Ivan Slamnig

Hrvatska versifikacija

Osnova stiha i poeci hrvatske versifikacije

Tipovi versifikacije koji su se javili u razvoju hrvatskoga stiha:

1. Izmjenini (alternativni) stih izmjenjuju se naglaeni i nenaglaeni slogovi (to je onda
akcentski stih) 19.st u hrv. knji.
2. Slogovni (silabiki) stih ima jednak ili priblino jednak broj slogova.
3. Verbalni stih jednak broj fonetskih rijei u stihu
4. Sintagmatiki stih stih skupina rijei

Poeci hrvatskog stiha

Starija hrvatska poezija traje sve do preporoda u 30-im godinama 19. st. Nizom stiha moe se
smatrati Baanska ploa, najstariji dokument hrvatskog jezika.

Europski kontekst srednjovjekovnog i renesansnog stiha

Praosmerac jednolan = u paru daje 16erac (Ranjinin zbornik)

Stih bugartice izrazita cenzura
Lat. versifikacija 12. i 13. st. pravilnost izmjene akcenta. Ambrozijski osmerac.
Maruli 8erac fiksiran stalnom cenzurom (tip 4:4 ili tip 5:3 (3:5) prvi pandan akcenatskom
trohejskom tetrametru, drugi ambrozijanskom osmercu).
Asimetrini osmerac doputa muku rimu
Zorani nam pokazuje da se hrv. 7erac smatrao pandanom talijanskom. Petrarkin sedmerac bio je
izosilabian. Zoraniev 7erac moe imati m ili rimu.
- 11erac rasporeda 5+6 (u Dore Dria 11erake tercine) taj stih hrv je varijanta tal
endecasillaba.
- 12erac shema rime po uzoru na romansku versifikaciju. Kao ritmiku podlogu
12ercu 2x estercu treba smatrati dvodijelnu ritmiku strukturu.
- francuski aleksandrinac, nazvan tako u 14. st po popularnom spijevu o Aleksandru; moe imati
muklo 'e', slog vie, na kraju bilo kojeg 6erca, to odgovara prirodi francuskog jezika.
- 2 najpopularnija stiha stare hrvatske poezije bili su 8erac i 12erac. Prva faza razvoja:
sparivanje akcenatskih cjelina, 2. faza: stapanje lankovite podloge i mediteranskih metrikih
okvira koji donose i izosilabizam. 3. fraza: polarizacija stihova na britonine i oksitonine.

Razvoj stiha u 17. st (zlatnom dobu dubrovake knjievnosti)

Suvremeni je stih akcenatski, a stari i narodni lankoviti su i silabini. Postoji stanoviti

paralelizam razvoja umjetnog i usmenog stiha, tako to je usmeni, narodni stih konzervativniji,
tromiji u mijenjanju. Pojam narodnog stiha jest deseterac. S prodorom 10erca povezujemo
gubljenje 11erca 5+6, koji se javlja u imitacijama safike strofe.

U 17. st. posebnu popularnost postie 8erac. To je tzv. simetrini osmerac, koji se sastoji od 2
lanka od po 4 slogaa. lanci u takvom narodnom 8ercu mogu zavravati vielonicom, dok je
stari osmerac mogao na kraju imati i jednoslonicu. U narodnom i starom 8ercu ne moe se
govoriti o pravilnosti rasporeda akcenta. No, ipak imaju stanoviti trohaini prizvuk.
U suvremenoj versifikaciji 8erac ivi kao prevodilaki stih, i to posebno za prijevode panjolske
poezije. Usavrio ga je Nikola Milievi i dao mu akcentski, trohejski karakter.

U 17. st. 12erac nije toliko popularan. Jednakosloni 12erac, koji se javlja i kao prevodilaki stih,
ima jasno izraenu trohainost. U hrvatskom prevodilatvu, javlja se kao pandan aleksandrincu
binarno akcenatski stih s uzmahom.
12erac starih dubrovakih pjesnika razlikovao se od 12erca ostalih hrvatskih pjesnika.
Marulievi dvanaesterci (kojima je pisao i Hektorovi) sastoje se od 2 6erca (a takav je i narodni
12erac). Stari 6erci, morali su imati m rimu i jednoslonicu na kraju, makar je lanak
parnosloan. Ti pjesnici iz sjevernih dalmatinskih krajeva 12erac su upotrebljavali za epske,
narativne poeme (Maruli, Barakovi, Hektorovi, Krnaruti).
Dubrovaki pjesnici imali su drugaiji 12erac. Puno se pazilo na ''malu'' cenzuru, koja 6erac
dijeli stalnom granicom na 2 trosloga. On postaje stih neparnoslonih lanaka. Dvanaesterac je
ternaran. U Dubrovniku se 12erac javlja kao narativni stih kod Vetranovia u alegorikoj poemi
Piligrin. Inae je 12erac lirski i dramski stih, a kad se u 17. st. javlja ep, on je u 8ercu.

