljava naizmjence s kulturom
kao u Freudovom djelu Civilization and Its Discon
tents*. Potiskivanje (repression) i represivan upotre
bljavaju se u netehnikom smislu da oznae i svjesne i ne
svjesne, unutarnje i vanjske procese prinude, ogranienja
i zaitomljenja. Nagon (instinct), u skladu s Freudovom ide
jom Trieb-a, odnosi se na primarne porive ljudskog or
ganizma koji se podvrgavaju povijesnoj modifikaciji; oni
imaju i svoju mentalnu i somatsku reprezentaciju.

* U prijevodu na na jeziK: Nelagodnost u kulturi, u: S. Frojd:

Odabrana dela, sv. 5, Novi Sad: Matica Srpska, 1969.

20
1

Skriveni smjer u psihoanalizi

Ideja o ovjeku koja proizlazi iz Freudove teorije najne-

pobitoija je osuda zapadne civilizacije i u isto vrije
me najvra o b r a n a te iste civilizacije. P r e m a Freudu,
povijest ovjeka je povijest njegova potiskivanja. Kul
t u r a ograniava ne samo njegovu drutvenu nego i bio
l o k u egzistenciju, ne s a m o dijelove ljudskog bia nego
i s a m u njegovu nagonsku s t r u k t u r u . Meutim, takvo je
ogranienje s a m preduvjet n a p r e t k a . Preputeni da slo
b o d n o idu za svojim p r i r o d n i m ciljevima, osnovni bi
ljudski nagoni bili nespojivi sa svakim trajnijim udru
ivanjem i odravanjem: oni bi razarali ak i t a m o gdje
sjedinjuju. Nekontrolirani E r o s je isto t a k o opasan kao
i njegova s t r a n a n a d o p u n a , n a g o n smrti. Njihova ra
zorna snaga proizlazi iz injenice da oni tee zadovo
ljenju koje k u l t u r a ne moe dopustiti: zadovoljenju k a o
takvom i k a o cilju u sebi s a m o m , u bilo kojem trenu
tku. Nagoni se stoga m o r a j u odvratiti od svoga cilja,
sprijeiti u njihovoj namjeri. Civilizacija poinje kad
se p r i m a r n i cilj naime, integralno zadovoljenje po
treba efikasno odbaci.
Nestalnosti nagona su nestalnosti duevnog a p a r a t a
u civilizaciji. ivotinjski porivi postaju ljudski nagoni
pod utjecajem vanjske zbiljnosti. Njihov izvorni smje
taj u organizmu i njihov osnovni smjer ostaju isti, ali
se njihovi ciljevi i manifestacije podvrgavaju promjeni.

23

Svi psihoanalitiki pojmovi (sublimacija, identifikacija,
projekcija, potiskivanje i introjekoija) oznaavaju pro
mjenjivost nagona. Ali zbiljnost koja oblikuje nagone
k a o i njihove p o t r e b e i zadovoljenje jest drutveno-po-
vijesni svijet. ivotinjski ovjek postaje ljudsko bie sa
mo p u t e m temeljitog preobraaja njegove p r i r o d e , koji
zahvata ne samo nagonske ciljeve nego i nagonske vri
jednosti to jest, naela koja upravljaju postignuem
tih ciljeva. Promjena u vlaajuem sistemu vrijednosti
moe se p o k u s n o odrediti ovako:
od: do:
neposrednog zadovoljenja odloenog zadovoljenja
uitka ogranienja uitka
radosti (igre) truda (rada)
receptivnosti .proizvodnosti
odsutnosti potiskivanja sigurnosti
F r e u d je opisao tu p r o m j e n u kao p r e o b r a z b u naela
uitka (pleasure principle) u naelo zbiljnosti (reality
principle). Tumaenje duevnog aparata u t e r m i n i m a
tih dvaju naela osnovno je u Freudovoj teoriji i ostaje
t a k o usprkos svim modifikacijama dualistike koncep
cije. Ono uveliko odgovara (ali ne posve) razlici izmeu
nesvjesnih i svjesnih procesa. Individuum, tako rei, op
stoji u dvije razliite dimenzije, koje se odlikuju razli
itim duevnim procesima i naelima. Razlika izmeu te
dvije dimenzije je genetiko-povijesna k a o i struktural
n a : nesvjesno, kojim upravlja naelo uitka, obuhvaa
starije, prvobitne procese, ostatke jednog razdoblja raz
voja u kojem su oni bili jedini duevni procesi; Njihov
cilj nije n i t a drugo nego postignue uitka; duevna
djelatnost se povlai od svake radnje koja moe izazva
ti neugodnost ('bol').
1
Ali n e s p u t a n o naelo uitka dolazi u sukob s priro
d n o m i ljudskom okolinom. Individuum dolazi do trau-
1
Formulations Regarding the Two Principles in Mental Function
ing u Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 14. Na
vodi se upotrebljavaju uz doputenje nakladnika.
24
m a t s k o g shvaanja da je p o t p u n o i bezbolno zadovo
ljenje njegovih p o t r e b a nemogue. A n a k o n toga doiv
ljaja razoaranja dolazi na vlast novo naelo duevnog
djelovanja. Naelo zbiljnosti istiskuje naelo uitka: o
vjek se privikava da n a p u s t i t r e n u t n o , nesigurno i razor
no zadovoljstvo u i m e odgoenog, ogranienog, ali osi
guranog zadovoljstva. 2 Zbog t o g a trajnog d o b i t k a p r e k o
odricanja i ogranienja, p r e m a Freudu, naelo zbiljnosti
vie titi nego detronizira, vie modificira nego
t o porie naelo uitka.
Meutim, psihoanalitiko 'tumaenje otkriva da naelo
zbiljnosti n a t u r a p r o m j e n u ne s a m o u obliku i regulaci
ji uitka nego i u samoj njegovoj supstanciji. Prilago
ivanje uitka naelu zbiljnosti sadrava podjarmljivanje
i odvraanje razorne snage nagonskog zadovoljenja, nje
gove nespojivosti s p o s t o j e i m drutvenim n o r m a m a i
odnosima, i tako sadrava transsupstancijaciju samoga
uitka.
Uspostavljanjem naela zbiljnosti, ljudsko je bie, ko
je je, pod naelom uitka, bilo jedva neto vie od sve
nja ivotinjskih poriva, postalo organizirani ego. Ono
tei onome to je korisno i t o se moe postii bez opa
snosti po njega i po njegovu ivotnu okolinu. Pod nae
lom zbiljnosti ljudsko bie razvija funkciju uma: ono ui
dspitivati zbiljnost, razlikovati d o b r o i zlo, istinito i
lano, k o r i s n o i tetno. ovjek stjee sposobnosti panje,
pamenja i suda. Postaje svjestan, mislei subjekt, upre
gnut u racionalnost koja mu se n a m e e izvana. S a m o se
j e d a n oblik misaone djelatnosti otcjepljuje od nove
organizacije duevnog a p a r a t a i ostaje slobodan od vla
davine naela zbiljnosti: fantazija se zatiuje od kul
t u r n i h promjena i ostaje u vlasti naela uitka. A inae
se duevni a p a r a t efikasno p o d r e u j e naelu zbiljnosti.
Funkcija motornog pranjenja, koja je u [prevlasti
naela uitka posluila da se otereti duevni a p a r a t
2
Nav. dj., str. 18.
25
od nagomilanih poticaja, upotrebljava se s a d a za pri
kladnu p r o m j e n u zbiljnosti: p r e t v a r a se u akciju. 3
Domaaj ovjekovih elja i sredstva za njihovo ispunje
nje tako se neizmjerno poveavaju, a njegova sposobnost
da svjesno mijenja zbiljnost u s k l a d u s onim t o je ko
risno izgleda da obeaje postepeno otklanjanje vanj
skih p r e p r e k a njegovu zadovoljenju. Meutim, niti su
njegovo vlastito o d s a d a njegove elje, ni njegovo mije
njanje zbiljnosti: njih sada organizira njegovo drutvo.
A ta organizacija potiskuje i t r a n s s u p s t a n c i r a njegove
izvorne nagonske potrebe. Ako je o d s u t n o s t potiskivanja
arhetip slobode, civilizacija je t a d a b o r b a protiv te slo
bode.Nadomjetanje naela uitka n a e l o m zbiljnosti je ve
liki t r a u m a t s k i dogaaj u razvoju ovjeka u razvoju
genusa (filogeneza) k a o i i n d i v i d u u m a (ontogeneza). Pre
ma Freudu taj dogaaj nije jedinstven, nego se ponavlja
kroz cijelu povijest ovjeanstva i svakog pojedinca. Fi-
logenetski, to se najprije zbiva u prvobitnoj hordi, kad
prvobitni otac monopolizira mo i uitak i namee odri
canje sinovima. Ontogenetski se deava u periodu ranog
djetinjstva, i roditelji i ostali odgojitelji n a m e u podre
ivanje naelu zbiljnosti. Ali i na razini r o d a i na razini
pojedinca podvrgavanje se n e p r e s t a n o ponavlja. Iza vla
davine prvobitnog oca slijedi, n a k o n prve p o b u n e , vla
davina sinova, a klan b r a e se razvija u institucionalizira
nu drutvenu i politiku dominaciju. Naelo zbiljnosti se
materijalizira u sistemu ustanova. A pojedinac, rastui
u n u t a r takvoga sistema, upoznaje zahtjeve naela zbilj
nosti, zakona i p o r e t k a i prenosi ih sljedeem narataju.
injenica da se naelo zbiljnosti m o r a neprestano iz
nova uspostavljati u razvoju ovjeka pokazuje da njego
va pobjeda n a d naelom uitka nije n i k a d a p o t p u n a i
sigurna. U d u h u Freudove koncepcije, civilizacija ne uki
da jednom i zauvijek stanje prirode. Ono ime civiliza
cija gospodari i to potiskuje zahtjev naela uitka
3 City Publishing Co., 1943). str. 273.
Nav. dj., str. 16.
26
i dalje opstoji u samoj civilizaciji. Ona Nesvjesno uva ci
ljeve poraenog naela uitka. Odbaena od vanjske zbilj
nosti ili ak nesposobna da je dosegne, p u n a m o naela
uitka ne samo da preivljava u nesvjesnom nego t a k o e r
raznoliko djeluje na s a m u zbiljnost ikoja je istisnula na
elo uitka. Povratak potisnutog ispunjava zabranjenu i
p o d z e m n u povijest civilizacije. A istraivanje te povijesti
otkriva ne samo tajnu pojedinca nego i civilizacije. Freu-
dova je individualna psihologija u samoj svojoj biti dru
tvena psihologija. Potiskivanje je povijesni fenomen.
Efikasno podjarmljivanje n a g o n a represivnim kontrola
ma ne namee priroda, nego ovjek. Prvobitni otac, kao
arhetip dominacije, pokree lananu reakciju poroblja
vanja, p o b u n e i pojaane dominacije, t o oznaava povi
jest civilizacije. Ali n e p r e s t a n o , jo od prve, pretpovije
sne ustanove dominacije n a k o n prve pobune, potiskiva
nje izvana potpomae potiskivanje iznutra: neslobodni
pojedinac vri introjekciju svojih gospodara i njihovih
nareenja u svoj vlastiti duevni aparat. Borba protiv
slobode se ponavlja u psihi ovjeka, kao samo-potiskiva-
nje potisnutog pojedinca, a zatim njegovo samo-potiski-
vanje podrava njegove gospodare i njihove ustanove. Tu
duevnu dinamiku F r e u d razotkriva kao d i n a m i k u civili
zacije.
P r e m a Freudu, represivno ogranienje (modifikaciju)
n a g o n a pod naelom zbiljnosti namee i podrava vje
ita, primordijalna b o r b a za opstanak . . . koja traje do
dana dananjeg. Oskudica (Lebensnot, Ananke) poka
zuje ljudima da ne m o g u slobodno zadovoljavati svoje
nagonske poticaje, da ne m o g u ivjeti u naelu uitka.
Razlog zbog kojeg drutvo namee odluno ograniava
nje nagonske s t r u k t u r e je ekonomski; budui da ono
n e m a dovoljno sredstava da osigura ivot svojim lano
vima ukoliko oni ne rade, m o r a se postarati da se b r o j
tih lanova ogranii i da se njihove energije usmjere sa
4
spolnih djelatnosti na njihov rad.
* A General Introduction to Psychoanalysis (New York: Garden
27
 Ta je koncepcija s t a r a koliko i civilizacija i uvijek je
pruala najdjelotvorniju racionalizaciju potiskivanja. U
velikoj mjeri i Freudova teorija i m a udjela u toj racio
nalizaciji: F r e u d s m a t r a da je primordijalna b o r b a za
o p s t a n a k vjena i stoga vjeruje da su naelo u i t k a i
naelo zbiljnosti vjeno antagonistiki. Ideja da je ne-
represivna civilizacija nemogua predstavlja k a m e n te
meljac Freudove teorije. No, njegova teorija sadrava
elemente koji probijaju kroz tu racionalizaciju; oni rue
prevladavajuu tradiciju zapadne misli i ak sugeriraju
njezin o b r a t . Njegovo djelo se odlikuje nepopustljivim
n a s t o j a n j e m oko toga da se pokae represivni sadraj
najviih vrijednosti i tekovina kulture. Ukoliko to ini,
on porie jednaenje u m a i potiskivanja na kojem se
gradi ideologija k u l t u r e . Freudova metapsihologija pred
stavlja neprestano-obnavljani pokuaj da se otkrije i is
p i t a uasna nunost u n u t a r n j e veze civilizacije i barbar
stva, n a p r e t k a i patnje, slobode i nesree veze koja
se na koncu otkriva k a o veza izmeu Erosa i T h a n a t o s a .
Freud ne ispituje k u l t u r u s romantikog ili utopijskog
gledita, nego na osnovi patnje i bijede koju njezina im
plementacija ukljuuje. K u l t u r n a sloboda se t a k o poja
vljuje u svjetlu neslobode, a k u l t u r n i n a p r e d a k u svjetlu
ogranienja. Time se k u l t u r a ne odbacuje: nesloboda i
ogranienje su cijena koja se m o r a platiti.
Ali k a d a izlae njihovu svrhu i d u b i n u , Freud odobra
va zabranjene tenje ovjeanstva: zahtjev za stanjem u
kojem se sloboda i n u n o s t p o d u d a r a j u . Kakva god slo
b o d a opstojala u p o d r u j u razvijene svijesti, i u svijetu
koji je ona stvorila, s a m o je izvedena, kompromisna slo
boda, steena uz cijenu p o t p u n o g zadovoljenja p o t r e b a .
A ukoliko je srea p o t p u n o zadovoljenje potreba, slobo
da u civilizaciji je bitno s u p r o t n a srei: ona ukljuuje
represivnu modifikaciju (sublimaciju) sree. Obratno, ne
svjesno, najdublji i najstariji sloj duevne linosti, jest
28
poriv k integralnom zadovoljenju koje je o d s u t n o s t osku
dice i potiskivanja. Kao takvo o n o je n e p o s r e d n a isto
vjetnost nunosti i slobode. P r e m a Freudovoj koncepciji
jednaenje slobode i sree, koje je t a b u za svjesno,
nesvjesno podrava. I s t i n a o njemu, i a k o je svijest odba
cuje, produava da progoni d u h ; ona uva sjeanje na
prola razdoblja individualnoga razvoja u k o j i m a se po
stizava integralno zadovoljenje. A prolost produava da
postavlja zahtjev b u d u n o s t i : dovodi do elje da se raj
ponovo stvori na temelju dostignua civilizacije.
Ako sjeanje d o e u sredite psihoanalize k a o presu
d a n oblik spoznaje, o n o je m n o g o vie nego terapijsko
sredstvo; terapijska uloga sjeanja proizlazi iz istinosne
vrijednosti sjeanja. Njegova istinosna vrijednost lei u
specifinoj funkciji sjeanja (odnosno pamenja, memo
rije) da sauva n a d e i mogunosti koje iznevjerava, pa
ak i stavlja van zakona zrela civilizirana linost, ali koje
su nekada bile ostvarene u njenoj maglenoj prolosti, i
k o j e se n i k a d a posve ne zaboravljaju. Naelo zbiljnosti
ograniava spoznajnu ulogu sjeanja njegovo podava
nje prolome iskustvu sree koje potie elju k svjesnoj
obnovi tog iskustva. Psihoanalitiko oslobaanje sjea
nja razara racionalnost potisnutoga pojedinca. K a d spo
znavanje u s t u p a p r e d pre-poznavanjem, zabranjeni pri
zori i poticaji iz djetinjstva poinju kazivati istinu koju
um porie. Regresija p o p r i m a progresivnu funkciju. Po
novo otkrivena prolost prua kritike n o r m e koje sa
danjost proglaava t a b u o m . tovie, o b n o v u sjeanja
p r a t i obnova spoznajnog sadraja fantazije. Psihoanaliti
k a teorija izdvaja te duevne sposobnosti iz n e o d r e e n e
sfere sanjarenja i m a t a n j a i ponovo dolazi do njihovih
odreenih istina. Teina t i h o t k r i a najzad m o r a razla-
baviti okvir u koji su bile postavljene i zatoene. Osloba
anje prolosti se ne zavrava u njezinom izmirenju sa
sadanjou. N a s u p r o t svojevoljno-nametnutom ograni
enju otkrivaa, usmjerenje p r e m a prolosti tei ka us-
29
 mjerenju p r e m a boidunosti. Recherche du temps perdu
postaje sredstvo budueg osloboenja. 5
U sreditu sljedee diskusije bit e ta skrivena tenja
u psihoanalizi.
Freudova se analiza razvoja represivnog duevnog apa
rata odvija na dva plana:
a) ontogenetiki: r a s t potisnutog pojedinca od ranog
djetinjstva do njegove svjesne drutvene egzistencije,
b) filogenetiki: rast represivne civilizacije od prvo
b i t n e h o r d e d o p o t p u n o ustanovljene civilizirane drave.
Ta dva plana su u n e p r e s t a n o m meuodnosu. Taj se
m e u o d n o s u skraenom obliku nalazi u Freudovoj ide
ji p o v r a t k a onog potisnutog u povijesti: pojedinac pono
vo doivljava i ponovo stavlja na snagu velike t r a u m a t
ske dogaaje u razvoju genusa, a za to vrijeme nagonska
d i n a m i k a odraava sukob izmeu pojedinca i r o d a (iz
m e u pojedinog i opeg) kao i razliita rjeenja tog su
koba.
Prvo e m o pratiti ontogenetiki razvoj do razvijenog
stanja civiliziranog pojedinca. Tad emo se vratiti na fi-
logenetike izvore i proiriti Freudovu koncepciju na
razvijeno stanje civiliziranog roda. Neprestani meuod
nos ta dva plana ukljuuje u sebe injenicu da su neiz-
bjeiva neprestana, uzajamna upuivanja, anticipacije i
ponavljanja
5
Vidi II poglavlje, dolje. Spis Ernesta G. Schachtela On Memory
and Childhood Amnesia daje jedino primjereno psihoanalitiko tu
maenje funkcije sjeanja na razini pojedinca kao i drutva. Spis
se u cjelini usredotouje na razornu mo sjeanja, kao i njegovo
kontroliranje i konvencionalizaciju od strane drutva. To je, po
mojem miljenju, jedan od nekoliko istinskih priloga filozofiji psi
hoanalize. Taj se rad nalazi u A Study of Interpersonal Relations,
ur. by Patrick Mullahy (New York: Hermitage Press, 1950), str.
349.
30
2
Podrijetlo potisnutog individuuma
(ontogeneza)
F r e u d nalazi tragove razvoja potiskivanja u nagonskoj
s t r u k t u r i individuuma. Sudbina ljudske slobode i sree
rjeava se i odluuje u borbi n a g o n a zapravo u borbi
ivota i s m r t i u kojoj sudjeluju soma i psyche, p r i r o d a
i civilizacija. Ta biologijska i u isto vrijeme sociologijska
d i n a m i k a sredite je Freudove metapsihologije. On je
razvijao te p r e s u d n e hipoteze s n e p r e s t a n i m kolebanjima
i ogranienjima i onda ih ostavio u neizvjesnosti. Ko
nanoj teoriji nagona, u ijem k o n t e k s t u su se one po
javile iza 1920. godine, prethodile su najmanje dvije raz
liite koncepcije anatomije duevne linosti. Ovdje nije
p o t r e b n o da ponovo prikazujemo povijest psihoanalitike
teorije nagona 1 ; bit e dovoljan k r a t a k pregled nekih nje
zinih znaajki, da nas pripremi za diskusiju.
Kroz razliite stadije Freudove teorije, duevni a p a r a t
se pokazuje kao dinamino jedinstvo suprotnosti nesvje
snih i svjesnih s t r u k t u r a ; p r i m a r n i h i sekundarnih proce
sa; naslijeenih, konstitucionalno uvrenih i steenih
sila; soma-psyche i vanjske zbiljnosti. Ta dualistika kon-
1
Kao dodatak Freudovom vlastitom pregledu (naroito u New
Introductory Lectures), vidi Siegfried Bernfeld, ber die Einteilung
der Triebe, u Imago, sv. XXI (1935), Ernest Jones, Psychoanalysis
and the Instincts, u British Journal of Psychology, vol. XXVI (1936),
i Edward Bibring. The Development and Problems of the Theory
of the Instincts u International Journal of Psychoanalysis, sv. XXI
(1941).
31

strukcija prevladava a k i u kasnijoj trodjelnoj topolo-
giji ida, ega i superega; posredniki kao i strei ele
m e n t i tee p r e m a ta dva pola. Oni dolaze do najjaeg iz
raaja u dvama 'konanim naelima koja upravljaju du
evnim a p a r a t o m : naelu uitka i naelu zbiljnosti.
U najranijem razdoblju svoga razvoja Freudova teori
ja poiva na antagonizmu izmeu spolnih (libidnih) na
gona i nagona ega (samo-odranja); u najnovijem razdo
blju se zasniva na s u k o b u izmeu ivotnog nagona (Ero
sa) i nagona smrti. Za vrijeme jednog kraeg prelaznog
perioda ta je dualistika koncepcija bila zamijenjena
p r e t p o s t a v k o m jednog (narcistikog) libida koji proima
sve. Kroz sve te (modifikacije u Freudovoj teoriji spol
n o s t zadrava svoj p r e d o m i n a n t n i poloaj u nagonskoj
s t r u k t u r i . P r e d o m i n a n t n a uloga spolnosti ima svoj kori
j e n u samoj p r i r o d i duevnog a p a r a t a k a k o ga je F r e u d
shvatio: ako naelo uitka upravlja prvobitnim duev
n i m procesima, t a d a onaj nagon koji, djelujui pod tim
naelom, odrava s a m ivot, m o r a biti ivotni nagon.
Ali je Freudovo r a n o poimanje spolnosti jo uvijek da
leko od koncepcije E r o s a kao ivotnog nagona. Spolni
nagon je prvo samo j e d a n specifian nagon (ili, prije,
g r u p a nagona) n a p o r e d o s nagonima ega (ili samo-odr
anja), i odreuje se po svojoj posebnoj genezi, cilju
i p r e d m e t u . Freudovu teoriju, koja je daleko od toga
da b u d e panseksualizam, b a r do njegova uvoenja nar
cizma (1914), karakterizira ogranienje djelokruga spol
nosti ogranienje koje se odrava usprkos nepresta
noj tekoi da se provjeri nezavisno postojanje ne-spol-
n i h nagona samo-odranja. Jo je dug put do hipoteze
da su oni tek sastavni instinkti (nagoni) ija je funk
cija da osiguraju organizmu vlastiti p u t smrti, i da ob
rane od bilo kojih drugih putova vraanja u neorgan-
sku egzistenciju osim onih koji su imanentni s a m o m or
ganizmu 2 , ili t o je moda samo drugi nain da se
2
Beyond the Pleasure Principle (New York: Liveright
Corp., 1950), str. 51.
32
kae isto da su oni sami libidne naravi, dio E r o s a .
Meutim, otkrie infantilne spolnosti i gotovo neogra
nienih erotogenih zona tijela anticipira kasnije prizna
vanje libidnih k o m p o n e n t i n a g o n a samo-odranja i pri
p r e m a t l o konanoj reinterpretaciji spolnosti u smislu
ivotnog nagona (Erosa).
U konanoj formulaciji teorije nagona, nagoni s a m o
-odranja tovano utoite individuuma i njegovo
opravdanje u borbi za opstanak razrjeuju se: nji
hovo djelovanje se pokazuje sada kao generiko djelova
nje spolnih nagona ili ukoliko se samo-odranje po
stie p r e k o drutveno korisne agresije kao djelo ra
zornih nagona. Eros i nagon s m r t i su sada dva temeljna
nagona. Ali je od najvee vanosti da se zapazi da je
F r e u d uvodei tu novu koncepciju nagnan m n o g o
p u t a da naglasi zajedniku p r i r o d u nagona koja p r e t h o d i
njihovoj diferencijaciji. I s t a k n u t i zastraujui dogaaj je
otkrie temeljne regresivne ili konzervativne tenje u
itavom nagonskom ivotu. F r e u d ne moe izbjei sum
nju da je naiao na dotle neprimijeeni univerzalni atri
b u t nagona i moda organskog ivota uope, naime,
prisiljavanje i n h e r e n t n o organskom ivotu da se us
postavi ranije stanje stvari koje je ivi entitet m o r a o
napustiti p o d pritiskom vanjskih uznemiravajuih sila
v r s t u organskog elasticiteta ili inercije inherent-
ne organskom ivotu. 3 To bi bio konani sadraj ili sup
stancija tih primarnih procesa za koje je F r e u d od
p o e t k a utvrdio da djeluju u nesvjesnom. Oni su prvo
oznaeni kao tenja slobodnom izljevu kvantiteta uz
buenja koje uzrokuje pritisak vanjske zbiljnosti na
organizam; 4 posve slobodan izljev bio bi p o t p u n o zado
voljenje. A, dvadeset godina kasnije, Freud jo uvijek
polazi od ove pretpostavke:
3
Nav. dj., str. 47. Vidi 1 New Introductory Lectures on Psycho
analysis (New York: W. W. Norton, 1933), str. 145146.
4
The Interpretation of Dreams, u The Basic Writings of S. Freud
Publishing (New York: Modern Library, 1938), str. 534.
33

Naelo uitka je tendencija koja djeluje u slubi jedne
funkcije ija je dunost potpuno osloboditi duevni apa
rat od uzbuenja, ili odravati u njemu konstantnu ko-
iliinu uzbuenja ili odravati je na to je mogue ni
oj razini. Mi se jo ne moemo sa sigurnou odluiti u
korist bilo kojeg od tih naina. 5
Ali sve se vie i vie uvruje u n u t r a n j a logika te
koncepcije. N e p r e s t a n a sloboda od uzbuenja je najzad
n a p u t e n a p r i roenju ivota; nagonska tenja k ravno
tei tako je k o n a n o regresija iza samog ivota. Primar
ni procesi duevnog aparata, u svojoj tenji k integral
n o m zadovoljenju, ini se da su fatalno osueni na naj-
opiju tenju itave ive supstancije n a i m e da se vra
te u spokojstvo anorganskog svijeta. 6 Nagoni se uvlae
u orbit smrti. Ako je tono da ivotom upravlja Fech-
nerovo naelo n e p r e s t a n e ravnotee, on se sastoji od ne
prekidnog sputanja u smrt. 7 Naelo Nirvane pokazuje
se sada k a o dominantna tenja duevnog ivota, i mo
da ivanog ivota uope. A naelo uitka pojavljuje se
u svjetlu naela Nirvane kao izraz naela Nirvane:
. . . pokuaj da se reducira, odri konstantnom ili odstra
ni unutarnja napetost zbog poticaja (naelo Nirvane) . . .
dolazi do izraza u naelu uitka; i nae priznavanje te i
njenice jedan je od najjaih razloga da vjerujemo u egzi
stenciju nagona smrti. 8
Meutim, prvenstvo naela Nirvane, grozomorna kon
vergencija uitka i smrti, razrjeuje se im se uspostavi.
Bez obzira na univerzalnost regresivne inercije organ
skog ivota, nagoni tee da ostvare svoj cilj temeljito
razliitim nainima. Ta razlika je j e d n a k a s a m o m po
dravanju i razaranju ivota. Iz zajednike p r i r o d e na-
5
Beyond the Pleasure Principle, str. 86.
6
Isto.
7 16
The Ego and the Id (London: Hogarth Press, 1950), str. 66. Citati
se upotrebljavaju uz doputenje nakladnika.
8
Beyond the Pleasure Principle, str. 76.
34
gonsikog ivota razvijaju se dva antagonistika nagona.
ivotni nagoni (Eros) nadvladavaju nagone smrti. Oni
n e p r e s t a n o osujeuju i odgaaju sputanje u s m r t :
do novih napetosti dovode zahtjevi Erosa, spolnih na
gona, kakvi su izraeni u nagonskim potrebama. 9 Oni
poinju svoju funkciju ivotnog razmnoavanja odvaja
n j e m plodotvornih stanica od organizma i stapanjem
dvaju takvih staninih tijela, 10 produujui p r e m a uspo
stavljanju i uvanju sve veih jedinstava ivota. 1 1 Oni
t a k o zadobivaju, u b o r b i protiv smrti, potencijalnu be
smrtnost ive supstanoije. 1 2 Dinamiki dualizam nagon
skog ivota izgleda osiguran. Meutim, F r e u d se izne
n a d a vraa izvornoj zajednikoj prirodi nagona. ivotni
n a g o n i su konzervativni u istom smislu kao i ostali
nagoni, j e r vraaju ranija stanja ive supstancije
iako su konzervativni u viem stupnju. 1 3 Spolnost bi
se t a k o konano pokoravala i s t o m naelu kao i nagon
smrti. Kasnije Freud, da bi ilustrirao regresivni karak
t e r spolnosti, doziva u p a m e t Platonovu fantastinu hi
potezu da je iva supstancija u vrijeme svojeg dola
ska u ivot bila rastavljena na sitne djelie, koji o t a d a
n e p r e s t a n o nastoje da se ponovo sjedine p u t e m spolnih
nagona. 1 4 Da li Eros, u s p r k o s svih tih dokaza, u po
sljednjoj analizi radi u slubi nagona smrti, i je li
ivot zaista samo j e d a n dugi zaobilazni p u t u smrt? 1 5
Ali dokaz je dovoljno j a k i zaobilazni p u t je dovoljno
dug, da jami i s u p r o t n u tvrdnju. Eros se definira kao
velika ujedinjujua snaga koja odrava sav ivot. Ko
16
nani odnos izmeu E r o s a i Thanatosa ostaje nejasan.
9
10
The Ego and the Id, str. 66.
Beyond the Pleasure Principle, str. 5253.
11
An Outline of Psychoanalysis (New York: W. W. Norton, 1949),
str. 20.
12
Beyond the Pleasure Principle, str. 53.
13
Isto.
14
Nav. dj., str. 80.
15
Nav. dj., str. 505I.
The Ego and the Id, str. 88., Civilization and Its Discontents
(London: Hogarth Press, 1949), str. 102. Sljedei citati se navode uz
doputenje nakladnika.
35
 Ako se Eros i Thanatos tako pojavljuju kao dva te
meljna nagona, ija sveprisutnost i neprestana fuzija (i
defuzija) karakterizira ivotni proces, onda je ta teo
rija nagona mnogo vie nego reformulacija ranijih Freu-
dovih shvaanja. Psihoanalitiari su ispravno istaknuli
da se Freudova posljednja metapsihologija temelji na
jednoj bitno novoj koncepciji nagona: nagoni se vie
ne definiraju u smislu svog podrijetla i svoje organi
ke funkcije, nego u smislu jedne determinantne sile
koja ivotnim procesima daje odreen smjer (Rich
tung), u smislu ivotnih naela. Pojmovi nagon, na
elo, regulacija se stapaju. Kruta opreka izmeu du
evnog aparata kojim upravljaju izvjesna naela, na
jednoj strani, i nagona koji prodiru u taj aparat izva
17
na, na drugoj strani, ne moe se vie odrati. tovi
e, dualistikoj koncepciji, nagona, koja je postala pri
jepornom im se uveo pojam narcizma, ini se da sada
prijeti opasnost s posve druge strane. Priznavanjem li-
bidnih komponenti nagona ega, postalo je praktiki ne
mogue ukazati na bilo koje druge osim libidnih na
gona,18 pronai bilo koje nagonske poticaje koji se ne
pokazuju kao derivati Erosa. 19
Ta nesposobnost da se u prvobitnoj nagonskoj struk
turi otkrije bilo to drugo to nije Eros, monizam spol
nosti nesposobnost koja, kao to emo vidjeti, jest
sam dokaz istine sada izgleda da se preobraa u svo
ju suprotnost: u monizam smrti. Svakako, analiza po
navljanja i regresije-prisiljavanja i konano sadisti
kih konstituenti Erosa, obnavlja uzdrmanu dualistiku
koncepciju: nagon smrti postaje punopravni partner Ero
sa u prvobitnoj nagonskoj strukturi, a neprestana bor-
17
Edward Bibring, The Development and Problems of the Theory
of the Instincts nav. dj. Vidi takoer Heinz Hartmann, Comments on
the Psychoanalytic Theory of Instinctual Drives, u Psychoanalytic
Quarterly, sv. XVII., br. 3 (1948).
18
Beyond the Pleasure Principle, str. 73.
19
The Ego and the Id, str. 66.
36
ba izmeu njih sainjava prvobitnu dinamiku. Meutim,
otkrie zajednike konzervativne naravi nagona govori
protiv dualistike koncepcije i odrava Freudovu kas
niju meta-psihologiju u onom stanju napetosti i dubine
koje je ini jednom od velikih intelektualnih avantura
u znanosti o ovjeku. Vie se ne moe uutkati potraga
za zajednikim podrijetlom tih dvaju temeljnih nago
20
na. Fenichel je pokazao da je sam Freud uinio odlu
an korak u tome smjeru pretpostavivi jednu uklonji-
vu energiju, koja je po sebi neutralna, ali koja je u sta
nju da se ujedini ili s erotskim ili s razornim impulsom
s nagonom ivota ili nagonom smrti. Nikada ranije
nije smrt tako dosljedno uvedena u bit ivota; ali se
takoer nikada ranije nije smrt toliko pribliila Erosu.
Fenichel postavlja odluno pitanje nije li antiteza Ero
sa i nagona smrti razlikovanje jednog izvorno zajed
nikog korijena. On predlae da se fenomeni skupljeni
ikao nagon smrti shvate kao izraz jednog naela koje
vrijedi za sve nagone, naela koje su, tokom razvoja,
mogli modificirati .. . vanjski utjecaji.21 tovie, ako
regresija-prisiljavanje u cijelom organskom ivotu te
i integralnom smirenju, ako je naelo Nirvane temelj
naela uitka, tad se potreba smrti javlja u posve dru
gaijem svjetlu. Nagon smrti je razornost ne radi se
be same, nego radi osloboenja od napetosti. Sputanje
u smrt je nesvjestan bijeg od bola i oskudice. Izraz je
vjeite borbe protiv patnje i potiskivanja. A ini se
da na sam nagon smrti djeluju povijesne promjene ko
je utjeu na tu borbu. Daljnje objanjenje povijesnog
karaktera nagona zahtijeva da se oni postave u novu
koncepciju osobe to odgovara posljednjoj verziji Freu-
dove teorije nagona.
20
Zur Kritik des Todestriebes, u Imago, XXI (1935), 463. Taj spis
se prevodi kao A Critique of the Death Instinct", u Collected Papers
(New York: W. W. Norton, 1953), str. 363372.
21
The Psychoanalytic Theory of Neurosis (New York: W. W. Nor
ton, 1945), str. 59.
37

Glavni slojevi duevne s t r u k t u r e oznaavaju se sa
da k a o id, ego i superego. Temeljni, najstariji i najiri
sloj je id, p o d r u j e nesvjesnog i prvobitnih nagona. Id
je slobodan od oblika i naela koji sainjavaju svjes
ni, drutveni individuum. Niti na njega utjee vrijeme,
niti ga mue kontradikcije; on ne poznaje nikakve vri
jednosti, nikakvo d o b r o i zlo, nikakvu udorednost. 2 2
On ne tei samo-odranju: 2 3 sve za ime on tei jest
zadovoljenje nagonskih p o t r e b a , u skladu s naelom uit
ka. 2 4
Pod utjecajem vanjskog svijeta (okoline), j e d a n dio
ida, opremljen o r g a n i m a za p r i m a n j e poticaja i za za
t i t u od njih, p o s t e p e n o se razvio u ego. On je posred
nik izmeu ida i vanjskog svijeta. Zamjedba i svijest
su samo najmanji i najpovrniji d i o ega, dio topo
grafski najblii vanjskom svijetu; ali p o m o u tih sred
stava (perceptualno-svjesnog sistema) ego odrava
svoju egzistenciju, p r o m a t r a j u i i ispitujui zbiljnost,
snimajui i uvajui n j e n u pravu sliku, prilagoava-
jui se p r e m a zbiljnosti i mijenjajui je u svojem vlas
t i t o m interesu. Tako ego ima zadatak da predstavi vanj
ski svijet idu i da ga t a k o sauva; j e r id, teei slijepo
da zadovolji svoje nagone u p o t p u n o m zanemarivanju
nadmoi vanjskih sila, ne bi inae mogao izbjei uni
tenje. 2 5 Pri obavljanju toga zadatka, glavna funkcija
ega je da ko-ordinira, promijeni, organizira i k o n t r o l i r a
n a g o n s k e poticaje ida t a k o da smanji sukobe sa zbilj-
nou: da potisne poticaje koji su neuskladivi sa zbilj-
nou, da izmiri ostale sa zbiljnou izmijenivi nji
hov p r e d m e t , odgaajui ili odvraajui njihovo zado
voljenje, preobraavajui njihov nain zadovoljenja,
amalgamirajui ih sa drugim poticajima itd. Na taj na-,
in ego svrgava s prijestolja naelo uitka, koje ima
22
New Introductory Lectures, str. 105.
23
An Outline of Psychoanalysis, str. 19.
24
New Introductory Lectures, str. 104.
25
New Introductory Lectures str. 106.
38
neospornu vlast n a d procesima u idu, i zamjenjuje ga
naelom zbiljnosti, koje obeava veu sigurnost i vei
uspjeh.
Usprkos, svojim vrlo vanim funkcijama, koje osigura
vaju nagonsko zadovoljenje organizmu koji bi inae za
cijelo b i o u n i t e n ili bi sam sebe unitio, ego zadrava
svoju r o d n u oznaku k a o izraslina ida. U odnosu na id,
procesi ega ostaju sekundarni procesi. Nita na upadni-
ji nain ne osvjetljava zavisnu funkciju ega od rane Freu-
dove formulacije da je sve miljenje tek zaobilazan p u t
od sjeanja na zadovoljenje . . . do identine katekse (ca-
thexis) tog istog sjeanja, do kojeg treba doi jo j e d n o m
p u t e m m o t o r n i h doivljaja. 26 Sjeanje na zadovoljenje
je u izvoru cijelog miljenja, i poticaj da se ponovo po
sjeduje prolo zadovoljenje predstavlja skrivenu pogon
sku snagu iza procesa misli. Budui da naelo zbiljnosti
ini od toga procesa beskonaan niz zaobilaznih puto
va, ego doivljava zbiljnost k a o preteno neprijateljsku,
i stav ega je preteno stav obrane. Ali, s druge strane,
k a k o zbiljnost, p r e k o tih zaobilaznih putova osigurava
zadovoljenje (iako s a m o modificirano), ego m o r a od
biti one poticaje koji bi, ako se zadovolje, unitili nje
gov ivot. O b r a n a ega je tako b o r b a na dva fronta.
T a k o m razvoja ega pojavljuje se i drugi duevni en
titet: superego. On vodi podrijetlo od duge ovisnosti
djeteta o roditeljima; roditeljski utjecaj ostaje jezgra
superega. P r e m a t o m e , superego upija u sebe itav niz
drutvenih i k u l t u r n i h utjecaja dok se ne zgusne u mo
nog predstavnika postojee udorednosti i onog to
ljudi zovu vie stvari u ljudskom ivotu. Vanjska
ogranienja, koja su prvo roditelji a zatim ostali dru
tveni inioci n a m e t n u l i individuumu, introjiciraju se
u ego i postaju njegova savjest; o t u d a osjeaj krivnje,
26
The Interpretation of Dreams, str. 535. U kasnijem razvoju psi
hoanalize, uloga ega se smatrala pozitivnijom, s naglaskom na nje
govim sintetikim i integracionim funkcijama. Sto se tie znaa
ja tog prebacivanja vanosti, vidi Epilog.
39

p o t r e b a za kaznom izazvana p r e s t u p i m a ili eljom da se
p r e k r e ta ogranienja (naroito u Edipovoj situaciji)
proima duevni ivot. Po pravilu ego sprovodi po
tiskivanja u slubi superega i po njegovoj zapovijedi. 2 7
Meutim, potiskivanja ubrzo postaju nesvjesna, i, tako
rei, a u t o m a t s k a , i veliki dio osjeaja krivice ostaje
nesvjestan.
Franz Alexander govori o transformaciji svjesne osu
de, koja ovisi o zamjedbi (i sudu), u nesvjestan proces po
tiskivanja; on pretpostavlja tendenciju svoenja pokre
t n e psihike energije na toniki oblik korporealiza-
ciju psihe. 2 8 Taj razvoj, p r e k o kojeg se izvorno svjesne
b o r b e protiv zahtjeva zbiljnosti (roditelji i njihovi naslje
dnici u oblikovanju superega) pretvaraju u nesvjesne au
t o m a t s k e reakcije, od najvee je vanosti za n a p r e d a k ci
vilizacije. Naelo zbiljnosti utvruje se p u t e m smanjenja
svjesnog ega u znaajnom smjeru: a u t o n o m a n razvoj na
gona se skruuje, uvruje na razini djetinjstva. Pri
stajanje na status quo ante usauje se u nagonsku struk
t u r u . I n d i v i d u u m postaje nagonski r e a k c i o n a r a n u
doslovnom kao i u figurativnom znaenju. On primjenju
je protiv sebe, nesvjesno, strogost koja je nek ada bila
svojstvena infantilnom razdoblju njegova razvoja, ali
koja je ve odavno zastarjela u svjetlu racionalnih mo
gunosti (individualne i drutvene) zrelosti. 2 9 Individu
um kanjava sebe s a m a (i t a d a ga kanjavaju) za djela
koja su nepoinjena ili koja vie nisu u skladu sa civili
ziranom zbiljnou, sa civiliziranim ovjekom.
Superego n a m e e t a k o ne samo zahtjeve zbiljnosti
nego i zahtjeve prole zbiljnosti. Pomou tih nesvjesnih
mehanizama, duevni razvoj zaostaje za zbiljskim razvo
jem, ih (jer je prvi inilac u drugom) usporava zbiljski
27
The Ego and the Id, str. 75.
28
Franz. Alexander, The Psychoanalysis of the Total Personality
(New York: Nervous and Mental Disease Monograph br. 52, 1929),
str. 14.
29
Isto, str. 2325. Sto se tie daljnje diferencijacije podrijetla struk
ture superega, vidi str. 8586.
40
razvoj, porie njegove mogunosti u ime prolosti. Pro
lost otkriva svoju dvostruku funkciju u oblikovanju in
d i v i d u u m a i njegova drutva. Prizivajui u pamenje
vlast prvobitnog naela uitka, u kojoj je sloboda od
oskudice bila nunost, id prenosi tragove sjeanja na to
stanje u svaku p r i s u t n u b u d u n o s t : projicira prolost u
b u d u n o s t . Meutim, superego, t a k o e r nesvjestan, odbi-
ja to nagonsko pravo na b u d u n o s t , u ime prolosti koja
vie nije prolost integralnog zadovoljenja, nego gorkog
usklaivanja s kanjivom sadanjou. Filogenetiki i on-
togenetiki, n a p r e t k o m civilizacije i r a s t o m individuuma,
tragovi sjeanja na jedinstvo slobode i nunosti u t a p a j u
se u prihvaanju nunosti neslobode; racionalno i racio
nalizirano, s a m o sjeanje se p o k o r a v a naelu zbiljnosti.
Naelo zbiljnosti odrava organizam u vanjskom svi
j e t u . U sluaju ljudskog organizma, to je povijesni svi
jet. Vanjski svijet s kojim se suoava narastajui ego
predstavlja u svakom stadiju specifinu drutveno-po-
vijesnu organizaciju zbiljnosti, koja djeluje na duevnu
s t r u k t u r u p r e k o specifinih d r u t v e n i h posredstava ili
posrednika. Tvrdilo se da F r e u d o v a koncepcija naela
zbiljnosti zanemaruje tu injenicu pretvarajui povije
s n e moebitnosti u biologijske nunosti: njegova analiza
represivnog preobraaja n a g o n a pod pritiskom naela
zbiljnosti generalizira specifini povijesni oblik zbiljno
sti u istu i p r o s t u zbiljnost. Ta kritika je valjana, ali
njezina valjanost ne ponitava istinu Freudove generali
zacije, naime, da je represivna organizacija nagona u
osnovi svih povijesnih oblika naela zbiljnosti u civiliza
ciji. Ako opravdava represivnu organizaciju nagona ne-
pomirljivou prvobitnog naela uitka i naela zbiljno
sti, on izraava povijesnu injenicu da je civilizacija
n a p r e d o v a l a kao organizirana dominacija. Svijest o t o m e
vodi itavu njegovu filogenetiku konstrukciju, po kojoj
se civilizacija izvodi iz zamjenjivanja patrijarhalnog de-
spotizma prvobitne h o r d e p o u n u t r e n i m despotizmom
b r a t s k o g klana. Upravo zbog toga to je sva civilizacija
41
 bila organizirana dominacija, povijesni razvoj p o p r i m a
dostojanstvo i n u n o s t univerzalnog biologijskog razvo
ja. Nepovijesni k a r a k t e r Freudovih pojmova sadrava
t a k o elemente svoje s u p r o t n o s t i : m o r a se ponovo doi
do njihove povijesne supstancije, ne dodavanjem nekih
sociologijskih inilaca (kao to ine kulturne neofroj-
distike kole), nego otkrivajui njihove vlastite sadraje.
U t o m je smislu nae n a r e d n o pretresanje ekstrapola-
cija, koja izvodi iz Freudove teorije pojmove i pretpo
stavke sadrane u njoj tek u p o s t v a r e n o m obliku, u ko
j e m se povijesni procesi pojavljuju kao p r i r o d n i (biolo
gijski) procesi.
Terminologijski, ta ekstrapolacija trai udvostruenje
pojmova: Freudovi nazivi, koji p r i m j e r e n o ne razlikuju
izmeu biologijskih i drutveno-povijesnih promjenjivo
sti nagona, m o r a j u se spariti s odgovarajuim nazivima
koji oznaavaju specifinu drutveno-povijesnu kom
p o n e n t u . O d m a h emo uvesti dva takva t e r m i n a :
a) Viak-potiskivanje (surplus-repression): ogranie
nja uvjetovana 'drutvenom dominacijom. To se razliku
je od (osnovnog) potiskivanja: modifikacije nagona ko
je su p o t r e b n e radi produivanja ljudske rase u civilizaci
ji-
b) Naelo izvedbe (performance principle): predomi-
n a n t n i povijesni oblik naela zbiljnosti.
Iza naela zbiljnosti poiva temeljna injenica Ananke
ili oskudice (Lebensnot), to znai da se b o r b a za opsta
n a k odvija u svijetu isuvie s i r o m a n o m za zadovolje
nje ljudskih p o t r e b a bez neprestanog ogranienja, odri
canja i odlaganja. Drugim rijeima, da bi se jedno za
dovoljenje omoguilo p o t r e b a n je rad, manje vie bolne
p r i p r e m e i poduhvati za nabavku sredstava radi zado
voljenja potreba. Za vrijeme trajanja rada, koji zauzi
ma praktiki itavu egzistenciju odraslog individuuma,
uitak se zadrava a bol prevladava. A budui da os ivo zanimanje j e d n e specifine grupe. Slino tome, po
novni nagoni tee prevlasti uitka i odsutnosti bola, na-
42
elo uitka nije u skladu sa zbiljnou, i nagoni se mo
raju podvrgnuti r e p r e s i v n o m discipliniranju.
Meutim, taj d o k a z koji igra znaajnu ulogu u Freu-
dovoj metapsihologiji, neispravan je ukoliko primjenju
je na golu injenicu o s k u d n o s t i o n o to je zapravo po
sljedica specifine organizacije oskudnosti i specifinog
egzistencijalnog stava n a m e t n u t o g tom organizacijom.
P r e d o m i n a n t n a je oskudnost, kroz cijelu civilizaciju (iako
na vrlo razliite naine), bila organizirana t a k o da nije
bila raspodijeljena kolektivno u skladu s individualnim
p o t r e b a m a , niti je pribavljanje dobara za zadovoljavanje
p o t r e b a bilo o r g a n i z i r a n o u cilju da se na najbolji na
in zadovolje razvojne p o t r e b e pojedinca. Umjesto toga,
raspodjela oskudnosti, k a o i n a p o r da se o n a prevlada,
nain rada, nametnuti su pojedincima p r v o p u t e m pu
kog nasilja, a zatim racionalnijim koritenjem sile. Me
u t i m , bez obzira k a k o je korisna ta racionalnost bila
za progres u cjelini, o n a je ostala racionalnost dominaci
je, i postepena p o b j e d a n a d oskudnou bila je neraz
dvojivo vezana s i n t e r e s o m dominacije i njime oblikova
na. Dominacija se razlikuje od racionalnog provoenja
autoriteta. Autoritet, i n h e r e n t a n svakoj drutvenoj po
djeli rada, proizlazi iz spoznaje i ograniava se na admi
nistraciju funkcija i a r a n m a n a potrebnih za n a p r e d a k
cjeline. Nasuprot t o m e , dominaciju provodi p o s e b n a sku
p i n a ili pojedinac, da bi odrali i uzdigli sebe na povla
tenom poloaju. Takva dominacija ne iskljuuje tehni
ki, materijalni i intelektualni napredak, ali s a m o k a o
neizbjeivi nusproizvod, dok zadrava iracionalnu osku
dicu, nestaicu i ogranienje.
Razliiti oblici dominacije (nad ovjekom i n a d priro
d o m ) rezultiraju u razliitim povijesnim oblicima na
ela zbiljnosti. Na primjer, d r u t v o u kojem svi lanovi
n o r m a l n o rade za svoje izdravanje, zahtijeva drugaije
naine potiskivanja n e g o drutvo u kojem je r a d isklju
tiskivanje e biti razliite irine i stupnja p r e m a tome da
43

li se drutvena proizvodnja orijentira na pojedinanu po
t r o n j u ili na profit; da li p r e v l a u j e trina ili p l a n i r a n a
ekonomija; da li privatna ili kolektivna imovina. Te raz
like djeluju na s a m u sadrinu naela zbiljnosti, jer svaki
oblik naela zbiljnosti m o r a b i t i utjelovljen u sistemu
drutvenih ustanova i odnosa, z a k o n a i vrijednosti, koji
p r e n o s e i n a m e u p o t r e b n u modifikaciju nagona. To
tijelo naela zbiljnosti razliito je u raznim stadijima
civilizacije. tovie, dok svaki oblik naela zbiljnosti za
htijeva znatan stupanj i r a s p o n represivne kontrole n a d
nagonima, specifine povijesne ustanove naela zbilj
nosti i specifini interesi dominacije uvode jo i dodatne
kontrole, p o r e d onih koje su n e o p h o d n e za civilizirano
ljudsko udruivanje. Te d o d a t n e kontrole, koje proizla
ze iz specifinih ustanova dominacije, j e s u ono to ozna
avamo kao viak-potiskivanje.
Na primjer, modifikacije i skretanja nagonske energi
je p r o u z r o k o v a n i odravanjem monogamno-patrijarhalne
obitelji ili hijerarhijskom podjelom r a d a ili javnim nad
z o r o m n a d p r i v a t n o m egzistencijom pojedinca, predsta
vljaju primjere viak-potiskivanja koji se tiu ustanova
jednog naroitog naela zbiljnosti. Oni se dodaju osnov
n i m (filogenetikim) ogranienjima n a g o n a koja oznaa
vaju razvoj ovjeka od ljudske ivotinje do animal sapi-
ens-a. Snaga da se obuzdaju n a g o n s k i porivi i da se nji
ma upravlja, da se biologijske n u n o s t i pretvore u indi
vidualne p o t r e b e i elje, vie poveava nego to smanju
je zadovoljenje: medij atizaci ja p r i r o d e , krenje njene
p r i n u d e , sainjava ljudski oblik naela uitka. Moda
je u poetku takva ogranienja n a g o n a n a m e t n u l a osku
dnost i p r o d u e n a ovisnost ljudske ivotinje, ali su o n a
postala povlasticom i o d l i k o m ovjeka koji se osposo
bio da preoblikuje slijepu n u n o s t zadovoljenja p o t r e b e
30
u poeljno zadovoljenje.
30
Vidi II poglavlje, dolje.
44
Suzdrijivost sporednih spolnih poticaja, n a p r e d a k
p r e m a genitalnosti p r i p a d a j u temeljnom sloju potiskiva
nja koji omoguava pojaan uitak: sazrijevanje organi
zma ukljuuje u sebe n o r m a l n o i p r i r o d n o sazrijevanje
uitka. Meutim, vladanje n a g o n s k i m porivima moe se
takoer upotrijebiti protiv zadovoljenja; u povijesti ci
vilizacije temeljno potiskivanje i viak-potiskivanje ne
razmrsivo su isprepleteni, i n o r m a l a n n a p r e d a k p r e m a
genitalnosti organizirao se t a k o da su sporedni poticaji
i njihove zone bili gotovo deseksualizirani, da bi odgo
varali zahtjevima specifine drutvene organizacije ljud
ske egzistencije. Nestalnosti susjednih osjetila (mirisa
i okusa) pruaju d o b a r primjer m e u o d n o s a osnovnog
potiskivanja i viak-potiskivanja. Freud je mislio da su
se koprofilni elementi u n a g o n u pokazali neuskladivim
s naim estetskim idejama, vjerojatno od v r e m e n a kad
je ovjek razvio u s p r a v a n stav i t a k o odmakao organ mi
risa od tla. 31 Postoji, m e u t i m , i drugi vid podjarmlji
vanja susjednih osjetila u civilizaciji: ona podlijeu stro
go n a m e t n u t i m t a b u i m a na suvie intenzivan tjelesni ui
tak. Uitak mirisom i o k u s o m mnogo je tjelesniji, fizi
ki, i otuda srodniji s p o l n o m uitku nego t o je istana
niji uitak izazvan zvukom i, najmanje tjelesnim od svih
uitaka, gledanjem neeg lijepog. 32 Miris i okus, t a k o re
i, pruaju nesublimirani uitak per se (i n e p o t i s n u t o ga
enje). Oni neposredno spajaju (i razdvajaju) pojedince,
bez uopenih i konvencionaliziranih oblika svijesti, u-
dorednosti, estetike. Takva neposrednost je neuskladiva
s efikasnou organizirane dominacije, s drutvom koje
tei da izolira ljude, da uspostavi rastojanje izmeu
njih, i da sprijei s p o n t a n e odnose i ' p r i r o d n e ' ivotinj
33
ske izraze takvih odnosa. Uitak susjednih osjetila dje-
31
The Most Prevalent Form of Degradation in Erotic Life, u Col-
lected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 215.
32
Ernest Schachtel, On Memory and Childhood Amnesia, u A Study
of Interpersonal Relations, ur. Patrick Mullahy (New York: Hermita
ge Press 1950), str. 24.
33
Nav. dj., 26.
45

luje na erotogene zone tijela i ini to samo r a d i uitka.
Njihov nepotisnuti razvoj bi erotizirao organizam do to
ga stupnja da bi o m e t a o deseksualizaciju organizma koja
j e p o t r e b n a d r u t v e n o m korienju organizma k a o o r u a
rada.
U toku itave zabiljeene povijesti civilizacije, nagon-
sko ogranienje n a m e t n u t o oskudnou pojaavalo se
ogranienjima koja n a m e e hijerarhijska podjela osku
dice i rada; interes dominacije d o d a o je viak-potiskiva-
nje organizaciji nagona u vlasti naela zbiljnosti. Naelo
uitka je skinuto s prijestolja ne s a m o zato t o se borilo
protiv n a p r e t k a u civilizaciji nego i zbog toga to se bo
rilo protiv civilizacije iji n a p r e d a k ovjekovjeuje domi
naciju i teki rad. Izgleda da F r e u d uvia tu injenicu
kad usporeuje dranje civilizacije p r e m a spolnosti sa
stavom jednog plemena ili dijela stanovnitva koje je
pobijedilo i izrabljuje ostale na svoju vlastitu korist.
S t r a h od pobune m e u potlaenima postaje tada motiv
da se uvedu sve stroi propisi. 3 4
Ogranienje nagona u vlasti naela zbiljnosti djeluje
na ivotni nagon kao i na nagon s m r t i ; ali se razvoj ovog
drugog moe u p o t p u n o s t i razumjeti samo u svjetlu raz
voja ivotnog nagona, to jest represivne organizacije
spolnosti. Spolni nagoni su izloeni silini naela zbiljno
sti. Njihova organizacija k u l m i n i r a u podvrgavanju spo
rednih spolnih nagona prvenstvu genitalnosti i u njihovu
podjarmljivanju funkciji razmnoavanja. Taj p r o c e s sa
drava i odvraanje libida od vlastitog tijela u pravcu
stranog objekta s u p r o t n o g spola (svladavanje primar
nog i sekundarnog narcizma). Zadovoljavanje sporednih
nagona i ne-prokreativne genitalnosti ve p r e m a stu
pnju njihove neovisnosti zabranjuje se kao perverzija,
sublimira ili p r e t v a r a u d o p u n u prokreativnoj spolnosti.
tovie, ovo posljednje se u veini civilizacija kanalizira
u m o n o g a m n e ustanove. Ta organizacija rezultira u kvan-
34
Civilization and Its Discontents, str. 74.
46
titativnom i kvalitativnom ogranienju spolnosti: ujedi
njavanje sporednih nagona i njihovo podjarmljivanje pro
kreativnoj funkciji mijenja s a m u p r i r o d u spolnosti: od
jednog a u t o n o m n o g naela koje vlada cijelim organi
zmom p r e t v a r a se u specijaliziranu p r i v r e m e n u funkciju,
u puko sredstvo jednog cilja. U smislu naela uitka koje
vlada neorganiziranim spolnim nagonima, reprodukcija
je tek nusproizvod. Prvobitni sadraj spolnosti je funk
cija postizanja uitka od tjelesnih zona; ta funkcija je
tek kasnije uvedena u slubu funkcije razmnoavanja. 3 5
F r e u d esto naglaava da bi bez organizacije za tu slu
bu spolnost iskljuila sve neseksualne i stoga sve civili
zirane drutvene odnose ak i u stadiju zrele hetero
seksualne genitalnosti:
.. . Sukob izmeu civilizacije i spolnosti uzrokuje okol
nost da je spolna ljubav odnos izmeu dvoje ljudi, u ko
jem tree lice moe samo biti suvino ili na smetnju,
dok se civilizacija temelji na odnosima izmeu veih sku
pina osoba. Kad je ljubavni odnos na svojem vrhuncu,
nema mjesta nikakvom drugom interesu u okolnom svi
jetu; dvoje ljubavnika su dovoljni sami sebi, ne treba im
ak ni dijete, koje im je zajedniko, da bi bili sretni. 36
A ranije, pretresajui razliku izmeu spolnih nagona
i nagona samoodranja, on ukazuje na fatalne implika
cije spolnosti:
Neosporno je da vrenje te funkcije ne donosi uvijek pred
nost pojedincu, kao to to ine njegove ostale djelatnosti,
nego se radi izuzetno visokog stupnja uitka izlae pre
ko te funkcije opasnostima koje ugroavaju njegov i
37
vot i dosta esto ga trae.
Ali k a k o da to tumaenje spolnosti kao b i t n o razorne
sile u sukobu sa civilizacijom, o p r a v d a definiciju Erosa
35
An Outline of Psychoanalysis, str. 26.
36
Civilization and Its Discontents, str. 7980.
37
A General Introduction to Psychoanalysis (New York: Garden
City Publishing Co., 1943), str. 358.
47
k a o n a p o r da spoji organske supstancije u sve ira je
dinstva, 3 6 da ustanovi sve vea jedinstva i t a k o ih sa
uva u k r a t k o , da ih s k u p a vee ?39 K a k o moe spolnost
p o s t a t i m o g u a zamjena za nagon p r e m a savren
stvu, 40 snaga koja dri na okupu sve na svijetu? 4 1 Ka
ko se ideja asocijalne naravi spolnosti slae s pretpo
stavkom da ljubavni odnosi (ili, posluivi se neutralni-
j i m izrazom emocionalne veze) t a k o e r sainjavaju bit
grupnoga duha? 4 2 Oito proturjeje se ne rjeava time
da se pripiu razorne konotacije ranijoj koncepciji spol
nosti, a k o n s t r u k t i v n e Erosu, j e r on ukljuuje i j e d n e i
druge. U Civilization and Its Discontents, o d m a h iza od
l o m k a koji je gore naveden, F r e u d spaja ta dva aspekta:
Ni u j e d n o m d r u g o m sluaju ne odaje E r o s t a k o oito
jezgru svoga bia, svoj cilj da od vie njih stvori j e d n o ;
s a m o k a d a je to postigao, na poslovian nain p u t e m lju
bavi dvaju ljudskih bia, nije voljan da ide dalje. Niti
se ta p r o t u r j e n o s t moe ukloniti time da se smjesti
k o n s t r u k t i v n a k u l t u r n a snaga E r o s a s a m o u sublimirane
vidove spolnosti: po F r e u d u , tenja p r e m a sve veim je
dinstvima p r i p a d a biologijsko-organskoj p r i r o d i samog
Erosa.
Na ovom s t u p n j u nae interpretacije, umjesto da po
k u a m o izmiriti ta dva k o n t r a d i k t o r n a vida spolnosti, mi
sugeriramo da oni odraavaju u n u t a r n j u neizmjernu na
p e t o s t Freudove teorije: protiv njegove ideje neminov
nog biologijskog s u k o b a izmeu naela uitka i naela
zbiljnosti, izmeu spolnosti i civilizacije, b o r i se ideja sje-
dinjujue i udovoljavajue snage Erosa, koji je s p u t a n
i iscrpljen u bolesnoj civilizaciji. Ta ideja bi u sebi sadr
avala da slobodan E r o s ne iskljuuje trajne civilizirane
drutvene odnose da on odbacuje samo supra-represi-
38
Beyond the Pleasure Principle, str. 57.
39
An Outline of Psychoanalysis, str. 20.
40
Beyond the Pleasure Principle, str. 57.
41
Group Psychology and the Analysis of the Ego (New York: Li-
veright Publishing Corp., 1949), str. 40.
42
Isto.
48
v n u organizaciju drutvenih o d n o s a p o d p r i t i s k o m naela
koje je negacija naela uitka. F r e u d doputa sebi zami
sao jedne civilizacije koja se sastoji od parova individua
libidno zadovoljnih j e d n o s drugim, i povezanih sa svi
ma ostalima r a d o m i zajednikim interesom. 4 3 Ali on do
daje da takvo poeljno stanje ne postoji i n i k a d a nije
postojalo, da k u l t u r a ubire t e k e n a m e t e od libida sa
sprijeenim ciljem, i da su teka ogranienja spolnog i
vota neizbjena. On nalazi razlog antagonizmu (kultu
re) p r e m a spolnosti u agresivnim nagonima koji su du
binski vezani sa spolnou: oni n e p r e s t a n o prijete da
razore civilizaciju i prisiljavaju k u l t u r u da mobilizira
svako mogue pojaanje protiv njih. Otuda sistem me
toda kojima ovjeanstvo t r e b a dovesti do identifika
cija i ljubavnih odnosa sa sprijeenim ciljem; o t u d a og
ranienja u spolnom ivotu. 4 4 S a m o , Freud ponovo po
kazuje da taj represivni sistem zaista ne rjeava sukob.
Civilizacija zapada u r a z o r n u dijalektiku: stalna ograni
avanja E r o s a oslabljuju k o n a n o ivotne nagone i t a k o
ojaavaju i oslobaaju o n e iste snage protiv kojih su
mobilizirani snage razaranja. Ta e se dijalektika,
koja sainjava jo neistraenu i a k zabranjenu jezgru
Freudove metapsihologije, istraivati kasnije; ovdje p a k
upotrijebit emo Freudovu antagonistiku koncepciju
E r o s a da b i s m o osvijetlili specifini povijesni vid repre-
sivnosti koji namee postojee naelo zbiljnosti.
Uvodei naziv viak-potis kivan je usmjerili s m o pretre
sanje na ustanove i odnose koji sainjavaju drutveno
tijelo naela zbiljnosti. Oni ne s a m o da predstavljaju
promjenljive vanjske manifestacije jednog te istog naela
zbiljnosti, nego zapravo mijenjaju samo naelo zbiljnosti.
P r e m a tome, u naem pokuaju da osvijetlimo doseg i
granice represivnosti koja prevladava u suvremenoj civi
lizaciji, m o r a t emo se posluiti terminima specifinog
43
Civilization and Its Discontents, str. 80. Vidi takoer The Future
of an Illusion (New York: Liveright Publishing Corp., 1949), str. 1011.
44
Civilization and Its Discontents, str. 8687.
49
naela zbiljnosti, koje upravlja poecima i razvojem ove
civilizacije. Oznaavamo to kao naelo izvedbe (perfor
mance principle) da b i s m o naglasili kako se p o d njego
vom vladavinom drutvo slae u slojeve p r e m a konku
rentskim e k o n o m s k i m izvedbama svojih lanova. Ono,
jasno, nije jedino povijesno naelo zbiljnosti: ostali oblici
drutvene organizacije ne samo da su nadvladali u primi
tivnim k u l t u r a m a , nego su t a k o e r preivjeli sve do mo
dernog doba.
Naelo izvedbe, koje je naelo j e d n o g akvizitivnog i an
tagonistikog drutva u procesu n e p r e s t a n o g irenja,
pretpostavlja dug razvoj za vrijeme kojeg se dominacija
sve vie racionalizirala: nadzor n a d d r u t v e n i m r a d o m re
p r o d u c i r a sada drutvo u irim r a z m j e r i m a i u pobolja
n i m uvjetima. Napokon, interesi dominacije i interesi
cjeline se p o d u d a r a j u : p r o b i t a n o koritenje proizvodnog
a p a r a t a zadovoljava p o t r e b e i sposobnosti pojedinaca.
irokom m n o t v u puanstva, doseg i oblik zadovoljenja
odreuju se njihovim vlastitim r a d o m ; ali je njihov rad
sluenje j e d n o m a p a r a t u koji oni ne kontroliraju, koji
djeluje k a o nezavisna sila kojoj se pojedinci m o r a j u po
koriti ako hoe da ive. A on postaje sve otueniji to je
podjela r a d a specijaliziranija. Ljudi ne ive svojim vla
stitim ivotima, nego izvade u n a p r i j e d odreene funkci
je. Dok r a d e oni ne zadovoljavaju svoje vlastite p o t r e b e
i sposobnosti, nego r a d e u otuenju. Rad je sada p o s t a o
generalan, k a o i ogranienja libida: r a d n o vrijeme, koje
zauzima najvei dio pojedineva ivotnog vremena, jest
m u k o t r p n o vrijeme, j e r je otueni r a d o d s u t n o s t zado
voljenja, negacija naela uitka. Libido se skree u smjeru
drutveno korisnih izvedbi u kojima pojedinac radi za
sebe s a m o utoliko ukoliko r a d i za a p a r a t , ukljuen u
djelatnosti koje se veinom ne p o d u d a r a j u s njegovim
vlastitim sposobnostima i eljama.
M e u t i m a ovaj m o m e n a t je p r e s u d a n nagonska
energija tako skrenuta ne pritjee (nesublimiranim) agre
sivnim nagonima, jer njeno d r u t v e n o korienje (u radu)
50
odrava i ak obogauje ivot pojedinca. Ogranienja na
m e t n u t a libidu pokazuju se to racionalnijim t o univer-
zalnija postaju, t o vie pr oim a ju cjelinu d r u t v a . Ona
djeluju na individuum k a o vanjski objektivni zakoni i k a o
p o u n u t r e n a sila: drutveni a u t o r i t e t se upija u svijest
i u podsvijest individuuma i djeluje kao njegova vlastita
elja, udorednost i zadovoljenje. U normalnom raz
voju, individuum proivljava svoje potiskivanje slobo
dno kao svoj vlastiti ivot: on eli o n o t o se od njega
oekuje da eli; njegova zadovoljenja su p r o b i t a n a nje
mu i ostalima; on je u m j e r e n o a esto ak i obilato sre
tan. Ta srea, koja se ostvaruje j e d n i m dijelom v r e m e n a
u nekoliko sati dokolice izmeu r a d n i h d a n a i r a d n i h
noi, ali k a t k a d i u vrijeme r a d a , osposobljava ga da na
stavi sa svojom izvedbom, koja, dalje, odrava njegov
r a d kao i rad ostalih. Njegova se erotska izvedba uskla
uje s njegovom d r u t v e n o m izvedbom. Potiskivanje i
ezava u velikom objektivnom p o r e t k u stvari koji vie ili
m a n j e primjereno nagrauje individue koje se podvrga
vaju i, inei to, r e p r o d u c i r a vie ili m a n j e p r i m j e r e n o
d r u t v o kao cjelinu.
S u k o b izmeu spolnosti i civilizacije razotkriva se s
t i m razvojem dominacije. Pod vlau naela izvedbe, ti
jelo i d u h se pretvaraju u o r u a otuenog r a d a ; oni mogu
djelovati kao takva o r u a samo ako se o d r e k n u slobode
libidnog subjekta-objekta, to ljudski organizam prven
stveno jest i koji eli. Raspodjela vremena igra osnovnu
ulogu u t o m e preoblikovanju. ovjek egzistira s a m o jed
n i m dijelom vremena, za vrijeme radnih dana, kao oru
e o t u e n e izvedbe; za ostalo vrijeme on je slobodan.
(Ako prosjean r a d n i dan, ukljuujui p r i p r e m e i odla
zak na posao kao i povratak, iznosi deset sati, i a k o bio
logijske potrebe sna i p r e h r a n e zahtijevaju d r u g i h deset
sati, slobodno vrijeme bi iznosilo etiri od dvadeset i e
tiri sata u toku najveeg dijela pojedineva ivota). To
slobodno vrijeme bi potencijalno bilo na raspolaganju
uitku. Ali je naelo uitka koje upravlja i d o m bezvre-
51

meno i u smislu toga to se b o r i protiv vremenskog
komadanja uitka, protiv njegove podjele na m a l e odvo
jene doze. Drutvo kojim upravlja naelo izvedbe nu
no m o r a n a m e t n u t i takvu raspodjelu, j e r se organizam
m o r a obuiti za svoje otuenje u s a m o m svojem korije
nu egu uitka (pleasure ego).45 On m o r a nauiti da za
boravlja zahtjev za bezvremenim i beskorisnim zadovo
ljenjem, za vjenOu uitka. tavie, od radnog d a n a ,
otuenje i discipliniranje se p r e n o s i i na slobodno vrije
m e . Takva k o o r d i n a c i j a se ne m o r a n a m e t n u t i , i obino
se ne n a t u r a izvana od drutvenih posrednika. Temeljna
k o n t r o l a slobodnog vremena se postie s a m o m d u i n o m
radnog dana, z a m o r n o m i m e h a n i k o m r u t i n o m otue
nog rada; oni zahtijevaju da slobodno vrijeme b u d e pa
sivna relaksacija i rekreacija energije za rad. Sve do ka
snog stadija industrijske civilizacije, kad p o r a s t proizvod
nosti prijeti da preplavi granice koje postavlja represi
vna dominacija, nije tehnika masovne manipulacije razvi
la industriju zabave koja n e p o s r e d n o kontrolira slobodno
vrijeme, niti je drava preuzela d i r e k t n o provoenje ta
kvih kontrola. 4 6 Individuum se ne smije ostaviti da b u d e
sam. J e r p r e p u t e n a sebi samoj i p o t p o m o g n u t a slobo
d n o m inteligencijom koja je svjesna mogunosti oslobo
enja od zbiljnosti potiskivanja, libidna energija koju je
proizveo id navalila bi na svoja sve vie vanjska ograni
enja i nastojala zahvatiti sve ire polje egzistencijalnih
odnosa, razarajui pri tome ego zbiljnosti i njegove re
presivne izvedbe.
45
Sigurno, svaki oblik drutva, svaka civilizacija mora zahtijevati
radno vrijeme da bi pribavila potpreptine i raskoi ivota, ali svaka
vrsta i oblik rada nisu bitno nepomirljivi s naelom uitka. Ljudski
odnosi povezani s radom mogu osigurati vrlo znaajno pranjenje
libidnih komponenti poticaja, narcistikih, agresivnih i ak erot
skih. (Civilization and Its Discontents str. 34, biljeka.) Neizmirljivi su
kob nije izmeu rada (naelo zbiljnosti) i Erosa (naelo uitka), nego
izmeu otuenog rada (naelo izvedbe) i Erosa. Pojam neotuenog,
libidnog rada pretrest e se kasnije.
46
Vidi IV poglavlje.
52
Organizacija spolnosti odraava osnovne znaajke na
ela izvedbe i njegove organizacije drutva. F r e u d nagla
ava aspekt centralizacije. On naroito djeluje pri ujedi
njavanju razliitih objekata sporednih n a g o n a u j e d a n
libidni objekt suprotnog spola i u uspostavi genitalne
nadmoi. U o b a sluaja, proces ujedinjavanja je represi
van, to e rei, sporedni nagoni ne razvijaju se slobo
d n o u vii stadij zadovoljenja koji uva njihove cilje
ve, nego se prekidaju i svode na podreene funkcije. Tim
se procesom postizava drutveno p o t r e b n a deseksualiza-
cija tijela: libido se usredotouje na j e d a n dio tijela, osta
vljajui preostalu veinu da se upotrijebi k a o o r u e r a d a .
Vremensku redukciju libida nadopunjuje t a k o njegova
p r o s t o r n a redukcija.
Izvorno, spolni nagon n e m a nikakvih vanjskih vremen
skih i prostornih ogranienja svojeg s u b j e k t a i objekta;
spolnost je po prirodi polimorfno-perverzna. Drutve
na organizacija spolnog nagona zabranjuje k a o perverzije
praktiki sve njegove manifestacije koje ne slue funkciji
raanja ili je ne pripremaju. Bez najstroih ogranienja,
one bi osujetile sublimaciju od koje zavisi rast kulture.
Prema Fenichelu pregenitalne tenje su objekt sublima
cije, a genitalno prvenstvo je njezin preduvjet. 4 7 Freud
se pitao zato se t a b u na perverzije odrava s t a k o izuze
tnom strogou. On je zakljuio da nitko ne moe zabora
viti da perverzije nisu samo odvratne, nego i neto udo
vino i strano kao da one vre zavodljiv utjecaj; kao
da je na dnu trebalo uguiti tajnu zavist p r e m a o n i m a
48
koji ih uivaju. ini se da perverzije pruaju promesse
de bonheur vee nego to je obeanje normalne spol
nosti. to je izvor njihova obeanja? F r e u d je naglasio
iskljuivi k a r a k t e r devijacija od normalnog, njihovo
odbacivanje prokreativnog spolnog ina. Perverzije t a k o
izraavaju p o b u n u protiv podjarmljivanja spolnosti po
retku raanja, i protiv ustanova koje j a m e taj poredak.
47
The Psychoanalytic Theory of Neurosis, str. 142.
48
A General Introduction to Psychoanalysis, str. 282.
53

