POPIJEVKA je komorni vokalno-instrumentalni oblik za glas i klavir ili manji instrumentalni sastav,

rjee orkestar. Nastaje na temelju teksta (stihova) pa je pjevana rije njezin sastavni dio. Odnos
izmeu rijei i muzike oituje se u raznovrsnim strukturama. U jednostavnoj strofnoj kompoziciji
jedna te ista melodija ponavlja se doslovno u svakoj kitici. Varirana strofna pjesma podijeljena je i
muziki na kitice, ali se muzike misli razvijaju unutar tog formalnog okvira slobodno. U
prokomponiranoj solo-pjesmi muzika vjerno slijedi smisao teksta. Oblik prokomponirane solopjesme
nije vezan ni za koji formalni obrazac premda se esto pribliuje trodijelnom obliku tipa A B A. Po
izraaju solo pjesma moe biti gotovo puki jednostavna, moe biti raspjevana, slika trenutnog
raspoloenja, kao i saeta dramska scena. (Muzika enciklopedija)
Koraljka Kos: popijevka je tek kroz stvaralatvo Schuberta stupila u samo arite glazbene
produkcije i prakse i osvojila skladateljskotehnike pretpostavke za samosvojnu vrstu.
to bi mogle biti te skladateljskotehnike pretpostavke za samosvojnu vrstu? (primjenjivanje
tekovina klasine instrumentalne polifonije u okviru jedinstvenog vokalno-klavirskog sloga, promjena
odnosa poezija-glazba gdje poezija ne ostaje samo okvir za stihove ostvarujui ugoaj kojim oni
zrae)
U Hrvatskoj je solo pjevanje uz pratnju instrumenata kao jedna od nepretencioznih, tehniki i
izvedbeno manje zahtjevnih vrsta, prisutno u viestoljetnom kontinuitetu, ak i u vremenima kada su
ostale glazbene vrste bile oskudno zastupljene. Tako ono ponekad ostaje jedinim ili jednim od rijetkih
stvaralakih podruja u kojima se odraava sudbina hrvatske glazbe i kroz koju je mogue otitati
odnose prema svjetskoj produkciji i estetskim idealima povijesnih razdoblja. Tu se ostvaruje
neposredni, ivi dodir sa sluateljstvom, iji receptivni dometi utjeu na stvaralatvo na tom
podruju.
Vatroslav Lisinki, je uz Wiesnera, prvi ostvario stvaralake sinteze hrvatskog teksta i glazbe i osigurao
hrvatskome jeziku ugled koncertnog podija i kazaline pozornice.
Moe li se kazalina pozornica postii u solo pjesmi? Koliko je evidentna? Jeli pojedina popijevka
uspjelija ako je kazalina pozornica u njoj lako vidljiva ili kada se do otkrivanja iste treba doi
zakuastim putevima?
K KOS: Lisinski je itava ivota skladao solo-pjesme. One su meu njegovim prvim radovima, a zadnja
je nastala 1852, u poslijednjoj godini njegova stvaralatva. Sauvane su ukupno 62 popijevke, a osim
toga tri su izgubljene i 2 nedovrene. Jedna od popjevaka koje u sovm popisu o monografiji o
skladatelju navodi Lovro upanovi harmonizacija je napjeva ekog skladatelja A. Jelena, pa je nebi
trebalo ukljuivati meu izvorne solo-pjesme Lisinskoga.
L UPANOVI: njima je neobino uvjerljivo izrazio znaajke i svoga vremena i svoje psihe. Ujedno
je s odreenim brojem svojih radova stvorio bez sumnje najvredniji dio dananje hrvatske glazbene
kulture.
Koja obiljeja njegove psihe i vremena moemo iitati iz Lisinskijevih popijevaka?