Gunduli pazi da mu u 8ercima rima bude dvoslona, enska.

Gunduli prevodi Ariannu (uglazbio Monteverdi) 8ercem, iako su u originalnu 7erci i peterci.
Prijevod je zvukovno razliit.
Kod 8erca se razabire uestalost naglasaka na neparnim slogovima.

Stari hrvatski stih nije se obazirao na naglaske.

Glavne crte versifikacijskog stanja u 17. st.:

- stih parnoslonih i neparnoslonih lanaka: stih parnoslonih zavrava vieslonicom ( rima)
dok neparnosloni moe imati jednoslonicu na kraju.
- zamiru stihovi gdje je prvi lanak neparnosloan, a drugi parnosloan (11erac 5+6).
- kod pjesnika dubrovakog kruga sve se vie izotruje ternarnost 12eraca, a 8erac istodobno
postaje popularniji.
- na sjeveru i sjeverozapadu 12erac se ne raspada na trosloge i ima redovito ensku rimu.
- pojavljuje se 10erac, asociran s pukom, seljakom ili ratnikom popijevkom.

Pokuaji kvantitativnog stiha u 17. i 18. stoljeu

U kvantitativnoj metrici govorimo o slogovima dugima po naravi (natura) i po poloaju

(positione). O duljini po naravi govorimo onda kad je vokal u slogu dug, a po poziciji onda kad
se vokal nae pred dva konsonanta.
Kao prvi hrvatski heksametar M. Kravar navodi onaj iz posvete Sirene P. Zrinskog, s ime s
Slamnig ne slae, ve navodi J. Krianiev heksametar pohvala koju Ilirija izgovara u knjizi
Athanasiusa Kirchera.
Pjesma u heksametrima se zove Davorija.

Heksametre je pisao i Pavao Vitezovi. U 4. dijelu svog Odiljenja sigetskoga (1685). U tom stihu
sloena je 4. nadgrobnica caru Sulimanu.

Usmeni stih prema romanskome

Romanski prvenstveno francuski stih.

Romanski stih odreen je brojem slogova do zadnjeg naglaska, a esto je i cenzura fiksna.
--- Za na narodni stih karakteristini su lanci. U ovom kontekstu lanci su dijelovi reenice.
Stih se moe sastojati od jednog lanka (npr. 4erac ili 5erac) ili vie njih (4+4 = osmerac, 4+4+3
= jedanaesterac i sl.). lanci se dijele na parne i neparne po broju slogova. Svi stihovi u kojima
ima neparnih lanaka od reda su lirski, enski stihovi.
Parni lanak zavrava kao parna rije, a neparni kao neparna.

Dvanaesterac
Smatra se najstarijim i najrairenijim francuskim stihom. Kad kae 12erac, misli na francuski
nain brojanja, tj. ne raunajui zavrno ''muklo e''.
Stih se po cenzuri raspada na 2 polustiha, u svom narodnom obliku najee ima 12 slogova, a u
francuskom jeziku ih moe imati od 12 do 14. Analogan stih u talijanskom jeziku naziva se
etrnaesterac (tetradecasillabo).
Za francuski 12erac kao stih literature obiajen je termin aleksandrinac. Smatra se da se tako
naziva jer je u tom stihu spjevan popularni srednjovjekovni roman o Aleksandru.
to se tie podrijetla primitivnog aleksandrinca, moemo ga izvesti iz latinskog jampskog
septenara, kojeg nalazimo i kod Plauta. Takoer, postoje izvjesni znaci za orijentalno porijeklo
toga stiha.
U naoj narodnoj poeziji, broj slogova u stihu ne varira onako kako je to u romanskom, tj. s
obzirom na broj nenaglaenih slogova poslije zavrnog naglaenog sloga (na kraju i ispred
cenzure). Cenzura je zajednika i naem i francuskom jeziku.
Raspored naglasaka unutar stiha, koji odreuje germanski stih nezamisliv je u romanskoj
versifikaciji. U naem stihu je slobodan.
--- Formula transformacije starog (romanskog) stiha u na:
- na kojem god principu se strani stih osnivao, na e biti lankovit
- ako prototip ima naglasak na zadnjem slogu, onda se na stih mora zavravati
takvim lankom koji doputa naglasak na zadnjem slogu.

Osmerac
2 8erca: jedan ''obini'' (by Mareti): 4+4, drugi 5+3 ili 3+5.

Tip 8erca iz Misala kneza Novaka rima 2 po 2 kupleti s leoninskom rimom.

-- slinost s francuskim 2x 7ercem, kojemu melodija ima ritamski okvir trohejskog karaktera.
Na prastari 8erac ima redovito ensku rimu.

Rjei osmerac je stih koji ima cenzuru poslije treeg ili poslije petog sloga. Taj stih analogan
je octosyllabeu.