Psihoanalitika teorija vidi u p o s t u p c i m a koji iskljuuju
ili spreavaju prokreaciju suprotstavljanje produavanju
lanca reprodukcije i time oinske (paternalne) dominaci
je pokuaj da se sprijei ponovno pojavljivanje oca." 9
Izgleda da perverzije odbacuju cjelokupno porobljavanje
ega uitka od s t r a n e ega zbiljnosti. K a k o zahtijevaju na
gonsku slobodu u svijetu potiskivanja, one se esto odli
kuju snanim odbacivanjem o n o g osjeaja krivice koji
p r a t i spolno potiskivanje. 5 0
Pomou svoje p o b u n e p r o t i v naela izvedbe, a u i m e
naela uitka, perverzije pokazuju duboko srodstvo s
fantazijom, k a o s o n o m d u e v n o m djelatnou k o j a je
ostala slobodna od ispitivanja sa s t r a n e zbiljnosti i os
tala podvrgnuta samo naelu uitka. 5 1 Mata n e s a m o d a
igra konstitutivnu ulogu u perverznim manifestacijama
spolnosti 5 2 ; kao umjetnika imaginacija, o n a t a k o e r po
vezuje perverzije s p r e d o d b a m a integralne slobode i za
dovoljenja. U represivnom poretku, koji n a t u r a jednae
nje izmeu normalnog, d r u t v e n o korisnog i dobrog, ma
nifestacije uitka radi njega samog m o r a j u izgledati k a o
fleurs du mal. Protiv drutva koje upoljava spolnost
kao sredstvo za koristan cilj, perverzije p o d u p i r u spol
nost k a o cilj sebi samoj; o n e se t a k o postavljaju izvan
dominacije naela izvedbe i osporavaju s a m njegov te
melj. Uspostavljaju libidne odnose koje d r u t v o m o r a
ostracizirati, j e r oni prijete da p r e o k r e n u proces civiliza
cije koja je pretvorila organizam u orue rada. One su
simbol onoga to se m o r a l o zatomiti t a k o da bi zatom-
Ijenje moglo nadvladati i organizirati sve djelotvorniju
dominaciju ovjeka i p r i r o d e simbol razorne istovje
tnosti slobode i sree. tavie, d o p u t e n j e za provoe-
49
G. Barag, Zur Psychoanalyse der Prostitution", u Imago sv.
XXIII, br. 3 (1937), str. 345.
50
Otto Rank, Sexualitt und Schuldgefhl (Leipzig, Wien, Zrich.
Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1926), str. 103.
51
Freud, . . . Two Principles in Mental Functioning', u Collected
Papers, IV, 1617.
52
Rank, Sexualitt und Schuldgefhl, str. 1415.
54
nje perverzija dovelo bi u opasnost ne s a m o u r e d n u re
produkciju r a d n e snage, nego m o d a a k i samog ovje
anstva. Stapanje E r o s a i n a g o n a smrti, o p a s n o ak i u
n o r m a l n o j ljudskoj egzistenciji, ovdje se izgleda osloba
a s o n u s t r a n u toke opasnosti. A poputanje toga spo
ja pokazuje erotsku k o m p o n e n t u u nagonu s m r t i i fatal
nu k o m p o n e n t u u spolnom nagonu. Perverzije sugerira
ju k o n a n u istovjetnost E r o s a i nagona smrti, ili pod
vrgavanje E r o s a n a g o n u smrti. K u l t u r n i z a d a t a k (ili i
votni zadatak?) libida da, n a i m e , uini razorni na
gon bezopasnim 5 3 ovdje se svodi na niticu: nagonski
poriv, u potrazi za konanim i integralnim zadovoljenjem,
povlai se od naela uitka naelu Nirvane. Civilizacija je
priznala i sankcionirala tu najviu opasnost: o n a se divi
konvergenciji n a g o n a smrti i E r o s a u vrlo sublimiranim
i (monogamnim) ostvarenjima Liebestoda, d o k stavlja van
zakona m a n j e kompletne, ali realistinije izraze Erosa
k a o cilja sebi samome.
N e m a drutvene organizacije nagona s m r t i koja bi od
govarala organizaciji Erosa: s a m a dubina na kojoj taj
nagon djeluje titi ga od jedne takve sistematike i me
todike organizacije; samo neke od njegovih izvedenih
manifestacija doputaju kontrolu. Kao k o m p o n e n t a sado-
-mazohistikog zadovoljenja, on p o t p a d a p o d strogi tabu
na perverzije. Pa ipak, itav n a p r e d a k civilizacije je mo
gu s a m o p o m o u preoblikovanja i koritenja nagona
smrti ili njegovih derivata. Skretanje prvobitne razorno
sti od ega na vanjski svijet h r a n i tehniki napredak, a
u p o t r e b o m n a g o n a smrti u oblikovanju superega posti
e se kazneno pokoravanje ega zadovoljstva naelu zbilj
nosti i time osigurava civilizirana udorednost. Pri t o m
preobraaju nagon smrti stupa u slubu Erosa; agresi
vni poticaji pruaju energiju n e p r e s t a n o j promjeni, svla
davanju i izrabljivanju p r i r o d e u korist ovjeanstva. Na
padajui, cijepajui, mijenjajui, mrvei stvari i ivotinje
53
Freud, The Economic Problem in Masochism, u Collected Pa
pers, I I , 260.
55

(i, periodiki, t a k o e r ljude), ovjek iri svoju dominaciju
nad svijetom i napreduje u smjeru sve bogatijih stadija
civilizacije. Ali kroz sve to civilizacija zadrava oznaku te
svoje s m r t o n o s n e k o m p o n e n t e :
. . . i n i se da smo gotovo prisiljeni usvojiti strahovitu
hipotezu da postoji u samoj strukturi i supstanciji svih
ljudskih konstruktivnih drutvenih napora otjelovljeno
naelo smrti, da nema progresivnog impulsa koji ne ma-
laksava, da intelekt ne moe pruiti nikakvu stalnu ob
ranu od silovitog barbarstva. 5 4
Drutveno kanalizirana razornost n e p r e s t a n o otkriva
svoje podrijetlo u porivu koji prkosi cjelokupnoj upo
trebljivosti. Ispod m n o g o s t r u k i h racionalnih i raciona
liziranih motiva za r a t protiv nacionalnih ili g r u p n i h
neprijatelja, za razorno podjarmljivanje v r e m e n a , pro
stora i ovjeka, s m r t o n o s n i p a r t n e r E r o s a se pojavljuje
u n e p r e s t a n o m odobravanju i participaciji rtava. 5 5
Pri izgradnji linosti nagon razaranja se najoitije
manifestira u oblikovanju superega. 5 6 Zacijelo, svojom
o b r a m b e n o m ulogom protiv nerealistikih poticaja ida,
svojom funkcijom u t r a j n o m podjarmljivanju Edipova
kompleksa, superego izgrauje i titi jedinstvo ega, osi
gurava njegov razvoj p o d p r i t i s k o m naela zbiljnosti i
t a k o radi u slubi Erosa. Meutim, superego postie
te ciljeve tako da usmjeri ego protiv njegova ida, o k r e n e
j e d a n dio nagona razaranja protiv jednog dijela linosti
razori, rascijepi jedinstvo linosti k a o cjeline; t a k o
on radi u slubi antagoniste ivotnog nagona. Ta razor
n o s t usmjerena p r e m a u n u t r a n j o s t i , tavie, sainjava
m o r a l n u jezgru zrele linosti. Savjest, najpotovaniji mo
ralni posrednik civiliziranog individuuma, izranja nato-
54
Wilfred Trotter, Instincts of the Herd in Peace and War (London:
Oxford University Press, 1953), str. 196197.
55
Vidi Freud, Why War? u Collected Papers, V, 273 i drugdje.
54
Franz Alexander, The Psychoanalysis of the Total Personality, str.
159.
56
pljena n a g o n o m smrti; kategoriki imperativ koji super
ego namee ostaje imperativ samorazaranja, d o k izgra
uje drutvenu egzistenciju linosti. Proces potiskivanja
p r i p a d a nagonu smrti k a o i n a g o n u ivota. N o r m a l n o ,
njihovo stapanje je zdravo stapanje, ali podravana stro
gost superega n e p r e s t a n o ugroava tu zdravu ravnoteu.
to ovjek vie obuzdava svoje agresivne tenje p r e m a
drugima, to tiranskiji, agresivniji postaje u svojem ego-
-idealu . . . intenzivnije p o s t a j u agresivne tenje njegovog
ego-ideala protiv njegova ega. 57 Dotjerana do krajnosti,
u melankoliji, ista k u l t u r a n a g o n a smrti moe zavla
d a t i superegom: on moe p o s t a t i neke vrste sabiralite
n a g o n a smrti. 5 8 A ta krajnja opasnost ima korijenje u
normalnoj situaciji ega. Budui da rad ega rezultira u
.. . oslobaanju agresivnih nagona u superegu, njegova
borba protiv libida izlae ga opasnosti zlostavljanja i
smrti. Trpei napade superega, ili moda ak podlijegavi
njima, ego doivljava sudbinu koja je slina sudbini pro
tozoa koje razaraju proizvodi disintegracije do koje su
one same dovele.59
I F r e u d dodaje da sa (duevnog) ekonomskog gledi
t a udorednost koja djeluje u superegu izgleda da je
slian proizvod disintegracije.
U tom se kontekstu Freudova metapsihologija susree
licem u lice s fatalnom dijalektikom civilizacije: s a m na
p r e d a k civilizacije dovodi do oslobaanja sve r a z o m i j i h
snaga. Da bi se osvijetlila veza izmeu Freudove indivi
d u a l n e psihologije i teorije civilizacije, bit e p o t r e b n o
nastaviti s interpretacijom nagonske dinamike na druga
ijoj razini naime, na filogenetikoj razini.
57
The Ego and the Id, str. 79, 80.
58
Nav. dj., 77, 79.
59
Nav. dj., 84.
57

3 d u u m iskusio; o n e se udaljuju od individualnih isku
Podrijetlo represivne civilizacije
(filogeneza)
Traganje za podrijetlom potiskivanja vodi n a t r a g do po
drijetla nagonskog potiskivanja, koje se d o g a a u vrije
me ranog djetinjstva. Superego je nasljednik Edipova
k o m p l e k s a , a represivna organizacija spolnosti uglavnom
se u s m j e r u j e protiv njenih pregenitalnih i perverznih
manifestacija. tavie, trauma roenja oslobaa prve
izraze n a g o n a s m r t i poticaj na p o v r a t a k u Nirvanu
m a t e r n i c e i zahtijeva kasnije kontrole toga poticaja.
Ve u djetetu naelo zbiljnosti dovrava svoj posao, s
t a k v o m p o t p u n o u i strogou da ponaanje odraslog
individuuma jedva da je ita vie nego sustav iskustava
i reakcija djetinjstva koji se ponavlja. Ali su iskustva dje
tinjstva, koja postaju t r a u m a t i n a p o d u d a r o m zbiljnosti
pred-individualna, generika: pri individualnim varijaci
j a m a , p r o d u e n a ovisnost djeteta, Edipova situacija i
pregemitalna spolnost sve to p r i p a d a genusu ovjeka.
tavie, n e r a z u m n a strogost superega neurotike lino
sti, nesvjesni osjeaj krivnje i nesvjesna p o t r e b a za ka
znom, izgleda da su u nerazmjeru sa stvarnim grenim
p o b u d a m a pojedinca; produivanje i (kao to emo vi
djeti) pojaavanje osjeaja krivice tijekom cijelog vre
m e n a zrelosti, p r e t j e r a n o represivna organizacija spol
nosti, ne m o g u se p r i m j e r e n o objasniti u smislu jo uvi
jek a k u t n e opasnosti od individualnih p o b u d a . Isto se
t a k o ne mogu ni individualne reakcije na rane t r a u m e
58
p r i m j e r e n o objasniti p o m o u onoga t o je s a m indivi
stava na takav nain koji e prije biti u skladu s t i m
da su reakcije na genetike dogaaje, i uope, one se
m o g u objasniti s a m o takvim utjecajima. 1 T a k o se ana
liza duevne s t r u k t u r e linosti m o r a vratiti u stanje ra
n o g djetinjstva, od pred-povijesti pojedinca pred-povije-
sti genusa. U linosti djeluje, p r e m a Ottu Ra nku, biolo
gijski osjeaj krivnje koji z a s t u p a zahtjeve vrste. Mo
ralna naela koja dijete p r i m a od osoba odgovornih za
njegov odgoj u prvim g o d i n a m a ivota odraavaju izvje
sne filogenetsike odjeke primitivnog ovjeka. 2 Civiliza
ciju jo odreuje njezina arhajska batina, a ta b a t i n a ,
t a k o F r e u d tvrdi, ukljuuje ne samo dispozicije nego i
ideacionalne sadraje, tragove pamenja iskustava rani
j i h narataja. Individualna psihologija je t a k o u sebi
g r u p n a psihologija ukoliko je s a m individuum j o u ar-
hajskoj istovjetnosti s vrstom. Ta arhajska b a t i n a pre
mouje jaz izmeu individualne i masovne psihologije. 3
Ta koncepcija i m a dalekosene implikacije za m e t o d u
i supstanciju znanosti o drutvu. Kako psihologija skida
ideologijski veo i p r a t i izgraivanje linosti, o n a dolazi
do razrjeenja individuuma: njegova a u t o n o m n a linost
se pokazuje kao zamrznuta manifestacija opeg potiski
vanja ovjeanstva. Samosvijest i um, koji su podjarmi
li i oblikovali povijesni svijet, uinili su to u obliku poti
skivanja, unutranjeg i vanjskog. Djelovali su kao po
srednici dominacije; slobode koje su oni donijeli (a o n e
su znaajne) izrasle su iz tla porobljenosti i zadrale su
znak svojega roenja. To su uznemirujue implikacije
Freudove teorije linosti. Rastvorivi ideju ego-lino-
sti na njene p r v o b i t n e sastojke, psihologija sada iznosi
sub-individualne i pred-individualne inioce koji (uve-
1
Freud, Moses and Monotheism, (New York: Alfred A. Knopf, 1949),
str. 157.
2
Alexander, The Psychoanalysis of the Total Personality (New York:
Nervous and Mental Disease Monograph br. 52, 1929), str. 7.
3
Freud, Moses and Monotheism, str. 158.
59
liko nesvjesni za ego) odista tvore i n d i v i d u u m : ona otkri
va m o univerzalnog u pojedincima i n a d njima.
To otkrie potkopava j e d n u od najjaih ideologijskih
u t v r d a m o d e r n e kulture naime, ideju o a u t o n o m n o m
individuumu. Tu se Freudova teorija prikljuuje velikim
kritikim pokuajima da se okotale sociologijske kon
cepcije rastvore u njihov povijesni sadraj. Njegova se
psihologija ne usredotouje na k o n k r e t n u i k o m p l e t n u
linost kakva opstoji u svojoj p r i v a t n o j i javnoj okolini,
j e r takva egzistencija vie skriva nego to otkriva bit i
p r i r o d u linosti. To je konani rezultat dugih povijesnih
procesa koji se zgruavaju u m r e u ljudskih i ustanovnih
entiteta koji sainjavaju drutvo, i ti procesi o d r e u j u
linost i njene odnose. P r e m a t o m e , da bi se razumjela
njihova p r a v a priroda, psihologija ih m o r a odmrzavati,
tragajui za njihovim skrivenim izvorima. inei to,
psihologija otkriva da se odluujua iskustva djetinjstva
povezuju s iskustvima vrste da individuum ivi opom
sudbinom ovjeanstva. Prolost o d r e u j e sadanjost,
j e r ovjeanstvo jo nije zagospodarilo svojom vlastitom
povijeu. F r e u d u je univerzalna sudbina u nagonskim
porivima, ali oni sami se podvrgavaju povijesnim modi
fikacijama. Na njihovu poetku je iskustvo dominacije,
simbolizirano u prvobitnom ocu krajnja Edipova situ
acija. U p o t p u n o s t i se njome n i k a d a ne vlada: o d r a s t a o
ego civilizirane linosti jo uva arhajsku batinu ovje
ka.
Ako se n e m a na u m u ta ovisnost ega, pojaano nagla
avanje Freudovih kasnijih spisa o autonomiji odraslog
ega, moglo bi se zloupotrijebiti da se opravda n a p u t a n j e
najnaprednijih koncepcija psihoanalize uzmak koji
ine k u l t u r n e i interpersonalne kole. U j e d n o m od svo
jih posljednjih spisa, 4 Freud pretpostavlja da se sve mo
difikacije ega ne stjeu u vrijeme o b r a m b e n i h sukoba
ranog djetinjstva; on sugerira da je svaki individualni
4
Analysis Terminable and Interminable, u Collected Paper';
don: Hogarth Press, 1950), V, 343.
60
ego od poetka o b d a r e n svojim naroitim sklonostima i
tenjama, da postoje prvobitne kongenitalne varijaci
je u egu. Meutim, ta nova autonomija ega izgleda da
se obre u svoju s u p r o t n o s t : daleko od toga da opozove
ideju o bitnoj ovisnosti ega od pre-indiviualnih, generi
k i h konstelacija, F r e u d pojaava ulogu tih konstelacija
u razvoju ega. Jer, on t u m a i kongenitalne varijacije ega
u smislu nae 'arhajske batine', i on misli da ak
prije nego to ego postoji, njegove budue linije razvoja,
tenje i reakcije ve su odreene. 5 Zaista, prividni pre
p o r o d ega p r a t i naglaavanje naslaga iz primitivnog
ljudskog razvoja koje su p r i s u t n e u naoj arhajskoj ba
tini. Kada F r e u d po kongenitalnoj s t r u k t u r i ega za
kljuuje da topografijska diferencijacija izmeu ega i
i d a gubi mnogo od svoje vrijednosti za nae ispitivanje,
t a d a ta asimilacija ega i ida ini se da mijenja ravnoteu
izmeu te dvije duevne sile prije u korist ida nego ega,
vie generikih nego idividualnih procesa. 6
Nijedan dio Freudove teorije nije b i o vie odbacivan
od ideje o preivljavanju arhajske batine njegove re
konstrukcije pretpovijesti ovjeanstva od prvobitne
h o r d e preko ocoubojstva do civilizacije. Tekoe u znan
stvenoj verifikaciji i ak u logikoj konzistenciji oite
su, a moda i nesvladive. tavie, njih pojaavaju tabui
koje Freudova hipoteza t a k o efikasno kri: o n a ne vodi
n a t r a g do zamisli raja koji je ovjek izgubio zbog svojeg
grijeha p r e m a Bogu, nego do dominacije ovjeka po o
vjeku, koju je uspostavio sam zemaljski otac-despot, a
produila neuspjela ili n e p o t p u n a p o b u n a protiv njega.
Prvobitni grijeh je bio protiv ovjeka i to nije bio
5
Nav. dj., str. 343344. Kurziv dodan.
6
U svojem spisu Mutual Influences in the Development of Ego
and Id, Heinz H a r t m a n n naglaava filogenitiki aspekt: diferencija
cija ega i ida, razvijena pomou bilo kojeg procesa evolucije tokom
stotine i tisue godina, u obliku je sklonosti, djelomino uroeni ka
rakter ovjeka. Meutim, on pretpostavlja prvobitnu autonomiju u
razvoju ega. H a r t m a n n o v spis se nalazi u The Psychoanalytic Study
(Lon of the Child, sv. VII, (New York: International Universities Press,
1952).
61

grijeh j e r je poinjen protiv onoga koji je i sam grean.
A ta filogenetika hipoteza otkriva da zrelu civilizaciju
jo uvijek uvjetuje a r h a j s k a duevna nedozrelost. Sjea
nje na pretpovijesne poticaje i djela neprestano progoni
civilizaciju: potisnuti m a t e r i j a l se vraa, i jo uvijek ka
njavaju pojedinca za poticaje koji su ve o d a v n o svla
dani i za djela koja se odavno vie ne poinjaju.
Ako se F r e u d o v a hipoteza ne potkrijepi nikakvim antro-
pologijskim dokazom, m o r a t e se posve odbaciti, osim
injenice da potkrepljuje, u slijedu katastrofalnih doga
aja, povijesnu dijalektiku dominacije i time osvjetlja
va d o s a d a neobjanjene aspekte civilizacije. Mi se slu
i m o F r e u d o v o m antropologijskom spekulacijom s a m o
u o v o m smislu: zbog njene simbolike vrijednosti. Mo
d a e arhaiki dogaaji koje ta hipoteza ustanovljuje
o s t a t i zauvijek izvan p o d r u j a antropologijske verifika
cije; p o t v r e n e posljedice t i h dogaaja su povijesne i
njenice, i njihovo t u m a e n j e u svjetlu Freudove hipoteze
vraa im z a n e m a r e n i s m i s a o koji ukazuje na povijesnu
b u d u n o s t . Ako ta hipoteza prkosi zdravom razumu, ona
zahtijeva, u svojem p r k o s u , istinu koju je zdravi razum
b i o t r e n i r a n d a zaboravi.
U Freudovoj konstrukciji, prvu je ljudsku g r u p u usta
novila i odravala n a m e t n u t a vladavina jednog indivi
d u u m a n a d svima ostalim. U j e d n o m vremenu u ivotu
rodovskog ovjeka, ivot je bio organiziran p u t e m domi
nacije. A ovjek koji je uspio da d o m i n i r a ostalima bio
je otac to jest ovjek koji je posjedovao eljene ene
i koji je s njima izrodio i odrao na ivotu sinove i keri.
Otac je za sebe m o n o p o l i z i r a o enu (vrhunski uitak) i
p o d j a r m i o ostale lanove h o r d e svojoj vlasti. Da li je on
uspio da uspostavi svoju vlast zato to je uspio da ih
iskljui iz v r h u n s k o g u i t k a ? U svakom sluaju, za g r u p u
kao cjelinu, monopolizacija uitka znaila je nejednaku
raspodjelu bola . . . s u d b i n a sinova bila je teka; ako bi
izazvali oevu ljubomoru, ubijali su ih, kastrirali ili pro
gonili. Oni su bili prisiljeni da ive u malim zajednicama
62
i da se opskrbe enama tako da ih u k r a d u od drugih. 7
Teret bilo kojeg r a d a koji je trebalo obaviti u prvobitnoj
hordi p a d a o bi na sinove koji su, zbog toga to su isklju
eni iz uitka rezerviranog za oca, postali slobodni za
kanaliziranje nagonske energije u neugodne ali nune
djelatnosti. Ogranienje zadovoljenja nagonskih p o t r e b a
koje je n a m e t n u o otac, potiskivanje uitka, ne s a m o da
je tako bilo rezultat dominacije, nego je i stvorilo due
vne preduvjete za trajno funkcioniranje dominacije.
U toj se organizaciji prvobitne h o r d e nerazmrsivo is
prepleu racionalnost i iracionalnost, biologijski i socio
logijski inioci, zajedniki i posebni interesi. Prvobitna
h o r d a je skupina koja p r i v r e m e n o djeluje i odrava se
u nekoj, vrsti p o r e t k a ; stoga se moe pretpostaviti da je
patrijarhalni despotizam, koji je uspostavio taj p o r e d a k ,
bio racionalan u tolikoj mjeri ukoliko je stvorio i sa
uvao skupinu o t u d a reprodukcija cjeline i zajedniki
interes. Postavljajui model budueg razvoja civilizaci
je, prvobitni otac je p r i p r e m i o tlo n a p r e t k u p r e k o name
tnutog ogranienja uitka i n a t u r e n e uzdrljivosti; t a k o
je on stvorio prve preduvjete discipliniranoj radnoj sna
zi b u d u n o s t i . tavie, tu je hijerarhijsku podjelu uitka
opravdavala zatita, sigurnost i ak ljubav: j e r despot
je bio otac, m r n j u k o j u su p r e m a njemu njegovi po
danici gajili m o r a l a je od poetka pratiti biologijska na
klonost ambivalentni osjeaji koji su se izraavali u
elji da se zamijeni i oponaa otac, da se poistovjeti s
njim, s njegovim u i t k o m k a o i njegovom moi. Otac
uspostavlja dominaciju u svojem vlastitom interesu, ali
ga u t o m e t o ini opravdavaju njegove godine, njegova
biologijska funkcija i (vie od svega) njegov uspjeh: on
stvara onaj poredak bez kojeg bi se skupina o d m a h
raspala. U toj ulozi, prvobitni otac nagovjetava budue
tiranske likove o t a c a pod kojima je civilizacija napredo-
7
Moses and Monotheism, str. 128.
63
vala. U svojoj osobi i funkciji, on utjelovljuje u n u t a r n j u
logiku i n u d u samog naela zbiljnosti. On i m a povije
sna prava. 8
Reproduktivni p o r e d a k h o r d e nadivio je prvobitnog
oca:
. . . j e d a n od sinova je mogao uspjeti da stekne poloaj
slian poloaju oca u izvornoj hordi. Povoljan poloaj
je dolazio i na prirodan nain: bio je to poloaj najmla
eg sina, koji se, zatien majinom ljubavlju, mogao oko
ristiti oevim poodmaklim godinama i zamijeniti ga na
kon njegove smrti. 9
Prvobitni p a t r i j a r h a l n i despotizam je p o s t a o t a k o djelo
tvoran poredak. Ali je djelotvornost n a t u r e n e organiza
cije h o r d e m o r a l a biti vrlo nestalna, i p r e m a t o m e mrnja
protiv patrijarhalnog ugnjetavanja vrlo jaka. U Freudo-
voj konstrukciji, ta m r n j a kulminira u p o b u n i izgnanih
sinova, kolektivnom ubijanju i jedenju oca, i uspostavi
bratskog klana, koji zatim proglaava bogom u m o r e n o g
oca i uvodi o n e tabue i ogranienja koji, p r e m a F r e u d u ,
stvaraju drutvenu udorednost. Freudova hipotetika po
vijest prvobitne h o r d e t r e t i r a p o b u n u b r a e k a o p o b u n u
protiv oevih t a b u a na ene u h o r d i ; tu se ne ukljuuje ni
k a k a v drutveni p r o t e s t protiv nepravilne raspodjele
uitka. P r e m a tome, u strogom smislu, civilizacija poi
nje tek u b r a t s k o m klanu, kada, posredstvom t a b u a , ko
je n a m e u s a m a vladajua braa, doe do potiskivanja u
zajednikom interesu: da se sauva grupa kao cjelina. A
odluan psihologijski dogaaj koji odvaja b r a t s k i klan
od prvobitne h o r d e je razvitak osjeaja krivnje. Napre
d a k s o n u s t r a n u prvobitne h o r d e to jest civilizacija
pretpostavlja osjeaj krivnje: on introjicira u poje
dince i t a k o odrava, naelne zabrane, ogranienja i od
gaanja zadovoljenja o kojima civilizacija ovisi.
8
Nav. dj., str. 135.
9
Nav. dj., str. 128.
64
Logino je pretpostaviti da je nakon umorstva oca do
lo vrijeme ikada su se braa meusobno svaala oko na
sljedstva, koje je svaki od njih hitio zadobiti samo za
sebe. S vremenom su oni uvidjeli da su te borbe bile
isto toliko opasne koliko i isprazne. Taj teko steeni
sporazum kao i sjeanje na in osloboenja koji su
bili skupa postigli i privrenost koja se razvila meu
njima u doba progonstva dovelo je najzad do ujedi
njenja meu njima, do neke vrste drutvenog ugovora.
Tako je nastao prvi oblik drutvene organizacije popra
ene odricanjem nagonskog zadovoljenja; priznanje uza
jamnih obaveza; ustanove proglaene svetinjama koje se
nisu smjele oskvrnuti ukratko, poeci udorednosti i
zakona. 10
P o b u n a protiv oca je p o b u n a protiv biologijski oprav
d a n o g autoriteta; njegovo u m o r s t v o razara poredak koji
je sauvao ivot skupine. Pobunjenici su poinili zloin
protiv cjeline i t i m e t a k o e r protiv sebe samih. Oni su
krivi p r e d drugima i p r e d sobom, i moraju ispatati.
Umorstvo oca je najvii zloin, j e r je otac uspostavio
p o r e d a k reproduktivne spolnosti i tako jest, u svojoj oso
bi, genus koji stvara i odrava sve pojedince. Patrijarh,
o t a c i t i r a n i n u j e d n o m , sjedinjuje sexus i poredak, ui
t a k i zbiljnost; on izaziva ljubav i mrnju; on jami bio
logijsku i sociologijsku osnovu od koje ovisi povijest o
vjeanstva. Unitenje njegove osobe prijeti da uniti sam
trajni grupni ivot i da ponovo uspostavi pretpovijesnu i
potpovijesnu razornu silu naela uitka. Ali sinovi ele
istu stvar kao i otac: oni ele trajno zadovoljenje svojih
p o t r e b a . Oni taj cilj m o g u postii samo ponavljanjem, u
n o v o m obliku, p o r e t k a dominacije koji je k o n t r o l i r a o
uitak i time sauvao skupinu. Otac preivljava kao bog,
u ijem se oboavanju grenici kaju tako da mogu na
staviti da grijee, j e r novi oevi osiguravaju o n a podvr
gavanja uitka koja su p o t r e b n a za ouvanje njihove vla
davine i njihove organizacije skupine. Napredak od do
minacije jednog do dominacije nekolicine ukljuuje
10
Nav. dj., str. 129.
65
drutveno rasprostiranje uitka i ini da se potiskiva
nje samo n a m e e i u vladajuoj grupi: svi njeni lanovi
m o r a j u potivati t a b u e a k o ele da o d r e svoju vlast. Po
tiskivanje sada p r o i m a i ivot samih tlaitelja, i jedan
dio njihove nagonske energije postaje sposoban za su
blimaciju u rad.
U isto vrijeme, t a b u na ene k l a n a dovodi do irenja
i amalgamacije s d r u g i m h o r d a m a ; organizirana spolnost
poinje o n o oblikovanje veih jedinica koje je Freud
s m a t r a o funkcijom E r o s a u civilizaciji. Uloga ena dobi-
ja sve veu vanost. Dobar dio vlasti k o j a je ostala ne-
zaposjednuta zbog oeve s m r t i prelazi u rulke ena; sli
jedi doba matrijarhata. 1 1 ini se da je b i t n o u Freudo-
voj hipotezi da je u slijedu razvoja p r e m a civilizaciji ma-
t r i j a r h a l n o m razdoblju prethodio prvobitni patrijarhal
ni despotizam: nizak stupanj represivne dominacije, i
r i n a erotske slobode, ikoji se tradicionalno povezuju s
m a t r i j a r h a t o m javljaju se, u Freudovoj hipotezi, vie kao
posljedice o b a r a n j a patrijarhalnog despotizima nego kao
prvobitni prirodni uvjeti. U razvoju civilizacije, slobo
da postaje mogua s a m o k a o oslobaanje. Sloboda slije
di dominaciju i dovodi do ponovnog potvrivanja do
minacije. Matrijarhat smjenjuje p a t r i j a r h a l n a kontrare
volucija, a ova se stabilizira institucionalizacijom reli
gije.
U tom razdoblju se odigrala velika drutvena revolucija.
Nakon matrijarhata dolo je do obnove patrijarhalnog po
retka. Novi oci, istina, nisu vie nikada mogli dostii sve
mo prvobitnog oca. Bilo ih je isuvie i ivjeli su u veim
zajednicama nego to je bila izvorna horda; morali su da
se usklade jedan prema drugom i bili su ogranieni dru
12
tvenim ustanovama.
Muki bogovi se u poetku pojavljuju kao sinovi pokraj
velikih boanstva-majki; ali postepeno oni poprimaju
11
Nav. dj., str. 129130.
12
Nav. dj., str. 131132.
66
karakteristike oca; politeizam ustupa p r e d monoteiz-
t n o m i tada se vraa jedno i jedino boanstvo oca ija
je m o bezgranina. 1 3 S u b l i o m a i sublimirana, izvorna
dominacija postaje vjena, svemirska i dobra, i u t o m ob
liku titi proces civilizacije. Povijesna prava prvobitnog
oca se ponovo uspostavljaju. 1 4
Osjeaj krivnje, koji je u Freudovoj hipotezi bi
t a n za bratski k l a n i njegovo kasnije stapanje u prvo
drutvo prvenstveno je uvstvo krivnje zbog izvrenja
najvieg zloina, ocoubojstva. Tjeskoba nastaje zbog po
sljedica zloina. M e u t i m , te posljedice su dvostruke:
o n e prijete da unite ivot skupine time to se odstranju
je autoritet koji je (iako t e r o r o m ) sauvao skupinu; a u
isto vrijeme to odstranjenje obeaje drutvo bez oca
to j e s t bez porobljivanja i dominacije. Ne m o r a li se pret
postavljati da osjeaji krivnje odraava tu dvostruku
s t r u k t u r u i njezinu ambivalenciju? Buntovnika ocouboj
stva spreavaju samo prvu posljedicu, prijetnju: ona po
novo uspostavljaju dominaciju zamijenivi jednog oca
mnogima, a zatim provodei oboavanje i pounutrivanje
jednog oca. Ali dok to ine oni iznevjeravaju obeanje
svojeg vlastitog djela obeanje slobode. Despot-patri-
j a r h je uspio usaditi svoje naelo zbiljnosti u b u n t o v n e
sinove. Njihova p o b u n a je, na k r a t k o vrijeme, prekinula
lanac dominacije; a zatim se nova sloboda ponovo gui
ovaj p u t njihovim vlastitim autoritetom i djelovanjem.
Nee li njihov osjeaj krivnje ukljuiti i krivnju zbog
izdaje i odbacivanja svojega djela? Nisu li krivi za pono
vno uspostavljanje represivnog oca, krivi zbog samo-na-
m e t n u t o g produavanja dominacije? To se pitanje s a m o
od sebe namee a k o se F r e u d o v a filogenetska hipoteza
usporedi s njegovom idejom nagonske dinamike. Kako
naelo zbiljnosti puta korijenje, ak u svojem najprimi
tivnijem i najbrutalnije n a m e t n u t o m obliku, t a k o naelo
uitka postaje neto uasno i zastraujue; nagoni slo-
13
Isto.
14
Nav. dj., str. 135136.
67
bodnog zadovoljenja nailaze na tjeskobu, i ta tjeskoba
trai da se zatiti od njih. Individue m o r a j u da se b r a n e
od sablasti njihova integralnog osloboenja od oskudice
i bola, da se b r a n e od integralnog zadovoljenja. A ovo
posljednje predstavlja ena k o j a je, k a o m a t i , j e d n o m
prvi i posljednji p u t , pruila t a k v o zadovoljenje. To
su nagonski inioci koji p o n o v o stvaraju r i t a m osloboe
nja i dominacije.
Zbog svoje spolne moi, ena je opasna po zajednicu,
ija drutvena struktura poiva na strahu prebaenom
na oca. Narod ubija kralja, ne radi toga da bi bili slo
bodni, nego da bi mogli natovariti na sebe jo tei ja
ram, koji e ih bolje zatititi od majke. 15
Kralja-oca ubijaju ne samo zato to n a m e e nepodnolji
ve zabrane nego takoer i zbog toga to te zabrane, koje
namee j e d n a individualna osoba, nisu dovoljno efika
sna brana rodoskrvnjenju, nisu dovoljno j a k e da se
uhvate u kotac sa eljom za p o v r a t k o m majci. 1 6 Iza oslo
boenja dolazi stoga sve bolja dominacija.
Razvitak paternalne dominacije u jedan sve moniji dr
avni sistem, kojim upravlja mukarac, prema tome je
produetak prvobitnog potiskivanja, kojem je svrha sve
ire iskljuivanje ene.17
Zbacivanje kralja-oca je zloin, ali isto tako i njego
va restauracija a i j e d n o i drugo je p o t r e b n o n a p r e t k u
civilizacije. Zloin protiv naela zbiljnosti iskupljuje se
zloinom protiv naela uitka: otkupljenje t a k o samo se
be ponitava. Osjeaj krivnje se odrava usprkos ponav-
ljanom i pojaavanom otkupljenju: tjeskoba i dalje osta
je j e r se zloin protiv naela uitka ne iskupljuje. Ostaje
krivnja zbog djela koje nije d o v r e n o : osloboenja. Iz-
15
Otto Rank, The Trauma of Birth (New York: Harcourt, Brace
1929), str. 93.
16
Nav. dj., str. 92.
17
Nav. dj. str. 94
68
gleda da neke od Freudovih formulacija naznaavaju ovo:
osjeaj krivnje b i o je posljedica nepoinjene agresi
je; a
. . . zaista nije od presudne vanosti da li je netko ubio
svojeg oca ili je odustao od tog ina; on se mora osje
ati krivim u oba sluaja, jer krivnja je izraz sukoba am-
bivalencije, vjeite borbe izmeu Erosa i razornoga na
gona ili nagona smrti. 1 8
Mnogo ranije Freud je govorio o pre-egzistentnom osje
aju krivice, koji izgleda da vreba u individuumu, spre
m a n , i eka da asimilira o p t u b u koja je u p u e n a pro
tiv njega. 19 ini se da ta zamisao odgovara ideji plutaju-
e tjeskobe koja i m a p o d z e m n o korijenje a k ispod in
dividualnog nesvjesnoga.
Freud pretpostavlja da se prvobitni zloin, i osjeaj
krivnje povezan s njim, reproduciraju u promijenjenim
oblicima, t o k o m cijele povijesti. Zloin se p o n o v o poi-
njava u sukobu stare i nove generacije, u revoltu i pobu
ni protiv postojee vlasti i u kasnijem pokajanju: u
obnovi i slavljenju a u t o r i t e t a . Objanjavajui to neobi
n o neprestano ponavljanje, F r e u d je sugerirao hipotezu
povratka potisnutog, koju je ilustrirao psihologijom re
ligije. Freud je mislio da je bio naao tragove ocouboj-
stva i njegova povratka i iskupljenja u povijesti idov
stva, koja poinje ubijanjem Mojsija. K o n k r e t n e implika
cije Freudove hipoteze postaju jasnije u njegovom tuma
enju antisemitizma. On je vjerovao da antisemitizam
ima duboko korijenje u nesvjesnom: ljubomora zbog iz
jave Zidova da su prvoroeno, najdrae dijete Boga
oca; strah od obrezivanja, povezan sa s t r a h o m od ka
stracije; i moda najvanije mrnja protiv nove
religije (kranstva), koja je bila n a m e t n u t a mnogim
m o d e r n i m n a r o d i m a tek u relativno novije vrijeme. Ta
18
Civilization and Its Discontents (London: Hogarth Press, 1949)
str. 128. 121.
19
"Psychoanalysis and the Acsertaining of Truth in Courts of Law,
ii Collected Papers, II, str. 23.
69

se mrnja projicirala na izvor iz kojeg je kranstvo
dolo, naime, na idovstvo. 2 0
Ako mi p r a t i m o taj slijed misli izvan Freuda i spojimo
ga s dvostrukim podrijetlom osjeaja krivnje, ivot i s m r t
Krista bi izgledali kao b o r b a protiv oca i kao trijumf
n a d ocem. 2 1 P o r u k a Sina bila je p o r u k a osloboenja: oba
r a n j e Zakona (koji je dominacija) od s t r a n e Agape (koja
je Eros). To bi bilo u skladu s h e r e t i k o m p r e d o d b o m
o Isusu kao utjelovljenom Iskupitelju, mesiji koji je do
ao da spasi ovjeka ovdje na zemlji. A kasnije transsup-
stancijacija mesije, obogotvorenje Sina pokraj Oca, bila
bi izdaja njegove p o r u k e od s t r a n e njegovih uenika p o
ricanje osloboenja u tijelu, osveta Iskupitelju. Kran
stvo bi t a d a ponovo prepustilo evanelje Agape-Erosa
Zakonu; oeva vladavina bi bila p o n o v o uspostavljena i
ojaana. U Freudovim t e r m i n i m a , prvobitni zloin bi
se mogao okajati, p r e m a poruci Sina, u p o r e t k u ljubavi
i m i r a na zemlji. Ali to nije bilo: nego je to nadomjes ti o
drugi zloin zloin p r o t i v Sina. S njegovom transsup-
stancijom, t r a n s s u p s t a n c i r a l o se i njegovo evanelje;
njegovo obogotvorenje odstranilo je njegovu p o r u k u s
ovog svijeta. Patnja i potiskivanje su se ovjekovjeili.
To tumaenje bi dalo vei znaaj Freudovoj tvrdnji da
su kranski n a r o d i slabo kreni, da su pod t a n k o m
k o r o m kranstva ostali o n o to su im i preoi bili, bar
b a r s k i mnogoboci. 2 2 Oni su slabo kreni utoliko uko
liko usvajaju i sluaju evanelje k o j e oslobaa s a m o u
vrlo sublimiranom obliku t o ostavlja zbiljnost ne
slobodnom k a o to je bila i ranije. Potiskivanje (u teh
n i k o m F r e u d o v o m smislu) igralo je tek m a n j u ulogu
u institucionalizaciji kranstva. Transformacija izvor
nog sadraja, o d s t u p a n j e od izvornog cilja, odvijalo se ja
vno, svjesno, s javnom a r g u m e n t a c i j o m i opravdanjem.
J e d n a k o otvorena bila je i o r u a n a b o r b a institucionalizi-
21
Vidi Erich Fromm, Die Entwicklung des Christusdogmas (Wien:
Internationaler Psychoanalytischer Verlag, 1931).
22
Moses and Monotheism, str. 145.
70
ranog kranstva protiv heretika, koji su pokuavali ili
navodno pokuavali izbaviti nesublimirani sadraj i ne-
sublimirani cilj. Postojali su d o b r i racionalni motivi iza
krvavih ratova protiv kranskih revolucija koje su ispu
nile kransku eru. Meutim, o k r u t n i i organizirani
pokolj katara, albigenza, anabaptista, robova, seljaka i
beskunika koji su se bunili pod z n a k o m kria, spa
ljivanje vjetica i njihovih branitelja sadistiko
istrebljivanje slabih govori da su nesvjesne nagon
ske sile probile kroz svu racionalnost i racionaliza
ciju. Krvnici i njihova rulja borili su se s utva
r o m osloboenja koje su i oni eljeli, ali su bili prisiljeni
da ga se odreknu. Zloin protiv Sina m o r a se zaboraviti
u ubijanju o n i h iji postupci podsjeaju na taj zloin.
Morala su proi stoljea n a p r e t k a i pripitomijivanja pri
je nego to se p o v r a t a k p o t i s n u t o g svladao snagom i na
p r e t k o m industrijske civilizacije. Ali u njezinom k a s n o m
stadiju, njena racionalnost izgleda da izbija u drugom
povratku potisnutog. Predodbu osloboenja, koja je po
stala sve realistinija, progone i r o m cijelog svijeta. Kon
centracioni logori i prisilan rad, suenja nonkonformisti-
ma i njihove patnje oslobaaju m r n j u d bijes koji ozna
avaju t o t a l n u mobilizaciju protiv p o v r a t k a potisnutog.
Ako razvoj religije sadri osnovnu ambivalenciju
predodbu dominacije i p r e d o d b u osloboenja tada
se Freudova teza u The Future of an Illusion (Budunost
jedne iluzije) m o r a iznova vrednovati. F r e u d je tu na
glasio ulogu religije u povijesnom skretanju energije od
istinskog poboljanja ovjekova poloaja na nestvarni
svijet vjenog spasa. On je mislio da e n e s t a n a k te ilu
zije uveliko ubr za ti materijalni i intelektualni n a p r e d a k
ovjeanstva, i slavio je znanost i znanstveni um kao
velike oslobodilake protivnike religije. Moda ni jedan
drugi spis ne pokazuje F r e u d a bliim velikoj tradiciji
prosvjetiteljstva; ali isto t a k o ni j e d a n d r u g i ne pokazuje
jasnije kako on podlijee dijalektici prosvjetiteljstva. U
sadanjem razdoblju civilizacije, n a p r e d n e se ideje ra-
71

cionalizma mogu p o v r a t i t i samo k a d se reformuliraju.
Funkcija znanosti i religije se promijenila k a o i nji
hov m e u o d n o s . U n u t a r t o t a l n e mobilizacije ovjeka i
p r i r o d e koja oznaava ovo razdoblje, znanost je j e d n o
od najrazornijih o r u a r a z o r n a po o n u slobodu od
s t r a h a koju je n e k a d a obeavala. K a k o se to obeanje is
parilo u utopiju, znanstveno postaje gotovo istovjetno
s poricanjem ideje o zemaljskom raju. Znanstveni stav
je odavno p r e s t a o biti r a t o b o r n i protivnik religije, koja
je j e d n a k o efikasno odbacila svoje r a z o r n e elemente i
esto privikavala ovjeka na istu savjest p r e d p a t n j o m
i krivicom. U k u a n s t v u k u l t u r e funkcije znanosti i re
ligije tee da b u d u k o m p l e m e n t a r n e ; p u t e m njihove da
nanje u p o t r e b e , obje p o r i u n a d e koje su n e k a d a gaji
le i pouavaju ljude da cijene injenice u svijetu otue
nja. U t o m smislu religija vie nije iluzija, a njena aka
demska promocija je u skladu s d o m i n a n t n i m pozitivi
stikim smjerom. 2 3 Gdje religija j o zadrava n e k o m p r o
m i t i r a n e tenje za m i r o m i sreom, njene iluzije jo
imaju viu istinosnu vrijednost n e g o znanost koja radi
na njihovom uklanjanju. P o t i s n u t i i preoblikovani sadr
aj religije ne moe se osloboditi podvrgavanjem znan
stvenom stavu.
Freud primjenjuje ideju o p o v r a t k u potisnutog, koja
je bila r a z r a e n a u analizi povijesti individualnih neuro
za,24 na opu povijest ovjeanstva. Taj k o r a k od indivi
dualne na grupnu psihologiju postavlja j e d a n od najspor
nijih p r o b l e m a : K a k o se moe razumjeti povijesni povra
t a k potisnutog?
U toku tisua stoljea zacijelo se zaboravilo da je po
stojao prvobitni otac . . . , i kakva ga je kob snala . ..
U kojem smislu, onda, moe biti ikakva govora o tra
diciji? 25
23
Vidi Max Horkheimer, Der neueste Angriff auf die Metaphysik",
u Zeitschrift fr Sozialforschung, VI (1937), 4 i drugdje.
24
Repression, u Collected Papers, IV, str. 93.
25
Moses and Monotheism, str. 148.
72
Freudov odgovor, koji pretpostavlja trag prolosti u ne
svjesnim o s t a c i m a sjeanja, naiao je na veliko nepri
hvaanje. Meutim, ta p r e t p o s t a v k a gubi mnogo od svo
je fantastine naravi, ako se u s p o r e d i s (konkretnim i
o d r e e n i m iniocima koji osvjeavaju sjeanje svakog
narataja. Nabrajajui uvjete u kojima potisnuti mate
rijal moe prodrijeti u svijest, F r e u d spominje pojaava
nje n a g o n a vezanih s p o t i s n u t i m materijalom, i doga
aje i iskustva koji su toliko nalik na potisnuti mate
rijal da su u stanju da ga probude. 2 6
K a o p r i m j e r pojaavanja n a g o n a on navodi procese
u d o b a puberteta. P o d p r i t i s k o m genitalne spolnosti
koja sazrijeva, ponovo se javljaju u
fantazijama svih osoba infantilne t e n j e . . . a meu
njima se nalazi u pravilnoj uestalosti i na prvom mje
stu spolni osjeaj djeteta prema roditeljima. Obino, to
se ve diferenciralo spolnom privlanou, naime, sklo
nou sina prema majci, a keri prema ocu. Istovremeno
s prevladavanjem i odbacivanjem tih oito rodoskrvnih
fantazija, dolazi do jednog od najvanijih a isto tako i
najbolnijih psihikih ispunjenja puberteta: do prekida s
roditeljskim autoritetom, preko ega se, jedino, stvara
ona opreka izmeu nove i stare generacije koja je ta
ko vana za kulturni napredak. 2 7
Dogaaji i iskustva koji m o g u probuditi potisnuti ma
terijal a k i bez posebnog pojaavanja n a g o n a koji
su s njim vezani sukobljavaju se, na drutvenoj razi
ni, s u s t a n o v a m a i ideologijama s k o j i m a se p o j e d i n a c
svakodnevno sueljava i koje reproduciraju, u s a m o j
svojoj s t r u k t u r i , i dominaciju i pokuaj da se o n a o b o r i
(obitelj, kola, radionica, i ured, drava, zakon, vladajua
filozofija i udorednost). P r e s u d n a razlika izmeu prvo-
26
Nav. dj., str. 150.
27
Three Contributions to the Theory of Sex, u The Basic Writings
of S. Freud (New York: Modern Library, 1938), str. 617618. Vidi ta
koer Anna Freud, The Ego and the Mechanisms of Defence (London:
Hogarth Press, 1937), pogl. 11, 12.
73
 bitnog stanja i njegovoga civiliziranog povijesnog po
vratka je, n a r a v n o , u tome da u d r u g o m sluaju vladara-
-ooa n o r m a l n o vie ne ubijaju i ne j e d u , i da dominacija
n o r m a l n o nije vie osobna. Ego, superego i vanjska zbilj
nost obavili su svoj posao ali stvarno nije p r e s u d a n
m o m e n a t da li je n e t k o ubio svojeg o c a ili je o d u s t a o
od ina, ako su funkcija sukoba i njezine posljedice
isti.
U Edipovoj situaciji, prvobitno stanje se v r a a pod
okolnostima koje o d p o e t k a osiguravaju t r a j n u p o b j e d u
oca. Ali o n e isto t a k o osiguravaju ivot s i n a i njegovu
b u d u u sposobnost da zauzme oevo mjesto. K a k o je
civilizacija postigla taj k o m p r o m i s ? Mnotvo somatskih,
mentalnih i drutvenih procesa koji su doveli do toga
dostignua p r a k t i k i su istovjetni sa sadrajima Freudove
psihologije. Sila, identifikacija, potiskivanje, sublimacija,
surauju na oblikovanju ega i superega. Funkcija oca se
postepeno prenosi s njegove individualne o s o b e na nje
gov drutveni poloaj, na njegov lik u sinu (savjest), na
Boga, na razliita posredstva i p o s r e d n i k e koji poua
vaju sina da p o s t a n e zreo i obuzdan lan svojeg d r u t v a
Ceteris paribus, intenzitet ogranienja i odricanja koji su
ukljueni u taj proces vjerojatno nije m a n j i nego t o
je bio u prvobitnoj h o r d i . Meutim, oni se racionalnije
raspodjeljuju izmeu oca i sina i m e u d r u t v o m kao
cjelinom: i nagrade, iako ne vee, relativno su sigurne.
Monogamna obitelj, sa svojim obavezama za oca koje
se m o g u n a m e t n u t i , ograniava njegov m o n o p o l na ui
tak; ustanova nasljedne privatne imovine, i univerzalAza-
cija rada, pruaju sinu o p r a v d a n o oekivanje njegova
vlastitog sankcioniranog uitka u skladu s njegovim dru
tveno upotrebljivim izvedbama. U n u t a r toga okvira ob
jektivnih zakona i ustanova, procesi p u b e r t e t a dovode
do osloboenja od oca kao do nunog i legitimnog doga
aja. To je nita manje nego m e n t a l n a katastrofa ali
i nita vie. Sin n a p u t a p a t r i j a r h a l n u obitelj i upuuje
se da i sam postane o t a c i gospodar.
74
Transformacija naela uitka u naelo izvedbe, koja
p r e t v a r a despotski m o n o p o l oca u ogranieni odgojni i
ekonomski autoritet, mijenja i izvorni p r e d m e t b o r b e :
m a j k u . U prvobitnoj hordi, lik eljene ene, i ljubavnice-
-supruge oca, bio je E r o s i T h a n a t o s u n e p o s r e d n o m ,
p r i r o d n o m jedinstvu. Ona je bila cilj spolnih n a g o n a i
bila je majka u kojoj je sin j e d n o m imao integralni m i r
koji je odsutnost svake p o t r e b e i elje Nirvanu prije
roenja. Moda je t a b u na rodoskvrnjanje bio prva veli
k a zatita o d nagona s m r t i : t a b u n a Nirvanu, n a regre
sivni poticaj za m i r o m koji je stajao na p u t u n a p r e t k u ,
i s a m o m ivotu. Majka i supruga su se razdvojile, i ta
ko se razrijeila fatalna istovjetnost Erosa i T h a n a t o s a .
U o d n o s u na majku, osjetima ljubav postaje ljubav sa
sprijeenim ciljem, preoblikovana u naklonost (nje
n o s t ) . Spolnost i naklonost se rastavljaju; t e k kasnije
e se one ponovo sresti u ljubavi p r e m a svojoj eni, k o j a
je i ulna i njena, sa sprijeenim ciljem i s postizava
njem cilja.2* Njenost se s t v a r a iz suzdravanja suz
dravanja koje je prvo n a m e t n u o prvobitni o t a c . Je
d n o m stvorena, ona postaje psihiki temelj ne samo za
obitelj nego i za uspostavljanje trajnih grupnih o d n o s a :
prvobitni otac je sprijeio sinove da zadovolje svoje di
rektne spolne tenje; on ih je prisilio na suzdravanje
i prema tome na emocionalne veze s njim i meusobno,
to je (moglo proizai iz onih njihovih tenji koje su bi
le sprijeene u svojem spolnom cilju. On ih je ugurao,
29
tako rei, u grupnu psihologiju.
Na toj razini civilizacije, u n u t a r sistema n a g r a e n i h in-
hibicija, oca mogu svladati a da se pri t o m e ne razara
nagonski i drutveni p o r e d a k : njegov lik i njegova funk-
28
Three Contributions to the Theory of Sex, str. 599, 615; Group
Psychology and the Analysis of the Ego (New York: Liveright Publi
shing Corp., 1949), str. 117118; Civilization and Its Discontents str.
71.
29
Group Psychology and the Analysis of the Ego, str. 94.
75
ija ovjekovjeuju se sada u svakom djetetu ak ako
o n o i ne zna za njega. On se s t a p a s valjano uspostavlje
4
nim autoritetom. Dominacija je n a d r a s l a sferu o s o b n i h
odnosa i stvorila ustanove za u r e d n o zadovoljavanje ljud
skih p o t r e b a na jednoj skali koja se stalno poveava. Dijalektika civilizacije
Ali je upravo razvoj t i h ustanova o n o t o podriva po
stojei temelj civilizacije. Njene u n u t r a n j e granice po-
javljaju se u k a s n o m industrijskom razdoblju.

iFreud pripisuje osjeaju krivnje p r e s u d n u ulogu u raz

voju civilizacije; tavie, on uspostavlja m e u o d n o s iz
m e u n a p r e t k a i narastajueg osjeaja krivnje. On izlae
svoju namjeru da predoi osjeaj krivnje k a o najvaniji
p r o b l e m u evoluciji k u l t u r e , i da saopi da se cijena
n a p r e t k a u civilizaciji plaa gubitkom sree, p u t e m po
veanja osjeaja krivnje. 1 F r e u d nekoliko p u t a nagla
ava da, k a k o civilizacija napreduje, osjeaj krivnje se
dalje pojaava, poviuje, i sve je vei. 2 Dokaz koji
F r e u d navodi je dvostruk: prvo, on ga analitiki izvodi
iz teorije nagona, i, d r u g o , on nalazi da teorijsku anali
zu potkrepljuju velike bolesti i nezadovoljstva suvreme
ne civilizacije: p r o i r e n i ciklus ratova, posvudanje
proganjanje, antisemitizam, genooid, licemjerje, i natu
ranje iluzija, teak rad, bolest i bijeda u s r e d sve veeg
bogatstva i znanja.
Dali smo k r a t a k pregled pretpovijesti osjeaja krivnje;
njegovo podrijetlo je u Edipovu k o m p l e k s u i n a s t a o
3
je u vrijeme kad je udruenje brae ubilo oca. Oni su
zadovoljili svoj agresivni nagon; ali je ljubav koju su
osjeali p r e m a ocu prouzrokovala grinju savjesti, stvo
rila superego p u t e m identifikacije, i t a k o postavila og-
1
Civilization and Its Disconents (London: Hogarth Press, 1949), str.
123.
2
Nav. dj.. str. 120122.
3
Nav. dj., str. 118.
77

