Schnberg, Arnold (19223). Harmonielehre. Wien: Universal Edition. 506f.

Nita vie neu opisivati osim jedne nove ideje, koju u jo navesti ovdje za kraj.
Prepoznajemo tri osobine zvuka: visinu, boju i jakost. Meutim, dosad smo mjerili samo jednu od triju
dimenzija u kojima se ona iri, onu, koju nazivamo visinom tona. Dosad jo nisu poduzeti pokuaji
mjerenja u drugim dimenzijama. Takoer nitko nije pokuao ni sustavno poredati rezultate takvih
mjerenja. Nain vrednovanja boje zvuka, druge dimenzije tona, jo uvijek nije toliko izgraen i ureen
poput estetskog vrednovanja posljednjih navedenih harmonija. 1 Tomu usprkos hrabro se usuujemo
slagati zvukove samo prema osjeaju, a nikome nije palo na pamet osmisliti teoriju koja e ustanoviti
naine na koje se to moe raditi. Trenutano to nije ni mogue. I, kao to vidimo, moe se i bez toga.
Moda bismo jo tonije mogli diferencirati akorde kad bi pokuaji mjerenja u toj drugoj dimenziji dali
opipljive rezultate. Moda i ne bismo. U svakom sluaju zvukovne boje sve ivlje privlae nau
pozornost, sve smo blie mogunosti njihova opisa i predsreivanja, a time vjerojatno i teorijama koje
e ih ograniiti. Trenutano umjetniki uinak tih odnosa prosuujemo iskljuivo na temelju osjeaja.
Zasad ni ne slutimo kakve to veze ima s bti prirodnoga zvuka, no svejedno bezbrino piemo nizove
zvukovnih boja koje nekako objanjavamo osjeajem za lijepo. Na kojem sustavu poivaju te
progresije?

Ja se ne mogu u potpunosti sloiti s uobiajenim tumaenjem razlike izmeu zvukovne boje i

visine. Smatram da ton moemo percipirati kao zvukovnu boju ija je jedna od dimenzija i visina tona.
Zvukovna boja je, dakle, veliko podruje, a visina zvuka jedan mali predio toga podruja. Visina zvuka
nije nita drugo doli zvukovna boja izmjerena u jednome smjeru. Ako je sad mogue od zvukovnih
boja, koje se razlikuju po visini, sastavljati slike koje nazivamo melodijama, nizove, iji unutarnji odnosi
uzrokuju uinak nalik mislima, tada takoer mora biti mogue iz zvukovnih boja druge dimenzije, iz
onoga to nemuto nazivamo zvukovnom bojom, stvoriti takve nizove ije e unutarnje veze djelovati
vrstom logike koja je posve istovrijedna onoj logici koja nam prua zadovoljstvo kod melodije visina
zvuka. To se ini poput futuristikoga matanja, to vjerojatno i jest. No ja vrsto vjerujem da e se i
obistiniti. vrsto vjerujem da nas zvukovna boja moe na jo neuven nain uzvisiti do osjetilnih,
duhovnih i duevnih uitaka koje nam nudi umjetnost. vrsto vjerujem da e nas ona pribliiti onome
to nam predstavljaju snovi; da e proiriti nae veze s onime to se danas ini neproivljenim, onime
emu udahnjujemo ivotnu energiju naega ivota, s onime to je za nas mrtvo samo zato to s njime
nismo dovoljno povezani.

Melodije zvukovnih boja! Koliko bi tankoutna morala biti osjetila, koliko visokorazvijen duh to
bi bio u stanju nai zadovoljstvo u tako suptilnim stvarima!
Tko bi se tu usudio zahtijevati teoriju!

1 Akordi od est i vie tonova, op. prev.