- Pisao ih je na etiri jezika: na hrvatskom je napisano dvadeset i etiri, slovakom jedna,

ekom devetnaest i njemakom osamnaest
- stvaralaki je bio najaktivniji tijekom dvije godine: 1846. i 1849
-K KOS: S druge strane iznosi kako se u njegovim popijevkama, kao cjelokupnom opusu, ne
moe pronai razvojni luk koji bi ih sve zajedno povezao
-stoga nema smisla stvarati generalne zakljuke ovih ili onih skupina Lisinskijevih popijevki
ve treba ui detaljno ui u strukturu pojedinih skladbi kako bi onda crpili znaajke njegovih
popijevki
PROSTO ZRAKOM PTICA LETI, 1841. izdanje: Dragulji Lisinskijevih skladbi, revizija V. Rosenberga
Ruia
-Lisinski kao odgovor na neka htijenja, ne kao samonikao
-slijepa ovisnost o Austriji i Maarskoj
BElostenac: Prosto (slobodno), oprostiti: osloboditi, najprije sebe, inae ovjek drugoga vue, samom
sebi donosi veliko zlo, to znai drugoga osloboditi i initi slobodnim
-Moda je ovo bilo sve to su oni od njega traili i zato je on kasnije u ivotu samo propadao sve vie i
vie: Lisinski je iskaz nacionalnog identiteta i nove glazbene svijesti ostvario na drugaijoj razini
nego to su to htjeli politiki programi i proklamacije preporodnog razdoblja, kojega je na osamljeni
romantiar bio tihi suputnik.
L UPANOVI kae kako Lisinski nikada nee dosei u potpunosti umjetniki nivo nekih popjevaka
iz ovoga razdoblja.
Tom masovnom pjesmom osvojio je simpatije javnosti, patriotski nastrojene Zagrepane. Pisana za
jedno grlo i glasovirsku pratnju, pati od bolesti, nune za prvi rad. Potpuno u njemakom duhu po
poretku intervala i klarakteristinoj modulaciji u dominantu, harmonijski sisromana, klavirski
neizraena, pjesma je postigla veliki efekt. Melodijska linija nije raena bez invencije, ona je veoma
pjevna. Ovaj prvi Lisinskijev rad formalno odgovara tipu male dvodjelne pjesme (8+4+4). Postoje dvije
verzije: jedna je ova, a druga iz kasnijeg doba bez naznake godine, uvjetovana promjenom teksta i
eljom da bi od prigodnice postala stalnom pjesmom rodoljuba. U drugoj je verziji klavirska pratnja
neto dotjeranija, te je dobila jo etiri takta na kraju ponavljanjem A dijela
Glavna karakteristika, a ujedno i glavni prigovor ovog prvog Lisinskijevog rada bio bi previe
naglaena akordika u melodiji, a osobito u klavirskoj dionici. Te dvije mane uvjetovane zasada jakim
njemakim utjecajem i muzikim neznanjem/tretiranje klavira poput embala/ vui e se kasnije kroz
gotovo sve sve solo-pjesme/osim nekoliko iznimaka/ i kroz druge njegove radove, i tih e se mana
Lisinski tekom mukom oslobaati, ali nikada potpuno.
-Lisinski je zapravo iznad svog vremena jer on daje mnogo vie od onoga to se trai od njega

Kako moe raditi njemake greke ako ima muziko neznanje? eli li se on uope oslobaati tih
svojih mana? Jesu li to mane ili osobine njegova stvaralatva? Moemo li prihvatiti Lisinskog
onakvog kakvim on je? Kako je mogue da jedna skladba ivi u poptunosti lani ivot od onog koji
joj je prvotno namijenjen? Zamiljena za glas i glasovir, izvodi se gotovo iskljuivo u zbroskim
aranmanima potpuno ignorirajui injenicu da je to zapravo glasovirska pratnja..?
-svijet ne voli ljude koji ive do kraja, koji su ekstremni