Granienja k o j a t r e b a da sprijee ponavljanje tog ina. 4
P r e m a tome ovjek se suzdrava od ina; ali od nara
taja do narataja agresivni poticaj ponovo oivljuje,
usmjeren protiv oca i njegovih nasljednika, i agresija
se od narataja do n a r a t a j a m o r a iznova spreavati:
Svako odricanje postaje tada dinamiki izvor savjesti;
svako novo naputanje zadovoljenja poveava njezinu
strogost i netrpeljivost . . . svaki poticaj agresije koji ne
zadovoljimo, preuzima superego i poveava svoju agre
sivnost (prema egu).5
P r e t j e r a n a strogost superega koju uzima elju kao in
i kanjava a k p o t i s n u t u agresiju, objanjava se sada
u smislu vjeite b o r b e izmeu E r o s a i n a g o n a s m r t i :
agresivni poticaj protiv oca (i njegovih drutvenih na
sljednika) predstavlja derivat n a g o n a smrti; odvojivi
dijete od majke, o t a c zabranjuje i nagon smrti, poticaj
Nirvane. Tako on obnavlja p o s a o Erosa; ljubav, t a k o e r ,
djeluje u oblikovanju superega. Strogi otac, k a o pred
stavnik E r o s a koji zabranjuje, pobjeuje n a g o n s m r t i
u Edipovu sukobu, n a m e e p r v e zajednike (drutve
ne) odnose: njegove z a b r a n e dovode do poistovjeivanja
m e u sinovima, do ljubavi sa sprijeenim ciljem (na
klonosti), egzogamije, sublimacije. Na temelju odricanja,
E r o s zapoinje svoj k u l t u r n i p o s a o koji se sastoji u spa
janju ivota u sve vee jedinice. I k a k o se o t a c u mno
ava, n a d o p u n j u j e , n a d o m j e t a a u t o r i t e t i m a drutva,
k a k o se prohibicije i inhibicije ire, t a k o i agresivni po
ticaj i njegovi objekti. A t i m e raste, na strani drutva,
p o t r e b a jaanja o b r a n e p o t r e b a da se pojaa osjeaj
krivnje:
Budui da se kultura pokorava jednom unutarnjem erot
skom poticaju koji joj nareuje da spaja ovjeanstvo
u to povezanije mnotvo, ona moe to postii samo po
mou budnosti u poticanju sve veeg osjeaja krivnje.
4
Nav. dj., str. 120.
5 Papers ( L o n d o n : H o g a r t h P r e s s , 1950), II s t r . 82.
Nav. dj., str. 114.
78
Ono to je poelo u odnosu prema ocu zavrava u od
nosu prema zajednici. Ako je civilizacija neminovan tok
razvoja od skupine obitelji do skupine ovjeanstva kao
cjeline, tada e pojaavanje osjeaja krivnje koje pro
izlazi iz uroenog sukoba ambivalencije, iz vjeite bor
be izmeu ljubavi i tendencija smrti nerazdvojivo biti
povezano s njom, dok osjeaj krivnje moda ne naraste
do veliine koju e individue jedva moi podnijeti. 6
U toj kvantitativnoj analizi p o r a s t a osjeaja krivnje,
izgleda da iezava p r o m j e n a u kvaliteti krivnje, njena
sve vea iracionalnost. U stvari, njegova c e n t r a l n a so
ciologijska pozicija sprijeila je F r e u d a da ide tim pu
tem. Za njega nije bilo nikakve vie racionalnosti p r e m a
kojoj bi se o n a koja prevladava mogla odmjeriti. Ako je
iracionalnost osjeaja krivnje iracionalnost same civili
zacije, t a d a je o n a racionalna; a a k o ukidanje domina
cije unitava s a m u k u l t u r u , t a d a o n o ostaje k a o najvii
zloin, i nikakva efikasna sredstva njegova spreavanja
ne m o g u biti iracionalna. Meutim, njegova vlastita te
orija nagona prisilila je F r e u d a da ide dalje i da otkri
je itavu fatalnost i ispraznost te dinamike. Pojaana
o b r a n a od agresije je n u n a ; ali da bi bila djelotvorna,
o b r a n a protiv proirene agresije m o r a l a bi pojaati spol
ne nagone, j e r s a m o snaan E r o s moe uspjeno vezati
razorne nagone. A to je u p r a v o o n o to razvijena civili
zacija nije u stanju uiniti, j e r s a m a njezina egzistencija
ovisi od proirenog i pojaanog discipliniranja i nadzo
ra. Lanac z a b r a n a i otklanjanja nagonskih ciljeva ne
moe se p r e k i n u t i . Naa se civilizacija, openito govo
rei, temelji na uguenju nagona.
7
Civilizacija je prije svega n a p r e d a k u radu to jest,
rad na pribavljanju i poveavanju ivotnih potreptina.
Taj rad je n o r m a l n o bez zadovoljenja u sebi s a m o m ;
F r e u d u je on neugodan, bolan. U Freudovoj metapsiho-
logiji n e m a mjesta izvornom nagonu radinosti, nago-
6
I s t o , 121122.
7
'Civilized' sexual Morality and Modern Nervousness, u Collected
79
 nu majstorstva itd. 8 Ideja o konzervativnoj p r i r o d i na
gona u vlasti naela uitka i Nirvane iskljuuje takve
pretpostavke. Kada F r e u d sluajno s p o m e n e prirodnu
ljudsku odvratnost p r e m a radu, 9 on samo izvodi zaklju
a k iz svoje osnovne teorijske zamisli. Nagonski s i n d r o m
nesrea i rad ponavlja se kroz itavo F r e u d o v o djelo, 1 0
i njegovo se tumaenje mit o Prometeju usredotouje na
vezu izmeu obuzdavanja spolne strasti i civiliziranog ra
da. 11 Osnovni r a d u civilizaciji je nelibidan, jest t r u d ; t r u d
je neugodnost, i takva n e u g o d n o s t se m o r a nametnu
ti. Kakav bi motiv naveo ovjeka da upotrijebi svoju
spolnu energiju u druge svrhe a k o bi svakom njezinom
u p o t r e b o m m o g a o postii p o t p u n o zadovoljavajui ui
t a k ? On se nikada ne bi liavao toga uitka i ne bi inio
nikakvog daljnjeg napretka. 1 2 Ako ne postoji nikakav
izvorni nagon rada, t a d a se energija koja je p o t r e b n a
za (neugodni) rad, m o r a oduzeti od prvobitnih n a g o n a
od spolnih i razornih nagona. Budui da je civilizacija
uglavnom djelo Erosa, o n a je prije svega povlaenje
libida: k u l t u r a dobija veliki dio duevne energije koja
joj t r e b a oduzimajui je od spolnosti. 1 3
Ali ne h r a n e se s a m o poticaji r a d a t a k o p r e k o spolno
sti sa sprijeenim ciljem. Specifino drutveni nagoni
(kao to su njene veze izmeu roditelja i djece . . . osje
aji prijateljstva, i emocionalne veze u braku) sadra
vaju poticaje koji se spreavaju p o m o u u n u t a r n j e g
8
Ives Hendrick, Work and the Pleasure Principle, u Psychoanaly
tic Quarterly, X I I (1943), str. 314. Radi daljnjeg pretresanja toga spisa
vidi X poglavlje, dolje.
9
Civilization and Its Discontents, str. 34 biljeka.
10
U jednom pismu od 16. aprila 1896. god., on govori o umjerenoj
bijedi potrebnoj za intenzivan rad. Ernest Jones, The Life and Work
of S. Freud, sv. I (New York: Basic Books, 1953), str. 305.
11
Civilization and Its Discontents, str. 5051 biljeka. Collected Pa
pers, V, 288 i dalje. Sto se tie Freudove oito proturjene tvrdnje o
libidnom zadovoljstvu koje pnia rad (Civilization and Its Discontents
str. 34 biljeka), vidi str. 212, dolje.
12
The Most Prevalent Form of Degradation in Erotic Life, u Col
lected Papers, IV, str. 216.
13
Civilization and Its Discontents, str. 74.
80
otpora u postignuu svojih ciljeva; 14 s a m o zahvaljujui
takvom odricanju postaju oni drutveni. Svaki pojedinac
pridonosi svoja odricanja (prvo p o d p r i t i s k o m vanjske
p r i n u d e , a o n d a interno), i iz tih se izvora nagomilala
zajednika zaliha materijala i idealno bogatstvo civili
zacije. 15 I a k o Freud primjeuje da te drutvene nagone
ne t r e b a uzeti k a o sublimirane (jer oni nisu napustili
svoje spolne ciljeve, nego se zadovoljavaju stanovitim
priblinostima zadovoljenja), kae da su blisko pove
zani sa sublimacijom. 1 6 T a k o glavna sfera civilizacije
izgleda k a o sfera sublimacije. Ali sublimacija ukljuuje
deseksualizaciju. ak alko gdjekad i zahvati iz spremita
neutralne uklonjive energije u egu i idu, ta n e u t r a l n a
energija potjee iz narcistikog rezervoara libida, to
jest, o n a je deseksualizirani Eros. 1 7 Proces sublimacije mi
jenja ravnoteu u nagonskoj s t r u k t u r i . ivot je stapanje
E r o s a i nagona smrti; u t o m e stapanju Eros je pobijedio
svog neprijateljskog p a r t n e r a . M e u t i m :
Nakon sublimacije erotska komponenta nema vie snage
da vee cjelinu razornih elemenata koji su ranije bili spo
jeni s njom, i oni se sada oslobaaju u obliku sklono
sti prema agresiji i razaranju. 18
K u l t u r a zahtijeva n e p r e s t a n u sublimaciju; time ona slabi
Eros, koji je graditelj kulture. A deseksualizacija, p u t e m
slabljenja Erosa, razrjeuje razorne poticaje. Tako civi
lizaciju ugroava stanovito nagonsko rastapanje (de-
-fusion), u kojem nagon smrti tei zavladati nagonima
ivota. Potjeui od odricanja i razvijajui se u vlasti
progresivnog odricanja, civilizacija tei samorazaranju.
14
The Libido Theory, u Collected Papers, V, str. 134.
15
'Civilized' Sexual Morality . . ., str. 82.
16
The Libido Theory, str. 134.
17
The Ego and the Id, (London: Hogarth Press, 1950), str. 38, 61
63. Vidi Edward Glover, Sublimation, Substitution, and Social Anxie
ty, u International Journal of Psychoanalysis, sv. XII, br. 3 (1931),
str. 264.
18
The Ego and the Id, str. 80.
81
 S a m o , ta se argumentacija odvija isuvie glatko da
bi bila istinita. Javljaju se m n o g e zamjerke. Prije svega,
ne ukljuuje sav r a d deseksualizaciju, niti je svaki rad
neugodan, niti je odricanje. Drugo, z a b r a n e koje namee
k u l t u r a t a k o e r stvaraju i moda uglavnom stvaraju
derivate nagona smrti, agresivnost i poticaje razara
nja. Barem u t o m smislu k u l t u r n a inhibicija bi prido
nijela snazi Erosa. tavie, s a m r a d u civilizaciji pred
stavlja u velikoj mjeri drutveno koritenje agresivnih
poticaja, te je r a d u slubi Erosa. P r i m j e r e n a r a s p r a v a
o t i m p r o b l e m i m a pretpostavlja da se teorija n a g o n a
oslobodi svoje iskljuive orijentacije na naelo izved
be, da se p r e d o d b a nerepresivne civilizacije (koju su
geriraju s a m a dostignua naela izvedbe) istrai u o d n o s u
na njezinu supstanciju. To emo p o k u a t i u posljednjem
dijelu ove studije; ovdje emo se m o r a t i zadovoljiti pro
b n i m razjanjenjima.
Psihiki izvori i sredstva rada, i njegov o d n o s p r e m a
sublimaciji, sainjavaju j e d n o od najzanemarenijih pod
ruja psihoanalitike teorije. Moda ni na j e d n o m dru
gom mjestu nije psihoanaliza t a k o dosljedno podlegla
slubenoj ideologiji o blagoslovima proizvodnosti. 1 9
Nije o n d a nikakvo udo da u neofrojdistikim k o l a m a
gdje (kao to emo u Epilogu vidjeti) ideologijske tenje
u psihoanalizi trijumfiraju n a d njezinom teorijom, sadr
aj udorednosti r a d a proima sve. Ortodoksna disku
sija se gotovo u cjelini svodi na kreativni rad, naro
ito umjetnost, dok se r a d u p o d r u j u nunosti t r u d
potiskuje u pozadinu.
Sigurno, postoji oblik r a d a koji p r u a visok s t u p a n j
libidnog zadovoljstva, ije je izvoenje u g o d n o . A umje
tniki rad, t a m o gdje je nepatvoren, izgleda da izrasta
iz jedne nerepresivne nagonske konstelacije i tei nere-
presivnim ciljevima u tolikoj mjeri te se ini da na
ziv sublimacija zahtijeva znaajnu izmjenu ako se hoe
19
lanak Ives Hendricka koji je naveden predstavlja u p a d a n pri
mjer.
82
primijeniti na tu v r s t u rada. Ali je glavni t e r e t r a d n i h
odnosa na kojima civilizacija poiva posve drugaije vr
ste. F r e u d primjeuje da dnevni rad na zaradi izdra
vanja p r u a naroito zadovoljstvo kad ga je ovjek oda
b r a o slobodnim izborom. 2 0 Meutim, ako slobodan
izbor znai neto vie nego sitno biranje izmeu una
prijed odreenih nunosti, i a k o su sklonosti i poticaji
upotrijebljeni u r a d u drugaiji od onih koje represivno
naelo zbiljnosti u n a p r i j e d oblikuje, tada je zadovoljstvo
u svakodnevnom r a d u t e k rijetka povlastica. R a d koji
je stvorio i proirio m a t e r i j a l n u osnovicu civilizacije bio
je uglavnom teki rad, o t u e n i rad, bolan i bijedan, i jo
je to uvijek. Izvedba t a k v a r a d a teko da zadovoljava
individualne p o t r e b e i sklonosti. Ona je n a m e t n u t a o
vjeku o k r u t n o m n u n o u i surovom silom; a k o ima
ikakve veze izmeu o t u e n o g r a d a i Erosa, o n a m o r a
biti vrlo indirektna, i s j a k o sublimiranim i oslabljenim
Erosom.
Ali zar civilizirana inhibicija agresivnih poticaja u
r a d u ne kompenzira slabljenje Erosa? Pretpostavlja se
da se agresivni k a o i libidni poticaji zadovoljavaju u
r a d u putem sublimacije, i esto se naglaavao sadi
stiki karakter r a d a koji je koristan po kulturu. 2 1 Raz
vitak tehnike i t e h n i k e racionalnosti apsorbira u veli
koj mjeri modificirane r a z o r n e nagone:
Nagon razaranja, kad se umiri i ukroti (to e rei, spri
jei u svojem cilju) i usmjeri na objekte, prisiljava se
da pribavi egu zadovoljenje njegovih potreba i vlast nad
prirodom. 2 2
Tehnika prua s a m u osnovicu napretku; tehnika ra
cionalnost postavlja m e n t a l n i i behavioristiki o b r a z a c
proizvodnoj izvedbi, d o k se vlast nad prirodom prak
tiki poistovjetila sa civilizacijom. Da li je razornost su-
20
Civilization and Its Discontents, str. 34 Note.
21
Vidi Alfred Winterstein, Zur Psychologie der Arbeit, u Imago,
XVIII (1932), 141.
22
Civilization and Its Discontents, str. 101.
83
 svake racionalnosti. Sve vee gospodarenje p r i r o d o m
b l i m i r a n a u t i m djelatnostima, dovoljno s v ladana i od
bi tada, s p o r a s t o m proizvodnosti rada, razvijalo i za
vraana da osigurava r a d Erosa? ini se da je drutveno
dovoljavalo ljudske p o t r e b e samo kao nusproizvod: sve
k o r i s n a razornost m a n j e sublimirana n e g o drutveno
vee k u l t u r n o bogatstvo i znanje pribavilo bi g r a u pro
korisni libido. Svakako, skretanje r a z o r n o s t i od ega na
gresivnom razaranju i izazvalo p o t r e b u za sve veim
vanjski svijet osiguralo je rast civilizacije. M e u t i m , ek-
n a g o n s k i m potiskivanjem.
stravertirano razaranje ostaje razaranje: u najveem
se b r o j u sluajeva njegovi objekti zaista s n a n o napada Ta teza ukljuuje u sebe egzistenciju objektivnih kri
ju, liavaju svojeg oblika, i r e k o n s t r u i r a j u tek n a k o n terija za procjenu s t u p n j a nagonskog potiskivanja u da-
djelominog razaranja. Jedinice se nasilno dijele, i sa t o m razdoblju civilizacije. Meutim, potiskivanje je naj
stavni dijelovi se nasilno preureuju. P r i r o d a se doslo veim dijelom nesvjesno i a u t o m a t s k o , d o k je njegov
vno siluje. S a m o u stanovitim k a t e g o r i j a m a sublimi stupanj mjerljiv s a m o u svjetlu svijesti. Diferencijal
r a n e agresivnosti (kao u kirurkoj praksi) t a k v o nasilje izmeu (filogenetiki nunog) potiskivanja i viak-poti-
d i r e k t n o pojaava ivot svojeg objekta. Razornost, po skivanja 2 3 m o g a o bi dati kriterije. U n u t a r cjelokupne
d o m a a j u i po nakani, izgleda da se n e p o s r e d n i j e zado s t r u k t u r e potisnute linosti, viak-potiskivanje je onaj
voljava u civilizaciji nego libido. d i o koji je rezultat specifinih drutvenih uvjeta koji se
podravaju u specifinom interesu dominacije. Domaaj
Meutim, budui da se razorni poticaji t a k o zadovo
toga viak-potiskivanja prua s t a n d a r d mjerenja: to
ljavaju, to zadovoljenje ne moe ustaliti njihovu ener
je o n o manje, to je m a n j e represivno razdoblje civiliza
giju u slubi Erosa. Njihova razorna m o ih m o r a tje
cije. Ta je razlika ekvivalentna razlici izmeu biologij
rati s o n u s t r a n u toga ropstva i sublimacije, j e r njihov
skih i povijesnih izvora ljudske patnje. Od tri izvora
cilj nije tvar, nije priroda, niti bilo koji objekt, ve s a m
ljudske patnje koje F r e u d nabraja naime, vie sile
ivot. Ako su derivati nagona smrti, oni ne m o g u prihva
prirode, izloenosti naih tijela propadanju i neprikla-
titi nikakve nadomjestke kao konane. T a d a bi p o m o u
dnosti naih m e t o d a regulacije ljudskih odnosa u obite
konstruktivnog tehnikog razaranja, p u t e m konstruktiv
lji, zajednici i dravi 2 4 b a r e m prvi i posljednji su u
nog nasilja n a d p r i r o d o m , nagoni ipak djelovali u smje
strogom smislu povijesni izvori; superiornost p r i r o d e i
ru unitenja ivota. Korjenita hipoteza r a d a Beyond the
organizacija drutvenih odnosa b i t n o su se mijenjali u
Pleasure Principle (S onu stranu naela ugode) bila b i :
t o k u razvoja civilizacije. P r e m a tome, n u n o s t potiski
nagoni samoodranja, samo-potvrivanja, i gospodare
vanja, i p a t n j a k o j a iz njega proizlazi, mijenja se sa zre-
nja, ukoliko su apsorbirali tu razornost, imali bi funkciju
lou civilizacije, s domaajem postignutog racionalnog
da osiguraju organizmu: vlastiti put do smrti. Freud
gospodarenja p r i r o d o m i drutvom. Objektivno, p o t r e b a
je opozvao tu hipotezu im ju je iznio, ali njegove for
nagonske zabrane i ogranienja ovisi o p o t r e b i za tekim
mulacije u Civilization and Its Discontents ini se da
r a d o m (toil) i odgoenim zadovoljenjem. Isti i moda
ponovo postavljaju njezin bitni sadraj. A injenica da
smanjeni djelokrug nagonskog discipliniranja doveo bi do
je razaranje ivota (ljudskog i ivotinjskog) uznapredo
vieg stupnja potiskivanja na razvijenijem stadiju civili
valo s n a p r e t k o m civilizacije, da su se o k r u t n o s t , mr
zacije, kad se p o t r e b a za odricanjem i tekim r a d o m uve-
nja i znanstveno istrebljivanje ljudi poveali u odnosu
na s t v a r n u mogunost eliminacije potiskivanja ta 23
karakteristika kasne industrijske civilizacije i m a l a bi na Vidi str. 34.
24
Civilization and Its Discontents, str. 43.
gonske korijene koji produavaju razornost s onu stranu
85
84
liko smanjuje zbog materijalnog i intelektualnog n a p r e t k a
k a d a bi civilizacija zaista mogla dopustiti z n a t n o oslo
baanje nagonske energije koja se troi na domi naci ju
i teki rad. Djelokrug i jaina nagonskog potiskivanja
dobivaju svoj p u n i smisao tek u odnosu na povijesno
mogui stupanj slobode. Da li je, za Freuda, n a p r e d a k u
civilizaciji n a p r e d a k u slobodi?
Vidjeli s m o da se F r e u d o v a teorija u s r e d o t o u j e na
ciklus koji se ponavlja dominacija p o b u n a
dominacija. Ali d r u g a dominacija nije n a p r o s t o pona
vljanje prve; kruno kretanje je napredak u dominaciji.
Od prvobitnog oca, p u t e m b r a t s k o g klana, do sistema
institucionalnog a u t o r i t e t a koji je karakteristian za raz
vijenu civilizaciju, dominacija postaje sve vie bezlina,
objektivna, univerzalna, i sve racionalnija, djelotvornija,
produktivnija. Na kraju, u vlasti p o t p u n o razvijenog na
ela izvedbe, pokoravanje izgleda kao da se vri pomo
u drutvene podjele samog r a d a (premda fizika i osob
na snaga ostaje kao nuno sredstvo). Drutvo se pojavlju
je kao trajan i sve iri sistem upotrebljivih izvedbi; hi
jerarhija funkcija i odnosa p o p r i m a oblik objektivnog
u m a : zakon i p o r e d a k su istovjetni sa ivotom samog
drutva. U istom procesu se i potiskivanje depersonalizi-
ra: ogranienje i discipliniranje uitka postaju funkcija
(i prirodni rezultat) drutvene podjele r a d a . D a k a k o ,
otac, k a o pater familias, jo uvijek izvodi o s n o v n o dis
cipliniranje nagona koje p r i p r e m a dijete za viak-poti-
skivanje od strane d r u t v a u vrijeme njegova zrelog i
vota. Ali otac vri tu funkciju vie kao p reds tav ni k po
loaja obitelji u drutvenoj podjeli r a d a nego k a o posje
dnik majke. P r e m a tome, nagoni individuuma se kon
troliraju p u t e m d r u t v e n o g korienja njegove r a d n e
snage. On m o r a da radi da bi ivio, a taj r a d zahtijeva
ne samo osam, deset ili dvanaest dnevnih sati njegova
vremena i p r e m a t o m e odgovarajue skretanje energije,
nego takoer, k a k o u tim satima tako i u ostalim, i po
naanje koje je u skladu sa s t a n d a r d i m a i m o r a l o m na
ela izvedbe. Povijesno, do svoenja Erosa na prokreati-
86
vno-monogamnu spolnost (ime se zavrava podvrgava
nje naela uitka naelu zbiljnosti) dolazi tek kad indi
v i d u u m p o s t a n e subjekt-objekt r a d a u a p a r a t u svoga dru
tva; dok, ontogenetiki, p r v o b i t n o potiskivanje infantil
ne spolnosti ostaje preduvjet da bi se to ostvarilo.
Razvitak hijerarhijskog s i s t e m a drutvenog r a d a ne sa
mo da racionalizira dominaciju nego t a k o e r sadrava
i p o b u n u pr otiv dominacije. Na individualnoj razini, pr
vobitna p o b u n a je u n u t a r okvira normalnog Edipova su
koba. Na drutvenoj razini, n a k o n p o v r a t n i h p o b u n a i
revolucija slijede kontrarevolucije i restauracije. Od ro
bovskih p o b u n a u s t a r o m svijetu do socijalistike revo
lucije, b o r b a potlaenih se zavrila u uspostavljanju je
d n o g novog, boljeg sistema dominacije; dolo je do
n a p r e t k a p u t e m poboljanog l a n c a kontrole. Svaka re
volucija je bila svjestan n a p o r da se j e d n a vladajua
grupa zamijeni drugom; ali je i svaka revolucija oslobo
dila snage koje su otile dalje od cilja, koje su teile
ukidanju dominacije i eksploatacije. Lakoa s kojom su
o n e poraene zahtijeva objanjenje. Primjeren odgovor
ne prua ni vladajua konstelacija sila, ni nerazvijenost
proizvodnih snaga, ni o d s u t n o s t klasne svijesti. U sva
koj revoluciji ini se da je postojao povijesni t r e n u t a k
k a d je b o r b a protiv dominacije mogla biti pobjedonosna
ali je taj t r e n u t a k p r o a o . Izgleda da se element sa-
moporaza ukljuuje u tu d i n a m i k u (bez obzira na valja
n o s t takvih razloga kao t o su preuranjenost i nejedna
k o s t snaga). U t o m je smislu svaka revolucija bila i izda
n a revolucija.
F r e u d o v a hipoteza o podrijetlu i neprekidnosti osje
aja krivnje osvjetljava, u psihologijskom smislu, tu so
ciologijsku d i n a m i k u : ona objanjava poistovjeivanje
onih koji se b u n e s vlau p r o t i v koje se b u n e . Ekonom
sko i politiko udruivanje pojedinaca u hijerarhijski si
stem r a d a p r a t i nagonski p r o c e s u kojem ljudski objekti
dominacije r e p r o d u c i r a j u svoje vlastito potiskivanje. A
sve vea racionalizacija sile izgleda da se odraava u sve
veoj racionalizaciji potiskivanja. Time t o zadrava in-
87

dividue kao o r u a rada, prisiljavajui ih na odricanje i
teki rad, dominacija ne odnava vie samo ili prije sve
ga specifine povlastice, nego odrava d r u t v o kao cje
linu na jednoj skali koja se sve vie iri. Krivnja p o b u n e
se time uveliko pojaava. Pobuna protiv prvobitnog oca
odstranjivala je j e d n u individualnu osobu koju su mo
gle zamijeniti (i zamjenjivale su) druge osobe; ali kad se
vlast oca proirila na vlast drutva, nikakvo takvo nado
mjetanje ne izgleda mogue, i krivnja postaje fatalna.
Zavrila se racionalizacija osjeaja krivnje. Otac, ograni
en u obitelji i u svojem individualnom biologijskom
autoritetu, p o n o v o oivljava, daleko snaniji, u admini
straciji koja odrava ivot drutva i u zakonima koji odr
avaju administraciju. Ta se k o n a n a i najsublimnija
utjelovljenja oca ne m o g u nadii simboliki, emanci
pacijom: n e m a slobode od administracije i njezinih za
kona, j e r se o n i pojavljuju kao konani jamci slobode.
P o b u n a protiv njih bila bi ponovo najvii zloin, ovaj
p u t ne protiv despota-ivotinje koji zabranjuje zadovo
ljenje, nego protiv m u d r o g poretka koji osigurava dobra
i usluge za progresivno zadovoljenje ljudskih potreba. Po
b u n a izgleda sada k a o zloin protiv cjeline ljudskog
drutva i stoga s onu s t r a n u nagrade kao i otkupljenja.
Meutim, sam n a p r e d a k civilizacije tei da tu racional
nost uini lanom. Postojee slobode i postojea zadovo
ljenja veu se za zahtjeve dominacije; oni sami postaju
o r u a potiskivanja. I s p r i k a zbog oskudnosti, koja je op
ravdavala institucionalizirano potiskivanje od njegova
poetka, gubi na vrijednosti kad ovjekovo znanje i kon
trola n a d p r i r o d o m poveavaju sredstva zadovoljavanja
ljudskih p o t r e b a s m i n i m u m o m rada. Osiromaenje ve
likih predjela svijeta, k o j e jo uvijek prevladava, nije
vie uzrokovano s i r o m a t v o m ljudskih i p r i r o d n i h sred
stava, nego je to zbog naina na koji se raspodjeljuju
i koriste. Ta razlika moe biti nevana politici i politia
rima, ali je od p r e s u d n e vanosti za teoriju civilizacije ko
ja izvodi p o t r e b u potiskivanja iz prirodnog i vjeitog ne
razmjera izmeu ljudskih elja i okoline u kojoj one
88
m o r a j u da se zadovolje. Ako takav prirodni uvjet (a
ne stanovite politike i d r u t v e n e ustanove) prua ra
cionalni temelj potiskivanja, o n d a je on iracionalan. Kul
t u r a industrijske civilizacije pretvorila je ljudski organi
z a m u sve osjetljiviji, diferenciraniji i promjenljiviji in
s t r u m e n t , i stvorila je d r u t v e n o bogatstvo koje je do
voljno veliko da pretvori taj i n s t r u m e n t u cilj sebi sa
m o m . Sredstva koja stoje na raspolaganju p r i d o n o s e
kvalitativnoj promjeni ljudskih potreba. Racionalizacija
i mehanizacija rada tee da smanje kvantum nagonske
energije koja je kanalizirana u teki (otueni rad), oslo
baajui t a k o energiju za postignue ciljeva koje postav
lja slobodna igra individualnih sposobnosti. Tehnika dje
luje protiv represivnog k o r i t e n j a energije utoliko to
smanjuje vrijeme p o t r e b n o za proizvodnju ivotnih po
treptina, uteujui t a k o vrijeme za razvijanje p o t r e b a
koje su s onu stranu p o d r u j a nude i nunog rasipanja.
Ali t o je blia realna m o g u n o s t osloboenja indivi
d u u m a od ogranienja koje je nekada opravdala osku
dica i nerazvijenost, to je vea potreba da se odravaju
i usmjeravaju ta ogranienja, da se ne bi raspao posto
jei p o r e d a k dominacije. Civilizacija m o r a da se b r a n i
od privienja jednog svijeta koji bi mogao biti slobodan.
Ako drutvo ne moe upotrijebiti svoju poveanu pro
izvodnju da smanji potiskivanje (jer bi to poremetilo
hijerarhiju status quo-a), proizvodnja se m o r a o k r e n u t i
protiv individua; o n a s a m a postaje orue univerzalne
kontrole. U kasnoj industrijskoj civilizaciji totalitarizam
se iri gdje god interesi dominacije zavladaju proizvo
dnjom, spreavajui i odvraajui njezine mogunosti.
Ljudi se m o r a j u odravati u stanju stalne mobilizacije,
u n u t a r n j e i vanjske. Racionalnost dominacije je uzna
predovala do toke na kojoj prijeti da uniti svoje vlasti
te temelje; stoga se ona m o r a p o n o v o potvrditi, efikasnije
nego ikada ranije. Ovaj p u t nee biti nikakvog umor
stva oca, ne ak ni simbolikog umorstva j e r mo
da nee nai nasljednika.
89
 25
Automacija superega pokazuje obrambene mehani
zme kojima se drutvo suprotstavlja opasnosti. Obrana
se sastoji uglavnom u pojaavanju nadzora ne toliko
nad nagonima koliko nad svijeu, koja bi, preputena
sama sebi, mogla priznati rad potiskivanja u veem i
boljem zadovoljenju potreba. Rukovanje svijeu, koje
se provodi svugdje u svijetu suvremene industrijske ci
vilizacije, opisivalo se u razliitim interpretacijama to
talitarnih i narodnih kultura: koordinacija prirode i
javne egzistencije spontanih i potrebnih reakcija. Pro
micanje lakomislenih djelatnosti u slobodnom vremenu
i pobjeda antiintelektualnih ideologija pruaju primjere
toga smjera. To proirenje kontrola na nekada slobodna
podruja svijesti i dokolice doputa poputanje spolnih
tabua (to je ranije bilo vanije jer su posvudanje kon
trole bile manje efikasne). U usporedbi s puritanskim i
viktorijanskim razdobljem, spolna je sloboda nesumnji
vo porasla (iako se jasno zapaa reakcija protiv dvade
setih godina naeg stoljea). Meutim, u isto vrijeme, sa
mi spolni odnosi su se prisnije asimilirali s drutvenim
odnosima; spolna se sloboda usklauje s korisnim prila
goenjem. Temeljna suprotnost izmeu seksa i drutve
ne korisnosti koja je odraz sukoba izmeu naela ui
tka i naela zbiljnosti zamuuje se progresivnim pro
diranjem naela zbiljnosti u naelo uitka. U svijetu otu
enja, oslobaanje Erosa bi nuno djelovalo kao razor
na, fatalna snaga, kao totalna negacija naela koje upra
vlja represivnom zbiljnou. Nije sluajno da velika
knjievnost zapadne civilizacije slavi samo nesretnu
ljubav, da je mit o Tristanu postao njezin reprezenta
tivni izraz. Morbidni romantizam tog mita u strogom je
smislu realistian. Nasuprot razornosti osloboenog
Erosa, olabavljena spolna udorednost unutar dobro
uanenog sistema monopolistikih kontrola, sama slui
tome sistemu. Negacija se ko-ordinira s pozitivnim: no
s danom, svijet snova sa svijetom rada, fantazija sa fru-
25
Vidi str. 2930, gore.
90
stracijom. I tada se pojedinci, koji se odmaraju u toj
jednoobrazno kontroliranoj zbiljnosti, sjeaju ne sna, ne
go dana, ne bajke, nego njezina igosanja. U svojim erot
skim odnosima, oni idu na sastanke s draeu,
romantikom, sa svojim omiljenim reklamama (commer
cials).
Ali, unutar sistema ujedinjenih i pojaanih kontrola
dolazi do presudnih promjena. One utjeu na strukturu
superega i na sadraj i manifestaciju osjeaja krivnje.
tavie, one tee jednom stanju u kojem se ini da potpu
no otueni svijet, irei svoju punu mo, priprema mate
rijal za novo naelo zbiljnosti.
Superego se oslobaa svojeg podrijetla, a traumatiki
doivljaj oca nadomjeuje se egzogenijim predodbama.
Kako uloga obitelji postaje manje vana u prilagoivanju
pojedinca drutvu, sukob otac-sin nije vie model-sukob.
Ta promjena proizlazi iz osnovnih ekonomskih procesa
kojima se karakterizira, jo od poetka ovoga stoljea,
pretvaranje slobodnog u organizirani kapitalizam.
Nezavisan obiteljski pothvat i, prema tome, nezavisan
osobni pothvat nisu vie jedinice drutvenog sistema; oni
se gube u irokim bezlinim grupiranjima i udruenjima.
U isto vrijeme, drutvena vrijednost individuuma se od
mjerava, prije svega, vie u duhu standardiziranih vjeti
na i kvaliteta prilagoivanja nego autonomnog suda i
osobne odgovornosti.
Tehniko ukidanje individuuma odraava se u opadanju
drutvene uloge obitelji.26 Obitelj je ranije bila ona koja
je, na sreu ili na nesreu, gajila i obrazovala pojedinca,
a vladajua pravila i vrijednosti prenosile su se osobno
i preoblikovale su se putem osobne sudbine. Dakako, u
Edipovoj situaciji, nisu se suoavali pojedinci, nego ge
neracije (jedinice genusa); ali su one u prolaenju i ba-
tinjenju Edipova sukoba postajale individue i sukob se
produavao u pojedinanoj ivotnoj povijesti. Putem bor-
26
Radi analize tih procesa, vidi Studien ber Autaritt und Fami
lie, ur. Max Horkheimer (Paris: Felix Alcan, 1936); Max Horkheimer,
Pomraenje uma, prev. T. Ladan, Sarajevo 1963.
91
be s ocem i s m a j k o m k a o o s o b n i m ciljevima ljubavi i
agresije, m l a d a je generacija ulazila u drutveni ivot s
poticajima, idejama i p o t r e b a m a koje su uveliko bile
njihove vlastite. P r e m a t o m e , n a s t a n a k njihova superega,
represivne p r o m j e n e njihovih poticaja, njihovo odrica
nje i sublimacija predstavljali su s t r o g o osobna iskustva.
Upravo zbog toga njihovo je prilagoivanje ostavilo bolne
brazgotine, i ivot u vlasti naela izvedbe j o je zadrao
sferu privatne n e k o n f o r m n o s t i .
Sada, m e u t i m , pod vlau ekonomskih, politikih i
kulturnih m o n o p o l a , n a s t a n a k zrelog superega ini se da
preskae stadij individualizacije: generiki atom d i r e k t n o
postaje d r u t v e n i a t o m . Represivna organizacija nagona
izgleda da je kolektivna, a ego izgleda da se p r e r a n o so
cijalizira p u t e m cijelog sistema vanobiteljskih posrednika
i posredstava. Jo na predkolskoj razini, drube, radio
i televizija postavljaju obrazac k o n f o r m n o s t i i p o b u n e ;
odstupanja od obrasca se kanjavaju ne toliko u n u t a r
obitelji koliko dzvan obitelji i u s p r k o s njoj. Eksperti za
masovna medija prenose p o t r e b n e vrijednosti; oni pru
aju savrenu p o d u k u u efikasnosti, upornosti, linosti,
snu i r o m a n t i c i . S t i m se obrazovanjem, obitelj vie ne
moe takmiiti. U borbi generacija izgleda da su se uloge
izmijenile: sin zna bolje; on predstavlja zrelo naelo zbilj
nosti n a s u p r o t njegovim zastarjelim p a t e r n a l n i m obli
cima. Otac, prvi objekt agresije u Edipovoj situaciji, po
javljuje se kasnije kao prilino n e p r i k l a d n a m e t a agresi
je. Njegov a u t o r i t e t prenositelja bogatstva, vjetina isku
stava uveliko se smanjuje; on ima m a n j e da prui, i stoga
manje da zabrani. Progresivni otac je najnepodesniji ne
prijatelj i najnepodesniji ideal ali takav je svaki otac
koji vie ne oblikuje e k o n o m s k u , emocionalnu i intelektu
alnu b u d u n o s t djeteta. Pa ipak, z a b r a n e i dalje prevla-
uju, represivna k o n t r o l a nagona i dalje traje, a isto t a k o
i agresivni poticaji. Tko su nadomjesci oca protiv kojih
se ono prvo usmjeruje?
Kako se dominacija p r e t v a r a u sistem objektivne ad
ministracije, depersonaliziraju se likovi koji upravljaju
92
razvojem superega. Ranije je gospodar, poglavica, glavar
hranio superego. Oni su predstavljali naelo zbiljnosti
u svojoj opipljivoj linosti: strogi i d o b r o h o t n i , okrutni,
ali i oni koji nagrauju, oni su izazivali d kanjavali e
lju za p o b u n o m ; n a t u r a n j e 'konformnosti bila je njihova
osobna funkcija i odgovornost. Potovanje i s t r a h mogli
su stoga b i t i p o p r a e n i m r n j o m na ono t o su oni bili
d uinili k a o osobe; o n i su predstavljali ivi objekt poti
cajima i svjesnim n a p o r i m a da se oni zadovolje. Ali su
ti osobni likovi o t a c a postepeno nestali iza ustanova. S
racionalizacijom proizvodnog aparata, s umnoavanjem
funkcija, sva dominacija p o p r i m a oblik administracije.
Na svojem vrhuncu, koncentracija e k o n o m s k e moi iz
gleda da se p r e t v a r a u anonimnost: svatko, ak i onaj
na samom v r h u izgleda da je n e m o a n p r e d p o k r e t i m a i
zakonima samog a p a r a t a . Kontrola se n o r m a l n o sprovodi
preko u r e d a u k o j i m a su kontrolirani i poslodavci i za
posleni. Gospodari vie ne vre pojedinanu funkciju. Sa
distiki glavari, kapitalistiki izrabljivai, pretvoreni su
u lanove birokracije s plaama, i za svoje su podanike
samo lanovi j e d n e druge birokracije. Bol, frustracija,
nemo i n d i v i d u u m a proizlaze iz vrlo produktivnog i efi
kasnog sistema u kojem on zarauje bolje nego ikada
ranije. Odgovornost za organizaciju njegova ivota lei
na cjelini, sistemu, cjelokupnoj sumi ustanova koje od
reuju, zadovoljavaju i kontroliraju njegove potrebe.
Agresivni poticaj u d a r a u p r a z n o ili zapravo mrnja se
sukobljava s n a s m i j a n i m kolegama, zaposlenim takmi
arima, poslunim slubenicima, korisnim drutvenim
radnicima koji svi vre svoju d u n o s t i koji su nevine
rtve.
Tako odbijena, agresija se ponovo introjicira: ta nije
krivo uguivanje, nego ono to se gui. Zato je krivo?
Materijalni i intelektualni n a p r e d a k je oslabio mo reli
gije ispod toke na kojoj ona moe dovoljno rastumaiti
osjeaj krivnje. Agresivnost usmjerena protiv ega prijeti
da p o s t a n e besmislena: s k o o r d i n i r a n o m svijeu, uki
n u t o m skrovitou, konformiranim emocijama, pojedinac
93
nema vie dovoljno duevnog prostora da se razvija
protiv svojeg osjeaja krivnje, da ivi sa svojom Vlastitom
savjeu. Njegov ego se smanjio do te mjere da se razno
liki antagonistiki procesi izmeu ida, ega i superega ne
mogu razvijati u svojem klasinom obliku.
Pa ipak, krivnja postoji; ini se da je ona vie kakvoa
cjeline nego pojedinaca kolektivna krivica, bolest je
dnog institucionalnog sistema koji pustoi i spreava ma
terijalna i ljudska sredstva koja su mu na raspolaganju.
Veliina tih sredstava moe se odrediti pomou razine
ostvarene ljudske slobode koja se moe postii putem
istinski racionalne upotrebe proizvodnog kapaciteta. Ako
se primijeni to mjerilo, izgleda da, u sreditima industrij
ske civilizacije, ovjeka odravaju u stanju osiromaenja,
i kulturnog i fizikog. Veina klieja kojiima sociologija
opisuje proces dehumanizacije u sadanjoj masovnoj kul
turi ispravni su; ali se ini da su nagnuti u krivom smje
ru. Ono to je nazadno nisu mehanizacija i standardiza
cija, nego njihov sadraj, ne univerzalna koordinacija, ne
go njeno prikrivanje ispod lanih sloboda, izbora i indi
vidualnosti. Visoki standard ivljenja u oblasti velikih
korporacija je restriktivan u konkretnom sociologijskom
znaenju. Dobra i usluge koje pojedinci kupuju kontroli
raju njihove potrebe i okamenjuju njihove sposobnosti.
U zamjenu za robe koje obogauju njihov ivot, pojedin-
oi prodaju ne samo svoj rad nego i svoje slobodno vri
jeme. Bolje ivljenje se izjednauje s posvemanjom kon
trolom ivljenja. Ljudi stanuju u stambenim blokovima
i posjeduju vlastite automobile s kojima vie ne mogu
pobjei u jedan drugi svijet. Imaju goleme hladnjake na
punjene zamrznutom hranom. Imaju desetine novina i
magazina koji podupiru iste ideale. Posjeduju bezbrojne
izabrane stvarice, bezbrojne napravice koje su sve iste
vrste i zaokupljuju ih i odvraaju im panju od stvarnog
predmeta koji je svijest o tome da bi i mogli raditi
manje i sami odreivati svoje potrebe i zadovoljenje.
Dananja se ideologija sastoji u tome da proizvodnja i
potronja reproduciraju i opravdavaju dominaciju. Ali
94
njihov ideologijski karakter ne mijenja injenicu da su
njihove koristi stvarne. Represivnost cjeline poiva u ve
likoj mjeri na njezinoj efikasnosti: ona poveava djelo
krug materijalne kulture, olakava nabavku ivotnih po
treptina, pojeftinjuje komfor i rasko, uvlai sve vea
podruja u orbit industrije, dok istovremeno podrava
teak rad i razaranje. Individuum plaa rtvujui svoje
vrijeme, svoju svijest, svoje snove; civilizacija plaa r
tvujui svoja vlastita obeanja slobode, pravde i mira
za sve.
Nesuglasnost izmeu potencijalnog osloboenja i stvar
nog potiskivanja dosegla je svoju punu mjeru: ona pro
ima sve oblasti ivota irom cijelog svijeta. Racionalnost
napretka povisuje iracionalnost njegove organizacije i
uprave. Drutvena kohezija i upravna mo su dovoljno
jake da zatite cjelinu od direktne agresije, ali nisu do
voljno jake da odstrane nakupljenu agresivnost. Ona se
okree protiv onih koji ne pripadaju cjelini, ija egzi
stencija je njezino poricanje. Taj neprijatelj se pojavljuje
kao zakleti neprijatelj i sam antikrist: on je svugdje u
svako vrijeme; on predstavlja skrivene i mrane snage,
i njegova sveprisutnost zahtijeva totalnu mobilizaciju.
Razlika izmeu rata i mira, izmeu civilnog i vojnog sta
novnitva, izmeu istine i propagande se brie. Po
stoji vraanje na povijesne stadije koji su odavno proli,
a to vraanje reaktivira sado-mazohistiku fazu u nacio
nalnim i internacionalnim razmjerima. Samo se poticaji
te faze reaktiviraju na jedan nov, civiliziran nain:
praktiki bez sublimacije, oni postaju drutveno kori
sne djelatnosti u koncentracionim i radnim logorima,
kolonijalnim i graanskim ratovima, u kaznenim ekspe
dicijama itd.
U tim okolnostima, pitanje da li je sadanje razdoblje
civilizacije vidljivo razornije nego prethodna razdoblja
ne ini se vrlo relevantnim. U svakom sluaju, to pitanje
se ne moe izbjei tako da se pokae na razornost koja
vlada tokom povijesti. Razornost sadanjeg razdoblja ot
kriva svoje puno znaenje tek ako se sadanjost izmjeri.
95
ne u t e r m i n i m a prolih razdoblja, nego u t e r m i n i m a svo
jih vlastitih mogunosti. Postoji vie nego kvantitativna
razlika u tome da li se ratovi vode p o m o u profesionalnih
armija na ogranienim p r o s t o r i m a , ili protiv itavih pu-
anstava u svjetskim razmjerima; da li se tehniki pro
nalasci koji bi mogli osloboditi svijet od bijede upotre
bljavaju za svladavanje ili za stvarainje patnje; da li tisue
pogibaju u boju ili se milijuni znanstveno istrebljuju uz
p o m o d o k t o r a i inenjera; da li izgnanici rnogu nai uto
ite preko granica, ili ih proganjaju i r o m cijele zemlje;
da li su ljudi p r i r o d n o neuki ili ih ine n e u k i m time to
im daju svakodnevne obroke obavjetenja i zabave. Ono
to je novo je lakoa s kojom se t e r o r s t a p a s normalno-
u, i razornost s izgraivanjem. Pa ipak, n a p r e d a k se
nastavlja, i produava da suava osnovu potiskivanja. Na
vrhuncu svojih progresivnih dostignua, dominacija ne
samo da podriva svoje vlastite temelje, nego t a k o e r kva
ri i dokrajuje opoziciju protiv dominacije. Ono to osta
je je negativitet u m a , koji potie bogatstvo i mo, i stva
ra klimu u kojoj s a h n e n a g o n s k o korijenje naela izvedbe.
Otuenje r a d a je gotovo p o t p u n o . Mehanika lanane
proizvodnje, u r e d s k a rutina, obred kupovine i prodaje
liavaju se svake veze s ljudskim m o g u n o s t i m a . Radni
odnosi su u velikoj mjeri postali odnosi m e u osobama
kao izmjenjivim objektima znanstvenog upravljanja i
strunjaka za efikasnost. Dakako, konkurencija koja jo
prevlauje zahtijeva stanoviti stepen individualnosti i
spontanosti; ali su te odlike postale isto t a k o povrne i
iluzorne kao i konkurencija kojoj pripadaju. Individual
nost postoji doslovno po imenu samo u specifinom pre
doavanju tipova 2 7 (kao to su vamp, domaica, undina,
mukarac, karijeristkinja, mladi p a r koji se bori), upravo
k a o to i konkurencija tei da se svede na unaprijed ure
e n e raznolikosti u proizvodnji sitnica, o m o t a , mirisa,
27
Vidi Leo Lowenthal, International Who's Who 7957, u Studies in
Philosophy and Social Science (ranije Zeitschrift fr Sozialforschung).
VIII (1939), 262FF; i Historical Persnectives of Popular Culture, u
American Journal of Sociology, LV (1950), 323 i dalje.
96
boja itd. Ispod te iluzorne povrine, cijeli svijet r a d a i
njegova rekreacija, postali su sistem ivih i neivih stva
ri svi podjednako p o d r e e n i administraciji. Ljudska
egzistencija u tome svijetu je p u k a sirovina, tvar, mate
rijal koji n e m a naelo svojeg k r e t a n j a u s a m o m sebi. To
stanje okotavanja djeluje i na nagone, njihove inhibi-
cije i modifikacije. Njihova izvorna dinamika postaje
statina: meudjelovanja izmeu ega, superega i i d a
skrutnjavaju se u a u t o m a t s k e reakcije. Korporealizaciju
superega p r a t i korporealizacija ega, koja se oituje u za
leenim osobinama i gestama, proizvedenim u odgovara
j u i m prilikama i satima. Svijest, sve manje o p t e r e e n a
autonomijom, tei da se svede na zadatak reguliranja ko
ordinacije pojedinca sa cjelinom.
Ta koordinacija je do te m j e r e djelotvorna da se ope
nezadovoljstvo vie smanjilo nego to se povealo. Mi
s m o nagovijestili 2 8 da se pojedinevo saznanje o potiski
vanju koje prevladava otupljuje pomou m a n i p u l i r a n o g
ogranienja njegove svijesti. Taj proces mijenja sadra
je sree. Pojam oznaava vie-nego-privatno, vie-nego-
-subjektivno stanje; 2 9 srea nije u p u k o m osjeaju zado
voljenja, nego u zbiljnosti slobode i zadovoljenja. Srea
ukljuuje spoznaju: o n a je p r e r o g a t i v animal rationale-a.
Sa p r o p a d a n j e m svijesti, s k o n t r o l o m obavjetenja, s
apsorpcijom individuuma u masovnu komunikaciju
spoznajom se upravlja i o n a se ograniava. Individuum
zaista ne zna to se dogaa; neodoljivi stroj obrazova
nja i zabave ujedinjuje ga sa svima ostalim u stanju
anestezije iz kojeg se tei iskljuiti sve tetne ideje. I bu
dui da spoznaja cijele istine teko da pridonosi srei,
takva openita anestezija ini individue sretnima. Ako
je tjeskoba neto vie nego o p e n i t a slabost, a k o je o n a
j e d n o egzistencijalno stanje, o n d a ovo takozvano doba
tjeskobe odlikuje stupanj do kojeg je tjeskoba nestala
iz izraza.
28
Vidi str. 85, gore.
29
Vidi Herbert Marcuse, Zur Kritik des Hedonismus, u Zeitschrift
fr Sozialforschung, VII (1938), 55 i drugdje.
97
 Te tenje izgleda da sugeriraju da se potroak energi
je i napora za razvoj, ovjekovih vlastitih inhibicija uve
like smanjuje. ive veze izmeu pojedinca i njegove kul
ture poputaju. Ta kultura je bila, u pojedincu, i za nje
ga, sistem inhibicija koje su stvarale i obnavljale predo-
minantne vrijednosti i ustanove. Sada, represivnu snagu
naela zbiljnosti izgleda da vie ne obnavljaju i ne po
mlauju potisnuti pojedinci. to manje oni djeluju kao
posrednici i rtve svog vlastitog ivota, to se manje na
elo zbiljnosti ojaava putem stvaralakih identifika
cija i sublimacija, koje obogauju i u isto vrijeme zati
uju kuanstvo kulture. Skupine i skupni ideali, filozo
fije, umjetnika djela i knjievnost koji jo bez kompro
misa izraavaju strahovanja i nade ovjeanstva suprot
stavljaju se naelu zbiljnosti koje prevlauje: oni su
njegova apsolutna optuba.
Pokazuju se pozitivni vidovi progresivnog otuenja.
Ljudske energije koje su podravale naelo izvedbe po
staju sve vie nevane. Automacija potrebe i rasipanja,
rada i zabave, iskljuuje u toj oblasti ostvarenje indivi
dualnih mogunosti. Ona odbija libidnu kateksu. Ideolo
gija oskudice, proizvodnosti tekog rada, dominacije i
odricanja, uklanja se sa svojeg nagonskog kao i racional
nog tla. Teorija otuenja je pokazala injenicu da ovjek
ne ostvaruje sebe u svojem radu, da je njegov ivot po
stao orue rada, da su njegov rad i njegovi proizvodi po
primili oblik i mo koji su nezavisni od njega kao po
jedinca. Ali osloboenje od toga stanja ini se da zahtije
va, ne zaustavljanje otuenja, nego njegovo izvrenje, ne
reaktivizaciju potisnute i proizvodne linosti, nego nje
zino ukidanje. Uklanjanje ljudskih mogunosti iz svijeta
(otuenog) rada stvara preduvjete za uklanjanje rada iz
svijeta ljudskih mogunosti.
5
Filozofijska meuigra
Freudova teorija civilizacije izrasta iz njegove psihologij
ske teorije: njezini se uvidi u povijesne procese izvode iz
analize duevnog aparata pojedinaca koji su iva supstan
cija povijesti. Taj pristup prodire kroz zatitnu ideolo
giju utoliko to razmatra kulturne ustanove u smislu
onoga to su uinile od pojedinaca pomou kojih djelu
ju. Ali psihologijski pristup ini se da zatajuje na presu
dnoj toki: povijest je napredovala iza lea pojedina
ca i iznad njih, a zakoni povijesnog procesa bili su vie
oni koji upravljaju postvarenim ustanovama nego poje
dincima.1 Protiv te kritike dokazivali smo da Freudova
psihologija dosie jednu dimenziju duevnog aparata
gdje je pojedinac jo genus, sadanjost jo prolost. Freu
dova teorija otkriva biologijsku de-individualizaciju ispod
sociologijske prva se odvija pod naelom uitka i Nir
vane, druga pod naelom zbiljnosti. Pomou te generike
koncepcije, Freudova psihologija individuuma je per se
psihologija genusa. A njegova generika psihologija ot
kriva nestalnosti nagona kao povijesne nestalnosti: po
vratna dinamika borbe izmeu Erosa i nagona smrti,
graenja i razaranja kulture, potiskivanja i povratka po
tisnutog, oslobaa se i organizira povijesnim uvjetima u
kojima se ovjeanstvo razvija.
1
Vidi Theodor W. Adorno, Psychoanalyse und Soziologie, u Socio-
logica (Frankfurt: Europische Verlagsantalt, 1955). Frankfurter Bei
trge zur Soziologie, sv. I.
99
 Ali metapsihologijske implikacije Freudove teorije pre
laze ak okvire sociologije. Prvobitni nagoni p r i p a d a j u
ivotu i s m r t i to e rei organskoj tvari k a o takvoj.
Oni povezuju organsku tvar n a t r a g s a n o r g a n s k o m tvari,
i naprijed s njezinim viim duevnim manifestacijama.
Drugim rijeima, Freudova teorija sadrava stanovite
pretpostavke o s t r u k t u r i temeljnih n a i n a bitka: sadrava
ontologijske implikacije. U ovome se poglavlju nastoji po
kazati da su te implikacije vie nego formalne da one
p r i p a d a n j u osnovnom k o n t e k s t u zapadne filozofije.
P r e m a Freudu, civilizacija poinje s m e t o d i n o m inhi-
bicijom prvobitnih nagona. Mogu se razlikovati dva glav
na oblika nagonske organizacije: (a) inhibicija spolnosti,
koja rezultira u trajnim i p r o i r e n i m g r u p n i m odnosima,
i (b) inhibicija razornih nagona, koja dovodi do gospoda
renja ovjekom i p r i r o d o m , do individualne i socijalne
udorednosti. K a k o kombinacija t i h dviju sila sve efi
kasnije podrava ivot sve irih grupa, E r o s nadvladava
svojeg protivnika: drutveno koritenje prisiljava nagon
s m r t i na slubu ivotnim n a g o n i m a . Ali s a m n a p r e d a k
civilizacije poveava djelokrug sublimacije i kontrolira
nje agresije; i zbog jednog i zbog drugog, E r o s slabi a
razornost se oslobaa. To bi sugeriralo da n a p r e d a k os
taje izloen jednoj regresivnoj tenji u nagonskoj struk
turi (u posljednjoj analizi, n a g o n u smrti), da protiv po
r a s t a civilizacije djeluje u s t r a j n i (iako potisnuti) poticaj
na smirenje u konanom zadovoljenju. Dominacija, i po
vienje m o i i proizvodnje, prelaze p u t e m razaranja iz
van granica racionalne nude. Zahtjev za oslobaanjem
se p o m r a u j e zahtjevom za Nirvanom.
Zlokobna hipoteza da k u l t u r a , p u t e m d r u t v e n o isko
ritenih poticaja, stoji u vlasti naela Nirvane, esto je
progonila psihoanalizu. N a p r e d a k sadrava regresiju.
Od svoje ideje o traumi roenja, Otto R a n k je doao
do zakljuka da kultura postavlja u sve veoj mjeri za
titne ljuske, koje r e p r o d u c i r a j u intra-uterino stanje:
100
Svaki komfor koji civilizacija i tehniko znanje nepre
stano nastoje poveati, samo je pokuaj da se trajnim
nadomjescima zamijeni prvobitni cilj od k o j e g . . . se sve
vie odmie. 2
Ferenczijeva teorija, n a r o i t o njegova ideja genito-fu-
galnog libida 3 , tei istom zakljuku, d o k je Geza Rohaim
s m a t r a o opasnost od gubitka objekta, od n a p u t e n o s t i
u tmini, j e d n i m od p r e s u d n i h nagonskih motiva u evo
luciji kulture. 4
Ustrajna snaga naela Nirvane u civilizaciji osvjetlja
va djelokrug ogranienja n a m e t n u t i h moi E r o s a koja
gradi kulturu. Eros stvara k u l t u r u u svojoj b o r b i pro
tiv nagona s m r t i : on se bori da odri bitak na sve iroj
i sve bogatijoj ljestvici da bi zadovoljio ivotne nago
ne, da bi ih zatitio od opasnosti ne-ispunjenja, unitenja.
Neuspjeh Erosa, n e d o s t a t a k ispunjenja u ivotu, jest ono
to poveava nagonsku vrijednost smrti. Mnogostruki
oblici regresije predstavljaju nesvjestan proces protiv
nepotpunosti civilizacije: protiv prevlasti tekog r a d a n a d
uitkom, izvedbe n a d zadovoljstvom. Najunutranjija
tendencija u organizmu bori se protiv naela koje je
zavladalo civilizacijom i insistira na p o v r a t k u iz otue
nja. Derivati nagona s m r t i p r i d r u u j u se u toj pobuni
neurotikim i pervertiranim manifestacijama Erosa. I
ponovo Freudova teorija civilizacije ukazuje na te protu-
tenje. Razorne, kakve izgledaju u svjetlu postojee kul
t u r e , one svjedoe o razornosti onoga to nastoje razo
riti: potiskivanja. One se ne usmjeruju samo protiv na
ela zbiljnosti, na ne-bitak, nego i preko naela zbiljnosti
na drugi nain bitka. Navjeuju povijesni k a r a k t e r
naela zbiljnosti, granice njegove valjanosti i nude.
Na toj toki se Freudova metapsihologija spaja s glav
n i m t o k o m zapadne filozofije.
* * *
2
The Trauma of Birth (New York: Harcourt, Brace, 1929), str. 99;
vidi i str. 103.
3
Vidi poglavlje X, dolje.
4
The Origin and the Function of Culture (New York: Nervous and
Mental Disease Monograph. Br. 69, 1943), str. 77.
101
 Kad je znanstvena racionalnost zapadne civilizacije
poela davati zrele plodove, sve vie je postajala svjes
nom svojih psihikih implikacija. Ego koji je poduzeo
racionalno preoblikovanje ljudske i prirodne okoline po
kazao se kao bitno agresivan, napadaki subjekt, ije
su misli i djela smjerali gospodarenju objektima. Bio je
to subjekt protiv objekta. To a priori antagomistako is
kustvo odredilo je ego cogitans kao i ego agens. Priro
da, vlastita kao i vanjski svijet, dati su egu kao neto
sa ime se mora ratovati, to se mora poraziti, pa ak
i silovati takav je bio preduvjet samo-odranja i sa-
mo-razvitka.
Borba poinje s neprestanim unutarnjim podjarmlji
vanjem niih sposobnosti pojedinca: njegovih osjetil-
nih i apetitivnih sposobnosti. Njihovo se podjarmljivanje,
barem od Platona, smatra konstitutivnim elementom
ljudskog uma, koji je tako u samoj svojoj funkciji re
presivan. Borba dolazi do svojeg vrhunca u pobjedi nad
vanjskom prirodom, koja se mora stalno napadati, kro
titi i izrabljivati da bi podlegla ljudskim potrebama. Ego
doivljava bitak kao provokaciju,5 kao projekt; 6 on
doivljava svako egzistencijalno stanje kao ogranienje
koje treba svladati, preoblikovati u jedno drugo. Ego
postaje prekondicioniran za akciju svladavanja i za pro
izvodnost ak prije bilo kakve specifine prilike koja za
htijeva takav stav. Max Scheler je pokazao da je svjes
ni ili nesvjesni impuls ili volja za moi nad prirodom
primum movens u odnosu modernog individuuma pre
ma bitku, i da on strukturalno prethodi modernoj zna
nosti i tehnici pre- i a-logiki antecedent prije znan
stvene misli i intuicije. 7 Priroda se a priori doivljava
putem organizma sklonog dominaciji i stoga se doiv
ljava kao podlona gospodarenju i kontroli. 8 Prema to-
5
Gaston Bachelard, L'Eau et les Reves (Paris: Jose Corti, 1942), str.
214.
6
J. P. Sartre, L'Etre et le Neant (Paris: Gallimard, 1946), passim.
7
Die Wissensformen und die Gesellschaft (Leipzig, 1926), str. 234
235.
8
Nav. dj., str. 298299. Scheler misli na herrschaftswilliges Le
bewesen.
102
me rad je a priori mo i provokacija u borbi s priro
dom; on je svladavanje otpora. U takvom radu-stavu,
predodbe objektivnog svijeta se pojavljuju kao sim
boli za toke agresije; in se pokazuje kao dominacija,
9
a zbiljnost per se kao otpor. Scheler naziva taj nain
misli, spoznaja upregnuta u dominaciju i dostignue i
vidi u njoj specifian oblik spoznaje koji je vodio raz
10
voj moderne civilizacije. Ta je misao oblikovala pre-
dominantni pojam ne samo ega, misleeg i djelujueg
subjekta, nego i njegova objektivnog svijeta pojam
bitka kao takva.
Bilo to da su implikacije izvorne grke koncepcije
Logosa, kao biti bitka, od kanonizacije Aristotelove lo
gike, taj se terrain stapa s idejom uma koji sreuje, kla
sificira i gospodari. A ta ideja uma postaje sve antago-
nistikija prema onim sposobnostima i stavovima koji
su vie receptivni nego produktivni, koji tee vie za
dovoljenju nego transcendenciji koji ostaju jako pri
vreni naelu uitka. Oni se pojavljuju kao ono bezum
no i iracionalno to se mora pokoriti i zadrati, da bi
sluilo napretku uma. Um treba da osigura, putem sve
djelotvornijeg preoblikovanja i izrabljivanja prirode, is
punjenje ljudskih mogunosti. Ali u tome procesu ini se
da se cilj povlai pred sredstvima: vrijeme posveeno
otuenom radu apsorbira vrijeme individualnih potreba
i odreuje same potrebe. Logos se pokazuje kao lo
gika dominacije. Kada logika zatim svede jedinice misli
na znake i simbole, zakoni misli su konano postali raz
liite tehnike izraunavanja i manipulacije.
Ah logika dominacije ne trijurnfira neosporno. Filo
zofija koja saimlje antagonistiki odnos izmeu subjek
ta i objekta sadrava i predodbu o njihovu izmirenju.
Neumorni rad subjekta koji transcendira zavrava se u
krajnjem jedinstvu subjekta i objekta: ideji bitka-po-
9
Nav. dj., str. 459, 461.
10
Die Formen des Wissens und die Bildung (Bonn, 1925), str. 33
Schelerov izraz je Herrschafts- und Leistungswissen.
103

-sebi-i-za-sebe, koji se sastoji u svojem vlastitom ispu
njenju. Logos zadovoljenja proturjei Logosu otuenja:
n a p o r da se to dvoje uskladi obuzima u n u t a r n j u povijest
zapadne metafizike. To dobiva svoju klasinu formula
ciju u Aristotelovoj hijerarhiji naina bitka, koja kulmi
n i r a u nous theos-u: njegov o p s t a n a k se vie ne odre
uje i ne ograniuje niim drugim nego n j i m samim,
i posve je za sebe u svim stanjima i uvjetima. Uspinju-
a krivulja bivanja svija se u k r u g koji se kree u
sebi; prolost, sadanjost i b u d u n o s t zatvaraju se u
p r s t e n . P r e m a Aristotelu, taj nain b i t k a je rezerviran
za boga; a kretanje misli, isto miljenje, njegova je je
dina empirijska aproksimacija. I n a e empirijski svijet
ne sudjeluje u takvom ispunjenju; s a m o j e d n a enja,
Erosu slina, povezuje ovaj svijet s njegovim ciljem-
po-sebi. Aristotelova koncepcija nije religijska. Nous
theos je, tako rei, dio svemira, a niti njegov t v o r a c niti
njegov gospodar niti njegov spasilac, nego n a i n b i t k a
u kojem je sva mogunost aktualnost, u k o j e m se ispu
nio projekt bitka.
* * * jest moe postii svoje zadovoljenje samo u drugoj sa
Aristotelovska koncepcija ivi u svim b u d u i m trans
formacijama. Kada, na kraju Doba Uma, s Hegelom, za
p a d n a misao ini svoj posljednji i najvei pokuaj da
pokae valjanost svojih kategorija i naela koja vladaju
njenim svijetom, ona ponovo zakljuuje sa nous-om
theos-om. Ponovo, ispunjenje se prenosi na apsolutnu
ideju i na apsolutnu spoznaju. Ponovo, k r e t a n j e kruga
zavrava muni proces destruktivne i p r o d u k t i v n e trans-
cendencije. Sada krug obuhvaa cjelinu: sve se otue
nje opravdava i u isto vrijeme dokida u univerzalnom
obruu u m a koji je svijet. Ali sada filozofija shvaa kon
k r e t n u povijesnu osnovu na kojoj se die graevina
uma.
Fenomenologija duha razotkriva s t r u k t u r u u m a kao
s t r u k t u r u dominacije i kao prevladavanje dominacije.
104
Um se razvija p u t e m razvijanja samo-svijesti ovjeka ko
ji pobjeuje prirodni i povijesti svijet i ini ga materi
j a l o m svojeg samo-ostvarenja. K a d a p u k a svijest do
segne stadij samo-svijesti, o n a sebe nalazi kao ego, a ego
je prva udnja {desire): on moe postati svjestan sebe
samo p o m o u zadovoljavanja s a m a sebe u drugom i
p o m o u njega. Ali takvo zadovoljenje ukljuuje negaci
ju drugoga, j e r ego m o r a dokazati sebe t a k o da istin
ski bude-za-sebe protiv svake drugosti. 1 1 To je po
j a m individuuma koji n e p r e s t a n o m o r a da se dokazuje
i p o t v r u j e da bi bio stvaran, koji se postavlja n a s u p r o t
svijetu k a o svojoj negativnosti, k a o nijekanju svoje
slobode, t a k o da on moe postojati samo p u t e m nepre
stanog osvajanja i ispitivanja svoje egzistencije, a pro
tiv n e k e stvari ili nekoga koji mu je osporavaju. Ego
m o r a p o s t a t i slobodan, ali a k o svijet ima karakter
negativnosti, t a d a sloboda ega ovisi od toga da b u d e
priznat, potvren k a o gospodar a takvo prizna
nje moe pruiti samo d r u g i ego, drugi samo-svjesni
subjekt. Objekti nisu ivi; svladavanje njihova o t p o r a
ne moe zadovoljiti niti ispitati m o ega: Samo-svi-
mo-svijesti. Agresivni stav p r e m a svijetu-objektu
dominacija prirodom, t a k o k o n a n o cilja na dominaciju
ovjeka po ovjeku. To je agresivnost p r e m a d r u g i m
subjektima: zadovoljenje ega uvjetuje njegov negativni
odnos p r e m a d r u g o m egu:
Odnos obiju samo-svijesti na taj se nain tako konstituira
da one iskuavaju same sebe i jedna drugu u borbi za
ivot i s m r t . . . i jedino tako da se ivot stavi na kocku,
dolazi se do slobode .. . 12
Sloboda ukljuuje u sebe rizik ivota, ne stoga t o uklju
uje oslobaanje od robovanja, nego zbog toga to se
11
Ovo i ono to slijedi p r e m a Fenomenologiji (B. IV, A.)
12
The Philosophy of Hegel, ur. Carl J. Friedrich (New York: Modern
Library, 1953), str. 402.
105
 s a m sadraj ljudske slobode odreuje u z a j a m n i m nega
tivnim odnosom p r e m a d r u g o m e . I b u d u i da taj ne
gativni odnos djeluje na totalitet ivota, sloboda se mo
e ispitivati s a m o t a k o da se zaloi s a m ivot. S m r t i
tjeskoba ne k a o strah zbog onog ili ovog elementa,
niti zbog ovog ili onog t r e n u t k a vremena, nego kao
strah zbog ovjekova 'cijelog bia' 1 3 sainjavaju bit
ne t e r m i n e ljudske slobode i zadovoljenja. Iz negativne
s t r u k t u r e samosvijesti proizlazi o d n o s gospodara i ro
ba, gospodstva i ropstva. Taj je o d n o s posljedica spe
cifine p r i r o d e samo-svijesti i posljedica njezina speci
finog stava p r e m a drugom (objekta i subjekta).
Ali Fenomenologija duha ne bd bila saimo-interpreta-
cija zapadne civilizacije kada ne bi bila nita vie nego
razvijanje logike dominacije. Fenomenologija duha dovo
di do prevladavanja onog oblika slobode koji proizlazi iz
antagonistikog odnosa p r e m a drugome. A istinski je ob
lik slobode, ne n e p r e s t a n a djelatnost pokoravanja, nego
njezino smirivanje u jasnoj spoznaji i zadovoljenju bia.
Ontologijska klima koja prevladava na k r a j u Fenome
nologije predstavlja sutu s u p r o t n o s t prometejskoj di
namici:
Rane duha zacjeljuju, a da ne ostanu oiljci; in nije
ono neprolazno; nego duh ga uzima natrag u sebe, a
strana pojedinanosti (individualnosti) . . . jeste ono, to
neposredno iezava.14
Uzajamno potivanje i priznanje su jo ispit zbiljnosti
slobode, ali su t e r m i n i sada o p r a t a n j e i izmirenje:
Rije izmirenja jeste (objektivno) opstojei duh, koji is
to znanje samoga sebe kao opega bia promatra u svojoj
13
Nav. dj., 407.
14
Die Wunden des Geistes heilen, ohne dass Narben bleiben; die
Tat ist nicht das Unvergngliche, sondern wird von dem Geiste in sich
zurckgenommen, und die Seite der E i n z e l h e i t . . . ist das umittelbar
Verschwindende. Usp. Fenomenologija duha, preveo V. Sonnenfeld,
Zagreb 1955, str. 359.
106
s u p r o t n o s t i . . . meusobno priznavanje, koje je apso
lutni duh. 1 5
Do t i h formulacija dolazi na p r e s u d n o m m j e s t u gdje je
Hegelova analiza manifestacija d u h a dosegla poloaj sa-
mo-svjesnog duha njegov bitak-po-sebi-za-sebe. Ovdje
negativni odnos p r e m a drugom konano se, u egzisten
ciji d u h a kao nous-a, p r e t v a r a u proizvodnost koja je
receptivnost, djelatnost koja je ispunjenje. Hegelovo iz
laganje sistema u njegovoj Enciklopediji zavrava na ri
jei uiva. Filozofija zapadne civilizacije k u l m i n i r a u
ideji da istina poiva u negaciji naela koje upravlja
ovom civilizacijom negaciji u dvostrukom smislu, da
se sloboda pojavljuje k a o r e a l n a samo u ideji, i da
proizvodnost b i t k a koja beskonano projicira i transcen-
d i r a dolazi do ispunjenja u vjenom m i r u samo-svjesne
receptivnosti.
Kroz cijelu Fenomenologiju duha zadrava se n a p e t o s t
izmeu ontologijskog i povijesnog sadraja: manifestaci
je d u h a jesu glavni stadiji zapadne civilizacije, ali te
povijesne manifestacije oteuje negativnost; d u h dolazi
do sebe s a m a s a m o u a p s o l u t n o m znanju i k a o apsolut
no znanje. On je u isto vrijeme istinski oblik misli i is
tinski oblik bitka. Bitak je u samoj svojoj biti u m . Ali
najvii oblik u m a je, Hegelu, gotovo s u p r o t n o od pre
vladajuega oblika: on je postignuto odravano ispu
njenje, j a s n o jedinstvo subjekta i objekta, univerzalnog
i individualnog, vie dinamino nego statiko jedinstvo
u kojem je sve bivanje s l o b o d n a samo-eksternalizacija
(Ent'dusserung), oslobaanje i uivanje mogunosti.
R a d povijesti se smiruje u povijesti: otuenje se ukida,
a s njim transcendencija i t o k vremena. D u h ukida svo
ju v r e m e n s k u formu; unitava vrijeme. 1 6 Ali cilj po
vijesti ponovo osvaja svoj sadraj: sila koja ostvaruje
15
Das Wort der Vershnung ist der daseiende Geist, der das reine
Wissen seiner selbst als allgemeines Wesen in seinem Gegenteile . . . an
schaut, ein gegenseitiges Anerkennen, welches der absolute Geist
ist. Usp. isto, str. 360.
16
. . . hebt seine Zeitform auf; tilgt die Zeit. Usp. isto, str. 427.
107
 ljuje se kao nous, duh, Geist. Na kraju d na poetku
p o b j e d u n a d vremenom je sjeanje (re-collection, ponov
empirijski svijet ostaje u negativnosti materijal i
no sabiranje). Apsolutno znanje, u kojem d u h postie svo
orue duha, ili njegovih predstavnika na zemlji. U zbilj
ju istinu je ulaenje u sebe, u k o j e m u on n a p u t a svo
nosti, ni sjeanje ni apsolutno znanje ne iskupljuje ono
ju (vanjski) opstojnost i predaje svoj lik (Gestalt) sje
t o je bilo i to jest. Pa ipak, ta filozofija svjedoi ne
anju. 1 7 Bitak nije vie m u n a t r a n s c e n d e n c y a p r e m a
samo o naelu zbiljnosti koje upravlja empirijskim svi
budunosti, nego smireno p o n o v n o zadobijanje prolo
jetom, nego i o njegovoj negaciji. Konsumacija bitka
sti. Sjeanje, koje je sauvalo sve to je bilo jest ono
nije uspinjua krivulja, nego krug koji se zatvara: po-
u n u t a r n j e i uistinu vii oblik supstancije. 1 8
-vratak iz otuenja. Filozofija je mogla zamisliti takvo
injenica da se sjeanje ovdje pojavljuje k a o pre
stanje samo k a o stanje iste misli. Izmeu p o e t k a i
s u d n a egzistencijalna kategorija najvieg oblika b i t k a na-
kraja je razvoj u m a kao logika dominacije napredale
znaava u n u t a r n j u tenju Hegelove filozofije. Hegel za
p u t e m otuenja. P o t i s n u t o oslobaanje se pridrava: u
mjenjuje ideju n a p r e t k a idejom ciklikog razvoja koji
ideji i u idealu.
se kree, samodostatan, u reprodukciji i konsumaciji
onoga to jest. Taj razvoj predstavlja cijelu povijest o * * *
vjeka (njegov subjektivni i objektivni svijet) i shvaanje
njegove povijesti sjeanje njegove prolosti. Prolost N a k o n Hegela se iscrpljuje glavni tok zapadne filo
ostaje prisutna; ona je s a m ivot d u h a ; ono t o je bilo zofije. Logos dominacije je izgradio svoj sistem, a ono
odreuje ono to jest. Sloboda sadrava izmirenje to slijedi je epilog: filozofija preivljava kao specijal
izbavljenje prolosti. Ako se prolost n a p r o s t o ostavi na (i ne vrlo iva) djelatnost u akademskoj ustanovi. No
iza sebe i zaboravi, nee biti kraja r a z o r n i m p r e s t u p i m a . va naela misli razvijaju se izvan te ustanove: ona su
Napredovanje u p r e s t u p c i m a se m o r a nekako zaustaviti. kvalitetno nova i podlijeu drugaijemu obliku uma,
Hegel je mislio da rane d u h a zacjeljuju, a da ne os
drugaijem naelu zbiljnosti. U metafizikim t e r m i n i m a ,
tavljaju oiljke. On je vjerovao da je, na postignutoj
ta p r o m j e n a se izraava injenicom da se bit bitka ne
razini civilizacije, s trijumfom u m a , sloboda postala zbilj
zamilja vie k a o Logos. A, s t o m p r o m j e n o m u te
nost. Ali ni drava ni drutvo ne utjelovljuju konani
m e l j n o m iskustvu bitka, i logika dominacije se ospo
oblik slobode. Ma kako racionalno da se organiziraju, oni
j o p a t e od neslobode. Istinska sloboda je samo u ideji. rava. K a d a S c h o p e n h a u e r definira bit b i t k a k a o volju,
Osloboenje je tako duhovni dogaaj. Hegelova dijalek o n a se pokazuje k a o nezasitna elja i agresija koje se
tika ostaje u n u t a r okvira koji postavlja postojee na moraju iskupiti pod svaku cijenu. Za S c h o p e n h a u e r a one
elo zbiljnosti. se m o g u iskupiti s a m o u svojoj apsolutnoj negaciji; sa
ma volja m o r a doi do smirenja do kraja. A ideja
Z a p a d n a filozofija zavrava s i dejom s kojom je po Nirvane sadrava afirmaciju: kraj je ispunjenje, zado
ela. Na poetku i na kraju, u Aristotela i u Hegela, naj
voljenje. Nirvana je lik naela uitka. Kao takva ona
vii nain bitka, konani oblik u m a i slobode, pojav-
se pojavljuje, jo u represivnom obliku, u muzikoj
17
. . . sein Insichgehen, in welchem er sein Dasein verlsst und seine
d r a m i R i c h a r d a Wagnera: represivna je zbog toga to
Gestalt der Erinnerung bergibt. Usp. isto, str. 431. Nikakav engleski (kao u svakoj dobroj teologiji i udorednosti) ispunjenje
prijevod ne moe prenijeti konotaciju njemakog termina Er-innerung ovdje zahtijeva rtvovanje zemaljske sree. S a m prin-
obraanje u sebe, po-vratak od eksternalizacije (pounutrenje).
18
. . . das Innere und die in der Tat hhere Form der Substanz. cipium individuationis, ini se da je u neprilici is-
Ibid.