Razvoj stiha u XIX. Stoljeu

U 19. st. javljaju se gotovo svi sustavi hrvatske versifikacije (10erci, pokuaji kvantitativne
versifikacije, akcenatski stih, slobodni stih).

12erac se odrao u sjevernoj varijanti, tamo gdje nema male cenzure. Pie ih Dimitrije Demetar
(Grobniko polje 1842.), gdje kao neravnopravne stihove upotrebljava deseterce i dvanaesterce
(12+10+10+12).

10erac se sve ee pretvara u akcenatski stih, s time da cenzura ostaje na istom mjestu i da se
potuje zahtjev da ne zavrava na jednoslonicu (zavretak je enski).
enoa se slui oksitoninima (onima s mukim zavretkom) meu baritoninima (onima sa
enskim). enoa se opredjeljuje za akcenatski stih.
- 10erac (s dodanim slogom na poetku) je ravnopravan endecasillabu, jampskom pentametru,
petostopnom jambu)

Jedinice akcenatskog stih sastoje se od naglaenih i nenaglaenih slogova. Izmeu dva naglaena
sloga moe stajati nenaglaen slog ili dva; to vrijedi za metriku shemu.

Akcentska mjera jedinica akcenatskog stiha koju postiemo ako mjerimo ''od vrha do vrha'', od
naglaenog do nenaglaenog sloga. Ona je kao govorna jedinica mjerljiva i kronometrom, traje
oko sekunde.

Javljaju se akcenatski logaedski stih (zvan i pravi akcenatski stih, za razliku od akcenatsko-
silabikog), sloen od raznog broja slogova. Logaedski je znaio stih sloen od raznih stopa.
Takav je stih popularni daktilski heksametar, u kojem se javljaju daktili, spondeji i troheji.
U 19. st. javlja se krai logaedski akcenatski stih bez klasinog prizvuka. Koristio ga je Vladimir
Vidri. Koristio ga je i Kranjevi.

Stih 20. stoljea

Javlja se stih koji esto nazivamo slobodnim.

U hrvatskom pjesnitvu 50ih i 60ih razvio se stih koji se osniva na fonetskim rijeima, to
zovemo i akcenatskim cjelinama. Predstavnik te versifikacije jest Slavko Mihali.

Dobria Cesari napisao je Slap u jampskom pentametru. Podloga tome jest deseterac, postie se
jambinost (tj. vea uestalost naglasaka na parnim slogovima).

Pjesnici 20.og stoljea uglavnom su se sluili tzv. slobodnim stihom. Meutim, postoji bogat
repertoar hrvatskog vezanog stiha: on je iv u prevodilatvu.

Rima i neprava rima

Neprava rima jest ona koja se ne podudara po naglasku, a neista ona gdje konsonanti izmeu
rimovanih vokala nisu isti.

Neprava rima esta je u staroj francuskoj i panjolskoj epici.

U renesansnoj poeziji cvjeta ista rima, a u 19. st prave se zahtjevi prema istoi rime u smislu
podudaranja akcenata.

O versifikaciji prijevoda

Prepjev slobodniji od prijevoda

Prevesti adekvatno izraziti u jednom jeziku tekst napisan u nekom drugom jeziku.

Pjesniki prijevod = prijevod pjesme = prepjev prijevod proze

Prepjev blie adaptaciji

Adaptacija = prilagoavanje nekog izvornika drugom izrazu = pjesma na temelju pjesme.

Norma ADEKVATNOSTI = npr. u prijevodu klasinog metra uzima se naglasak kao osnova ILI
talijanski endecasillabo prevodimo jedanaestercem dvoslonih akcenatskih mjera.

JAMPSKI STIHOVI = ''neparni'' = krajnji naglaeni slog nosi paran redni broj, a i inae su
naglasci najee na parnim slogovima.

Endecasillabo (=akcenatski jedanaesterac = blank verse) --- ima jampski karakter, najvaniji
naglasci (konstantan onaj na 10om slogu) i oni padaju na parne slogove.

Pakao prijevod by Vladimir Nazor; Pakao & istilite Mihovil Kombol, Raj Hergei.

Endecasillabo ima 76 varijanta.

TROHEJSKI STIHOVI = ''parni'' = francuski deseterac i dvanaesterac, panjolski osmerac.

Francuski 12erac = talijanski 14erac

Versi martelliani = 2 x sedmerci.

Stih kao forma i kao materijal

- kvantitet = 2 kratka sloga kao 1 dugi u kvantitativnoj versifikaciji; ne vrijedi u silabikoj i
akcenatskoj.
- kvalitet dojam stope, metra i rime
- ton
- naglasak
---DIONI STIH --- logaedski = fiksiran i broj slogova i mjesto naglaska.

---slobodni stih --- 2 tipa --- akcenatski stih s vie od 2 mogua nenaglaena sloga izmeu
naglaenih (iktusa) ili je stih kojemu je jedinica fonetska rije.