DVIJE PTICE, 1852. izdanje Ennia Stipevia, 2009. Cantus

Dvije ptice: Uvodni instrumentalni dio kao da pokazuje neki osnovni ambitus zapjeva pjevaa.
Naglaeni tonovi ujedno su i najvii- nema neke naroite matovitosti po tom pitanju jer je lak
odeterminirati najviu dionicu. Morska ptica ide u neki drugi kraj. Pjesma je u 4/4 mjeri, ali dojam je
kao da je 6/8 zbog konstantne, ostinatne upotrebe triola. Po prvi puta susreemo se s neim drugim
na rijei kosovica. Kosovica je neto sasvim drugo za nas. Ve smo uljuljani u morski svijet morske
ptice, ove triole u klavirskoj dionici nas doslovno uljuljavaju. Kosovica nas drma, ona ide do kraja, rije
je izneena na rastavljenom septakordu VI. Stupnja iako se kao harmonija VI. Ne pojavljuje ve se
pojavljuju I. i IV. Obiljeja morske ptice: One gnjezde u zasoljenom pojasu priobalja, rtova i otoia, a
veinom se hrane ribama i drugom morskom faunom, pa rjee borave na kopnu osim za gnijeenja
ili nou. To je jedna posve iroka linija za pticu koja je mala te njezin pjev ne povezujemo uz snano i
iroko. A upravo je takvu melodijsku liniju dobila kao karakterizaciju. Nakon to smo upoznali
kosovicu, vrlo brzo, pjesma nastavlja u svom prijanjem ritamskom obrascu. Rije gaj doneena je s
najduom ritamskom vrijednou koja se dosada pojavila, a jo dua notna vrijednost je pod rijeju
slatko. Tako je Lisinski okarakterizirao novi dogaaj ove pjesme i uvveo nas u radnju. Markiravi
izrazito evidentno samu kosovicu, toliko ju je uinio drugaijom i posebnom da je mi upravo zbog
tolike razliitosti nismo mogli ne primijetiti. Upravo zato, moemo je percipirati i zato se odmah
nakon epizode kosovica vraa na prethodni nain upotrebe notnih vrijednosti ipak uzevi duge
notne vrijednosti da nas tom posebitou uvede u ivotni ambitus same te ptice. Daljnji sadraj
teksta moe nam potvrditi zato je kosovica skoro jedina rije u napisana u uobiajenom i istinskom
duhu te 4/4 mjere. Kosovica predstavlja ideal. Ona pjeva na tom mjestu i ivi na tom ,mjestiu gdje su
ivjeli i njeni stari. Kosovica nama ima biti uporitem. VI. Stupanj inae ima izazvati uenje i
iznenaditi. Lisinski koristi harmoniju VI. Stupnja utrenutku kada se morska ptica sa uenjem pita o
egzistenciji kososovice. Kako moe pjevat tuna u pustinji ovoj suhoj gdje ni kapi vode nema? Ako bi
zamislili da su ove dvije ptice pripadnice dvajju razliitih naroda, mogli bi rei da morska ptica ima
vrlo etnocentrian nastup.Uope ne eli vidjeti ljepote i upoznati ivot kosovice. Samo kae: Moje je
bolje. Harmonija se pod tim rijeima maksimalno razvija, VI. Stupanj ustoliio se dobivi i dominantu
koja ubrzo postaje i tonika uz promjenu tonskog roda. Nakon sve te nestabilnosti koja je razumljiva
obzirom na neshvaanje morske ptice, naglo nastupa osnovni tonalitet, As dur, nastup kosovice. Evo
nam utoita i sigurnosti. I naravno, istine i pravinosti u iskazu kosovice. Ona jednostavno morskoj
ptici odgovara: Tu pjevahu i moji stari u istome ovom gaju, tu pjevahu i moji stari u istome ovom
gaju. Zatim padaju sve karte i otkrivaju se kulise. Kosovica vie nije samo protagonist radnje ve
moralist. Kosovica izrie pouku i time niti svu aroliju gaja i morske obale. Nema vie prirode,
shvaamo da smo bili obmanjeni .Nije rije o nekakvom neutralnom primjeru susreta dviju
ralzliitosti ve o politiki angairanoj umjetnosti .Rije je naravno o domovini i o ohrabrenju. Izvana
oito stvari ne izgledaju dobro. Stoga mora prihvatiti domovinu takva kakva ona jest jer to je jedina
tvoja domovina, bez obzira kakva bila. Kao da je dramatika narasla do vrhunca, Lisinski na prvi
spomen rijei domovina koristi molski IV. Te ga potvruje dominanztnim septakordom na I. stupnju.
Vraa se u As dur koristei stalno napuljsku harmoniju. Ovi konstantni frigijski pomaci ine itavu
situaciju vrlo dramatinom i naglaenom. Poslijednji spomen rijei roenom je sinku iznesen je
osminkama. Uoavamo tako jo jedno eminentno mjesto koje Lisinski eli naglasiti. itava se
kompozicija polagano gasi. To je moda razlog zbog ega nam Lisinski ne sjeda kao izvrstan ve samo
kao neki nuan produkt povijesti kojeg onda prouavamo jer moramo. On je preoit. Zamislimo kada
bi pjesma bila bez pouke, kada nam nebi bila otkrivena alegorija o domovini. Nebi li bilo mnogo
izazovnije, nebi li nas tjerala vie na razmiljanje? Moemo se samo pitati. Ono to svakako moemo
zakljuiti jest evidentnost itave kompozicije. Sve odrednice, harmonika i ritmika su savreno i
jednomsjerno podloene tekstu!
Ima li smisla razmatrati stvaralatvo po godinama? upanovi u svom diplomskom radu
razgraniuje tono opus Lisinskog po godinama. Ima li ovjek tonu predodbu o godinama i
njihove granice? Znai li nama ita to to je Lisinski skladao ovu pjesmu 1850. godine, a ne one
najplodnije, 1849.? Ja bih rekla da je to jedno plodno razdoblje u ivotu Lisinskog i prema tom
kriteriju sam odabrala ovu skladbu za prouavanje.