108 109

punjenje je mogue samo izvan njegova podruja; naj-
orgastinija ljubavna s m r t (Liebestod) j o uvijek slavi
najorgastinije odricanje.
Tek Nietzscheova filozofija prevladava ontologijsku tra
diciju, ali njegova o p t u b a Logosa ikao potiskivanja i
izopaenja volje za moi u tolikoj je mjeri dvosmislena
da je esto spreavala razumijevanje. Prvo je s a m a op
tuba dvosmislena. Povijesno, Logos dominacije je vie
oslobaao nego potiskivao volju za m o ; smjer te volje
bilo je o n o to je represivno p r e m a p r o d u k t i v n o m
odricanju koje je ovjeka uinilo r o b o m njegova r a d a i
neprijateljem njegova vlastitog zadovoljenja. tavie, vo
lja za moi nije Nietzscheova posljednja rije: Volja,
t a k o se zove oslobodilac i nosilac radosti: t a k o s a m vas
uio, prijatelji m o j i ! ali sada vas jo u i m uz t o : i
volja s a m a jo je zatvorenik. 1 9 Volja je jo uvijek za
tvorenik j e r n e m a moi n a d vremenom: prolost ne sa
mo da ostaje neosloboena, nego neosloboena na
stavlja da spreava svako oslobaanje. Ukoliko se ne
u k i n e m o vremena n a d ivotom, ne moe biti nikakve
slobode: injenica da se vrijeme ne vraa odrava ra
nu neiste savjesti: o n a r a a osvetu i p o t r e b u za ka
njavanjem, koja, dalje, ovjekovjeuje prolost i bolest
na s m r t . S p o b j e d o m kranske udorednosti, ivotni se
nagoni izopauju i ograniavaju; neista savjest se spo
jila s krivicom p r e m a Bogu. U ljudske nagone su se
usadili neprijateljstvo, b u n a , p o b u n a protiv 'gospoda
20
ra', 'oca', prvobitnog p r e t k a i izvora svijeta.
Potiskivanje i liavanje su se t a k o opravdali i potvr
dili; pretvoreni su u nasilnike i agresivne snage koje
o d r e u j u ljudsku egzistenciju. S p o r a s t o m njihova dru
tvenog koritenja, n a p r e d a k je od nude p o s t a o pro
gresivno potiskivanje. Na t o m e p u t u n e m a nikakve al
ternative, i nikakva d u h o v n a ni t r a n s c e n d e n t a l n a slo-
19
Tako je govorio Zaratustra, (str. 139, prijevod D. Grlia, Zagreb,
Mladost, 1962).
20
The Genealogy of Morals, Section I I : 22.
110
b o d a ne moe nadoknaditi represivne temelje k u l t u r e .
Rane duha, ako uope zaraouju, ostavljaju brazgo
t i n e . Prolost postaje gospodar sadanjosti, a ivot da
nak smrti:
A sada se oblak za oblakom nadnosio nad Duh dok naj
zad ludost nije propovijedala: sve stvari nestaju, i sto
ga sve stvari zasluuju da nestanu! i to je sama pravda,
zakon vremena, da mora pojesti svoju vlastitu djecu: ta
ko je propovijedala ludost. 21
Nietzsche izlae gigantsku zabludu na kojoj su se gra
dile z a p a d n a filozofija i udoree, n a i m e pretvaranje i
njenica u esencije, povijesnih u metafizike uvjete. o
vjekova slabost i oajanje, nejednakost moi i bogatstva,
n e p r a v d a i p a t n j a pripisani su n e k o m transcendental
n o m zloinu i krivici; p o b u n a je postala istoni grijeh,
neposlunost p r e m a Bogu; a tenja za zadovoljenjem
p o h o t a . tavie, ta itava serija zabluda dola je do
svojeg v r h u n c a u oboavanju v r e m e n a : b u d u i da je sve
u empirijskom svijetu prolazno, ovjek je u samoj svo
joj biti k o n a n o bie, a s m r t je u samoj biti ivota. Sa
mo vie vrijednosti su vjene, i stoga zaista zbiljske:
u n u t a r n j i ovjek, vjera i ljubav koja ne trai i koja
ne eli. Nietzscheov pokuaj da otkrije povijesne kori
jene tih transformacija osvjetljava njihovu dvostruku
ulogu: u m i r i t i , kompenzirati, opravdati siromane na
zemlji, i zatiti one koji su ih uinili i ostavili siroma
n i m . To dostignue je sve vie raslo i o m o t a l o gospo
d a r e i robove, vladare i vladane, u onoj uzavrelosti pro
duktivnog potiskivanja koja je podizala z a p a d n u civili
zaciju na sve viu razinu efikasnosti. Meutim, sve ve
a efikasnost je imala za posljedicu sve veu degenera
ciju ivotnih n a g o n a p r o p a d a n j e ovjeka.
Nietzscheova kritika se razlikuje od sve akademske
socijalne psihologije pozicijom od koje polazi: Nietzsche
govori u ime naela zbiljnosti koje je u osnovi anta-
21
Tako je govorio Zaratustra, str. 25.
111

gonistino p r e m a naelu zbiljnosti z a p a d n e civilizacije.
Tradioionalni oblik u m a se odbacuje na osnovi iskustva
bitka-kao-cilja-u-sebi kao r a d o s t (Lust) i uitak. Bor
ba protiv v r e m e n a vodi se s ovog stajalita: m o r a pre
s t a t i tiranija bivanja n a d b i t k o m a k o ovjek hoe da
d o e do sebe s a m a u svijetu koji je istinski njegov vla
stiti. Sve dotle dok postoji neshvaeni nesvladani tok
vremena besmisleni gubitak, m u n o bilo je to vie
n i k a d a nee biti b i t a k sadrava sjeme r a z a r a n j a ko
je izopauje d o b r o u zlo i o b r a t n o . ovjek dolazi do
sebe samo kad je transcendencija svladana k a d je
vjenost postala p r i s u t n a ovdje i sada. Nietzscheova se
koncepcija zavrava vizijom zatvorenog k r u g a ne na
pretka, nego vjenog vraanja:
Sve ide i sve se vraa, vjeno se okree kota bitka. Sve
umire, sve opet procvjetava, vjeno tri godina bitka. Sve
se slama, sve se opet slae; vjeno se gradi ista kua
bitka. Sve se rastaje i sve se opet sastaje; vjeno je se
bi vjeran krug bitka. U svakom trenu otpoinje bitak;
oko svakog ovdje okree se kugla tamo. Sredina je
posvuda. Vijugav je put vjenosti. 22
Zatvoreni krug se pojavio ranije: u Aristotela i Hegela,
kao simbol bitka-kao-oilja-u-sebi. Ali dok ga je Aristotel
rezervirao za nous theos i dok ga je Hegel poistovjetio
s a s p o l u t n o m idejom Nietzsche uoava vjeno vraa
nje konanog u p r a v o onakvim kakvo jest u njegovoj
p u n o j k o n k r e t n o s t i i konanosti. To je p o t p u n a afirma
cija ivotnih nagona, koja odbija svaki bijeg i negaciju.
Vjeno vraanje je volja i vizija jednog erotikog stava
p r e m a bitku kojem se nuda i ispunjenje p o d u d a r a j u .
Zatitnice nunosti!
Najvia zvijezdo Bitka!
Nedosegnuta niijom eljom,
neukaljana niijim Ne,
22
Isto, Dio III (Ozdravljenik), str. 218.
112
Ti vjeito Da Bitka:
Potvrujem te vjeno,
jer te volim, vjenosti. 23
Vjenost, ve odavno krajnja u t j e h a otuene egzistenci
je, p r e t v o r e n a je u o r u e potiskivanja time to je pre
n e s e n a na t r a n s c e n d e n t a l n i svijet nerealna n a g r a d a za
s t v a r n u patnju. Ovdje, vjenost se vraa dobroj zemlji
k a o vjeiti p o v r a t a k njezine djece, krina i rue, sun
ca na g o r a m a i jezerima, ljubavnika i ljubljene, strepnje
za njihov ivot, bola i sree. S m r t jest; ona se pobjeuje
s a m o a k o n a k o n nje dolazi istinski preporod svega to
je prije s m r t i bilo ovdje na zemlji ne kao p u k o po
navljanje, nego kao p o n o v n o stvaranje koje se htjelo
i eljelo. Vjeno vraanje ukljuuje t a k o p o v r a t a k pat
nje, ali patnje kao sredstva veeg zadovoljenja, povea
n j a radosti. 2 4 Uas boli proizlazi iz nagona slabosti, iz
injenica da bol prevladava i postaje konana i fatalna.
P a t n j a se moe potvrditi ako je ovjekova mo dovolj
no velika. 2 5 da od bola napravi poticaj za afirmaciju
k a r i k u u lancu r a d o s t i . N a u k o vjeitom vraanju
dobiva sve svoje znaenje od sredinje propozicije da
radost trai vjenost eli da ona sama i sve stvari
vjeno traju.
Nietzscheova filozofija sadri dosta elemenata uasne
prolosti: njegovo velianje bola i moi ovjekovjeuje ka
r a k t e r i s t i k e o n e u d o r e d n o s t i k o j u nastoji nadvladati.
M e u t i m , p r e d o d b a o n o v o m naelu zbiljnosti razbija
represivni kontekst i anticipira oslobaanje od arhajske
b a t i n e . Zemlja je isuvie dugo bila ludnica! 2 6 Za Nietz-
schea osloboenje ovisi o o b r a t u osjeaja krivnje; o
vjeanstvo m o r a doi do toga da povee neistu savjest
ne s afirmacijom, nego s p o r i c a n j e m ivotnih nagona, ne
s p o b u n o m , nego s prihvaanjem represivnih ideala. 2 7
23
'Ruhm und Ewigkeit, u Werke (Leipzig: Alfred Krner, 1919),
VIII, 436.
M
Isto, XIV, 301.
25
26
Nav. dj., str. 295.
The Genealogy of Morals, Section II, 22.
27
Isto, 24.
113
 * * * sauva i obogati ivot svladavajui prirodu u skladu s
Mi smo sugerirali stanovite vorne toke u razvoju za
p a d n e filozofije koje otkrivaju povijesna ogranienja nje
zina sistema u m a i pokuaj da se taj sistem prevlada.
Borba se pojavljuje u antagonizmu izmeu bivanja i bit
ka, izmeu uspinjue krivulje i zatvorenog kruga, napret
ka i vjeitog vraanja, transcendencije i spokoja u ispu
njenju. 2 8 To je b o r b a izmeu logike dominacije i volje za
zadovoljenjem. I j e d n a i druga postavljaju svoje zahtje
ve da odrede naelo zbiljnosti. Tradicionalna ontologija
se osporava: n a s u p r o t koncepciji b i t k a u smislu Logosa
javlja se koncepcija b i t k a u a-logikom smislu: volja i
radost. Taj p r o t u s m j e r tei da formulira svoj vlastiti Lo-
gos: logiku zadovoljenja.
U onim stavovima koji su najvie uznapredovali, Freu-
dova teorija sudjeluje u toj filozofskoj dinamici. Njegova
metapsihologija, pokuavajui da odredi bit bitka, de
finira je kao E r o s n a s u p r o t njezinoj tradicionalnoj de
finiciji u smislu Logosa. Nagon s m r t i potvruje naelo
ne-bitka, negaciju bitka, n a s u p r o t E r o s u (naelu bitka).
Posvudanja stopljenost ta dva naela u Freudovoj kon
cepciji odgovara tradicionalnom metafizikom stapanju
b i t k a i ne-bitka. Dakako, Freudova koncepoija Erosa od
nosi se samo na organski ivot. Meutim, anorganska
tvar je, kao cilj nagona smrti, t a k o inherentno pove
zana s o r g a n s k o m tvari da (kao t o je gore n a t u k n u t o )
ini se dopustivim pripisati njegovoj koncepciji openi
to ontologijsko znaenje. Bitak je esencijalno tenja za
uitkom. Ta tenja postaje svrha u ljudskoj egzisten
ciji: erotski poticaj da se iva supstancija spaja u sve
vee i sve trajnije jedinice predstavlja nagonski izvor
civilizacije. Spolni nagoni su nagoni ivota: poticaj da se
28
O tim dvjema antagonistikim koncepcijama vremena navede
nim ovdje raspravlja Mircea Eliade u svojoj knjizi The Myth of the
Eternal Return (London: Routledge and Kegan Paul, 1955). On sta
vlja u opreku cikliku i linearnu ideju vremena, od kojih je prva
karakteristina za tradicionalne (preteno primitivne) civilizacije, a
druga za modernog ovjeka.
114
razvojem ivotnih p o t r e b a izvorno je erotski poticaj.
Ananke se doivljava kao b r a n a zadovoljavanju ivotnih
nagona, koji trae uitak, ne sigurnost. A borba za op
stanak izvorno je b o r b a za uitak: k u l t u r a poinje s
kolektivnom implementacijom te svrhe. Kasnije, meu
tim, borba za o p s t a n a k se organizira u interes domina
cije: erotski temelj k u l t u r e se preoblikuje. Kad filozo
fija pojmi bit bitka kao Logos, to je ve Logos domi
nacije zapovjedniki, gospodarski, upravljajui um,
kojem se ovjek i p r i r o d a m o r a j u podvrgnuti.
Freudovo se tumaenje bitka u smislu Erosa vraa
r a n o m razdoblju Platonove filozofije, u kojem se kultu
ra zamiljala ne kao represivna sublimacija nego kao slo
bodni samo-razvoj Erosa. Ve u Platona, ta se koncep
cija pojavljuje kao j e d a n arhaiko-mitski preostatak. E r o s
je bitak apsorbiran u Logos, a Logos je razum koji pod-
jarmljuje nagone. Povijest ontologije odraava naelo
zbiljnosti koje vlada svijetom sve iskljuivije: uvidi sa
drani u metafizikom p o j m u Erosa protjerani su u pod
zemlje. Oni su preivjeli, u eshatologijskom iskrivljenju,
u mnogim heretikim p o k r e t i m a , u hedonistikoj filozo
fiji. Njihova povijest ima tek da se napie kao i
povijest pretvaranja E r o s a u Agape. 29 Freudova vlastita
teorija slijedi opi smjer: u njegovom djelu, racional
nost p r e d o m i n a n t n o g naela zbiljnosti nadomjeuje me
tafizike spekulacije o E r o s u .
Mi emo sada p o k u a t i da ponovo doemo do punog
sadraja njegovih spekulacija.
25
Vidi Anders Nygren, Agape and Eros (Philadelphia: Westminster
Press, 1953).
115
 D R U G I D I O

S ONU STRANU N A E L A
ZBILJNOSTI

Koliko se vremena tokom cijele ovjekove
sudbine potroilo u borbi da se odlui kakav
e biti ovjekov budui svijet! to smjeliji na
por da iznae, to je manje znao o sadanjem
svijetu u kojem ivi. Jedini divni svijet koji
je poznavao, u kojem je ivio i koji mu je
dao sve to je imao, bio je, prema propovjed
niku i prelatu, onaj koji treba da mu je naj
manje na pameti. Njemu se preporuivalo,
nareivalo, od dana njegova roenja da ka
e zbogom tome svijetu. O, dosta nam je zlo
upotrebe ove krasne zemlje! Nije nikakva
tuna istina da ovo treba da bude na dom.
I kad bi nam pruao tek prosto skrovite,
prostu odjeu, prostu hranu, uz krin i ruu,
jabuku i kruku, bio bi prikladan dom smrt
nu ili besmrtnu ovjeku.
Sean O'Casey
Sunset and Evening Star
6
Povijesne granice postojeeg
naela zbiljnosti
P r e t h o d n a analiza je pokuala poistovjetiti stanovite os
novne tenje u nagonskoj s t r u k t u r i civilizacije i, poseb
no, odrediti specifino naelo zbiljnosti koje je zavla
dalo n a p r e t k o m zapadne civilizacije. Mi smo to naelo
zbiljnosti oznaili kao naelo izvedbe; i pokuali smo po
kazati da su dominacija i otuenje, izvedeni iz prevla
davajue drutvene organizacije rada, u velikoj mjeri
odredili zahtjeve koje je to naelo zbiljnosti n a m e t n u l o
nagonima. Postavilo se pitanje da li se produena vla
davina naela izvedbe kao naela zbiljnosti m o r a uzeti
kao gotova injenica (tako da se smjer civilizacije mo
ra r a z m a t r a t i u svjetlu tog istog naela), ili je moda
naelo izvedbe stvorilo preduvjet za kvalitativno druga
ije, nerepresivno naelo zbiljnosti. To se pitanje samo
od sebe n a m e t n u l o kad s m o usporedili psihoanalitiku
teoriju ovjeka s nekim temeljnim povijesnim tendenci
jama:
(1) S a m n a p r e d a k civilizacije pod naelom izvedbe do
stigao je s t u p a n j proizvodnosti na kojem bi se mogli
z n a t n o smanjiti drutveni zahtjevi od nagonske energi
je koja t r e b a da se potroi na otueni rad. Prema tome,
p r o d u e n u represivnu organizaciju nagona izgleda da ma
nje uvjetuje borba za opstanak nego interes u produ-
ivanju te b o r b e interes dominacije.
(2) Reprezentativna filozofija z a p a d n e civilizacije je raz
vila j e d n u koncepciju r a zum a koja sadrava dominira-
119
jue karakteristike naela izvedbe. Meutim, ta ista fi
lozofija zavrava u viziji vieg oblika uma, koji je pra
va negacija tih karakteristika naime, receptivnosti,
kontemplacije, radosti. Iza definicije subjekta u smislu
vjeito transcendirajue i p r o d u k t i v n e djelatnosti ega
lei predodba o iskupljenju ega: smirivanje itave trans-
cendencije u nainu b i t k a koji je apsorbirao sve biva
nje, koji je za sebe i sa sobom u svoj dragosti.
Problem povijesne naravi i ogranienja naela izvedbe
od presudne je vanosti za Freudovu teoriju. Vidjeli
smo da on praktiki poistovjeuje postojee naelo
zbiljnosti (to jest, naelo izvedbe) s naelom zbiljnosti
kao takvim. P r e m a tome, njegova dijalektika civiliza
cije bi izgubila svoju konanost ako bi se naelo izved-
be otkrilo kao tek j e d a n specifini povijesni oblik na
ela zbiljnosti. tavie, budui da F r e u d t a k o e r po
istovjeuje povijesni k a r a k t e r n a g o n a s njihovom pri
rodom, relativnost naela izvedbe bi utjecala na njego
vu temeljnu koncepciju nagonske dinamike izmeu Ero
sa i Thanatosa: njihov odnos i njezin razvoj bili bi dru
gaiji pod drugaijim naelom zbiljnosti. O b r n u t o , Freu-
dova teorija nagona prua j e d a n od najjaih argume
n a t a protiv relativnog (povijesnog) k a r a k t e r a naela zbilj
nosti. Ako je spolnost u samoj svojoj biti antisocijalna
i asocijalna, i ako je razornost manifestacija prvobitnog
nagona, tad ideja nerepresivnog naela zbiljnosti nije
nita drugo nego d o k o n a spekulacija.
Freudova teorija nagona naznauje smjer u kojem se
p r o b l e m m o r a ispitivati. Naelo izvedbe namee integri
r a n u represivnu organizaciju spolnosti i nagona razara
nja. Stoga, ako je povijesni proces teio da uini za
starjelim ustanove naela izvedbe, on bi isto t a k o te
io da uini zastarjelom organizaciju nagona to e
rei, da oslobodi nagone od ogranienja i odvraanja
koje zahtijeva naelo izvedbe. To bi sadravalo zbiljsku
mogunost postepenog uklanjanja viak-potiskivanja pri
e m u bi se iree podruje razornosti moglo apsorbirati
ili neutralizirati p o m o u pojaanog libida. Oito, Freu-
120
d o v a teorija iskljuuje k o n s t r u k c i j u bilo koje psihoana
litike utopije. Ako mi usvojimo njegovu teoriju, a jo
tvrdimo da postoji povijesna supstancija u ideji nerepre-
sivne civilizacije, t a d a se o n a m o r a izvesti iz same Freu-
dove teorije nagona. Njegovi pojmovi se m o r a j u ispitati
da se otkrije da li oni sadravaju ili ne sadravaju ele
m e n t e koji zahtijevaju p o n o v n u interpretaciju. Takav
p r i s t u p bi bio p a r a l e l a n s o n i m koji s m o primijenili u
p r e t h o d n o j sociologijskoj diskusiji. T a m o s m o pokua
vali oitati okotavanje naela izvedbe iz povijesnih
uvjeta koje je o n o stvorilo, s a d emo p o k u a t i da oi
tamo iz povijesnih nestalnosti nagona m o g u n o s t nji
hova nerepresivnog razvoja. Takav p r i s t u p podrazumi
jeva kritiku postojeeg naela zbiljnosti u ime naela
uitka prevrednovanje antagonistikog odnosa koji je
prevladavao izmeu te dvije dimenzije ljudske egzisten
cije.
Freud tvrdi da je b i t n i s u k o b izmeu ta dva naela
neminovan; m e u t i m , u r a z r a d b i njegove teorije, ta ne
minovnost, ini se, dolazi u pitanje. Sukob, u o n o m e
obliku koji p o p r i m a u civilizaciji, ini se da uvjetuje i
ovjekovjeuje prevlast Ananke, Lebensnota, b o r b e za
opstanak. (Kasniji stadij teorije nagona s pojmovima
E r o s a i nagona smrti, ne u k i d a tu tezu: Lebensnot se sa
da pokazuje kao o s k u d i c a i n e d o s t a t a k koji su i n h e r e n t n i
s a m o m organskom ivotu.) B o r b a za opstanak uvjetuje
represivnu p r o m j e n u n a g o n a uglavnom zbog nedostata
ka dovoljnih sredstava i zaliha za integralno, bezbolno
i lako zadovoljenje n a g o n s k i h potreba. Ako je to tono,
do represivne organizacije n a g o n a u borbi za o p s t a n a k
dolazilo bi zbog egzogenih inilaca egzogenih u smi
slu da nisu i n h e r e n t n i prirodi nagona, nego proizla
ze iz specifinih povijesnih uvjeta u kojima se nagoni
razvijaju. P r e m a F r e u d u ta je razlika beznaajna, j e r
1
su sami nagoni povijesni; n e m a nagonske s t r u k t u r e
izvan povijesne s t r u k t u r e . Meutim, to ne iskljuuje
1
Vidi, na primjer. Beyond the Pleasure Principle (New York: Li-
veright Publishing Corp., 1950), str. 47, 49.
121

p o t r e b u da se ta razlika napravi s a m o ona m o r a biti
unutar same povijesne s t r u k t u r e . A ova se pojavljuje ra-
slojena na dvije razine: (a) filogenetiko-biologijska ra
zina, razvoj ovjeka ivotinje u borbi s p r i r o d o m ; i
(b) sociologijska razina, razvoj civiliziranih pojedinaca i
g r u p a u meusobnoj borbi i u borbi s njihovom okoli
n o m . Te dvije razine su u n e p r e s t a n o m i nerazdvojivom
meudjelovanju, ali su inioci koji su nastali na dru
goj razini egzogeni za prvu i imaju stoga razliitu tei
nu i vrijednost (iako t o k o m razvoja, oni mogu utonuti
u p r v u razinu): oni su relativniji; oni se mogu bre mije
njati a da pri t o m e ne dovode u opasnost i ne preokre
u razvoj genusa. Ta razlika u podrijetlu nagonske mo
difikacije lei u osnovi razlike koju s m o uveli izmeu
potiskivanja i viak-potiskivanja; 2 ova druga potjee i
odrava se na sociologijskoj razini.
Freud je posve svjestan povijesnog elementa u ovje
kovoj nagonskoj s t r u k t u r i . Razmatrajui religiju kao spe
cifian povijesni oblik iluzije on navodi protiv sebe
a r g u m e n t : Poto su ljudi tako malo podloni razboritim
argumentima, j e r njima t a k o p o t p u n o vladaju njihove
nagonske elje, zato bi im oduzimali j e d n o sredstvo za
dovoljavanja svojih nagona i zamjenjivali ga razboritim
argumentima? I on odgovara: Zaista ljudi su takvi,
ali da li ste se zapitali da li oni t r e b a da b u d u takvi,
da li je to p o t r e b a njihove n a j u n u t a r n i j e prirode? 3
Meutim, u svojoj teoriji nagona, Freud ne izvlai ni
kakve temeljne zakljuke iz te povijesne razlike, nego i
jednoj i drugoj razini pripisuje j e d n a k u i openitu va
ljanost. Za njegovu metapsihologiju nije od p r e s u d n e
vanosti da li zabrane n a m e e oskudica ili hijerarhijska
raspodjela oskudice, b o r b a za o p s t a n a k ili interes domi
nacije. I zaista ta dva inioca filogenetiko-biologij-
ski i sociologijski srasli su u zabiljeenoj povijesti ci
vilizacije. Ali je njihovo ujedinjenje ve odavno posta-
2
Vidi str. 34.
3
The Future of an Illusion, (New York: Liveright Publishing Corp.,
1949), str. 81.
122
lo neprirodno k a o i ugnjetavaka modifikacija na
ela uitka od strane naela zbiljnosti. Freudovo dosljed
no odbacivanje mogunosti bitnog oslobaanja prvog
sadrava pretpostavku da je oskudica isto t a k o stalna
kao i dominacija pretpostavku koja ini se da izbje
gava istinito injenino stanje. Pomou te pretpostavke,
vanjska injenica zadobiva teorijsko dostojanstvo inhe
rentnog elementa duevnog ivota, inherentnoga ak i
prvobitnim nagonima. U svjetlosti dalekosenog nasto
janja civilizacije i u svjetlu Freudove vlastite interpre
tacije nagonskog razvoja, ta pretpostavka m o r a doi u
pitanje. Povijesna mogunost postepenog ukidanja ogra
nienja nagonskog razvoja, moda ak i povijesna nu
nost, m o r a se uzeti ozbiljno ako e civilizacija na
predovati do vieg s t u p n j a slobode.
Da bi se ekstrapolirala hipoteza nerepresivne civili
zacije iz Freudove teorije nagona, m o r a se ponovo ispi
tati njegova koncepcija prvobitnih nagona, njihovi ci
ljevi i njihov m e u o d n o s . U toj je koncepciji uglavnom
nagon smrti ono to izgleda da se opire svakoj hipotezi
o nerepresivnoj civilizaciji: samo postojanje jednog tak
vog nagona ini se da automatski proizvodi itavu
mreu zabrana i kontrola koje ustanovljava civilizacija;
u r o e n a razornost m o r a roditi vjeno potiskivanje. Nae
preispitivanje m o r a stoga poeti s Freudovom analizom
nagona smrti.
Vidjeli smo da je, u Freudovoj kasnoj teoriji nagona,
prisiljavanje inherentno organskom ivotu da se po
novo uspostavi ranije stanje stvari koje je ivi entitet
m o r a o napustiti pod p r i t i s k o m vanjskih uznemiravajuih
4
sila zajedniko objema prvobitnim nagonima: Erosu
i nagonu smrti. F r e u d s m a t r a tu retrogresivnu tenden
ciju izrazom inercije u organskom ivotu, i odvauje se
na sljedee hipotetiko objanjenje: u vrijeme k a d a je
ivot potekao iz neive tvari, razvila se j a k a napetost
koje su se mladi organizmi nastojali osloboditi vraajui
4
Beyond the Pleasure Principle, str. 47.
123
se u neivo stanje. 5 U r a n o m razdoblju organskog i
vota p u t do prethodnog stanja neorganske egzistencije
bio je vjerojatno vrlo k r a t a k , a u m i r a n j e vrlo lagano;
ali su postepeno vanjski utjecaji produili taj p u t i
prisilili organizam da poduzima sve due i sve zamre
nije zaobilazne putove ka smrti. to dui i to zamr
eniji zaobilazni put, to diferenciraniji i snaniji po
staje organizam: on konano zagospodaruje globusom
kao svojim posjedom. Pa ipak, izvorni cilj n a g o n a os
taje p o v r a t a k u neorganski ivot, u mrtvu tvar. I
upravo tu, kada razvija svoju najdalekoseniju hipotezu,
Freud n e p r e s t a n o tvrdi da su egzogeni inioci odredili
prvobitni nagonski razvoj: organizam je b i o prisiljen
da napusti ranije stanje stvari pod p r i t i s k o m vanjskih
uznemiravajuih sila; fenomeni organskog ivota se
moraju pripisati vanjskim uznemiravajuim i odvraa-
juim utjecajima; presudni vanjski utjecaji su se pro
mijenili na takav nain da su obavezali supstanciju koja
je preivjela da sve vie skree od svojeg izvornog
toka ivota. 6 Ako organizam u m i r e zbog unutarnjih raz
loga, 7 o n d a su zaobilazni put do s m r t i morali izazvati
vanjski inioci. Freud pretpostavlja da se ti inioci mo
raju traiti u povijesti zemlje na kojoj ivimo i njezina
odnosa p r e m a suncu. 8 Meutim, razvoj ovjeka ivo
tinje ne ostaje ogranien na geologijsku povijest; o
vjek postaje, na temelju p r i r o d n e povijesti, subjekt i
objekt svoje vlastite povijesti. Ako je izvorno zbiljska
razlika izmeu nagona ivota i nagona smrti bila vrlo
mala, u povijesti ivotinje ovjeka ona raste i postaje
bitna karakteristika samog povijesnog procesa.
Dijagram na sljedeoj stranici moe ilustrirati Freudo-
vu konstrukciju osnovne nagonske dinamike.
5
Nav. dj., 50.
6
Nav. dj., str. 47, 49, 50. Kurziv dodan.
7
Nav. dj., str. 50.
s
Nav. dj., str. 49.

124

Dijagram u g r u b i m c r t a m a prikazuje povijesni sli
jed od poetka organskog ivota (stadiji 2 i 3), p r e k o
formativnog stadija dva prvobitna nagona (5), do nji
hova modificiranog razvoja u obliku ljudskih nagona
u civilizaciji (67). Prekretnice u stadijima 3 i 6. I
jednog i drugog uvjetuju egzogeni inioci p o m o u ko
jih odreeno oblikovanje kao i b u d u a d i n a m i k a na
gona postaju povijesno steeni. U stadiju 3, egzoge
ni inilac je neublaena napetost k o j u je izazvalo ra
anje organskog ivota; iskustvo da je ivot manje
zadovoljavajui, bolniji, nego p r e t h o d n i stadij, r a a
nagon smrti kao poriv da se p r e k o regresije ublai ta
napetost. Djelovanje nagona s m r t i pojavljuje se tako
kao rezultat t r a u m e p r v o b i t n e frustracije: geologijsko-
-biologijski dogaaj uzrokuje ovdje oskudicu i bol.
Druga prekretnica, m e u t i m , nije vie geologijsko-bio-
logijska: ona se deava na p r a g u civilizacije. Egzogeni
inilac je ovdje Ananke, svjesna b o r b a za egzistenciju.
O n a silom namee represivne kontrole spolnih n a g o n a
(prvo p r e k o surovog nasilja prvobitnog oca, zatim preko
institucionalizacije i interiorizacije), kao i pretvaranje
nagona smrti u drutveno korisnu agresiju i u d o r e d n o s t .
Ta organizacija nagona (zapravo j e d a n dug proces) stva
ra civiliziranu podjelu rada, n a p r e d a k i zakon i pore
dak; ali ona isto tako zapoinje lanac dogaaja koji
vodi do progresivnog slabljenja Erosa i time do p o r a s t a
agresivnosti i osjeaja krivnje. Vidjeli smo da taj raz
voj nije inherentan borbi za opstanak, nego s a m o
njezinoj ugnjetavakoj organizaciji, i da u sadanjem
razdoblju mogua pobjeda n a d oskudicom ini tu b o r b u
sve iracionalnijom.
Ali zar ne postoje, u s a m i m nagonima, asocijalne si
le koje uvjetuju represivna ogranienja bez obzira na
oskudicu ili obilje u vanjskom svijetu? Ponovo se sje
amo Freudove tvrdnje da se p r i r o d a nagona povijes
no stjee. Stoga, ta p r i r o d a se mijenja ako se promi
jene temeljni uvjeti koji su uzrokovali da nagoni po
p r i m e tu prirodu. Istina, ti uvjeti su jo uvijek isti,
126
utoliko to se borba za o p s t a n a k jo odvija u n u t a r okvi
ra oskudice i dominacije. Ali o n i tee da p o s t a n u za
starjeli i artificijelni p r e d izgledom istinske mogu
nosti njihova odstranjenja. Stupanj do kojeg se temelj
civilizacije promijenio (dok se njezino naelo zadralo)
moe se ilustrirati injenicom da razlika izmeu poe
taka civilizacije i njezina sadanjeg stadija izgleda bes
k o n a n o vea nego razlika izmeu poetaka civilizacije
i p r e t h o d n o g stadija, u kojem se stekla priroda nago
n a . Svakako, promjena u uvjetima civilizacije d i r e k t n o
bi djelovala samo na oblikovane ljudske nagone (spol
ne nagone i nagone agresije). U biologijsko-geologijskim
uvjetima koje je Freud pretpostavio za ivu supstanciju
k a o takvu ne moe se uoiti nikakva takva p r o m j e n a ;
r a a n j e ivota je i dalje t r a u m a , i stoga vladavina na
ela Nirvane izgleda nepokolebljiva. Meutim, derivati
nagona s m r t i djeluju samo u spoju sa spolnim nagoni
m a ; sve dotle dok ivot raste, prvi ostaju podreeni dru
gima; sudbina destrudo-a. (energije nagona razaranja)
ovisi o sudbini libida. P r e m a tome, kvalitativna promje
na u razvoju spolnosti nuno m o r a izmijeniti manife
stacije nagona smrti.
Z a t o se hipoteza o nerepresivnoj civilizaciji m o r a teo
rijski potvrditi prvo tako da se dokae mogunost ne-
represivnog razvoja libida u uvjetima zrele civilizacije.
Smjer takvog razvoja pokazuju one duevne snage ko
je, po Freudu, ostaju bitno slobodne od naela zbiljnos
ti i prenose tu slobodu u svijet zrele svijesti. Njihovo
preispitivanje m o r a biti sljedei korak.

7 njene predodbe o slobodi. F r e u d uspostavlja dvostruku
Fantazija i utopija
U Freudovoj teoriji, duevne snage suprotstavljene na
elu zbiljnosti izgleda da su uglavnom upuene na pod
svijest i da iz nje djeluju. Vladavina nemodificiranog
naela uitka postoji samo n a d najdubljim i najarha-
jinijim nesvjesnim procesima: oni ne mogu pruiti ni
kakve s t a n d a r d e za izgradnju nerepresivnog mentalite
ta, niti za istinosnu vrijednost takve izgradnje. Ali Freud
izdvaja fantaziju k a o duevnu djelatnost koja zadrava vi
soki stupanj slobode od naela zbiljnosti ak i u sferi
razvijene svijesti. Sjetimo se njegova opisa u Two prin
ciples of Mental Functioning (Formulacije dvaju nae
la psihikog dogaanja).
S uvoenjem naela zbiljnosti otcijepio se jedan oblik
misaone djelatnosti: on je ostao slobodan od zbiljnosnog
ispitivanja i ostao podvrgnut samom naelu uitka. To je
in fantaziranja (das Phantasieren), koji poinje ve s
djejom igrom, a kasnije, nastavivi kao sanjarenje, na
puta svoju zavisnost od zbiljskih objekata.
1
Fantazija igra najpresudniju ulogu u cjelokupnoj duev
n o j s t r u k t u r i : ona povezuje najdublje slojeve nesvjes
nog s najviim proizvodima svijesti (umjetnost), san sa
zbiljnou; ona uva arhetipove genusa, stalne ali potis-
1
Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 1617. Vidi
str. 2021 gore.
128
n u t e ideje kolektivnog i individualnog pamenja, zabra
vezu, izmeu spolnih n a g o n a i fantazije s j e d n e stra
ne, i izmeu nagona ega i djelatnosti svijesti, s dru
ge. Ta dihotomija je neodriva, ne samo s obzirom na
kasniju formulaciju teorije n a g o n a (koja n a p u t a neo
visne nagone ega) nego t a k o e r zbog sjedinjavanja fan
tazije i umjetnike (i a k n o r m a l n e ) svijesti. Meutim,
afinitet izmeu fantazije i spolnosti ostaje p r e s u d a n za
funkciju ove prve.
Priznavanje fantazije (imaginacije) kao misaonog pro
cesa sa svojim vlastitim z a k o n i m a i istinosnkn vrijed
n o s t i m a nije bila novina u filozofiji i psihologiji; Freu-
dov je izvorni doprinos u p o k u a j u da pokae genezu
tog oblika misli i njegovu b i t n u vezu s naelom uitka.
Uspostavljanje naela zbiljnosti uzrokuje dijeljenje i
unakazivanje duha, to k o b n o odreuje itav njegov raz
voj. Duevni proces ranije ujedinjen u egu uitka sa
da se cijepa: njegov glavni tok se skree u podruje
naela zbiljnosti i usklauje s njegovim zahtjevima. Ta
ko uvjetovan, taj dio d u h a uzima monopol tumaenja,
manipulacije i mijenjanja zbiljnosti upravljanja pam
enjem i zaboravom, ak i odreivanja to zbiljnost jest
i k a k o je t r e b a upotrebljavati i mijenjati. Drugi dio du
evnog a p a r a t a ostaje slobodan od kontrole naela zbilj
n o s t i pod cijenu da postaje nemoan, nevaan, ne
realistian. Dok je ego ranije vodila i gonila cjelina
njegove duevne energije, sad e ga voditi tek onaj nje
zin dio koji se prilagouje n a e l u zbiljnosti. Taj d i o i
s a m o taj dio treba da postavlja ciljeve, n o r m e i vrijed
nos ti ega; kao tun on postaje jedino spremite suda,
istine, racionalnosti; on odluuje t a je korisno i neko
2
risno, d o b r o i zlo. Matu k a o odvojen duevni pro
ces r a a i u isto vrijeme ostavlja iza sebe organizacija
2
Um u tome smislu nije identian s racionalnom sposobnou (in
telektom) tradicionalne teorijske psihologije. Taj termin oznauje
ovdje onaj dio duha koji se podvrgava kontroli naela zbiljnosti i
ukljuuje organizirani dio vegetativnih, osjetilnih i apetitivnih-*
sposobnosti.
129
ega uitka u ego zbiljnosti. Um prevladava: on postaje
neugodan, ali k o r i s t a n i toan; m a t a ostaje ugodna ali
postaje nekorisna, neistinita p u k a igra, sanjarenje.
Kao takva, ona nastavlja da govori jezikom naela uit
ka, slobode od potiskivanja, nezabranjene elje i zado
voljenja ali zbiljnost ide dalje p r e m a zakonima uma,
ne predajui se vie jeziku sna.
Meutim, m a t a (imaginacija) zadrava s t r u k t u r u i
tenje psihe starije nego njezina organizacija od strane
zbiljnosti, starije od njezine pojave k a o jednog indi
viduuma suprotstavljanog d r u g i m individuama. U do
kaz toga, p o p u t ida kojem ostaje podloena, uobrazilja
uva sjecanje na potpovijesnu p r o l o s t kad je ivot
individuuma bio ivot genusa, utjelovljenje neposred
nog jedinstva izmeu openitog i pojedinanog u vlasti
naela uitka. N a s u p r o t tome, cijelu b u d u u povijest
ovjeka karakterizira razaranje toga izvornog jedinstva:
poloaj ega u njegovu svojstvu nezavisnog iadidualnog
organizma dolazi u s u k o b s njim s a m i m u njegovu
drugom svojstvu lana j e d n o g niza narataja. 3 Ge
nus sada ivi u svjesnom s u k o b u koji se n e p r e s t a n o ob
navlja m e u pojedincima i izmeu njih i njihova svije
ta. Napredak p o d naelom izvedbe, odvija se dalje pre
ko tih sukoba. Principium individuationis, kako ga pro
vodi to naelo zbiljnosti, izaziva represivno koritenje
prvobitnih nagona koji produavaju da se bore, svaki
na svoj vlastiti nain, da u k i n u principium individuatio
nis, j e r ih od njihova cilja n e p r e s t a n o odvraa isti onaj
n a p r e d a k koji njihovu energiju odrava. U t o m e se na
p o r u i j e d a n i drugi nagon ukrouju. U svijetu anta
gonistikog principiuma individuationis i protiv toga
svijeta, imaginacija podrava zahtjev za cijelim indivi
d u u m o m , u jedinstvu s genusom i s arhajskom pro
lou.
Freudova metapsihologija vraa ovdje imaginaciji nje
zina prava. Kao temeljni, nezavisni duevni proces, fan-
3
.A. General Introduction to Psychoanalysis (New York:
City P u b l i s h i n g Co; 1943), str. 359.
130
tazija i m a svoju vlastitu i s t i n o s n u vrijednost, koja od
govara vlastitom iskustvu naime, svladavanju antago
nistike ljudske zbiljnosti. Imaginacija sagledava pomi
renje pojedinca sa cjelinom, elje s ostvarenjem, sree s
u m o m . Dok je postojee naelo zbiljnosti premjestilo tu
h a r m o n i j u u utopiju, fantazija insistira na t o m e da ona
m o r a i m o e p o s t a t i zbiljskom, da iza iluzije lei zna
nje. I s t i n e imaginacije se ostvaruju tek o n d a k a d a sa
ma fantazija dobije oblik, k a d a stvori svemir opaanja i
razumijevanja subjektivni i u isto vrijeme objektiv
ni svemir. To se d o g a a u umjetnosti. Analiza spoznaj
ne uloge fantazije dovodi t a k o do estetike kao znanosti
o ljepoti: iza estetskog oblika nalazi se p o t i s n u t a har
monija osjetilnosti i r a z u m a vjeiti p r o t e s t protiv or
ganizacije ivota od s t r a n e logike dominacije, kritika
naela izvedbe.
Umjetnost je m o d a najvidljiviji povratak potisnu
tog ne s a m o na individualnoj nego i na generiko-po-
vijesnoj razini. Umjetnika imaginacija oblikuje ne
svjesno pamenje osloboenja koje je propalo, obe
anja koje je iznevjereno. P o d vlau naela izvedbe,
u m j e t n o s t suprotstavlja institucionaliziranom potiskiva
nju lik ovjeka kao slobodnog subjekta; ali u stanju
neslobode umjetnost moe podravati p r e d o d b u o slo
bodi s a m o negacijom neslobode. 4 Otkako se probudila
svijest o slobodi, n e m a pravog umjetnikog djela koje
ne otkriva arhetipski sadraj: negaciju neslobode. Ka
snije e m o vidjeti k a k o je taj sadraj p o p r i m i o estet
ski oblik, kojim upravljaju estetska naela. Kao estet
5
ski fenomen, kritika funkcija umjetnosti je samo-po-
raavanje. S a m a p o d v r g n u t o s t umjetnosti obliku (formi)
iskrivljuje negaciju neslobode u umjetnosti. Da bi se
negirala, nesloboda m o r a biti predstavljena u umjetni
k o m djelu sa slinou na zbiljnost. Taj element sli
nosti (privid, Schein) n u n o podvrgava predstavljenu
4
T h e o d o r W. A d o r n o , Die Gegngelte Musik, u Der Monat, V
Garden (1953), 182.
5
Vidi IX Poglavlje.
131
zbiljnost estetskim s t a n d a r d i m a i t a k o je liava njezi
nog uasa. tavie, oblik umjetnikoga djela daje sadr
aju kvalitete uivanja. Stil, ritam, i m e t a r uvode es-
tetiki p o r e d a k koji s a m po sebi prua uitak: pomi-
ruje sa sadrajem. Estetski kvalitet uitka, ak zabave,
neodvojiv je od biti umjetnosti, bez obzira k a k o tra
gino, k a k o b e s k o m p r o m i s n o bilo umjetniko djelo, Ari
stotelova propozicija o k a t a r t i k o m djelovanju umjet
n o s t i u k r a t k o iznosi dvostruku funkciju u m j e t n o s t i : i
da suprotstavi i da izmiri; i da optui i da oslobodi kriv
nje; i da podsjeti na p o t i s n u t o i da ga ponovo potisne
proisti. Ljudi mogu uzdizati sebe klasicima: itaju
i vide i uju k a k o se njihovi vlastiti arhetipi b u n e , po
bjeuju, p o p u t a j u ili p r o p a d a j u . I b u d u i da se sve to
umjetniki oblikuje, oni mogu u njemu uivati i za
boraviti ga.
Pa ipak, u n u t a r granica estetskog oblika, umjetnost
je izraavala, iako na ambivalentan nain, p o v r a t a k po
tisnute p r e d o d b e osloboenja; umjetnost je bila opo
zicija. U sadanjem razdoblju, u periodu totalne mobi
lizacije, izgleda da se ak ni ta vrlo ambivalentna opo
zicija ne moe odrati. Umjetnost preivljava s a m o ta
mo gdje u k i d a sebe samu, gdje spaava svoju supstan
ciju poricajui svoj tradicionalni oblik i poricajui t i m e
izmirenje: gdje postaje nadrealistika i atonalna. 6 Ina
e u m j e t n o s t dijeli sudbinu cjelokupne izvorne ljudske
komunikacije: o n a o d u m i r e . Ono to je Karl K r a u s na
pisao na p o e t k u faistikog razdoblja, jo je istinito:
Das Wort entschlief, als jene Welt erwachte.
U m a n j e s u b l i m i r a n o m obliku opozicija fantazije na
elu zbiljnosti je vie kod kue u takvim subrealnim i
s u r r e a l n i m procesima k a o to su sanjanje, sanjarenje,
igra, struja svijesti. U svojem najekstremnijem zah
tjevu za zadovoljenjem s o n u s t r a n u naela zbiljnosti,
fantazija u k i d a sam postojei principium individuatio-
6
Theodor W. Adorno, Philosophie der neuen Musik (Tbingen:
C. B. Mohr, 1949).
132
nis. Tu su m o d a korijeni predanosti fantazije prvobit
n o m E r o s u : spolnost je jedina funkcija ivog organiz
ma ikoja se p r o t e e s onu s t r a n u individualnog i osigu
rava njegovu vezu s vrstom. 7 Ukoliko naelo zbiljnosti
organizira i k o n t r o l i r a spolnost, fantazija se postavlja
uglavnom p r o t i v n o r m a l n e spolnosti. Ranije s m o pre
t r e s a h s r o d n o s t izmeu fantazije i perverzije.) 8 Meu
tim, erotski element u fantaziji ide dalje od perverti
r a n i h izraza. Njegov cilj je erotska zbiljnost u kojoj
bi se ivotni nagoni smirili u ispunjenju bez potiskiva
nja. To je k o n a n i sadraj p r o c e s a fantazije, u nje
govoj opoziciji p r e m a naelu zbiljnosti; zahvaljujui to
me sadraju fantazija igra jedinstvenu ulogu u duev
noj dinamici.
F r e u d je p r i z n a o tu ulogu, ali na toj toki njegova
metapsihologija pravi k o b a n zaokret. Predodba o raz
liitom obliku zbiljnosti pojavila se kao istina jednog od
temeljnih duevnih procesa; ta predodba sadrava iz
gubljeno jedinstvo izmeu openitog i posebnog, i inte
gralno zadovoljenje ivotnih n a g o n a p u t e m izmirenja iz
m e u naela uitka i naela zbiljnosti. Njezinu istinosnu
vrijednost uveava injenica da ta p r e d o d b a p r i p a d a
ovjeanstvu uz principium individuationis. Meutim,
p r e m a Freudu, ta p r e d o d b a zaziva s a m o potpovijesnu
prolost genusa (i individuuma) koja je p r e t h o d i l a ita
voj civilizaciji. Budui da se ova druga moe razviti sa
mo p u t e m r a z a r a n j a potpovijesnog jedinstva izmeu na
ela uitka i naela zbiljnosti, ta predodba m o r a ostati
z a k o p a n a u nesvjesnom, a imaginacija (uobrazilja) m o r a
p o s t a t i p u k a fantazija (mata), djeja igra, sanjarenje.
Dugi p u t svijesti koji je vodio od prvobitne h o r d e do sve
viih oblika civilizacije ne moe se o b r n u t i . Freudovi za
kljuci iskljuuju ideju idealnog stanja prirode; ali oni
isto tako hipostaziraju specifian povijesni oblik civiliza
cije kao prirodu civilizacije. Njegova vlastita teorija ne
J. 7
Freud, A General Introduction to Psychoanalysis, str. 358.
8
Vidi II Poglavlje.
133
opravdava taj zakljuak. Iz povijesne nunosti naela
izvedbe i iz njegova produivanja izvan povijesne nuno
sti, ne proizlazi da je nemogu drugaiji oblik civilizacije
p o d drugaijim naelom zbiljnosti. U Freudovoj teoriji,
sloboda od potiskivanja je stvar nesvjesnoga, potpovije-
s n e i ak podljudske prolosti, prvobitnih biologijskih i
duevnih procesa; p r e m a tome, ideja naela nerepresivne
zbiljnosti je stvar retrogresije. Da bi takvo naelo s a m o
moglo postati povijesna zbiljnost, stvar svijesti koja se
razvija, da bi se predodbe fantazije mogle odnositi prije
na nepobijeenu budunost ovjeanstva nego na njego
vu (nedovoljno) pobijeenu prolost sve je to Freudu
izgledalo u najboljem sluaju kao zgodna utopija.
[Primjer opasnosti od zloupotrebe otkria istinosne
vrijednosti imaginacije za retrogresivne tenje p r u a dje
lo Carla G. Junga. Naglaenije nego Freud on je insisti
r a o na spoznajnoj snazi imaginacije. Po Jungu, fantazija
se nerazluivo sjedinjuje sa svim ostalim duevnim
funkcijama; o n a se pojavljuje as kao prvobitna, as kao
konana i najsmionija sinteza svih sposobnosti. Fanta
zija je iznad svega stvaralaka djelatnost iz koje proiz
laze odgovori na sva pitanja na koja se moe odgovori
ti, o n a je majka svih mogunosti u kojoj se sjedinjuju
sve duevne suprotnosti, kao i sukob izmeu unutranjeg
i vanjskog svijeta. Fantazija je uvijek gradila m o s t iz
m e u neizmirljivih zahtjeva subjekta i objekta, ekstro-
verzije i introverzije. 9 I s t o v r e m e n o retrospektivni i oe
kujui k a r a k t e r imaginacije tako se j a s n o postavlja: ona
gleda ne s a m o u n a t r a g na izvornu zlatnu prolost, nego
t a k o e r i unaprijed na jo neostvarene ali ostvarijive
mogunosti. Ali ve u Jungovu ranijem djelu teite je
na retrospektivnim i p r e m a t o m e fantastinim kvali
t e t a m a imaginacije: razmiljanje u s n u se kree retro-
9
Jung, Psychological Types, Transi. H. Goldwin Baynes (New York:
Harcourt, Brace, 19261, str. 69 (s manjim izmjenama u prijevodu.
H. M.)
134
g r a d n o p r e m a sirovini sjeanja; ono je regresija p r e m a
izvornoj zamjedbi. 1 0 U razvoju Jungove psihologije, nje
zine mranjake i reakcionarne tenje su prevladale i
odstranile kritike uvide Freudove metapsihologije]. 1 1
Istinosna vrijednost imaginacije ne o d n o s i se samo
na prolost nego i na b u d u n o s t : oblici slobode i sree
koje ona doziva trae da oslobode povijesnu zbiljnost.
U njezinu odbijanju da p r i m i kao konana ogranienja
koja slobodi i srei namee naelo zbiljnosti, u njezinu
odbijanju da zaboravi o n o to moe biti, lei kritika
funkcija fantazije:
Rduire l'imagination l'esclavage, quand bien mme il
y irait de se qu'on appelle grossirement le bonheur,
c'est se drober tout ce qu'on trouve, au fond de soi,
de justice suprme. La seule imagination me rend compte
de ce qui peut tre.11
Nadrealisti su priznali revolucionarne implikacije Freu-
dovih otkria: Imaginacija moda namjerava da zatrai
n a t r a g svoja prava. 1 3 Ali kad su zapitali, Zar se san
takoer ne moe primijeniti na rjeenje temeljnih pro
blema ivota? 1 4 otili su izvan psihoanalize traei da
san bude pretvoren u zbiljnost a da ne k o m p r o m i t i r a
svoj sadraj. Umjetnost se povezala s revolucijom. Bes
kompromisni pristanak uz o d r e e n u istinosnu vrijednost
imaginacije potpunije obuhvaa zbiljnost. Da su propozi-
10
Psychology of the Unconscious, prijevod Beatrice M. Hinkle: Lon
don: Routledge and Kegan Paul, 1951). str. 1314.
11
Izvrsna analiza Edwarda Glovera ini da je daljnje pretresanje
Jungova djela nepotrebno. Vidi Freud or Jung? (New York: W. W.
Norton, 1950).
12
Svesti imaginaciju na robovanje ak i kad je neija takozva
na srea u pitanju, znai liiti ovjeka svega onoga to ima od naj
vie pravde u dnu sebe. Jedino mi imaginacija govori to moe biti.
Andr Breton, Les Manifestes du Surralisme (Pariz: Editions du
Sagittaire, 1946), str. 15. To je bio prvi manifest (1924).
13
Nav. dj., str. 25.
14
Nav. dj., str. 26.
135
ije umjetnike imaginacije neistinite u smislu aktualne
organizacije injenica p r i p a d a biti njihove istine:
Istina da je neka propozicija u odnosu na aktualnu zgo
du neistinita moe izraavati bitnu istinu to se tie es
tetskog dostignua. Ona izraava veliko odbijanje koje
je njegova primarna odlika.15
To veliko odbijanje je protest p roti v nepotrebnog po
tiskivanja, b o r b a za konani oblik slobode da se ivi
bez tjeskobe. 1 6 Ali ta se ideja m o e nekanjeno formuli
rati samo jezikom umjetnosti. U realistinijem kontekstu
politike teorije i ak filozofije, ona je gotovo openito
oklevetana kao utopija.
Prebacivanje istinskih mogunosti na niiju zemlju
utopije samo je sobom b i t a n element ideologije naela
izvedbe. Ako se konstrukcija nerepresivnog nagonskog
razvoja orijentira, ne na potpovijesnu prolost, nego na
povijesnu sadanjost i razvijenu civilizaciju, s a m o ideja
utopije gubi svoje znaenje. Negacija naela izvedbe ja
vlja se ne protiv n a p r e t k a svjesne racionalnosti, nego s
njim: ona pretpostavlja najviu zrelost civilizacije. S a m a
dostignua naela izvedbe poveavala su rascjep izmeu
arhajskih nesvjesnih i svjesnih procesa ovjeka, s jedne,
i njegovih aktualnih mogunosti, s druge strane. Povijest
ovjeanstva izgleda da tei drugoj prekretnici u nestal
n o s t i m a nagona. A, upravo kao i na p r e t h o d n i m prekret
nicama, podeavanje arhajske duevne s t r u k t u r e novoj
okolini znailo bi jo jednu katastrofu eksplozivnu
promjenu u samoj okolini. Meutim, dok je prva prekret
nica bila p r e m a Freudovoj hipotezi, dogaaj u geologij-
skoj povijesti i dok se druga desila na poetku civiliza
cije, trea prekretnica bi bila smjetena na najvioj do
stignutoj razini civilizacije. initelj u t o m e dogaaju ne
bi bio vie povijesni ovjek ivotinja, nego svjesni, ra-
15
A. N. Whitehead. Science and the Modern World (New York-
MacMillan, 1926), str. 228.
16
. . . Ohne Angst Leben. T. W. Adorno, Versuch iiber Wagner
(Berlin Frankfurt: Suhrkamp, 1952), str. 198.
136
conalni subjekt koji je svladao i prisvojio objektivni svi
j e t kao a r e n u svoje realizacije. Povijesni inilac sadran
u Freudovoj teoriji n a g o n a realizirao se u povijesti kad
n a p r e d a k civilizacije p o d r i v a temelj Ananke (Lebensnot-a)
koja je, po F r e u d u , p r u a l a razlog za represivno na
elo zbiljnosti.
Pa ipak, i m a stanovite valjanosti u a r g u m e n t u da us
p r k o s svem n a p r e t k u , o s k u d i c a i nezrelost ostaju dovolj
no velike da sprijee realizaciju naela svakome pre
ma njegovim p o t r e b a m a . Materijalna kao i m e n t a l n a
sredstva civilizacije jo su t a k o ograniena da bi m o r a o
biti b e s k r a j n o m n o g o nii ivotni standard ako se dru
tvena proizvodnost p o n o v o u p u t i p r e m a openitom za
dovoljenju individualnih p o t r e b a : mnogi bi se morali
odrei udeenih lagoda, da bi svi ivjeli ljudskim ivo
t o m . tavie, vladajua m e u n a r o d n a s t r u k t u r a indus
trijske civilizacije ini se da izvrgava ruglu takvu ide
ju. To ne obezvrijeuje teorijsko tvrenje da je naelo
izvedbe zastarjelo. Izmirenje izmeu naela uitka i na
ela zbiljnosti ne ovisi o p o s t o j a n j u obilja za sve. Jedino
p r i m j e r e n o pitanje jest da li se moe r a zum no sagledati
stanje civilizacije u k o j e m se ljudske potrebe zadovolja
vaju na takav nain i u takvoj mjeri da se moe odstra
niti viak-potiskivanje.
J e d n o takvo hipotetiko stanje bi moglo s p r a v o m pret
postaviti dvije toke, koje se nalaze na s u p r o t n i m polo
vima nestalnosti nagona; j e d n a bi se smjestila na pri
mitivnim poecima povijesti, druga na njezinu najzreli
j e m stadiju. Prva bi se odnosila na raspodjelu oskudice
bez ugnjetavanja (kakva je na primjer, mogla posto
jati u m a t r i j a r h a l n i m fazama prastarog drutva). Druga
bi se mogla odnositi na r a c i o n a l n u organizaciju p o t p u n o
razvijenog industrijskog d r u t v a nakon pobjede n a d os
kudicom. Nestalnosti n a g o n a bi naravno bile vrlo razli
ite u tim dvama uvjetima ali bi jedna p r e s u d n a zna
ajka m o r a l a biti zajednika objema: nagonski razvoj bi
bio nerepresivan u smislu da se barem viak-potiskiva-
137
 nje, uvjetovano interesima dominacije, ne bi n a m e t a l o
nagonima. Ta kvaliteta bi odraavala p r e t e n o zadovolje
nje temeljnih ljudskih p o t r e b a (najprimitivnijih u prvom,
vrlo proirenih i rafiniranih u drugom stadiju), spolnih
kao i drutvenih: h r a n e , smjetaja, odjee, slobodnog vre
mena. To zadovoljenje bi bilo (a to je vaan m o m e n a t ) bez
tekog rada to jest, bez vlasti otuenog r a d a n a d ljud
skom egzistencijom. U primitivnim uvjetima, otuenje
se jo nije pojavilo zbog primitivne n'aravi s a m i h potre
ba, r u d i m e n t a r n o g (osobnog ili spolnog) k a r a k t e r a podje
le r a d a i odsutnosti institucionalizirane hijerarhijske spe
cijalizacije funkcija. U idealnima uvjetima razvijene in
dustrijske civilizacije, otuenje bi se dovrilo p u t e m ope
automatizacije rada, smanjenja radnog v r e m e n a na mi
nimum i izmjenjivosti funkcija.
Budui da je sama duina radnog d a n a j e d a n od gla
vnih represivnih inilaca koje naelo zbiljnosti namee
naelu uitka, skraenje r a d n o g dana do toke na kojoj
sam k v a n t u m r a d n o g vremena ne spreava ljudski raz
voj, predstavlja prvi preduvjet slobode. Takvo smanjenje
bi samo po sebi sigurno predstavljalo z n a t n o opadanje
u ivotnom s t a n d a r d u koji danas prevladava u najnapre
dnijim industrijskim zemljama. Ali vraanje na nii i
votni s t a n d a r d do kojeg bi doveo pad naela izvedbe,
nije i suprotnosti s n a p r e t k o m slobode.
Argument po kojem je osloboenje ovisno od sve vieg
ivotnog s t a n d a r d a isuvie lako slui da o p r a v d a produ-
ivanje potiskivanja. Definicija ivotnog s t a n d a r d a u
smislu automobila, televizora, zrakoplova i t r a k t o r a je
definicija samog naela izvedbe. Izvan vladavine tog na
ela, razina ivljenja bi se odmjeravala d r u g i m kriteri
jima: ope zadovoljenje temeljnih ljudskih p o t r e b a , i
sloboda od krivnje i s t r a h a p o u n u t r e n o g k a o i vanj
skog, nagonskog k a o i racionalnog. La vraie civilisa
tion . . . n'est pas dans le gaz, ni dans la vapeur, ni dans les
tables tournantes. Elle est dans la diminution des traces
138
du pch originel 17 To je definicija n a p r e t k a s onu
s t r a n u vladavine naela izvedbe.
U najboljim uvjetima, prevlast u razvijenoj civili
zaciji m a t e r i j a l n o g i intelektualnog bogatstva bila bi
t a k v a d a d o p u t a bezbolno zadovoljenje p o t r e b a , dok
dominacija ne bi vie s i s t e m a t s k i gospodarila takvim
zadovoljenjem. U t o m e sluaju k v a n t u m nagonske ener
gije k o j u jo t r e b a pretvoriti u p o t r e b a n r a d (zatim, pot
p u n o mehaniziran i racionaliziram) b i o bi t a k o malen
da bi o t p a l o veliko p o d r u j e represivnih ogranienja i
modifikacija, koje vanjske sile vie ne p o t p o m a u . P r e m a
t o m e , antagonistiki o d n o s i z m e u naela uitka i naela
zbiljmosti promijenio bi se u k o r i s t prvog. Eros, ivotni
nagoni, oslobodili bi se u neuvenim razmjerima.
Da li to znai da bi se civilizacija rasprsla i vratila u
pretpovijesno divljatvo, da bi pojedinci izumrli kao
rezultat iscrpljenja raspoloivih sredstava zadovoljenja
i njihove vlastite energije, da bi odsutnost nestaice i
potiskivanja ukinulo svu energiju koja bi mogla promi
cati m a t e r i j a l n u i intelektualnu proizvodnju na viu razi
nu i u irim razmjerima? F r e u d odgovara p o t v r d n o . Nje
gov odgovor se zasniva na manje-vie p r e u t n o m usvaja
nju niza pretpostavki: da su slobodni libidni odnosi bitno
antagonistiki p r e m a r a d n i m odnosima, da se m o r a iz
vui energija iz prvih da bi se uspostavili drugi, da samo
o d s u t n o s t p o t p u n o g zadovoljenja odrava drutvenu or
ganizaciju r a d a . ak i u najboljim uvjetima racionalne
organizacije drutva, zadovoljavanje ljudskih p o t r e b a bi
zahtijevalo rad, a s a m a ta injenica bi n a m e t a l a kvanti
tativno i kvalitativno nagonsko ogranienje, i time brojne
d r u t v e n e tabue. Bez obzira k a k o bogata, civilizacija za
visi od postojanog i metodinog rada, i time od neugodne
odgode zadovoljenja. Budui da se prvobitni nagoni po
17
Istinska civilizacija nije u plinu, ni u pari, ni u okretnicama.
Ona je u smanjenju tragova istonoga grijeha. Baudelaire, Mon Co
eur Mis Nu, XXXII, u Oeuvres Postltumes, d. Conard, sv. II (Pariz,
1952), str. 109.
139
 prirodi b u n e protiv takve odgode, njihova represivna
modifikacija ostaje stoga nunost za cijelu civilizaciju.
Da bismo se ogledali s t i m a r g u m e n t o m , m o r a t emo
pokazati da se Freudova korelacija nagonsko potiski
vanje drutveno k o r i s t a n r a d civilizacija moe
smisleno pretvoriti u korelaciju nagonsko osloboenje
drutveno koristan r a d civilizacija. N a t u k n u l i s m o
da je prevlaujue n a g o n s k o potiskivanje proizalo, ne
toliko iz nunosti r a d a , nego iz specifine drutvene or
ganizacije r a d a koju n a m e e interes dominacije da je
potiskivanje u velikoj m j e r i visak-potiskivanje. P r e m a
tome, uklanjanje viak-potiskivanja bi per se teilo da
ukloni, ne rad, nego organiziranje ljudske egzistencije
u o r u e rada. Ako je to istinito, pojava nerepresivnog
naela zbiljnosti prije bi izmijenila nego razorila dru
tvenu organizaciju r a d a : oslobaanje Erosa bi stvorilo
nove i trajne r a d n e odnose.
Pretresanje te hipoteze se ve na poetku sukobljava
s j e d n o m od najstroe tienih vrijednosti m o d e r n e kul
t u r e s vrijednou proizvodnosti. Ta ideja izraava,
vie nego moda i j e d n a druga, egzistencijalni stav u in
dustrijskoj civilizaciji; o n a p r o i m a filozofijsku defini
ciju subjekta u smislu ega koji vjeito t r a n s c e n d i r a .
ovjek se vrednuje p r e m a njegovoj sposobnosti da pra
vi, uveava i poboljava d r u t v e n o korisne stvari. Proiz
vodnost oznaava t a k o stupanj gospodarenja p r i r o d o m
i njezina preoblikovanja: progresivnu zamjenu nekontro
lirane p r i r o d n e okoline k o n t r o l i r a n o m tehnikom okoli
nom. Meutim, to je vie podjela r a d a sluila u korist
postojeeg proizvodnog a p a r a t a u m j e s t o pojedincima
drugim rijeima to je vie drutvena p o t r e b a o d s t u p a l a
od individualne potrebe to je vie proizvodnost teila
da proturjei naelu uitka i da postane svrha-sama-sebi.
S a m a ta rije je poela da z a u d a r a na potiskivanje ili
njegovo filistarsko velianje: ona podrazumijeva gnjevnu
pogrdu o d m o r a , uivanja, osjetljivosti pobjedu n a d
niom pozadinom d u h a i tijela, kroenje nagona od
140
s t r a n e eksploatatorskog u m a . Efikasnost i potiskivanje
konvergiraju: poveanje proizvodnosti r a d a je sakrosank-
tni ideal i kapitalistikog i staljinistikog stahanovizma.
Ta ideja proizvodnosti i m a svoje povijesne granice: to su
granice naela izvedbe. Izvan njegova podruja, proizvo
d n o s t ima drugi sadraj i drugi odnos p r e m a naelu ui
tka: oni se anticipiraju u p r o c e s i m a imaginacije koji ti
te slobodu od naela izvedbe dok podravaju zahtjev za
novini naelom zbiljnosti.
Utopijski zahtjevi imaginacije natopili su se povijesnom
zbiljnou. Ako dostignua naela izvedbe n a d m a u j u
njegove ustanove, o n a se t a k o e r suprotstavljaju smjeru
njegove proizvodnosti podvrgavanju ovjeka njegovu
r a d u . Liena toga porobljavanja, proizvodnost gubi svoju
represivnu m o i nagoni na slobodan razvoj individual
nih potreba. Takva p r o m j e n a u smjeru n a p r e t k a nadilazi
temeljnu reorganizaciju drutvenog rada koju pretposta
vlja. Bez obzira k a k o se p r a v e d n o i racionalno organizi
rala materijalna proizvodnja, o n a nikada ne moe biti
podruje slobode i zadovoljenja; ali ona moe osloboditi
vrijeme i energiju za s l o b o d n u igru ljudskih sposobnosti
izvan podruja o t u e n o g rada. t o potpunije otuenje
rada, to vea mogunost slobode: totalna autornacija bi
bila o p t i m u m . Oblast izvan r a d a je ona koja odreuje
slobodu i ispunjenje, a odreenje ljudske egzistencije u
smislu te oblasti je o n o to sainjava negaciju naela iz
vedbe. Ta negacija u k i d a racionalnost dominacije i svje
sno de-realizira svijet koji je oblikovala ta racionalnost
ponovo ga definirajui p o m o u racionalnosti zadovo
ljenja. Kako se takav povijesni preokret u smjeru napre
tka omoguuje samo na temelju dostignua naela izved
be i njegovih mogunosti, on preoblikuje ljudsku egzi
stenciju u njezinoj cjelini, ukljuujui svijet r a d a i b o r b u
s prirodom. N a p r e d a k s onu s t r a n u naela izvedbe se ne
promie tako da se pobolja ili n a d o p u n i sadanja egzi
stencija s vie kontemplacije, vie slobodnog vremena,
p u t e m reklamiranja i upranjavanja viih vrijednosti,
velianjem sebe i svojeg ivota. Takve ideje pripadaju kul-
141
 t u r n o m kuanstvu samog naela izvedbe. Jadikovanje o
uniavajuem uinku totalnog rada, poticanje da se
cijene d o b r e i k r a s n e stvari na o v o m i d r u g o m svijetu
samo je po sebi represivno u t o l i k o t o izmiruje ovjeka
sa svijetom r a d a koji ostavlja n e t a k n u t i m u b i t n o m smi
slu. Stavise, to p o d u p i r e potiskivanje, odvraajui n a p o r
od samog p o d r u j a u k o j e m se potiskivanje ukorjenjuje
i produuje.
S onu s t r a n u naela izvedbe, njegova proizvodnost k a o
i njegove k u l t u r n e vrijednosti p o s t a j u bezvrijedni. B o r b a
za o p s t a n a k produuje se t a d a na n o v o m tlu i s novim
ciljevima: o n a se p r e t v a r a u zajedniku b o r b u protiv sva
kog ograniavanja slobodne igre ljudskih sposobnosti,
protiv munog rada, bolesti i s m r t i . Stavie, dok je vla
davinu naela izvedbe p r a t i l a odgovarajua kontrola na
gonske d i n a m i k e , reorijentacija b o r b e za opstanak uklju
ivala bi p r e s u d n u p r o m j e n u u toj dinamici. Zaista, ta
kva promjena bi se javila k a o p r e d u v j e t odravanja na
pretka. S a d a e m o p o k u a t i d a p o k a e m o d a b i ona
djelovala na s a m u s t r u k t u r u psihe, izmijenila ravnoteu
izmeu E r o s a i T h a n a t o s a , reaktivirala zabranjena po
druja zadovoljenja i smirila konzervativne tenje nago
na. Novo temeljno iskustvo b i t k a izmijenilo bi ljudsku
egzistenciju u cjelini.
8
Likovi Orfeja i Narcisa
Pokuaj da se izradi teorijska konstrukcija k u l t u r e s
o n u s t r a n u naela izvedbe u strogom je smislu nerazu
m a n . Um je racionalnost naela izvedbe. ak na poetku
zapadne civilizacije, m n o g o ranije nego to je to naelo
bilo institucionalizirano, um se definirao k a o orue
ograniavanja, nagonskog pokoravanja; oblast nagona,
osjetilnost, s m a t r a l a se vjeito neprijateljskom p r e m a
u m u i t e t n o m za njega. 1 Kategorije u kojima je filozofija
shvatila ljudsku egzistenciju zadrale su vezu izmeu
u m a i pokoravanja: t o god p r i p a d a podruju putenosti,
uitka, poticaja i m a konotaciju neega to je antagoni
stiku p r e m a r a z u m u neega to treba podjarmiti,
ograniiti. Svakodnevni jezik je zadrao takvo vrednova
nje: rijei koje se primjenjuju na to podruje imaju
zvuk prodike ili obscenosti. Od Platona do Schund und
Schmutz zakona m o d e r n o g svijeta, 2 pogrda naela ui
tka je dokazala svoju neodoljivu mo; opozicija p r e m a
takvoj pogrdi lako podlijee ismijavanju.
Pa ipak, dominacija represivnog u m a (teorijskog i
praktikog) nije nikada bila p o t p u n a : njezin monopol
na spoznaju nije n i k a d a bio neosporan. Kad je F r e u d na-
1
Vidi V. Poglavlje.
2
Nacrt zakona koji je Zajedniki zakonodavni odbor New Yorka
podnio o zabavnim knjigama zabranjuje prodaju i raspaavanje knji
ga koje opisuju golotinju, seks ili poudu na takav nain koji vjeto
smjera na to da izazove pohotu ili bludne ielje . . (New York Ti
mes, feb. 17, 1954).
143
 glasio osnovnu injenicu da fantazija (imaginacija) sa
drava stanovitu istinu koja je n e u s k l a d i v a s u m o m , on
je slijedio dugu povijesnu tradiciju. Fantazija je spoznaj
na ukoliko uva istinu o Velikom Odbijanju, ili, konkre
tno, ukoliko titi, n a s u p r o t c j e l o k u p n o m u m u , tenje za
integralnim ispunjenjem ovjeka i p r i r o d e koje um po
tiskuje. U podruju fantazije n e r a z b o r i t e predodbe o
slobodi postaju razborite, a nia pozadina nagonskog
zadovoljenja poprima novo d o s t o j a n s t v o . K u l t u r a naela
izvedbe povlai se p r e d n e o b i n i m i s t i n a m a koje imagi
nacija odrava na ivotu u f o l k l o r u i bajki, u knjievnosti
i umjetnosti; one su p r i k l a d n o p r o t u m a e n e i nale su
svoje mjesto u irem i a k a d e m s k o m svijetu. Meutim,
pokuaj da se iz tih istina izvede s a d r a j valjanog naela
zbiljnosti koje nadmauje p r e v l a u j u e naelo bio je po
sve besmislen. Novalisova t v r d n j a da se sve u n u t a r n j e
sposobnosti i sile i sve vanjske s p o s o b n o s t i i sile moraju
izvesti iz produktivne i m a g i n a c i j e 3 ostala je tek raritet
k a o i nadrealistiki p r o g r a m de pratiquer la posie.
Zahtjev da imaginacija prui n o r m e za egzistencijalne
stavove, za praksu, i za p o v i j e s n e m o g u n o s t i doima se
k a o djeja fantazija. S a m o su se arhetipovi, samo sim
boli usvojili, a njihovo se z n a e n j e obino vie tumai u
smislu filogenetikih ili o n t o g e n e t i k i h stadija, koji su
ve odavno nadmaeni, nego u s m i s l u individualne zrelo
sti. Sada e m o pokuati da i d e n t i f i c i r a m o neke od tih
simbola i ispitamo njihovu p o v i j e s n u istinosnu vrijednost.
Tonije, mi traimo heroje k u l t u r e koji su se ustraj
no zadrali u imaginaciji, s i m b o l i z i r a j u i stav i djela koji
su odluili sudbinu ovjeanstva. A tu se na poetku su
sreemo sa injenicom da je p r e d o m i n a n t n i heroj-kulture
varalica i (paenik-) buntovnik p r o t i v bogova, koji stvara
k u l t u r u p o cijenu vjeitog bola. O n simbolizira proizvo
dnost, neprestani n a p o r da se z a g o s p o d a r i ivotom; ali
se, u njegovoj proizvodnosti n e r a z m r s i v o isprepleu bla-
3
Schriften, ur. J. Minor (Jena: E u g e n Diederichs, 1923), I I I , 375.
Vidi Gaston Bachelard, La Terre et les Rveries de la volont (Pariz:
Jos Corti, 1948), str. 45.
144
goslov i prokletstvo, n a p r e d a k i teki rad. Prometej je
arhetip-heroj naela izvedbe. A u svijetu Prometeja, Pan
dora, ensko naelo, spolnost i uitak, pojavljuje se k a o
prokletstvo razdorno, razorno. Zato su ene takvo
prokletstvo? Pogrda seksusa kojom se poglavlje (o Pro
metej u kod Hesioda) zavrava, naglaava iznad svega nji
hovu e k o n o m s k u neproizvodnost; one su beskorisni tru
tovi; izdatak za luksuz u b u d e t u siromaha. 4 enina lje
p o t a i srea koju ona obeaje k o b n e su u r a d n o m svije
tu civilizacije.
Ako je Prometej k u l t u r i n heroj munog rada, proizvod
nosti i n a p r e t k a p u t e m potiskivanja, simboli drugaijeg
naela zbiljnosti m o r a j u se traiti na suprotnom polu.
Orfej i Narcis (kao i Dioniz s k o j i m su srodni: antagonist
boga koji posveuje logiku dominacije, podruje u m a )
predstavljaju vrlo razliitu zbiljnost. 5 Oni nisu postali
heroji kulture zapadnog svijeta: njihov lik je lik radosti
i ispunjenja; glas koji ne zapovijeda nego pjeva; gesta
koja n u d i i prima; djelo koje je m i r i dokonava t r u d
pobjede; osloboenje od vremena koje sjedinjuje ovjeka
s bogom, ovjeka s p r i r o d o m . Knjievnost je sauvala
njihov lik. U Sonetima Orfeju:
Und fast ein Mdchen wars und ging hervor
aus diesem einiger Glck von Sang und Leier
und glnzte klar durch ihre Frhlingsschleier
und machte sich ein Bett in meinem Ohr.
Und schlief in mir. Und alles war ihr Schlaf.
Die Bume, die ich je bewundert, diese
fhlbare Ferne, die gefhlte Wiese
und jedes Staunen, das mich selbst betraf.
4
Vidi Norman O. Brown, Hesiod's Theogony (New York: Liberal
Arts Press, 1953), str. 1819, 33; i Hermes the Trief (University of
Wisconsin Press, 1947), str. 23 i dalje.
5
Simbol Narcisa i izraz narcistiki kako se upotrebljavaju ovdje
ne sadravaju znaenje koje im se daje u Freudovoj teoriji. Vidi, me
utim, str. 184 i dalje.
145
 Sie schlief die Welt. S i n g e n d e r Gatt, wie hast
du sie vollendet, d a s s sie n i c h t b e g e h r t e ,
erst w a c h zu sein? Sieh, sie e r s t a n d u n d schlief.
Wo ist i h r Tod. 6
Ili Narcis, koji u zrcalu v o d e p o k u a v a u h v a t i t i svoju
vlastitu ljepotu. N a g n u t n a d rijekom vremena, u kojoj
svi o b l i c i p r o l a z e i b j e e , o n s a n j a :
N a r c i s s e rve a u p a r a d i s . .
Q u a n d donc le t e m p s , c e s s a n t sa fuite, laissera-t-il q u e cet
coulement s e r e p o s e ? F o r m e s , f o r m e s divines e t pren-
nelles! Qui n ' a t t e n d e z q u e l e r e p o s p o u r r e p a r a t r e , oh!
q u a n d , d a n s quelle n u i t , d a n s quel silence, vous recris-
talliserez vous?
Le p a r a d i s e s t t o u j o u r s refaire; il n'est p o i n t en quel-
q u e lointaine Thul. I l d e m e u r e sous l ' a p p a r e n c e . C h a q u e
c h o s e dtient, virtuelle, l'intime h a r m o n i e de s o n t r e , com-
me c h a q u e sel, en l u i , l ' a r c h t y p e de son cristal; et
vienne u n t e m p s d e n u i t tacite, o les eaux plus denses
d e s c e n d e n t : d a n s les a b m e s i m p e r t u r b s fleuriront les
trmies secrtes . . .
Tout s'efforce vers sa f o r m e p e r d u e . . . 7
4
Gotovo djevica je bila i izae ona
iz te jedinstvene radosti pjesme i lire
i blistala je jasno kroz svoj proljetni veo
i postelju spravi sebi u mojem uhu.
I leae u meni. I sve je bilo njen san.
Drvee kojem sam se divio, ove
naslutljive daljine, livade koje osjetih
i svako udo, koje mi se zbi.
Ona je spavala svijetom. Boe koji pjeva,
kako si je usavrio toliko, da ona ne poeli
1
da se probudi? Gle, ona ustade i zaspa.
Gdje je njezina smrt?
Rainer Maria Rilke, Soneti Orfeju, Devinske elegije. (Doslovan prije
vod, p. p.)
7
Narcis sanja u raju.. . Jao, kad e vrijeme prestati da bjei i
dopustiti da se smiri ovaj tok? Oblici, boanski i vjeiti oblici! koji
ekate samo spokoj da biste se ponovo javili! kada, u kojoj noi, u
kojoj tiini ete se rekristalizirati?
Raj se stalno mora iznova da stvara, on nije u nekoj dalekoj
Tuli, on poiva ispod privida. Svaka stvar sadrava u sebi, kao mogu
nost, intimnu harmoniju svojeg bitka, kao svaka sol, u sebi, arhetip
svojeg kristala; i doe li vrijeme tihe noi kada vode gue padaju:
U bezdanima neuznemirenim e cvjetati tajni kristali . .. Sve tei svo
jem izgubljenom obliku . . . Andr Gide, Le trait du Narcisse. (Doslo
van prijevod, p. p.)
146
U n g r a n d c a l m e m ' c o u t e , o j ' c o u t e l'espoir.
La voix d e s sources change et me p a r l e du soir:,
J ' e n t e n d s l ' h e r b e d'argent g r a n d i r dans l ' o m b r e sainte,
Et la L u n e perfide lve son m i r o i r
J u s q u e d a n s les secrets de la fontaine teinte. 8
Admire d a n s Narcisse u n t e r n e l r e t o u r
Vers l ' o n d e o ison i m a g e offerte son a m o u r
Propose sa b e a u t t o u t e sa connaissance:
Tout m o n sort n'est qu'obissance
A la force de m o n a m o u r .
Cher CORPS, je m ' a b a n d o n n e ta seule puissance;
L'eau t r a n q u i l l e m ' a t t i r e o j e m e t e n d s n i e s b r a s :
A ce vertige p u r je ne r s i s t e p a s .
Que puis-je, ma B e a u t , faire q u e tu ne veuilles? 9
K l i m a t o g a j e z i k a je k l i m a diminution des traces du
pch originel. p o b u n a p r o t i v k u l t u r e z a s n o v a n e na
m u n o m r a d u , dominaciji i odricanju. Likovi Orfeja i
N a r c i s a i z m i r u j u E r o s i T h a n a t o s . O n i p r i z i v a j u u sjea
nje iskustvo svijeta k o j i m se nee g o s p o d a r i t i i koji se
nee k o n t r o l i r a t i , n e g o koji e se osloboditi s l o b o d u
koja e razrijeiti snage E r o s a sputane sada u p o t i s n u t i m
i o k a m e n j e n i m o b l i c i m a ovjeka i p r i r o d e . Te snage se
shvaaju ne k a o razaranje, nego kao mir, ne kao uas,
nego k a o ljepota. Dovoljno je navesti okupljene pre
d o d b e d a b i s m o d e f i n i r a l i d i m e n z i j u k o j u i m a j u : is
k u p l j e n j e u i t k a , z a s t o j v r e m e n a , a p s o r b i r a n j e s m r t i ; ti-
Velika tiina me oslukuje, gdje sluam nadu.
Glas izvora se mijenja i govori mi o veeri,
ujem kako srebrna trava raste u svetoj sjeni,
A podmukli mjesec die svoje zrcalo
Sve do tajni presahloga vodoskoka.
Paul Valry, Narcisse parle. (Doslovan prijevod, p. p.)
' Zavoli u Narcisu vjeiti povratak vodi
U kojoj njegov lik ponuen njegovoj ljubavi.
Daje njegovoj ljepoti sve svoje znanje:
Sva moja sudbina je samo poslunost
Snazi moje ljubavi.
Drago TIJELO, preputam se jedino tvojoj moi;
Tiha me voda privlai gdje pruam sebi ruke:
Tome zanosu istom ne mogu odoljeti.
Sto mogu, o moja Ljepoto, uiniti to ti ne eli?
P Valry, Cantate du Narcisse, Scene II. (Doslovan prijevod, p. p.)
147
inu, san, no, raj naelo Nirvane, ali ne k a o smrti,
nego kao ivota. Baudelaire daje sliku takvog svijeta
u dva stiha:
La', tout n'est qu'ordre et beaut,
Luxe, calme, et volupt. 10
To je moda jedini kontekst u kojem rije poredak (ordre)
gubi svoju represivnu konotaciju: ovdje je to p o r e d a k
zadovoljenja koji stvara slobodni Eros. Statika likuje
n a d d i n a m i k o m ; ali je to s t a t i k a koja se kree u vlasti
toj punoi prizvodnost koja je osjetilnost, igra i pje
sma. Svaki pokuaj da se razrade t a k o prenesene predo
dbe m o r a biti samo poraavajui, jer one izvan jezika
umjetnosti mijenjaju svoje znaenje i stapaju se s kono
tacijama koje su primile p o d represivnim naelom zbilj
nosti. Ali m o r a m o pokuati da p r a t i m o taj p u t u n a t r a g
do realiteta na koje se one odnose.
N a s u p r o t likovima p r o m e t e j s k i h heroja kulture, likovi
orfejskog i narcistikog svijeta b i t n o su nerealni i nereali
stini. Oni oznaavaju nemogu stav i egzistenciju.
Djela heroja kulture su t a k o e r nemogua, zbog toga
to su udnovata, nevjerojatna, nadljudska. Meutim,
njihov cilj i njihovo znaenje nisu t u i zbiljnosti; na
protiv, oni su korisni. Oni p r o m i u i jaaju tu zbiljnost;
ne razaraju je. Ali je razaraju orfiko-narcistike predo
dbe; one ne prenose nain ivljenja; one se podvrga
vaju podzemlju i smrti. U najboljem sluaju, one su po
etine, neto za d u u i za srce. Ali one ne nauavaju ni
kakvu poruku osim m o d a negativnu, da ovjek ne
moe pobijediti smrt, niti zaboraviti ili odbiti poziv i
vota u divljenju ljepoti.
Takve m o r a l n e p o r u k e se n a t u r a j u na vrlo razliit sa
draj. Orfej i Narcis simboliziraju zbiljnosti upravo kao
i Prometej i H e r m o . Drvee i ivotinje odgovaraju na
10
Tamo je sve poredak i ljepota,
Rasko, spokoj i pohota,
148
govor Orfej a; izvor i u m a odgovaraju Narcisovoj elji.
Orfiki i narcistiki E r o s b u d i i oslobaa mogunosti
koje su zbiljske u ivim i neivim stvarima, u organskoj
i anorganskoj prirodi zbiljske, ali potisnute u ne-erot-
skoj zbiljnosti. Te mogunosti definiraju telos koji im
je inherentan kao: upravo da b u d u ono to jesu, da
opstoje, egzistiraju.
Orfiko i narcistiko iskustvo svijeta negira o n o to
podrava svijet naela izvedbe. Suprotnost izmeu ovje
ka i prirode, subjekta i objekta se prevladava. Bitak se
doivljuje kao zadovoljenje, koje sjedinjuje ovjeka i
p r i r o d u tako da je ispunjenje ovjeka u isto vrijeme i
ispunjenje (bez nasilja) same prirode. Time to im se
obraamo, volimo ih i b r i n e m o za njih, cvjetovi, izvori
i ivotinje pojavljuju se kakvi jesu lijepi, ne s a m o za
o n e koji im se obraaju i p r o m a t r a j u ih, nego i za sebe
same, objektivno. Le m o n d e tend la beaut. 11 U
orfikom i narcistikom E r o s u ta se tenja oslobaa:
stvari prirode su slobodne da b u d u ono to jesu. Ali da
bi bile ono to jesu one ovise o erotskom stavu: samo u
njemu one primaju svoj telos. Orfejeva pjesma umiruje
ivotinjski svijet; p o m i r u j e lava s jagnjetom i lava sa
ovjekom. Svijet p r i r o d e je svijet porobljivanja, okrut
nosti i bola kao i ljudski svijet; poput ovog drugog, i on
oekuje svoje osloboenje. To osloboenje je djelo Erosa.
Orfejeva pjesma razbija okamenjivanje, pokree u m e i
stijenje ali ih pokree da bi sudjelovali u radosti.
Narcisovoj ljubavi odgovara jeka prirode. Dakako,
Narcis se pojavljuje kao antagonist Erosa: on odbija lju
bav, ljubav koja sjedinjuje s drugim ljudskim biima i
zbog toga ga Eros kanjava. 1 2 Kao protivnik Erosa, Nar
cis simbolizira san i smrt, tiinu i spokoj. 1 3 U Trakiji, on
11
Gaston Bachelard, L'Eau et les Rves (Pariz: Jos Corti, 1942),
str. 38. Vidi takoer (str. 36) formulaciju Joachima Gasqueta: Le mon
de est un immense Narcisse en train de se penser.
12
Friedrich Wiescler, Narkissos: Eine Kunstmythologische Abhand
lung (Gttingen, 1856), str. 90, 94.
13
Isto, sir. 76, 8083, 9394.
149
je u bliskom o d n o s u s Dionizom. 1 4 Ali nije hladnoa, aske
za i samoljublje o n o to daje b o j u p r e d o d b a m a o Nar
cisu; nisu te Narcisove geste o n o t o se uva u umjetno
sti i knjievnosti. Njegova tiina nije m r t v a ukoenost;
i k a d a on prezire ljubav lovaca i nimfi, on odbacuje j e d a n
E r o s u ime drugog. On ivi svojim vlastitim Erosom, 1 3
ali on ne ljubi s a m o sebe (on ne zna da je lik kojem se
divi njegov vlastiti). Ako je njegov erotski stav srodan
s m r t i i donosi s m r t , t a d a se spokoj, san i s m r t ne raz
dvajaju t e k o i ne razlikuju: naelo Nirvane vlada svim
t i m stadijima. A k a d a u m r e , on p r o d u u j e da ivi kao
cvijet koji nosi njegovo ime.
Povezavi Narcisa s Orfejem i tumaei ih obojicu k a o
simbole nerepresivnog erotskog stava p r e m a zbiljnosti,
posluili s m o se vie likom Narcisa iz mitologijsko-umje-
tnike tradicije, nego iz F r e u d o v e teorije libida. Moda
emo sada moi da n a e m o n e k u p o t k r e p u naem tuma
enju u Freudovoj koncepciji primarnog narcizma. Zna
ajno je da je uvoenje n a r c i z m a u psihoanalizu ozna
ilo p r e k r e t n i c u u razvoju teorije n a g o n a : bila je uzdrma
na p r e t p o s t a v k a o nezavisnim n a g o n i m a ega (nagonima
samoodranja) i zamijenjena idejom o neizdiferencira-
n o m , ujedinjenom libidu koji p r e t h o d i podjeli na ego
i vanjske objekte. 1 6 Zaista, otkrie p r i m a r n o g narcizma
bilo je vie nego s a m o dodavanje jo jedne faze razvoju
libida; s njim je doao na vidjelo a r h e t i p jednog drugog
egzistencijalnog odnosa p r e m a zbiljnosti. Prvobitni nar-
150
cizam je vie nego a u t o e r o t i z a m ; on prodire okolinu,
integrira narcistiki ego s objektivnim svijetom. Nor
malni antagonistiki odnos izmeu ega i vanjske zbiljno
sti tek je kasniji oblik i s t u p a n j odnosa izmeu ega i
zbiljnosti:
U poetku ego ukljuuje u sebe sve, kasnije on od-?
bacuje od sebe vanjski svijet. Osjeaj ega koji danas
imamo tako je tek stisnuti preostatak jednog ireg os
jeaja osjeaja koji je obuhvaao svemir i izraavao
nerazdvojivu vezu ega s vanjskim svijetom.11
Koncepcija p r v o b i t n o g n a r c i z m a sadrava o n o t o izri
i t o proizlazi iz uvodnog poglavlja djela Civilization and
Its Discontents da naroizam preivljava ne s a m o k a o
neurotiki s i m p t o m nego i k a o konstitutivni element u
konstrukciji zbiljnosti, koegzistirajui s odraslim egom
zbiljnosti. F r e u d opisuje ideacionalni sadraj prvobit
nog osjeaja ega koji preivljuje kao beskonano ire
nje i jedinstvo sa svemirom (oceanski osjeaj). 1 8 A, po
slije u i s t o m poglavlju, on sugerira da oceanski osjeaj
trai da ponovo uspostavi beskonane narcizme. 1 9 Pa
r a d o k s koji u p a d a u oi j e s t da se narcizam, koji se obi
n o shvaa k a o egoistiko povlaenje od zbiljnosti, po
vezuje ovdje p u t e m j e d n o s t i sa svemirom, to otkriva
novu d u b i n u te koncepcije: s o n u stranu svog nedozrelog
autoerotizma, narcizam oznaava temeljnu povezanost
sa zbiljnou koja moe dovesti do obuhvatnog egzisten
cijalnog poretka. 2 0 Drugim rijeima, narcizam moe
17
Civilization and Its Discontents (London; Hogarth Press, 1949),
str. 13. Kurziv dodan.
18
Nav. dj., str. 14.
19
Nav. dj., str. 21.
20
U svojem spisu The Delay of the Machine Ages, H a n n s Sachs
je uinio zanimljiv pokuaj da prikae narcizam kao konstitutivni
element naela zbiljnosti u grkoj civilizaciji On je pretresao pitanje
zato Grci nisu razvili tehnologiju strojeva, iako su posjedovali vje
tinu i znanje koji su im to omoguivali. On se nije zadovoljavao
uobiajenim tumaenjima na osnovu ekonomije i sociologije. Umje
sto toga, on je pretpostavljao da je prevlaujui narcistiki element
U grkoj kulturi spreavao tehnologijski proces: libidna kateksa
151
sadravati klicu drugaijeg naela zbiljnosti: libidna ka-
teksa ega (ovjekova vlastitog tijela) anoe p o s t a t i izvor
i rezervoar za novu libidnu kateksu objektivnog svijeta
pretvarajui taj svijet u novi nain bitka. To se tuma
enje potkrepljuje p r e s u d n o m ulogom k o j u narcistiki
libido, p r e m a Freudu, igra u sublimaciji. U djelu The
Ego and the Id (Ja i Ono), on se p i t a ne odvija li se cije
la sublimacija p o s r e d s t v o m ega, koji poinje mijenja
njem spolnog objekt-libida u narcistiki libido, i onda,
moda, ide dalje da mu odredi drugaiji cilj. 21 Ako je
t o m e tako, o n d a bi sva sublimacija poinjala s reaktivaci-
j o m narcistikog libida, koji se n e k a k o prelijeva i proi
ruje na p r e d m e t e . Ta hipoteza gotovo revolucionizira
ideju sublimacije: o n a ukazuje na nerepresivni oblik su
blimacije koji potjee prije od proirenja nego od ogra
niavajueg skretanja libida. Mi e m o kasnije ponovo
poduzeti pretresanje te ideje. 2 2
Fuit haec sapientia quondam,
Publica privatis secernere, sacra profanis,
Concubitu prohibere vago, dare iura maritis,
Oppida moliri, leges incidere ligno:
Sic honor et nomen divinis vatibus atque
Carminibus venit. 24
Ali se heroju-kulture Orfeju pripisuje i uspostavljanje
posve drugaijeg p o r e t k a i on to plaa svojim ivo
tom:
. . . a Orfej svake se enske
Ljubavi ostanuo, il' to mu se svrila tuno,
Ili je zadao vjeru, al' mnoge plamahu eljom,
Da za pjevaa pou i odbite .pilakahu mnogo.
(On je nauio Traane kako se ljube njeni
djeaci i uiva u proljeu i prvom cvijeu).25

Orfiko-narcistike p r e d o d b e su p r e d o d b e Velikog Razbjenjele trakijske ene su ga rastrgale na komade. 26

Odbijanja: odbijanja da se usvoji odijeljenost od libidnog
Klasina tradicija povezuje Orfeja s uvoenjem ho
objekta (ili subjekta). Cilj je toga odbijanja oslobaanje moseksualnosti. Poput Narcisa, i on odbija n o r m a l n i
ujedinjenje onoga to je razdvojeno. Orfej je arhetip E r o s , ne radi estetskog ideala, nego radi potpunijeg Ero-
pjesnika k a o liberatora i creatora:23 on uspostavlja vii sa. Kao i Narcis on p r o t e s t i r a protiv represivnog p o r e t k a
p o r e d a k u svijetu p o r e d a k bez potiskivanja. U njego o r o k r e a t i v n e spolnosti. Orfiki i narcistiki E r o s jest do
voj se osobi umjetnost, sloboda i k u l t u r a vjeito spajaju. kraja negacija toga p o r e t k a Veliko Odbijanje. U svije
On je pjesnik iskupljenja, bog koji donosi m i r i spas tu koji simbolizira heroj k u l t u r e Prometej, to je nega-
izmirujui ovjeka i p r i r o d u , ne p u t e m sile, nego p u t e m
pjesme: 24
Sumljake ljude sveenik i tuma bogova
Orfej je odvraao od zloina i od neiste hrane,
zato kau da je krotio
krotio divlje
divlje tigrove
tigrove ii lavove
lavove .. .. .. / ; , .'
Silvestres homines sacer interpresque deorum Ovo je neko mudrost bila:
Caedibus et victu foedo deterruit Orpheus, Razlikovati javne od privatnih stvari,
svete od svjetovnih,
svjetovnih, prijeiti
prijeiti bludni
bludni snoaj,
snoaj, .
Dictus ob hoc lenire tigres rabidosque leones .. . dati pravo suprunicima, podizati gradove,
zakone u drvo urezati: tako doe
tijela bila je tako j a k a da se opirala mehanizaciji i automatizaciji. ast i ime boanskim pjesnicima i
Sachsov spis se pojavio u Psychoanalytic Quarterly, II (1933), 42C pjesmama.
i dalje. (Doslovan prijevod, p. p.)
21
The Ego and the Id (London: Hogarth Press, 1950), str. 38. Q. Horatti Flacci OPERA OMNIA, De Arte Poetica, 390-401, Bonnae,
1875.
Vidi X Poglavlje. 25
Ovidije, Metamorfoze, X, 7985 (Prijevod T. Maretia, Zagreb,
23
Vidi Walther Rehm, Orpheus (Diisseldorf: L. Schwann, 1950), str, 1907, osim posljednje reenice, koja je u Maretia izostavljena). Vidi:
63 ff. O Orfeju kao heroju k u l t u r e vidi Linforth, The Arts of Orpheus, Linforth: The Arts of Orpheus, str. 57.
str. 69. 26
Ovidije, Metamorfoze, XL, i dalje.

152 153
9

Estetika dimenzija

Oito, estetika dimenzija ne moe ozakoniti naelo zbilj

nosti. Poput imaginacije, koja je njegova konstitutivna
duevna sposobnost, podruje estetike je bitno nereali
stino: ono je zadralo svoju slobodu od naela zbiljno
sti pod cijenu da bude neefikasno u zbiljnosti. Estetske
vrijednosti mogu funkcionirati u ivotu kao kulturni uk
ras i uzdizanje ili kao privatni hobi, ali ivjeti s tim vrije
dnostima povlastica je genija ili oznaka dekadentnih
boema. Pred sudom teorijskog i praktikog uma, koji je
oblikovao svijet naela izvedbe, esteticka egzistencija
stoji optuena. Meutim, mi emo pokuati da pokaemo
da je ta ideja o estetici rezultat kulturnog potiskivanja
sadraja i istina koje su protivne naelu izvedbe. Poku
at emo da teorijski uklonimo to potiskivanje pozivajui
se na izvorno znaenje i funkciju estetikog. Taj zadatak
sadrava i dokaz unutarnje veze izmeu uitka, osjetilno-
sti, ljepote, istine, umjetnosti i slobode veze koja se
otkrila u filozofijskoj povijesti naziva estetiko. Tu naziv
smjera na oblast koja uva istinu o osjetilima i izmiruje,
u zbiljnosti slobode, nie i vie sposobnosti ovjeka,
osjetilnost i intelekt, uitak i um. Ograniit emo disku
siju na razdoblje u kojem je znaenje naziva estetiko
bilo odreeno: druga polovica osamnaestog stoljea.

U Kantovoj filozofiji temeljni se antagonizam izmeu

subjekta i objekta odraava u dihotomiji izmeu duev
nih sposobnosti: osjetilnost i intelekt (razum); elja i spo-

155
 znaja; p r a k t i n i i teorijski um. 1 Praktini um usposta
vlja slobodu p o d s a m o d a t i m m o r a l n i m zakonima u (mo
ralne) svrhe; teorijski um uspostavlja p r i r o d u pod zako
n i m a uzronosti. P o d r u j e p r i r o d e u p o t p u n o s t i je
razliito od podruja slobode: nikakva subjektivna auto
nomija ne moe provaliti u zakone uzronosti, i nikakva
osjetilna datost ne moe odrediti autonomiju subjekta
(jer inae subjekt ne bi bio slobodan). Pa ipak, autono
mija subjekta sastoji se u t o m e da ima uinka u
objektivnoj zbiljnosti, a ciljevi koje subjekt sebi postav
lja m o r a j u biti zbiljski. Tako, podruje prirode m o r a biti
podvrgnuto legislaturi slobode; m o r a postojati posre
dna dimenzija u kojoj se njih dvoje susreu. Trea spo
sobnost m o r a posredovati izmeu teorijskog i prakti
nog u m a sposobnost koja dovodi do prelaska iz
p o d r u j a p r i r o d e u podruje slobode i povezuje nie i
vie sposobnosti, sposobnosti elje i sposobnosti spozna
je. 2 Ta trea sposobnost je sposobnost r a s u d n e snage.
Trodjelna podjela u m a lei u osnovi prvotne dihotomije.
Dok teorijski um (razum) prua apriorna naela spozna
je, a praktini um elje (volje), sposobnost r a s u d n e sna
ge posreduje izmeu njih, p o m o u osjeaja bola i uitka.
Povezana s osjeajem uitka, r a s u d n a snaga je estetika,
i njezino polje primjene je umjetnost.
To je, u grubom skraenju, Kantov klasini izvod este-
tike funkcije, u njegovu uvodu Kritike rasudne snage.
Uzrok je nejasnosti njegova izlaganja uveliko injenica
da se u njemu stapa izvorno znaenje estetikog (koje se
odnosi na osjetila) s novom konotacijom (koja se tie
ljepote, n a r o i t o u umjetnosti), koja je konano pobije
dila u Kantovo vlastito vrijeme. I a k o se njegovo nasto
janje da ponovo uhvati n e p o t i s n u t i sadraj iscrpljuje
u n u t a r k r u t i h granica koje postavlja njegova transcenden-
1
To nisu parovi koji mogu biti suodnosni; oni oznaavaju razli
ita konceptualna podruja (duevne sposobnosti uope, spoznajne
sposobnosti i oblasti njihove primjene).
2
Kant, Kritika rasudne snage, prev. V. Sonnenfeld, Zagreb 1957, str.
16, Uvod, I I I .
156
talna metoda, njegova koncepcija jo uvijek p r u a naj
bolji vodi za razumijevanje p u n o g dosega estetike di
menzije.
U Kritici rasudne snage, estetska dimenzija i odgova
rajui osjeaj uitka pojavljuju se ne samo kao trea di
menzija i sposobnost duha, nego kao njegovo sredite,
m e d i u m preko kojeg se p r i r o d a podvrgava slobodi, nu
nost autonomiji. U t o m e posredovanju estetika funkcija
je simbolika. uveni 59 paragraf Kritike i m a naslov
O ljepoti kao simbolu udorednosti. U K a n t o v u sistemu
udorednost je carstvo slobode, u kojemu se p r a k t i n i
um realizira pod samo-datim zakonima. Ljepota simboli
zira to podruje ukoliko intuitivno d e m o n s t r i r a zbiljnost
slobode. Budui da je sloboda ideja kojoj ne moe od
govarati nikakva osjetilna zamjedba, takva demonstraci
ja moe biti samo indirektna, simbolika, per analo-
giam. Sada emo pokuati da razjasnimo temelj te ne
obine analogije, koji je ujedno i temelj na kojem esteti
k a funkcija povezuje nie sposobnosti osjetilnosti
(Sinnlichkeit) sa udorednou. Prije nego t o to uini
m o , elimo podsjetiti na k o n t e k s t u kojem je p r o b l e m
estetike postao a k u t a n .
Naa definicija specifine povijesne naravi postojeeg
naela zbiljnosti dovela je do preispitivanja onoga to
je Freud s m a t r a o njezinom univerzalnom valjanou. Is
pitivali smo tu valjanost s obzirom na povijesnu mogu
nost ukidanja represivnih k o n t r o l a n a m e t n u t i h od strane
civilizacije. inilo se da zbog s a m i h dostignua civiliza
cije naelo izvedbe zastarjeva, da represivno koritenje
nagona postaje arhaino. Ali se ideja o nerepresivnoj ci
vilizaciji na temelju dostignua naela izvedbe sudarila
s argumentom da bi nagonsko osloboenje (i p r e m a tome
totalno osloboenje) razorilo s a m u civilizaciju, j e r se
ona odrava samo p u t e m odricanja i r a d a (truda) dru
gim rijeima, p o m o u represivnog koritenja nagonske
energije. Osloboen od tih ogranienja, ovjek bi egzisti
r a o bez r a d a i bez p o r e t k a ; zapao bi ponovo u prirodu,
to bi razorilo kulturu. Da b i s m o se ogledali s tim argu-
157
imentoni, pozvali smo se na stanovite arhetipove imagi
nacije koji su, n a s u p r o t h e r o j i m a k u l t u r e represivne pro
izvodnosti, simbolizirali stvaralaku receptivnost. Ti ar
hetipovi sadravali su viziju ispunjenja ovjeka i priro
de, ne p u t e m dominacije i izrabljivanja, nego p u t e m oslo
b a a n j a i n h e r e n t n i h libidnih snaga. Tada smo sebi po
stavili zadatak da verificiramo te simbole to e rei,
da d e m o n s t r i r a m o njihovu istinosnu vrijednost k a o sim
b o l a naela zbiljnosti 5 onu stranu naela izvedbe. Mislili
s m o da je reprezentativni sadraj orfikih i narcistikih
likova bio erotiko pomirenje (sjedinjenje) ovjeka i pri
r o d e u estetikom stavu, u k o j e m je p o r e d a k ljepota,
rad, igra. Sljedei je korak bio da o d s t r a n i m o izopaenje
estetiokog stava u nerealnu atmosferu muzeja ili bohe-
m e . S t o m svrhom na u m u pokuali smo ponovo osvojiti
p u n i sadraj estetike dimenzije, traei njezino filozo
fijsko ozakonjenje. Nali smo da, u Kantovoj filozofiji,
e s t e t i k a dimenzija zauzima sredinji poloaj izmeu
osjetilnosti i udorednosti dvaju polova ljudske egzi
stencije. Ako je tome tako, estetika dimenzija m o r a sa
dravati naela valjana za oba podruja.
T e m e l j n o iskustvo u toj dimenziji je vie osjetilno nego
k o n c e p t u a l n o ; estetika percepcija je u biti intuicija, a
ne pojam? P r i r o d a osjetilnosti je prijemljivost, pozna
vanje p u t e m djelovanja datih objekata. Zahvaljujui
u p r a v o svojem u n u t a r n j e m o d n o s u p r e m a osjetilnosti,
e s t e t i k a funkcija zauzima svoj sredinji poloaj. Este-
t i k u percepciju p r a t i uitak." Taj uitak proizlazi iz per
cepcije iste forme jednog objekta, bez obzira na nje-
3
Sljedea diskusija predstavlja tek stegnuti sumarij presudnih
m o m e n a t a u Kantovu izlaganju. Vrlo zamreni odnos izmeu pretpo
stavke o dvije osnovne spoznajne sposobnosti (osjetilnosti i razuma)
i tri takve sposobnosti (osjetilnosti, imaginacije i apercepcije) ovdje
se ne moe pretresati. A isto tako ni odnos izmeu transcendentalne
estetike u Kritici istoga uma i estetske funkcije u Kritici rasudne
snage. Heidegger je prvi pokazao sredinju ulogu estetike funkcije
u K a n t o v u sistemu. Vidi njegovo djelo Kant und das Problem der
Metaphysik (Bonn: Friedrich Cohen, 1929); to se tie odnosa izmeu
osnovnih spoznajnih sposobnosti vidi posebno str. 31 i d., 129 i dalje.
4 Zweckmassigkeit ohne Zweck; Gesetzmassigkeit ohne Gesetz. Isto
Sljedee je prema Kritici rasudne snage, Uvod, VII, str. 28 i dalje.
158
gov sadraj i njegovu ( u n u t a r n j u ili vanjsku) svrhu.
Objekt predstavljen u svojoj istoj formi je lijep. Ta
kvo predstavljanje je r a d (ili bolje, igra) imaginacije. Kao
imaginacija, estetika percepcija je osjetilnost i u isto
vrijeme vie nego osjetilnost (trea osnovna sposo
b n o s t ) : o n a prua uitak i stoga je bitno subjektivna; ali
ukoliko taj uitak uspostavlja ista forma samog objekta,
o n a p r a t i estetiku percepciju univerzalno i n u n o za
svaki shvaajui subjekt. I a k o sjetilna i stoga receptivna,
estetika imaginacija je s t v a r a l a k a : u svojoj vlastitoj
slobodnoj sintezi, o n a k o n s t i t u i r a ljepotu. U estetikoj
imaginaciji, osjetilnost s t v a r a univerzalno valjana nae
la objektivnog p o r e t k a .
Dvije glavne kategorije koje odreuju taj p o r e d a k su
svrnost bez svrhe i zakonitost bez zakona. 5 One
definiraju, izvan Kantovog k o n t e k s t a , bit istinski nere-
presivnog poretka. Prva o d r e u j e s t r u k t u r u ljepote, dru
ga slobode; zajedniki k a r a k t e r im je zadovoljenje u slo
b o d n o j igri osloboenih m o g u n o s t i ovjeka i p r i r o d e .
K a n t razvija te kategorije s a m o k a o proces duha, ali je
utjecaj njegove teorije na njegove suvremenike p r e a o
uveliko granice koje je postavila njegova transcenden
talna filozofija; nekoliko godina n a k o n objavljivanja Kri
tike rasudne snage, Schiller iz Kantove koncepcije izvodi
ideju novog oblika civilizacije.
K a n t u je svrnost bez svrhe (formalna svrnost) for
ma u kojoj se objekt pojavljuje u estetikom predoava
nju. Bilo to da je objekt (stvar ili cvijet, ivotinja ili
ovjek) on se predstavlja i p r o s u u j e ne u smislu kori
snosti, niti p r e m a bilo kojoj svrsi u koju bi m o g a o po
sluiti, a ne ni u o d n o s u na svoj unutarnji finalitet i
p o t p u n o s t . U estetikoj imaginaciji, objekt se vie pred
stavlja kao slobodan od svih takvih odnosa i svojstava,
kao slobodan bitak za sebe. Iskustvo u kojem se objekt
t a k o daje posve je razliito od svakodnevnog k a o i
znanstvenog iskustva; sve veze izmeu objekta i svijeta
5
1617, 22.
159
teorijskog i praktikog u m a se kidaju, ili bolje: obusta
vljaju se. To iskustvo, koje oslobaa objekt u njegov
slobodni bitak, djelo je slobodne igre imaginacije. 6
Subjekt i objekt postaju slobodni u j e d n o m novom zna
enju. Iz te korjenite promjene u stavu p r e m a bitku
proizlazi novi kvalitet uitka, koji stvara f o r m a u kojoj
se objekt sada otkriva. Njegova ista forma sugerira
jedinstvo raznolikosti, sklad p o k r e t a i o d n o s a koji dje
luje po svojim vlastitim zakonima ista manifestacija
njegova opstojanja, njegove egzistencije. To je mani
festacija ljepote. Imaginacija dolazi u sklad sa spoznajnim
p o j m o v i m a razuma, a taj sklad uspostavlja h a r m o n i j u
duevnih sposobnosti koja je u g o d n a reakcija na slobo
d n u h a r m o n i j u estetikog objekta. P o r e d a k ljepote na
staje iz p o r e t k a koji upravlja i g r o m imaginacije. Taj
dvostruki p o r e d a k je u skladu sa zakonima, ali sa za
konima koji su sami slobodni: oni se ne n a t u r a j u i ne
n a m e u postizavanje specifinih ciljeva i svrha; oni su
ista forma same egzistencije. Estetiko slaganje sa za
konom povezuje P r i r o d u i Slobodu, Uitak i Cudored-
nost. Estetiki sud je
.. .u pogledu osjeaja ugode ili neugode konstitutivan prin-
oip. Spontanitet u igri spoznajnih moi, iji sklad sadr
ava osnov te ugode, ini spomenuti pojam sposobnim za
posredovanje povezivanja podruja prirodnoga pojma s
pojmom slobode u njihovim posljedicama, jer ona ujed
no podie prijemljivost due za moralni osjeaj. 7
K a n t u je estetika dimenzija medij u kojem se susreu
osjetila i intelekt. Posredovanje se ostvaruje p o m o u ima
ginacije, koja je trea duevna sposobnost. tavie,
estetika dimenzija je t a k o e r medij u kojem se susreu
p r i r o d a i sloboda. Do tog dvostrukog posredovanja do-
6
Vidi H e r m a n n Moerchen, Die Einbildungskraft bei Kanu, u
Jahrbuch fur Philosophic und Phaenomenologische Forschung ur. Hus-
serl, IX (Halle, 1930), 478-^79.
7
Kritika rasune snage, str. 3637, prev. V. D. Sonnenfeld, Zagreb,
1957.
160
vodi p r o d o r n i sukob izmeu ovjekovih niih i viih spo
sobnosti, koji stvara n a p r e d a k civilizacije n a p r e d a k
postignut podjarmljivanjem osjetilnih sposobnosti u m u ,
i njihovim represivnim k o r i t e n j e m za drutvene potre
be. Filozofijski n a p o r da se posreduje, u estetikoj di
menziji, izmeu osjetilnosti i u m a pojavljuje se t a k o kao
pokuaj da se izmire dvije sfere ljudske egzistencije koje
je razdvojilo represivno naelo zbiljnosti. Posrednika
funkcija se izvodi p o m o u estetike sposobnosti, koja je
s r o d n a s osjetilnou, tie se osjetila. P r e m a tome, este
tiko izmirenje podrazumijeva snaenje osjetilnosti pro
tiv tiranije u m a i napokon, trai osloboenje osjetilnosti
od represivne dimenzije u m a .
I zaista kada, na temelju Kantove teorije, estetika
funkcija p o s t a n e sredinjom t e m o m filozofije kulture,
o n a se upotrebljava da dokae naela nerepresivne civi
lizacije, u kojoj je um osjetilan i osjetilnost u m n a . Schil-
lerova Pisma o estetikom odgoju ovjeka (1795), napi
sana velikim dijelom p o d utjecajem Kritike rasudne
snage, imaju za cilj obnovu civilizacije p u t e m oslobaa-
jue moi estetike funkcije: zamilja se da ona sadri
mogunost novog naela zbiljnosti.
U n u t a r n j a logika tradicije zapadne misli nagnala je
Schillera da detinira novo naelo zbiljnosti i novo isku
stvo koje se njega tie, kao estetiko. Mi smo naglasili da
je naziv izvorno oznaavao ono t o se odnosi na osjeti
la, s teitem na njihovoj spoznajnoj funkciji. U prevla
sti racionalizma, spoznajna funkcija osjetilnosti se ne
p r e s t a n o umanjivala. U skladu s represivnom koncepci
j o m u m a spoznaja je postala k o n a n o m brigom viih,
neosjetilnih sposobnosti d u h a ; a logika i metafizika su
apsorbirale estetiku. Osjetilnost, kao nia i ak naj
nia sposobnost, u najboljem je sluaju pribavljala
grau, sirovinu, za spoznaju, da je organiziraju vie spo
sobnosti intelekta. Sadraj i valjanost estetike funkcije
su se snizili. Osjetilnost je zadrala stanovitu koliinu fi
lozofijskog dostojanstva u p o d r e e n o m epistemologij-
skom poloaju; oni od njezinih procesa koji nisu prista-
161
 jali u racionalistiku epistemologiju to jest, oni koji su
otili izvan pasivne percepcije p o d a t a k a ostali su
beskuni. Najistaknutiji m e u t i m beskunim sadrajima
i vrijednostima bili su sadraji i vrijednosti imaginacije:
slobodna, stvaralaka, ili reproduktivna intuicija obje
kata koji nisu n e p o s r e d n o dati sposobnost reprezen-
tiranja objekata a da oni pri tome ne b u d u prezentni."
Nije postojala nikakva estetika kao znanost osjetilnosti
koja odgovara logici k a o znanosti pojmovnog r a z u m a .
Ali oko sredine osamnaestog stoljea, estetika se pojavila
kao nova filozofijska disciplina, kao teorija ljepote i
umjetnosti: Alexander B a u m g a r t e n je ustanovio taj ter
min u njegovoj m o d e r n o j u p o t r e b i . P r o m j e n a u znae
nju, od onoga to se odnosi na osjetila do onoga to
se odnosi na ljepotu i umjetnost ima m n o g o dublje zna
enje nego to je obina a k a d e m s k a novina.
Filozofijska povijest naziva estetiki odraava repre
sivni p o s t u p a k s osjetilnim (i time korporealnim) spo
znajnim procesima. U toj povijesti, zasnivanje estetike
kao nezavisne discipline suprotstavlja se represivnoj ulo
zi u m a : napori da se dokae sredinji poloaj estetike
funkcije i ona uspostavi kao egzistencijalna kategorija
pozivaju inherentne istinosne vrijednosti osjetila da se
suprotstave njihovu izopaivanju pod p r i t i s k o m vlada-
jueg naela zbiljnosti. Disciplina estetike uspostavlja
poredak osjetilnosti n a s u p r o t poretku uma. Uvedena u
filozofiju kulture, ta ideja tei osloboenju osjetila koje
bi, daleko od toga da razori civilizaciju, dalo joj vri
temelj i uveliko podiglo njezine mogunosti. Djelujui
preko osnovnog poticaja naime, poticaja na igru
estetika funkcija bi ukinula prisilu i dovela ovjeka,
i m o r a l n o i fiziki, u slobodu. Ona bi uskladila osjeaje
i afekcije s idejama u m a , liila zakone u m a njihove mo
ralne prisile, i izmirila ih s interesom osjetila. 9
8
Kantova definicija u Kritici istog uma, Transcendentalna este
tika, 24.
9
Schiller, The Aesthetic letters. Essays, and the Philosophical let
ters, transi. J. Weiss (Boston: Little, Brown, 1845), str. 6667 (S ma
njom izmjenom u prijevodu).
162
Zamijetit e se da je ovo tumaenje, koje povezuje filo
zofijski naziv osjetilnost (sensuousness) k a o spoznaj
nu duevnu sposobnost sa oslobaanjem osjetila, p u k a
igra etimologijskom dvosmislenou; korijen sens u sen
suousness ne o p r a v d a v a vie konotaciju senzualnosti (pu
tenosti). U n j e m a k o m se sensuousness i sensuality jo
izraavaju j e d n i m te istim nazivom: Sinnlichkeit. On zna
i nagonsko (naroito spolno) zadovoljenje kao i spoznaj
nu osjetilnu perceptivnost i reprezentaciju (senzaciju).
Ta se d v o s t r u k a konotacija uva u svakodnevnom kao i
filozofskom jeziku, a zadrava se i u u p o t r e b i naziva
Sinnlichkeit za temelj estetike. Tu naziv oznaava nie
(tamne, konfuzne) spoznajne sposobnosti ovjeka
plus osjeaj bola i uitka, senzacije plus afekcije.10 U
Schillerovim Pismima o estetikom odgoju, teite je
na impulsivnom, n a g o n s k o m k a r a k t e r u estetike funk
cije. 11 Taj sadraj p r u a t e m e l j n u grau za novu disci
plinu estetike. Ona se zamilja kao znanost osjetilne
spoznaje logika niih spoznajnih sposobnosti. 1 2 Es
tetika je u isto vrijeme sestra i protivnica logike.
Opozicija prevlasti u m a (karakterizira novu znanost:
. . . nije u m , nego je osjetilnost (Sinnlichkeit) ono to
odreuje estetiku istinu ili neistinu. to osjetilnost
prizna, ili m o e priznati kao istinito, estetika moe pred
staviti kao istinito, ak i a k o um to odbije kao neisti
nito. 1 3 A K a n t je ustvrdio u svojim predavanjima o
antropologiji: . . . m o g u se ustanoviti univerzalni zakoni
osjetilnosti (Sinnlichkeit-a) k a o t o se mogu ustanoviti
univerzalni zakoni t r a u m a ; to jest, postoji znanost os
jetilnosti, n a i m e estetika, i z n a n o s t razuma, naime lo-
10
Alexander Baumgarten, Meditationes Philosophicae de Nonnullii
ad Poema Pertinentibus 2526, u Albert Riemann, Die Aesthetic
A. O. Baumgartens (Halle: Niemeyer, 1928), str. 114.
11
Schiller, The Aesthetic Letters, etvrto i osmo pismo i drugdje.
12
Baumgarten, Aesthetic, ur. Bemhard Poppe, u A. B. Baumgar
ten (Bonn, Leipzig, 1907), I.; vidi takoer str. 44. Meditationes Philo
sophicae*, 115.
13
Baumgarten, Aesthetic, str. 42.
163
gika. 14 Naela i istine osjetilnosti opskrbljuju sadraj
estetike, a cilj je i svrha estetike savrenstvo osjetilne
spoznaje. To savrenstvo je ljepota. 1 5 Ovdje se podu
zima korak koji p r e t v a r a estetiku, znanost osjetilnosti,
u znanost umjetnosti, i p o r e d a k osjetilnosti u p o r e d a k
umjetnosti.
Etimologijska sudbina o s n o v n o g naziva rijetko je slu
a j . Kakva je zbiljnost iza k o n c e p t u a l n o g razvoja od pu
tenosti sensuality do osjetilnosti sensuousness
(osjetilne spoznaje), do umjetnosti (estetike)? Osjetil-
nost, posredujui pojam, oznaava osjetila k a o izvore
i organe spoznaje. Ali osjetila nisu iskljuivo, niti su
ak p r i m a r n o , organi spoznaje. Njihova se spoznajna
funkcija mijea s njihovom apetitivnom funkcijom (pu
tenost); o n a su erotogena, i n j i m a upravlja naelo uit
ka. Iz toga stapanja spoznajnih i apetitivnih funkcija
proizlazi konfuzni, nii, pasivni k a r a k t e r osjetilne spo
znaje, zbog ega je n e p r i k l a d n a za naelo zbiljnosti, uko
liko njome ne zavlada i ne oblikuje je p o j m o v n a djelat
nost intelekta, u m a . A ukoliko je filozofija usvojila pra
vila i vrijednosti naela zbiljnosti, u njoj nije bilo mje
s t a zahtjevu osjetilnosti za osloboenjem od dominacije
u m a ; uveliko izmijenjen, on je naao pribjeite u teo
riji umjetnosti. Istina u m j e t n o s t je osloboenje osjetil
nosti p u t e m njezinog izmirenja s u m o m : to je sredinja
ideja klasine idealistike estetike.
. . . U umjetniki lijepom misao se utjelovljuje, a materi
ju ne odreuje misao izvana, nego ona egzistira slobod
no sama, dok prirodno, osjetilno, afektivno i tako dalje
posjeduju u sebi samima mjeru, svrhu i sklad. Kad se
zor i osjeaj podignu do duhovne openitosti, misao ne
samo da se odrie svojeg neprijateljstva prema prirodi,
nego i sama uiva u prirodi. Osjeaj, radost i uitak oprav-
14
Nav. dj., str. 57.
15
Baumgarten, Aesthetica, sv. I (Frankfurt a/O., 1750), 14.
164
davaju se i posveuju, tako da priroda i sloboda, os-
jetilnost i pojam u jedinstvu nalaze svoje pravo i svoje
zadovoljenje.16
Umjetnost izaziva vladajue naelo u m a : predstavljaju
i p o r e d a k osjetilnosti, o n a zaziva zabranjenu logiku
logiku zadovoljenja n a s u p r o t logici potiskivanja. Iza su
blimirane estetike forme pokazuje se nesublimirani sa
draj: predanost u m j e t n o s t i naelu uitka. 1 7 Istraivanje
erotikih korijena u m j e t n o s t i igra znaajnu ulogu u psi
hoanalizi; m e u t i m , ti korijeni su vie u djelu i funk
ciji umjetnosti nego u umjetniku. Estetika forma je
osjetilna forma uspostavljena poretkom osjetilnosti.
Ako se savrenstvo osjetilne spoznaje odredi kao lje
pota, ta definicija jo uvijek zadrava u n u t a r n j u vezu
s nagonskim zadovoljenjem, i estetiki uitak je jo
uvijek uitak. Ali se osjetilni izvor potiskuje, i zado
voljenje je u istoj formi objekta. Kao estetika vri
jednost nekonceptua lna istina osjetila se posveuje, i
daje se sloboda od naela zbiljnosti slobodnoj igri stva
ralake imaginacije. Tu se priznaje j e d n a zbiljnost sa
posve drugaijim n o r m a m a . Meutim, budui da se ta
druga, slobodna zbiljnost pripisuje umjetnosti, i nje
zino iskustvo estetikom stavu, o n a je neobavezna i ne
angaira ljudsku egzistenciju na uobiajen ivotni nain;
ona je nezbiljska.
Schillerov pokuaj da poniti sublimaciju estetike
funkcije polazi od K a n t o v e pozicije: samo zbog toga
16
(Im Kunstschnen ist) der Gedanke verkrpert, und die Materie
von ihm nicht userlich bestimmt, sondern existiert selber frei, indem
das Natrliche, Sinnliche, Gemth u. s. f. in sich selbst Maas, Zweck
und bereinstimmung hat, und die Anschauung und Empfindung
ebenso in geistige Allgemeinheit erhoben ist, als der Gedanke seiner
Feindschaft gegen die N a t u r nicht n u r entsagt, sondern sich in ihr
erheitert und Empfindung, Lust, und Genuss bereichtigt und geheiligt
ist, so dass Natur und Freiheit, Sinnlichkeit und Begriff in Einem
ihr Recht und Befriedigung finden. Hegel, Vorlesungen ber die
Aesthetik, sv. I, Uvod u Smtliche Werke, ur. Herrman Glockner,
(Stuttgart, 1927), X, 95. Vidi The Philosophy of Fine Art, prijevod F.
P. B. Osmaton (London, G. Bell and Sons, 1920), I, str. 83.
17
Vidi Otto Rank, The Play-impulse and Aesthetic Pleasure, u
Art and Artist (New York: Alfred Knopf, 1932).
165
Sto je imaginacija sredinja sposobnost u m a , samo zbog
toga to je ljepota nudan uvjet ovjeanstva, 1 8 mo
e estetika funkcija odigrati p r e s u d n u ulogu u preobra
aju civilizacije. Kad je Schiller pisao, p o t r e b a je za
takvim preobraajem izgledala oiglednom; H e r d e r i
Schiller, Hegel i Novalis razvijali su u gotovo identi
n i m t e r m i n i m a koncepciju otuenja. K a k o industrijsko
d r u t v o poinje da se oblikuje p o d vladavinom naela
izvedbe, t a k o njegova i n h e r e n t n a negacija proima filo
zofijsku analizu:
. . . uitak se odvaja od rada, sredstvo od cilja, primje
na od naknade. Vjeito prikovan samo za jedan djeli cje
line, ovjek i oblikuje sebe samo kao jedan djeli; slu
ajui vjeito samo jednolino zujanje toka koji okre
e, on nikad ne razvija sklad svojeg bia, i umjesto da
oblikuje ovjenost koja je u njegovoj prirodi, on po
staje puki otisak svojeg zanimanja, svoje znanosti. 19
Budui da je civilizacija o n a koja je zadala m o d e r n o m
ovjeku tu ranu, samo je novi oblik civilizacije moe
izlijeiti. R a n u uzrokuje antagonistiki odnos izmeu
dvije polarne dimenzije ljudske egzistencije. Schiller
opisuje taj antagonizam u nizu s p a r e n i h pojmova: osje-
tilnost i u m , tvar i oblik (duh), p r i r o d a i sloboda, po
jedinano i ope. Svakom od te dvije dimenzije uprav
lja temeljni poticaj: osjetilni poticai (sensuous impul
se) i poticaj-forme (form-impulse) 20 Prvi je b i t n o pa
sivan, receptivan, a drugi aktivan, gospodarei, vladaju
i. Kultura se gradi kombinacijom i meudjelovanjem
tih dvaju poticaja. Ali u postojeoj civilizaciji, njihov je
odnos antagonistiki: umjesto da izmiri oba poticaja,
uinivi osjetilnost racionalnom i um osjetilnim, civili
zacija je podjarmila osjetilnost u m u na takav nain
da ona, ako se ponovo potvruje, ini to u r a z o r n i m i
divljakim oblicima, j e r tiranija u m a osiromauje i
18
Schiller, The Aesthetic Letters, str. 46.
19
Nav. dj., str. 22 (S manjim izmjenama u prijevodu).
20
Nav. dj., str. 53.
166
barbarizira osjetilnost. Taj s u k o b t r e b a razrijeiti ako
e se ljudske m o g u n o s t i slobodno realizirati. Budui
da samo poticaji imaju t r a j n u snagu da temeljito utje
u na ljudsku egzistenciju, t a k v o izmirenje izmeu ta
d v a poticaja m o r a biti djelo treeg poticaja. Schiller
definira taj trei posredujui poticaj kao poticaj na igru
(play impulse), ija je svrha ljepota, a cilj sloboda. Sa
da emo pokuati da izbavimo puni sadraj Schillerove
ideje od d o b r o h o t n o g estetikog postupka na koji ga je
ograniilo tradicionalno tumaenje.
Trai se rjeenje politikog problema: osloboenje
ovjeka od neovjenih egzistencijalnih uvjeta. Schiller
tvrdi da, k a k o bi se rijeio taj politiki p r o b l e m , o
vjek m o r a proi kroz estetsko, j e r ljepota je ona koja
vodi u slobodu. A poticaj na igr u je posrednik tog os
loboenja. Nije cilj toga poticaja da se igra sa neim;
nego je to prije igra samog ivota, s onu s t r a n u oskudice
i vanjske p r i n u d e manifestacija egzistencije bez s t r a h a
i bez tjeskobe, i t i m e manifestacija same slobode. o
vjek je slobodan s a m o t a m o gdje je slobodan od ogra
nienja, vanjskog i u n u t a r n j e g , fizikog i moralnog
k a d ga ne ograniava ni zakon ni potreba. 2 1 Ali takvo
ogranienje jest zbiljnost. Sloboda je tako, u strogom
smislu, sloboda od ustanovljene zbiljnosti: ovjek je slo
b o d a n k a d zbiljnost izgubi svoju ozbiljnost i k a d nje
zina nunost postane laka (leicht).22 Najvea glupost i
najvea inteligencija imaju stanovitu srodnost u t o m e
da i j e d n a i druga trae samo zbiljsko; m e u t i m , takva
p o t r e b a za zbiljskim i privrenost njemu samo su po
sljedice oskudice. N a s u p r o t tome, ravnodunost pre
ma zbiljnosti i zanimanje za predstavu (pri-zor, pri-
-vid, Schein) znaci su slobode od oskudice i istinskog
uveanja ovjenosti. 2 3 U nepatvoreno ovjenoj civili
zaciji, ljudska egzistencija e biti vie igra nego teki
rad, i ovjek e ivjeti vie u raskoi nego u neimatini.
21
Nav. dj., str. 7071, 96.
22
Nav. dj., str. 71.
23
Nav. dj., str. 130131.
167
 Te ideje predstavljaju j e d n u od n a j n a p r e d n i j i h po
zicija misli. M o r a se shvatiti da osloboenje od zbilj
nosti koje se ovdje sagledava nije t r a n s c e n d e n t a l n o , unu
tarnje, ili s a m o intelektualna sloboda (kao to Schiller
izriito naglaava 2 4 ), nego sloboda u zbiljnosti. Zbiljnost
koja gubi svoju ozbiljnost je neljudska zbiljnost os
kudice i neimatine, i o n a gubi svoju ozbiljnost kad se
oskudica i p o t r e b e mogu zadovoljiti bez otuenog ra
da. Tada, ovjek je slobodan da se igra sa svojim
sposobnostima i m o g u n o s t i m a i sa s p o s o b n o s t i m a i mo
gunostima p r i r o d e , i s a m o igrajui se s njima, on
je slobodan. Njegov svijet je o n d a prizor (Schein), a
p o r e d a k njegova svijeta je p o r e d a k ljepote. Budui da
je realizacija slobode, igra je vie nego ograniavajua
fizika i m o r a l n a zbiljnost: ... ovjek je s a m o ozbiljan
sa ugodnim, d o b r i m , savrenim; ali s ljepotom on se
igra. 25 Takve bi formulacije bile neodgovoran estetici-
zam, k a d a bi p o d r u j e igre bilo p o d r u j e u k r a s a , luk
suza, ladanja u j e d n o m inae represivnom svijetu. Ali
ovdje se estetika funkcija poima k a o naelo koje uprav
lja cijelom ljudskom egzistencijom, a ona to moe ui
niti samo ako p o s t a n e univerzalna. Estetika kultu
ra pretpostavlja totalnu revoluciju u n a i n u zamjedbe
i osjeaja, 2 6 a takva revolucija je m o g u a s a m o kad
je civilizacija dostigla najviu fiziku i intelektualnu
zrelost. Tek k a d se ograniavanje potrebe nadomjesti
ograniavanjem suvika (obilja), ljudska e egzisten
cija biti n a g n a n a na slobodno k r e t a n j e koje je samo
27
sebi i cilj i sredstvo. Osloboen p r i t i s k a m u n i h svrha
i izvedbi koje uvjetuje oskudica, ovjek e biti vraen
u slobodu da b u d e to treba da bude. 2 8 A ono to
treba da b u d e , bit e sama sloboda: sloboda igre.
Duevna sposobnost koja provodi tu slobodu je sposob-
24
Nav. dj., str. 93, 140, 142.
25
Nav. dj., str. 72.
26
Nav. dj., str. (Prijevod izmijenjen).
27
Nav. dj., str. 140 (Prijevod izmijenjen).
28
Nav. dj., str. 100.
168
n o s t imaginacije. 29 Ona p r a t i i projicira mogunosti ci
jelog bitka; osloboene porobljavanja od ograniavajue
tvari, o n e se pojavljuju k a o iste forme. K a o takve,
o n e uspostavljaju svoj vlastiti poredak: egzistiraju pre
m a z a k o n i m a ljepote. 3 0
K a d j e d n o m zavlada k a o naelo civilizacije, poticaj
na igru bi doslovno preoblikovao zbiljnost. Priroda, ob
jektivni svijet, ne bi se doivljavali t a d a prvenstveno ni
kao ono to svladava ovjeka (kao u primitivnom dru
tvu), niti kao o n o i m e ovjek vlada (kao u postojeoj
civilizaciji), nego prije k a o objekt kontemplacije. 3 1 S
t o m p r o m j e n o m u o s n o v n o m i formativnom iskustvu,
sam objekt iskustva se mijenja: osloboena od nasilne
dominacije i eksploatacije, i umjesto toga oblikovana
poticajem na igru, p r i r o d a bi se ta koer oslobodila
svoje vlastite surovosti i postala bi slobodna da otkrije
bogatstvo svojih besvrnih formi koje izraavaju unu
tarnji ivot njezinih objekata. 3 2 A odgovarajua bi se
p r o m j e n a zbila i u subjektivnom svijetu. Tu bi t a k o e r
estetiko iskustvo zaustavilo nasilnu i izrabljivaku pro
izvodnost, koja je ovjeka pretvorila u orue rada. Ali
on ne bi bio vraen u stanje patee pasivnosti. Njegova
bi egzistencija i dalje bila aktivnost, ali ono to po
sjeduje i proizvodi ne t r e b a vie da nosi tragove rop
stva, strani plan svoje svrhe; 3 3 s onu stranu oskudice
i tjeskobe, ljudska djelatnost postaje rasko (display)
slobodna manifestacija (mogunosti.
Na toj toki dolazi u arite razorni kvalitet Schille-
rove koncepcije. On je u t v r d i o bolest civilizacije k a o su
kob izmeu dva osnovna ovjekova poticaja (osjetilni
poticaj i poticaj forme), ili vie kao nasilno rjeenje
toga sukoba: uspostavljanje represivne tiranije u m a n a d
osjetilnou. P r e m a t o m e , izmirenje sukobijavajuih po-
29
Nav. dj., str. 133.
30
Nav. dj., str. 111.
31
Nav. dj., str. 115, 123.
32
Nav. dj., str. 114.
33
Nav. dj., str. 142143 (Prijevod izmijenjen).
169
ticaja bi sadravalo otklanjanje te tiranije to jest, ob
novu p r a v a osjetilnosti. Slobodu bi trebalo traiti prije
u oslobaanju osjetilnosti nego uma, i u ograniavanju
viih sposobnosti u korist niih. Drugim rijeima,
spaavanje k u l t u r e bi ukljuivalo u sebe u k i n u e repre
sivnih k o n t r o l a koje je civilizacija n a m e t n u l a osjetil
nosti. A to je zaista ideja koja se nalazi iza Estetikog
odgoja. Ona smjera zasnivanju udorea na osjetilnom
temelju; 3 4 zakoni u m a se m o r a j u izmiriti s interesom
osjetila; 3 5 dominirajui poticaj forme se m o r a ogranii
t i : osjetilnost m o r a pobjedniki drati svoje podruje,
i odoljeti nasilju koje bi joj d u h (Geist) r a d o n a m e t n u o
p u t e m svoje prisvajake djelatnosti. 3 6 Dakako, da bi
sloboda postala vladajue naelo civilizacije, ne samo
u m , nego i osjetilni poticaj zahtijeva preoblikovanje
koje ograniava. D o d a t n o oslobaanje osjetilne energije
m o r a se uskladiti s univerzalnim poretkom slobode.
Meutim, bilo kakav p o r e d a k da se n a m e t n e osjetilnom
poticaju, on sam m o r a biti izvrenje slobode. 3 7 S a m
slobodni pojedinac m o r a ostvariti sklad izmeu indi
vidualnog i univerzalnog zadovoljenja. U istinski slo
bodnoj civilizaciji svi zakoni su samo-dani od strane
pojedinaca: dati slobodu slobodom je univerzalni za
kon estetikog stanja; 3 8 u istinski slobodnoj civi
lizaciji, volja cjeline se ispunjava s a m o pomou pri
rode individuuma. 3 9 P o r e d a k je sloboda s a m o ako se
zasniva i podrava p u t e m slobodnog zadovoljavanja
pojedinaca.
Ali kobni neprijatelj trajnog zadovoljenja je vrijeme,
u n u t a r n j a konanost, k r a t k o a svih uvjeta. Ideja inte
gralnog ljudskog osloboenja stoga nuno sadrava vi
ziju b o r b e protiv vremena. Vidjeli smo da orfiki i nar-
34
Nav. dj., str. 10. Weiss tu prevodi sinnliche ne kao osjetilni (sen
suous), nego kao osjetljivi (sensible).
35
Nav. dj., str. 67.
36
Nav. dj., str. 63.
37
Nav. dj., str. 63.
38
Nav. dj., str. 145.
39
Nav. dj., str. 145.
170
cistiki likovi simboliziraju p o b u n u protiv prolaznosti,
oajni n a p o r da se zaustavi tok vremena konzervativ
nu narav naela uitka. Ako e estetiko stanje zaista
da b u d e stanje slobode, o n d a o n o m o r a konano pora
ziti razorni tok vremena. S a m o to je zalog nerepresiv-
ne civilizacije. Tako Schiller pripisuje oslobodilakom po
ticaju na igru funkciju ukidanja vremena u vremenu,
izmirenja b i t k a i bivanja, promjene i identiteta. 4 0 U to
me z a d a t k u kulminira n a p r e d a k ovjeanstva p r e m a vi
em obliku kulture.
Idealistike i estetike sublimacije koje prevladava
ju u Schillerovu djelu ne iskrivljuju njegove korjenite
implikacije. J u n g je prepoznao te implikacije i s pra
vom se od njih p r e p a o . On je upozorio da bi vladavina
poticaja na igru dovela do osloboenja od potiskiva
nja t o bi za sobom povuklo obezvreenje dosada
najviih vrijednosti, katastrofu kulture j e d n o m
rijeju barbarstvo. 4 1 S a m Schiller je b i o oigledno ma
nje sklon nego J u n g da poistovjeti represivnu kulturu s
k u l t u r o m kao takvom; on je ini se b i o voljan da ris
kira i katastrofu k u l t u r e i unienje njezinih vrijednosti
a k o bi to dovelo do jedne vie kulture. On je bio pot
p u n o svjestan da e se, u svojim prvim slobodnim ma
nifestacijama, poticaj na igru jedva raspoznavati, j e r
e se osjetilni poticaj n e p r e s t a n o mijeati sa svojom div
ljom eljom. 4 2 Meutim, on je mislio da bi takav bar
barski izliv p r e s t a o k a d se n o v a k u l t u r a razvije, i da
s a m o skokom moe nastati od stare nova kultura. On
se nije zabavio katastrofalnim p r o m j e n a m a u drutvenoj
s t r u k t u r i koje bi sadravao taj skok: o n e su izvan
granica idealistike filozofije. Ali se smjer promjene u
pravcu nerepresivnog p o r e t k a j a s n o pokazuje u njego
voj estetikoj koncepciji.
40
Nav. dj., str. 65.
41
Jung, Psychological Types, prijevod H. Godwin Baynes (New York:
Harcourt, Brace, 1926), str. 135.
42
Schiller, The Aesthetic Letters, str. 142.
171
 Ako p o n o v o s a k u p i m o njezine glavne elemente, nala
zimo:
(1) Pretvaranje t r u d a (rada) u igru i represivne proiz
vodnosti u rasko p r e o b r a a j kojemu m o r a pretho
diti pobjeda n a d o s k u d i c o m k a o odluujuim iniocem
civilizacije. 43
'(2) Samosublimacija osjetilnosti (osjetilnog poticaja) i
desublimacija (poticaja-forme), da bi se izmirila ta dva
temeljna antagonistika poticaja.
(3) Pobjeda n a d v r e m e n o m u k o l i k o je o n o razorno
za trajno zadovoljenje.
Ti su elementi p r a k t i k i istovjetni s elementima izmi
renja naela uitka i naela zbiljnosti. Sjeamo se kon
stitutivne uloge p r i p i s a n e imaginaciji (fantaziji) u igri
i raskoi: Imaginacija zadrava ciljeve onih duevnih
procesa koji su ostali slobodni od represivnog naela
zbiljnosti; u svojoj estetikoj funkciji, oni se mogu
ukljuiti u svjesnu r a c i o n a l n o s t razvijene civilizacije.
Poticaj na igru predstavlja zajedniki nazivnik ta dva
suprotstavljena duevna p r o c e s a i naela.
J o j e d a n element povezuje estetiku filozofiju s or-
fikim i narcistikim likovima: mogunost nerepresivnog
p o r e t k a u kojem se subjektivni i objektivni svijet, o
vjek i p r i r o d a , usklauju. Orfiki simboli se usredoto
uju na raspjevanog boga koji ivi da bi porazio s m r t
43
Pokuaj da odredi, na biologijskoj osnovi, ljudsku slobodu u
smislu igre nedavno je uinio Gustav Bally u Vom Ursprung und den
Grenzen der Freiheit (Basel: Benno Schwabe, 1945), naroito str. 71
i dalje 7475. On vidi dimenziju slobode u slobodi od nagonskog od
reenja. ovjek se ne odreuje, kao ivotinja, nuno preko nagona;
on posjeduje entspanntes Feld Spielraum u kojem se dri na od
stojanju od svojih nagonskih ciljeva, igra se njima i tako se igra
sa svojim svijetom. Taj stav stalnog odstojanja od nagonskog cilja
omoguuje ljudsku kulturu.
Ballyjeva koncepcija je bliska Schillerovoj, ali je regresivna tamo
gdje je Schillerova progresivna. Schillerova razigrana sloboda je
rezultat nagonskog osloboenja: Ballyjeva je relativna sloboda od
nagona (str. 94), sloboda da se odupre nagonskim potrebama. Nije
onda nikakvo udo da se novo tumaenje slobode pokazuje kao sta
ra sloboda da se odreknu, poreknu iskuenja, hrabrost da ovjek
sputava sama sebe, snaga amo-potiskivanja (str. 79). I, posve do
sljedno, konana i istinska sloboda, sloboda od tjeskobe i smrti, od
bacuje se kao lana i prijeporna sloboda (str. 100).
172
i koji oslobaa p r i r o d u , t a k o da ograniena i ogrania
vajua tvar oslobaa divne i razigrane forme ivih i ne
ivih stvari. Ne borei se vie i ne elei vie neto t o
bi jo trebalo postii, 4 4 oni su slobodni od s t r a h a i oko
va i t a k o slobodni per se. Narcisova kontemplacija od
bija svu ostalu djelatnost u erotikom p r e d a v a n j u lje
poti, povezujui nerazdvojivo svoju vlastitu egzistenciju
s p r i r o d o m . Slino t o m e , estetika filozofija p o i m a nere-
presivni p o r e d a k na takav nain da se p r i r o d a u o
vjeku i izvan ovjeka slobodno preputa zakonima
zakonima raskoi i ljepote.
Nerepresivni p o r e d a k je u biti poredak obilja: nu
no ogranienje se provodi vie preko suvika nego
p r e k o potrebe. S a m o je p o r e d a k obilja spojiv sa slobo
dom. Na toj se toki susreu idealistika i materijalis
tika kritika kulture. I j e d n a i druga se slau da nere
presivni p o r e d a k postaje m o g u samo u najvioj zre
losti civilizacije, k a d a se sve osnovne p o t r e b e m o g u za
dovoljiti m i n i m u m o m u t r o k a fizike i duevne energi
je za m i n i m u m vremena. Odbacujui ideju slobode ko
ja p r i p a d a vladavini naela izvedbe, one uvaju slobodu
za novi oblik egzistencije koji bi se javio na temelju
univerzalno zadovoljenih egzistencijalnih potreba. Oblast
slobode se sagledava s onu stranu oblasti nunosti: slo
b o d a nije u n u t a r , nego je izvan borbe za opstanak.
Posjedovanje i nabavka ivotnih potreptina vie su pred
uvjet nego sadraj slobodnog drutva. Oblast nunosti,
rada, jest oblast neslobode zbog toga t o se ljudska egzi
stencija u toj oblasti odreuje pomou ciljeva i funkcija
koje nisu njezini vlastiti i koji ne d o p u t a j u slobodnu
igru ljudskih sposobnosti i elja. Stoga o p t i m u m u toj
oblasti t r e b a definirati prije n o r m a m a racionalnosti ne
go slobode n a i m e , da se proizvodnja i raspodjela
organiziraju na takav nain da se to je mogue ma
nje vremena u t r o i za stvaranje svih p o t r e p t i n a koje
su na raspolaganju svim lanovima drutva. Nuni r a d
44
... um ein endlich noch Erreichtes (Rilke).
173
 predstavlja sistem u biti neljudskih, mehanikih i ru
tinskih djelatnosti; u takvom sistemu individualnost ne
moe biti vrijednost i cilj sama po sebi. Razborito, si
10
stem drutvenog rada bi se vie organizirao u svrhu u
tede vremena i prostora za razvoj individualnosti izvan
neminovno represivnog svijeta rada. Igra i rasko kao Transformacija spolnosti u Eros
naela civilizacije sadravaju ne preobraaj rada, nego
njegovo potpuno podvrgavanje onim mogunostima o
vjeka i prirode koje se slobodno razvijaju. Ideje igre
i raskoi otkrivaju sada svoje puno odstojanje od vri
jednosti proizvodnosti i izvedbe: igra je neproizvodna i
nekorisna upravo zbog toga to ukida represivne i iz-
rabljivake osobine rada i slobodnog vremena; ona se
tek igra realnou. Ali ona takoer ukida njihove uz Vizija nerepresivne kulture, koju smo podigli od spored
viene osobine vie vrijednosti. Desublimacija uma ne tendencije u mitologiji i filozofiji na jedan vii stu
je isto tako bitan proces u nastajanju slobodne kultu panj, ima za cilj nov odnos izmeu nagona i uma. Civi
re kao to je i samosublimacija osjetilnosti. U postoje lizirana udorednost se preokree putem usklaivanja
em sistemu dominacije, represivna struktura uma i re nagonske slobode i poretka: osloboeni od tiranije repre
presivna organizacija osjetilnih sposobnosti nadopunja sivnog uma, nagoni tee slobodnim i trajnim egzisten
vaju i podravaju jedna drugu. U Freudovim terminima: cijalnim odnosima i stvaraju novo naelo zbiljnosti.
civilizirana udorednost je udorednost potisnutih na U Schillerovoj ideji estetikog stanja vizija nerepre
gona; osloboenje ovih drugih podrazumijeva unie sivne kulture konkretizira se na razini razvijene civili
nje prvih. Ali to unienje viih vrijednosti moe da ih zacije. Na toj razini organizacija nagona postaje dru
vrati u organsku strukturu ljudske egzistencije od koje tveni problem (u Schillerovoj terminologiji politiki),
su odvojene, i to ponovno spajanje moe preobraziti i kao i u Freudovoj psihologiji. Procesi koji stvaraju ego
samu tu strukturu. Ako vie vrijednosti izgube svoju i superego oblikuju i ovjekovjeuju specifine drutve
udaljenost, svoju izoliranost od niih sposobnosti i us ne ustanove i odnose. Takvi psihoanalitiki pojmovi kao
mjerenosti protiv njih, ove druge mogu postati slobod sublimacija, identifikacija i introjekcija imaju ne samo
no sklone kulturi. psihiki nego i drutveni sadraj: oni zavravaju u sis
temu ustanova, zakona, posrednitva, stvari i obiaja koji
sueljavaju individuuma kao objektivni entiteti. Unu
t a r toga antagonistikog sistema duevni sukob izmeu
ega i superega, izmeu ega i ida, u iste je vrijeme i
sukob izmeu pojedinca i njegova drutva. Ovo drugo
(drutvo) utjelovljuje racionalnost cjeline, a borba po
jedinca protiv represivnih sila je borba protiv objek
tivnog uma. Stoga bi pojavljivanje nerepresivnog na
ela zbiljnosti koje ukljuuje nagonsko oslobaanje, re-
gresiralo ispod dostignute razine civilizirane racional-