upanovi:
Jedina poijevka na hrvatski tekst- Preradoviev- u ovo jgodini jest Dvije ptice. Pjesniki slab, ali
patriotski znaajan tekst sastoji se od svega 11 stihova. Oituje veliiku pjesnikovu ljubav prema
domovini, osobito u poznatim stihovima:
Domovina kakva bila
Roenom je sinku mila.
Lisinski je adekvatno izrazio misli pjesnika, davi u vidu romanse izrazito njemakog ugoaja, oduka
svojim patriotskim osjeajima.
Prokomponiranog oblika, popijevka je raena na nain operne arije. Obiluje vokalizama, a ovjek se
ne moe otresti dojmu da je donekle sladunjavog karaktera.
Pisana je za sopran ili tenor u As duru, u 4/4 mjeri i tempu andantino con portamento. Vei dio
popijevke bazira se na pedalnom tonu. Harmonije su uobiajene, klavirska pratnja samostalna, ali
strogo akordska/izraena u triolama, tako da je prava mjera ove popijevke 12/8. Jedina je apartnost u
melodijskoj liniji u B dijelu, gdje autor tri puta ponavlja istu muziku misao kako moe pjevat tuna
u pustinji, da bi je tek etvrti put varirao.
Po cjelokupnom dojmu ova popijevka spada u broj onih, po obliku velikih, a po sadraju osrednjih
popjevaka.
Iz Koraljke Kos:
- Poslijednih stvaralakih godina, 1850, 1851. i 1852, nastaje jo nekoliko majstorskih
popjevaka, meu njima Tuga djevojke, Osamljen, Ribar, Tuga, Dvije ptice te Der Liebe Stern i
Hoffnung.
- Od hrvatskih pjesnika uglazbio je stihove nekih pod najistaknutijih linosti svoga vremena-
Petra Preradovia (7 pjesama i jedan prijevod).
-Lisinski je tu figuru triole u 4/4 mjeri koristio i u drugim popijevkama, primjerice Vystehovanec
-Kos: opseni radovi baladike koncepcije Vatroslava Lisinskoga, kao da je Lisinski u odreenoj
stvaralakoj fazi htio do kraja iskuati ovaj tip popijevlke
-F. Schubert: Kuda? Wohin, op. 25, br. 2
Die Schone Mullerin
(napravit analizu toga)- kratku, prona negdi