175
nosti. Ta regresija bi bila psihika k a o i drutvena: o n a
bi reaktivirala r a n e stadije libida, koji su bili nadma
eni u razvoju ega zbiljnosti, i rastvorila bi drutvene
ustanove u k o j i m a egzistira ego zbiljnosti. U smislu
t i h ustanova, n a g o n s k o osloboenje je ponovni p a d u
b a r b a r s t v o . Meutim, b u d u i da se zbiva na vrhuncu
civilizacije, a kao posljedica ne poraza, nego pobjede
u b o r b i za opstanak, i p o t p o m o g n u t o slobodnim dru
tvom, takvo bi osloboenje moglo d a t i posve razliite
rezultate. O n o bi j o uvijek bilo o b r a t procesa civili
zacije, o b a r a n j e k u l t u r e ali nakon to je k u l t u r a oba
vila svoj posao i stvorila ovjeanstvo i svijet koji mo
gu biti slobodni. J o uvijek bi to bilo regresija ali
u svjetlu zrele svijesti i pod vodstvom nove racional
nosti. U t i m se uvjetima m o g u n o s t nerepresivne civi
lizacije ustvruje ne na osnovi zaustavljanja, nego oslo
baanja, n a p r e t k a t a k o da bi ovjek u r e d i o svoj
ivot u skladu sa svojom p o t p u n o razvijenom spozna
j o m , t a k o da bi on ponovo pitao to je d o b r o , a to
je zlo. Ako e se krivnja, koja se nagomilala u civilizi
r a n o j dominaciji ovjeka po ovjeku, ikada iskupiti pu
t e m slobode, o n d a se istoni grijeh m o r a ponovo po
initi: Mi m o r a m o ponovo jesti sa drveta spoznaje,
da b i s m o opet doli u stanje nevinosti. 1
Ideja nerepresivnog nagonskog p o r e t k a m o r a se prvo
ispitati na najneurednijem od svih nagona naime,
na spolnosti. Nerepresivni p o r e d a k je mogu samo ako
spolni nagoni mogu, p o m o u svoje vlastite dinamike i
u izmijenjenim egzistencijalnim i d r u t v e n i m uvjetima,
stvoriti trajne erotske odnose m e u zrelim pojedinci
m a . M o r a m o se zapitati da li spolni nagoni, n a k o n ukla
njanja sveukupnog viak-potiskivanja, m o g u razviti li-
b i d n u racionalnost koja ne samo da je primjerena na
p r e t k u nego ga ak i promie u smjeru viih oblika ci-
1 2
Wir mssen wieder vom Baum der Erkenntnis essen, um in den
Stand der Unschuld zurckzufallen. Heinrich von Kleist, ber das
Marionettentheater, zakljuak.
176
vilizirane slobode. Ta e se mogunost ovdje ispitivati
u F r e u d o v i m vlastitim t e r m i n i m a .
Mi s m o n e p r e s t a n o ponavljali Freudov zakljuak da bi
svako istinsko smanjenje drutvenih k o n t r o l a n a d spol
n i m nagonima, ak i u najboljim uvjetima, okrenulo or
ganizaciju spolnosti ka pre-civiliziranim stadijima. Takva
regresija bi poruila sredinje utvrde naela izvedbe:
o n a bi ukinula kanaliziranje spolnosti u m o n o g a m n u re
p r o d u k c i j u i t a b u na perverzije. Pod vladavinom naela
izvedbe, libidno zaposjednue individualnog tijela i li-
bidni odnosi s drugima n o r m a l n o se ograniavaju na
slobodno vrijeme i usmjeruju na p r i p r e m u i izvedbu ge
nitalnog snoaja; samo u izuzetnim sluajevima, i sa vi
sokim s t u p n j e m sublimacije, d o p u t a se libidnim odno
sima da u u u sferu rada. Ta ogranienja, koja n a m e e
p o t r e b a odravanja velikog k v a n t u m a energije i vreme
na za rad koji nije zadovoljenje, produavaju deseksuali-
zaciju tijela da bi pretvorili organizam u subjekt-objekt
drutveno korisnih izvedbi. S u p r o t n o , a k o se r a d n i d a n
i energija svedu na m i n i m u m , bez odgovarajue mani
pulacije slobodnim v r e m e n o m , b i o bi oslabljen razlog
za ta ogranienja. Libido bi se oslobodio i preplavio in
stitucionalizirane granice u n u t a r kojih ga dri naelo
zbiljnosti.
F r e u d je nekoliko p u t a naglasio da trajni m e u s o b n i
o d n o s i o k o j i m a ovisi civilizacija pretpostavljaju da se
spolni nagon inhibira u svojem cilju. 2 Ljubav i trajni
i odgovorni odnosi koje ona zahtijeva, zasnivaju se na
sjedinjenju spolnosti s naklonou, a to jedinstvo je
povijesni rezultat dugog i o k r u t n o g procesa kroenja, u
kojem legitimna manifestacija t o g a nagona postaje vr
hunska, dok se njegovi ostali sastavni dijelovi zaustav
ljaju u svojem razvoju. 3 To k u l t u r n o uglaivanje spol
nosti, njezino sublimiranje u ljubav, odigralo se u n u t a r
Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950), IV, 203 i dalje;
Group Psychology and the Analysis of the Ego (New York: Liveright
Publishing Corp., 1949), str. 72, 78.
3
Collected Papers, IV, 215.
177
,
civilizacije koja je ustanovila posjednike privatne od
manijaka to jest, ni do kakvog drutva. Meutim, up
nose odvojeno od posjednikih drutvenih odnosa a, u
ravo opisani proces sadrava ne n a p r o s t o osloboenje
p r e s u d n o m aspektu, i u s u k o b u s njima. Dok je, izvan
nego transformaciju, libida: od spolnosti k o j a je ogra
skrovitosti obitelji, egzistencija ljudi bila uglavnom od
niena u genitalnoj prevlasti do erotizacije cijele linos
r e e n a vrijednou razmjene njihovih proizvoda i izved
ti. To je vie irenje nego eksplozija libida raspro
bi, trebalo je da njihov ivot u kui i krevetu b u d e pro
stiranje n a d privatnim i drutvenim o d n o s i m a koje pre
et d u h o m boanskog i m o r a l n o g zakona. Pretpostavlja
mouje jaz koji izmeu njih odrava naelo represivne
lo se da je ovjeanstvo cilj s a m o po sebi i n i k a d a p u k o
zbiljnosti. Taj preobraaj libida bio bi rezultat drutve
sredstvo; ali je ta ideologija bila djelotvornija u pri
nog preobraaja koji omoguuje slobodnu igru individu
v a t n i m nego u d r u t v e n i m funkcijama pojedinaca, vie
alnih p o t r e b a i sposobnosti. Zahvaljujui t i m uvjetima,
U sferi libidnog zadovoljenja nego u sferi r a d a . P u n a
slobodni razvoj preobraenog libida s onu stranu usta
m o civilizirane u d o r e d n o s t i bila je mobilizirana pro
nova naela izvedbe b i t n o se razlikuje od otereenja
tiv u p o t r e b e tijela k a o p u k o g objekta, sredstva, instru
ograniene spolnosti unutar oblasti tih ustanova. Ovaj
m e n t a uitka; takvo je postvarenje bilo t a b u i ostalo je
drugi proces razara potisnutu spolnost; libido produava
zloglasna povlastica bludnica, degenerika i pervertita.
da nosi znak ugnjetavanja i manifestira se u o d v r a t n i m
Upravo u svojem zadovoljenju, a naroito u svojem spol
oblicima koji su t a k o d o b r o poznati u povijesti civili
n o m zadovoljenju, ovjek je i m a o da b u d e vie bie,
zacije; u sadistikim i mazohistikim orgijama oajnih
p o d v r g n u t viim vrijednostima; trebalo je da ljubav uz-
masa, drutvene elite, izgladnjelih b a n d i najamnika,
visi spolnost. S pojavom nerepresivnog naela zbiljnos
uvara zatvora i koncentracionih logora. Takvo osloba
ti, s u k i n u e m viak-potiskivanja, uvjetovanog naelom
anje spolnosti prua periodiki nuan o d u a k nepod
izvedbe, taj proces bi se o b r n u o . U drutvenim odnosi
noljivoj frustraciji; ono vie j a a nego to slabi kori
m a , postvarenje bi se smanjilo, j e r bi se podjela r a d a
jenje nagonskog ogranienja; p r e m a tome, esto se ono
preorijentirala na zadovoljavanje individualnih p o t r e b a
upotrebljavalo kao oslonac porobljivakih reima. Na
koje se slobodno razvijaju; s obzirom na to, u libidnim
suprot tome, slobodan razvoj preobraenog libida unu
odnosima, smanjio bi se t a b u na postvarenje tijela. Ne-
t a r preobraenih ustanova, erotiziravi ranije zabranje-
upotrebljavano vie k a o o r u e rada u p u n o m vreme
nje zone, vrijeme i odnose, umanjio bi manifestacije
n u , tijelo bi se reseksualiziralo. Regresija sadrana u
puke spolnosti, integrirajui ih u m n o g o iri poredak,
t o m irenju libida, prvo bi se manifestirala u reaktivi
ukljuivi i p o r e d a k r a d a . U t o m e k o n t e k s t u spolnost
ranju svih erotogenih zona i, p r e m a tome, u p r e p o r o d u
tei svojoj vlastitoj sublimaciji: libido ne bi n a p r o s t o
pregenitalne polimorfne spolnosti i u opadanju genital
reaktivirao pre-civilizirane i infantilne stadije nego bi
ne prevlasti. Tijelo bi u svojoj cjelini postalo predme
takoer preobrazio pervertirani sadraj tih stadija.
t o m katekse, stvar u kojoj se uiva o r u e uitka.
Ta p r o m j e n a u vrijednosti i djelokrugu libidnih odno Naziv perverzije pokriva spolne fenomene u biti raz
sa dovela bi do r a s p a d a ustanova u kojima su se pri liitog porijekla. Isti se tabu stavlja na nagonske ma
vatni m e u s o b n i odnosi organizirali, n a r o i t o mono- nifestacije nespojive sa civilizacijom i na one koje su
gamne i p a t r i j a r h a l n e obitelji. nespojive s represivnom civilizacijom, n a r o i t o s mono-
Ti izgledi ini se da p o t v r u j u oekivanje da nagon- g a m n o m genitalnom prevlau. Meutim, u n u t a r povi
sko osloboenje moe dovesti samo do drutva spolnih jesne dinamike nagona, na primjer, koprofilija i homo-

178 179
seksualnost imaju vrlo razliito m j e s t o i funkciju. 4 Sli
n a razlika prevladava u n u t a r j e d n e te iste perverzije:
funkcija sadizma nije ista u s l o b o d n o m libidnom odno
su i u djelatnostima SS t r u p a . Neljudski, prisilni, pri
n u d n i i razorni oblici tih perverzija ini se da se veu
s openitom perverzijom ljudske egzistencije u represiv
noj kulturi, ali perverzije posjeduju nagonsku supstan
ciju razliitu od tih oblika; a ta supstancija se moe iz
raziti i u drugim oblicima koji su u skladu s normal-
nou u visokoj civilizaciji. Nisu svi sastavni dijelovi i
(Stadiji nagona, koji su zatomijivani, trpjeli tu sudbu
zbog toga to spreavaju evoluciju ovjeka i ovjean m e t n u l a nagonu. Takva samo-sublimacija pretpostavlja
stva. istunstvo, propisnost, istoa i reprodukcija koje
zahtijeva naelo izvedbe ne pripadaju, prirodno, ni jed
noj razvijenoj civilizaciji. A reaktiviranje pretpovijesnih
elja i stavova i elja i stavova djetinjstva ne predstav
lja nuno regresiju; m o e ono biti upravo s u p r o t n o
pribliavanje srei koja je uvijek bila potisnuto obeanje
bolje budunosti. U jednoj od svojih najnaprednijih for
mulacija, F r e u d je definirao sreu kao budue ispunje
nje pretpovijesne elje. To je razlog zbog kojeg bogat
stvo donosi t a k o m a lo sree: u djetinjstvu novac nije
bio elja. 5
Ali a k o ljudska srea ovisi o ispunjenju elja iz dje
tinjstva, civilizacija po F r e u d u ovisi o zatomljiva-
nju najjae od svih elja iz djetinjstva: Edipove elje.
Da li realizacija sree u slobodnoj civilizaciji jo uvijek
zahtijeva to zatomijivanje? Ili bi preobraaj libida za
hvatio t a k o e r i Edipovu situaciju? U kontekstu nae
hipoteze, takva r a z m a t r a n j a n e m a j u znaenja: Edipov
kompleks, iako je prvobitni izvor i model neurotikih
sukoba, zaista nije glavni uzrok nelagoda u civilizaciji,
niti je glavna prepreka njihovu uklanjanju. Edipov kom
pleks prolazi ak i p o d vladavinom naela represiv
ne zbiljnosti. Freud iznosi dvije openite interpretacije
4 8
5
Vidi II Poglavlje.
Ernest Jones, The Life and Work of S. Freud, sv. I. (New York:
Basic Books, 19531, str. 330.
180
prolaenja Edipova k o m p l e k s a : on se gasi zbog ne
d o s t a t k a uspjeha; ili mora skonati j e r je dolo vri
jeme njegova raspadanja, u p r a v o kao to mljenjaci is
padaju kad stalni zubi p o n u nicati. 6 Prolaenje tog
kompleksa izgleda k a o prirodan dogaaja u o b a slu
aja.
Govorili s m o o samo-sublimaciji spolnosti. Taj naziv
znai da spolnost moe, u specifinim uvjetima, stvoriti
visoko civilizirane ljudske o d n o s e a da se ne podvrgava
represivnoj organizaciji koju je postojea civilizacija na
povijesni n a p r e d a k s o n u s t r a n u ustanova naela izved
be koji bi zatim oslobodio nagonsku regresiju. Za raz
voj nagona to znai regresiju iz spolnosti u slubi re
produkcije u spolnost u funkciji pribavljanja uitka
iz tjelesnih zona. 7 S tim se uspostavljanjem prvobitne
s t r u k t u r e spolnosti, o b a r a prvenstvo genitalne funkcije
k a o i deseksualizacija tijela koja je p r a t i l a to prven
stvo. Organizam u svojoj cjelini postaje s u b s t r a t spol
nosti, dok u isto vrijeme cilj nagona vie ne apsorbira
specijalizirana funkcija naime, funkcija dovoenja o
vjekovih vlastitih genitalija u dodir s genitalijama ne
koga od suprotnog spola. 8 T a k o nveano, polje i cilj
nagona postaje ivot samog organizma. Taj proces go
tovo prirodno, svojom u n u t a r n j o m logikom, sugerira
konceptualnu transformaciju spolnosti u E r o s .
Uvoenje naziva E r o s u Freudovim kasnijim spisima
bilo je bez sumnje m o t i v i r a n o raznim razlozima: Eros,
kao ivotni nagon, oznaava prije jedan iri biologijski
9
instinkt nego iri djelokrug spolnosti. Meutim, mo
da nije sluajno to F r e u d ne razlikuje strogo izmeu
E r o s a i spolnosti, i njegova u p o t r e b a naziva E r o s (na-
6
Collected Papers, I I , 269.
7
An Outline of Psychoanalysis (New York: W. W. Norton, 1949).
str. 26.
Nav. dj., str. 25.
9
Vidi radove Siegfrieda Bernfelda i Edwarda Bibringa u Imago,
sv. XXI, XXII (1935, 1936).
181
roito u The Ego and the Id, Civilization and Its Dis
contents i An Outline of Psychoanalysis {Nacrt psihoana
lize]) sadrava proirenje znaenja s a m e spolnosti. ak
i bez F r e u d o v a izriitog pozivanja na Platona, promjena
u teitu je j a s n a : E r o s oznaava kvantitativno i kvali
tativno uveavanje spolnosti. A ta uveana koncepcija
ini se da zahtijeva i na odgovarajui nain izmijenjenu
koncepciju sublimacije. Modifikacije spolnosti nisu iste
kao modifikacije Erosa. Freudova se koncepcija subli
macije odnosi na sudbinu spolnosti p o d represivnim na
elom zbiljnosti. Dakle, sublimacija znai p r o m j e n u u
cilju i objektu n a g o n a u o d n o s u na koje p o s t a j u po
znate nae drutvene vrijednosti. 1 0 Naziv se primjenju
je na s k u p i n u nesvjesnih procesa k o j i m a je zajedniko
to to
. . . kao rezultat unutarnjeg ili vanjskog prikraivanja,
cilj-objakt libida podvrgava se manje-vie potpunom ot
klanjanju, modifikaciji ili inhibiciji. U veini sluajeva
novi cilj je razliit ili odaleen od spolnog zadovoljenja,
to jest, on je aseksualan ili neseksualan. 1 1
Takav oblik sublimacije u velikoj mjeri diktiraju spe
cifine d r u t v e n e potrebe, i on se ne moe a u t o m a t s k i
prenijeti na drugaije i manje represivne oblike civiliza
cije s razliitim drutvenim vrijednostima. Pod nae
lom izvedbe, to skretanje libida u korisne drutvene dje
latnosti deava se n a k o n perioda ranog djetinjstva. Su
blimacija t a d a djeluje na p r e k o n d i c i o n i r a n u nagonsku
s t r u k t u r u , koja ukljuuje funkcionalna i t e m p o r a l n a
ogranienja spolnosti, njeno kanaliziranje u monogam-
nu reprodukciju, i deseksualizaciju veine tijela. Su
blimacija djeluje s t a k o pripremljenim libidom i njego
vom posrednikom, izrabljivakom, agresivnom silom.
10
Freud, New Introductory Lectures on Psychoanalysis (New York:
W. W. Norton, 1933), str. 133.
11
Edward Glover, Sublimation, Substitution and Social Anxiety,
u International Journal of Psychoanalysis, sv. XII, br. 3, (1931), str.
264.
182
Represivna modifikacija naela uitka p r e t h o d i stvar
noj sublimaciji, a ova p r e n o s i represivne elemente u dru
tveno korisne djelatnosti.
Meutim, postoje i drugi oblici sublimacije. F r e u d
govori o spolnim poticajima sa sprijeenim ciljem, a
koje ne t r e b a uzeti k a o sublimirane iako su vrlo srod
ni sublimiranim poticajima. Oni nisu napustili svoje
izravno spolne ciljeve, ali ih i n u t a r n j i o t p o r i sprea
vaju da ih postignu; oni se zadovoljavaju sa stanovitim
aproksimacijama zadovoljenja. 1 2 F r e u d ih naziva dru
tvenim nagonima i spominje kao primjere njene
odnose izmeu roditelja i djece, osjeaje prijateljstva, i
emocionalne veze u b r a k u koji imaju svoj izvor u spol
noj privlanosti. tavie, u Group Psychology and the
Analysis of the Ego (Masovna psihologija i analiza Ja),
F r e u d naglaava s t u p a n j u k o j e m se drutveni odnosi
(zajednica u civilizaciji) temelje na nesublimiranim
kao i sublimiranim libidnim vezama: spolna ljubav pre
ma enama kao i deseksualizirana, sublimirana homo
seksualna ljubav p r e m a m u k a r c i m a , pojavljuju se tu
kao nagonski izvori j e d n e sve trajnije i sve ire kul
ture. 1 3 Ta koncepcija sugerira, u Freudovom vlastitom
djelu, ideju civilizacije koja je vrlo razliita od o n e
koja je proizala iz represivne sublimacije, naime, kon
cepciju civilizacije koju razvijaju i odravaju slobodni
libidni odnosi. Geza Rheim se posluio Ferenczije-
14
vom idejom genitofugalnog libida da potkrijepi svo
ju teoriju libidnog podrijetla kulture. S p o p u t a n j e m
krajnje napetosti, libido se vraa od objekta tijelu, i
ta rekateksa cijelog organizma s libidom dovodi do
jednog osjeaja sree u kojem organi dobivaju svoju
12
Enciklopedijski lanak The Libido Theory, pretiskan u Collec
ted Papers, V, 134.
13
Str. 52.
14
Versucht einer Genitaltheorie (Leipzig: Internationaler Psycho-
analitischer Verlag, 1924), str. 5152. Ta se knjiga pojavila u engle
skom jeziku kao Thalassa, prijevod K. A. Bunker (Albany: Psychoana
lytic Quarterly, Inc., 1938).
183
n a g r a d u za r a d i stimulaciju za daljnju djelatnost. 1 5
Taj pojam pretpostavlja genitofugalnu tenju libida
p r e m a razvoju kulture drugim rijeima, j e d n u inhe
r e n t n u tenju u s a m o m e libidu p r e m a kulturnom iz
razu, bez vanjske represivne modifikacije. A ta kultur
na tenja u libidu ini se da je genitofugalna, to e
rei, izvan genitalne prevlasti, p r e m a erotizaciji itavog
organizma.
Te su koncepcije blizu priznavanju m o g u n o s t i nere-
presivne sublimacije. Ostalo se p r e p u t a spekulaciji. Za
ista, p o d postojeim naelom zbiljnosti, nerepresivna
sublimacija se moe pojaviti samo u sporednim i nepot
p u n i m aspektima; njezin p o t p u n o razvijeni oblik bio bi
sublimacija bez deseksualizacije. Nagon se ne odvraa
od svojeg cilja; on se zadovoljava u djelatnostima i od
nosima koji nisu spolni u smislu organizirane genital
ne spolnosti, a ipak su libidinalni i erotiki. Gdje re
presivna sublimacija prevlauje i odreuje k u l t u r u , ne
represivna sublimacija se m o r a manifestirati u protu
rjenosti p r e m a itavoj sferi drutvene korisnosti; pro
m a t r a n a iz te sfere, o n a je negacija cjelokupne usvoje
ne proizvodnosti izvedbe. Orfiki i narcistiki likovi se
opovrgavaju: Platon optuuje Orfeja zbog njegove me
koe (bio je t e k harfist), koju su bozi s p r a v o m kaz
nili 1 6 k a o i Narcisovo odbijanje da sudjeluje. Pred
zbiljnou kakva o n a jest, oni stoje osueni: oni su
odbili p o t r e b n u sublimaciju. Meutim,
. . . La sublimation n'est pas toujours la negation d'un
desir; eLle ne se presence pas toujours comme une su
blimation contre des instincts. Elle peut etre une subli-
15
Rheim, The Origin and Function of Culture (New York: Ner
vous and Mental Disease Monograph, br. 69, 1943), str. 74. U svojem
lanku Sublimation: u Year Book of Psychoanalysis, sv. I. (1945).
Rheim naglaava da u sublimaciji tenje ida ponovo osvajaju tlo
u preruenom obliku. Tako, nasuprot prevladavajuem gleditu . . .
u sublimaciji nema tla koje je idu oteo superego, nego posve obratno,
ono to imamo jest zemljite supcrega koje preplavljuje id, (str.
117). Tu je takoer teite na prevlasti libida u sublimaciji.
16
Symposium, 179 D.
184
mation pour um ideal. Alors Narcisse ne dit plus: Je
m'aime tel que je suis, il dit: Je suis tel que je m'ai-
me.17
Orfiki i narcistiki E r o s obuhvaa zbiljnost u libidnim
odnosima koji preobrauju i n d i v i d u u m i njegovu oko
linu; ali je ta transformacija izolirano djelo pojedinih
individua, i kao takva, dovodi do smrti. ak ako se
sublimacija i ne odvija protiv nagona, nego k a o njihova
afirmacija, ona m o r a biti nadindividualni proces na za
jednikoj osnovi. Kao izolirani pojedinani fenomen, re-
aktivacija narcistikog libida nije o n o to gradi kul
turu, nego je neurotina:
Razlika izmeu neuroze i sublimacije oito je drutveni
aspekt fenomena. Neuroza izolira, sublimacija sjedinjuje.
U sublimaciji se stvara neto novo kua, zajednica ili
orue stvara se u grupi ili za njezinu upotrebu. 1 8
Libido moe p r i m i t i samo-sublimaciju jedino kao dru
tveni fenomen: k a o n e p o t i s n u t a sila, on moe promi
cati formiranje k u l t u r e s a m o u uvjetima koji spajaju
udruene pojedince u o b r a d b i okoline za svoje p o t r e b e
i sposobnosti koje se razvijaju. Reaktiviranje polimorf
ne i narcistike spolnosti prestaje biti prijetnja kulturi
i samo sobom moe dovesti do izgraivanja kulture ako
organizam egzistira ne k a o o r u e o t u e n o g rada, nego kao
subjekt samo-realizacije d r u g i m rijeima, ako je dru
tveno k o r i s t a n rad u isto vrijeme i oigledno zado
voljavanje jedne individualne p o t r e b e . U primitivnom
drutvu ta organizacija r a d a m o e biti neposredna i
prirodna; u razvijenijoj civilizaciji ona se moe sa
gledati samo kao rezultat osloboenja. U takvim uvje
tima, poticaj da se doe do u i t k a iz tjelesnih zona
17
Sublimacija nije uvijek negacija elje; ona uvijek ne poprima
oblik sublimacije protiv nagona. Ona moe biti sublimacija radi ide
ala. Tako Narcis ne kae vie: Ja volim sebe takvim kakav jesam,
on kae: Ja sam takav da volim sebe.. Gaston Bachelard, L'Eau et
les Reves (Pariz: Jose Corti, 1942), str. 3435.
18
Rheim, The Origin and Function of Culture, str. 74.
185
 moe se tako p r o t e g n u t i da trai svoj cilj u t r a j n i m i
sve irim libidnim odnosima, j e r to irenje poveava
i pojaava zadovoljavanje nagona. Stavie, u p r i r o d i
E r o s a n e m a niega to opravdava pomisao da se ire
nje tog poticaja ograniava na tjelesnu sferu. Ako je
antagonistiko razdvajanje fizikog od d u h o v n o g dije
la organizma s a m o s o b o m povijesni rezultat potiskiva
nja, nadilaenje tog a n t a g o n i z m a otvorilo bi d u h o v n u
sferu poticaju. Estetika ideja osjetilnog u m a sugerira
takvu tenju. Ona je u biti razliita od sublimacije uto
liko Sto duhovna sfera postaje direktan objekt E r o s a i
ostaje libidan objekt: n e m a p r o m j e n e ni u energiji ni
u cilju.
Ideja da E r o s i Agape m o g u n a k o n svega biti j e d n o
te i s t o ne da je E r o s Agape, nego da je Agape E r o s
m o e izgledati u d n o v a t a n a k o n gotovo dvije tisue
godina teologije. A ne ini se o p r a v d a n i m ni pozivati
se na Platona kao branitelja te identifikacije j e r je
sam Platon uveo represivnu definiciju Erosa u kuanstvo
zapadne kulture. Pa ipak, Symposium sadrava najjas
nije slavljenje spolnog podrijetla i supstancije d u h o v n i h
odnosa. P r e m a Diotimi, E r o s goni elju od jednog lije
pog tijela do drugog i k o n a n o do svih lijepih tijela,
j e r je ljepota jednog tijela s r o d n a s ljepotom dru
gog, i bilo bi glupo ne priznati da je ljepota u sva
k o m tijelu j e d n a te ista. 1 9 Iz te zaista polimorfne spol
nosti proizlazi elja za o n i m to oivljuje eljeno tijelo:
za d u o m i njezinim razliitim manifestacijama. Postoji
n e p r e s t a n u s p o n u e r o t s k o m ispunjenju od tjelesne lju
bavi p r e m a j e d n o m do one p r e m a ostalima, do ljubavi
p r e m a lijepom djelu i igri (&), i k o n a n o do pitali tu tvrdnju, 2 3 j e r u njoj n e m a razlike izmeu otu
ljubavi p r e m a lijepoj spoznaji ( ). P u t do enog i neotuenog r a d a (izmeu t r u d a [labor] i ra
vie kulture vodi p r e k o istinske ljubavi p r e m a djea
cima (& ).20 Duhovno raanje je isto van za ljudske mogunosti i stoga isto tako represi-
toliko djelo E r o s a koliko i tjeleno raanje, i pravedan
19
210 B. Jowett prevodi ne tijelo, nego oblik.
20
211 B. Jovvett prevodi . . . pod utjecajem istinske ljubavi.
186
i istinski p o r e d a k Polisa isto toliko je erotski koliko
i pravedan i istinski p o r e d a k ljubavi. Mo E r o s a koja
gradi kulturu jest nerepresivna sublimacija: spolnost se
ne odvraa od svojeg cilja, niti se spreava u tenji pre
ma njemu; zapravo, t i m e to postie svoj cilj, o n a ga
prenosi drugima, traei punije zadovoljenje.
U svjetlu ideje nerepresivne sublimacije, Freudova de
finicija E r o s a k a o tenje da oblikuje ivu supstanciju
u sve ira jedinstva, t a k o da se ivot moe produiti
i dovesti do vieg razvoja 2 1 dobija povean znaaj. Bio
logijski poriv postaje k u l t u r n i poriv. Naelo uitka ot
kriva svoju vlastitu dijalektiku. Er otski cilj da se odr
ava itavo tijelo k a o subjekt-objekt uitka trai nepre
stano oplemenjivanje organizma, jaanje njegove prijem-
ljivosti, p o r a s t njegove osjetilnosti. Cilj stvara svoje vla
stite p r o j e k t e realizacije: u k i n u e tekog rada, pobolj
anje okoline, p o b j e d u n a d boleu i p r o p a d a n j e m , stva
ranje raskoi. Sve te djelatnosti potjeu d i r e k t n o iz na
ela uitka, i, u isto vrijeme, o n e sainjavaju rad koji
udruuje pojedince u vea jedinstva; b u d u i da vie
nisu zatoene u n u t a r unakaavajueg p o d r u j a naela iz
vedbe, one mijenjaju poticaj, a da ga p r i t o m e ne od
vraaju od njegova cilja. Postoji sublimacija, i p r e m a
tome, kultura; ali se ta sublimacija odvija u sistemu
trajnih i sve irih libidnih odnosa, koji su sami u sebi
radni odnosi.
Ideja erotike tenje p r e m a radu nije s t r a n a psiho
analizi. S a m F r e u d je primijetio da rad p r u a priliku
za vrlo znaajno pranjenje libidnih sastavnih potica
ja, narcistikih, agresivnih i ak erotikih. 2 2 Mi s m o is
da [work]); prvi je po samoj svojoj prirodi represi
21
Freud, Collected Papers, V, 135.
22
Civilization and Its Discontents (London: Hogarth Press, 1949),
str. 34 Note.
23
Vidi IV poglavlje, gore.
187
 van za libidne sastavne poticaje, ikoji bi mogli ui u
rad. Ali ta tvrdnja p o p r i m a drugaije znaenje ako se
p r o m a t r a u kontekstu drutvene psihologije koju F r e u d
predlae u Group Psychology and the Analysis of the
Ego. On sugerira da se libido o d u p i r e o zadovoljenje
velikih ivotnih potreba, i o d a b i r e za svoje prve ciljeve
ljude koji su sudjelovali u t o m e procesu. 2 4 Ta pretpo
stavka, a k o se razvije u svojim implikacijama, blizu je
t o m e da poniti Freudovu osnovnu tvrdnju da je bor
ba za opstanak (to jest, za zadovoljavanje velikih i
votnih potreba) per se anti-libidna ukoliko uvjetuje da
se nagon disciplinira p u t e m ograniavajueg naela zbilj
nosti. Mora se primijetiti da F r e u d povezuje libido ne
s a m o sa zadovoljavanjem velikih ivotnih potreba, ne
go i sa zajednikim ljudskim n a p o r i m a da se dosegne
to zadovoljavanje, to jest, s r a d n i m p r o c e s o m :
. .. iskustvo je pokazalo da se u sluajevima suradnje re
dovno stvaraju libidne veze izmeu radnih drugova koje
produavaju i uvruju odnose meu njima do stupnja
koji je s onu stranu onoga to je samo probitano. 2 5
Ako je to istinito, o n d a Ananke nije dovoljan razlog za
nagonske zabrane civilizacije, niti je dovoljan razlog da
se pobija mogunost nerepresivne libidne kulture. Freu-
dove sugestije u Group Psychology and the Analysis of
the Ego ine mnogo vie nego da ponovo formuliraju
njegovu tezu Erosu kao graditelju kulture; vie se tu
kultura pojavljuje kao graditelj E r o s a to e rei,
kao prirodno ispunjenje najunutarnjije tenje Erosa.
Freudova se psihologija civilizacije temeljila na nemilo
s r d n o m sukobu izmeu Ananke i slobodnog nagonskog
razvoja. Ali ako sama Ananke p o s t a n e prvobitno polje
libidnog razvoja, proturjenost iezava. Ne samo da
b o r b a za opstanak ne bi nuno u k i n u l a mogunost na
gonske slobode (kao to n a t u k n u s m o u VI poglavlju);
24
Str. 52.
25
Isto.
188
nego bi ona ak sainjavala oslonac za nagonsko za
dovoljenje. R a d n e bi odnose koji sainjavaju temelj ci
vilizacije, i t a k o s a m u civilizaciju, poduprla ne-desek-
sualizirana n a g o n s k a energija. Cijela koncepcija subli
macije je u pitanju.
Sada se ponovo moe postaviti problem r a d a [work],
drutveno korisne djelatnosti bez (represivne) sublima
cije. On se javio k a o p r o b l e m promjene u k a r a k t e r u
r a d a p o m o u koje bi se r a d pretvorio u igru slo
b o d n u igru ljudskih s p o s o b n o s t i . Koji su nagonski pred
uvjeti takvog preobraaja? Najdalekoseniji pokuaj da
se odgovori na pitanje uinila je Barbara Lantos u svo
j e m lanku Work: and Instincts. 2 6 Ona definira rad i
igru u smislu n a g o n s k i h stadija ukljuenih u te djelat
nosti. Igra se u cijelosti podvrgava naelu uitka: ui
tak je u s a m o m p o k r e t u ukoliko on aktivira erotogene
zone. Temeljna je odlika igre da ona zadovoljava u
sebi samoj, a da ne slui nikakvoj drugoj svrsi osim na
gonskog zadovoljenja. Poticaji koji odreuju igru su
pre-genitalni: igra izraava autoerotizam bez objekta i
zadovoljava one sastavne nagone koji se ve usmjeruju
p r e m a objektivnom svijetu. Rad, s druge strane, slui
ciljevima koji su izvan njega, naime, ciljevima samo
odranja. Rad je aktivno nastojanje e g a . . . da se od
vanjskog svijeta dobije sve to je potrebno za samoodr
anje. Taj k o n t r a s t uspostavlja paralelu izmeu organi
zacije nagona i organizacije ljudske djelatnosti:
Igra je cilj u sebi samoj, rad je posrednik samoodra
nja. Komponentni (sastavni) nagoni i autoerotske djelat
nosti trae uitak bez ikakvih daljnjih posljedica; geni
talna djelatnost je posrednik raanja. Genitalna organi
zacija spolnih nagona ima paralelu u radnoj organizaciji
nagona ega.27
26
U International Journal of Psychoanalysis, sv. XXIV (1943), di
jelovi 3 i 4, str. 114 i dalje.
27
Nav. dj., str. 117.
189
Tako je svrha, a ne sadraj o n o t o oznaava djelatnost
k a o igru ili rad. 2 8 Transformacija u nagonskoj s t r u k t u r i
(poput one od pregenitalnog do genitalnog stadija) do
vela bi do p r o m j e n e u nagonskoj vrijednosti ljudske
djelatnosti bez obzira na njezin sadraj. Na primjer,
a k o bi r a d bio p o p r a e n reaktiviranjem pregenitalnih
polimorfnih erotizama, on bi teio da p o s t a n e udovo
ljavajui sam po sebi a da ne izgubi svoj radni sadraj.
A u p r a v o takvo reaktiviranje polimorfnog erotizma po
javilo se kao posljedica pobjede n a d oskudicom i otu
enjem. Izmijenjeni drutveni uvjeti bi stoga stvorili na
gonsku osnovu za transformaciju r a d a u igru. U Freu-
dovim terminima, to m a n j e n a p o r e za postizanje zado
voljenja spreava i usmjeruje interes dominacije, to bi
se slobodnije libido mogao oduprijeti zadovoljenje ve
likih ivotnih p o t r e b a . Sublimacija i dominacija su u s k o
povezane. Raspadanje prve bi, s preobraajem nagon
ske s t r u k t u r e , preobrazilo i temeljni stav p r e m a ovjeku
i prirodi koji je k a r a k t e r i s t i a n za z a p a d n u civilizaciju.
U psihoanalitikoj literaturi, razvoj libidnih r a d n i h
odnosa obino se pripisuje opem m a t e r i j a l n o m stavu
k a o p r e d o m i n a n t n o j tendenciji kulture. 2 9 P r e m a tome,
on se vie s m a t r a kao osobina primitivnih d r u t a v a ne
go k a o mogunost razvijene civilizacije. Tumaenje Mar
garete Mead o kulturi Arape posve se usredotouje na
taj stav:
Arapeu je svijet vrt koji se mora obraivati, ne za ne
kog pojedinca, ne zbog ponosa i radi hvalisanja, ne radi
zgrtanja i Mhvarenja, nego da bi slatki krompiri i svinje
i psi, a iznad svega djeca, mogli rasti. Iz itavog toga
stava proizlaze mnoge druge osobine Arapea, odsutnost
sukoba izmeu starih i mladih, odsutnost ljubomore ili
30
zavisti, teite na suradnji.
28 Nav. dj., str. 118.
29 Roheim, The Origin and Function of Culture, str. 75.
30 Sex and Temperament in Three Primitive Societies, (New York-
New American Library, 1952), str. 100.
190
Prije svega se u t o m e opisu pojavljuje posve razliito
iskustvo svijeta: p r i r o d a se uzima, ne k a o objekt do
minacije i izrabljivanja, ve k a o vrt koji moe rasti
inei da i ljudska bia rastu. To je stav koji doivlja
va ovjeka i p r i r o d u sjedinjene u nerepresivnom p o r e t k u
koji ipak funkcionira. Mi s m o vidjeli kako se inae
najrazliitije tradicije misli stjeu oko ove ideje: filo
zofijska suprotstavljenost naelu izvedbe; orfiki i nar-
cistiki arhetipovi; estetika koncepcija. Ali d o k su se
psihoanalitike i antropologijske koncepcije takvog po
r e t k a orijentirale na pretpovijesnu i predciviliziranu
prolost, nae se p r e t r e s a n j e te zamisli usmjeruje pre
ma budunosti, p r e m a uvjetima posve razvijene civili
zacije. Transformacija spolnosti u Eros i njeno proi
renje na trajne libidne r a d n e odnose, pretpostavlja ov
dje racionalnu reorganizaciju golemog industrijskog apa
rata, visoko specijaliziranu drutvenu podjelu rada, upo
t r e b u fantastino razornih energija, i suradnju neizmjer
nih masa.
Ideja libidnih r a d n i h o d n o s a u razvijenom industrij
skom d r u t v u nalazi m a l o p o d r k e u tradiciji misli, a
gdje takva p o d r k a i dolazi, ini se da je o p a s n e nara
vi. Transformacija r a d a u uitak sredinja je ideja u
divovskoj socijalistikoj utopiji Fouriera. Ako
.. . il'industrie est la destination qui nous est assignee par
le creaiteur, cornmerunt penser qu'il veuille nous y amener
par la violence, et qu'il n'ait pas su mettre en jeu quel-
que ressort plus noble, quelqu'amorce capable de trans
31
former les travaux en plaisirs.
Fourier istie da taj p r e o b r a a j zahtijeva p o t p u n u pro
mjenu u drutvenim u s t a n o v a m a : raspodjelu drutve
nih proizvoda p r e m a p o t r e b a m a , dodjeljivanje funkcija
31
Ako je industrija sudbina koju n a m dosuuje Stvoritelj, kako
se moe povjerovati da on eli da nas prisili na nju da on nije
u stanju iznai neko plemenitije sredstvo, neki mamac koji je u sta
nju da pretvori rad u zadovoljstvo. F. Armand i R. Maublanc, Fou
rier: Textes Choisis (Pariz: Editions Sociales Internationales, 1937),
I I I . 154.
191
 Tako je svrha, a ne sadraj o n o t o oznaava djelatnost
kao igru ili rad. 2 8 Transformacija u nagonskoj s t r u k t u r i
(poput one od pregenitalnog do genitalnog stadija) do
vela bi do p r o m j e n e u nagonskoj vrijednosti ljudske
djelatnosti bez obzira na njezin sadraj. Na primjer,
ako bi r a d bio p o p r a e n reaktiviranjem pregenitalnih
polimorfnih erotizama, on bi teio da postane udovo
ljavajui sam po sebi a da ne izgubi svoj radni sadraj.
A upravo takvo reaktiviranje polimorfnog erotizma po
javilo se kao posljedica pobjede n a d oskudicom i otu
enjem. Izmijenjeni drutveni uvjeti bi stoga stvorili na
gonsku osnovu za transformaciju r a d a u igru. U Freu-
dovim terminima, to m a n j e n a p o r e za postizanje zado
voljenja spreava i usmjeruje interes dominacije, to bi
se slobodnije libido mogao oduprijeti zadovoljenje ve
likih ivotnih p o t r e b a . Sublimacija i dominacija su usko
povezane. Raspadanje prve bi, s preobraajem nagon
ske strukture, preobrazilo i temeljni stav p r e m a ovjeku
i prirodi koji je karakteristian za z a p a d n u civilizaciju.
U psihoanalitikoj literaturi, razvoj libidnih r a d n i h
odnosa obino se pripisuje opem materijalnom stavu
kao p r e d o m i n a n t n o j tendenciji kulture. 2 9 P r e m a tome,
on se vie s m a t r a kao osobina primitivnih d r u t a v a ne
go kao mogunost razvijene civilizacije. Tumaenje Mar
garete Mead kulturi Arape posve se usredotouje na
taj stav:
Arapeu je svijet vrt koji se mora obraivati, ne za ne
kog pojedinca, ne zbog ponosa i radi hvalisanja, ne radi
zgrtanja i lihvarenja, nego da bi slatki krompiri i svinje
i psi, a iznad svega djeca, mogli rasti. Iz itavog toga
stava proizlaze mnoge druge osobine Arapea, odsutnost
sukoba izmeu starih i mladih,30
odsutnost ljubomore ili
zavisti, teite na suradnji.
28
Nav. dj., str. 118.
29
Roheim, The Origin and Function of Culture, str. 75.
30
Sex and Temperament in Three Primitive Societies, (New York:
Mew American Library, 1952), str. 100.
190
prije svega se u t o m e opisu pojavljuje posve razliito
iskustvo svijeta: p r i r o d a se uzima, ne kao objekt do
minacije i izrabljivanja, ve k a o vrt koji moe rasti
inei da i ljudska bia r a s t u . To je stav koji doivlja
va ovjeka i p r i r o d u sjedinjene u nerepresivnom p o r e t k u
koji ipak funkcionira. Mi s m o vidjeli kako se inae
najrazliitije tradicije misli stjeu oko ove ideje: filo
zofijska suprotstavljenost naelu izvedbe; orfiki i nar-
cistiki arhetipovi; estetika koncepcija. Ali d o k su se
psihoanalitike i antropologijske koncepcije takvog po
r e t k a orijentirale na pretpovijesnu i predciviliziranu
prolost, nae se p r e t r e s a n j e te zamisli usmjeruje pre
ma budunosti, p r e m a uvjetima posve razvijene civili
zacije. Transformacija spolnosti u Eros i njeno proi
renje na trajne libidne r a d n e odnose, pretpostavlja ov
dje racionalnu reorganizaciju golemog industrijskog apa
rata, visoko specijaliziranu drutvenu podjelu rada, upo
t r e b u fantastino r a z o r n i h energija, i suradnju neizmjer
nih masa.
Ideja libidnih r a d n i h o d n o s a u razvijenom industrij
skom d r u t v u nalazi malo p o d r k e u tradiciji misli, a
gdje takva p o d r k a i dolazi, ini se da je opasne nara
vi. Transformacija r a d a u uitak sredinja je ideja u
divovskoj socijalistikoj utopiji Fouriera. Ako
.. . il'industrie est la destination qui nous est assignee par
le creaiteur, corrimerunt penser qu'il veuille nous y amener
par la violence, et qu'il n'ait pas su mettre en jeu quel-
que ressort plus noble, quelqu'amorce capable de trans
former les travaux en plaisirs.31
Fourier istie da taj p r e o b r a a j zahtijeva p o t p u n u pro
mjenu u drutvenim u s t a n o v a m a : raspodjelu drutve
nih proizvoda p r e m a p o t r e b a m a , dodjeljivanje funkcija
31
Ako je industrija sudbina koju nam dosuuje Stvoritelj, kako
se moe povjerovati da on eli da nas prisili na nju da on nije
u stanju iznai neko plemenitije sredstvo, neki mamac koji je u sta
nju da pretvori rad u zadovoljstvo. F. Armand i R. Maublanc, Fou
rier: Textes Choisis (Pariz: Editions Sociales Internationales, 1937),
I I I , 154.
191
 p r e m a individualnim sposobnostima i sklonostima, ne
p r e s t a n u izmjenu funkcija, k r a t k e r a d n e periode i tako
dalje. Ali mogunost privlanog rada (travail attra-
yant) proizlazi prije svega iz osloboenja libidnih snaga.
Fourier pretpostavlja egzistenciju j e d n e attraction in
dustrielle koja pridonosi ugodnoj suradnji. Ona se te
melji na attraction passionnee u p r i r o d i ovjeka, koja
se odrava u s p r k o s opoziciji uma, dunosti, p r e d r a s u d e .
Ta attraction passionnee tei p r e m a t r i m a naelnim ci
ljevima: stvaranju raskoi, ili uitka svih p e t osjetila;
obrazovanju libidnih skupina (drugarstva i ljubavi); i us
postavi skladnog poretka, koji te skupine organizira za
r a d u skladu s razvojem individualnih pasija (unutar
nje i vanjske igre sposobnosti). 3 2 F o u r i e r se pribliio
vie nego ijedan drugi utopijski socijalist osvjetljenju
ovisnosti slobode nerepresivnoj sublimaciji. Meutim,
u svojem detaljnom p l a n u za realizaciju te ideje, on je
p r e p u t a divovskoj organizaciji i administraciji i tako
zadrava represivne elemente. R a d n e zajednice phalan-
stere prije da anticipiraju snagu p u t e m radosti nego
slobodu, vie uljepavanje masovne k u l t u r e nego njezino
ukidanje. R a d kao slobodna igra ne moe se podvrgnuti
administraciji; s a m o o t u e n i rad moe da organizira i
vodi racionalna rutina. S o n u s t r a n u te sfere, ali na nje
zinoj osnovici, nerepresivna sublimacija stvara svoj vla
stiti kulturni poredak.
Jo j e d n o m naglaavamo da je nerepresivna sublima
cija posve nespojiva s u s t a n o v a m a naela izvedbe i da
sadrava negaciju tog naela. Ta je p r o t u r j e n o s t tim
vanija t o sama postfrojdovska psihoanalitika teorija
pokazuje oitu tenju da je poniti i da slavi represiv
nu proizvodnost kao ljudsku samorealizaciju. Upadan
primjer prua Ives Hendrick u svojem spisu Work and
the Pleasure Principle 33 On sugerira da energiju i po
trebu da se vjebaju fiziologijski organi korisni za rad
ne prua libido, nego prije posebni nagon, nagon svla-
32
Isto, I I , 240 i dalje.
33
Psychoanalytic Quarterly, sv. XII, br. 3 (1943).
192
davanja (mastery instinct). Njegov cilj je da vjetom
u p o t r e b o m perceptualnih, intelektualnih i m o t o r n i h teh
nika . . . k o n t r o l i r a ili mijenja j e d a n dio okoline. Taj
poriv za integracijom i vjetom izvedbom se mental
no i emocionalno doivljava kao potreba da se efikasno
izvri rad. 3 4 Budui da se t a k o pretpostavlja da je r a d
s a m po sebi vie zadovoljavanje jednog nagona nego
njegova privremena negacija, r a d prua uitak u efi
kasnoj izvedbi. Radni uitak proizlazi iz zadovoljenja na
gona svladavanja, ali se radni i libidni uitak obino
p o d u d a r a j u , j e r se organizacije ega koje djeluju kao r a d
openito i m o d a uvijek koriste istodobno za pranje
nje suvinog libidnog napona. 3 5
Kao i obino, revizija F r e u d o v e teorije znai retro-
gresiju. P r e t p o s t a v k a bilo kakvog specijalnog nagona
uzima k a o dokazano o n o to nije, a pretpostavka spe
cijalnog nagona svladavanja ini jo neto vie: ona
razara itavu s t r u k t u r u i d i n a m i k u duevnog aparata
koji je F r e u d izgradio. tavie, o n a brie najrepresivnije
osobine naela izvedbe, tumaei ih kao zadovoljavanje
j e d n e nagonske potrebe. ist i jednostavan r a d je glav
na d r u t v e n a manifestacija naela zbiljnosti. Ukoliko je
r a d ovisan odgaanju i odvraanju nagonskog zadovo
ljenja (a p r e m a F r e u d u jest), proturijei naelu uitka.
Ako se r a d n i i libidni uitak obino podudaraju, onda
sama zamisao naela zbiljnosti postaje besmislena i po
vrna, a nestalnosti tih nagona, kako ih je Freud opi
sao, u najboljem bi sluaju predstavljale tek a b n o r m a l a n
razvitak. Isto se tako naelo zbiljnosti ne moe spasiti
ni time da se ustanovi (kao to Hendrick ini) naelo
r a d a koje je razliito od naela zbiljnosti; jer ako ovo
potonje ne upravlja r a d o m , o n o praktiki n e m a ime
da upravlja u zbiljnosti.
Dakako, postoji r a d koji p r u a uitak u vjetoj iz
vedbi tjelesnih organa korisnih za rad. Ali koja vrsta
rada i kakav uitak? Ako je uitak zaista u inu r a d a
34
Nav. dj., str. 314.
35
Nav. dj., str. 317.
193
 i nije po njega nebitan, takav uitak m o r a proizlaziti iz
djelujuih tjelesnih o r g a n a i samog tijela, aktivirajui tiskivanje koje je postalo, ne druga, nego p r v a p r i r o d a
erotogene zone ili erotozirajui tijelo k a o cjelinu; dru ovjeka.
gim rijeima, m o r a biti libidni uitak. U zbiljnosti ko N a s u p r o t takvim zastranjenjima, istinski d u h psiho
j o m upravlja naelo izvedbe, takav libidni r a d je ri analitike teorije ivi u b e s k o m p r o m i s n i m nastojanjima
da se otkriju a n t i h u m a n i s t i k e sile iza filozofije proiz
j e d a k izuzetak i moe se desiti samo izvan ili na r u b u
vodnosti: 1
radnog svijeta k a o hobby, igra ili u d i r e k t n o erot
skoj situaciji. N o r m a l n a vrsta r a d a (drutveno korisna
Od svih stvari, teki rad je postao vrlina umjesto pro
s t r u n a djelatnost) u prevladavajuoj podjeli r a d a sa kletstvo to jest jo od naih dalekih predaka... Nau
stoji se u t o m e da pojedinac, k a d radi, ne zadovoljava djecu treba pripraviti da odgoje svoju djecu tako da im
svoje vlastite nagone, p o t r e b e i sposobnosti, nego iz rad ne bude neurotika nuda. Potreba da se radi je
vodi j e d n u unaprijed-uspostavljenu funkciju. Hendrick neurotiki simptom. To je taka. To je napor da se o
se, m e u t i m , ne obazire na injenicu otuenog rada, koji vjek osjea vrijednim ak iako nema nikakve naroite
je p r e d o m i n a n t n i oblik r a d a p o d d a t i m naelom zbilj potrebe za njegovim radom.37
nosti. Zaista, moe biti uitka i u o t u e n o m r a d u . Tip
kaica koja n a p r a v i savren prijepis, kroja koji ispo
rui odijelo koje s a v r e n o pristaje, frizerka koja napravi
savrenu frizuru, r a d n i k koji ispuni svoju kvotu svi
m o g u osjeati uitak u dobro obavljenom poslu. Me
utim, ili je taj uitak n e b i t a n (anticipacija nagrade), ili
je uitak (sam po sebi znak potiskivanja) t o se ima do
b r a struka, radi na p r a v o m mjestu, pridonosi svoj u d i o
funkcioniranju a p a r a t a . U o b a sluaja takav uitak n e m a
nita zajedniko s p r v o b i t n i m nagonskim zadovoljenjem.
Povezati izvedbe u lananoj proizvodnji u u r e d i m a i tr
govinama s nagonskim p o t r e b a m a to znai slaviti ra-
ovjeenje kao uitak. Nije o n d a nikakvo udo da Hen
drick s m a t r a uzvienim ispitom volje ljudi da obave
svoj p o s a o efikasno o n o djelotvorno funkcioniranje
j e d n e vojske k o j a vie n e m a nikakvih fantazija po
bjedi i u d o b n o j budunosti, koja produuje da se b o r i
ni zbog ega drugog nego zbog toga to je p o s a o vojnika
da se bori, a obaviti taj posao bila je j e d i n a motivacija
koja jo ima smisla. 3 * Rei da se j e d a n posao m o r a oba
viti j e r je posao zaista predstavlja v r h u n a c otuenja,
p o t p u n i gubitak nagonske i intelektualne slobode po-
36
Nav. dj str. 324. 37
C. B. Chisholm u panel diskusiji The Psychiatry of Enduring
Peace and Social Progress, u Psychiatry, sv. IX (1946), str. 31
194
195
11
Eros i Thanatos
U nerepresivnim uvjetima, spolnost tei da uraste u
Eros to e rei, tei samo-sublimaciji u t r a j n i m i sve
irim odnosima (ukljuujui i r a d n e odnose) koji slue
da pojaaju i uveaju nagonsko zadovoljavanje. E r o s
nastoji da se ovjekovjei u t r a j n o m poretku. To na
stojanje nailazi na prvi o t p o r u oblasti nunosti. Sva
kako, oskudice i siromatvo koji prevlauju u svijetu
mogli bi se svladati da d o p u s t e prevlast univerzalne slo
bode, ali to svladavanje, ini se, da je neprestani r a d
koji sam sebe gura naprijed. Sav tehniki napredak,
pobjeda nad prirodom, racionalizacija ovjeka i dru
tva, nisu odstranili i ne m o g u odstraniti nunost otu
enog rada, potrebu da se radi mehaniki, neugodno,
na nain koji ne predstavlja individualnu samo-reali-
zaciju.
Meutim, samo progresivno otuenje poveava mo
gunost slobode: to pojedincu nuni rad postaje vie
vanjski, to ga manje ukljuuje u podruje nude. Ra
stereeno od zahtjeva dominacije, kvantitativno sma
njenje radnog vremena i energije, dovodi do kvalitativ
ne promjene u ljudskoj egzistenciji: njezin sadraj od
reuje vie slobodno nego r a d n o vrijeme. Sve ira ob
last slobode postaje istinska oblast igre slobodne igre
individualnih sposobnosti. Tako osloboene, one e
stvoriti nove oblike realizacije i otkrivanja svijeta, koje
e preobraziti podruje nude, b o r b u za opstanak. Iz-
196
mijenjen o d n o s izmeu ta dva podruja ljudske zbilj
nosti, mijenja i odnos izmeu onoga to je poeljno i
onoga t o je razborito, izmeu nagona i u m a . S trans
formacijom iz spolnosti u E r o s , ivotni nagoni razvijaju
svoj osjetilni poredak, dok um postaje osjetilan do
stupnja na kojem shvaa i organizira nunost u smislu
zatite i obogaivanja ivotnih nagona. Korijeni esteti-
kog iskustva ponovo se pojavljuju ne s a m o u um
jetnikoj kulturi nego i u samoj borbi za opstanak. Ona
p o p r i m a novu racionalnost. Represivnost u m a koja ka
rakterizira vladavinu naela izvedbe ne p r i p a d a oblasti
nunosti per se. Pod naelom izvedbe, zadovoljavanje
spolnih nagona uvelike ovisi suspenziji u m a i ak
svijesti: k r a t k o m (legitimnom ili potajnom) zaboravu
osobne i ope nesree, p r e k i d u razborite koloteine
ivota, dunosti i dostojanstva statusa i slube. Srea
je gotovo po definiciji n e r a z b o r i t a ako je n e p o t i s n u t a
i n e k o n t r o l i r a n a . N a s u p r o t to m e, s o n u s t r a n u naela
izvedbe, zadovoljavanje n a g o n a zahtijeva to svjesniji na
p o r slobodne racionalnosti, to je manje nusproizvod
n a t u r e n e racionalnosti ugnjetavanja. to se slobodnije
nagon razvija, slobodnije e se afirmirati njegova kon
zervativna priroda. B o r b a za trajno zadovoljenje ne
pridonosi samo p r o i r e n o m poretku libidnih odnosa
(zajednici) nego i produivanje toga poretka na viem
stupnju. Naelo uitka se p r o i r u j e na svijest. E r o s po
novo definira um u svojim vlastitim terminima. Razbo
rito je o n o to podrava p o r e d a k zadovoljenja.
U onom stupnju u kojem b o r b a za opstanak postaje
suradnja u cilju slobodnog razvoja i zadovoljenja indi
vidualnih potreba, represivni um se povlai pred novom
racionalnou zadovoljenja u kojoi se stapaiu um i
srea. Ona stvara svoju vlastitu podjelu rada, svoje vla
stite prioritete, svoiu vlastitu hijerahiju. Povijesna ba
tina naela izvedbe je administracija, ne liudi, nego
stvari: funkcioniranje razvijene civilizacije ovisi mno
tvu koordiniranih aranmana. Ti aranmani, zatim mo-
raju prenositi vlast koja je p r i z n a t a i koju treba prizna-
197
 vati. Hijerarhijski odnosi nisu per se neslobodni;
civilizacija se u velikoj mjeri oslanja racionalni auto
ritet, zasnovan na spoznaji i nunosti, a u cilju zatite i
odravanja ivota. Takav je a u t o r i t e t inenjera, saobra-
ajca, zrakoplovnog pilota za vrijeme leta. J o j e d n o m
se m o r a m o navratiti na razliku izmeu potiskivanja i
viak-potiskivanja. Ako dijete osjea potrebu da pree
ulicu kad god mu se svidi, potiskivanje te njegove po
trebe nije potiskivanje ljudskih mogunosti. Moe biti
upravo s u p r o t n o . Potreba za relaksacijom u zabavama
koje pribavlja industrija k u l t u r e s a m a je po sebi repre
sivna, a njezino potiskivanje je k o r a k p r e m a slobodi.
Gdje je potiskivanje postalo t a k o efikasno da, za potis
nute, p o p r i m i (iluzorni) oblik slobode, ukidanje takve
slobode lako izgleda kao totalitarni in. Ovdje se ponovo
javlja stari s u k o b : ljudska sloboda nije s a m o privatna
stvar, ali ona nije nita ukoliko nije i privatna stvar. A
kad se privatnost ne smije vie odravati odvojeno od
javne egzistencije i u s p r k o s njoj, sloboda pojedinca i
cjeline moe se moda pomiriti p u t e m ope volje to sadrava njegovu pogonsku m o ? Ne postoji li m o d a
se pojavljuje u obliku ustanova koje se usmjeruju protiv
individualnih p o t r e b a . Odricanja i odgode koje zahtijeva
opa volja, ne m o r a j u biti glupi i neljudski; niti njihov
um m o r a biti a u t o r i t a r a n . Meutim, pitanje ostaje: kako
moe civilizacija slobodno stvarati slobodu, kad je ne
sloboda p o s t a l a bitni dio duevnog a p a r a t a ? A ako nije,
tko je ovlaten da ustanovi i n a m e t n e objektivne norme?
Od Platona do Rousseaua, jedini poten odgovor je
ideja odgojne d i k t a t u r e , koju provode oni za koje se pret
postavlja da su stekli znanje zbiljskom Dobru. Taj
odgovor je o t a d a zastario: znanje raspoloivim sred
stvima stvaranja ljudske egzistencije za sve ne ograniava
se vie na j e d n u povlatenu elitu. injenice su posve
oite, i individualna svijest bi sigurno stigla do njih da je
metodiki ne spreavaju i ne odvraaju. Razliku izmeu
racionalnog i iracionalnog a u t o r i t e t a , izmeu potiskiva
nja i viak-potiskivanja, mogu ustanoviti i provjeriti sami
pojedinci. To to oni ne mogu doi do te razlike sada
198
ne znai da oni ne m o g u nauiti da je zapaze k a d im se
j e d n o m prui prilika. T a d a p o s t u p a k suda i greke posta
je racionalni p o s t u p a k u slobodi. Utopije su sklone ne
realistinim planovima; uvjeti za slobodno d r u t v o nisu.
Oni su stvar u m a .
Nije sukob izmeu n a g o n a i uma ono t o p r u a naj
jai a r g u m e n t protiv ideje slobodne civilizacije, nego
prije sukob koji n a g o n stvara u sebi samom. ak i a k o
razorni oblici njegove polimorfne perverznosti i razuzda-
nosti potjeu od viak-potiskivanja i postaju skloni li-
b i d n o m p o r e t k u kad se viak-potiskivanja odstrani, sam
nagon je s o n u s t r a n u d o b r a i zla, i nijedna slobodna ci
vilizacija se ne moe liiti te razlike. S a m a injenica to,
u izboru njegovih objekata, spolnim n a g o n o m ne upra
vlja reciprocitet, predstavlja izvor neizbjeivog s u k o b a
m e u pojedincima i t a k o snaan razlog p r o t i v mo
gunosti njegove samo-sublimacije. Ali ne nalazi li se
m o d a u samom n a g o n u j e d n a u n u t a r n j a barijera koja
prirodno samo-ograniavanje u Erosu, t a k o da bi nje
govo izvorno zadovoljenje trailo odgodu, zaobilazni put,
spreavanje? Tada bi postojale zabrane i ogranienja koji
se ne nameu izvana, od s t r a n e represivnog naela zbilj
nosti, nego ih postavlja i usvaja sam nagon, j e r imaju
inherentnu libidnu vrijednost. Freud je zaista n a t u k n u o
tu ideju. On je mislio da neograniena spolna sloboda
od poetka rezultira u n e d o s t a t k u punog zadovoljenja:
Lako je pokazati da vrijednost koju duh pridaje erotskim
potrebama odmah pada im se do zadovoljenja moe
lako doi. Nekakva prepreka je potrebna da bi pilima li
bida nabujala do svoga vrhunca. 1
Stavie, on je r a z m a t r a o neobinu mogunost da se
neto u prirodi spolnog nagona protivi postignuu apso-
1
The Most Prevalent Form of Degradation in Erotic Life, u
Collected Papers (London: Hogarth Press, 1950). IV, 213.
199
lutnog zadovoljenja. 2 Ta ideja je dvosmislena i lako
podlijee ideologijskim opravdanjima: nepovoljne poslje
dice lako pribavljivog zadovoljenja vjerojatno su bile
jedan od najjaih oslonaca represivne udorednosti. Pa
ipak, iz konteksta Freudove teorije bi proizlazilo da pri
rodne prepreke u nagonu, daleko od toga da ponitavaju
uitak, m o g u djelovati k a o premija na uitak, a k o se
odvoje od arhajskih t a b u a i egzogenih ogranienja. Ui
tak sadri element samoodreenja koji je znak ljudske
pobjede n a d slijepom n u d o m :
Priroda ne poznaje istinski uitak: ona ne ide dalje od
zadovoljenja potreba. Sav uitak je drutven u nesu-
blimiranim afektima nita manje nego u sublimiranim.
Uitak ima svoje podrijetlo u otuenju. 3
Ono po e m u se uitak razlikuje od slijepog zadovoljenja
jest odbijanje n a g o n a da se iscrpi u n e p o s r e d n o m zado
voljenju, njegova sposobnost da izgradi i upotrijebi ba
rijere za pojaavanje ispunjenja. I a k o je to nagonsko
odbijanje obavilo p o s a o dominacije, o n o moe obaviti i
s u p r o t n u funkciju: erotizirati nelibidne odnose, preobra
ziti biologijsku n a p e t o s t i oputanje u slobodnu sreu.
Ne sluei vie k a o i n s t r u m e n t i za zadravanje ljudi u
otuenim izvedbama, barijere protiv apsolutnog zadovo
ljenja bi postale elementi ljudske slobode; one bi zatiti
le ono drugo otuenje iz kojeg potjee uitak ovjeko
vo otuenje ne od njega samog, nego od p u k e p r i r o d e :
njegovu slobodnu samorealizaciju. Ljudi bi zaista posto
jali kao individue, oblikujui svaki svoj vlastiti ivot;
oni bi susretali j e d a n drugoga s istinski razliitim potre
b a m a i istinski razliitim nainima zadovoljenja sa
svojim vlastitim odbijanjima i svojim vlastitim odabira-
2
Nav. dj., str. 214.
3
Natur kennt nicht eigentlich Genuss: sie bringt es nicht -weiter
als zur Stillung des Bedrfnisses. Alle Lust ist gesellschaftlich in den
unsublimierten Affekten nicht weniger als in den sublimierten. Max
Horkheimer i Theodor W. Adorno, Dialektik der Aufklrung (Amster
dam: Querido Verlag, 1947), str. 127.
200
njima. Prevlast naela uitka bi tako stvorila antagoni
zme, patnje i frustracije individualne sukobe u borbi
za zadovoljenjem. Ali bi sami ti sukobi imali libidnu vri
jednost: njih bi proimala racionalnost zadovoljenja. Ta
osjetilna racionalnost sadrava svoje vlastite m o r a l n e
zakone.
I d e j u libidne udorednosti sugerira ne s a m o Freudova
ideja nagonskih barijera a p s o l u t n o m zadovoljenju, nego
i psihoanalitika tumaenja superega. Ukazivalo se na
to da superego, kao duevni predstavnik udorednosti,
nije nedvojbeno predstavnik naela zbiljnosti, naroito
ne oca koji zabranjuje i kanjava. U m n o g i m a sluaje
vima, ini se da je superego u tajnom savezu s idom,
branei zahtjeve ida od ega i vanjskog svijeta. Stoga je
Charles Odier pretpostavio da je jedan dio superega u
posljednjoj analizi predstavnik primitivne faze, u kojoj se
u d o r e d n o s t jo nije bila oslobodila naela uitka. 4 On
govori predgenitalnoj, pretpovijesnoj, prededipovskoj
pseudo-udorednosti, koja je prethodila usvajanju na
ela zbiljnosti, pa naziva duevnog predstavnika te pse-
udoudorednosti supetid. Psihiki fenomen koji u
pojedincu sugerira takvu predgenitalnu udorednost
predstavlja identifikaciju s m a j k o m , koja se izraava vie
u elji za kastracijom nego u s t r a h u od kastracije. Mo
da je to ostatak regresivne tenje: sjeanje na prvobitno
Pravo Majke, i u isto vrijeme simbolino sredstvo
protiv gubitka t a d a prevladavajuih povlastica ene.
Po Odieru predgenitalna i pretpovijesna udorednost su-
p e r i d a nespojiva je sa naelom zbiljnosti i stoga je ne-
urotiki inilac.
Jo j e d a n korak u t o m e tumaenju, i neobini tragovi
superida se pojavljuju kao tragovi drugaije, izgublje
ne zbiljnosti, ili izgubljenog o d n o s a izmeu ega i zbiljno
sti. Ideja zbiljnosti koja je p r e d o m i n a n t n a kod F r e u d a i
koja se saima u naelu zbiljnosti vee se uz oca. Ona
4
Vom Uber-Ich, u Internationale Zeitschrift fr Psychoanalyse.
XII (1926), 280281.
201
 se sueljava s i d o m i s egom k a o s neprijateljskom, vanj
s k o m silom, i p r e m a t o m e o t a c je uglavnom nepri
jateljski lik, ija se m o simbolizira u s t r a h u od kastra
cije, usmjerenom p r o t i v zadovoljenja libidnih poriva
p r e m a majci. Ego koji r a s t e dostie zrelost poputaju
i toj neprijateljskoj sili: podvrgavanje s t r a h u od ka
stracije je presudan k o r a k u uspostavi ega zasnovanog
na naelu zbiljnosti. 5 Meutim, ta zbiljnost na koju
ego nailazi k a o na vanjsku antagonistiku silu, niti je
j e d i n a niti p r v o b i t n a zbiljnost. Razvoj ega je razvoj izvan
prvobitnog narcizma; u t o m e r a n o m stadiju, zbiljnost
nije izvan, nego je u n u t a r pre-ega prvobitnog narcizma.
O n a nije neprijateljska i t u a egu, nego se prisno vee
s njim, izvorno se ak i ne razlikuje od njega. 6 Ta se
zbiljnost prvi (i posljednji?) p u t doivljava u libidnom od
nosu djeteta p r e m a majci o d n o s u koji je u poetku unu
t a r pre-ega i tek se kasnije razdvaja od njega. A s tim
razdvajanjem izvornog jedinstva, razvija se poriv na
p o n o v n o uspostavljanje izvornog jedinstva: libidna
struja izmeu djeteta i majke. 7 Na t o m e p rv ob i tnom
stadiju odnosa izmeu pre-ega i zbiljnosti, ini se da
su narcistiki i m a t e r n a l n i E r o s jedno, a prvobitno isku
stvo zbiljnosti je iskustvo libidnog jedinstva. Narcistika
faza individualne predgenitalnosti podsjea na mater-
n a l n u fazu povijesti ljudske rase. Obje sainjavaju zbilj
nost na koju ego odgovara stavom, ne o b r a n e niti poko
ravanja, nego integralne identifikacije s okolinom. Ali
u svjetlu p a t e r n a l n o g naela zbiljnosti, maternalna kon
cepcija zbiljnosti, koja se ovdje pojavljuje, p r e t v a r a se
o d m a h u n e t o negativno, strano. Poticaj da se ponovo
uspostavi izgubljeno narcistiko^maternalno jedinstvo
t u m a i se kao prijetnja, n a i m e k a o opasnost od mater-
8
nalnog prodiranja n a d m o n e maternice. Ratoborni
s
Hans W. Loewald. Ego and Real'iv. v international Journal of
Psychoanalysis, sv. XXXII (1951), part I, str. 12.
6
Isto.
7
Nav. dj., str. 11.
8
Nav. dj. str. 15.
202
otac se rastereuje i p o n o v n o se javlja kao spasilac koji,
kanjavajui r o d o s k r v n u elju, zatiuje ego od njegova
unitenja u majci. Ne postavlja se pitanje ne moe li se
narcistiko-maternalni stav p r e m a zbiljnosti povratiti
u m a n j e primordijalnim, m a n j e prodrljivim oblicima
pod vlau zrelog ega i u razvijenoj civilizaciji. Umjesto
toga, nunost da se p o d j a r m i taj stav j e d n o m za uvijek
prihvaa se kao gotova injenica. P a t r i j a r h a l n o naelo
zbiljnosti vlada psihoanalitikim tumaenjem. Tek s onu
stranu tog naela zbiljnosti maternalne p r e d o d b e su-
perega prenose vie obeanja nego tragove sjeanja vi
e predodbe slobodne b u d u n o s t i nego m r a n e prolo
sti.
Meutim, ak a k o se tragovi m a t e r n a l n e libidne udo-
rednosti m o g u p r a t i t i u nagonskoj s t r u k t u r i , i ak ako
osjetilna racionalnost moe uiniti da E r o s b u d e slobo
dno sklon poretku, j e d n a najunutranjija p r e p r e k a ini
se da prkosi svakom p r o j e k t u nerepresivnog razvoja
naime, veza koja spaja E r o s s nagonom s m r t i . Surova
injenica smrti porie j e d n o m za svagda zbiljnost ne-
represivne egzistencije. J e r s m r t je konani negativitet
vremena, a radost eli vjenost. Bezvremenost je ideal
uitka. Vrijeme n e m a moi n a d idom, izvornom oblasti
naela uitka. Ali se ego, p u t e m kojeg uitak jedino
postaje realan, u svoj svojoj cjelini podreuje v r e m e n u .
Sama anticipacija neminovnog kraja, p r i s u t n a u svakom
t r e n u t k u , uvodi element potiskivanja u sve libidne od
nose i ini bolnim s a m uitak. Ta prvobitna frustracija
u nagonskoj s t r u k t u r i ovjeka postaje neiscrpno vrelo
svih ostalih frustracija i njihove drutvene efikasno
sti. ovjek uvia da to ionako ne moe trajati, da je
svaki uitak kratak, da je svim konanim stvarima as
njihova roenja as njihove smrti da to drugaije
ne moe biti. On rezignira prije nego to ga d r u t v o
prisili da rezignaciju sprovodi metodiki. Tok vremena
je najprirodniji saveznik drutva u odravanju zakona i
poretka, konformizma i u s t a n o v a koje prebacuju slo
bodu na vjeitu utopiju; tok vremena pomae ljudima
203
da zaborave to je bilo i to moe biti: ini da zabo
rave bolju prolost i bolju b u d u n o s t .
Ta sposobnost da se zaboravi sama po sebi rezultat
jednog dugog i uasnog odgajanja iskustvom n u d a n
je zahtjev duevne i fizike higijene bez koje bi civilizi
r a n i ivot bio nepodnoljiv; ali je ona i duevna sposob
nost koja odrava podjarmljenost i odricanje. Zaboraviti
znai t a k o e r i oprostiti ono t o se ne bi opratalo da
p r a v d a i sloboda prevlauju. To opratanje stvara uvje
te koji reproduciraju n e p r a v d u i porobljavanje: zaboravi
ti prolu patnju znai oprostiti snagama koje su je uvje
tovale a da se p r i t o m e ne pobijede te snage. R a n e
koje s v r e m e n o m zacijeljuju su i rane koje sadravaju
otrov. Obnova sjeanja na svoja prava protiv tog pre
davanja v r e m e n u k a o sredstvo osloboenja, j e d a n je
od najplemenitijih z a d a t a k a misli. U toj se funkciji sje
anje (Erinnerung) pojavljuje u zakljuku Hegelove Fe
nomenologije duha; u toj funkciji se pojavljuje i u Freu-
dovoj teoriji. 9 Kao i sposobnost zaborava, sposobnost
pamenja je proizvod civilizacije moda njezino naj
starije i najtemeljnije psihologijsko dostignue. Nietz
sche je vidio u vjebanju p a m e n j a poetak civiliziranog
u d o r e a naroito u p a m e n j u obaveza, ugovora, du
gova, 10 Taj kontekst otkriva jednostranost vjebanja
pamenja u civilizaciji: sposobnost je bila uglavnom
usmjerena vie na pamenje dunosti nego uitaka; pam
enje se vezivalo s ravom savjeu, krivicom i griiehom.
U pamenju se zadravaju nesrea i strah od kazne, a ne
srea i obeanje slobode
Bez izbavljanja potisnutog sadraja pamenja, bez iz-
bavljanja njegove oslobodilake snage, ne moe se ni
zamisliti nerepresivna civilizacija. Od mita Orfeju do
Proustova romana, srea i sloboda se veu s idejom
ponovnom osvajanju v r e m e n a : temps retrouve. Sjeanje
spaava temps perdu, koje je bilo vrijeme zadovoljenja
9
Vidi I Poglavlje.
10
Genealogy of Morals, Part II, 13.
204
i ispunjenja. Eros, koji p r o d i r e u svijest, biva ganut sje
anjem; t i m e on negoduje protiv p o r e t k a odricanja; on
se slui sjeanjem u svojem n a p o r u da pobijedi vrijeme
u svijetu kojim vlada vrijeme. Ali ukoliko vrijeme zadr
ava svoju vlast n a d E r o s o m , srea je u biti stvar pro
losti. Uasna izreka koja tvrdi da su s a m o izgubljeni
rajevi istinski rajevi osuuje i u isto vrijeme izbavlja
temps perdu. Izgubljeni rajevi su oni jed ini istinski, ne
zbog toga to, u retrospektivi, prola r a d o s t izgleda lje
p a nego to je zaista bila, nego zato to j e d i n o sjeanje
prua radost bez s t r e p n j e da e o n a proi i t a k o joj daje
trajnost koja je inae nemogua. Vrijeme gubi svoju m o
k a d sjeanje iskupi prolost.
Pa ipak, taj poraz v r e m e n a je artistiki i patvoren; sje
anje nije nikakvo zbiljsko o r u e sve dok se ne prevede
u povijesno djelovanje. T a d a b o r b a protiv v r e m e n a po
staje odluan p o k r e t u borbi protiv dominacije:
Svjesna elja da se prekine kontinuum povijesti pripada
revolucionarnim klasama u trenutku akcije. Ta svijest
se potvrdila i u julskoj revoluciji. Uoi prvog dana borbe,
istodobno, ali nezavisno, na nekoliko mjesta, pucalo se
na satove na parikim tornjevima.11
Taj savez izmeu v r e m e n a i p o r e t k a potiskivanja je ono
'to motivira nastojanje da se zaustavi t o k vremena, i
taj savez je o n o to pravi od vremena s m r t n o g neprija
telja Erosa. Dakako, prijetnja vremena, prolaenje tre
n u t k a punoe, strepnja zbog kraja, mogu sami po sebi po
stati erotogeni p r e p r e k e od kojih buja plima libida.
Meutim, Faustova elja koja zaziva naelo uitka, ne
zahtijeva lijep t r e n u t a k , nego vjenost. Sa svojom te
njom ka vjenosti, E r o s grijei protiv p r e s u d n o g t a b u a
koji sankcionira libidni uitak samo kao p r i v r e m e n o i
kontrolirano stanje, a ne kao trajni izvor ljudske egzi
stencije. Zaista, ako se savez izmeu v r e m e n a i postoje-
11
Walter Benjamin, ber den Begriff der Geschichte, u Die Neue
Rundschau (1950), str. 568.
205
eg p o r e t k a ukine, prirodna privatna nesrea ne bi vie
podravala organiziranu drutvenu nesreu. Prebaciva
nje ljudskog iskunjenja na utopiju ne bi vie nailazilo
na p r i m j e r e n odgovor u ovjekovim nagonima, i poriv
za osloboenjem bi poprimio onu uasavajuu snagu ko
ju s t v a r n o nije nikada imao. Svi su zdravi razlozi na
s t r a n i zakona i p o r e t k a u njihovom u s t r a j n o m zahtjevu
da se vjenost radosti ostavi za drugi svijet, i u njihovu
nastojanju da p o d v r g n u b o r b u protiv s m r t i i bolesti ne
p r e s t a n i m p o t r e b a m a nacionalne i internacionalne sigur
nosti.
B o r b a za odravanjem v r e m e n a u vremenu, za zausta
vljanjem vremena, pobjedom n a d smru, izgleda nera
z u m n a po bilo kojoj n o r m i , i p o t p u n o nemogua pod
p r e t p o s t a v k o m nagonu s m r t i koju s m o usvojili. Ili je
s a m a ta p r e t p o s t a v k a ini razboritijom? Nagon smrti dje
luje p o d naelom Nirvane: on tei stanju neprestanog
zadovoljenja u kojem se ne osjea nikakva napetost
stanju bez oskudice. Ta sklonost n a g o n a s m r t i implicira
da se njegove razorne manifestacije u m a n j u j u kad se pri
blii j e d n o m takvom stanju. Ako osnovni cilj nagona nije
dokonanje ivota, nego bola o d s u t n o s t napetosti
onda, p a r a d o k s a l n o , u smislu toga nagona, sukob izmeu
ivota i smrti to je manji, to se ivot vie pribliava sta
nju zadovoljenja. Tad se stapaju naelo uitka i naelo
Nirvane. U isto vrijeme, E r o s bi, osloboen od suviak-
-potiskivanja, ojaao, a ojaan Eros bi, t a k o rei, apsor
b i r a o cilj nagona smrti. Nagonska vrijednost smrti bi
se izmijenila: a k o bi nagoni traili i postigli svoje ispu
njenje u nerepresivnom poretku, regresija-prisiljavanje bi
izgubila m n o g o od svojeg biologijskog opravdanja. Bu
dui da se p a t n j a i oskudica povlae, naelo Nirvane se
moe izmiriti s naelom zbiljnosti. Nesvjesna privlanost
koja vue nagone nazad u ranije stanje djelotvorno
bi se sprijeila p o m o u poeljnosti postignutog ivotnog
stanja. Konzervativna priroda nagona bi se smirila u
ispunjenoj sadanjosti. S m r t bi prestala biti nagonski
cilj. Ona ostaje injenica, moda ak krajnja nuda ali
206
nuda protiv koje e se b u n i t i nepotisnuta energija o
vjeanstva, protiv koje e o n a voditi svoju najveu bitku.
U toj bi se borbi n a g o n i um mogli ujediniti. U uvje
tima istinski ljudske egzistencije, razlika izmeu toga da
se podlegne bolesti u desetoj, tridesetoj, pedesetoj ili u
sedamdesetoj godini i u m r e prirodnom s m r u n a k o n n
ispunjenog ivota moe predstavljati razliku za koju je
vrijedno boriti se svom n a g o n s k o m energijom. Ne oni
koji u m i r u , nego oni koji u m i r u prije no t o m o r a j u i
ele umrijeti, oni koji u m i r u u m u k a m a i patnji, velika
su optuba protiv civilizacije. Oni t a k o e r svjedoe ne-
iskupivoj krivici ovjeanstva. Njihova s m r t izaziva b o l n u
svijest tome da nije bila nuna, da je mogla biti dru
gaija. Potrebne su sve u s t a n o v e i vrijednosti represivnog
p o r e t k a da se umiri neista savjest te krivice. J o jed
n o m izlazi na vidjelo d u b o k a povezanost n a g o n a s m r t i
i osjeaja krivice. P r e u t n a profesionalna suglasnost sa
injenicom smrti i bolesti m o d a je jedan od najraire
nijih izraza nagona s m r t i ili, bolje, njegove drutvene
upotrebljivosti. U represivnoj civilizaciji, i s a m a s m r t po
staje o r u e potiskivanja. Bilo da se smrti boji k a o nepre
stane opasnosti, ili da se ona slavi kao najvia rtva, ili
p r i m a kao sudbina, odgoj u smislu pristanka na s m r t
uvodi otpoetka u ivot element predaje predaje i pod-
vrgnua. Time se gue utopijski napori. Nadleni ima
ju d u b o k u srodnost sa s m r u ; s m r t je znak neslobode,
poraza. Teologija i filozofija se takmie d a n a s j e d n a s
d r u g o m u velianju s m r t i kao egzistencijalne kategorije:
izvrui j e d n u biologijsku injenicu u ontologijsku esen
ciju, oni daju t r a n s c e n d e n t a l n i blagoslov krivnji ovje
anstva ije ovjekovjeenje p o t p o m a u oni izdaju obe
anje utopije. N a s u p r o t tome, o n a filozofija k o j a nije
slukinja potiskivanja odgovara na injenicu s m r t i Veli
kim Odbijanjem odbijanjem Orfeja osloboditelja.
S m r t moe postati zalog slobode. Nunost smrti ne odba
cuje mogunost konanog osloboenja. Kao i druge nu
nosti, ona se moe uiniti racionalnom bezbolnom.
207
Ljudi m o g u u m i r a t i bez tjeskobe a k o znaju da se ono
to vole, titi od bijede i zaborava. Poslije ispunjenog
ivota, oni mogu uzeti na se da u m r u u t r e n u t k u svo EPILOG
jeg vlastitog izbora. Ali ak ni k o n a n o prispjee slobo
de ne moe iskupiti one koji su u m r l i u bolu. Sjeanje
na njih i nagomilana krivica ovjeanstva p r e m a svojim
rtvama jest ono to zamrauje b u d u n o s t civilizacije Kritika neofrojdovskog revizionizma
bez potiskivanja.

Psihoanaliza je izmijenila svoju funkciju u k u l t u r i na

eg vremena, u skladu s temeljnim drutvenim promje
n a m a koje su se zbile u toku prve polovice naeg stoljea.
P r o p a s t liberalne ere i njezinih obeanja, irenje tota
litarnih tendencija i n a p o r i da se njima suprotstavi, od
raavaju se u p o d r u j u psihoanalize. U dvadeset godina
svojeg razvoja prije prvog svjetskog rata, psihoanaliza
je razradila koncepcije za psihologijsku kritiku najvie
slavljenog dostignua m o d e r n e e r e : individuuma. Freud
je pokazao da ograniavanje, potiskivanje i odricanje sa
injavaju materijal od kojeg se pravi slobodna linost;
on je prepoznao opu nesreu drutva kao nesvladivu
granicu lijeenja i n o r m a l n o s t i . Psihoanaliza je bila ko
rjenito kritika teorija. Kasnije, k a d a su Srednja i Isto
na Evropa doivjele revolucionarne preokrete, postalo
je jasno do kojeg stupnja je psihoanaliza jo potinjena
drutvu ije tajne otkriva. Psihoanalitika se koncepcija
ovjeka, s njezinom vjerom u osnovnu neizmjenjivost
ljudske prirode, pojavila kao reakcionarna; izgledalo
je da Freudova teorija implicira da su humanistiki ide
ali socijalizma u ljudskim razmjerima nedokuivi. T a d a
su se poele javljati revizije psihoanalize.
Moglo bi biti primamljivo govoriti cijepanju na li
jevo i desno krilo. Do najozbiljnijeg pokuaja da se raz
vije kritika drutvena teorija, implicitna u Freudovu
djelu, dolo je u ranijim spisima Wilhelma Reicha. U

209
 svojem r a d u Einbruch der Sexualmoral (1931) Reich je
uloge u duevnom ivotu. T a k o proienu p s i h u mogu
usmjerio psihoanalizu na odnos izmeu drutvenih i na
ponovo iskupiti idealistika e t i k a i religija; a psihoanali
gonskih s t r u k t u r a . On je i s t a k n u o stupanj u kojem spolno
tika teorija duevnog a p a r a t a moe se napisati kao filo
potiskivanje n a m e u interesi dominacije i izrabljivanja,
zofija due. inei to, revizionisti odbacuju o n a Freudova
i stupanj u kojem z a t i m spolno potiskivanje ojaava i
psihoanalitika o r u a koja su neuskladiva s anahronisti-
r e p r o d u c i r a te interese. Meutim, Reichova ideja spol
kim oivljanjem filozofijskog idealizma ista o n a oru
n o m potiskivanju ostaje, neizdiferencirana; on zanema
a p o m o u kojih je F r e u d o t k r i o razorne nagonske i dru
ruje povijesnu d i n a m i k u spolnih nagona i njihovog sta
tvene korijene linosti. tavie, d r u g o r a z r e d n i m inio
p a n j a s r a z o r n i m poticajima. (Reich odbacuje Freudovu
cima i odnosima (zrele osobe i njezine k u l t u r n e okoline)
hipotezu nagonu s m r t i i cijelu dubinsku dimenziju
pridaje se dostojanstvo p r v o b i t n i h procesa to je pre
otkrivenu u Freudovoj kasnijoj metapsihologiji). P r e m a
okret u orijentaciji u s m j e r e n na to da naglasi utjecaj
tome, spolno osloboenje postaje per se Reichu svelijek
drutvene zbiljnosti na f o r m i r a n j e linosti. Meutim, mi
individualnih i drutvenih bolesti. Problem sublimacije
vjerujemo da se deava u p r a v o s u p r o t n o da slabi priti
se umanjuje; n e m a nikakve b i t n e razlike izmeu represi
sak drutva na psihu. Dok je Freud, usredotoujui se
vne i nerepresivne sublimacije, a n a p r e d a k u slobodi se
na nestalnosti prvobitnih nagona, o t k r i o d r u t v o u naj
javlja kao p u k o oslobaanje spolnosti. Tako se spreavaju
skrivenijem sloju genusa i individualnog ovjeka, revi
oni kritiki sociologijski uvidi koji su sadrani u Reicho-
zionisti, ciljajui vie na postvareni, gotov oblik nego na
vim ranijim spisima; prevladava pretjerani primitivizam,
izvor drutvenih u s t a n o v a i odnosa, ne uspijevaju shva
koji predskazuje divlje i fantastine hobije Reichovih
titi to su te ustanove i odnosi uinili linosti koju treba
kasnijih godina.
da zadovolje. Suprotstavljena revizionistikim kolama,
Na desnom krilu psihoanalize, psihologija Carla G. Freudova teorija p o p r i m a s a d a novo znaenje: o n a vie
J u n g a ubrzo je postala m r a n j a k a pseudomitologija. 1 no ikada ranije otkriva d u b i n u svoje kritike i moda
Sredite revizionizma se obrazovalo u k u l t u r n i m i inter- prvi p u t one od svojih elemenata koji transcendiraju
vladajui p o r e d a k i povezuju teoriju potiskivanja s te
personalnim kolama najpopularnijoj struji dananje
orijom njezinog ukinua.
psihoanalize. Nastojat e m o pokazati da se u tim kola
m a , psihoanalitika teorija p r e t v a r a u ideologiju: ponovo Jaanje te veze predstavljalo je poetni impuls revizi
se oivljava linost i njezine stvaralake mogunosti onizma k u l t u r n e kole. U svojim ranim lancima Erich
u s p r k o s zbiljnosti koja je gotovo odstranila uvjete za li F r o m m pokuava da oslobodi Freudovu teoriju od poisto
vjeivanja sa tadanjim d r u t v o m ; da izotri psihoanali
nost i njezino ispunjenje. F r e u d je prepoznao r a d po
tike ideje koje otkrivaju vezu izmeu nagonske i eko
tiskivanja u najviim vrijednostima zapadne civilizacije
nomske s t r u k t u r e ; i da u isto vrijeme ukae na mogu
koje pretpostavljaju i produuju neslobodu i patnju. nost n a p r e t k a s o n u s t r a n u patricentrino-akvizitivne
Neofrojdistike kole p r o m i u te iste vrijednosti kao kulture. F r o m m naglaava sociologijsku supstanciju
lijek protiv neslobode i patnje kao pobjedu n a d poti Freudove teorije: psihoanaliza poima sociopsihologijske
skivanjem. Ta se intelektualna majstorija postie proi fenomene k a o
avanjem nagonske dinamike i smanjivanjem njezine
.. . procese aktivnog i pasivnog prilagoivanja nagonskog
1
aparata socio-ekonomskoj situaciji. Sam nagonski aparat
Vidi Edward Glover, Freud or Jung? (New York: W. W. Norton, je u svojim stanovitim osnovama biologijska datost,
1900).

211
210
 ali u velikoj mjeri izmjenjiva; ekonomski uvjeti su prvo
bitni modifikatori. 2
U osnovi drutvene organizacije ljudske egzistencije na
laze se temeljne libidne elje i p o t r e b e ; k a k o su o n e vrlo
plastine i prilagodljive, o b l i k u j u se i koriste t a k o da
cementiraju dato d r u t v o . Tako, u onome t o F r o m m
naziva patricentrino-akvizitivno drutvo (koje se u
ovoj studiji definira u s m i s l u vladavine naela izvedbe)
libidni poticaji i njihovo zadovoljenje (i skretanje) koor
diniraju se s interesima d o m i n a c i j e i postaju t a k o sta-
bilizirajua sila koja vee veinu uz vladajuu m a n j i n u .
Strepnja, ljubav, povjerenje, ak i volja za s l o b o d o m i
solidarnou sa skupinom kojoj ovjek pripada 3 sve
to slui ekonomski s t r u k t u r i r a n i m o d n o s i m a dominacije
i podreivanja. U dokaz t o g a , m e u t i m , temeljene pro
mjene u drutvenoj s t r u k t u r i donijet e sa sobom odgo
varajue promjene u n a g o n s k o j s t r u k t u r i . S povijesnom
zastarjelou postojeeg d r u t v a , s p o r a s t o m njegovih
u n u t a r n j i h antagonizama, t r a d i c i o n a l n e duevne veze po
putaju:
Libidne snage postaju slobodne za nove oblike koritenja
i tako mijenjaju svoju drutvenu funkciju. Sada one
vie ne pridonose odravanju drutva, nego dovode do
izgradnje novih drutvenih formacija; one prestaju, ta
korei, da budu cement i mjesto toga postaju dinamit. 4
F r o m m je nastavio tu k o n c e p c i j u u lanku The So-
ciopsychological Significance of the Theory of Matriar
5
chy. Freudovi vlastiti u v i d i u povijesni k a r a k t e r modi
fikacija nagona ponitavaju njegovo jednaenje naela
zbiljnosti s normama patricentrino-akvizitivne k u l t u r e .
F r o m m naglaava da i d e j a m a t r i c e n t r i n e k u l t u r e bez
2 ons of Psychoanalytic Therapy), u kojem on pokazuje
ber Methode und Aufgabe einer analytischen Sozial-psycholo-
gi'e, u Zeitschrift fr Sozialforschung, I (1932), 3940.
3
Nav. dj. str. 51, 47.
4
Nav. dj., str. 53.
5
U Zeitschrift fr Sozialforschung, sv. I I I , (1934).
212
obzira na njezinu antropologijsku vrijednost sadrava
viziju naela zbiljnosti koje se ne vee s i n t e r e s o m domi
nacije, nego sa zadovoljenim libidnim o d n o s i m a m e u
ljudima. Nagonska s t r u k t u r a vie zahtijeva nego to is
kljuuje p o r a s t s l o b o d n e civilizacije na t e m e l j u dostig
n u a patricentrine k u l t u r e , ali putem transformacije
njezinih ustanova:
Spolnost prua jednu od najelementarnijih i najjaih mo
gunosti zadovoljenja i sree. Kada bi se te mogunosti
dopustile unutar granica koje vie postavlja potreba pro
izvodnog razvoja linosti, nego potreba dominacije nad
masama, ispunjenje te temeljne mogunosti sree, nuno
bi dovelo do porasta u zahtjevima za zadovoljenjem i sre
om i u ostalim sferama ljudske egzistencije. Ispunjenje
tog zahtjeva trai materijalna sredstva za svoje zadovo
ljenje i mora stoga izazvati eksploziju vladajueg dru
tvenog poretka.6
Drutveni sadraj F r e u d o v e teorije postaje oit: izo
travanje psihoanalitikih pojmova znai izotravanje
njihove kritike funkcije, njihovu opoziciju vladajuem
obliku drutva. A ta kritika sociologijska funkcija psiho
analize proizlazi iz temeljne uloge spolnosti k a o proiz
vodne snage; libidni zahtjevi potiskuju n a p r e d a k p r e m a
slobodi i opem zadovoljenju ljudskih p o t r e b a s onu stra
nu patricentrino-akvizitivnog stadija. O b r n u t o , slablje
nje psihoanalitike koncepcije, a naroito teorije spolno
sti, m o r a dovesti do oslabljenja sociologijske kritike i do
smanjenja drutvene supstancije psihoanalize. N a s u p r o t
onome to izgleda, u p r a v o to je o n o t o se zbilo u kultur
nim kolama. P a r a d o k s a l n o (ali samo prividno paradok
salno), takav je razvitak bio posljedica poboljanja u te
rapiji. F r o m m je posvetio j e d a n izvrstan spis Drutvenim
uvjetima psihoanalitike terapije (The Social Conditi
da je psihoanalitika situacija (izmeu analitiara i pa
cijenata) specifian izraz liberalne tolerancije i k a o ta-
6
Nav. dj., str. 215.
213
kav ovisi postojanju takve tolerancije i u drutvu. Ali
iza tolerantnog stava neutralnog analitiara skriva se
potivanje drutvenih t a b u a buroazije. 7 F r o m m p r a t i
djelovanje tih t a b u a sve do same jezgre Freudove teorije,
u Freudovu stavu p r e m a spolnoj u d o r e d n o s t i . N a s u p r o t
t o m e stavu, F r o m m postavlja drugu koncepciju terapije,
koju je moda prvi formulirao Ferenczi, p r e m a kojoj ana
litiar odbacuje patricentriko-autoritarne tabue i stupa
vie u pozitivni nego u n e u t r a l n i odnos s pacijentom.
iNova se koncepcija uglavnom odlikuje bezuvjetnom
afirmacijom pacijentova zahtjeva za sreom i osloba
anjem udorednosti od njezinih tabuistikih osobina. 8
Meutim, s t i m zahtjevima psihoanaliza nailazi na sud
b o n o s n u dilemu. Zahtjev za sreom, ako se zaista os
tvari, pogorava sukob s d r u t v o m koje d o p u t a samo
k o n t r o l i r a n u sreu, a naputanje m o r a l n i h t a b u a proi
ruje taj sukob do n a p a d a na ivotne, zatitne slojeve
drutva. To j o moe biti sprovodivo u drutvenoj okolini
gdje je tolerancija sastavni element osobnih, ekonomskih
i politikih odnosa; ali m o r a dovesti u opasnost s a m u
ideju lijeenja i ak sam o p s t a n a k psihoanalize kad
d r u t v o vie ne moe priuiti takvu toleranciju. Afirma-
tivni stav p r e m a zahtjevu za sreom moe se ostvariti
samo ako se srea i proizvodni razvoj linosti ponovo
definiraju tako da b u d u u skladu s vladajuim vrijed
nostima, to e rei, ako se interioriziraju i idealiziraju.
A ta redefinicija m o r a za uzvrat dovesti do slabljenja
eksplozivnog sadraja psihoanalitike teorije kao i nje
zine eksplozivne drutvene kritike. Ako je ovo zaista (kao
t o mislim) p u t kojim je revizionizam poao, o n d a je ta
ko zbog objektivne drutvene d i n a m i k e tog perioda: u
represivnom drutvu, individualna srea i proizvodni
razvoj u suprotnosti su p r e m a drutvu; ako se definiraju
kao vrijednosti koje treba realizirati u n u t a r toga dru
tva, sami postaju represivni.
7 Zeitschrift fr Sozialforschung, IV (1935), 374375.
8 N a v . dj., str. 395.
214
Sljedea se diskusija odnosi s a m o na kasnije stadije
neofrojdovske psihologije, gdje se regresivne osobine po
k r e t a pojavljuju u veini. Diskusija n e m a nikakve dru
ge svrhe nego da u obliku k o n t r a s t a istakne kritike im
plikacije psihoanalitike teorije koje se istiu u ovoj stu
diji; terapijske zasluge revizionistikih kola posve su
izvan djelokruga ove diskusije. Ogranienje namee ne
s a m o to t o m e n i nedostaje kompetencija, nego i ras
k o r a k izmeu teorije i terapije i n h e r e n t a n samoj psiho
analizi. F r e u d je bio posve svjestan toga raskoraka, koji
se moe formulirati (vrlo uproeno) ovako: dok psiho
analitika teorija priznaje da bolest individuuma kona
n o izaziva i podrava s a m a bolest njegove civilizacije,
psihoanalitika terapija tei da izlijei individuuma tako
da on moe nastaviti da funkcionira kao dio bolesne ci
vilizacije, a da joj posve ne podlegne. Usvajanje naela
zbiljnosti, kojim zavrava psihoanalitika terapija, znai
pojedinano usvajanje civiliziranog discipliniranja nje
govih nagonskih p o t r e b a , n a r o i t o spolnosti. U Freudo-
voj teoriji civilizacija se pojavljuje kao suprotnost prvo
b i t n i m nagonima i naelu uitka. Ali ovo drugo preivlja
va u idu i civilizirani ego se m o r a neprestano boriti sa
svojom vlastitom b e z v r e m e n o m prolou i zabranjenom
budunou. Teorijski, razlika izmeu duevnog zdravlja
i neuroze poiva s a m o u s t u p n j u i djelotvornosti rezigna
cije: duevno zdravlje je uspjena, efikasna rezignacija
n o r m a l n o tako efikasna da se pokazuje kao u m j e r e n o
s r e t n o zadovoljenje. N o r m a l n o s t je nesigurno stanje. I
neuroza i psihoza su izraz p o b u n e ida protiv vanjskog
svijeta, njegova 'bola', njegove nevoljkosti da se prilago
di nudi Ananke, ili, a k o je k o m u drae, njegove ne
9
sposobnosti da to uini. Ta je pobuna, iako potjee iz
nagonske prirode ovjeka, bolest koju t r e b a lijeiti
ne samo zbog toga to se b o r i protiv beznadno nadmoni
je sile, nego zbog toga t o se b o r i protiv nude. Poti-
9
The Loss of Reality in Neurosis and Psychosis, u Collected Pa
pers ( L o n d o n : H o g a r t h P r e s s , 1950), I I , 279.
215
skivanje i nesree mora biti ako e civilizacija da pobi
jedi. Cilj naela uitka naime, da se bude sretan
10
nedostian je, iako se nastojanje da se on postigne
nee i ne moe napustiti. Na koncu pitanje je samo koliko
rezignacije moe individuum podnijeti, a da ne podlegne.
U tom smislu terapija je teaj iz rezignacije: mnogo e
se postii uspijemo li vau histeriku nevolju pretvoriti
u svakidanju nesreu, koja je uobiajena sudbina o
11
vjeanstva. Taj cilj zaista u sebi ne sadrava (ili ne bi
trebalo da sadrava) da se pacijent osposobljava za pot
puno prilagoivanje okolini koja potiskuje njegove zrele
tenje i sposobnosti. Pa ipak, analitiar, kao lijenik mo
ra pristati na drutveni okvir injenica u kojem pacijent
12
mora da ivi i koji ne moe izmijeniti. A dalje tu nepro
mjenjivu jezgru konformnosti pojaava Freudovo uvje
renje da se represivna osnova civilizacije ne moe nikako
izmijeniti, ne ak ni na supra-individualnoj, drutve
noj razini. Prema tome, kritiki uvidi psihoanalize dobi-
jaju punu snagu tek u teorijskoj oblasti, i moda naroi
to tamo gdje je teorija najudaljenija od terapije u
Freudovoj metapsihologiji.
Revizionistike kole su izbrisale to protuslovlje izme
u teorije i terapije asimilirajui prvu u drugu. Ta se
asimilacija zbila na dva naina. Prvo, najspekulativniji
i najmetafizikiji pojmovi koji se ne mogu podvrgnuti
klinikoj verifikaciji (kao to su nagon smrti, hipoteza
prvobitnoj hordi, umorstvo prvobitnog oca i njegove po
sljedice) ti pojmovi su umanjeni ih posve odbaeni.
tavie, u tom su procesu neki od Freudovih najpresud-
nijih pojmova (odnos izmeu ida i ega, funkcija nesvje
snog, djelokrug i znaenje spolnosti) ponovo definirani
10
Civilization and Its Discontents (London: Hogarth Press
str. 39.
11
Breuer and Freud, Studies in Hysteria (New York: Nervous and
Mental Disease Monograph br. 61, 1936), str. 232. Vidi i A General
Introduction to Psychoanalysis (New York: Garden City Publishing
Co., 1943), str. 397398.
12
Vidi New Introductory Lectures (New York: W. W. Norton, 1933),
str. 206.
216
na takav nain da su gotovo odstranjene njihove eksplo
zivne konotacije. Smanjila se dubinska dimenzija sukoba
izmeu pojedinca i njegova drutva, izmeu nagonske
strukture i podruja svijesti. Psihoanaliza se preorijenti
rala na tradicionalnu psihologiju svijesti predfrojdovske
strukture. Pravo na takve preorijentacije u interesu us
pjene terapije i prakse ovdje ne dolazi u pitanje; ali
revizionisti su od slabljenja Freudove teorije napravili
novu teoriju, i sada emo pretresati samo znaenje te
teorije. Diskusija e zanemariti razlike meu raznim
revizionistikim grupama i usredotoiti e se na teorijski
stav koji im je svima zajedniki. On se destilira iz repre
zentativnih radova Ericha Fromma, Karen Horney i Har
13
ry Stack Sullivana. Clara Thompson se uzima kao repre
zentativni historik revizionista.
Glavne zamjerke revizionista Freudu mogu se sumira
ti ovako: Freud je vrlo grubo potcijenio stupanj u kojem
individuuma i njegovu neurozu odreuju sukobi s nje
govom okolinom. Biologijska orijentacija je navela
Freuda da se koncentrira na filogenetsku i ontogenetsku
prolost individuuma: on je smatrao da je karakter bi
tno odreen vi petoj ili estoj godini (ako ne i ranije),
i tumaio je sudbinu pojedinca u smislu prvobitnih na
gona i njihovih nestalnosti, naroito spolnosti. Nasuprot
tome, revizionisti prebacuju teite s prolosti na sada
njost,14 s biologijske na kulturnu razinu, s konstituci
je individuuma na njegovu okolinu. 15 ovjek moe bolje
pojmiti biologijski razvoj ako posve odbaci koncepciju
libida i umjesto toga tumai razliite stadije u smislu
rasta i ljudskih odnosa.16 Tada predmet psihoanalize po
staje totalna linost u svojem odnosu prema svijetu;
i konstruktivni aspekti individuuma, njegove proizvo
1949)
" dne i pozitivne mogunosti, dobivaju panju koju za-
13
Psychoanalysis: Evolution and Development (New York: Her
mitage House, 1951).
14
Thompson, Psychoanalysis, str. 15, 182.
15
Nav. d.i., str. 9, 13, 2627, 155.
16
Nav. dj., str. 42.
217
 sluuju. Freud je b i o h l a d a n , k r u t , r a z o r a n i pesimisti
an. On nije vidio da su bolest, lijeenje i ozdravljenje
stvar meusobnih odnosa, u kojima se na obje s t r a n e
ukljuuju totalne linosti. F r e u d o v a je koncepcija bila
preteno relativistika: on je pretpostavljao da n a m psi
hologija moe pomoi da razumijemo motivaciju vrije
dnosnih sudova, ali ne moe p o m o i da uspostavimo va
ljanost samih vrijednosnih sudova. 1 7 P r e m a t o m e , u
njegovoj psihologiji nije bilo nikakve etike ili je bila sa
mo njegova osobna etika. tavie, F r e u d je dru tv o sma
t r a o statinim i mislio da se o n o razvija k a o mehani
zam za kontrolu ovjekovih nagona, dok revizionisti
znaju iz studija k o m p a r a t i v n i h kultura da ovjek bio
logijski nije o b d a r e n o p a s n i m fiksnim ivotinjskim po
rivima i da nije j e d i n a funkcija d r u t v a da ih kontroli
ra. Oni istiu da d r u t v o nije statiki s k u p zakona
koji su postavljeni u prolosti u vrijeme u m o r s t v a prvo
bitnog oca, nego da je prije splet m e u o s o b n i h iskustava
i ponaanja koji raste, mijenja se i razvija. T o m e se
dodaju sljedei uvidi:
Ne moe se postati ljudsko bie, osim putem kulturnog
iskustva. Drutvo stvara kod ljudi nove potrebe. Neke
od novih potreba vode u konstruktivnom smjeru i stimu
liraju daljnji razvoj. Takve su naravi ideje pravde, jed
nakosti i suradnje. Neke od novih potreba vode u de
struktivnom smjeru i tetne su po ovjeka. Opa kon
kurencija i nemilosrdno izrabljivanje bespomonih pri
mjeri su destruktivnih proizvoda kulture. Kada destruk
tivni elementi prevladaju, nastaje situacija koja po
dupire rat. 1 8
Taj odlomak moe posluiti kao polazite da se poka
e propadanje teorije u revizionistikim kolama. Ima
mo tu prvo obraivanje oevidne, svakodnevne m u d r o s t i .
17
Erich Fromm, Man for Himself (New York and Toronto: Rine-
hart, 1947), str. 34.
18
Thompson, Psychoanalysis, str. 143.
218
A zatim adukciju sociologijskih aspekata. U F r e u d a njih
ukljuuju i razvijaju same temeljne koncepcije; a ovdje
se oni pojavljuju kao neshvaeni, vanjski inioci. Dalje
je tu razlika izmeu dobrog i loeg, konstruktivnog i de
struktivnog ( p r e m a F r o m m u : proizvodnog i neproizvo
dnog, pozitivnog i negativnog), k o j a se ne izvodi ni iz
kakvog teorijskog naela, nego se n a p r o s t o preuzima iz
vladajue ideologije. Zbog toga je ta razlika za teoriju
tek eklektika, vanjska i svodi se na konformistiku pa
rolu naglasiti pozitivno. F r e u d je bio u pravu; ivot je
lo, represivan, razoran, ali on nije tako lo, represi
van i razoran. Postoje i konstruktivni, proizvodni aspek
ti. Drutvo nije s a m o ovo nego je i ono; ovjek nije
samo protiv sebe, nego je i za sebe.
Te su razlike beznaajne i k a o to emo nastojati
da pokaemo ak pogrene ukoliko se zadatak (koji
je Freud uzeo na se) ne ispuni: da se pokae k a k o se
pod p r i t i s k o m civilizacije ta dva aspekta meuso
b n o povezuju u samoj nagonskoj dinamici i t a k o se, za
hvaljujui toj dinamici, j e d a n neminovno pretvara u
drugi. Lieno takve demonstracije, revizionistiko po
pravljanje Freudove jednostranosti predstavlja pot
p u n o odbacivanje njegove temeljne teorijske koncepci
je. Meutim, izraz eklekticizam ne izraava primjereno
supstanciju revizionistike filozofije. Njezine posljedice
po psihoanalitiku teoriju su m n o g o tee: revizionistika
nadopuna Freudove teorije, naroito adukcija kultur
nih i okolnosnih inilaca posveuje lanu sliku civiliza
cije, a n a r o i t o dananjeg drutva. Smanjujui irinu i
dubinu sukoba, revizionisti proglaavaju lano, ali lagano
rjeenje. Ovdje emo dati s a m o k r a t k u ilustraciju.
J e d a n od najnjegovanijih revizionistikih zahtjeva jest
da totalna linost i n d i v i d u u m a vie nego njegovo r a n o
djetinjstvo, ili njegova biologijska s t r u k t u r a ili njegovo
psihosomatsko stanje m o r a postati p r e d m e t o m psiho
analize:
219
 Beskonana raznolikost linosti sama je po sebi karak
teristina za ljudsku egzistenciju. Pod linou razumije
vam totalnost naslijeenih i steenih psihikih kvaliteta
koje su karakteristine za jedan individuum i ine ga
jedinstvenim. 19
Mislim da je jasno da treba Freudovu koncepciju kon-
tra-transferencije razlikovati od dananje koncepcije ana
lize kao meuosobnog procesa. U imeuosobnoj situaciji,
vidi se analitiar u odnosu prema svojem pacijentu ne
samo s njegovim iskrivljenim afektima nego i s njegovom
zdravom linou. To jest, analitika situacija je bitno
ljudski odnos. 20
Zamisao koja mi je cilj jest ovo: linost tei stanju koje
nazivamo duevno zdravlje ili uspjeh u meuosobnom po
deavanju, usprkos tekoama zbog akulturacije. Os
novni smjer organizma je prema naprijed. 21
Ponovo, o n o t o je oigledno (raznolikost linosti; ana
liza kao meuosobni proces), j e r se ne shvaa, nego sa
mo navodi i upotrebljava, postaje poluistina, koja je
lana, j e r polovica koja nedostaje mijenja sadraj oi
gledne injenice.
Navedeni odlomci svjedoe b r k a n j u ideologije i zbilj
nosti koje prevlauje u revizionistikim kolama. Isti
na je da se ovjek pojavljuje k a o individuum koji inte
grira raznovrsnost naslijeenih i steenih osobina u to
talnu linost, i da se o n a razvija p o m o u svojeg odnosa
p r e m a svijetu (stvarima i ljudima) u raznolikim i razlii
tim uvjetima. Ali se ta linost i njezin razvoj pre-formira-
ju sve do najdublje nagonske s t r u k t u r e , a to preformi-
ranje, koje je djelo a k u m u l i r a n e civilizacije, znai da su
razliitosti i autonomija individualnog rasta drugora
zredni fenomeni. Koliko zbiljnosti ima iza individualnosti
ovisi stupnju, obliku i djelotvornosti represivnih kon
trola koje prevladavaju u d a t o m razdoblju civilizacije.
Autonomna linost, u smislu stvaralake jedinstveno-
19
Erich Fromm, Man for Himself, str. 50.
20
Clara Thompson, Psychoanalysis, str. 108.
21
Harry Stack Sullivan, Conceptions of Modern Psychiatry (Wa
shington: W. Alanson White Psychiatric Foundation, 1947), str. 48.
220
sti i punoe njezine egzistencije, uvijek je bila povlasti
ca tek nekolicine. U s a d a n j e m razdoblju, linost tei
standardiziranom p l a n u reagiranja koji postavlja hijerar
hija vlasti i funkcija i njezin tehniki, intelektualni i kul
t u r n i aparat.
Analitiar i njegov pacijent sudjeluju u t o m e otuenju,
a k a k o se o n o obino ne manifestira u obliku nekog
neurotikog s i m p t o m a , nego prije kao znak duevnog
zdravlja, o n o se i ne pojavljuje u revizionistikoj svije
sti. K a d a se proces o t u e n j a pretresa, s njime se obino
postupa, ne kao sa cjelinom, to on jest, nego k a o s ne
gativnim a s p e k t o m cjeline. 2 2 Dakako, linost nije ie-
znula: ona nastavlja da cvjeta i ak je p o d u p i r u i obrazu
ju, ali na takav nain da izrazi linosti savreno odgova
raju drutveno poeljnom o b r a s c u ponaanja i misli i da
ga podravaju. Oni t a k o tee da ukinu individualnost.
Taj proces, koji se dovrio u masovnoj kulturi kasne
industrijske civilizacije, ponitava pojam m e u o s o b n i h
odnosa ako on t r e b a da oznai vie nego to je neosporiva
injenica da su svi odnosi u kojima se ljudsko bie nala
zi, odnosi p r e m a ostalim osobama, ili apstrakcije tih od
nosa. Ako, s onu s t r a n u ovog truizma, taj p o j a m sadra
va vie naime, da dvije ili vie osoba odreuju j e d n u
integriranu situaciju koja se sastoji od individua 2 3
tada je implikacija lana. J e r individualne situacije su de
rivati i pojave openite sudbine, a, kao to je F r e u d po
kazao, ona je ta koja sadrava klju sudbine individu
u m a . Opa represivnost oblikuje pojedinca i univerzalizi-
ra ak njegove najosobnije odlike. Prema tome, Freudova
teorija se dosljedno usmjeruje prema r a n o m djetinjstvu
formativnom razdoblju univerzalne sudbine u pojedin
cu. Kasniji zreli odnosi re-kreiraju formativne odnose.
Presudni su odnosi dakle oni koji su najmanje meuoso-
22
Usporedi diskusiju Ericha Fromma trinoj orijentaciji u
Man for Himself, str. 67.
23
Ernest Beaglehole, Interpersonal Theory and Social Psycholo-
gy, u A study in Interpersonal Relations, ur. Patrick Mullahy (New
York: Hermitage Press, 1950), str. 54.
221
 b n i . U o t u e n o m se svijetu sueljavaju primjerci genu-
sa: roditelj i dijete, m u k a r a c i ena, gospodar i rob, po
slodavac i zaposleni; oni se ispoetka, uzajamno povezu
ju u specifinim m o d u s i m a univerzalnog otuenja. Ako
kad i p r e s t a n u da b u d u takvi, i p r e r a s t u u istinske oso
b n e odnose, jo uvijek zadravaju univerzalnu represiv-
nost koju n a d m a u j u kao svoj svladani i shvaeni negati-
vum. Tada im ne treba lijeenje.
Psihoanaliza osvjetljava univerzalno u individualnom
iskustvu. Do toga stupnja, i s a m o do toga stupnja, moe
psihoanaliza razoriti postvarenje u kojem se ljudski od
nosi okamenjuju. Revizionisti ne m o g u da priznaju stvar
no stanje otuenja (ili ne m o g u iz njega da izvuku
zakljuke), iz stanja koje p r e t v a r a osobu u izmjenjivu
funkciju i linost u ideologiju. N a s u p r o t tome, Freudovi
osnovni biologijski pojmovi idu dalje od te ideologije
i njezinih odraza: njegovo odbijanje da p r i m i postvareno
drutvo k a o splet m e u o s o b n i h iskustava i ponaanja
koji se razvijaju i otuenog pojedinca k a o totalnu li
nost odgovara zbiljnosti i sadrava njezinu istinsku ide
ju. Ako odbija da p r o m a t r a neljudsku egzistenciju kao
prolazan negativni aspekt ovjeanstva koje se kree na
prijed, on je ovjeniji od d o b r o u d n i h , trpeljivih kriti
ara koji igou njegovu neovjenu hladnou. Freud
lako ne vjeruje da je osnovni smjer organizma p r e m a
naprijed. ak i bez hipoteze n a g o n u s m r t i i konzerva
tivnoj naravi nagona, Sullivanova pretpostavka je plit
ka i sumnjiva. Osnovni smjer organizma pokazuje se
posve drugaijim u n e p r e s t a n i m poticajima na osloba
anje od napetosti, p r e m a zadovoljenju, spokoju, pasiv
nosti b o r b a protiv n a p r e t k a v r e m e n a bitna je ne samo
za narcistiki E r o s . Sadomazohistike tenje jedva da se
m o g u spojiti s n a p r e d n i m s m j e r o m u duevnom zdrav
lju, ukoliko se naprijed i duevno zdravlje ne rede
finiraju da znae gotovo s u p r o t n o od onoga t o oni jesu
u naem d r u t v e n o m p o r e t k u drutvenom poretku
koji je u n e k i m vidovima grubo neprimjeren razvoju
222
zdravih i sretnih ljudskih bia. 2 4 Sutlivan se suzdrava
od takve redefinicije; on svoje koncepte usklauje s
konformnou:
Osoba koja vjeruje da je svojevoljno prekinula vezu sa
svojim ranijim sidritem i po izboru usvojila nove dog
me, kojima se revnosno zadojila, posve sigurno e biti
osoba koja je pretrpjela veliku nesigurnost. To je esto
osoba ija je samoorganizacija nedolina i mrska. Novi
pokret joj je pruio grupnu podrku za izraz prastarih
osobnih neprijateljstava koja se sada usmjeruju protiv
grupe iz koje potjee. Nova ideologija racionalizira ra
zornu djelatnost sve do takvog uinka da izgleda gotovo,
ako ne ve posve, konstruktivna. Nova ideologija ubla
ava sukob naroito time to obeaje bolji svijet koji e
nii iz ruevina na koje se prvo mora svesti sadanji po
redak. U toj utopiji e taj ovjek i njegovi drugovi biti
dobri i ljubazni za njih vie nee biti nepravde i ta
ko dalje. Ako je njegova grupa jedna od radikalnijih, dje
latnost daljeg sjeanja u sintezi odluka i izbora moe se
gotovo potpuno obustaviti, a djelatnost sanjarenja pu
nog nade strogo kanalizirati u dogmatskoj shemi. U to
me sluaju, osim u ophoenju sa svojini prijateljiima
radikalima, taj se ovjek moe ponaati kao da je po
primio psihopatski tip linosti koji smo pretresah u tre
em predavanju. On ne pokazuje nikakvo trajno razu
mijevanje svoje vlastite zbiljnosti ili zbiljnosti drugih, a
njegove postupke kontrolira najneposredniji oportunizam,
bez obzira na vjerojatnu budunost. 2 5
Taj odlomak pokazuje do koje mjere m e u o s o b n u te
oriju odreuju vrijednosti status quo-a. Ako je osoba
prekinula vezu sa svojim ranijim sidritem, i usvojila
nove dogme, pretpostavlja se da je ona pretrpjela veli
ku nesigurnost, da je njezina samoorganizacija nedoli
na i mrska, da njezina nova vjera racionalizira razor
nu djelatnost u k r a t k o , da je psihopatski tip. N e m a
24
Patrick Mullahy, Uvod u A study of Interpersonal Relations, str.
XVII.
25
Sullivan, Conceptions of Modern Psychiatry, str. 96. Vidi prikaz
Helen Merrel Lynd u The Nation, 15 sijeanj 1949.
223
ni p o m e n a tome da je nesigurnost toga ovjeka racio
nalna i razborita, da nije njegova samoorganizacija ne
dolina i m r s k a , ve samoorganizacija drugih, da razor
nost s a d r a n a u novoj dogmi moe zaista biti konstruk
tivna u k o l i k o tei viem stadiju civilizacije. Ta psihologija
nema n i k a k v i h drugih objektivnih n o r m i vrjednosti osim
vladajuih: zdravlje, zrelost, dostignue uzimaju se ona
ko k a k o ih o d r e u j e d a t o drutvo u s p r k o s tome to
je Sullivan svjestan da u naoj kulturi, zrelost esto
nije n i t a vie do refleksija ovjekova socioekonomskog
statusa i slinog. 2 6 Duboki konformizam vlada t o m psi
hologijom, koja sumnjii sve o n e koji kidaju vezu sa
svojim r a n i j i m sidritem i postaju radikali kao neuro-
tike ( t a j opis pristaje svima njima, od Isusa do Lenjina,
od S o k r a t a do G i o r d a n a Bruna) i koja gotovo automat
ski poistovjeuje obeanje jednog boljeg svijeta s uto
pijom, njegovu supstanciju sa sanjarenjem, a sveti san
ovjeanstva pravdi za sve s p r i v a t n o m m r n j o m (nema
vie n e p r a v d e za njih) neprilagoenih tipova. To ope-
raciono poistovjeivanje duevnog zdravlja s n a p r e t k o m
i u s p j e h o m u prilagoivanju odbacuje sve rezerve ko
jima je F r e u d ogradio terapijski cilj prilagoivanja ne
l j u d s k o m drutvu, 2 7 i t a k o psihoanalizu potinjava ovo
me d r u t v u daleko vie nego to je to Freud ikad uinio.
Iza s v i h razlika m e u povijesnim oblicima drutva,
Freud je vidio o s n o v n u neovjenost koja je svima njima
zajednika, i represivne kontrole koje produuju, u sa
moj n a g o n s k o j s t r u k t u r i , dominaciju ovjeka po ovje
ku. Zahvaljujui t o m e uvidu Freudova je statika kon
cepcija drutva blia istini nego dinamiki sociologij
ski k o n c e p t i revizionista. Ideja da civilizacija i njezina
nelagoda vuku korijenje iz biologijske konstitucije o
vjeka u. velikoj je mjeri utjecala na njegovo poimanje
funkcije i cilja terapije. Linost koju individuum treba
26
The Interpersonal Theory of Psychiatry (New York: W. W. Nor
ton , 1953), str. 298.
27
Vidi Freudovu tvrdnju u A General Introduction to Psychoanaly
sis, str. 332333.
224
da razvije, mogunosti koje t r e b a da realizira, srea koju
treba da postigne discipliniraju se od samog poetka,
i njihov se sadraj moe odrediti s a m o u smislu tog dis
cipliniranja. F r e u d je razorio iluzije idealistike etike:
Linost je tek slomljeni individuum, koji je pounu-
trio i uspjeno upotrijebio potiskivanje i agresiju. S ob
zirom na o n o to je civilizacija uinila od ovjeka, razli
ka u razvoju linosti je uglavnom izmeu nerazmjernog i
razmjernog dijela one svakodnevne nesree koja je za
j e d n i k a sudbina ovjeanstva. Ova potonja je sve to
terapija moe postii.
N a s u p r o t takvom minimalnom p r o g r a m u , F r o m m
i ostali revizionisti proglaavaju vii cilj terapije: opti
malni razvitak mogunosti j e d n e linosti i realizacija
njezine individualnosti. A u p r a v o je taj cilj u biti ne
ostvariv - ne zbog ogranienja psihoanalitike tehnike,
nego zato to sama postojea civilizacija, u samoj svojoj
s t r u k t u r i , to porie. Ili se linost i individualnost
definiraju u smislu svojih mogunosti unutar postojeeg
oblika civilizacije, u sluaju ega se njihova realizacija
za o g r o m n u veinu svodi na uspjeno prilagoivanje. Ili
se o d r e u j u u smislu svojeg transcendirajueg sadraja,
ukljuujui njihove drutveno p o r e k n u t e mogunosti s
o n u s t r a n u (i ispod) njihove a k t u a l n e egzistencije; u to
me sluaju bi njihova realizacija sadravala u sebi pre
koraenje, s o n u s t r a n u postojeeg oblika civilizacije,
na korjenito nove oblike linosti i individualnosti
koji su nespojivi s vladajuim oblicima. Danas bi to zna
ilo lijeiti pacijenta tako da p o s t a n e buntovnik ili (to
znai rei isto) muenik. Revizionistiki koncept se kole
ba izmeu te dvije definicije. F r o m m oivljava sve staro-
stavne vrijednosti idealistike etike, k a o da nitko nikada
nije dokazao njihove konformistike i represivne osobi
ne. On govori proizvodnoj realizaciji linosti, skrbi,
odgovornosti, potivanju drugih ljudi, proizvodnoj lju
bavi i srei kao da ovjek moe obavljati zaista sve
to i ostati jo pri sebi i pun dobrobiti u drutvu koje
sam F r o m m opisuje kao drutvo totalnog otuenja, ko-
225
j i m vladaju r o b n i odnosi trita. U takvom d r u t v u
samo-realizacija linosti se moe odvijati s a m o na te
melju dvostrukog potiskivanja: prvo, proienje na
ela uitka i p o u n u t r i v a n j e sree i slobode; drugo, nji
hovo r a z u m n o ograniavanje, sve d o k ne p o s t a n u uskla-
dive s vladajuom n e s r e o m i neslobodom. K a o rezultat,
proizvodnost, ljubav, odgovornost postaju vrijednosti
s a m o ukoliko sadravaju prilagodljivu rezignaciju i os
tvaruju se u n u t a r okvira drutveno korisnih djelatnosti
(drugim rijeima, n a k o n represivne sublimacije); a tada
ukljuuju u sebe efikasno negiranje slobodne proizvod
nosti i odgovornosti odricanje sree.
Na primjer, proizvodnost, koja je proglaena ciljem
zdravoga individuuma p o d naelom izvedbe, n o r m a l n o
se m o r a (to jest, izvan stvaralakih, neurotikih i eks
centrinih izuzetaka) prokazati u d o b r o m poslu, admini
straciji, slubi, s r a z b o r i t i m oekivanjem priznatog uspje
h a . Ljubav m o r a biti semisublimirani i ak inhibirani li
bido, u skladu s posveenim uvjetima koji se n a m e u
spolnosti. To je usvojeno, realistiko znaenje proiz
vodnosti i ljubavi. Ali ti isti termini oznaavaju i slobodnu
realizaciju ovjeka, ili ideju takve realizacije. Revizioni-
stika u p o t r e b a tih naziva koristi se njihovom dvosmisle-
nou, time to oznaavaju i neslobodne i slobodne, i una-
kaene i integralne sposobnosti ovjeka, zaodijevajui
t a k o postojee naelo zbiljnosti veliinom obeanja koja
se mogu iskupiti samo s onu stranu tog naela zbiljnosti.
Ta dvosmislenost ini da revizionistika filozofija izgle
da kritika t a m o gdje je konformistika, politika gdje je
moralistika. Cesto, s a m stil odaje stav. Mnogo bi se
otkrilo da se napravi u p o r e d n a analiza Freudova i neo-
frojdovskog stila. Ovaj d r u g i se esto, u vie filozof
skim napisima, pribliava stilu propovijedi, ili socijalnog
radnika; on je uzvien, a ipak jasan, proet d o b r o m vo
ljom i trpeljivou ali i j e d n i m esprit de serieux koji pre
tvara t r a n s c e n d e n t a l n e vrijednosti u injenice svakodne
vnog ivota. O n o to je v a r k a uzima se kao realno. Na
suprot tome, postoji snaan prizvuk ironije u Freudovoj
226
u p o t r e b i slobode, sree, linosti; ili se ini da ti
nazivi imaju nevidljive navodnike, ili se njihov negativni
sadraj izriito navodi. F r e u d se suzdrava od toga da
nazove potiskivanje ikakvim d r u g i m i m e n o m osim o n i m
koje mu p r i p a d a ; neofrojdovci ga p o k a t k a d a sublimiraju
u njegovu s u p r o t n o s t .
Ali revizionistika kombinacija psihoanalize s ideali
stikom etikom nije n a p r o s t o velianje prilagoivanja.
Neofrojdovska sociologijska ili k u l t u r n a orijentacija pru
a i d r u g u s t r a n u slike ne samo, nego i. Terapija
prilagoivanja se odbacuje u najjaim izrazima; 2 8 igo-
e se oboavanje uspjeha. 2 9 Optuuje se dananje dru
tvo i k u l t u r a da uveliko spreavaju realizaciju zdrave i
razvijene linosti; naelo konkurencije, i potencijalnog
neprijateljstva koje ga prati, proima sve ljudske odno
se. 30 Revizionisti izjavljuju da je njihova psihoanaliza
sama po sebi kritika drutva:
Cilj kulturne kole ide dalje od toga da samo osposobi
ovjeka da se pokori ogranienjima svoga drutva; uko
liko je to mogue, ona trai da ga oslobodi od iracional
nih zahtjeva drutva i uini ga sposobnijim da razvije svo
je mogunosti 31 i preuzme vodstvo u izgradnji konstruktiv-
nijeg drutva.
Napetost izmeu zdravlja i znanja, n o r m a l n o s t i i slobo
de, koja je oivljavala itavo Freudovo djelo, ovdje i
ezava; oznaavanje ukoliko je mogue jedini je trag
koji je ostao od razorne proturjenosti cilja. Vodstvo u
izgraivanju konstruktivnijeg drutva t r e b a spojiti s
n o r m a l n i m funkcioniranjem u postojeem drutvu. Do te
se filozofije dolazi usmjeravanjem kritike na povrinske
fenomene, usvajajui pri tome osnovne premise drutva
koje se kritizira. F r o m m posveuje velik dio svojih spisa
28
Fromm, Psychoanalysis and Religion (New Haven: Yale Univer
sity Press, 1950), str. 73 i dalje.
29
Nav. dj., str. 119.
30
Karen Horney, The Neurotic Personality of Our Time, (New
York: W. W. Norton, 1937), str. 284.
31
Clara Thompson, Psychoanalysis, str. 152.
227
kritici trine ekonomije i njezine ideologije, koji po
stavljaju snane prepreke proizvodnom razvoju 3 2 Ali od
toga se ne ide dalje. Kritiki uvidi ne idu do prevredno-
vanja vrijednosti proizvodnosti i vieg sebe to su
u p r a v o vrijednosti kritizirane k u l t u r e . K a r a k t e r revizio-
nistike filozofije pokazuje se u stapanju pozitivnog i
negativnog, obeanja i njegova iznevjeravanja. Afirmaci
ja a p s o r b i r a kritiku. italac m o e ostati u uvjerenju da
se vie vrijednosti m o g u i t r e b a da sprovode u n u t a r
o n i h istih uvjeta koji ih iznevjeravaju; a one se m o g u
sprovoditi j e r ih revizionistiki filozof usvaja u njihovom
prilagoenom i idealiziranom obliku u uvjetima posto
jeeg naela zbiljnosti. F r o m m , koji je pokazao represi
v n e osobine p o u n u t r i v a n j a t a k o k a o to je to m a l o koji
analitiar uinio, oivljava ideologiju pounutrivanja.
Prilagoena osoba se optuuje j e r je izdala vieg se
be, ljudske vrijednosti; stoga je progoni unutarnja
p r a z n i n a i nesigurnost u s p r k o s pobjedi u borbi za us
pjeh. Mnogo bolje stoji osoba koja je stekla unutar
nju snagu i integritet; iako ima moda manje uspjeha
nego njezin beskrupulozni susjed,
. . . ona e posjedovati sigurnost, sud i objektivnost koji e
je uiniti manje osjetljivom na promjenljive sudbine i
miljenja drugih, i u mnogim e podrujima poveati
svoju sposobnost za konstruktivan rad.33
Taj stil, podsjea na Mo pozitivnog miljenja (The Po
wer of Positive Thinking), kojoj podlijee revizionistika
kritika. Nisu vrijednosti o n o to je lano, nego kontekst
u kojem se definiraju i proglaavaju: unutarnja snaga
ima konotaciju o n e bezuvjetne slobode koja se moe
sprovoditi a k i u lancima, i koju je sam F r o m m neko
igosao u svojoj analizi reformacije. 3 4
32
Fromm, Man for Himself, naroito str. 67 i dalje 127128.
33
34
Fromm, Psychoanalysis and Religion, str. 75.
Escape from Freedom (New York: Rinehart, 1941), str. 74
dalje.
228
Ako vrijednosti unutarnje snage i integriteta t r e b a
da b u d u n e t o vie nego k a r a k t e r n e osobine koje otue
no dr utvo oekuje od svakog svog dobrog g r a a n i n a u
njegovu poslu (u sluaju ega one jednostavno slue odr
avanju otuenja) o n e se m o r a j u odnositi na svijest
koja je nadvladala otuenje k a o i njegove vrijednosti.
Ali za takvu svijest s a m e te vrijednosti postaju nepod
noljive, j e r ih o n a prepoznaje kao sastavne dijelove
porobljavanja ovjeka. Vie ja vlada u k r o e n i m po
ticajima i tenjama individuuma, koji je rtvovao i od
bacio svoje nie ja ne s a m o ukoliko je o n o nespo
jivo sa civilizacijom, nego u k o l i k o je nespojivo s pro
gresivnom civilizacijom. Takvo odricanje m o e zaista
biti nuan korak n a p u t u ljudskog n a p r e t k a . Meutim,
Freudovo pitanje nisu li vie vrijednosti k u l t u r e po
stignute uz previsoku cijenu za individuum t r e b a l o
bi biti dovoljno ozbiljno da psihoanalitiki filozof pre
stane propovijedati te vrijednosti bez otkrivanja njihova
zabranjenog sadraja, bez prikazivanja onoga to su
one odrekle individuumu. Sto je takav p r o p u s t uinio
psihoanalitikoj teoriji, m o e se ilustrirati usporeiva
njem Frommove i Freudove ideje ljubavi. F r o m m pie:
Izvorna ljubav ima korijen u proizvodnosti i moe se sto
ga s pravom nazvati proizvodna ljubav. Njezina bit je
ista bilo da je materinska ljubav prema djetetu, naa
iljubav prema ovjeku ili erotska ljubav izmeu dvije in-
dividuue ... moe se rei da su stanoviti osnovni elementi
karakteristini za sve oblike proizvodne ljubavi. To su
skrb, odgovornost, potovanje i znanje.
35
Usporedite s t o m ideologijskom formulacijom Freudo-
vu analizu nagonskog osnova i praosnova ljubavi, du
gog i m u n o g procesa u kojem se spolnost sa svom svo
j o m polimorfnom perverznou kroti i spreava sve dok
k o n a n o ne popusti s t a p a n j u s njenou i privrenou
stapanju koje ostaje o p a s n o i koje nikad posve ne
nadilazi svoje razorne elemente. Usporedite s F r o m m o -
i
35
Man for Himself, str. 98.
229
vom propovijedi o ljubavi Freudove gotovo uzgredne pri
m j e d b e u The Most Prevalent F o r m of Degradation in
E r o t i c Life:
neemo biti u stanju porei da ponaanje ljudi da
nanje civilizacije u ljubavi, openito uzev, ima karakter
psihiki impotentnog tipa. Kod vrlo se malog broja lju
di kulture te dvije osobine njenosti i senzualnosti sklad
no stapaju u jednu: ovjek gotovo uvijek osjea da mu
spolnu djelatnost prijei njegovo potovanje ene i raz
vija pumu spolnu mo samo kad se nae u prisutnosti
nieg tipa spolnog objekta .. . 3 6
P r e m a F r e u d u , ljubav u naoj k u l t u r i moe se i m o r a
sprovoditi kao spolnost sa sprijeenim ciljem, sa svim
t a b u i m a i ogranienjima koje joj namee monogamno-
-patrijarhalno drutvo. Izvan svojih legitimnih manife
stacija, ljubav je razorna, i nikako se ne da svesti na
proizvodnost i k o n s t r u k t i v a n r a d . Ljubav, ozbiljno, uze
t a , jest izvan zakona: Nema vie ni jednog mjesta u
d a n a n j e m civiliziranom ivotu za p r o s t u p r i r o d n u lju
bav izmeu dvoje ljudskih bia. 3 7 Ali se za revizioniste
proizvodnost, ljubav, srea i zdravlje stapaju u velikoj
h a r m o n i j i ; civilizacija nije prouzrokovala nikakve suko
be m e u njima koje razvijena osoba ne bi mogla rije
iti bez ozbiljne tete.
K a d se j e d n o m ljudske tenje i njihovo ispunjenje po-
u n u t r e i sublimiraju u vieg sebe, drutvena pitanja
postaju prvenstveno duhovna pitanja, i njihovo rjeava
nje postaje moralni zadatak. Sociologijska k o n k r e t n o s t
revizionista otkriva se kao povrnost: p r e s u d n e b i t k e
se vode u dui ovjeka. Dananji totalitarizam i obo
avanje stroja i uspjeha ugroavaju najdragocjenije
38
duevne posjede ovjeka. Revizionistiko umanjivanje
biologijske sfere, a naroito uloge spolnosti, prebacuje
teite ne s a m o s nesvjesnog na svijest, s ida na ego,
36
Collected Papers, IV, 210.
37
Civilization and Its Discontents, str. 77 biljeka.
38
Fromm, Psychoanalysis and Religion, str. 119.
230
nego i sa pred-sublimiranih na sublimirane izraze ljud
ske egzistencije. K a k o se potiskivanje nagonskog zado
voljenja povlai u p o z a d i n u i gubi svoju p r e s u d n u va
nost u realizaciji ovjeka, smanjuje se i d u b i n a dru
tvenog potiskivanja. P r e m a t o m e , revizionistiko nagla
avanje utjecaja drutvenih uvjeta u razvoju neuroti-
ke linosti, psihologijski i sociologijski je m n o g o nedo-
sljednije nego F r e u d o v o zanemarivanje t i h uvjeta.
Revizionistiko osakaenje nagonske teorije vodi do tra
dicionalnog obezvreenja sfere materijalnih p o t r e b a u
korist duhovnih. Tako se izigrava drutveni u d i o u dis
cipliniranju ovjeka; i u s p r k o s otvorenoj kritici nekih
drutvenih ustanova, revizionistika sociologija usvaja
temelje na kojima poivaju te ustanove.
I neuroza se pojavljuje k a o u biti moralni p r o b l e m , i
individuum je odgovoran za neuspjeh svoje samorea-
lizacije. Dakako, i na d r u t v o o t p a d a dio krivice, ali na
koncu, sam ovjek je onaj koji je kriv:
Gledajui svoje stvaranje on moe zaista rei, dobro
je. Ali gledajui sebe sama, to moe rei? ... Dok smo
stvorili divne stvari, nismo uspjeli od sebe nainiti bia
kojima bi taj golemi napor izgledao vrijedan. Na ivot
nije ivot bratstva, sree, zadovoljstva, nego duhovnog
kaosa i smetenosti.39
Nesklad izmeu d r u t v a i individuuma ustvrdi se i za
tim napusti. to god d r u t v o inilo individuumu, o n o
ne prijei ni njemu ni analitiaru da se usredotoi na
totalnu linost i njezin proizvodni razvoj. P r e m a Hor-
neyevoj, drutvo stvara stanovite tipine potekoe koje,
kad se nagomilaju, m o g u dovesti do n a s t a n k a neuro
40
ze. Po F r o m m u , negativni pritisak drutva na indivi
d u u m jo je ozbiljniji, ali mu je to samo poziv da spro
vodi proizvodnu ljubav i proizvodno miljenje. Odluka
ovisi ovjekovoj sposobnosti da uzme ozbiljno sebe
sama, svoj ivot i sreu; njegovoj voljnosti da uoi
39
40
Fromm, Psychoanalysis and Religion, str. 1.
The Neurotic Personality, str. 284.
231
svoj vlastiti i drutveni moralni problem. Ovisi nje
govoj h r a b r o s t i da b u d e svoj i da b u d e za sebe. 41 U
doba totalitarizma, kad je individuum, t a k o p o t p u n o po
s t a o subjekt-objekt manipulacije, da je zdravoj i nor
malnoj osobi, ak i sama ideja razlici da se bude
za sebe i za druge postala besmislena, u vrijeme
k a d a svemoni a p a r a t kanjava zbiljski nekonformizam
p o r u g o m i p o r a z o m u takvoj situaciji neofrojdovski
filozof govori individuumu da b u d e svoj i za sebe. Za
revizionista se o k r u t n a injenica drutvenog potiskiva
nja sama pretvorila u moralni problem k a o u kon
formistikoj filozofiji svih vremena. I kao to klinika
injenica neuroze postaje u krajnjoj analizi s i m p t o m
moralnog pada, 4 2 psihoanalitiko lijeenje due pos
taje odgoj u postizavanju religioznog stava. 4 3
Bijeg od psihoanalize u p o u n u t r e n u etiku i religiju
posljedica je te revizije psihoanalitike teorije. Ako ra
na ljudske egzistencije nije u biologijskoj konstituciji
ovjeka, i ako je ne uvjetuje i ne podrava s a m a struk
t u r a civilizacije, t a d a se dubinska dimenzija odstranjuje
iz psihoanalize, i (ontogenetiki i filogenetiki) sukob
pre-individualnih i supra-individualnih snaga pojavljuje
se kao p r o b l e m racionalnog ili iracionalnog, moralnog
ili nemoralnog ponaanja svjesnih pojedinaca. Supstan
cija psihoanalitike teorije nije jednostavno u otkriu
uloge podsvijesti, nego u opisu njezine specifine na
gonske dinamike, nestalnosti dvaju temeljnih nagona.
S a m o povijest tih nestalnosti otkriva cijelu dubinu
ugnjetavanja koje civilizacija namee ovjeku. Ako spol
nost ne igra konstitucionalnu ulogu koju joj je Freud
pripisao, o n d a n e m a nikakvog temeljnog sukoba izme
u naela uitka i naela zbiljnosti; ovjekova nagon
ska p r i r o d a se proiava i osposobljava da postigne,
bez osakaenja, drutveno korisnu i priznatu sreu.
Upravo zbog toga to je vidio u spolnosti predstavnika
41
Man for Himself, str. 250.
42
Man for Himself, str. VIII.
43
Psychoanalysis and Religion, str. 76.
232
integralnog naela uitka, F r e u d je bio u stanju o t k r i t i
zajedniko korijenje ope k a o i neurotike nesree u
dubini koja je daleko ispod svog individualnog iskustva,
i prepoznati prvobitno konstitucionalno potiskivanje
u osnovi svog potiskivanja koje se svjesno doivljava
i sprovodi. On je to otkrie shvatio vrlo ozbiljno isu-
vie ozbiljno da bi poistovjetio sreu s njezinom efi
k a s n o m sublimacijom u proizvodnoj ljubavi i ostalim
proizvodnim djelatnostima. Stoga je on civilizaciju ko
ja se usmjeruje na realizaciju sree s m a t r a o katastro
fom, krajem svake civilizacije. Freudu je golem jaz raz
dvajao zbiljsku slobodu i sreu od lane slobode i sre
e koje se sprovode i propovijedaju u represivnoj civi
lizaciji. Revizionisti takvu t e k o u ne vide. B u d u i da
su oduhovili slobodu i sreu, m o g u rei da je p r o b l e m
proizvodnje praktiki rijeen: 4 4
Nikada ranije nije ovjek bio tako blizu ispunjenju svojih
najdraih nada kao danas. Naa znanstvena otkria i teh
nika dostignua omoguuju nam da sagledamo dan ka
da e biti postavljen stol za sve one koji ele jesti. . . 45
Te tvrdnje su istinite, ali s a m o u svjetlu njihove protu
rjenosti: upravo zbog toga t o ovjek n i k a d a nije
bio blie ispunjenju svojih n a d a , nikada ga nisu t a k o
strogo spreavali da ih ispuni; upravo zbog toga to
m o e m o sagledati univerzalno zadovoljenje individual
nih potreba, postavljaju se najsnanije p r e p r e k e na pu
tu takvog zadovoljenja. S a m o a k o sociologijska analiza
rasvijetli tu vezu, o n a ide s o n u stranu Freuda; inae
je tek nevaan ures, kupljen po cijenu unakaenja Freu-
dove teorije nagona.
Freud je uspostavio b i t n u vezu izmeu ljudske slo
bode i sree, na jednoj strani, i spolnosti na d r u g o j :
ova je potonja pruila prvobitni izvor prvoj i u isto
vrijeme osnov za njihovo nuno ograniavanje u civili
44
Fromm, Man for Himself, str. 140.
45
Fromm, Psychoanalysisi and Religion, str. 1.
233
*
 zaciji. Revizionistiko rjeenje sukoba p o m o u oduhov-
Ijivanja slobode i sree zahtijevalo je slabljenje te ve
ze. Terapijski su nalazi mogli motivirati teorijsko sma
njenje uloge spolnosti; ali je takvo smanjenje u sva
k o m sluaju bilo prijeko p o t r e b n o revizionistikoj filo
zofiji.
Spolni problemi, iako katkada mogu prevladavati u simp-
tomatikoj slici, smatra se da vie nisu u dinamikom
sreditu neuroza. Spolne tekoe su prije posljedica ne
go uzrok neurotike karakterne strukture. Moralni pro
blemi, s druge strane, dobijaju na vanosti. 46
Ta koncepcija ini m n o g o vie nego to je smanjivanje
uloge libida; ona mijenja u n u t a r n j i smjer Freudove teo
rije. A nigdje to nije jasnije nego u F r o m m o v o j reinter
pretaciji Edipova kompleksa, koja pokuava da ga pre
nese iz sfere seksa u sferu m e u s o b n i h odnosa. 4 7 Sr je
tog prenoenja da bit rodoskrvne elje nije spolna
udnja, nego elja da se ostane zatienim, sigurnim
djetetom. Fetus ivi s m a j k o m i od nje, a in ra
anja je s a m o j e d a n k o r a k u smjeru slobode i nezavis
nosti. Istina, ali na slobodu i nezavisnost koje tre
ba stei (ako se uope steknu) djeluje nestaica, rezig
nacija i bol; a in r a a n j a je prvi i najuasniji korak
u pravcu udaljivanja od zadovoljenja i sigurnosti. From-
m o v o ideologijsko t u m a e n j e Edipova kompleksa sadr
ava usvajanje nesree slobode, njezina razdvajanja od
zadovoljenja; Freudova teorija u sebe ukljuuje da je
Edipova elja vjeiti djeji protest protiv tog razdvaja
nja p r o t e s t ne protiv slobode ve protiv bolne, re
presivne slobode. O b r a t n o , Edipova elja je vjeita dje
ja enja za a r h e t i p o m slobode: slobodom od oskudice.
I budui da je (nepotisnuti) spolni nagon biologijski no-
46
Homey, New Ways in Psychoanalysis (New York: W.
ton, 1939), str. 10.
47
Psychoanalysis and Religion, str. 79 i dalje. Vidi i Frommovo
uenije tumaenje u The Forgotten Language (New York: Rinehart,
1951), str. 231235.
234
silac tog a r h e t i p a slobode, Edipova elja je b i t n o spol
na udnja. Njezin p r i r o d n i objekt je ne n a p r o s t o maj
ka qua majka, nego majka qua ena ensko naelo
zadovoljenja. Tu je E r o s prijemljivosti, spokojstva, bez
bolnog i integralnog zadovoljenja najblii nagonu s m r t i
(povratak u m a t e r n i c u ) , naelo uitka najblie naelu
Nirvane. Eros tu vodi svoju prvu b i t k u protiv svega
to zastupa naelo zbiljnosti: protiv oca, protiv domi
nacije, sublimacije, rezignacije. Postepeno zatim slobo
da i ispunjenje se povezuju s t i m p a t e r n a l n i m naelima;
sloboda od oskudice rtvuje se m o r a l u i duhovnoj ne
zavisnosti. Prvo je spolna udnja za m a j k o m e
nom o n o to ugroava psihiku osnovu civilizacije; spol
na udnja je o n o t o ini od Edipova s u k o b a proto
tip nagonskih sukoba izmeu pojedinca i njegova dru
tva. Kada Edipova elja ne bi u biti bila nita drugo
nego elja za zatitom i sigurnou (bijeg od slobode),
ako bi dijete eljelo s a m o nedopustivu sigurnost, a ne
nedopustivi uitak, o n d a bi Edipov kompleks zaista pred
stavljao u biti odgojni problem. K a o takav, on se mo
e lijeiti bez izlaganja nagonskih o p a s n i h zona drutva.
Do istog se d o b r o t v o r n o g rezultata dolazi odbaciva
njem nagona smrti. Freudova hipoteza nagonu s m r t i
i njegovoj ulozi u civiliziranoj agresiji osvijetlila je jed
nu od zanemarenih zagonetki civilizacije; ona je otkri
la skrivenu nesvjesnu vezu koja vee potlaene s nji
hovim tlaiteljima, vojnike s njihovim generalima, po
jedince s njihovim gospodarima. Ope razaranje, koje
oznaava n a p r e d a k civilizacije u n u t a r okvira dominaci
je, produivala je, n a s u p r o t njegovu moguem dokida
nju, nagonska suglasnost ljudskih i n s t r u m e n a t a i rtava
sa svojim krvnicima. Freud je pisao, za vrijeme prvog
svjetskog r a t a :
W. Nor
Zamislite golemu okrutnost, divljatvo i la kojima je sa
da doputeno da se ire cijelim civiliziranim svijetom.
Da li zaista vjerujete da bi aka nemoralnih lovaca na
235
 poloaj i kvaritelja ljudi uspjela da razulari sve to skri
veno zlo, da milijuni njihovih sljedbenika nisu takoer
krivi?4*
Ali su poticaji koje ta hipoteza pretpostavlja neuskladivi
s moralistikom filozofijom n a p r e t k a koju p o d u p i r u
revizionisti. Karen Horney izlae saeto revizionistiku
poziciju:
Freudova pretpostavka (o Nagonu Smrti) znai da je
krajnja motivacija neprijateljstva ili razornosti u potica
ju na razaranje. Tako on pretvara u svoju suprotnost
nae vjerovanje da razaramo da bismo ivjeli: mi ivi
mo da bismo razarah. 49
Takvo je predstavljanje Freudove koncepcije netono. On
nije pretpostavljao d a m i ivimo d a b i s m o razarali.
Nagon razaranja djeluje ili protiv ivotnih nagona ili
u njihovoj slubi; tavie, cilj nagona smrti nije raza
ranje per se, nego uklanjanje p o t r e b e za razaranjem.
P r e m a Horneyu, mi elimo razarati jer, smo ugroeni
ili se osjeamo ugroeni, ponieni, prevareni, j e r eli
mo b r a n i t i nau sigurnost ili n a u sreu ili to n a m iz
gleda k a o takvo. Nije trebalo nikakve psihoanalitike
teorije da bi se dolo do takvih zakljuaka kojima se
opravdavala individualna i nacionalna agresija od pam
tivijeka. Ili je naa sigurnost zaista u opasnosti, u slu
aju ega je naa elja da r a z a r a m o svjesna i racionalna
reakcija; ili mi samo osjeamo da je o n a u opas
nosti, u sluaju ega t r e b a istraiti individualne i supra-
-individualne razloge toga osjeaja.
Revizionistiko odbacivanje nagona smrti p r a t i j e d a n
a r g u m e n t koji zaista izgleda da ukazuje na reakcio
narne implikacije Freudove teorije, n a s u p r o t napred
noj sociologijskoj orijentaciji revizionista. Freudova
pretpostavka nagona s m r t i
48 A General Introduction to Psychoanalysis, str. 130131.
49 New Ways in Psychoanalysis, str. 130131.
236
.. . paralizira svaki pokuaj da se u specifinim kultur
nim uvjetima potrae razlozi .koji pridonose razornosti.
Ona takoer mora paralizirati pokuaje da se bilo to
izmijeni u tim uvjetima. Ako je ovjek inherentno razo
ran i prema tome nesretan, zato se onda boriti za bo
lju budunost? 5 0
Revizionistiki a r g u m e n t smanjuje stupanj do kojeg su,
u Freudovoj teoriji, poticaji izmjenjivi, p o d r e e n i ne
stalnostima povijesti. Nagon s m r t i i njegovi derivati
nisu nikakav izuzetak. Mi s m o n a t u k n u l i da energija
nagona smrti ne paralizira nuno n a p o r e da se doe
do bolje budunosti; naprotiv, takve n a p o r e parali
ziraju sistematika ogranienja to ih civilizacija na
mee ivotnim nagonima, i njihova nesposobnost (koja
iz toga proizlazi) da efikasno veu agresiju. Realiza
cija bolje budunosti ukljuuje u sebe m n o g o vie
n e g o to je odstranjivanje ravih osobina trita, ne
milosrdnosti konkurencije i t a k o dalje; o n a ukljuu
je temeljnu p r o m j e n u u nagonskoj kao i u k u l t u r n o j
s t r u k t u r i . B o r b u za bolju b u d u n o s t ne paralizira
Freudova svijest t i m implikacijama, nego njihovo
oduhovljavanje od s t r a n e revizionista, to prikriva
jaz koji razdvaja sadanjost od budunosti. F r e u d ni
je vjerovao u b u d u e drutvene promjene koje e iz
mijeniti ljudsku n a r a v dovoljno da oslobode ovjeka
od vanjskog i u n u t a r n j e g ugnjetavanja; m e u t i m , nje
gov fatalizam nije b i o bez kvalifikacije.
Unakaenje teorije n a g o n a dovrava izvrtanje Freudo
ve teorije. U n u t a r n j i je smjer te teorije b i o (u oitoj
suprotnosti p r e m a terapijskom programu od ida do
ega) od svijesti do podsvijesti, od linosti do djetinj
stva, od individualnih do generikih procesa. Teorija
se kretala od povrine u d u b i n u , od zavrene i pri
pravljene osobe do njezinih izvora i sredstava. To je
kretanje bilo b i t n o po F r e u d o v u kritiku civilizacije: sa
mo p o m o u regresije iza mistificirajuih oblika raz-
50
new Ways in Psychoanalysis, str. 132.
237
 vijenog individuuma i njegove privatne i javne egzisten toga zahtjeva, iz kojeg je psihoanalitika teorija izvela
cije, mogao je on otkriti njihovu osnovnu negativnost sve svoje kritike uvide, revizionisti poputaju negativ
u temeljima na kojima poivaju. Stavie, samo zbog to nim osobinama onog istog naela zbiljnosti koje tako
ga to je iao svojom kritikom regresijom unatrag do elokventno kritiziraju.
najdubljeg biologijskog sloja, mogao je Freud rasvijet
liti razorni sadraj mistificirajuih oblika i, u isto vri
jeme, puni stupanj civiliziranog potiskivanja. Identifi
cirati energiju ivotnih nagona kao libido znailo je de
finirati njihovo zadovoljenje nasuprot duhovnom trans-
cendentalizmu: Freudova ideja srei i slobodi eminen
tno je kritika utoliko to je materijalistika pro
test protiv oduhovljavanja nestaice.
Neofrojdisti izvru taj unutarnji smjer Freudove teo
rije, prebacujui teite s organizma na linost, s ma
terijalnih temelja na idealne vrijednosti. Njihove raz
liite revizije su logiki konzistentne: jedna povlai za
sobom drugu. Cjelina se moe sumirati ovako: Kultur
na orijentacija se suprotstavlja drutvenim ustanova
ma i odnosima kao zavrenim proizvodima, u obliku ob
jektivnih entiteta vie datih nego nainjenih fakata.
Njihovo usvajanje u tome obliku zahtijeva promjenu u
psihologijskom teitu od djetinjstva na zrelost, jer se
samo na razini razvijene svijesti moe kulturna okoli
na definirati kao ono to odreuje karakter i linost,
bez obzira na biologijsku razinu. Obrnuto, samo kad
se izigraju biologijski inioci, unakazi teorija nagona,
moe se linost definirati u smislu objektivnih kultur
nih vrijednosti koje su razdvojene od represivnog os
nova to porie njihovu realizaciju. Da bi se te vrijed
nosti predoile kao sloboda i ispunjenje, moraju se
oistiti od materijala od kojeg su nainjene, a borba za
njihovu realizaciju mora se pretvoriti u duhovnu i mo
ralnu borbu. Revizionisti ne inzistiraju, kao to je Freud
inio, na trajnoj istinosnoj vrijednosti nagonskih potre
ba koje se moraju ukrotiti tako da ljudsko bie mo
e djelovati u meuosobnim odnosima. Odustajui od