Recimo, to bi bilo moje vienje. Da li se slaete s tim? Mislite li da je Lisinski tako gledao na ovu
solo pjesmu ili nekako drugaije? Mislite li da je mogue da je na ovakav nain karaterizirao ptice?
Ili na temelju ega je birao tekst? Jeli uope on birao tekst ili je to radio netko za njega, pogotovo
kad je rije o budnicama?

RIBAR, 1850. izdanje Cantusa

U ovom sluaju pred nama je skladba koja tematizira la. Prokomponirana skladba koja oblikom
podsjea na rondo ima samostalnu pratnju u klaviru koja je poptuno neovisna o pjevanom tekstu. U
6/8 mjeri, popijevka zapoinje u C duru. Ve na samom poektu jasno nam je da se radi o nekoj ali,
nekoj prevari. Kratki i odsjeeni motivi koje iznosi klavir kao da se skrivaju od nas, nikako da
zahvatimo materiju koju imamo uti. Nema uvoda nego izljev nekoliko glazbenih misli iz kojih
moemo tek iitati karatker, ako ih ujemo kao koherentnu cjelinu. Ve prvi nastup glasa govori nam
sam po sebi da mu ne smijemo vjerovati. Prve dobe u klaviru nema, umjesto nje pauza. Kao da nam
klavirska dionica eli priapnuti da ne vjerujemo ovom gore. Zazivi iz nekog interesa, prvi dramatski
detalj je na rijei bjeite gdje u hamronijskoj progresiji nastupa dominanta za dominantu. Opet
ujemo isti motiv, ali Lisinski se igra rijeju udica i mutira osnovni tonalitet. Oita prevara. Nudi nam
neto to zapravo nije to u svojoj biti. Udica je jedan od protagonista radnje i Lisinski ju je morao
naglasiti da nam da do znanja njenu vanost. Sva u harmonijskim previranjima, iznesena je misao: a
ivjet krasno na zemlji vanka. Ista se misao ponavlja u neto smirenijem i stabilnijem tonu, u sada ve
ustolienom D duru. Kao da na vabitelj shvaa da je se pretjerano odao i da se mora barem pokuati
praviti da je istina ono to govori. Ipak, opakost i groteska narasle su do najviih razmjera u trenutku
kada se poslijednji put ponavljaju rijei na zemlji vanka: vabitel je oigledno u krivu i pokuava nas
uvjeriti u neto potpuno drugaije onome to je nae. Ipak ,on je toliko u nadmoi da si moe dovoliti
otvoreno raskrinkavanje i prevlast. Kratka igra u klaviru i zatim smo ponovno na neto poznatijem
terenu: razigrana melodija, ovaj puta u G duru. Sada na vabitelj opisuje ivot, harmonije su pune
kromatskih tonova i jako su zgusnute u odnosu na ostatak skladbe. Oiti naratorski efekt postignut je
postepeno postignutom uzlaznom linijom koja donosi sve vie i vie informacija za onoga koga se
vabi. Dolazimo polako do vrhunca skladbe. Tu se Lisinski odaje vie nego prije. Opet smo u C duru s
dobro poznatom melodijom. Napad na one koji se vabe ja sada u svom cvatu svoje oiglednosti.
Vabitelj napada direktno: ovdje je bolje neg tamo. Tamo je nekakav ideal kojeg elimo, ali je tako
udaljen da o njemu nema smisla niti sanjati. Taj ton je zato udaljen od nas, najvii u skladbi i openito
najvii u Lisinskijevog generalnom ambitusu glasova. To je samo idila, tamo ne postoji, moemo samo
matati o njemu i zato se relativno naglo melodijska linija sputa. Iz tog sna budi nas opet dobro
poznata melodija koja se pretvara u pomalo histerino nagovaranje ponavljanjem stihova: kuajte
jedno. Vabitelj sada ukljuuje i sebe, to je trik koji najbolje pali. Ukoliko Vam prodava nekada kae
kako je proizvod oko kojeg razmiljate odlian jer i on ba sad koristi isti, vi nemate izbora doli
povjerovati mu. Ili bar uzeti u obzir vjerovati mu. Vabitelj nam kae: tako mi sree. Ako je on sretan i
stavlja svoju sreu kao polog, mora da nas zaista eka srea. Na kraju opet na poznati motiv. Sada je
vabitelj siguran da smo mi u klopci te nam kae otvoreno: znam da nijedna vratit se nee. Ali mi smo
ve toliko indoktrinirani da nam to nita ne znai, njegove rijei u poznatom ruhu nas miluju iako
govore neto strano. Poslijednji stih sa tako mi sree evocira ton g2 koji je neko oznaavao onaj na