238
 K A Z A L O
Adorno, W. Theodor 99 (b), 131
(b), 132 (b), 136 (b), 200 (b)
Alexander, Franz 40 i (b), 56 (b),
59 (b)
Aristotel 103, 104, 108, 112, 132
Armand, F. 191 (b)
Bachelard, Gaston 102 (b), 144
(b), 149 (b), 185 (b)
Bally, Gustav 172 (b)
Barag, G. 54 (b)
Baudelaire, Charles 139 (b), 148
Baumgarten, Alexander 162, 163
(b), 164 (b)
Beagle, Ernest 221 (b)
Benjamin, Walter 205 (b)
Bernfeld, Siegfried 31 (b), 181 (b)
Bibring, Edward 31 (b), 36 (b),
181 (b)
Borkin, Joseph 16
Breton, Andr<5 135 (b)
Brown, O. Norman 145 (b)
Bruno, Giordano 224
Crisholm, C. B. 199 (b)
Dioniz 145. 150 i (b)
Edip 40, 56, 58, 60, 74, 77, 78, 87,
91, 92, 180, 181, 234, 235
Fechner, G. Theodor 34
Fenichel, Otto 37, 53
Ferenczi, Sndor 101, 183, 214
Fourier, Charles 191 i (b), 192
Freud, Anna 73 (b)
Freud, Sifrmund 13, 1719, 20 i
(b), 2330, 31 i (b), 32, 33 i (b),
3537, 39, 4143, 45-^19, 53, 54
(b), 55 (b), 56 (b), 57, 59 i (b),
6062, 64, 66, 67, 6972, 73 i
(b), 74, 77, 79, 80 i (b), 81, 83
87, 99101, 114, 115, 120124,
126130, 133 i (b), 134, 135 i (b),
136140, 143, 145 (b), 150152,
157, 174, 175, 177, 180 i (b),
181, 182 i (b). 183, 187 i (b),
188, 190, 193, 199201, 209, 210
i ( b ) . 211213, 215, 216 i (b),
217222, 224 i (b), 225227,
229238
F r o m m , Erich 70 (b), 211214,
217, 218 (b), 219, 220 (b), 221 (b),
225, 227 i (b). 228 i (b), 229,
230 (b), 231 (b), 233 (b), 234
(b)
Gasquet, Joachim 149 (b)
Gide, Andr 146 (b)
Glover, Edward 81 (b), 135 (b),
182 (b), 210 (b)
Hartmann, Heinz 18 (b), 36 (b),
61 (b)
Hegel, G. W. Friedrich 104, 105
(b), 107109, 112, 165 (b), 166,
204
Heidegger, Martin 158 (b)
Hendrick, Ives 80 (b), 82 (b),
192194
Herder. J. Gotfried 166
Hermo 148
Hesiod 145
Horkheimer, Max 16, 72 (b), 91
(b), 200 (b)
Horney, Karen 217, 227 (b), 231,
234 (b), 236
241
 Jones, Ernest 31 (b), 80 (b), 180
(b)
Jung, G. Carl 134 (b), 135 (b),
171 i (b), 210 i (b)
Kant, Immanuel 155, 156 i (b),
157, 158 i (b), 159, 160 i (b),
161, 162 (b), 163, 165
Kern, Otto 150 (b)
Kleist, Heinrich von 176 (b)
Kluckhohn, Clyde 16, 18 (b)
Kraus, Karl 132
Kris, Ernst 18 (b)
Lantos, Barbara 189
Lenjin, Vladimir Ilji 224
Linforth, M. Ivan 150 (b), 152
(b), 153 (b)
Loewald, W. Hans 202 (b)
Loewenfeld, Henry 16
Loewenfeld, Yela 16
Lowenstein, M. Rudolph 18 (b)
Lowenthal, Leo 96 (b)
Marcuse, Herbert 97 (b)
Maublanc, R. 191 (b)
Mead, Margaret 190
Moerchen, Hermann 160 (b)
Moore, Barrington jr. 16
Mullahy, Patrick 223 (b)
Narcis 143, 145 i (b), 146 i (b),
147 i (b), 148, 149, i (b), 150 i
(b), 153, 154, 173, 184, 185 i (b)
Nietzsche, Friedrich 110113, 204
Novalis 144, 166
Nygren, Anders 115 (b)
O'Casey, Sean 118
Odier, Charles 201
Orfej 143, 145, 147149, 150 i (b),
152 i (b), 153 i (b), 154, 184,
204, 207
Ovidije 153 (b)
Pandora 145
Platon, 35, 102, 115, 143, 182, 184,
186, 198
Plotin 150 (b)
Proklo 150 (b)
Prometej 80, 145, 148, 153
Proust, Marcel 204
Rank, Otto 54 (b), 59, 68 (b),
100, 165 (b)
Rehm, Walther 152 (b)
Reich, Wilhelm 209, 210
Rhode, Erwin 150 (b)
Rilke, Rainer M a r i a 146 (b), 173 E R O S VERSUS L O G O S ?
(b)
Roheim, Geza 101, 183, 184 (b),
185 (b), 190 ( b )
Rousseau, J. Jacques 198
Sachs, Hanns 151 (b), 152 (b) K a d a je M a r c u s e , n a k o n Uma i revolucije, u k o j e m je prika
Sartre, J. Paul 102 (b) zao temeljni d o p r i n o s Hegela konstituciji s u v r e m e n e dru
Schachtel, G. E r n e s t 30 (b), 45 (b)
Scheler, Max 102, 103 i (b) tvene teorije i s u v r e m e n o g (samo)razumijevanja ovjeka obja
Schiller, Friedrich 159, 161, 162 vio Eros i civilizaciju, u kojoj je stavio u pitanje p r a v a c razvi
(b), 163 i ( b ) , 165, 166 i (b), t k a z a p a d n e k u l t u r e k a o i Hegelov znaaj u njenoj orijentaciji
167169, 171 ( b ) , 172 (b), 175
Schopenhauer, A r t h u r 109 na r e p r e s i j u i d o m i n a c i j u , n a s t u p i l e su, u n a j m a n j u r u k u ,
Sokrat 224 n e d o u m i c e . Marcuseove p r e o r i j e n t a c i j e s prevladavajueg na
Sullivan, Harry Stack 217, 220 i n a m e d i t e r a n s k o - z a p a d n o g n a i n a filozofiranja razvijanog
(b), 222, 223 i ( b )
od P l a t o n a do n a i h d a n a , i to prvenstveno p r e k o Hegelovih
Thompson, Clara 217 i (b), 218 koncepcija a n a p o s e njegovog p o j m a u m a , na e s t e t s k e ten
(b), 220 (b). 227 (b) dencije K a n t a i Schillern kao i na 'iracionalistike' teze Scho-
Trotter, Wilfred 56 (b)
p e n h a u e r a i Nietzschea, sa Marxa k a o polazita gotovo cjelo
Valcry, Paul 147 ( b ) k u p n o g njegovog teorijskog bavljenja na F r e u d a , bile su
pokazatelji svojevrsnog o b r a t a kojeg mnogi nisu mogli razu
Wagner, Richard 109
Whitehead, A. N. 136 (b) m j e t i . Dok su j e d n i Eros i civilizaciju s m a t r a l i zakanjelim
Wieseler, Friedrich 149 (b), 150 o d j e k o m teorijskih zbivanja t r i d e s e t i h godina, u kojima su
(b)
intenzivno sudjelovali i njegovi bliski kolege H o r k h e i m e r i
Winterstein, Alfred 83 (b)
F r o m m a u k o j i m a je o t v o r e n a znaajna drutveno-teorij-
Zaratustra 110 ( b ) . 111 (b) s k a p e r s p e k t i v a i n t e r p r e t a c i j o m Freudovog djela ili p a k
Zeus 150 (b) e h o m Dijalektike prosvjetiteljstva k a o i kasnijih H o r k h e i m e -
rovih spisa f o k u s i r a n i h n a p r o p i t i v a n j e o r s o k a k a (raciona-
listiko-)prosvjetiteljske tradicije Zapada; druge je to djelo
toliko zbunjivalo da nisu znali k a k o da ga shvate pa su se
odluili da ga p r e u u j u . Ve iz k o n t e k s t a ovih p r i s t u p a , ali i
iz z n a t n o irega, o t v a r a j u se (barem) dva p i t a n j a : kakav je
poloaj Erosa i civilizacije u Marcuseovom o p u s u i kakva je
s u d b i n a u t o m djelu p o d u z e t e interpretacije F r e u d a . Na ta
e p i t a n j a ovdje biti m o g u e t e k nagovijestiti n e k e odgo
vore.
243
 I
U studiji Neke drutvene implikacije moderne tehnolo
gije1 Marcuse ve 1941. g. upozorava na znaajne promjene
to ih donosi krupnoindustrijski pogon. Taj pogon uvodi
novu tehnoloku racionalnost koja postupno usposta
vlja prevlast nad svim podrujima ljudskog ispoljavanja i
poinje nametati mehaniko ponaanje ljudi, to rezultira
kako intenzivnijim prilagoavanjem postojeem tako i sve
proirenijem standardiziranju individualnosti koja zavrava
u pretvaranju pojedinaca u masu. Dakle, krupnoindustrijska
proizvodnja tei unificiranju pojedinaca i raa 'masovno
drutvo'. Da te drutvene promjene nisu rezervirane samo za
visokoindustrijalizirane zemlje Zapada ve da tehnologizam
proizvodi srodne posljedice i na Istoku pokazano je desetak
godina kasnije u Sovjetskom marksizmu, a iz ve 1941. g. na
znaenog pristupa tehnologizmu/industrijalizrnu raa se zna
menita Marcuseova analiza industrijskog svijeta ezdesetih
godina, ovjek jedne dimenzije? Tendencije uniformiran ja
pojedinaca kulminiraju, prema tom spisu, u proizvodnji sre
tne svijesti odnosno zadovoljstva s postojeim i uz nju ve
zanog jednodimenzioniranja ljudske egzistencije: prihvaanja
kao optimalnog postojeeg usmjerenja tehnolokog rasta i
stalnog uveavanja materijalnog bogatstva, to u osnovi ukida
tlo za (svaku) alternativu a to, u biti, rezultira (samo)repro-
duikcijom graansikog drutva. 3 To postaje nain kojim
postojee biva jedinim kriterijem svega, kojim mogue ustu
pa pred realnim, kritiko pred pozitivnim, dijalektiko i pro-
cesualno pred statinim/vjenim. Kulminacija tehniciziranoga
svijeta je, prema Marcuseu, politika kao tehnika upravljanja
ljudima. Zato se najpogubnijim oblikom procesa oneslobaa-
nja moe smatrati ne ovjekova porobljenost stroju ve nje
gov dragovoljni i afirmativni odnos prema porobljenosti.
1
Some Social Implications of Modern Technology, u: Studies in
Philosophy and Social Science (ameriki naziv za Zeitschrift fr So
zialforschung) IX (1941).
2
3
ovjek jedne dimenzije. Sarajevo: Veselin Maslea, 1968.
U svojoj analizi ovjeka jedne dimenzije J. Habermas u Technik und
Wissenschaft als Ideologie (Frankfurt/Main: Suhrkamp, 1976) upozora
va na Marcuseovo svjetsko-povijesno otkrie novih drutvenih odno
sa u kojima proizvodne snage, koje se na razini visokog stupnja znan-
stveno-tehnikog razvitka odvajaju od proizvodnih odnosa ne samo da
prestaju biti osnova za kritiku legitimacije ve postaju sama ta legiti
macija. Kapitalizam stoga predstavlja prvi nain proizvodnje koji je in
stitucionalizirao samoregulativni privredni rast te koji je problem legiti
macije moi a budui da se na moi gradi to znai i samolegitima-
cije postavio i rijeio uvoenjem proizvodnje suprotnosti kao prin
cipa (samo)reprodukcije.
244
No to vienje (samo)reproduciranja postojeeg pretvara
se krajem ezdesetih godina u nekriveno konzerviranje
aktualnih drutvenih odnosa koje najadekvatnije izraava
pojam preventivna kontrarevolucija koja djeluje na uki
danju ne samo mogunosti ve i same pomisli na prevlada
vanje postojeeg.
U tim ocjenama Marcuse slijedi neke filozofske analize
suvremene tehnike koje otkrivaju da je dananja tehnika
rezultat novovjekovne upravljenosti na efikasnost, uinak.
Nakon to je u spomenutoj analizi iz 1941. g. pokazao njen
orsokak te zatvorenost i samozarobljenost, te osobine Mar
cuse dalje ispituje i po prvi puta opsenije razvija u Erosu
i civilizaciji.
U svom filozofskom istraivanju Freuda Marcuse se
usmjerava na prema njegovom sudu glavnu Freudovu
tezu podreenosti pojedinca zahtjevima civilizacije,
prevlasti stvarnosti nad tenjama psihikog aparata ka ugodi,
represivnosti kolektivnog ivota. Polazei od Freuda, ali
idui dalje od njega, Marcuse nastoji iznai uzroke represiji.
I premda smatra da Freudova antropoloka razmatranja imaju
mnogo vie simboliku no stvarnu vrijednost te premda je
za njih mogue rei da predstavljaju u mitsku prolost pro
jiciranu antagonistiku sadanjost, 4 on slijedi darvinistiko-
-frojdovski sketch prahordi, dominaciji oca-tiranina, oceu-
bistvu,5 da bi time istakao, bar na simbolian nain, Freudovo
vienje poetaka zapadne civilizacije tj. ukazao na nasilje,
dominaciju, represiju kao njen temelj ali i osnovni sadraj.
Jer ti, na poetku prisutni odnosi kasnije e se dalje razvijati
i proirivati: napredak civilizacije pokazuje se kao napre
dak dominacije.
Tu tezu, preuzetu od Freuda, Marcuse drugaije obraz
lae. Njezin izvor on nalazi u upravljenosti drutva na
ovladavanje prirodom pa civilizaciju identificira sa stjeca
njem vlasti nad prirodnim silama. Nastavimo li razmiljati
tim putem pokazat e se da je stjecanje vlasti, dominacija po
seban nain odnoenja koji nuno postaje jednoobrazan, pro
tegnut na sva podruja ljudskog ispoljavanja, odakle zaklju
ak da je dominiranje ovjeka nad prirodom istovremeno i
dominiranje ovjeka nad ovjekom. Konkretno povijesno gle-
4
Darwinu, iju tezu prahordi rabi i Freud, Engels kae: elo
Darwinovo uenje borbi za opstanak prosto je prenoenje iz drutva
na organsku prirodu Hobbesovog uenja bellum omnium contra
omnes i graanskog ekonomskog uenja konkurenciji kao i Malthu-
sovog uenja konkurenciji. V. F. Engels, Dijalektika prirode, Marx-
-Engels, Dela, t. 31, str. 466.
5
Usp. Freudove lanke pod zbirnim naslovom Totem i tabu, u: S.
Frojd, Izabrana dela, Novi Sad: Matica Srpska 1976, sv. 4.
245
 dano, to je vie raslo ovjekovo ovladavanje prirodom, bez
obzirno nasilje ljudskog subjekta nad tako shvaenim pri
rodnim objektom, ime se uveavala povijesno proizvedena
(ideo)loglnost rasapa izmeu ovjeka-subjekta i prirode-
-objekta, metodoloki i sadrajno stimulirana nemogunost
njihovog povezivanja, to je vie ovjek eksploatirao drugog
ovjeka.
No Marcuse upozorava da tatkav dominatorski odnos nije
djelovao samo u podruju pragme, pukog injenja, ve je
od samih poetaka bio prisutan i u duhovnim ljudskim dje
latnostima. Konkretno, on je u kulturi Zapada prisutan kroz
filozof'ju pa na konkretnim primjerima Marcuse pokazuje
kako dominacija i represivnost vrlo rano dobivaju i ufnsku,
svjesnu artikulaciju. Tako npr. ve u razdoblju kanoniziranja
Aristotelove logike logos biva poiman kao um koji sreuje,
klasificira, gospodari. (Raz)um kao ukazivatelj i osiguravatelj
ljudskih mogunosti, usmjeren na gospodarenje prirodom,
potiskuje one sve ljudske sposobnosti koje nisu neposredno
proizvodne. Koncepcija (raz)uma-gospodara javlja se, po
Marcuseu, i kod Hegela, naroito u Fenomenologiji duha gdje
duh, da bi se iz svog drugobitka vratio samome sebi, mora
prevladati razna posredovanja i sva stanja neduhovnosti. Sli
no tome, od Platona na dalje, kod veine filozofskih mislila
ca, rat : o je smatran bilo jedinom, bilo viom (ili: vrhovnom)
ljudskom sposobnou iji je zadatak vlastita supremacija
odnosno podreivanje ili 'preinaavanje' onih koje su sma
trane niima. U 'izvanjskom' odnoenju, pokoravanju prirode
i odatle izvedenim posljedicama, gdje pokoravanje poprima
sve : organiziranije i sistematskije oblike, um je organizator,
vod telj dominatorske aktivnosti, dakle sam njen temelj.
Budui da se u 'unutarnjem odnosu' um javlja kao subjekt
i dominator te da je u 'izvanjskom odnosu' on uvijek organi
zator dominacije, Marcuse zakljuuje nedvojbenoj poveza
nosti dominacije i uma. Ta se, po njegovom sudu nepobitna
sprega ne iscrpljuje u racioniranju ili rac'onaliziranju
dominacije ve se sva racionalnost, kondenzirana u logosu
:
koji je uvijek logos dominac je, pojavljuje kao racionalnost
dominacije. Nakon to je, dakle, pokazano kako nema do
minacije bez uma ali i kako se svaka racionalnost, svojim
ustrojstvom pokazivala dominatorskom, mogue je zakljuiti
sinonimnosti umnosti i dominacije.
Do Erosa i civilizacije Marcuse je umnost smatrao jednom
od osnovnih odlika ovjeka. Kondenzirana u filozofiji, ona
je otvarala realne mogunosti te bila osnovno orue trans-
cendencije. ovjek je bio poiman kao bie uma i s obzirom
na tu osobinu, kojoj pripada sredinja uloga u ovjekovoj
246
praktikoj djelatnosti mijeojanja/oljuivanja svijeta, um je
smatran sukonstituentom ljudskog univerzuma. Zbog uloge
ovjekovog uma u tom mijenjanju/oljuivanju, ova Marcu-
eova teza nije znaila idealno, umsko porijeklo svijeta ve
iznalaenje sri ovjekovog funkcioniranja.
I u Erosu i civilizaciji Marcuse e i dalje ovjeka smatrati
djelatnikom. Simbolizira ga Prometej ija su osnovna obilje
ja pobuna i produktivnost. No te osobine u ovom kontekstu
imaju suprotno znaenje onome to bi ga dobivale u dotada
njim Marouseovim djelima. Marcuse smatra da je cijena
kulture to ju je Prometej zasnovao na pobuni i proizvodnji
stalna bol a produktivnost koja otpoinje davanjem ljudima
vatre i umijea je neprestani napor ovladavanja ivotom.
Sve osobine to ih objedinjava i simbolizira lik Prometeja
vezane su prema Marcuseu s represivnocu a njegov lik po
staje arhetipom principa izvedbe. Marcuse, dakle, zadrava
svoju raniju dijagnozu suvremenosti, ali joj daje drugaije
znaenje.
iRazlog tome je Marcuseovo isticanje druge negativne
strane uma. Uvid u sve evidentnije i rasprostranjeni je za in
dividualnu slobodu pogubne konsekvence suvremenog indus
trijskog totalitarizma, kakve su pokazane u ovjeku jedne
dimenzije, i znanje da je tehniko-tehnoloki pogon, kao re
alna podloga industrijskog drutva, sazdan na racionalnoj
organizaciji znanosti, proizvodnje, naina ivota odnosno da
je um su-radnik takve stvarnosti, ponovo vode Marcusea
zakljuku dominatorskoj odnosno izvedbenoj osobini uma.
Nasuprot ovako vienoj zapadnoj kulturi kao kulturi do
minacije i represije par excellence u Erosu i civilizaciji Mar
cuse nalazi izlaz u ovjeku bitno drugaijih osobina. To je bi
e osloboeno represivnog uma, dijametralno suprotnih odli
ka i naina odnoenja, bie nove osjetilnosti. Poticaj i argu
mentaciju za to svoje rjeenje Marcuse nalazi u filozofemima
tzv. iracionalista Schopenhauera i Nietzschea, ali uz njih Mar
cuse u ovome djelu otpoinje i revalorizaciju romantiarske
ideje emancipatorskoj dimenziji umjetnosti, u emu se osla
nja na Kanta i Schillera. Slino Schellingu, ali ne u tolikoj
mjeri radikalno, Marcuse smatra da je umjetniko djelo pro-
nositelj onoga to je diskurzivnoj ovjekovoj djelatnosti ne
dostupno, tj. da umjetnost i razotkriva ali i stvara ono to je
pojmovnom naporu nemogue. S druge strane, glavna Mar
cuseova dijagnoza aktualnog totalitarizma gradi se na proka
zivanju intelektualnog, hladnog, znanstvenog, calculistikog
jednodimenzionalnog itd. irenja represivnosti. Stoga jedno
dimenzionalna misao, sretna svijest, koja je sama represivna,
247
 ne moe represivnost ukidati pa udarno podruje emancipa
cije Marcuse smjeta u estetsku dimenziju, za to je pretpo
stavke izradio ve Schiller tezom kako ljepota, estetsko isku
stvo pa posredno i uitak praktiki obrazuju za stvarnu slobo
du 6 kako stoga to pokazuju bijedu i runou aktualne pri
sile tako i zato to onaj tko jednom iskusi uitak nastoji
odrati njegovo trajanje.
Eros i civilizacija unosi nekoliko novina u Marcuseov opus:
u tome spisu Marcuse otpoinje sistematski pokazivati ne
gativnu stranu uma i povezivati je s tehnikom civilizacijom,
ime je izvrena priprema za kasnija kritika propitivanja
zapadne (kao i svake umske i tehnoloki razvijene) kulture;
uvodi estetsku dimenziju koju vie nee naputati, koju e
iznova obraivati u gotovo svakom svom radu; prihvaa se
interpretacije Freuda koji, uz Hegela i Marxa, postaje trea
konstanta u njegovom stvaralatvu.
II
Nekoliko je razloga Marcuseovog pribjegavanja psihoana
lizi. Ona mu otvara nove uvide u stanje drutvenih odnosa,
naroito u rasvjetljavanje utjecaja drutva na ivot pojedin
ca; na taj se nain, nakon to su to uinili njegovi done
davni institutski colege, i Marcuse ukljuuje u tada sve po
pularniju aktualizaciju (zapravo: drutvenoteorijsku interpre
taciju) Freuda, ime pokuava izvui kritiku teoriju iz krize
u koju je zapala krajem etrdesetih godina. No Marcuseovom
temperamentu ne odgovara pasivno i distancirano proma
tranje ve svojim aktivnim ueem toj aktualizaciji daje
osobni peat te u svom istraivanju iznalazi 'lijeve' konse-
kvence Freudove misli. Ovo posljednje Marcuse iskazuje no
vim kategorijalnim aparatom koji slijedi iz Freudovih kon
cepcija, aktualiziranih iz obzora vremena i prostora u ko
jem djeluje i misli Marcuse. No tome, zacijelo, pridolazi
jo jedan moment: potreba nove, od dotadanjih drugaije
interpretacije Freudove misaone batine. Do Marcuseovog
pothvata postojalo je nekoliko pokuaja sociolokih i poli
tikih interpretacija Freuda prvenstveno u obliku poveziva
nja Freuda i Marxa. Meu tim pokuajima najpoznatiji su oni
S. Bernfelda, W. Reicha i E. Fromma. U njima je redo
vito pokazivana represivnost i patogenost postojeeg stanja
6
tome podrobnije u Fredrik Dejmson, Marksizam i forma, Beo
grad: Nolit, 1974, naroito str. 103.
248
odakle je slijedio zakljuak urgentnoj potrebi da ga se
korjenito mijenja. Uprkos nekim originalnim zapaanjima
do ikojih su dolazile takve sinteze, one su redovito patile
od manje ili vie prisutnog metodskog (i metodolokog) pro
blema stapanja Marxovih i Freudovih koncepcija. Taj vie
ili manje neprevladani dualizam Freuda i Marxa znatno op
tereuje na taj nain dobivene radikalne rezultate. Marcuse,
meutim, kree drugim putem. Nakana njegovog filozofskog
istraivanja Freuda je da psiholoke probleme obrne u po
litike i socioloke.
U tome Marcuse Freudu honorira da je naslutio, premda ne
i eksplicirao upravo politiku i socioloku dimenziju psihikih
(koncepata. Nesumnjiva Freudova zasluga je psiholokom (to
nije: psihoanalitikom) metodom otkrivena dominantna i
represivna dimenzija zahtjeva (pa i diktata) stvarnosti u for
miranju psihifkog ivota ovjeka. Pa ipak, premda nije uspio
teorijski pokazati svu utemeljenost dominacije principa stvar
nosti, koji diktatom izvanjskosti iz psihikog ivota istiskuje
princip uitka, niti je uspio doprijeti do krajnjih uzroka ta
kvog stanja, Freud je u osnovi korektno registrirao i raskrin-
ikao svjesnom ivotu, golom opaaju nedostupne oblike djelo
vanja principa stvarnosti. Ve kod samog Freuda princip
stvarnosti znai djelovanje anonimnih drutvenih odnosa, re-
guliranost ivota izvanjskom dominacijom mnogo vie no
vlastitim potrebama.
Ali sva ta otkria, ma koliko znaajna, ne mogu u potpu
nosti zadovoljiti Marcusea. Princip stvarnosti je, prema Mar
cuseovom shvaanju, termin odvie openit i irok da bi
adekvatno oznaio aktualnost. Marcuseu je, jednaiko tako,
vjerojatno bilo stalo i do svojevrsne distance od Freuda koji
nije u dovoljnoj mjeri razlikovao bioloke od drutveno-po-
vijesnih faktora pa aktualnu stvarnost i njeno osnovno na
elo preimenuje u princip izvedbe (performance principle).
Pod tim terminom Marcuse, najopenitije, razumije odre
eni tip drutvenog odnosa. Njega jo uvijek markira
ANANKE, oskudica. Princip izvedbe nije karakteristika cje
lokupne civilizaciie ve se formira tek na razini zgrtakog i
antagonistikog drutva . . . u kojem je donvnacija sve vie
racionalizirana . ..
Ta, pak, dominacija postaje sve vie nelina, impersonalna.
Budui da pitanje promjeni neke aktivnosti implicira pi
tanje promjeni subjekta (ili bar: u subjektu) te aktivnosti,
pomaci u oblicima dominacije istovremeni su onima njihovih
uzroka, oblika naina proizvodnje i prestrukturiranja dru
tvenih odnosa i njihovih nosilaca. Marcuse je u ranijim spi
sima pokazao uzroke tih zbivanja: to su promjene od libera-
249
 listikog, individualistikog kapitalizma organiziranome, kor
poracijskom. 7 Vlasnik, poslodavac, eksploatator prestaje biti
pojedinac ve to postaje grupa koja prerasta u ogromnu
korporaciju, impersonalnu instituciju. Na razini empirije, u
linom kontaktu, kao neposredni sprovoditelj dominacije ja
vlja se administracija. Ona pak, u raznim svojim oblicima, za
stupa i reproducira tek jedan mehanizam aktualnih odnosa
dok istinski subjekt tog mehanizma nije vie ni generiki
shvaeni ovjek, ni neki pojedinani sloj drutva kao ni na
izgled svemoni pojedinac, ve jedan specifian, fetiizirani
ljudski proizvod: mona samoreproduktivna mainerija kru
pne industrije.
Uz do sada navedene osobine industrijalizma Marcuse na
vodi i poseban, drutveno sankcionirani oblik represije, koji
je u uskoj vezi s principom izvedbe: to je viak represije. On
ga razlikuje od osnovne represije, po Marcuseovom sudu filo-
genetski nune za opstanak u ljudskoj zajednici. Viak slijedi
iz potrebe za dodatnim, nenunim upravljanjem ljudima, iz
specifinih institucija, interesa za posebnim vrstama domi
nacije. Iz prikaza nastanka tog vika slijedi sinonimnost do
minacije i vika represije kao i zakljuak da je irenje domi
nacije nuno praeno ekspanzijom vika represije.
Budui da Freudovo djelo prua mogunost da se suvreme
nom reinterpretacijom njegovih otkria na plodan nain
otkrivaju ostalim teorijskim pokuajima skrivena suvremena
zbivanja, Freud je aktualan i jo neprevladani mislilac. Me
utim, Marcuseova intencija zasigurno se ne iscrpljuje u pri
kazivanju Freuda aktualnim. Cjelokupno izvoenje u Erosu
i civilizaciji, naroito u 1. dijelu, otkriva skrivene tendencije
u psihoanalizi, tj. u psihoanalizi impliciranu a ovdje ekspli
ciranu metodu prevladavanja principa stvarnosti. Marcuseom,
dakle, otkrivene skrivenosti psihoanalize upravljene su iz spe
cifine analize postojeeg na zahtjev za njegovo korjenito
prevladavanje. Marcuseovo izvoenje tee neposredno iz psi
hoanalize on, naime, tvrdi da su radikalne drutvene kon-
sekvence mogue i iz analize djela samoga Freuda te da
Freudu nisu potrebni dodaci i dopune, kao npr. povezivanje s
Marxom, da bi se doprlo do zahtjeva za dubokim drutvenim
i individualnim preobraajem.
Marcuseovo filozofsko istraivanje Freuda znai isticanje
bitnih punktova Freudovog uenja koji sadre dalekosene
socioloke i politike posljedice te ukazuju na unutar same
7
Marcuse je tome pisao u vie navrata. V. npr. Borba protiv libe
ralizma u shvatanju totalitarne drave, u: H. Markuze, Kultura i
drutvo, Beograd: BIGZ 1977; Some Social Implications . . .: Sovjet
ski marksizam, Zagreb: Globus, 1984, itd.
250
psihoanalize neosvjetene pretpostavke jednako kao i inhe
rentne konsekvence. Ali i sam, tako sagledani Marcuseov na
por, ima vlastitih konsekvenci: on svjedoi da psihoanaliza
potrebuje filozofsku refleksiju, ne samo zbog metodolokih
razloga propitivanja vlastite -metode i njenih dosega ve i
zbog otkrivanja novih sadraja inae skrivenih psihoanaliti
kom diskursu zarobljenom u analitiku tehniku.
iNo uprkos zanimljivih zakljuaka do kojih se probila Mar
cuseova interpretacija Freuda, ona izaziva i neke nedoumice.
Marcuseovo psihoanalizom potaknuto stavljanje u pitanje
smjera razvitka zapadne civilizacije, njegovo ukazivanje na
emancipatorske dimenzije iracionalnosti i estetske dimen
zije izvedeni su iz Freudovih postavki i njegove analize o
vjeka. Meutim, otvoreno je pitanje koliko je mogue iz Fre
uda koji je, naroito u kasnim djelima, zastupao gotovo
ultraracionalistike teze (da je zadaa psihoanalize proiri
vanje ega, svijesti, na 9 raun ida, nagona 8 ; da je LOGOS na
(psihoanalitiki) bog ; da je istinsko rjeenje ovjekovog
konfliktnog naina ivota u tome da se ovjekov nagonski i
vot podredi diktaturi uma"), kritiki propitati upravo racio-
nalistike zasade (ili, pak, u osnovi njihove rezultate) zapa
dnoga svijeta. Nadalje, u svom kritikom Freudom potaknu
tom propitivanju represivnosti postojee kulture Marcuse pre
uuje neke kontroverzne ali dobrim dijelom apologetske
Freudove teze, kao npr. one iz Nelagodnosti u kulturi gdje
Freud iz bioloke opremljenosti ovjeka nagonom smrti za
kljuuje nunoj represivnosti svake ljudske zajednice.
Ve odavde je vidljivo da u svojoj interpretaciji Freuda
Marcuse ne uzima u obzir cijeli njegov opus. Posebna optika
kojom Marcuse elaborira tu interpretaciju u suglasnosti je s
metodom njegove selekcije onih Freudovih tekstova ili pak
samo njihovih dijelova koji mogu posluiti Marcuseovoj ar
gumentaciji potrebi radikalnog prevrata. Ako je tome
uistinu tako, to onda znai da u svojoj interpretaciji Freuda
Marcuse koristi i miljenja kojima ne navodi izvore. I dalje,
da je Marcuseova interpretacija Freuda mnogo bogatija no
to je Marcuse to u danom trenutku bio spreman priznati
(to bi bilo mogue i egzaktno pokazati) te da je selektirani
Freud ne iskljuivi sadraj ve jedna, premda sredinja,
komponenta spomenute interpretacije.
8 Pri kraju XXXI predavanja Uvoda i psihoanalizu.
9 Usp. Die Zukunft einer Illusion, u: S. Freud, Fragen der Gesellschaft.
Ursprnge der Religion. Studienausgabe, Bd. IX, Frankfurt/Main: Fi
scher Verlag, 1974, S. 187.
10 U pismu Einsteinu Warum Krieg?, u: isto, S. 284.
251
 III
U svojini tumaenjima Freuda kao i interpretativnim sagle
davanjima suvremenog svijeta Marcuse istie eros kao sre
dinju dimenziju novog ovjeka ali i kao osnovu nove civili
zacije. Ali, da bi uspostava erosa bila mogua, valja prevladati
dominacijom i represijom kompromitirani ali vladajui logos.
Znai li to, moda, da je Marouseova nakana ukinuti domina
ciju logosa i uvesti vladavinu erosa?
Eros i logos su odvajkada smatrani dijametralno suprotnim
principima. Tako je npr. u najranijim, do danas sauvanim
zapisima Eros smatran nerazumnom neukrotivom silom. He-
siod je npr. mislio da Eros ima najveu mo nad smrtnicima
te da je neprijatelj njihove umnosti dok Sofokle u Antigoni
tragediju glavne junakinje prikazuje djelom destruktivnog
ali nepobjedivog Erosa koji svoje rtve dovodi do ludila;
slian prJmjer nalazimo u Euripidove Fedre (u Hipolitu).
Eros je drugaije vien u filozofskim djelima. Kod Empe-
dokla je smatran pokretakim principom koji pokree i spaja,
a posebno mjesto zauzima kod Platona koji ga odreuje pr
venstveno kao ljubav za lijepo odnosno dobro, to znai kao
pokretaki princip ovjeka.
Logos, pak, u Heraklita oznaava princip s trojakom funk
cijom kao zakon funkcioniranja kosmosa u cjelini zatim
ovjeka i njegove spoznaje. Ovu orijentaciju nastavljaju sto-
ici koji logos smatraju umskom osnovom funkcioniranja sve
mira a ideal ovjeka uspostavljanje sklada s prirodom odno
sno logosom kao njenog glavnog principa. Za urn se uskoro
javlja novi termin (NOUS) ali uprkos terminolokim razli
kama, od poetka antike misli pa do Aristotela formira se
kontinuitet vrhovnog znaaja uma.
Analogno moguim izopaenjima monarhije u tiraniju, um
esto degenerira u tiranina svega neumskog, prvenstveno
osjetilnosti i afektivnosti. Na putanji ne samo dominacije
uma ve i njegovog tiranskog izopaenja, razvija se graan
sko novovjekovlje, organski upravljeno na instrumentalisti-
ko postvarenje sveg ivog, pa tako i ovjeka. No dok 18. i
19. stoljee obiljeava primarnost instrumentalnih djelatno
sti, u drugoj polovici 20. stoljea one toliko hipostaziraju da
poinju pokazivati tendencije hipertrofiranja pa i monopoli
ziranja: instrumentalna djelatnost bi da bude ne glavna, ve
jedina.
Uz ovakva usmjerenja razvija se i opreno. Mogue ga je
pratiti od antikog hedonizma, preko romantizma, 'iracionali
zma', egzistencijalizma, kroz varijacije osnovne teze kako je
252
ono neumsko, mrano i umu, pojmovnoj artikulaciji nedoku
ivo zapravo bitno, dragocjeno i egzistencijalno neponovljivo.
Ta se dva principa umskog i afektivnog, logosa i erosa
pojavljuju kao suparnici. U njihovoj dananjoj borbi za
prevlast svaki od njih nastoji postati jedini, to znai elimini
rati drugoga. A to implicira podijeljenost, raskoljenost ovje
ka na dvije, meusobno nepomirljive sfere a zatim na (apso
lutnu) prevlast jedne od njih i ovjekovo jednodimenzio-
niranje. Da li je i Marcuse sljedbenik takvog suprotstavlja
nja? Ne znai li njegov plaidoyer za eros upravo maloas
spomenuto jednodimenzioniranje ovjeka? znae li ti nje
govi zahtjevi oprost od uma i umskog djelovanja? znae li
oni odricanje od ranije zastupane povijesnosti i sklanjanje
u preputenost, mirovanje, definitivno zamjenjivanje pro
duktivnosti receptivnou? konano, da li je Eros i civili
zacija Marcuseov trenutani, kasnije zaboravljeni hir ili pak
ozbiljan zaokret u njegovom opusu, svojevrsno razrauna
vanje s vlastitom misaonom 'predpovijeu'?
Za brojne nesporazume to slijede iz tog teksta odgovo
ran je i sam autor. Tako npr. kada govori dominatorstvu
uma, tvorbi reda i poretka, potiskivanju i ugnjetavanju sve
ga neumskog a prvenstveno osjetilnog, on preuuje (ili mo
da previa) da je pri tome rije otuenim oblicima um
skog, alijenaciji koja je posvuda na djelu. Ve u ovom istra
ivanju nagovjetena je osobina koja e se kasnije javljati
kao glavno obiljeje Marcuseovog vienja suvremenosti
jednodimenzionalnost. Jer, svoenje svekolikog ovjekovog
zbivanja na umnost neosporna je potvrda jednodimenzional-
nosti.
Zapravo je glavni problem u tome to Marcuse kao da
nije svjestan specifinog naina na koji rabi termin um.
S obzirom na aktualnu jednodimenzionalnost te gotovo is
kljuivu usmjerenost na diskurzivnost kao i podrazumije
vano iskljuenje osjetilnosti, Marcuse, u stvari, svjedoi
transformaciji/degeneraciji uma u razum. To biva transpa-
rentnim u ovjeku jedne dimenzije gdje Marcuse prikazuje
preorijentaciju cjelokupnog naina ovjekovog odnoenja, po
taknutu visokoorganiziranom tehnolog ; jom zasnovanom na
(pro)raunu. Tehnoloki proces kao i njemu podreeno dru
tveno zbivanje odstranjuju za tehnoloku efikasnost tetnu
osjetilnost i afektivnost pa se cijela ovjekova psiha pretvara
u jednodimenzionalnu razumskost. Marcuse, dakle, ne ustaje
protiv uma uope ve protiv odreene manifestacije uma,
protiv (raz)umske represivnosti povijesno uobliene u jedno-
253
dimenzionalnost, to sve predstavlja razliite oblike otuenja ije. A postojeim provocirana pobuna nagona moe postati
uma. realni politiki faktor samo ako je prati i pobuna uma bu
dui da emancipacija osjetila, u koju nije ukljuena emanci
To znai da se Marcuse i dalje, u biti, zalae za ovjeka pacija uma, biva slijepa i samoubilaka.
kao bie uma. Ali kako pomou takve interpretacije izii na
kraj s njegovim projektom uspostavljanja ovjeka nove osje Kako na ovdje navedenim, tako i na brojnim drugim
tilnosti? ne rabi li Marcuse tu sintagmu kao kontrapunkt mjestima Marcuse kritizira hipostaziranje dijela na utrb
klasinoj koncepciji uma? To tim prije to se moe stei cjeline pa se ne moe sam zalagati za ono to osuuje. A to
utisak da, s obzirom na sistematsku upravijenost na estet bi znailo da iz njegovog opusa nije mogue izvesti zalaganje
sko, uitak, osjetilnost, upravo u Erosu i civilizaciji Marcuse za bilo koji partikularitet kao to bi npr. bilo suprotstavlja
razraunava s umom u ime osjetilnosti, s razumskom pro- nje erosa logosu. Njegovo plediranje za novu osjetilnost kao
raunatou u ime afektivne spontanosti. novu umnost istovremeno je i zalaganje za novi odnos logosa
i erosa: Marcuse bi njihovu neantagonistinost, njihovo obje
No Marcuse zacijelo zna da um i osjetila ne mogu biti sa dinjavanje.
svim razdvojeni pa zato ne pledira za novu, na osjetilnosti
graenu jednodimenzionalnost ve kad osjetilnost suprotsta Gvozden Flego
vlja industrijskoj (raz)umskoj efikasnosti stvara protuteu
postojeem i njome ukazuje na novu mogunost: reafirma-
ciju osjetilnosti koju treba shvatiti kao naputanje dosadanje
jednodimenzionalne zapadne (raz)umskosti upravljene na
sve ubrzanije uveanje proizvodne efikasnosti. Pri tome Mar
cuse neprestano ponavlja kako ga ne zadovoljava postojea
osjetilnost pa zato traga za novom, to se ne smije shvaati
kao naputanje svake umnosti ve kao tenja u iznalaenju
mogunosti za prevladavanje aktualne usmjerenosti na ma
sovnost a u pravcu nove umnosti. To je i explicite formuli
rano na nekoliko mjesta u posljednjem poglavlju Erosa i
civilizacije gdje Marcuse govori novoj ideji uma, racio
nalnosti zadovoljstva, osjetilnoj racionalnosti, libidinalnoj ra
cionalnosti, jedinstvu uma i nagona itd. U tom svjetlu se na
mee zakljuak drugaiji od prvotnog utiska: Marcuse u
prethodnim poglavljima ne ustaje protiv uma uope ve pro
tiv odreene vrste uma, protiv njegovog otuenja u represiv
ni, u jednodimenzionalni um.
Ovdje naznaeno jedinstvo uma i osjetila provlai se kroz
kasnije Marcuseove radove. U Eseju osloboenju" on govo
ri radikalnom preoblikovanju drutva koje ukljuuje sje
dinjenje nove osjetilnosti
12
s novom racionalnou a u Kontra
revoluciji i revoltu novoj osjetilnoj kulturi u kojoj nova
osjetila postaju izvorom nove neeksploatatorske racionalno
sti. U istom tekstu on nas pojanjenjima svojih stavova oslo
baa eventualnih zaostalih dilema: emancipacija svijesti mora
tei zajedno s emancipacijom osjetila jer da bi istinska pre
obrazba to bila, ona mora obuhvaati cjelinu ljudske egzisten-
11
12
Kraj utopije. Esej osloboenju. Zagreb: Stvarnost, 1972.
Kontrarevolucija i revolt. Beograd: Grafos, 1979.

254