san i nae tamo. U ruho naeg tamo, vabitelj sad opet stavlja polog svoje sree i uvjerava nas
konano da idemo s njim.
UPANOVI: Uspjelija od ove (mislei na popijevku Osamljen) pjesme po svom psiholokom efektu i
jedinstvenosti izraaju u naoj povijesti muzike jest pjesma Ribar, pisana na Preradoviev tekst, pun
sarkazma i ironije na novonastale prilike u Hrvatskoj.
Zapoinje s 12 taktova klavirskog uvoda, koji u sebi sintetiziraju sav karakter pjesme, kao i njenu
glavnu modulaciju u dominantu.
Svima poznata tema Ribice lude, odite amo donesena je na veoma interesantan nalin: graena j
eperiodiki /4. takt modulira u dominantu/, a iza toga skree preko paralelnog mola /c/ u dominantu
dominante /D-dur/. Klavirski meustavak od 6 taktova uvodi nas u G-dur, gdje se melodijska linija
razvija na drugaiji, ali donekle slian nain onoj u A dijelu: Ribicam ovdje ljudska se snima, bojnog
oklopa ne treba njima
Prevelikog kontrasta s A dijelom ovaj B dio nema. Zavrava na G7, a iza njega dolazi ponovno A dio,
malo preinaen i u melodiji i u pratnji /harm. Plan: C G C C7 F c E7 a C IV# 7b V. Na kraju je jo jendom
donesena osnovna tema, a pjesma zavrava klavirom (7 taktova).
Ne toliko po melodiji koja je raena s invencijom koliko po klavirskoj pratnji osobito kada klavir sam
svira i po cjelokupnom ugoaju, ova kompozicija spada meu velika ostvarenja Lisinskog na podruju
solo pjesme.
Ve sam klavirski uvod izvrsno slika mileu same radnje. Kao da ujemo um vode i prakanje ribica,
koje slobodno plivaju, ni ne slutei, to im se sprema. Sarkazam teksta Lisinski je majstorski izrazio
jednostavnom melodijskom linijom i jednostavnom klavirskom pratnjom, koja u lijevoj ruci ima izvrsni
karakter ostinata i djeluje pomalo dosadno, kao i stalno ribievo ponavljanje istih rijei.
Ponavljanje skoro istih rijei diktiralo je Lisinskome formu ronda, a kao to se te rijei ponavljanju
uvijek neto izmijenjene, tako se mijenja i osnovna melodijska linija, u biti uvijek jednaka.
Jednostavnost teksta uvjetovala je jednostavnost izraajnih sredstava, koja su ovdje pojednostavljena
do maksimuma, ali ne na tetu pjesme, nego s uspjehom.
to se tie teksta, njegova je alegorija jasna. Preradovi kao vojno lice nije mogao slobodno izraziti
svoju politiko uvjerenje. Uoivi jasno kuda Hrvate vodi njihova politika, kao i ono to e im ona
pruiti, on je kroz naoko nevinu sliku ribara i ribica, jasno, ali bolno prorokovao njihovu politiku
sudbinu. Ta sudbina nije samo novijeg datuma, ona se vue od 1102. godine. Taj sarkazam i alegoriju
je i Lisinski shvatio te stvorio muziku ilustraciju, anticipirajui poput pjesnika i hrvatske i svoje kasnije
prilike.
Sadraj pjesme je svima poznat: ribar lovi ribice, vebei ih raznim obeanjima. One premda oprezne
postepeno nasjedaju lijepim rijeima, dadu se uloviti. Ribar ih, zadovooljan nosi kui smijui se
njihovoj dobronamjernosti i lakovjernosti.
Sve je ovo uoio i Kuha te je o ovoj popijevci napisao: Gledam na karakteristiku ova je popijevka ne
samo u hrvatskoj, ve i u cijeloj muzikografiji pravi amanet. L nije samo pjesnika potpuno shvatio, ve
ga je natkrilio, komentirajui pjesmu glazbom tako genijalno, da to ne bi nitko rijeima bolje umio.
Veliina ove pjesme sastoji se upravo u majstorskom tumaenju teksta i ugoaja. Tu je Lisinski
pokazao ne koliko je nauio u Pragu, nego koliko se je razvio u snanu umjetniku linost, sposobnu
da stvori svoje zrelo umjetniko djelo.
Oigledna je alegorija na politike prilike. Moe se protumaiti i drugaije, sve ovisi o naim
pogledima. Ukoliko smo npr. Nastrojeni protiv institucionalizacije ljubavi, zato ovaj lani prijedlog
nebi oznaavao taj papir koji navodno ima svjedoiti ljubav?
-ideja neke lakoe posla idile naroda koji je nekako udaljen od samog sladatelja koji ovako doima

Usporedba: -die Forelle D 550 Schubert wrote no fewer than five versions of this song, and also
based his Trout Quintet, D667 on it. It's a charming mini-drama, reflecting the naturalist theme of the
Romantic period and Schubert's own sense of playfulness.

In the text, the narrator describes looking at a trout in the water, and his indignation when a
fisherman catches it by unfair means. The famous six-note phrase that forms the majority of the
accompaniment evokes the image of a fish literally rising to the bait. The vocal melody is equally
light, until the moment when the fisherman muddies up the water to catch the fish, when both voice
and piano change to a darker tone, creating the sense of a little drama enacted. (allmusic.c
Dietrich Fischer-Dieskau (baritone)
Gerald Moore (piano)

Die Forelle" (German for "The Trout"), Op. 32, D 550. is a lied, or song, composed in early
1817 for solo voice and piano with music by Austrian composer Franz Schubert (17971828).
Schubert chose to set the text of a poem by Christian Friedrich Daniel Schubart, first
published in the Schwbischer Musenalmanach in 1783. The full poem tells the story of a
trout being caught by a fisherman, but in its final stanza reveals its purpose as a moral piece
warning young women to guard against young men. When Schubert set the poem to music, he
removed the last verse, which contained the moral, changing the song's focus and enabling it
to be sung by male or female singers. Schubert produced six subsequent copies of the work,
all with minor variations.

Schubert wrote "Die Forelle" in the single key of D-flat major with a varied (or modified)
strophic form. The first two verses have the same structure but change for the final verse to
give a musical impression of the trout being caught. In the Deutsch catalogue of Schubert's
works it is number 550, or D. 550. The musicologist Marjorie Wing Hirsch describes its type
in the Schubert lieder as a "lyrical song with admixtures of dramatic traits".[1]

The song was popular with contemporary audiences, which led to Schubert being
commissioned to write a piece of chamber music based on the song. This commission resulted
in the Trout Quintet (D. 667), in which a set of variations of "Die Forelle" are present in the
fourth movement.

"musical structure that reflects both the life cycle of the earth and the progress from innocence to
experience"